Professional Documents
Culture Documents
Lela Stojanović
Lela Stojanović
E- mail: meseclela@gmail.com
Lica:
Medvedić
Zec
Lisica
Deda Mraz
Scena je ista tokom cele predstave, sve se događa u šumi gde je jelka , tri panja, drveće, malo snega,
opalo lišće i slično.
(Odtamnjenje. Na scenu dolazi medvedić, šeta scenom od jednog do drugog kraja, stane, malo razmišlja
nastavi da šeta i kaže)
Meda – Ha, oni će meni da kažu da medvedi moraju da prespavaju zimu. Možda i moraju, ali oni stariji,
mame i tate, mi mali medvedići ne moramo. I ne samo da ne moramo, mi nećemo, ja neću! Neću da
prespavam zimu, hoću da mi Deda Mraz donese poklon. Hoću da i meni Deda Mraz da poklon. ( seda na
panj) A ne kao ranijih godina,kada se probudim poklon me čeka kraj kreveta, ali to nije to. ( ustaje) Pravi
poklon je kada duva severac, njuškice nam pocrvene, šapice hladne i tada napravimo Sneška Belića,
okitimo jelku. ( razgleda okolo, zagleda jelku i kaže) Evo, ovu bih jelku mogao da okitim dok čekam Deda
Mraza, da bude lepo kada mi donese poklon i da me poklon obraduje ispod ove jelke. Aha, da vidim gde
su oni ukrasi koje sam poneo od kuće. ( traži po sceni) Evo ih! Hajde da krenem sa poslom. ( počne da kiti
jelku i peva)
( na scenu dolazi zec, koji počne da dodaje ukrase medi i da sa njim kiti jelku i nastavlja pesmu)
Zeka – Od tuda. Šetao, trčao i čujem neko peva. A svi znaju da ja obožavam pesmu i veselje jer sam i ja iz
Vesele Šume, pa rekoh sebi to je društvo za mene. ( zagleda medu i upita) Medo, koliko je sati?
Meda – Dobra ili loša, odkud ja znam. Ja sam mali medvedić i nisam video puno zima. Moram da priznam
, ovo je prva zima koju vidim i hladno je.
Zeka – A meni mama kaže, krasoto moja. A, zar tvoja mama sada ne brine, jer ti bi trebao da si u krevetu
i da spavaš. Vi medvedi prespavate zimu, čini mi se da si to zaboravio.
Zeka – Kako nisi zaboravio? Hajde pakuj se, hajde brzo u zimski san.
Zeka – Ma nemoj, čekaš Deda Mraza?! A šta ako zakasni a tebi se spava?
Meda – Ne!
Zeka – Da!
Meda – Ne!
Zeka – Da!
Meda – Da!
Meda – Pa kad si me ti zbunio a u stvari mi se ne spava. I pusti me da sačekam Deda Mraza da mi donese
poklon.( seda na panj, seda i zeka)
Zeka – Tačno, ali i ja ću ovde da ga čekam. Ne mrdam ni metar.( pogleda u jelku i kaže) A zato si ti kitio
jelku, zbog Deda Mraza. E pa i ja sam je kitio i moj će poklon da stoji ispod jelke. Ne mrdam odavde.
Zeka – Kako da ne mrdam, ja sam zec. A za nas zečeve se zna da nemamo mira ni sekunde. Mi smo uvek
u pokretu.
Zeka – Ne moram, ali mogu da odem da pogledam da li ide Deda Mraz kada si ti lenj.( ustaje sa panja i
ide do kraja scene i gleda, prvo gleda gore a onda se malo spusti i nastavi da gleda sa rukom iznad čela)
Meda – Iiiiii?!
Zeka – Prvo sam gledao daleko, sada gledam blizu!( i dalje gleda)
Meda – Ako tako nastaviš da gledaš ceo dan, možda nešto i vidiš, možda i naiđe Deda Mraz ali kako ti
vidiš, možda te i pregazi.( smeje se, meda gleda u zeca a zec van scene i tada ulazi lija na scenu, ugleda
ih, dođe do mede i pita ga)
Meda – Da li ide Deda Mraz? ( lija ode do zeca koji je uopšte ne vidi, stane kraj njega i glasno ga upita)
Lija – Dođi da ti teta lija cvrcne na uvce da mi se ne plašiš.( prilazi mu i vuče ga za uši)
Zeka – U što ti je fora, pusti me! ( pomera se od nje, odlazi i seda na panj a lija ostaje i gleda da li ide
Deda Mraz, onda krene ka njima i kaže)
Lija – A vidim nakitili ste jelku.Zato ste mi vi umorni, vrednice moje. Znači ovde čekamo Deda Mraza.
Super! Kako je ovde sve lepo, moram i ja da budem lepa i doterana za dolazak Deda Mraza. ( seda na
treći panj i iz tašne vadi lak za nokte i počinje da lakira nokte oni je začuđeno gledaju)
Lija – Lakiram nokte.Moraju šapiće i nokti da mi budu lepi kada mi Deda Mraz daje poklon.
Zeka – Svašta.
Lija – Zeko, nemoj da se čudiš, mogao bi i ti malo da povedeš računa o svom izgledu.
Lija – Da, svojoj mami. Meni ne, nisi uopšte po mom ukusu.( zagleda ga)
Zeka – Ma pusti je, vidiš da njoj niko nije lep sem nje same.
Meda – Bez veze, a ja bih njoj rekao da je lepa. Vidi kako ima lep rep.
Zeka – Pa šta?!
Lija – Zeko, kako to pa šta? Vidi moj rep (pokazuje rep) a gde je tvoj? Vidi li ti se repić uopšte? Moj rep je
moja dika, moj ponos. Zeko molim nemoj da si ljubomoran i priznaj da je moj rep lepši od tvog repa. Da li
znate da moj rep ima i pesmu. Hoćete da je čujete?
Lija – Znam da hoćete samo se stidite da priznate ali častiću vas tom divnom pesmom.
Lija – Ja ću ipak da pevam jer znam da hoćete. Slušajte.( oni zatvaraju uši šapama)
Lija – Šta me briga, neko će me ipak čuti, ja sigurno.( lija peva i igra, pokazuje rep a oni drže uši zatvorene
šapama)
( tokom pesme meda i zeka, otvaraju, zatvaraju uši, ustaju, sedaju, šetaju po sceni.Kada lija završi pesmu
sva vesela i srećan upita)
Lija – I, kako vam se sviđa pesma? ( zeka joj prilazi i staje joj na rep, ona to ne vidi i ne oseća)
Zeka – Dobra pesma, dobra. A ko nam ono dolazi?( zagleda se u daljinu ali i dalje joj stoji na repu)
Lija – Gde, možda je Deda Mraz idem da vidim.( kreće ali ne može jer joj zec nagazio rep, ona se okreće,
vidi i ljutito kaže) Zloćo, beži sa mog divnog repa, da te moja kandža sad ne ščepa! ( zec počne da beži lija
ga juri) Stani, stani ako smeš!
Zeka – Uhvati me ako možeš! Utata, utata lija je spora! ( jure se a meda za njima trči, da ih razdvoji.Posle
male jurnjave svi sedaju na panjeve, meda između zeke i lije koja drži svoj rep i mazi ga a zeka se
smeška)
Lija – Gazio je moj divni, prelepi rep. E da znaš da ću reći Deda Mrazu i zato što si loš nećeš dobiti poklon.
Zeka - A ja ću reći Deda Mrazu da si nas terala da slušamo groznu pesmu o tvom glupom repu i ti nećeš
doboti poklon. Eto tako, nema za mene poklon nema ni za tebe.
Lija – Ma nemoj. Moja je pesma divna, odmor za uši, a ti si me gazio moj divni rep i to je mene bolelo.
Zeka – I mene su bubne opne bolele i htele da puknu od tvoje glupe pesme a sada me boli glava.
Meda – A mene će glava da zaboli od vas. Bolje da sam otišao u zimski san, da ne slušam ovu svađu.
Lija – Pa ti idi, taman ću ja ovog ovde zekana, lepo da isprebijam i da oteram i onda će Deda Mraz samo
meni doneti poklon.
Meda – Ma ne mogu nikako da idem, ne smem da vas ostavim tako u svađi, a i zašto ja da idem. Ja sam
prvi došao ovde da čekam Deda Mraza.
Lija –A zašto baš ovde medo, kada ima toliko divnih mesta gde se može dočekati Deda Mraz?
Meda – Pa ne znam. ( sleže ramenima) Ovo mi je mesto bilo simpatično, i eto nakitili smo jelku.
Lija – A šta mi fali? Da nisi možda hteo sa Barbikom da čekaš Deda Mraza?
Lija – Ništa, samo pitam. ( liji u torbi zvoni mobilni telefon, ona traži mobilni, nalazi i javlja) Halo!
Zeka – Hiljadu mu šargarepa i dve stotine kupusa, vidiš li ti medo, lija ima mobilni telefon?
Meda – Meda mi pčelinjeg i tri stotine košnica, mislim da me oči varaju, vidiš li i ti zeko što i ja?
Zeka – Jeste, jeste medo, ne vara te vid.( lija im dobaci i nastavi da razgovara)
Lija – Da, da ne mogu doći čekamo Deda Mraza. Samo što nije stigao. ( priča glasno da oni čuju ) Šta?!
Kod vas je došao Deda Mraz i pita za nas? A gde ste vi, na drugom kraju šume? Pa ne mogu da dođem,
mi smo ovde sve sredili, nakitili jelku i čekamo ga. Da, ja, zeka i meda. Pa recite mu da smo mi ovde i da
ga čekamo. Kako ne može da dođe? Ne mogu da verujem! Pa kakav je to Deda Mraz? Traži da sve
životinje iz Vesele šume budu zajedno da im podeli poklone. E, sada sam ljuta, uvređena i povređena i
neću doći, ne treba mi poklon! Šta me briga, do viđenja!( prekida vezu ljutito)
Lija – Kako šta? I ti me pitaš, šta? Ma kako uopšte možeš da me pitaš tako nešto?
Lija – Eto to, Deda Mraz je na drugom kraju šume i tamo deli poklone životinjama iz šume. Sada me zvala
kornjača, pita gde smo mi, gde si ti zeko a i ti medo. Ona najsporija pa i ona stigla a nas nema. I Deda
Mraz se čudi što nas nema.
Lija – Ne dolazi u obzir. Ne može samnom da se igra ko kako hoće. Ja ostajem ovde, vi idite i uzmite i moj
poklon, pa mi donesite.
Meda – Ma hajde lijo, nemoj da si tvrda srca, lepo je u društvu dobiti poklon. Biće tamo igre, pesme i
kolača.
Lija – Baš me briga za kolače ako nema neko pečeno pile i hajde idite! Idite da ne zakasnite a ja vas ovde
čekam.( seda na panj)
Zeka – E, baš je super što nećeš! Hajdemo medo, idemo mi i kako reče lijo, da ti donesemo poklon?
Meda – Lijo, ništa ne brini ja ću ti doneti poklon, idemo. ( oni odlaze sa scene a lija ostaje sama, odlazi do
kraj scene da vidi da li su otišli, vraća se, počinje da se smeje i kaže)
Zeka – Mi se vratili.
Lija – A pokloni?
Lija – Pa ne mogu!
Meda – Znaš lijo, tvoj poklon je na dnu. Prvo ide zekin poklon, onda moj i tek onda tvoj poklon.
Meda – Otvori. ( zec otvara džak pun kutija ,pet šest, vadi ih i daje medi, meda ih ređa jednu pored
druge sve do poslednje, lija sve to samo gleda, kad završe upita)
Meda – Ne brini lijo, imam rešenje.Ja mislim zeko da mi liji damo sve poklone.
Zeka – I ja mislim isto. Eto lijo, svi pokloni su tvoji.
Lija – Stvarno?
Meda – Naravno.
Lija – Hvala vam. ( počne da otvara, 1kutija prazna, 2 kutija prazna, 3, 4, 5 i sve do kraja, lija se razbesni,
trči tamo amo i kaže) Znala sam! Kako sam samo glupa, kako sam lakoverna! Uh kako sam ljuta! ( oni
mirno sede na panjevima, gledaju je i smeškaju se)
Meda – Nemoj lijo tako. Ti nisi bila dobra, mi nismo bili dobri od sada smo svi dobri. Društvo da li važi da
nadalje budemo dobri i dobri drugari?
Lija – Važi. ( i dalje malo ljuta) A kako ste saznali i kako ste se tako brzo vratili?
Zeka – Tu blizu u šumi sreli smo kornjaču i ona nam je objasnila da te nije zvala.
Lija – Kakva je izdajica ta kornjača, a ja sam je smatrala velikom prijateljicom. ( tada nešto zazvoni,
zvončići)
Lija – Aaaaa, ne vredi vam. ( odmahuje glavom ali zvoni još jače, tada čuje i lija) Stvarno nešto zvoni.
( otvara torbu uzima mobilni i gleda) Ne, ne zvoni moj mobilni.
Zeka – Meda – Pa šta to zvoni?
Meda – Ide Deda Mraz?! ( počne od uzbuđenja da trči tamo amo po sceni) Deda Mraz, ide Deda Mraz,
ide Deda Mraz, super!
Zeka – Medo, Medo stani malo. Smiri se uplašićeš Deda Mraza. ( on se smiri i tada na scenu ulazi Deda
Mraz nosi džak sa poklonima a zvončići još jače zvone)
Svi – Jesmo!
Zeka – Malo šala, pesma , veselje tako je kod nas u Veseloj šumi.
Deda Mraz – Da, da kada ne bi bilo malih šala i vragolija bilo bi jako dosadno. Ali je važno da jedni
drugima opraštate greške, da umete da se pomirite i da se družite i dalje.
Meda – Trebalo bi, ali ja nisam hteo da spavam, hteo sam da sačekam svoj poklon i tebe Deda Mraze i da
onda idem u zimski san.I sada sam jako radostan što sam ovde sa svima vama!
Deda Mraz – Kad je tako, hajde odmah da vam podelim poklone a i sva deca na planeti čekaju svoje
poklone, požurimo.( uzima džak i daje im poklone, prvo medi, liji i zecu)
Meda – Hvala.
Meda – Hajde!
Lija – Naravno!( kreće muzika, ostavljaju poklone, pevaju i igraju, a sa njima i Deda Mraz)
Deda mraz – Hvala, pesma je divna a sada moram da požurim, čekaju me deca! ( tada lija, zeka i meda
stave ruku na čelo i gledaju u daljinu u publiku i zeka kaže)
Lija – Sva su došla po svoje poklone.( deda Mraz dođe do njih i zagleda)
Deda Mraz – Da, deca su tu sa nama a znam da su bili dobri. Zato hajde da i njima podelim poklone!
( kreće muzika, pesma i Deda Mraz deci deli poklone a lija, zeka i meda mu pomažu)
KRAJ