Nietzsche smatra da je kultura oblikovana u omjeru i skladu dvaju elemenata: dionizijskog
elementa (snage, preobilja života) i apolonskog elementa (trijezne svjesne mjere i mira). Od Sokrata kultura je u stalnu nazadovanju, odviše je racionalistička i zato neprijateljska životu. Nietzsche smatra da treba odbaciti pojam jednolikog, općeg i apsolutnog moralnog sustava. On je plod ogorčenosti i predstavlja niži život, degeneraciju, dok aristokratski moral predstavlja pokret života u usponu. I na mjesto pojma jednog općeg i apsolutnog moralnog sustava moramo staviti pojam gradacije ili poretka različitih tipova moralnosti. Prema Nietzscheu, osoba koja uspije dostići svoje ciljeve, odnosno osoba koja potvrđuje volju za moć, postaje nadčovjek. Nietzsche navodi nekoliko nadčovjeka kroz povijest - Napoleon, Martin Luther i Goethe. S time se slažem jer svaki od njih ostvario je svoje potencijale i ujedno darovao društvu nešto potrebno. Također se slažem da je za ostvarenje potrebna samo volja pojedinca kao pokretač svakog postupanja. Svi imamo mogućnost da svoje potencijale ostvarimo. Ne slažem se da sve što dolazi iz slabosti je loše, a ono što dolazi iz moći i iz podizanja moći je dobro. Mislim da je baš Hitler dobar primjer (paradoksalno) za opasnost teorije jednoumlja i prihvaćanja samo jedne istine. Također ono što Nietzsche nekako zanemaruje jest važnost kolektiva. Čovjek je društveno biće i osjećaj zajedništva izuzetno je važan za njegov razvoj. Kao sam pojedinac, čovjek teško preživljava u svijetu, odnosno, potrebna mu je stabilna okolina.