ETIKA – MORAL –

PRAKTIČNO DJELOVANJE
Cjelina: DJELOVANJE I ORIJENTACIJA
ETIČKA PITANJA udž. 207- 217

područje PRAKTIČNE FILOZOFIJE (praxis), naših vrijednosti

MORALNI OSJEĆAJ - vlastiti osjećaj za dobro temeljen na
pisanim i nepisanim moralnim kodeksima
– temelj našeg DJELOVANJA, naših odluka
- utjecaj naše savjesti
djelujemo u nekom konkretnom vremenu, zajednici, društvu
apriorna moralna pravila nekad moramo prilagođavati situaciji
Što je DOBRA OSOBA? Kako balansirati naša djelovanja da
uskladimo unutarnji osjećaj ispravnog i moralna pravila?
Opravdana laž
Istraživanje u Velikoj Britaniji
pokazalo je da svaki čovjek
laže u prosjeku četiri puta
dnevno...(Pinokio efekt)

Kako mi stoje traperice,

izgledam li debelo u njima?
Je li ti ukusno jelo?
Pas mi je pojeo zadaću!
pojmovi
MORAL - nepisan sustav predodžbi
o dobru i zlu, ispravnom i
pogrešnom, vrijednostima i
normama
ETIKA – znanost, teorija morala – ne
daje pravila već ORIJENTACIJU za
odluke i djelovanje
ĆUDOREDNOST – „uređivanje
vlastite ćudi”, odgoj samog sebe –
pojedinačni moral
OBIČAJNOST - moral nekog
kolektiva, zajednice
- moral kao kulturni konstrukt
- Japan – tradicija da se „ne izgubi obraz”,zajednica iznad pojedinca
pojmovi
NEMORALNO – djelovanje koje
nije u skladu s moralom, iako
postoji poznavanje moralnih
normi
AMORALNO – biće koje nema
sposobnost da spozna moralne
norme
- sfera izvan morala
imoralno - IMORALIZAM –
Friedrich Nietzsche
ETIČKA STAJALIŠTA
ETIČKI APSOLUTIZAM
- moralne norme ne ovise o
okolnostima i uvjetima
- norme su opće i univerzalne
ETIČKI RELATIVIZAM
- moralne norme u cjelini ovise o
povijesnim, kulturnim i društvenim
čimbenicima
- nema općevažećih normi
- Dubrovnik marcipan, eutanazija
DOBRO, VRLINA - Aristotel udž. 222-223

EUDAIMONIA – BLAŽENSTVO,
SREĆA - dobro kojem težimo radi njega
samog, prosperitet, aktualizacija čovjeka

DOBAR ČOVJEK – zna što je dobro i

voljno čini dobro – povezanost znanja i
karaktera

Svaki čovjek uvijek može ostvariti neko

realno dobro kojim ostvaruje napredak u
razvoju svojih mogućnosti, kako onih koje u
sebi nosi, tako i onih koje mu omogućuje
okolina!
ARISTOTEL – podjela vrlina, načelo zlatne sredine

1. ETIČKE VRLINE – vrline VOLJE

u moralu vrijedi PRAVILO ZLATNE SREDINE: odabir sredine

između krajnosti (pretjerivanja i zaostajanja za mjerom)
- definicija vrline kao sredine: plašljivost – hrabrost – “luda
hrabrost”

2. DIJANOETIČKE (RAZUMSKE) VRLINE – znanje, razboritost,

umovanje, mudrost
približavanje spoznaji prvih izvora i uzrocima svega
IMMANUEL KANT
(18.st.-poč.19.st., klasični njemački idealizam)

„Dvije stvari me ispunjavaju sve

većim strahopoštovanjem i
udivljenjem što ih više promišljam
– zvjezdano nebo nada mnom i
moralni zakon u meni."
Kritika praktičkog uma (1788.)

DEONTOLOŠKA ETIKA – grč. deon

– dužnost

ljudsko djelovanje mora se

temeljiti na unaprijed (a priori)
određenim dužnostima
PODJELA UMA - Immanuel Kant
1) ČISTI UM – onaj koji se bavi
znanjem (teorijom)
2) PRAKTIČNI UM – onaj koji
se bavi vjerom i moralom
(praktičnim djelovanjem)
3) RASUDNA SNAGA –koja se
odnosi na stvaralaštvo i
umjetnost kojima se
prevladava dualizam teorije
i prakse – sinteza čistog i
praktičnog uma
Kantov KATEGORIČKI IMPERATIV
- temelj morala

Djeluj tako da maksima

tvoje volje u svako doba
može važiti kao princip
općeg zakonodavstva.
• maksima – moje osobno,
subjektivno načelo
- kvalitetna toliko da može postati i
zakon za sve (objektivno načelo)
 kategorički vs. hipotetički imperativ
KATEGORIČKI IMPERATIV –
tzv. zlatno pravilo: Ne čini
drugome ono što ne želiš da
drugi čini tebi.
djelovanje IZ DUŽNOSTI
volja koja je AUTONOMNA –
izvor morala je u nama, našim
načelima
HIPOTETIČKI IMPERATIV
- djelovanje PREMA DUŽNOSTI
HETERONOMNA volja – izvor
morala izvan nas
- npr. djelujemo ispravno jer se
bojimo kazne ili očekujemo nagradu,
ugled, pohvalu...
VOLJA – temelj našeg morala
Friedrich Nietzsche, Arthur Schopenhauer
18/19. stoljeće, Njemačka
lat. voluntas – voluntarizam
ARTHUR SCHOPENHAUER
(1788.-1860., Njemačka)
Ovaj svijet najgori je od svih mogućih svjetova!
Najvažnije djelo: Svijet kao volja i
predodžba
Filozofski smjerovi/stavovi:
iracionalizam, pesimizam

”filozof pesimizma”

kritičar Kanta i Hegela – svijet se ne

spoznaje objektivno ni putem
razuma, a ljudska povijest nije
napredak
Svijet je MOJA predodžba
- SPOZNAJA SVIJETA- sve što postoji oko
nas samo je naša PREDODŽBA, objekt ako
i postoji ne može ga se spoznati – važno
je samo ono što subjekt spoznaje i
postoji na onaj način kako ga ja
doživljavam

- svijetom ne vladaju razum i logos, nije ni

racionalan ni logičan već je očitovanje
BEZUMNE VOLJE – iz tog razloga, ništa nije
lako shvatljivo niti predvidljivo – naš život
stoga neizbježno mora biti i bolan
Ono što proturječi srcu, ne ulazi u glavu.
Ako svijetom ne vlada razum, što vlada?
- VOLJA - bit svega, apsolut
Bit čovjeka nije u njegovu razumu, već u INTUICIJI, VOLJI i
njegovoj SVIJESTI.

Volja je gospodar, a intelekt je njezin sluga.

- volja ne podliježe zakonu uzroka i posljedice (kojem dio zbilje
podliježe), ona je bezumna, slijepi nagon za životom.
PESIMIZAM

Volja nastaje kao želja za

nečim što nam nedostaje.
Volja, dakle, proizlazi iz naših
nedostataka i kao takva nikad
ne može biti zadovoljena.
Stoga su bol, trpljenje i
nesreća temelj našeg
iskustva. Volja nas stalno
navodi na to da želimo nešto
što nam nedostaje i time
potiče i naš egoizam…
Postoji li izlaz iz životne patnje?
IZLAZ BR. 1
PONIŠTAVANJE INDIVIDUALNE VOLJE

IZLAZ = UMRTVITI VOLJU

Schopenhauer poseže za budističkom

filozofijom i smatra kako se treba okrenuti
ASKETSKOM ŽIVOTU – u kojem ćemo
utišati naše nagone, želje, odreći se života
pod utjecajem volje i egoizma.

Možemo dijelom „stišati“ našu individualnu

volju, iako se svijet kao volja ne može
pobijediti – on i dalje ostaje neuništiv kao
mjesto bezumne volje.
IZLAZ BR. 2

PRONALAŽENJE UTJEHE
U UMJETNOSTI
Čovjek se dijelom može osloboditi svoje
boli ako se prepusti uzvišenim
osjećajima kakve njeguje umjetnost –
umjetnost može čovjeku donijeti
KATARZU i tako ga barem privremeno
osloboditi težine života.

________________________________
__
Bach Orchestral Suite No. 3 in D Major, BWV 1068: II. Air
https://soundcloud.com/search?q=bach%20air – soundcloud
https://www.youtube.com/watch?v=9UskKaL0Gok
FRIEDRICH NIETZSCHE
(1844.-1900., Njemačka)

Bog je mrtav! Učim vas nadčovjeku!

Glavna djela: Volja za moć, Tako je govorio
Zaratustra, Genealogija morala, S onu
stranu dobra i zla, Rođenje tragedije iz duha
glazbe

Radio kao profesor klasičnih jezika.

Filozofski stav: NIHILIZAM

APOLONSKI I DIONIZIJSKI PRINCIP
Nietzsche čitavu povijest i kulturu vidi kao odnos ta dva principa: svijet je idealan kad se ono apolonsko i ono
dionizijsko nalaze u ravnoteži.
- ta je ravnoteža trajala kratko, samo do pojave Sokrata, nakon čega je čitava filozofija bila puno više
usmjerena apolonskom principu – naglasku na razumu, logosu, racionalističkom shvaćanju svijeta i
intelektualističkom pristupu svijetu.
- u prevladavanju intelektualističkog pristupa vidi nazadovanje ljudske kulture – njezinu dekadenciju: ona se
previše oslanja na razum i time protivi životnim principima, osnovnim životnim instinktima koje svi
posjedujemo.
- kritizira moral kakav nameće religija – ideju poslušnosti kako bismo se spasili na onom svijetu naziva
moralom slabih, moralom stada i smatra da nas vodi u odricanje od ovozemaljskog života.
- nihilistički se odnosi prema svemu što je u ljudskoj kulturi: to znači da negira sve postojeće vrijednosti i zove
na uspostavu (prevrednovanje) novih vrijednosti
- „Bog je mrtav!“ – u prijevodu znači – sve moralne i kulturne vrijednosti koje ljudi poštuju treba odbaciti i
uspostaviti nove.
Volja za moći i ideal nadčovjeka
„Gdje god sam našao ono što živi, našao sam i volju za moći; i još u volji sluge našao sam volju da bude
gospodar.“
- ideja da svijetom vlada logos, razum – kriva. Svijetom vlada kaos.
- nadopunjuje Schopenhauerovu ideju volje tako što kaže da svijetom vlada VOLJA ZA MOĆI.
IDEJA NADČOVJEKA
- Što čovjek treba učiniti da ostvari svoju stvarnu bit?
Treba prepoznati da je osnova svijeta volja za moći.
Treba pronaći u sebi snagu da odbaci sve postojeće vrijednost i „moral stada“ i mase kakav mu se nameće.
Treba postati onaj koji stvara i odbacuje ono što mu nameće zajednica.
Čovjek se treba izdići iz mase, „stada“, vlastitom snagom, odlučnošću i spremnošću da se suprotstavi ideji
čovjeka kakva mu se nameće tradicionalnim moralom i znanjem – dakle, treba nadići „čovjeka“ i postati novi
čovjek – NADČOVJEK.
Nadčovjek je slobodan, odgovoran i usmjeren ka novim vrijednostima koje ljudsku kulturu vode naprijed.
Moral jakih i moral slabih

Što je s ljudima koji slijepo prihvaćaju moral i vrijednosti koje im se nameću? Koji
nemaju volje i snage boriti se za ideale i kritizirati loše vrijednosti? Koji žive život na
način da životare i samo zadovoljavaju svoje osnovne potrebe?

Nietzsche nije bio pretjerano suosjećajan: smatrao je da takvi ljudi usporavaju

ostvarenje biti i razvoj čovjeka, i ako ne žele raditi na sebi, tada ih treba „gurnuti
da potonu i dublje“. Ne treba pomagati onome tko i sam ne želi da mu se
pomogne, jer nas time takva osoba samo vuče prema dolje. To je moral slabih –
koji vodi ka dnu, naspram morala jakih – koji vodi izdizanju i istini.
AMOR FATI I VJEČNO VRAĆANJE ISTOG

„Sve se opet slama, sve se opet slaže: vječno se gradi ista kuća bitka.“

Nietzsche povijest shvaća ciklički kao VJEČNO VRAĆANJE ISTOG

- u takvom svijetu, čovjek mora prihvatiti da se u životu stvari ponavljaju, da u jednom trenutku napredujemo, u
drugom padamo i da je naš život isto određen sudbinom „vječnog vraćanja istog“.
- nadčovjek se ne bori protiv takvog poretka stvari, već ga svjesno prihvaća – čak ga i mora zavoljeti: čovjek je velik u
onoj mjeri u kojoj voli svoju sudbinu.
AMOR FATI - voljeti svoju sudbinu (usud). O ovome govori Zaratustra u djelu „Tako je govorio Zaratustra“.
Slično će kasnije reći i Camus, kada tvrdi da je veličina Sizifa u tome što nalazi sreću u vječnom guranju kamena, a ne u
dolasku na cilj.

UMJETNOST: I Nietzsche je, kao i Schopenhauer, smatrao da umjetnost ima važnu ulogu u našem životu – umjetnost
je jedinstvo dionizijskog i apolonskog, pa stoga daje najpotpuniju sliku i doživljaj svijeta.