9th International Scientific Conference on Production Engineering

DEVELOPMENT AND MODERNIZATION OF PRODUCTION

INSTITUCIONALNI I PRAVNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA NA

NIVOU BOSNE I HERCEGOVINE- TRENUTNA SITUACIJA,
IZAZOVI I PERSPEKTIVE NA PUTU PREMA EVROPSKOJ UNIJI

Hamdija Lipovača, Ajna Bakrač

Pravni fakultet Univerziteta u Bihaću, Mehe Hadžiabdića bb, 77 000 Bihać, BiH
hamdija.lipovaca@pravnifakultet.ba
ajna.bakrac@gmail.com

Ključne riječi: okoliš, zaštita okoliša, BiH, institucionalni okvir zaštite okoliša, pravni
okvir zaštite okoliša, EU.

SAŽETAK: Pitanje zaštite okoliša se javlja kao značajno pitanje za BiH, kao zemlju koja teži postati
članicom EU. Na ispunjavanje obaveza u procesu približavanja EU negativno utječe nedostatak
svijesti o značaju zaštite okoliša, kao i nedostatak svijesti o potrebnoj reformi u ovoj oblasti. Kvalitet
u zaštiti okoliša podrazumijeva skup koraka i koordiniranih akcija na svim nivoima javnog, vladinog i
nevladionog sektora, koji djeluju u okviru legislative iz ove oblasti, institucionalnog mehanizma,
međunarodnih normi i tradicionalno prihvaćene prakse. Iz tih razloga ovaj rad će nastojati u fokus
postaviti temeljna pitanja iz oblasti zaštite okoliša, jer se o ovoj temetici nedovoljno raspravlja i piše
na konstruktivan način i na način koji bi bio u funkciji ostvarivanja određenih postavljenih ciljeva
vezanih za zaštitu okoliša, a u svrhu ispunjavanja uvjeta iz sektora okoliša, s obzirom da je sektor
okoliša jedan od visoko pozicioniranih prioritea EU u procesu integracije.

1. UVOD

I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim
faktorima, čiji je glavni uzrok uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost, a
posljedice su u krajnjoj liniji očigledne i dalekosežne. Kvalitet zaštite okoliša je svojevrstan rezultat
interakcije prirodnog i društvenog sistema. Postići kvalitet u zaštiti okoline znači uspostaviti
harmoniju između prirodnog, društvenog i ekonomskog segmenta, kao i održavati postignuto stanje.
Reforma u okviru pravnog i institucionalnog okvira iz oblasti zaštite okoliša na nivou BiH
podrazumijeva izgradnju pravno-normativnih osnova, jačanje institucija sistema koje će stručno i
odgovorno raditi na provođenju zakona i važećih normi, ali podrazumijeva i savremene nastavne
programe i planove iz ove oblasti. Sam proces zaštite okoliša neminovno podrazumijeva i javnost,
koja će shvatajući svoja prava, prihvatiti i dio odgovornosti za zaštitu okoliša, te sukcesivno
doprinositi samoj kvaliteti u zaštiti okoliša.

RIM 2013 663

H. Lipovača, A. Bakrač – Institucionalni i pravni okvir zaštite okoliša na nivou Bosne i Hercegovine..
2. TEMELJNA PITANJA O ZAŠTITI OKOLIŠA

Zaštita ekosistema, odnosno zaštita okoliša danas čini sastavni dio gospodarskog i šireg socijalnog
razvoja gotovo svake zemlje na svijetu. Svi oni koji žele sačuvati svoj okoliš, te pridonijeti ukupnoj
zaštiti i očuvanju biološke raznolikosti imaju obavezu razvijati svoj pravni sistem i u njega ugradivati
one normativne vrijednosti koje mogu pripomoći u očuvanju okoliša i održivom razvoju.

2.1. Definisanje pojmova okoliša i zaštite okoliša u skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša
FBiH

Prema Zakonu o zaštiti okoliša FBiH (Čl.4.), termin okoliš znači: komponente okoliša, određene
sisteme, procese i strukturu okoliša. Komponente okoliša čine: tlo, zrak, voda, biosfera, kao i
izgrađeni (vještački) okoliš, koji je nastao kao rezultat aktivnosti ljudskog faktora koji je uz to i
sasatavni dio okoliša. Zaštita okoliša, prema istom Zakonu, znači: sve odgovarajuće aktivnosti i mjere
koje imaju za cilj prevenciju od opasnosti, štete ili zagađivanja okoliša, reduciranje ili odstranjivanje
štete koja je nastala i povrat na stanje prije izazvane štete.

2.2. Pravo okoliša

Pravo okoliša danas obuhvata sve pravne norme u materijalnopravnom, organizacijskom i procesnom
smislu koje se odnose na zaštitu okoliša, racionalno gospodarenje okolišem, uspostavljanje prijašnjeg
stanja i planiranje svih postupaka i radnji u vezi s okolišem kojima je cilj uravnotežiti prirodne i
umjetno stvorene elemente okoliša u njihovoj međusobnoj povezanosti, te tako sprijeciti štetne
utjecaje na samu prirodu (odnosno na njezine pojedinačne – žive i nežive – elemente). Prema
normativnom (formalnopravnom) shvatanju, jedinstveni pravni sistem tvori ukupnost pojedinih grana
prava. Pravo okoliša je jedno od novih pravnih područja (grana) za koje se još traži odgovarajuće
mjesto u okviru postojećeg pravnog poretka. Zbog njegove sadržajne raznolikosti, pravo okoliša nije
moguće svrstati niti u jednu od postojećih i tradicionalnih pravnih disciplina – ustavno pravo,
upravno pravo, građansko pravo, krivično pravo, finansijsko pravo – iako se u mnogima nalaze
elementi prava okoliša. Danas se ipak problemi okoliša vecinom reguliraju normama upravnog prava.
Stoga pojedini autori pravo okoliša svrstavaju u dio tzv. posebnog upravnog prava. Problemi zaštite
okoliša ne poznaju nacionalne granice, pa je stoga zaštita okoliša predmetom i medunarodnog prava.
Broj normi međunarodnog prava u području zaštite okoliša neprekidno se povećava. Usprkos tome
što se pravo okoliša još uvijek ne smatra samostalnom granom prava, ono se već danas oblikuje u
interdisciplinarni studijski predmet, metodološki jasno postavljen, dinamičkog predmeta i
prilagodljivog unutarnjeg sadržaja. Inače, pravo na zdrav okoliš spada u ljudska prava treće
generacije (human rights of third generation). Ona su nova kategorija, ciji su nositelji najčešće
neodredeni kolektiviteti («narod» ili «nacija», «gradani», «zajednica», «svako», itd.), to jest oni
kolektiviteti koji «ne spadaju u uobičajenu pojavnu sliku u međunarodnom javnom pravu i nisu
nosioci prava». Stoga se nazivaju još i «pravima naroda», «pravima solidarnosti» ili «kolektivnim
pravima». Njihova je pravna priroda sporna i dosada ne postoji saglasnost o tome zaslužuju li ona
doista status «prava» ili ne.

3. INSTITUCIONALNI I PRAVNI OKVIR ZAŠTITE OKOLIŠA U BIH

Bosna i Hercegovina nema Zakon o zaštiti okoliša. Upravljanje okolišem je u primarnoj nadležnosti
dva entiteta, u skladu sa Članom III.3 (a) Ustava BiH, u kojem stoji, “Sve funkcije vlasti i ovlasti koje
nisu izričito Ustavom dodijeljene institucijama BiH pripadaju entitetima”. Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa (MUTEO), kao jedno od ministarastava na nivou države, nadležno je
za koordinaciju aktivnosti između entiteta.

664 RIM 2013

H. Lipovača, A. Bakrač – Institucionalni i pravni okvir zaštite okoliša na nivou Bosne i Hercegovine..
3.1. Institucionalni okvir zaštite okoliša na nivou BiH

Što se tiče institucija koje bi se trebale baviti problematikom zaštite okoliša, postoji problem u četiri
nivoa vlasti (država, entiteti, kantoni i općine), što upravljanje čini kompliciranim. U Federaciji BiH
za okoliš je nadležno Federalno ministarstvo okoliša i turizma, u Republici srpskoj Ministarstvo za
prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, a u Brčko distriktu Vlada (točnije, Pododjel za
prostorno planiranje, urbanizam i zaštita okoliša). U FBiH također postoji po jedno ministarstvo za
okoliš u svakome od deset kantona. Potrebni su veliki napori za kooperaciju, nastaju odgode i
praznine u administrativnom pokrivanju određenih oblasti kao i nejednaka primjena standarda.
Ovakva rascjepkanost uzrokuje nedostatak konzultacija, nesporazume, višestruko obavljanje
istovjetnih stvari i gubitak vremena. Unatoč nastojanjima da se osmisle razne strategije zaštite okoliša
(npr. NEAP na državnom nivou i Strategija zaštite okoliša FBiH), kreiranje jedinstvene strategije i
posebno njena primjena otežana je zbog nepostojanja jake ovlasti na državnom nivou. Trenutno
nadležnost za pitanja zaštite okoliša na državnom nivou, u pogledu usvajanja međunarodnih
konvencija, ima Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Formiranje Međuentitetskog
tijela za okoliš 2006. godine možda je ublažilo problem nedostatka suradnje, ali za rješavanje ovako
kompleksne oblasti postoji potreba formiranja stabilnijeg tijela na državnom nivou.

Slika 1. Opća shema upravljanja okolišem u Bosni i Hercegovini

3.2. Legislativni okvir zaštite okoliša na nivou BiH

Bosna i Hercegovina nema Zakon o zaštiti okoliša / okoline / životne sredine. U skladu sa Dejtonskim
Ustavom BiH, doneseni su zakoni na nivou entiteta, Federacije BiH i Republike Srpske. Zakoni su
identični po oblastima koje pokrivaju, ali se terminološki razlikuju. Engleski termin environment, u
Bosni i Hercegovini se prevodi na okolina, okoliš, životna sredina. Okoliš je termin iz Zakona o
zaštiti okoliša Federacije BiH, ali se u praksi često koristi i termin okolina. U Republici Srpskoj je
termin životna sredina i Zakon o zaštiti životne sredine. U Federaciji BiH, donesen je set zakona iz
oblasti okoliša. Zakoni su objavljeni u Službenim novinama FBiH, broj 33/03 od 19. jula 2003. Radi
se o sljedećim zakonima: Zakon o zaštiti okoliša FBiH, Zakon o upravljanju otpadom FBiH, Zakon o
zaštiti zraka FBiH, Zakon o zaštiti prirode FBiH i Zakon o fondu za zaštitu okoliša FBiH.U Republici
Srpskoj, procedura usvajanja seta zakona, provedena je godinu dana ranije, nego u Federaciji. Zakoni
su objavljeni u Službenom glasniku Republike Srpske, broj 53/02. To su sljedeći zakoni: Zakon o
zaštiti životne sredine RS, Zakon o zaštiti vazduha RS, Zakon o zaštiti prirode RS, Zakon o
upravljanju otpadom RS, Zakon o fondu životne sredine RS.Nepostojanje državnog zakona o okolišu
RIM 2013 665
H. Lipovača, A. Bakrač – Institucionalni i pravni okvir zaštite okoliša na nivou Bosne i Hercegovine..
kontinuirano pogoršava čitav niz problema, kao što je razuđenost nadležnosti za zakone u sektoru
okoliša i upravljanje okolišem na svim upravnim nivoima. Zbog slabih mehanizama međuentitetske
koordinacije, zakonodavne i upravne procedure su spore i često suvišne. Aktivnosti donošenja zakona
na državnom nivou nisu zasnovane na jasnim i koordiniranim politikama i prioritetima. Slaba
koordinacija sa drugim sektorima dovodi do toga da se pitanjima okoliša u tim sektorima posvećuje
ograničena pažnja.

3.3. Međunarodni multilateralni ugovori

Međunarodni sporazumi o okolišu kojima je pristupila EU čine sastavni dio pravne stečevine EU i
služe kao dodatno sredstvo ili način da se ostvari potpuna usklađenost propisa sa pravnom stečevinom
EU. Izostanak napretka u provedbi ovih sporazuma je dijelom posljedica ograničenih resursa i
nedostatak kvalificiranog osoblja u javnoj upravi na nivou države i entiteta. Tako da, iako je BiH
pristupila određenim međunarodnim sporazumima i ratificirala ih, često ne postoje institucionalni
kapaciteti za ispunjavanje obaveza iz sporazuma. Međunarodni multilateralnih ugovori koji se
direktno odnose na okoliš, a kojima je država Bosna i Hercegovina pristupila su sljedeći:
 Atmosfera: Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, Rio de Janeiro,
1992., Konvencija o prekograničnom zagađivanju zraka na velikim udaljenostima, Ženeva,
1979., Protokol uz Konvenciju o prekograničnom zagađivanju vazduha na velikim udaljenostima
iz 1979., Bečka konvencija o zaštiti ozonskog omotača, Beč, 1985., Montrealski protokol o
supstancama koje oštećuju ozonski omotač, Montreal, 16. septembra 1987.
 Voda: Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja, od 16.02.1976. godine,
Barcelona, Protokol o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja sa kopna, Atina, 1980., Protokol
o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti Sredozemnog mora Mediterana,
Monako, 1996., Međunarodna konvencija o sprečavanju zagađivanja mora naftom, London,
1954., Međunarodna konvencija o zaštiti od zagađivanja sa brodova, London, 1973., Konvencija
o saradnji na zaštiti i održivoj upotrebi rijeke Dunav ( Konvencija o zaštiti rijeke Dunav), Sofija
1994.
 Tlo: Konvencija UN o suzbijanju desertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili
desertifikacijom, posebno u Africi, Pariz 14.10.1994. godine, ratificirana 04.10.2002. godine).
 Otpad: Bazelska konvencija o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovom
odlaganju, Bazel, 22.03.1989.
 Priroda: Konvencija o biološkoj raznolikosti, Rio de Janeiro, 1992., Konvencija o močvarama od
međunarodne važnosti, osobito kao stanište ptica močvarica, Ramsar 1971, notifikacija o
sukcesiji, Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine, Pariz, 1972., Međunarodna
konvencija o zaštiti ptica, Pariz, 1950., Međunarodna konvencija o zaštiti biljaka, Konvencija o
uspostavljanju evropske i mediteranske organizacije za zaštitu prirode.
 Hemikalije: Konvencija o proceduri prethodno najavljene saglasnosti (PIC) za određene opasne
hemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini, Roterdam, 10.09.1998. godine (ratificirana mart,
2007.

4. BIH NA PUTU PREMA EVROPSKOJ UNIJI- POSTIGNUTO I PLANIRANO U

OBLASTI ZAŠTITE OKOLIŠA

Od 2002. godine Evropska komisija izvještava Vijeće Evrope o napretku Bosne i Hercegovine u
sektoru zaštite okoliša i započinje zapažanjem kako je „Bosna i Hercegovina postigla ograničen
napredak u sektoru okoliša“. U ocjeni usklađenosti i provedbi acquis communautairea (pravne
stečevine EU-a) kao prvi i osnovni problem navodi se nepostojanje državnog tijela koje će se baviti
pitanjima zaštite okoliša. Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u Evropi koja nema ministarstvo niti
agenciju za zaštitu životne sredine na državnom nivou. Ističe se neprovođenje zakonodavstva u
entitetima. Kaže se da BiH trpi zbog ograničenog administrativnog kapaciteta i ima malo financijskih

666 RIM 2013

H. Lipovača, A. Bakrač – Institucionalni i pravni okvir zaštite okoliša na nivou Bosne i Hercegovine..
resursa za potrebna ulaganja u okoliš. Ohrabruje činjenica da su fondovi za zaštitu okoliša (Fond za
zaštitu okoliša FBiH i Fond za zaštitu životne sredine RS-a) postali operativni i da je pokrenut važan
mehanizam namjenskog financiranja projekata i programa iz oblasti zaštite okoliša. Ono što je bitno
naglasiti je da entitetski Zakoni o zaštiti okoliša propisuju da svaki pojedinac i organizacija moraju
imati mogućnost učešća u procesima donošenja odluka. Zakoni obavezuju regulatorna tijela i javne
organe vlasti da olakšaju i stimuliraju svijest javnosti i njihovo učešće tako što će informacije učiniti
raspoloživim široj javnosti. Zakoni također garantiraju da će se osigurati djelotvoran pristup
pravosudnim i upravnim postupcima, uključujući pravni lijek i naknadu.Period prije pristupanja
Evropskoj uniji je otvorio značajne mogućnosti za BiH da počne sistematski prilagođavati svoje
zakone i pristupati dodatnim resursima i tehničkoj pomoći.

Taj period također pred Bosnu i Hercegovinu postavlja kompleksne izazove jer usvajanje kompletnog
acquis-a EU koji se odnosi na okoliš zahtjeva sveobuhvatne izmjene postojećeg institucionalnog i
pravnog okvira. Zakoni o okolišu su usaglašeni u oba entiteta i u skladu su sa nizom direktiva EU. EU
i Bosna i Hercegovina su 16. juna 2008. potpisali Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), koji
je stupio na snagu nakon dovršenja procesa ratificiranja. Sporazumom se stvara okvir za suradnju
između EU i BiH, te je on ključan za reformu politike, ekonomije, trgovine i ljudskih prava u zemlji.
Kroz SАА „osmislit će se politike i druge mjere kojima će se dovesti do održivog ekonomskog i
socijalnog razvoja Bosne i Hercegovine. Jedna od politika suradnje koja se navodi pod Glavom VIII
Sporazuma je okoliš (članak 108). Bosna i Hercegovina je u procesu primjene i provedbe okolišnog
acquisa. Podrška EU-a u ovom sektoru određena je pretpristupnom politikom Unije i državnom
strategijom koja je navedena u sljedećim dokumentima: Evropsko partnerstvo, Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju i Višegodišnji indikativni plan.

Zaštita okoliša jedno je od 35 tematskih poglavlja pravne stečevine EU utvrđenih za potrebe

pregovora o pristupanju. Prioriteti Evropskog partnerstva (preporuke): usvajanje zakona o zaštiti
okoliša na državnom nivou u svrhu stvaranja okvira za jedinstvenu zaštitu okoliša u cijeloj
zemlji;osnivanje državne agencije za zaštitu okoliša (s ulogom pregleda stanja okoliša u
BiH,monitoringa i prikupljanja podataka koji bi se obrađivali, analizirali te davali prijedlozi mjera
koje treba poduzeti. Agencija bi se bavila i implementacijom međunarodnih sporazuma, projekata i
programa te drugih obaveza BiH iz oblasti okoliša); jačanje upravnih kapaciteta institucija koje se
bave okolišem; harmonizacija s okolišnom legislativom EU-a (najprije s naglaskom na upravljanje
otpadom, očuvanje kvaliteta vode i zraka, zaštitu prirode, cjelovito sprječavanje i kontrolu
onečišćenja a potom unaprijeđeno usklađivanje pravne stečevine u smislu provedbe državne okolišne
strategije i poboljšanja mehanizama sufinanciranja zaštite okoliša); osuvremenjivanje obrazovnih
programa u vezi s problematikom zaštite okoliša; afirmacija znanstvenoistraživačkog rada i njegovo
povezivanje sa strateškim ciljevima politike zaštite okoliša.

5. ZAKLJUČAK

Nepostojanje zakona niti agencije za okoliš na državnom nivou, nejasna podjela nadležnosti između
različitih nivoa vlasti, nedovoljni kapaciteti i nizak nivo političke volje i svijesti javnosti zajednički
ometaju postizanje daljeg napretka u pogledu zaštite okoliša. Sveukupni izazovi unapređenja održivog
razvoja, kompleksne pripreme za pristupanje EU i ograničeni napredak horizontalnog zakonodavstva
na državnom nivou, ukazuju na hitnu potrebu usvajanja državnog zakona o zaštiti okoliša.Ostaje nam
nadati se da će vlasti i javnost u BiH što prije prepoznati važnost zaštite okoliša, pogotovo imajući u
vidu da je sektor okoliša jedan od visoko pozicioniranih prioriteta EU u procesu integracije.

RIM 2013 667

H. Lipovača, A. Bakrač – Institucionalni i pravni okvir zaštite okoliša na nivou Bosne i Hercegovine..
6. LITERATURA

1) Carter Neil, Strategije zaštite okoliša – ideje, aktivizam, djelovanje, Barbat, Zagreb, 2004.
2) Crnjar Mladen, Ekonomika i politika zaštite okoliša, Ekonomski fakultet u Rijeci i
Glosa,Rijeka, 2002.
3) Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Evropu, Pregled stanja okoliša- Bosna i
Hercegovina, Drugi pregled, UNITED NATIONS PUBLICATION, 2011.
4) Knežević A., Čomić J.,: Leksikon okoline / okoliša / životne sredine, Tom 1: Opći termini,
Sarajevo, 2001.
5) Marko Slokar, Jačanje institucija za zaštitu životne sredine/okoliša u BiH i priprema za
predpristupne fondove, Početni izvještaj (2. nacrt), (EuropeAid/128786/C/SER/BA),
Delegacija EU u BiH, Sarajevo, juni 2012.
6) Mirković M., Stefanović Đ., Kalem Perić A.: CARDS 2002, Projekat "Podrška jačanju
kapaciteta u oblasti upravljanja okolišem/životnom sredinom u Bosni i Hercegovini", Radni
materijal u okviru rada Diskusione grupe za zakonodavstvo, Sarajevo, august 2005.
7) O. Loncaric-Horvat, L. Cvitanovica, I. Glihe, T. Josipovic, D. Medvedovica, J. Omejec i M.
Seršic, Pravo okoliša, trece izdanje, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uredenja,
Organizator, Zagreb, 2003.
8) Rifkin Jeremy, Europski san – kako europska vizija buducnosti polako zasjenjuje americki
san, Školska knjiga, Zagreb, 2006.
9) Sufi-Mićić Slavka, Kvalitet u zaštiti okoline u bosansko-hercegovačkoj praksi, Naučno-
stručni skup sa međunarodnim učešćem ''KVLALITET 2005'', Fojnica, novembar 2005.
10) Zakon o zaštiti okoliša FBiH, (Službene novine Federacije BiH", broj 33/03)
11) Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti okoliša FBiH, (Službene novine Federacije
BiH", broj 39/09)

668 RIM 2013