WWW - Sluzbenilist.ba Sluzbeni Dio Sluzbene Novine Federacije BiH 2013 Broj88 Broj-88

Godina XX - Broj 88
Petak, 8. 11. 2013. godine

SARAJEVO
PARLAMENT FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
1965
Temeljem lanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i

Hercegovine, donosim
UKAZ
O PROGLAENJU ODLUKE O PRIHVAANJU

ANALITIKOG IZVJEA O POSLOVANJU FONDA ZA
ZATITU OKOLIA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE ZA 2012 . GODINU
Proglaava se Odluka o prihvaanju Analitikog izvjea o
poslovanju Fonda za zatitu okolia Federacije Bosne i
Hercegovine za 2012. godinu, koju je donio Parlament Federacije
BiH na sjednici Zastupnikog doma od 10.09.2013. godine i na
sjednici Doma naroda od 26.09.2013. godine.
Broj 01-02-1075-02/13
Predsjednik
04. studenoga 2013. godine
ivko Budimir, v. r.
Sarajevo
Na temelju lanka 14. Zakona o Fondu za zatitu okolia
Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije
BiH", broj 33/03), Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na
sjednici Zastupnikog doma odranoj 10.9.2013. godine i na
sjednici Doma naroda odranoj 26.9.2013. godine, donio je
ODLUKU
O PRIHVAANJU ANALITIKOG IZVJEA O

POSLOVANJU FONDA ZA ZATITU OKOLIA
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ZA 2012. GODINU
I.
Prihvaa se Analitiko izvjee o poslovanju Fonda za
zatitu okolia Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu.
II.
Analitiko izvjee o poslovanju Fonda za zatitu okolia
Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu sastavni je dio
ove odluke.
ISSN 1512-7079
III.
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana
objavljivanja u "Slubenim novinama Federacije BiH".
PF broj 01,02-23-627/13
26. rujna 2013. godine
Sarajevo
Predsjedatelj
Doma naroda
Parlamenta Federacije BiH
Radoje Vidovi, v. r.
Predsjedatelj
Zastupnikog doma
Fehim kalji, v. r.
FOND ZA ZATITU OKOLIA FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE
Nadzorni odbor
ANALITIKO IZVJEE
O POSLOVANJU FONDA ZA ZATITU OKOLIA

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U 2012. GODINI
Sarajevo, svibanj 2013. godine
UVOD
Tijekom 21. stoljea financiranje zatite okolia i
financiranje energetske uinkovitosti postalo je vrlo vano u
cijelom svijetu. Uzroci intenzivne dinamike financiranja u
projekte iz tih podruja lee u legitimnoj brizi svakog pojedinca i
cijele ljudske zajednice, za postojanje istog i zdravog okolia
kao i dovoljnosti zaliha prirodnih resursa za budue generacije.
Posebno je izraena drutvena briga oko osiguranja i
odravanja
infrastrukture
na
podruju
vodoopskrbe,
proiavanje otpadnih voda, odlaganje i obrada otpada.
U vrijeme kad se dogovaraju novi izvori i smjerovi
prijevoza energije, kad se ozbiljno raspravlja o potrebi
zaustavljanja globalnog zatopljenja i klimatskih promjenapotrebno je i planirati, i postii sigurnost energetske budunosti te
uz lokalnu podrku omoguiti ostvarenje svih ciljeva koji e
ublaiti klimatske promjene, ali i to je mogue vie ouvati
okoli.
Konstantna briga o zatiti okolia, poveanje energetske
uinkovitosti i koritenja obnovljivih izvora energije postaje
Broj 88 - Stranica 2
SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH
jedna je od temeljnih komponenti odrivog razvoja, ali i vaan

uvijet za ulazak Bosne i Hercegovine u Europsku uniju.
Interes Bosne i Hercegovine je ouvanje, ali i poboljanje
stanja okolia, kao i uinkovito i ekonomino upravljanje
energijom, vodei pri tome rauna da se ne dovede u pitanje
gospodarski razvoj, konkurentnost naih tvrtki na tritu kao i
kvalitet ivota naih grana.
Radi ostvarenja tih ciljeva Bosni i Hercegovini, kao i
Federaciji BiH, bilo je nuno osigurati financijsku podrku za
investicije u podruju zatite okolia, ali i poboljanja energetske
uinkovitosti.
Stoga je Parlament Federacije BiH, na osnovu lanka 101.
Zakona o zatiti okolia Federacija BiH ("Sl. novine FBiH", br.
33/03 i 39/09), 24. travnja 2003. godine donio Zakon o Fondu za
zatitu okolia FBiH (Fond), ime je Fond formalno osnovan.
Osnovna djelatnost Fonda je prikupljanje i raspodjela
financijskih sredstava za zatitu okolia na podruju Federacije
Bosne i Hercegovine, poticanje i financiranje pripreme, provedbe
i razvoja programa, projekata i slinih aktivnosti u podruju
ouvanja, odrivog koritenja, zatite i unaprijeenja stanja
okolia i koritenja obnovljivih izvora energije.
Fond je zapoeo svoje poslovne aktivnosti nakon izdavanja
Rjeenja o registraciji od strane Opinskog suda u Sarajevu broj:
065-0-Reg-10-000432, od 18. veljae 2010. godine tako da je
praktino 2012. godina trea godina poslovanja Fonda.
U prosincu 2011. godine Fond je donio Program rada i
Financijski plan za 2012. godinu u skladu sa lankom 30. Zakona
o Fondu za zatitu okolia FBiH i lanom 29. Stavak 1. Statuta
Fonda, na koji je Vlada Federacije dala suglasnost na 42. sjednici
odranoj 22.03.2012. godine.
U ovom Analitiom izvjeu, od strane Nadzornog odbora
Fonda, a prema lanku 14. Zakona o Fondu za zatitu okolia
FBiH, kao i lanku 18. Statuta Fonda obraene su i analizirane
planirane i ostvarene programske aktivnosti Fonda, kao i
planirani i ostvareni finansijski rezultati Fonda u 2012. godini, o
kojima, Nadzorni odbor Fonda, prema navedenim lanovima
Zakona i Statuta izvjetava Vladu i Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine.
U prvom dijelu ovog rada obraene su i analizirane
aktivnosti koje je Fond planirao ostvariti kroz svoj Program rada
za 2012. godinu, a koje se odnose na obuku osoblja Fonda za
planirane zadatke.
Nakon prethodnog, obraeni su poslovi oko dodjele ve
prikupljenih sredstava Fonda putem Javnog poziva i Javnog
natjeaja, kao i poslovi oko praenja potronje (implementacije)
ranije dodijeljenih sredstava Fonda.
U drugom dijelu ove Analize obraeni su planirani i
ostvareni prihodi i rashodi Fonda, kao i njihove vrste.
Nakon pomnog isitavanja financijskih izvjea Fonda za
2012. godinu i analize istih, kao i analize izvjea neovisnog
revizora, Predsjednik i lanovi Nadzornog odbora osmislili su
zakljuak i odreene preporuke kojih bi se Fond, u budunosti
trebao pridravati.
Na kraju su dati tablini prikazi svih odabranih projekata i
dodijeljenih sredstva u 2012. godini, kao i prijedlog Zakljuka
Vladi FBiH i prijedlog Odluke Parlamentu FBiH, da prihvate i
podre rad Fonda, i ovo Analitiko izvjee za 2012. godinu.
1. OSTVARENE PROGRAMSKE AKTIVNOSTI FONDA
U 2012. GODINI
Potujui naela: odrivog razvoja, predostronosti i
sprjeavanja, integralnog pristupa, oneiiva plaa, suradnje i
podjele odgovornosti, sudjelovanje javnosti i pristupa
informacijama, Fond je u 2012. godini programirao svoje
aktivnosti kroz sljedee grupe poslova:
1. Programske aktivnosti unutar Fonda,
2.
Petak, 8. 11. 2013.
Dodjela financijskih sredstava za projekte iz podruja

zatite okolia i praenje njihove implementacije,
3. Aktivnosti na usvajanju potrebnih zakonskih propisa
za ostvarenje prihoda Fonda,
4. Programske aktivnosti sa nadlenim institucijama u
zemlji i inozemstvu,
5. Aktivnosti na produbljivanju suradnje sa nevladinim
organizacijam, ekolokim drutvima i drugim
udrugama,
6. Suradnja sa znanstvenim institucijama,
7. Suradnja sa sredstvima informiranja u cilju promocije
rada Fonda.
Postavljene programske zadatke u 2012. godini, Fond je
iskljuivo odradio timskim radom i podjelom aktivnosti po
slubama koje su meusobno blisko suraivale, a ije emo
rezultate rada obraditi u nastaku ove Analize po planiranim
grupama.
1.1. Programske aktivnosti unutar Fonda
U 2012. godini uraena je detaljna analiza radnih mjesta po
utvrenoj sistematizaciji i izvrno popunjavanje radnih mjesta
novim osobljem koji bi se trebali uhvatiti u kotac sa sve veim,
odgovornijim i sloenijim obavezama i poslovima koji se
postavljaju pred Fond.
Uvoenjem svake nove naknade koje plaaju, sada, samo
oneiivai okolia (u budunosti se predvia uvoenje i
naknada koju plaaju korisnici okolia), pred Fond se postavljaju
sve raznovrsniji zadaci, izazovi i poslovi.
Da bi Fond uspjeno obavljao postojee i spremno doekao
nove zadatke u 2012. godini intenzivno je, interno, izvrena
edukacija i obuka mlaih zaposlenika od strane starijih i
iskusnijih kroz jednotjedne zajednike sastanke na razini slubi
gdje su se zajedniki kroz konstruktivne rasprave planirali i
analizirali svi tekui ali i budui poslovi i zadaci i utvrivali
naini za njhovo rjeavanje.
Edukacija je izvren i kroz sudjelovanje zaposlenika Fonda
na razliitim seminarima, kongresima, tematskim radionicama i
obrazovnim programima. Osim posjete predavanjima i
radionicama koji se odravaju redovno u povodu obiljeavanja
dana voda, Dana planete Zemlje u 2012. godini je osigurana
posjeta sajmu u Munchenu, kao i edukacija u podruju
oneienja zraka, konferencije na temu zbrinjavanja otpada, kao
i edukacija na polju energetske uinkovitosti i obnovljivih izvora
energije.
Sukladno proirenju obaveza Fonda izvreno je
unaprijeenje postojeeg sustava evidencije i preenja realizacije
projekata i to kroz:
Usvajanje metodologije za proces imlementacije i
tehnikog praenja realizacije programa i projekata iz
podruja zatite okolia,
Aktivnosti na voenje baze podataka kako u procesu
vrednovanja, tako i u procesu tehnikog praenja
realizacije po potpisanim Ugovorima i pripremi
potrebnih Izvjea,
Aktivnosti na pripremi softwera za obraun naknada
na temelju oneiivaa zraka, te uspostavljanje i
voenje baze podataka obveznika plaanja naknada,
Izvreno je unaprijeenje i nadogradnja softwera i
baze podataka za vrednovanje i praenje projekata
koji se financiraju iz vodnih naknada,
Uspostavljen je uinkovit sustav obrade obveznika
plaanja naknada za oneiivae zraka, kao i obraun
naknada i izdavanje rjeenja oneiivaima zraka. S
tim u vezi donesen je i Pravilnik o sadraju, nainu i
rokovoma za uspostavljanje i voenje registra
obveznika plaanja naknade, te je u toku
Petak, 8. 11. 2013.
uspostavljanje baze podataka obveznika plaanja u

skladu sa zakonskim propisima.
1.2. Dodjela sredstava Fonda i praenje implementacije
projekata
U skladu sa Programom rada Fonda za 2012. godinu, Fond
je proveo niz aktivnosti na pripremi Javnih poziva natjeaja za
odabir korisnika sredstava Fonda.
U prvoj fazi to je podrazumijevalo pripremu programskih
podruja za koje se raspisuje javni poziv i javni natjeaj, a zatim
samu provedbu javnog poziva i javnog natjeaja, struni rad sa
podnositeljima zahtjeva u fazi pripreme za kandidaturu, aktivno
sudjelovanje u radu komisija za vrednovanje i struno
ocjenjivanje prijava, izvjetavanje, te rad na pripremi Ugovora sa
korisnivima iji su projekti odabrani za financiranje.
U 2012. godini provedena su dva oglasa: Javni poziv i Javni
natjeaj.
R. br.
I
II
III
IV
Zatita okolia/Projekt
Kako se iz prethodnog tablinog pregleda vidi, najvei

iznos sredstava, odobren je za Projekte nevladinih udruga i
drugih neprofitnih organizacija 387.000 KM ili 56,6%.
Maksimalni iznos dodijeljenih srerdstava, po ovom Javnom
pozivu, po pojedinom projektu iznosio je 50.000 KM, a njegovo
trajanje nije moglo biti due od 12 mjeseci od dana poetka
provedbe projekta.
Za odobrene projekte po Javnom pozivu objavljenom
29.02.2012. godine, Fond je do kraja 2012. godine isplatio
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
UPANIJA
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zeniko-dobojska
Bosansko-podrinjska
Srednjebosanska
Hercegov-neretvanska
Zapadno-hercegovaka
upanija Sarajevo
Herceg-bosanska
UKUPNO:
1.2.1 Javni poziv od 29.02.2012. godine objavljen je u

("Slubenim novinama FBiH"- Oglasni dio, broj: 18/12), kao i
Dnevnom avazu, Veernjem listu i web stranici Fonda.
Javni poziv se odnosio na sufinanciranje Projekata
nevladinih udruga i drugih neprofitnih organizacija, znanstveno
istraivake projekte/studije javnih znanstvenih i visokokolskih
institucija, odravanje kongresa, simpozija i okruglih stolova iji
je organizator udruga ili javna znanstvena i visokokolska
institucija kao i objavljivanje znanstveno-strune literature i
publikacija relevantnih za podruje zatite okolia.
Na struni pregled i ocjenjivanje po prethotnom Javnom
pozivu pristiglo je 165 prijava, od ega je njih 87 zadovoljilo
strune kriterije, a 59 je odabrano za sufinanciranje Odlukom
Upravnog odbora kako slijedi:
Broj odabranih
projekata
Projekti nevladinih udruga i druguh neprofitnih

organizacija
Znanstveno-istraivaki projekti/studije javnih
znanstvenih i visokokolskih institucija
Odravanje kongresa, simpozija i okruglih stolova iji je
organizator udruga ili jav znanst i visokok instituc
Objavljive znanstveno-strune literat i publik relevantnih
za podruje zatite okolia
UKUPNO (I+II+III+IV)
31
14
8
6
59
Odobreno
sufinanciranje Fonda
(KM)
Isplaeno
% isplate
387.000
272.026
70,29
174.000
96.227
55,30
74.000
34.336
46,40
49.000
5.000
1,20
684.000
407.589
59,59
407.589 KM ili 59,59%, to znai da e ostali dio sredstava biti

isplaen tijekom 2013. godine.
Pravne osobe kojima je odobreno sufinanciranje Fonda, kao
i Projekt za koji su odobrena sredstva, po svakom pojedinano
odabranom projektu, kao i isplata za iste, do kraja 2012. godine
mogu se sagledati iz Tablice broj 1, koja se nalazi u Tablinim
pregledima ovog Analitikog izvjea.
Broj prethodno odabranih projekata po pojedinim
upanijama moe se sagledati iz sljedeeg tablinog pregleda
Broj odobrenih
Broj odobrenih
Broj odobrenih projekata
projekata za
Broj odobrenih
projekata za znanst.
za odrav. kongresa,
objavljivanje
projekata nevlad.
Istra.
simpozija i okrugl. stolova
znanst-stru.
udruga i dr. neprof.
Projekte/studije
iji je organiz. Udruga ili literat. i publikac.
organizacija
javnih znanst. i
jav. znanst. i visokok.
relevant. za
visokokol. institucija
institucija
podruje zat.
okolia
1
2
1
0
1
0
0
0
4
1
0
0
3
1
1
0
1
0
0
0
4
0
0
0
7
5
1
3
3
0
0
0
7
4
5
3
0
1
0
0
31
14
8
6
UKUPNO
4
1
5
5
1
4
16
3
19
1
59
Petak, 8. 11. 2013.
Iznos odobrenih sredstava po upanijama prema prvom

javnom pozivu navodi se u sljedeem tablinom pregledu:
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
UPANIJA
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zeniko-dobojska
Bosansko-podrinjska
Srednjebosanska
Hercegov-neretvanska
Zapadno-hercegovaka
upanija Sarajevo
Herceg-bosanska
UKUPNO:
Iznos odobrenih
Iznos odobrenih
Iznos odobrenih
Iznos odobrenih
sredstava za projekte sredstava za projekte
sredstava za projekte
sredstava za
odrav. Kongresa,
objavljivanje
znanst. istra.
projekte nevlad.
simpozija i okrugl
znanstvenostru.
Projekti/studije javnih
udruga i dr. neprof.
stolova iji je organiz.
literat. i publikac.
znanst. i visokokol.
organizacija
Udruga ili jav. znanst. i
relevantnih za
Institucija
visokok. institucija podruje zat. okolia
35.000
20.000
25.000
0
4.000
0
0
0
25.000
20.000
0
0
24.000
10.000
4.000
0
8.000
0
0
0
16.000
0
0
0
151.000
75.000
10.000
26.000
18.000
0
0
0
106.000
44.000
35.000
23.000
0
5.000
0
0
387.000
174.000
74.000
49.000
Kako se iz prethodnih tablinih pregleda vidi najvei iznos

sredstava po Javnom pozivu od 29.02.2012. godine, Fond je
dodijelio za 16 projekata iz Hercegovako-neretvanske upanije i
to u iznosu od 262.000 KM.
1.2.2 Javni natjeaj od 04.07.2012. godine objavljen je u
Dnevnom avazu, Veernjem listu i web stranici Fonda i sastojao
se od (2) dva LOT-a:
LOT 1. Sufinanciranje programa, projekata i slinih
aktivnosti sredstvima prikupljenim od opih i posebnih vodnih
naknada, a koji ukljuuje:
Programe, projekte i sline aktivnosti iz podruja
zatite voda koji su od znaaja za Federaciju BiH, a
ukljuuju projekte kanalizaijskih sustava i postrojenja
za proiavanje otpadnih voda urbanih podruja
opinski/gradski centri, odnosno regionalni sustavi,
R. BR.
LOT 1.
1.1.
1.2.
-KM-
ZATITA OKOLIA/PROJEKT
Sufinanciranje programa, projekata i sl aktivnosti sredstvima
prikupljenim od opih i posebnih vodnih naknada
Zatita kanalizac. sist. i postroj. za pro. otp. voda od znaaja
za FBiH
Zatita izvorita, odr. uprav. otp. vodama, poticanje odriv.
koritenja, praenje kvaliteta i sl.
Detaljan pregled koji sadri sve pojedinano odabrane

projekte dat je u Tablici br. 2. koja se nalazi u prilogu ovoga
Analitikog izvjea.
LOT - 2. Sufinanciranje programa, projekata i slinih
aktivnosti sredstvima prikupljenim od naknada koje se plaaju pri
registraciji motornih vozila, s ciljem poticanja smanjenja
oneienja zraka iz prometa, a koje ukljuuje:
Programe, projekte i sline aktivnosti smanjenja
emisija tetnih plinova iz prometa,
Programe, projekte i sline aktivnosti poboljanja,
ouvanja i praenje kvalitete zraka.
S obzirom da je uspostavljen sustav prikupljanja sredstava
iz naknada za okoli koje se plaaju pri registraciji motornih
vozila, za potrebe ovog Javnog natjeaja izraen je program za
sufinanciranje projekata iz podruja zatite okolia.
S obzirom na stanje u ovom podruju Fond je programske
aktivnosti usmjerio na poticaj pri izradi studija projekata, kao i
konkretne aktivnosti kojima e se promovirati uvoenje ieg
UKUPNO
80.000
4.000
45.000
38.000
8.000
16.000
262.000
18.000
208.000
5.000
684.000
Programe, projekte i sline aktivnosti iz podruja

zatite voda, koje se odnose na Zatitu izvorita vodozatitne zone (koji podrazumijevaju izradu
elaborata, provedbu mjera zatite na mjestima gdje su
elaborati uraeni i donesena odluka o zatiti izvorita),
odrivo upravljanje otpadnim vodama, poticanje
odrivog koritenja voda, praenje kvalitet voda i
sline aktivnosti koje su u skladu sa Poglavljem 6.
Zakona o vodama FBiH ("Slubene novine FBiH",
broj: 70/06).
Na struni pregled i ocjenjivanje prema Drugom Javnom
natjeaju za LOT 1. pristiglo je 129 prijava, od ega njih 41 ne
zadovoljava strune kriterije, a 84 je odabrano za sufinanciranje
Odlukom Upravnog odbora.
Kroz sljedei tabelini pregled moe se sagledati ukupan
broj odabranih projekata, kao i ukupan iznos odobranog
sufinanciranja za LOT 1:
Broj odabranih
projekata
Odobreno
sufinanciranje
Fonda u KM
Isplaeno
% isplate
84
16.317.000
3.487.847
21,37
19
8.422.000
2.302.160
27,33
65
7.895.000
1.185.687
15,01
transporta, kao doprinos smanjenju emisije staklenikih plinova,

kao i na aktivnosti poboljanja kvalitete zraka.
U skladu sa navedenim provedena je kompletna procedura
od strune pomoi prilikom pripripreme zahtjeva, gdje je Fond
bio otvoren cijelo vrijeme do zatvaranja natjeaja za struno
savjetovanje, s ciljem usmjeravanja korisnika na to kvalitetnije
projekte i bolju pripremu zahtjeva, kroz struno vrednovanje i
ocjenjivanje, do izrade izvjea, te unosa u bazu podataka.
Na struni pregled i ocjenjivanje prema Drugom Javnom
natjeaju za LOT 2. pristiglo je 35 prijava, od ega njih 11 ne
zadovoljava strune kriterije, a 24 je odabrano za sufinanciranje
Odlukom Upravnog.
Iz sljedeeg tablinog pregleda moe se sagledati ukupan
broj odabranih projekata, po LOT- 2., kao i ukupan iznos
odobrenih sredstava kako za Projekte smanjenja emisija tetnih
plinova tako i projekte ouvanja i praenja zraka:
Petak, 8. 11. 2013.
R. BR.
LOT 2.
2.1.
2.2.

Broj odabranih
projekata
ZATITA OKOLIA/PROJEKT
Sufinanciranje sredstvima od naknada koje se plaaju pri
registrac motornih vozila s ciljem poticanja smanjenja
zagaenja zraka iz prometa
Projekti smanjenja emisija tetnih plinova iz prometa
24
Odobreno
sufinanciranje
Fonda u KM
Isplaeno
2.780.000
3
21
108
Projekti ouvanja i praenje kvalitete zraka

UKUPNO (LOT 1 + LOT 2)
% isplate
425.000
15,28
250.000
100.000
40,00
2.530.000
19.097.000
325.000
3.912.847
12,84
20,48
Broj odabranih projekata po upanijama prema javnom natjeaju objavljenom 04.07.2012.godine moe se sagledati iz sljedeeg
tablinog pregleda:
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
UPANIJA
Broj odabranih
Broj odabranih
Broj
projekata Broj odabranih
projekata odabranih
Broj
Broj odabranih
Zatita
projekata projekata Sufinanciranje
odabranih
projekata izvorita, odr.
Sufinanciranje
programa,
Zatita
projekata Projekti
uprav. otp.
sredstvima od
kanalizac.
projekata i sl.
Projekti
smanjenja
vodama,
naknada koje se
aktivnosti
sust. i postroj.
emisija tetnih ouvanja i
poticanje
plaaju pri
sredstvima
za pro. otp.
praenje
plinova iz
odriv.
registrac. motornih
prikupljenim od
voda od
kvalitete zraka
prometa
koritenja,
vozila s ciljem
opih i posebnih
znaaja za
praenje
poticanja smanjenja
vodnih naknada
FBiH
kvalitete i sl. zagaenja zraka iz
LOT-2.2.2
LOT-2.2.1
prometa kao: LOT-2
LOT-1
LOT-1.1.1
LOT-1.1.2
UKUPNO
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zeniko-dobojska
Bosan-podrinjska
Srednjebosanska
Herceg-neretvan
Zap-hercegovaka
upanija Sarajevo
Herceg-bosanska
6
2
9
17
3
16
10
3
14
4
3
1
2
3
1
1
2
1
4
1
3
1
7
14
2
15
8
2
10
3
0
0
2
4
1
2
5
2
7
1
0
0
0
0
0
0
0
0
3
0
0
0
2
4
1
2
5
2
4
1
6
2
11
21
4
18
15
5
21
5
UKUPNO:
84
19
65
24
21
108
Po javnom natjeaju objavljenom 04.07.2012. godine Fond

je ukupno ugovorio financiranje 108 projekata, od ega 84 iz
prikupljenih opih i posebnih naknada i 24 projekata iz
prikupljene naknade koju plaaju pravne i fizike osobe pri
registraciji motornih vozila.
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
Petak, 8. 11. 2013.
U 2012. godini Fond je financirao po 21 projekt u upaniji

Sarajevo i Zeniko-dobojskoj upaniji.
Iznosi odabranih sredstava po upanijama prema javnom
natjeaju objavljenom 04.07.2012. godine mogu se sagledati iz
sljedeeg tablinog pregleda:
-KM-
Iznos odobrenih
Iznos
sredstava za
odobrenih
Iznos odobrenih
Iznos
Iznos
Iznos
projekte sredstava za
sredstava za
odobrenih
odobrenih
odobrenih
Sufinanciranje
projekte projekte sredstava
sredstava za
sredstava za
sredstvima od
Zatita
Sufinanciranje
za
projekte projekte izvorita, odr naknada koje se
programa,
projekte Zatita
Projekti
plaaju pri
uprav. otp.
projekata i sl.
Projekti
kanalizac sust.
smanjenja
registrac.
vodama,
upanija
aktivnosti
ouvanja I
i postroj za
motornih vozila s emisija tetnih
poticanje
sredstvima
monitoring
pro. otp. voda
plinova iz
ciljem poticanja
odriv.
prikupljenim od
kvaliteta
od zanaaja za
prometa
smanjenja
koritenja,
opih i posebnih
zraka
FBiH
LOT-2.2.1
zagaenja zraka iz
praenje
vodnih naknada
LOT-2.2.2
LOT-1.1.1
prometa kao:
kvalitete i sl.
LOT-1
LOT-2
LOT-1.1.2
Unsko-sanska
2.330.000
2.150.000
180.000
0
0
0
Posavska
232.000
32.000
200.000
0
0
0
Tuzlanska
2.180.000
1.050.000
1.130.000
1.060.000
0 1.060.000
Zeniko-dobojska
1.130.000
300.000
830.000
400.000
0
400.000
Bosansko-podrinjska
350.000
100.000
250.000
50.000
0
50.000
Srednjebosanska
1.245.000
50.000
1.195.000
150.000
0
150.000
Herceg-neretvanska
3.280.000
2.100.000
1.180.000
360.000
0
360.000
Zapadno-hercegovaka
330.000
200.000
130.000
70.000
0
70.000
upanija Sarajevo
4.500.000
2.040.000
2.460.000
665.000
250.000
415.000
Herceg-bosanska
740.000
400.000
340.000
25.000
0
25.000
UKUPNO:
16.317.000
8.422.000
7.895.000
2.780.000
250.000 2.530.000
Kako se iz prethodnih tablinih pregleda vidi najvei iznos

sredstava po Javnom natjeaju od 04.07.2012. godine Fond je
dodijelio za 21 projekt iz upanije Sarajevo, i to u iznosu od
5.165.000 KM.
Detaljan pregled, koji sadri sve pojedinano odabrane
projekte za LOT- 2. dan je u Tablici broj 2. koja se nalazi u
prilogu ovoga Analitikog izvjea.
Da bi komisije Fonda, koje su odgovorne za ocjenjivane
osnovnih i strunih kriterija, pristupile tom poslu na najozbiljniji i
najprofesionalniji mogui nain, Predsjednik i lanovi Nadzornog
odbora Fonda su u 2012. godini, metodom sluajnog uzora
izvrili provjeru odabira Projekata po Javnom natjeaju iz 2011.
godine kod 8 podnositelja zahtjeva koji su zadovoljili strune
kriterije i 3 podnositelja zahtjeva koji ne zadovoljavaju strune
kriterije i tom prilikom utvrdili da su se komisije za formalno
pravno i struno ocjenjivanje podnositelja zahtjeva pridravale
sljedeeg zakonskog propisa:
1. Zakona o Fondu,
2. Pravilnika o uvjetima i nainu dodjele zajmova i
drugih sredstava Fonda,
3. Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati
korisnici Sredstava Fonda za zatitu okolia FBiH,
4. Pravilnika o objavljivanju natjeaja i odluivanju o
odabiru korisnika sredstava,
5. Pravilnika o mjerama ocjenjivanja zahtijeva za
dodjelu sredstava Fonda, odnosno programa,
projekata i slinih aktivnosti i
6. Pravilnika o nainu praenja namjenskog koritenja
sredstava i ugovorenih prava i obaveza,
te da nije bilo nekih krenja od lanova gore navedenih
propisa.
UKUPNO
2.330.000
232.000
3.240.000
1.530.000
400.000
1.395.000
3.640.000
400.000
5.165.000
765.000
19.097.000
1.2.3 Praenje implementacije projekata

U 2012. godini Fond je, pored raspisivanja 2 oglasa za nove
projekte, kontinuirano provodio aktivnosti na praenju svih
aspekata implementacije i realizacije projekata za koje su ve
ranije Ugovorima dodijeljena sredstva i koji se financiraju
sredstvima Fonda.
Aktivnosti na praenju realizacije ugovorenih projekata
izvrene su kroz:
rad na strunim poslovima nadzora projekata u skladu
sa zakonskim propisima,
rad na provjeri projektne dokumentacije i kontroli
njene provedbe,
rad na kontroli utroenih sredstava Fonda prema
ugovorenom rasporedu,
redovnu komunikaciju i terenske obilaske,
pripreme Izvjea o realizaciji-zavretku projekta,
voenje i odravanje baze podataka o realizaciji
projekata koji se nadziru i
praenje i primjena propisa i pravila struke iz ovog
djelokruga.
S obzirom na veliki broj projekata prenesenih iz
predthodnih razdoblja: 2010-projekti koji iz objektivnih razloga
nisu realizirani, te iz 2011- Ugovori potpisani tek poetkom 2012.
godine, nove Ugovore po naprijed opisanom Javnom pozivu i
natjeaju, u aktivnosti praenja realizacije bili su ukljueni
gotovo svi zaposlenici Slube za pripremu, razvoj i provedbu
projekata iz podruja zatite okolia.
U 2012. godini propraeno je 140 projekta kroz dostavu
graevinskih situacija, i 33 izvjea o provedbi projekata.
Svaki od 140 projekta proao je proceduru detaljnih
pregleda dostavljenih situacija i izvjea od kontrole usklaenosti
sa potpisanim Ugovorima preko kontrole pratee dokumentacije
Petak, 8. 11. 2013.
(graevinske knjige, dnevnici, rauni, ugovori sa podizvoaima)

pa do kontrole odobrenih i utroenih sredstava.
Tek nakon utvrivanja kompletnosti dostavljene
dokumentacije, njene tonosti i usklaenosti svih financijskih
elemenata, priprema se Izvjee i upuuje sa graevinskom
situacijom u daljnju proceduru kontrole i plaanja.
1.3. Aktivnosti na zakonskim propisima
Prikupljanjem izvanproraunskih prihoda po principu
"oneiivaa plaa" u skladu sa vaeim zakonima, uredbama i
pravilnicima, omogueno je sufinanciranje programa i projekata
zatite okolia i energetske uinkovitosti, koji imaju za cilj
spreavanje daljnjeg oneienja okolia, sanaciju postojeih
oneienja, te odrivo koritenje prirodnih resursa.
Izvanproraunski prihodi-naknade Fonda ostvaruju su
iskljuno kroz dosljedno i adekvatno provoenje Zakona o Fondu
za zatitu okolia FBiH, ("Slubene novine FBiH", broj 33/03,
kao i odredbi definiranih:
1. Zakonom o vodama ("Slubene novine FBiH, broj:
70/06, lan 177.), s obzirom da Fond ostvaruje
prihode iz opih i posebnih vodnih naknada u iznosu
od 15%,
2. Uredbom o posebnim naknadama za okoli koje se
plaaju pri registraciji motornih vozila ("Slubene
novine FBiH", broj: 14/11 i 26/11),
3. Uredbom o vrstama naknada i kriterija za obraun
naknada za oneiivae zraka ("Slubene novine
FBiH", broj: 66/11) i Pravilnikom o nainu
obraunavanja i plaanja, te rokovima obraunavanja i
plaanja naknada za oneiivae zraka ("Slubene
novine FBiH", broj: 79/11),
4. Zakonom o upravljanju otpadom ("Slubene novine
FBiH", broj:33/03 i 72/09), Pravilnikom o upravljanju
otpadom od elektrinih i elektronskih proizvoda
("Slubene novine FBiH", broj: 87/12) i Pravilnikom
o upravljanju ambalaom i ambalanim otpadom
("Slubene novine FBiH", broj: 88/11).
Naknade koje su definirane propisom pod rednim brojem 1.
i 2. (vodne naknade i naknade pri registraciji motornih vozila),
ostvaruju se bez veih potekoa.
Meutim u 2012. godini Fond je trebao poeti sa
primjenom Uredbe o vrstama naknada i kriterija za obraun
naknada za oneiivae zraka. Prelazne odredbe te Uredbe
(lanka 14.) zahtijevaju da do trenutka uspostave i operativnog
funkcioniranja Registra oneiivaa i oneienje u Federaciji
BiH, obveznici svoje izvjee o godinjim koliinama emisija
oneiujuih tvari do 30.04. tekue godine za prethodnu godinu
osim u Federalno ministarstvo okolia i turizma (FMOIT) alju i
u Fond.
Do danas je, uz intenzivan rad i suradnju sa inspektorima,
ministarstvima i oneiivaima, prikupljen i obraen odreeni
broj izvjea za 2011. godinu.
Ovo ne predstavlja potpunu primjenu Uredbe s obzirom da
postoji odreeni broj oneiivaa koji se nisu snali i na vrijeme
izvrili svoje zakonske obaveze.
S obzirom da se ne raspolae jedinstvenom bazom podataka
koja ukljuuje sve obveznike, ovo se moe smatrati procesom,
koji e rezultirati popisom obveznika, kao i dijelom registra
oneiivaa FMOIT-a i upanijskih ministarstava.
Fond je formirao elektronski registar obveznika plaanja
naknada za oneienje zraka, koji osim podataka definiranih
Pravilnikom sadri i detalje iz izvjea potrebne za potpuno
sagledavanje oneienja zraka pojedinog poslovnog subjekta.
Iskustvo prve godine primjene Uredbe namee i potrebu za
odreenim dopunama zakonskih propisa (detaljnje definiranje
metodologije mjerenja i izvjetavanja, kriterija za obraun i dr.)
to e biti detaljno obraeno suradnjom Fonda, FMOIT-a i

Uprave za inspekcijske poslove.
Na osnovu Uredbe o vrstama naknada i kriterija za obraun
naknada za oneiivae zraka u 2012. godini za 2011. obraena
su 162 izvjea poslovnih subjekata koji su bili u obavezi raditi
praenje emisije u zrak.
Rjeenja o plaanju naknade poslano je na 55 poslovnih
subjekata. Obraun je pokazao da je 38 subjekata imalo male
koliine emisije nedovoljene za obavezu plaanja naknade te im
je poslana obavijest da za 2011. godinu, da nisu obavezni platiti
predmetnu naknadu.
Odreena izvjea sadre samo informaciju da postrojenje
nije radilo u 2011. godini ili je izvrena njegova rekonstrukcija,
tako da nije bilo ni emisije ni mjerenja.
Naplata naknada za upravljanje ambalaom i
ambalanim otpadom prema donesenom Pravilniku trebala bi
poeti u 2013. godini. Fond je u toku 2012. godine primio 22
izvjea za plasman ambalae u 2011. godini.
Sva izvjea su obraena, te s obzirom da Pravilnikom, nije
definiran obraun za otpad iz 2011. godine, podaci iz tih izvjea
su koriteni za simulaciju obrauna naknada po ovom temelju.
Na temelju ovako provedene analize dolo se do zakljuka
da predmetni Pravilnik sadri niz nedostataka kada je u pitanju
izvjetavanje i obraun naknade za upravljanje ambalaom i
ambalanim otpadom, tako da je pripremljen i novi prijedlog
oblika izvjetavanja (uinkovitiji), kao i niz pitanja koja se mogu
rijeiti zajedno sa predlagateljom- FMOIT- a i inspekcijom,
osobito kad je u pitanju popis obveznika.
Naknada na temelju otpada elektrinih i elektronskih
proizvoda prema Pravilniku o upravljanju otpadom od
elektrinih elektronskih proizvoda koji je donesen 12.10.2012
godine, se jo uvijek nije poela obraunavati, ali je u tijeku
analiza tog Pravilnika.
Fond jo uvijek ne raspolae ni sa kakvim popisom
obveznika plaanja naknada na temelju otpada elektrinih i
elektronskih proizvoda, te je potrebno utvrditi potrebnu
proceduru za uspostavljanje takvog popisa ili registra zajedno sa
nadlenim institucijama tj. FMOIT a i inspekcijom, te nakon
toga pristupiti obraunu, izdavanju rjeenja i naplati ove vrste
naknade, a na emu Fond intenzivno radi.
Zaposlenici Fonda su na raspolaganju, i iniciraju nadlenim
institucijama (resornim ministarstvima i Vladi FBiH), donoenje
nedostajuih provedbenih propisa za ostale naknade prema
lanku 21. stavku 2. Zakona o Fondu za zatitu okolia FBiH i to
Pravilnike o nainu prikupljanja-recikliranja i zbrinjavanja:
otpadnih guma,
otpadnih vozila,
otpadnih ulja,
otpadnih baterija i akumulatora,
kao i provedbene propise za naplatu naknada koje treba da
plaaju korisnici okolia prema lanku 18. stavku 1. pomenutog
zakona.
1.4. Suradnja
Fond odrava vrstu suradnju sa Federalnim ministarstvom
okolia i turizma, kao i drugim ministarstvima unutar Vlade
FBiH u cilju pripreme i usvajanja potrebnih zakonskih propisa iz
podruja zatite okolia, te redovno informira o svim
aktivnostima za svako pojedino podruje nadlene institucije.
Fond je u 2012. godini pokrenuo inicijativu da se ostvari
suradnja svih institucija koje su zaduene za upravljanje vodama,
te je organiziran niz sastanaka Federalnim ministarstvom
poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, Agencijama za vodno
podruje Save i Jadrana, u cilju razmjene informacija, kao i
identifikacije projekata od znaaja za Federaciju BiH iz podruja
zatite voda, to je rezultiralo Odlukom Vlade FBiH o projektima

zatite voda od znaaja za Federaciju.
Fond je napravio konstruktivne korake u uspostavljanju
suradnje sa Fondom za zatitu okoline sredine Republike
Srpske, Fondom za zatitu okolia Hrvatske u cilju razmjene
iskustava, te upanijskim ministarstvima i opinama u cilju
razmjene informacija i koordinacije zajednikih projekata.
Fond kontinuirano radi na uspostavi kontakata i konkretne
suradnje sa predstavnicima Svjetske banke, UNDP, USAID,
Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i ostalih
meunarodnih institucija.
Trenutno je u izradi studija: "Potpora prelasku Bosne i
Hercegovine na razvoj sa nisko-karbonskim emisijama", koja se
realizira zajedniki od strane UNDP-a, Fonda za zatitu okolia
FBiH i Fonda za zatitu okoline sredine RS.
2. FINANCIJSKO IZVJEE PRIHODI I RASHODI
FONDA
2.1. Pojam i zakonski propisi
Godinje financijsko izvee je izvee u kojem se
prikazuje financijski poloaj jedne pravne osobe na dan 31.
prosinca (stanje imovine, kapitala i obaveza) i njegove poslovne
promjene u razdoblju od 1. sijenja do 31. prosinca poslovne
godine (prihodi, rashodi i rezultat).
U irem smislu ukljuuje i promjene iz novanih tijekova
(priljeve i odljeve gotovine) i promjene na kapitalu (poveanja i
smanjenja) u toku poslovne godine; sastavlja se obavezno
jednom godinje, po isteku poslovne godine, i dostavlja
najkasnije do kraja veljae idue godine AFIP-u ili FIPU-u u
FBiH, koji izvravaju prijem, kontrolu i obradu podataka.
Uprava Fonda za zatitu okolia Federacije BiH, odgovorna
je da za svaku financijsku godinu osigura pripremu financijskog
izvjea i izradi godinji obraun sa svim pripadajuim obrascima
i izvjeima i dostavi ih do 28.02. tekue za prethodnu godinu u
R.
BR.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
PRIHOD
(NAKNADA)
Petak, 8. 11. 2013.
AFIP d.d. Sarajevo, u skladu sa Zakonom o raunovodstvu i

reviziji FBiH ("Slubene novine FBiH", broj 83/09), odnosno, do
objave Meunarodnih raunovodstvenih standarda za javni
sektor, u skladu sa Uredbom o proraunskom raunovodstvu u
FBiH ("Slubene novine FBiH", broj 87/10) i Pravilnikom o
proraunskom raunovodstvu FBiH ("Slubene novine FBiH broj
1/119, a koji pruaju istinit i korektan pregled stanja u Fondu, kao
i njegove rezultate poslovanja za izvjetajno razdoblje.
Uprava Fonda oekuje da e Fond u budunosti raspolagati
odgovarajuim resursima i iz tog razloga je usvojeno naelo
vremenske neogranienosti poslovanja pri sastavljanju finanijskih
izvjea.
Predsjednik i lanovi Nadzornoga odbora su pregledali i
utvrdili da je Fond uredno pripremio i predao sve potrebne
obraunske obrasce i izvjea prema utvrenoj zakonskoj
specifikaciji u zakonskom roku, meu kojima i bilanca uspjeha u
kojemu su prikazani ukupno ostvareni prihodi i rashodi, kao i
financijski rezultat, koji su predmet ove Analize.
2.2. Vrste prihoda Fonda i njihovo ostvarenje u 2012. godini
U prvom dijelu ovog Analitikog izvjea obraen je
zakonski propis kojom je osigurana, za sada mogua, naplata
prihoda (naknada) Fonda.
U prvom redu to je opa i posebna vodna naknada na
temelju Zakon o vodama, posebne naknada od pravnih i fizikih
osoba koja se plaa prilikom svake registracije motornih vozila
na temelju Uredbe o posebnim naknadama za okoli koje se
plaaju pri registraciji motornih vozila i naknade od oneiivaa
zraka koja se plaa na osnovu Uredba o vrstama naknada i
kriterija za obraun naknada za oneiivae zraka.
Iznos i dinamika ukupno naplaenih prihoda Fonda, prema
navedenom zakonskom propisu u 2012. godini, u odnosu na
2011. godinu, dat je u sljedeem tablinom pregledu:
-KM-
OSTVARENO
OSTVARENO
2011
2012
Posebne vodne naknade

Ope vodne naknade
Nakn od reg mot voz fiz osoba
Nakn od reg mot voz prav osoba
Prihodi od oneiivaa zraka
Prihodi od kamata
Ostali prihodi (donacije)
UKUPNO
Ukupno naplaeni (ostvareni) prihodi Fonda u 2012. godini

poveani su 67% u odnosu na ukupno naplaene (ostvarene)
prihode u 2011. godini.
Razlog takvog intenzivnog rasta je poetak naplate naknade
od oneiivaa zraka u 2012. godini, a koja u strukturi ukupno
naplaenih prihoda u 2012. godini iznosi 18,1%.
Kao to se iz prethodnog tablinog pregleda vidi, najvei
iznos prihoda Fonda u 2012 godini ostvaren je na temelju
naknada za okoli koje se plaaju pri svakoj registraciji motornih
vozila i to: od fizikih osoba 35,4%, a od pravnih osoba 16,6%,
(ukupno od pravnihi i fizikih osoba 52%).
U 2012. godini Fond je poeo sa primjenom Uredbe za
oneiivae zraka, tako da je Fond na temelju te Uredbe ostvario
3.841.470 KM u 2012. godini, ili 18,1% svojih ukupnih prihoda.
4.113.674
2.139.678
4.469.029
1.869.931
17.777
18.870
12.628.959
4.065.132
2.190.449
7.469.573
3.511.114
3.841.470
13.329
15.241
21.106.308
IND
Struk
2011
u%
99
102
167
188
75
81
167
32,7
16,9
35,4
14,8
0,1
0,1
100
Struk
2012
u%
19,3
10,4
35,4
16,6
18,1
0,1
0,1
100
U razmatranom periodu dolo je do smanja prihoda od

kamata za 25%, to je rezultat poveanih ulaganja u projekte, tj.,
vee angairanosti sredstava.
Ostali prihodi Fonda iznose 15.241 KM, i odnose se na
doznaena sredstva Europske agencije za okoli po na temelju
Sporazuma potpisanog izmeu Federalnog ministarstva okolia i
turizma i Europske agencije za okoli, u svrhu isplate sredstava
za beneficije putem ugovora o djelu u iznosu od 9.388 KM, kao i
prihod od otkupa dokumentacije za nadmetanje u iznosu od 3.800
KM i ostali ne planirani prihod u iznosu od 2.053 KM.
Iz sljedeeg tablinog pregleda moemo sagledati kretanje
ostvarenih u odnosu na planirane prihode Fonda u 2012 godini u
odnosu na planirane:
Petak, 8. 11. 2013.
-KM-
R.
BR..
PRIHOD
(NAKNADA)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
PLANIRANO
OSTVARENO
2012
2012

Ope vodne naknade
Nakn od reg mot voz fiz osoba
Nakn od reg mot voz prav osoba
Prihodi od oneiivaa zraka
Prihodi od kamata
UKUPNO:
4.300.000
2.000.000
7.534.000
3.544.698
3.974.291
25.000
25.000
21.402.989
Ukupno stvareni prihodi Fonda u 2012. godini, u odnosu na

ukupno planirane, manji su za 1%.
Fond je u 2012. godini ostvario Prihode od oneiivaa
zraka 97% od planiranog iznosa na tom temelju.
R.
BR.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
4.065.132
2.190.449
7.469.573
3.511.114
3.841.470
13.329
15.241
21.106.308
IND
STRUKTURA
2012
%
20,10
9,30
35,20
16,60
18,60
0,10
0,10
100
95
109
99
99
97
53
61
99
2012
%
19,20
10,40
35,40
16,60
18,20
0,10
0,10
100
Pregled ukupno i pojedinano ostvarenih prihoda (naknada)

Fonda po upanijama moe se sagledati iz sljedeeg tablinog
pregleda:
-KM-
UPANIJA
NAPLAENE
OPE I POSEBE
VODNE NAKNADE U
2012. G.
NAPLA.
NAKNADA OD
REGIS.
MOTORNIH
VOZILA U 2012.G.
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zaniko-dobojska
Bosanskopodrinjska
Srednjebosanska
Herceg.-neretvanska
Zapadno-hercegovaka
Sarajevska
Herceg-bosanska
348.019
61.148
1.442.360
1.223.016
57.395
406.259
769.876
194.727
1.635.684
117.097
1.010.536
227.761
2.105.066
1.639.341
110.626
1.091.923
1.343.237
682.026
2.470.092
300.079
4.047
0
1.613.141
2.174.903
153
2.551
29.993
5.200
11.482
0
1.362.602
288.909
5.160.567
5.037.260
168.174
1.500.733
2.143.106
881.953
4.117.258
417.176
6,5
1,4
25,0
24,0
0,8
7,1
10,2
4,2
19,8
1,0
UKUPNO
6.255.581
10.980.687
3.841.470
21.077.738
100
Najvei iznos ukupno ostvarenih prihoda Fonda naplaen je

od Tuzlanske upanije i to 25%, zatim, Zeniko-dobojske 24%, i
Sarajevske 19,8 %, to zajedno iznosi 68,8%% ukupno
naplaenih prihoda.
NAPLA.
NAKNADE OD
ONEII.
ZRAKA U
2012.G.
UKUPNO
2.3. Vrste rashoda Fonda i njihovo ostvarenje u 2012. godini

Ukupni rashodi Fonada u 2012. godini iznose 25.874.780
KM i vei su za 134% u odnosu na ukupno ostvarene rashode u
2011. godini.
Dinamika i struktura pojedinih vrsta rashoda Fonda moe se
sagledati iz sljedeeg tablinog pregleda:
- KM-
Anal.
Konto
RASHODI
2011
611
613
614
820
Trokovi za plae i naknade

Trokovi za mat., sit. inv. i usl.
Trokovi za Projekte
Trokovi za nab.stal sredst.
RASHODI UKUPNO
IND
5/4
OSTVARENO
506.535
497.968
9.978.278
54.558
11.037.339
Najintenzivniji porast ostvarili su trokovi za nabavku

stalnih sredstava, to je i razumljivo, obzirom da je 2012. godine
praktino trea godina rada i razvoja Fonda, meutim, ta vrsta
rashoda u strukturi rashoda u 2012. godini sudjeluje sa svega
0,9%.
Najvei uzrok poveanja ukupnih rashoda Fonda od 134%
u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu su ulaganja u projekte
zatite okolia.
Struktura u %
2012
2011
2012
983.869
831.531
23.821.508
237.872
194
167
239
436
4,6
4,5
90,4
0,5
3,8
3,2
92,1
0,9
25.874.780
234
100
100
U strukturi ukupnih rashoda Fonda u 2012. godini, na

rashode na temelju ulaganja u projekte se odnosi 92,1%.
Ulaganja u projekte zatite okolia imaju dinamiku rasta u
2012. u odnosu na 2011. godinu 139%.
Trokovi za plae i naknade u 2012. godini poveani su
94% u odnosu na 2011. godinu, a to je najveim dijelom
uzrokovano poveanjem broja zaposlenika sa 16 zaposlenika u
2011. godini na 29 zaposlenika u 2012. godini.
Dinamika i struktura ostvarenih u odnosu na planirane

R.
BR.
1.
2.
3.
4.
RASHOD
UPANIJA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10
Unsko-sanska
Posavska
Tuzlanska
Zaniko-dobojska
Bosansko-podrinjska
Srednje-bosanska
Herceg.-neretvanska
Zapadno-hercegovak
Sarajevska
Herceg-bosanska
UKUPNO
OSTVARENO
2012
1.153.279
1.044.711
36.320.331
355.000
38.873.321
Planirani ukupni rashodi Fonda iznose od 38.518.321 KM,

od ega je predvieno za operativne rashode (Projekte)
36.320.331 KM, bruto plae i naknade zaposlenicima 1.153.279
KM, ostale tekue rashode 1.044.711 KM.
Razlozi odstupanja stvarnih od planiranih trokova u
Projekte (ostvarenje 66% plana), su ti to je potpisivanje ugovora
na temelju drugog javnog poziva u vrijednosti 19.097.000 KM,
dijelom provedeno poetkom 2013. godine, a planom je
predvieno da e se to vremenski postii u 2012. godini, tako da
se planirani postotak ostvarenja nije mogao ispotovati.
Ukupni ostvareni rashodi na temelju plaa i naknada za
zaposlenike za 2012. godinu iznose 983.869 KM, to predstavlja
85% planiranog iznosa iz razloga razliitog perioda zapoljavanja
koji je najveim dijelom, nakon provedene procedure prijema,
uslijedio u drugom polugoditu, kao i jednog zaposlenika manje u
odnosu na plan.
R.
BR.
rashode u 2012. godini moe se sagletati iz sljedeeg pregleda:
PLAN
2012
Trokovi za plae i naknade

Trokovi za mat. usluge i inventar
Trokovi za Projekte
Trokovi za nabavku stalnih sredstava
RASHODI UKUPNO
RASHODI U 2012. ZA
PROJEKTE PO JAVNIM
POZIVIMA I ODLUKAMA
UO
Petak, 8. 11. 2013.

IND
983.869
831.531
23.821.508
237.872
25.874.780
Sredstva Fonda koja su osigurana iz prije navedenih izvora

kvalificirana su u skladu sa zakonom o Fondu za zatitu okolia.
Detaljan pregled dodijeljenih sredstava po pojedinom
korisniku, moe se sagledati iz tablinog priloga broj 1. i 2. koji
se nalaze u prilogu ovoga Analitikog izvjea.
3. NEZAVISNO REVIZORSKO MILJENJE
Uprava Fonda je odgovorna za voenje odgovarajuih
evidencija, koje u svakom trenutku sa opravdanom tonou
prikazuju financijski poloaj Fonda. Uprava Fonda je odgovorna
i za korektnu prezentaciju financijskih izvjea neovisnim
revizorima, kao i uspostavljanje i odravanje sustava internih
kontrola vezanih za pripremu i korektno prezentiranje
financijskih izvjea.
Revizori neovisne revizorske tvrtke "PKF Re Opinion
d.o.o." izvrili su pregled i provjeru prezentacijskih financijskih
izvjea Fonda za 2012. godinu i utvrdili razumno uvjerenje da
financijska izvjea ne sadre materijalno znaajne pogreke, bilo
zbog prijevare ili pogreaka.
Revizori su uvjereni da su dokazi koje su prikupili, dovoljni
i primjereni za njihovo vjerodostojno miljenje po kojem
priloeno izvjee o financijskom poloaju Fonda prikazuje
objektivno i realno, u svim materijalno zanaajnim stavkama
financijski poloaj Fonda, na dan 31. prosinca 2012. godine, i
pripremljen je u skladu sa Zakonom o raunovodstvu i reviziji u
85
80
66
67
67
3,0
2,7
93,4
0,9
100
STRUK.
U%
3,8
3,2
92,1
0,9
100
Trokovi za materijal, usluge i inventar ostvareni su u 2012.

godini u iznosu 831.531 KM ili 80% od plana iz razloga
nereliziranih planiranih rashoda na temelju trokova za projekte,
a u vezi sa sa relativno fiksnim i varijabilnim trokovima, ije je
ostvarenje direktno vezano za trokove za projekte.
Prema lanku 25. stavku 1. Zakona o Fondu za zatitu
okolia Federacije BiH ("Slubene novine Federacije BiH, broj
33/03) sredstva prikupljena u Fond se rasporeuju izmeu
Federacije i upanija u odnosu 30% prema 70% (Federacija 30%
- upanije 70%).
Osnovica za obraun sredstava koja se rasporeuju, u
skladu sa stavkom 1. spomenutog lanka, su ukupno prikupljena
sredstva iz svake upanije posebno.
Rashod na temelju operativne aktivnosti u 2012. godini po
upanijama izgledao je kako slijedi:
RASPODJELA
RASPODJELA
NAKNADA OD
NAKNADE OD
REGISTRACIJE MOT. ONEIIVAA ZRAKA
VOZILA U 2012.
U 2012.
1.524.000+5.000
397.000
1.685.000
1.483.000
478.000
921.000
921.000
307.000
5.524.000
191.000
13.436.000
STRK.
U%
707.000
159.000
1.474.000
1.148.000
78.000
764.000
940.000
477.000
1.729.000
210.000
7.686.000
3.000
1.126.000
1.526.000
2.000
21.000
4.000
8.000
2.690.000
RASPODJELA
U 2012.
UKUPNO
2.239.000
556.000
4.285.000
4.157.000
556.000
1.687.000
1.882.000
788.000
7.261.000
401.000
23.812.000
%
9,4
2,3
18,0
17,5
2,3
7,1
7,9
3,3
30,5
1,7
100
FBiH ("Slubene novine FBiH", br. 83/09), Uredbom o

proraunskom raunovodstvu u FBiH ("Slubene novine FBiH"
br. 87/10) i Pravilnikom o proraunskom raunovodstvu FBiH
("Slubene novine FBiH" br. 1/11).
4. AKTIVNOSTI NADZORNOG ODBORA
Nadzorni odbor od 3 lana je konstituisan 28.04.2011.
godine.
U 2012.godini odrao je 6 redovnih sjednica i 3 sjednice u
nastavku.
4.1. Na sjednicama Nadzorni odbor je razmatrao i davao
prijedloge i sugestije na:
Zakon o Fondu za zatitu okolia Federacije
BiH, prijedloge izmjena i dopuna istog,
Primjena Pravilnika o ambanom otpadu, kao i
ulozi Fonda u implementaciji istog,
Izmjene i dopune Pravilnika o ambalai i
ambalanom otpadu,
Uredba o vrstama naknada i kriterija za obraun
naknada za oneiivae zraka, kao i ulozi
Fonda u implementaciji iste,
Sporazum o zajednikim aktvnostima s ciljem
zajednikog koritenja podataka iz Registra
oneiivaa i oneienja u Federaciji BiH,
Petak, 8. 11. 2013.
izmeu Fonda I Federalnog ministarstva okolia

i turizma.
4.2. Nakon razmatranja Nadzorni odbor je usvojio sljedea
izvjea:
Izvjee Nadzornog odbora o rezultatima rada
Fonda za 2011. godinu,
Izvjee o ostvarenju Programa rada i
financijskog plana Fonda za 2012.godinu
Finansijcki plan i Program rada Fonda za 2012.
godinu,
Rebalans Finansijskog plana Fonda za 2012.
godinu,
te je izvrio Analizu provedenog Javnog poziva
u 2011. godini po metodi sluajnog uzorka
5. ZAKLJUAK I PREPORUKE NADZORNOG ODBORA
5.1. Zakljuak
Imajui u planu da je 2012. godina, za Fond za zatitu
okolia FBiH, uinkovito trea godina rada, kao i imajui u planu
zakonske okvire u podruju zatite okolia i energetske
uinkovitosti u Federaciji Bosne i Hercegovine kojoj je cilj
ulazak u Europsku uniju, moe se zakljuiti da, stanje u podruju
zatite okolia i energetske uinkovitosti, nije na
zadovoljavajuoj razini u usporedbi sa zemljama Europske unije,
ali da je Fond, ulaui maksimalne napore, kroz strune uprave
Fonda, kao i vrlo vrijednog i iskusnog menadera na njenom
elu, sa izuzetno portvovanim zaposlenicima, postigao vrlo
mnogo na ispunjenju zacrtanih ciljeva, kako Fonda, tako i
Startegije zatite okolia FBiH, FMOiT i Vlade FBiH.
Fond iz prikupljenih javnih prihoda, koje ostvaruje kao
izvanproraunske prihode, sufinanscira velik broj programa i
projekata iz podruja zatite okolia, a to mu je, osim
prikupljanja prihoda, svakako, i osnovna svrha i osnovni cilj.
Zato lanovi Nadzornog odbora jednoglasno i snano,
predlau Vladi i Parlamentu FBiH, da prihvati i podri izvjee o
radu Fonda, kao i njegovu detaljnju Analizu uz odreene
preporuke Predsjednika i lanova Nadzornog odbora.
5.2. Preporuke za odabir projekata
U 2012. godini Nadzorni odbor je izvrio kontrolu odabira
projekata od strane Fonda, metodom sluajnog uzorka, i tom
prilikom utvrdio da nije dolo do povrerde zakonskih propisa na
temelju kojih e se izvravati odabir projekata.
Meutim, Nadzorni odbor preporuuje da konani cilj
postupka odabira projekta bude taj da se projektom moe
osigurati vrijednost za novac. Vrijednost za novac predstavlja
najbolji mogui ishod za cjelokupno drutvo, vodei rauna o
svim koristima, trokovima i rizicima tijkom cijelog ivotnog
vijeka projekta. Osnovni uvjet ostvarivanja vrijednosti za novac
je da koristi koje proizilaze iz projekta prevagnu trokove.
Potrebno je odabirati one projekte iji su zahtjevi definirani
u smislu izlaznih, a ne ulaznih specifikacija. Klasian odabir
projekta obino se usmjerava na ulazne specifikacije. Meutim,
treba se usmjeriti na izlazne parametre. U tom smislu davatelji
novca i podnosioci zahtjeva podrazumijevaju temeljne promjene

u nainu izrade projekta.
Tipian skup studija izvedivosti koji se koriste u javnoj
nabavci projekata usmjeren je na ulazne specifikacije, projekti
zatite okolia podrazumijevaju jasno definiran skup zahtjeva u
pogledu izlaznih specifikacija i definiranja standarda.
Partnerskim ugovorom treba definirati kvalitetu financirana
(mjerljive) javne koristi i kao posljedica ugovorne usmjerenosti
partnera na rezultate, najvei dio kvalitetnog projektiranja
usmjeren je tako na podnositelja zahtjeva i provodi ga podnositelj
zahtjeva.
Prilikom odabira projekta potrebno je voditi rauna o tome
da li partner Fonda moe priutiti sebi takav projekt u smislu da li
ima sposobnost plaanja za izgradnju, upravljanje i odravanje
projekta bez obzira na platenu sposobnost partnera.
Ocjena priutivosti zahtijeva detaljnju analizu oekivanih
trokova poslovanja i odravanja projekta, kao i razne novane
tijekove potrebne za povrat zajma i financijskih sredstava Fondu.
Financijskim i tehnikim savjetnicima preporueno je da
izrade takav financijsko-tehniki model.
5.3. Ostale preporuke
Fond za zatitu okolia FBiH treba nastaviti, u skladu sa
Zakonom o Fondu, uinkovito i ekonomino prikupljanje
sredstava, nastaviti poticati pripremu i razvoj projekata i
programa iz podruja zatite okolia, ali i obnovljivih izvora
energije.
Fond u budunosti treba jo intenzivnije nastaviti
financirati projekte i sline aktivnosti iz podruja zatite i
unaprijeenja stanja okolia u skladu sa Strategijom zatite
okolia FBiH, preporukama iz Federalnog ministarstva okolia i
turizma, kao i u skladu sa politikom Vlade Federacije BiH.
Zaposlenici Fonda, u buduem periodu, trebaju aktivno
sudjelovati u suradnji sa nadlenim ministarstvom na donoenju
pravilnika i drugih propisa koji propisuju prikupljanje i
zbrinjavanje svih vrsta otpada kao to su naknade od
oneiivaa koji odlau otpadne gume, otpadna vozila, otpadna
ulja i otpadne baterije i akumulatore.
Planiranju rashoda Fonda treba posvetiti veu pozornost,
kako ostvareni rashodi nebi bili u velikom ne razmjeru sa
planiranim iznosima.
Potrebno je podii razinu informiranja poslovnog i civilnog
drutva, kao i ire javnosti u FBiH, o postojanju Fonda, kao i
njegovoj svrsi, kako bi se to vei broj pravnih i fizikih osoba
ukljuio u pripremu i izradu programa i projekata iz podruja
zatite okolia, koje bi bili potpomognuti sredstvima koje
prikuplja Fond.
Za oekivati je, da e javnost snano da podri postojanje i
rad Fonda, ijim prikupljenim sredstvima, ciljano, mogu da se
financiraju programi i projekti iz podruja zatite okolia, a to je
jedan od preduvjeta za budui ulazak BiH u Europsku uniju.
Predsjednik
Broj NO-3-13-2/2013
Nadzornog odbora
16. svibnja 2013. godine
Franjo Petrievi, v. r.
Sarajevo
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
IV..7. )(IV)
,

2012.

2012. ,

10.09.2013.
26.09.2013. .
01-02-1075-02/13
04. 2013.
, . .
14.
("
", 33/03),
,
10.09.2013.
26.09.2013. ,

2012.
I

2012. .
II

2013.
.
III

" ".
01,02-23-627/13
26. 2013.

, . .

, . .

2012.
, j 2013.
21.

.

,
e
.

,
, .

,
,

,
.
,

,
.
,
,
,
,

.
,
,
,
.
,
101. ("
", . 33/03 39/09), 24. 2003.
(),
.

,
,
,
, ,
.

: 065-0--10-000432, 18.
2010. 2012.
.
2011.
2012. 30.
29.
1. ,
42. 22.03.2012. .
,
, 14.
, 18.

,
2012. , , ,

.

2012. ,
.
,

,
() .

, .

2012. ,
,

,
.

2012. ,

, ,
2012. .
1.
2012.
: , , ,
, ,
, 2012.
:
1. ,
2.

,
3.
,
4. ,
5. ,
,
6. ,
7.
.
2012. ,

,

.
1.1.
2012.

,

.
, ,
(

), ,
.

2012. , ,

.

, ,
.

Petak, 8. 11. 2013.
, 2012.
,
,
,
.

:

,

,

,

,

,

,

,
.
,

,

.
1.2.
2012. ,

.

,
,
,
, ,

.
2012. :
.
1.2.1 29.02.2012.
(" "- , : 18/12),
, .

,
/
,

-
.

165 , 87
, 59
:
Petak, 8. 11. 2013.

..
()
31
387.000
272.026
70,29
II
- /

14
174.000
96.227
55,30
III
,

.
74.000
34.336
46,40
IV
( I+II+III+IV )
49.000
5.000
1,20
59
684.000
407.000
59,59
,
,
387.000
56,6%. ,
,
50.000 , 12
.

29.02.2012. , 2012.
407.589 59,59%,
2013. .
..
,
,
, ,
2012. 1,

.

.

.
. .
.

.
.
/
.
.
,
. .
. . .
. .
. .
.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
16
8.
9.
19
10.
31
14
59
Petak, 8. 11. 2013.
:
.
.
1.
2.

.
. .
.

.
.
/
.
.
.,
. .
. .

. . .
. .
.
-KM-
35.000
20.000
25.000
80.000
4.000
4.000
3.
25.000
20.000
45.000
4.
24.000
10.000
4.000
38.000
5.
8.000
8.000
6.
16.000
16.000
7.
151.000
75.000
10.000
26.000
262.000
8.
18.000
18.000
9.
106.000
44.000
35.000
23.000
208.000
10.
5.000
5.000
387.000
174.000
74.000
49.000
684.000

29.02.2012.
, 16 262.000 .
1.2.2 04.07.2012.
(" "- , : 57/12),
, w
(2) -:
1. ,

, :
,
,

/
, ,
,
, .
( ,

),
,
,

6. ("
", :70/06).

1. 129 ,
41 , 84
.

,
1:
()
..
1.
84
1.1.
. . . .

19
1.2.
, . . . ,
. . ,
.
65
16.317.000
8.422.000
7.895.000
3.487.847
21,37
2.302.160
27,33
1.185.687
15,01
Petak, 8. 11. 2013.

. 2.
.
- 2. ,

,
,
:
, ,
,
,
.

,

.

,

,
,
.

,
,

,
, , .

2. 35 , 11
, 24
.

, - 2.,

:
..
1.
1.1.
1.2.
()
24
2.780.000
425.000
15,28
250.000
100.000
40,00
21
2.530.000
325.000
2,84
108
19.097.000
3.912.847
20,48
( 1+ 2)

04.07.2012.
:
..
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
-
.-

-
:

,
,

.
.
. .

.
. ,

.
.
-2.2.2

. .
.

,
-2.2.1
-1

.

-1.1.1
-1.1.2
:
-2
6
3
3
0
0
0
6
2
1
1
0
0
0
2
9
2
7
2
0
2
11
17
3
14
4
0
4
21
3
16
10
3
14
4
84
1
2
1
4
1
19
15
8
2
10
3
65
2
5
2
7
1
24
0
0
0
3
0
3
2
5
2
4
1
21
18
15
5
21
5
108
04.07.2012.
108 ,
84 24

.
.
.
2.
3.
2012. 21
- .

04.07.2012.
:
--

.
.
,
.
.
..

.
,

. . .
-2.2.2

.
-1
-2
-1.1.1
1.
Petak, 8. 11. 2013.
-1.1.2
-2.2.
2.330,000
2.150.000
180.000
0 2.330.000
232.000
32.000
200.000
2.180.000
1.050.000
1.130.000
1.060.000
1.060.000 3.240.000
4.
1.130.000
300.000
830.000
400.000
400.000 1.530.000
5.
350.000
100.000
250.000
50.000
6.
1.245.000
50.000
1.195.000
150.000
150.000 1.395.000
7.
3.280.000
2.100.000
1.180.000
360.000
360.000 3.640.000
8.
330.000
200.000
130.000
70.000
9.
4.500.000
2.040.000
2.460.000
665.000
250.000
10. -
740.000
400.000
340.000
25.000
16.317.000
8.422.000
7.895.000
2.780.000
250.000

04.07.2012.
21 ,
5.165.000 .
,
- 2. 2.
.
,
,
,
2012. ,

2011. 8
3

:
1. ,
2.
,
3.
50.000
70.000
232.000
400.000
400.000
415.000 5.165.000
25.000
765.000
2.530.000 19.097.000

,
4. ,
5.
, ,

6.

,
.
1.2.3
2012. , 2
,

.

:

,
Petak, 8. 11. 2013.

-

,

,
,
-
,

,

.

: 2010-
, 2011-
2012. ,
,

,
.
2012. 140
, 33
.
140

( , ,
, )
.

,
,

.
1.3.

" " ,
,
,

, ,
.
-

, ("
", 33/03, :
1. (" , :
70/06, 177.),

15%,
2.
(" ", : 14/11
26/11),
3.
(" ", : 66/11)
,

(" ", : 79/11),
4. ("
", :33/03 72/09),
(" ", :
87/12)
(" ",
: 88/11).

1. 2. (
), .
2012.

.
( 14.)

,

30.04.
() .
,
, ,
2011. .

.

,
, ,
-
.

,

.

(
, .)
, -
.

2012.
2011. 162
.
55
. 38

2011. ,
.

2011.
, .

2013. . 2012.
22 2011.
.
,
, 2011.
,
.

,

(),
- - ,
.

12.10.2012 ,
, .

,

.
, ,
,
.
,
(
),
21. 2.

- :
,
,
,
,

18.
1. .
1.4.
,

,

.
2012.

,
,
, ,
,
,

.

,
,

.

,
, , ()
.
: "
-
", -,

.
Petak, 8. 11. 2013.
2.

2.1.

31. ( , )
1. 31.
(, ).

( )
( ) ;
,
,
- - , ,
.
,

28.02. .. ,

(" ", 83/09) ,,
- ,

(" ", 87/10)
("
1/119, ,

.

.

,

, ,
.
2.2. 2012.

, ,
() .

,

.
,
2012. ,
2011. ,
:
Petak, 8. 11. 2013.
--
()
2011.
2012.
2011
2011
1.
4.113.674
4.065.132
99
32,7
19,3
2.
2.139.678
2.190.449
102
16,9
10,4
3.
4.469.029
7.469.573
167
35,4
35,4
4.
1.869.931
3.511.114
188
14,8
16,6
5.
3.841.470
18,1
6.
17.777
17.777
13.329
75
0,1
0,1
7.
()
18.870
15.241
81
0,1
0,1
12.628.959
21.106.308
167
100
100

25%,
, , .
15.241 ,

,
9.388 ,

3.800 2.053
.

2012 :
--
() 2012.
67%
() 2011. .

2012. ,
2012.
18,1%.
,
2012

:
35,4%, 16,6%, (
52%).
2012.
,
3.841.470 2012. , 18,1%
.
.
.
()
2012
2012
2012
%
2012
%
1.
4.300.000
4.065.132
95
20,10
19,20
2.
2.000.000
2.190.449
109
9,30
10,40
3.
. . . . .
7.534.000
7.469.573
99
35,20
35,40
4.
. . . ..
3.544.698
3.511.114
99
16,60
16,60
5.
3.974.291
3.841.470
97
18,60
18,20
6.
25.000
13.329
53
0,10
0,10
7.
()
25.000
15.241
61
0,10
0,10
21.402.989
21.106.308
99
100
100
2012. ,
, 1%.
2012.
97% .

()
:
.
.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
-
348.019
.-
10, ()
:

2012. .
1.010.536
. .
2012..

2012..
1.362.602
6,5
61.148
1.442.360
1.223.016
57.395
406.259
769.876
194.727
227.761
2.105.066
1.639.341
110.626
1.091.923
1.343.237
682.026
0
1.613.141
2.174.903
153
2.551
29.993
5.200
288.909
5.160.567
5.037.260
168.174
1.500.733
2.143.106
881.953
1,4
25,0
24,0
0,8
7,1
10,2
4,2
1.635.684
117.097
6.255.581
2.470.092
300.079
10.980.687
11.482
0
3.841.470
4.117.258
417.176
21.077.738
19,8
1,0
100
2.3 2012.
2012.
25.874.780 134%
2011. .

:
613
614
. , . . .

820
. .
2.
3.
4.
2012
497.968
9.978.278
54.558
11.037.339

, ,
2012.
, ,
2012. 0,9%.

134% 2012. 2011.
.
2012. ,
92,1%.
1.
%
2011
2012
506.535
5/4
2011
611
..
4.047

25%, , 24%, 19,8%,
68,8%% .
Petak, 8. 11. 2013.
983.869
831.531
194
167
4,6
4,5
3,8
3,2
23.821.508
237.87254
239
436
90,4
0,5
92,1
0,9
25.874.780
234
100
100

2012. 2011. 139%.
2012.
94% 2011. ,
16
2011. 29 2012. .

2012.
:
2012
1.153.279
2012
983.869
1.044.711
38.518.321
, ()
36.320.331 , 1.153.279
, 1.044.711 .

( 66% ),
.
%
.
%
85
3,0
3,8
831.531
80
2,7
3,2
36.320.331
23.821.508
66
93,4
92,1
355.000
237.872
67
0,9
0,9
38.873.321
25.847.780
67
100
100

19.097.000 , 2013. ,
2012.
,
.
Petak, 8. 11. 2013.

2012. 983.869 ,
85%
,
,
,
.
,
2012. 831.531 80%

,
..
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10
-
-
-
.-
-
10, ()
;
,
.
25. 1.
(" "
33/03)
30% 70%
( 30% - 70%).
,
1. ,
.
2012.
:
2012
2012

2012.
2012.
1.524.000+5.000
707.000
3.000
2.239.000
397.000
159.000
556.000
1.685.000
1.474.000
1.126.000
4.285.000
1.483.000
1.148.000
1.526.000
4.157.000
478.000
78.000
556.000
921.000
764.000
2.000
1.687.000
921.000
940.000
21.000
1.882.000
307.000
477.000
4.000
788.000
5.524.000
1.729.000
8.000
7.261.000
191.000
210.000
401.000
13.436.000
7.686.000
2.690.000
23.812.000

.

, 1.
2. .
3.

,
.

,

.
"
... "
2012.

,
.
,

,
, 31.
2012. ,
(". ",
. 83/09), (.
. 87/10)
(". . 1/11).
4.
4.1.
2012. ,
, ,

,
9,4
2,3
18,0
17,5
2,3
7,1
7,9
3,3
30,5
1,7
100
,

, ,
, ,
,
, , ,
, ,
,
.
,
,
,
, , ,
.
,
,
,

.
4.2.
2012.
,
,
.
,

.
,
,
.

.

, .

. ,
.
.

,

.

()
,

.

,

.

,
.

- .
4.3.
,
,
,

, .

Petak, 8. 11. 2013.

,
,
.
, ,

,
, .

,
.

, ,
, ,

,
.
,
, ,
,
,
.
-3-13-2/2013
16. 2013.

, . .
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Na osnovu lana IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i

Hercegovine, donosim
UKAZ
O PROGLAENJU ODLUKE O PRIHVATANJU

ANALITIKOG IZVJETAJA O POSLOVANJU FONDA
ZA ZATITU OKOLIA FEDERACIJE BOSNE I
HERCEGOVINE ZA 2012. GODINU
Proglaava se Odluka o prihvatanju Analitikog izvjetaja o
poslovanju Fonda za zatitu okolia Federacije Bosne i
Hercegovine za 2012. godinu, koju je donio Parlament Federacije
BiH na sjednici Predstavnikog doma od 10.09.2013. godine i na
sjednici Doma naroda od 26.09.2013. godine.
Broj 01-02-1075-02/13
04. novembra 2013. godine
Predsjednik
Sarajevo
ivko Budimir, s. r.
Na osnovu lana 14. Zakona o Fondu za zatitu okolia
BiH", broj 33/03), Parlament Federacije Bosne i Hercegovine, na
sjednici Predstavnikog doma odranoj 10.09.2013. godine i na
sjednici Doma naroda odranoj 26.09.2013. godine, donio je
ODLUKU
O PRIHVATANJU ANALITIKOG IZVJETAJA O

POSLOVANJU FONDA ZA ZATITU OKOLIA
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
ZA 2012. GODINU
I
Prihvata se Analitiki izvjetaj o poslovanju Fonda za
zatitu okolia Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu.
II
Analitiki izvjetaj o poslovanju Fonda za zatitu okolia
Federacije Bosne i Hercegovine za 2012. godinu sastavni je dio
ove odluke.
III
Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana
objavljivanja u "Slubenim novinama Federacije BiH".
PF broj 01,02-23-627/13
26. septembra 2013. godine
Sarajevo
Predsjedavajui
Doma naroda
Radoje Vidovi, s. r.
Predsjedavajui
Predstavnikog doma
Fehim kalji, s. r.
FOND ZA ZATITU OKOLIA FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE
Nadzorni odbor
ANALITIKI IZVJETAJ
O POSLOVANJU FONDA ZA ZATITU OKOLIA

FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE U 2012. GODINI
Sarajevo, maj 2013. godine
UVOD
Tokom 21. stoljea finansiranje zatite okolia i finansiranje
energetske uinkovitosti postalo je vrlo vano u cijelom svijetu.
Uzroci intenzivne dinamike finansiranja u projekte iz tih oblasti
lee u opravdanoj brizi svakog pojedinca i cijele ljudske
Petak, 8. 11. 2013.
zajednice, za opstojanje istog i zdravog okolia kao i dostatnosti

zaliha prirodnih resursa za budue generacije.
Posebno je izraena drutvena briga oko osiguranja i
odravanja infrastrukture u oblasti opskrbe vodom, obradom
otpadnih voda, odlaganjem i preradom otpada.
U vrijeme kad se dogovaraju novi izvori i smjerovi
transporta energije, kad se ozbiljno raspravlja o nunosti
zaustavljanja globalnog zagrijavanja i klimatskih promjenanuno je i planirati, i postii sigurnost energetske budunosti te
uz lokalnu potporu omoguiti realizaciju svih ciljeva koji e
ublaiti klimatske promjene, ali i to je mogue vie ouvati
okoli.
Stalna briga o zatiti okolia, poveanje energetske
uinkovitosti i korienje obnovljivih izvora energije postaje
jedna je od temeljnih komponenti odrivog razvoja, ali i vaan
uslov za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Interes Bosne i Hercegovine je ouvanje, ali i unaprijeenje
stanja okolia, kao i uinkovito i racionalno gospodarenje
energijom, vodei pri tome rauna da se ne dovede u pitanje
privredni razvoj, konkurentnost naih firmi na tritu kao i
kvalitet ivota naih grana.
Radi realizacije tih ciljeva Bosni i Hercegovini, kao i
Federaciji BiH, bilo je prijeko potrebno osigurati finansijsku
potporu za investicije u podruju zatite okolia, ali i poboljanja
energetske uinkovitosti.
Zato je Parlament Federacije BiH, na osnovu lana 101.
Zakona o zatiti okolia Federacija BiH ("Sl. novine FBiH", br.
33/03 i 39/09), 24. aprila 2003. godine donio Zakon o Fondu za
zatitu okolia FBiH (Fond), ime je Fond formalno osnovan.
Osnovna djelatnost Fonda je prikupljanje i distribucija
finansijskih sredstava za zatitu okolia na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine, poticanje i finansiranje pripreme, provedbe
i razvoja programa, projekata i slinih aktivnosti u podruju
ouvanja, odrivog korienja, zatite i unaprijeenja stanja
okolia i korienja obnovljivih izvora energije.
Fond je zapoeo svoje operativne aktivnosi nakon izdavanja
Rjeenja o registraciji od strane Opinskog suda u Sarajevu broj:
065-0-Reg-10-000432, od 18. februara 2010. godine tako da je
praktino 2012. godina trea godina poslovanja Fonda.
U decembru 2011. godine Fond je donio Program rada i
Finansijski plan za 2012. godinu u skladu sa lanom 30. Zakona
o Fondu za zatitu okolia FBiH i lanom 29. Stav 1. Statuta
Fonda, na koji je Vlada Federacije dala saglasnost na 42. sjednici
odranoj 22.03.2012. godine.
U ovom Analitiom izvjetaju, od strane Nadzornog
odbora Fonda, a prema lanu 14. Zakona o Fondu za zatitu
okolia FBiH, kao i lanu 18. Statuta Fonda obraene su i
analizirane predviene i uraene programske aktivnosti Fonda,
kao i planirani i ostvareni finansijski rezultati Fonda u 2012.
godini, o kojima, Nadzorni odbor Fonda, prema navedenim
lanovima Zakona i Statuta izvjetava Vladu i Parlament
Federacije Bosne i Hercegovine.
U prvom dijelu ovog rada obraene su i analizirane
aktivnosti koje je Fond planirao ostvariti kroz svoj Program rada
za 2012. godinu, a koje su vezane za kadrovsko osposobljavanje
Fonda za predviene zadatke.
Nakon prethodnog, obraeni su poslovi oko dodjele ve
prikupljenih sredstava Fonda putem Javnog poziva i Javnog
konkursa, kao i poslovi oko praenja potronje (implementacije)
ranije dodijeljenih sredstava Fonda.
U drugom dijelu ove Analize obraeni su planirani i
ostvareni prihodi i rashodi Fonda, kao i njihove vrste.
Nakon pomnog isitavanja finansijskih izvjetaja Fonda za
2012. godinu i analiziranja istih, kao i analiziranja izvjetaja
nezavisnog revizora, Predsjednik i lanovi Nadzornog odbora
Petak, 8. 11. 2013.
koncipirali su zakljuak i odreene preporuke kojih bi se Fond, u

budunosti trebao pridravati.
Na kraju su dati tabelarni prilozi svih odabranih projekata i
dodijeljenih sredstva u 2012. godini, kao i prijedlog Zakljuka
Vladi FBiH i prijedlog Odluke Parlamentu FBiH, da private i
podre rad Fonda, i ovaj Analitiki izvjetaj za 2012.godinu.
1. OSTVARENE PROGRAMSKE AKTIVNOSTI FONDA
U 2012. GODINI
Potujui naela: odrivog razvoja, predostronosti i
prevencije, integralnog pristupa, zagadiva plaa, saradnje i
podjele odgovornosti, uea javnosti i pristupa informacijama,
Fond je u 2012. godini programirao svoje aktivnosti kroz
sljedee grupe poslova:
1. Programske aktivnosti unutar Fonda,
2. Dodjela finansijskih sredstava za projekte iz oblasti
zatite okolia I praenje njihove implementacije,
3. Aktivnosti na donoenju potrebne zakonske regulative
za ostvarenje prihoda Fonda,
4. Programske aktivnosti sa nadlenim institucijama u
zemlji i inostranstvu,
5. Aktivnosti na produbljivanju saradnje sa nevladinim
organizacijam, ekolokim drutvima i drugim
asocijacijama,
6. Saradnja sa naunim institucijama,
7. Saradnja sa sredstvima informisanja u cilju promocije
rada Fonda.
Postavljene programske zadatke u 2012. godini, Fond je
iskljuivo odraivao timskim radom i podjelom aktivnosti po
slubama koje su meusobno usko suraivale, a ije emo
rezultate rada obraditi u nastaku ove Analize po planiranim
grupama.
1.1. Programske aktivnosti unutar Fonda
U 2012. godini uraena je detaljna analiza radnih mjesta po
utvrenoj sistematizaciji i izvrno popunjavanje radnih mjesta
novim kadrovima koji bi se trebali uhvatiti u kotac sa sve veim,
odgovornijim i sloenijim obavezama i poslovima koji se
postavljaju pred Fond.
Uvoenjem svake nove naknade koje plaaju, sada, samo
zagadivai okolia (u budunosti se predvia uvoenje i
naknada koju plaaju korisnici okolia), pred Fond se postavljaju
sve raznovrsniji zadaci , izazovi i poslovi.
Da bi Fond uspjeno obavljao postojee i spremno doekao
nove zadatke u 2012. godini intenzivno je, interno, vrena
edukacija i obuka mlaih uposlenika od strane starijih i
iskusnijih kroz jednosedmine zajednike sastanke na nivou
slubi gdje su se zajedniki kroz konstruktivne rasprave planirali
i analizirali svi tekui ali i predstojei poslovi i zadaci i utvrivali
naini za njhovo rjeavanje.
Edukacija je vrena i kroz uee uposlenika Fonda na
razliitim seminarima, kongresima, tematskim radionicama i
obrazovnim programima. Pored posjete predavanjima i
radionicama koji se odravaju redovno u povodu obiljeavanja
dana voda, Dana planete zemlje u 2012. godini je osigurana
posjeta sajmu u Minhenu, kao i edukacija u oblasti zagaenja
R.
br.
I
II
III
IV
zraka, konferencije na temu zbrinjavanja otpada, kao i edukacija

na polju energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije.
Shodno proirenju obaveza Fonda izvreno je unaprijeenje
postojeeg sistema evidentiranja i preenja realizacije projekata i
to kroz:
Usvajanje metodologije za proces implementacije i
tehnikog monitoringa realizacije programa i
projekata iz oblasti zatite okolia,
Aktivnosti na voenju baze podataka kako u procesu
evaluacije, tako i u procesu tehnikog praenja
realizacije po potpisanim Ugovorima i pripremi
potrebnih Izvjetaja,
Aktivnosti na pripremi softwera za obraun naknada
po osnovi zagaivaa zraka, te uspostavljanje i
voenje baze podataka obveznika plaanja naknada,
Izvreno je unaprijeenje i nadogradnja softwera i
baze podataka za evaluaciju i praenje projekata koji
se finansiraju iz vodnih naknada,
Uspostavljen je efikasan sistem obrade obveznika
plaanja naknada za zagadivae zraka, kao i obraun
naknada i izdavanje rjeenja zagadivaima zraka. S
tim u vezi donesen je i Pravilnik o sadraju, nainu i
rokovoma za uspostavljanje i voenje registra
obveznika plaanja naknade, te je u toku
uspostavljanje baze podataka obveznika plaanja u
skladu sa zakonskom regulativom.
1.2. Dodjela sredstava Fonda i praenje implementacije
projekata
U skladu sa Programom rada Fonda za 2012. godinu, Fond
je proveo set aktivnosti na pripremi Javnih poziva konkursa za
odabir korisnika sredstava Fonda.
U prvoj fazi to je podrazumijevalo pripremu programskih
oblasti za koje se raspisuje javni poziv i javni konkurs, a zatim
samu provedbu javnog poziva i javnog konkursa, struni rad sa
aplikantima u fazi pripreme za kandidaturu, aktivno uee u
radu komisija za evaluaciju i struno ocjenjivanje prijava,
izvjetavanje, te rad na pripremi Ugovora sa korisnivima iji su
projekti odabrani za finansiranje.
U 2012. godini provedena su dva natjeaja: Javni poziv i
Javni konkurs.
1.2.1 Javni poziv od 29.02.2012. godine objavljen je u
Dnevnom avazu, Veernjem listu i web stranici Fonda.
Javni poziv se odnosio na sufinansiranje Projekata
nevladinih udruenja i drugih neprofitnih organizacija, nauno
istraivake projekte/studije javnih naunih i visokokolskih
institucija, odravanje kongresa, simpozija i okruglih stolova iji
je organizator udruenje ili javna nauna i visokokolska
institucija kao i objavljivanje nauno-strune literature i
publikacija relevantnih za oblast zatite okolia.
Na struni pregled i ocjenu po prethotnom Javnom pozivu
prispjelo je 165 prijava, od ega je njih 87 zadovoljilo strune
kriterije, a 59 je odabrano za sufinansiranje Odlukom Upravnog
odbora kako slijedi:
Zatita okolia/Projekat
Projekti nevladinih udruenja I druguh neprofitnih organizacija
Nauno-istraivaki projekti/studije javnih naunih I visokokolskih institucija
Broj odabranih
projekata
Odobreno sufinansiranje
Fonda (KM)
31
14
Odravanje kongresa, simpozija I okruglih stolova iji je organizator udruenje ili jav
nau I visokok instituc
Objavljive nauno-strune literat I ublic relevantnih za oblast zatiteokolia
UKUPNO (I+II+III+IV)
8
6
59
Isplaeno
%
isplate
387.000 272.026
70,29
174.000
96.227
55,30
74.000
34.336
46,40
49.000
5.000
1,20
684.000 407.589
59,59
Kako se iz prethodnog tabelarnog pregleda vidi, najvei

iznos sredstava, odobren je za Projekate nevladinih udruenja i
drugih neprofitnih organizacija
387.000 KM ili 56,6%.
Maksimalni iznos dodijeljenih srerdstava, po ovom Javnom
pozivu, po pojedinom projektu iznosio je 50.000 KM, a njegovo
trajanje nije moglo biti due od 12 mjeseci od dana poetka
provedbe projekta.
Za odobrene projekte po Javnom pozivu objavljenom
29.02.2012. godine, Fond je do kraja 2012. Godine isplatio
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
KANTON
Unsko-sanski
Posavski
Tuzlanski
Zeniko-dobojski
Bosansko-podrinjski
Srednjebosanski
Hercegov-neretvanski
Zapadno-hercegovaki
Kanton Sarajevo
Herceg-bosanski
UKUPNO:
407.589 KM ili 59,59% , to znai da e ostali dio sredstava biti

isplaen tokom 2013. Godine.
Pravna lica kojima je odobreno sufinansiranje Fonda, kao i
Projekat za koji su odobrena sredstva, po svakom pojedinano
odabranom projektu, kao i isplata za iste, do kraja 2012. Godine
mogu se sagledati iz Tabele broj 1, koja se nalazi u Tabelarnim
prilozima ovog Analitikog izvjetaja.
Broj prethodno odabranih projekata po pojedinim
kantonima moe se sagledati iz sljedeeg tabelarnog pregleda
Broj odobrenih
projekata za nau.
Broj odobrenih
Istra.
projekata nevlad.
Projekte/studije
udru. i dr. neprof.
javnih nau. i
organizacija
visokokol. institucija
1
1
4
3
1
4
7
3
7
0
31
Petak, 8. 11. 2013.
2
0
1
1
0
0
5
0
4
1
14
Broj odobrenih
Broj odobrenih projekata
projekata za
za odrav. kongresa,
objavljivanje
simpozija i okrugl stolova
naunostru.
iji je organiz. udruenje
ili jav. nau. i visokok.
relevant. za obl.
institucija
zat. okolia
1
0
0
0
0
0
1
0
0
0
0
0
1
3
0
0
5
3
0
0
8
6
Iznos odobrenih sredstava po kantonima po prvom javnom pozivu daju se u sljedeem tabelarnom pregledu:
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
KANTON
Unsko-sanski
Posavski
Tuzlanski
Zeniko-dobojski
Bosansko-podrinjski
Srednjebosanski
Hercegov-neretvan
Zapadno-hercegovaki
Kanton Sarajevo
Herceg-bosanski
UKUPNO:
Iznos odobrenih
sredstava za
projekte nevlad.
udru. i dr. neprof.
organizacija
35.000
4.000
25.000
24.000
8.000
16.000
151.000
18.000
106.000
0
387.000
Iznos odobrenih
Iznos odobrenih
sredstava za
Iznos odobrenih
projekte
odrav. kongresa,
objavljivanje
nau. istra.
simpozija i okrugl
naunostru.
Projekti/studije javnih
stolova iji je organiz.
nau. i visokokol.
Udruenje ili jav. nau. i
relevant. za obl.
institucija
visokok. institucija
zat. okolia
20.000
25.000
0
0
0
0
20.000
0
0
10.000
4.000
0
0
0
0
0
0
0
75.000
10.000
26.000
0
0
0
44.000
35.000
23.000
5.000
0
0
174.000
74.000
49.000
Kako se iz prethodnih tabelarnih pregleda vidi najvei iznos

sredstava po Javnom pozivu od 29.02.2012. godine, Fond je
dodijelio za 16 projekata iz Hercegovako-neretvanskog kantona
i to u iznosu od 262.000 KM.
1.2.2 Javni konkurs od 04.07.2012. godine objavljen je u
Dnevnom avazu, Veernjem listu i web stranici Fonda i sastojao
se od (2) dva LOT-a:
LOT 1. Sufinansiranje programa, projekata i slinih
aktivnosti sredstvima prikupljenim od opih i posebnih vodnih
naknada, a koji obuhvata:
Programe, projekte i sline aktivnosti iz oblasti zatite
voda koji su od znaaja za Federaciju BiH, a
obuhvataju projekte kanalizacionih sistema i
UKUPNO
4
1
5
5
1
4
16
3
19
1
59
-KM-
UKUPNO
80.000
4.000
45.000
38.000
8.000
16.000
262.000
18.000
208.000
5.000
684.000
postrojenja za preiavanje otpadnih voda urbanih

podruja - opinski/gradski centri, odnosno regionalni
sistemi,
Programe, projekte i sline aktivnosti iz oblasti zatite
voda, koje se odnose na. Zatitu izvorita vodozatitne zone (koji podrazumijevaju izradu
elaborata, provoenje mjera zatite na mjestima gdje
su elaborati uraeni i donesena odluka o zatiti
izvorita), odrivo upravljanje otpadnim vodama,
podsticanje odrivog korienja voda, monitoring
kvaliteta voda i sline aktivnosti koje su u skladu sa
Poglavljem 6. Zakona o vodama FBiH ("Slubene
novine FBiH", broj: 70/06).
Petak, 8. 11. 2013.
Na struni pregled i ocjenu po Drugom Javnom konkursu

za LOT 1. prispjelo je 129 prijava, od ega njih 41 nije
zadovoljilo strune kriterije, a 84 je odabrano za sufinansiranje
Odlukom Upravnog odbora.
R. BR.
Kroz naredni tabelarni pregled moe se sagledati ukupan

broj odabranih projekata, kao i ukupan iznos odobranog
sufinansuranja za LOT 1:
Broj odabranih
projekata
ZATITA OKOLIA/PROJEKAT
Sufinansiranje programa, projekata i sl aktivnosti sredstvima
prikupljenim od opih i posebnih vodnih naknada
Zatita kanalizac sist i postroj za pre otp voda od znaaja
za FBiH
LOT 1.
1.1.
1.2.
Zatita izvorita, odr uprav otp vodama, podstic odriv

korienja, monitoring kvaliteta i sl.
Detaljniji pregled koji sadri sve pojedinano odabrane

projekte dat je u Tabeli br. 2. koja se nalazi u prilogu ovoga
Analitikoga izvjetaja.
LOT - 2. Sufinansiranje programa, projekata i slinih
aktivnosti sredstvima prikupljenim od naknada koje se plaaju
pri registraciji motornih vozila, s ciljem podsticanja smanjenja
zagaenja zraka od saobraaja, a koje obuhvata:
Programe, projekte i sline aktivnosti smanjenja
emisija tetnih plinova od saobraaja,
Programe, projekte i sline aktivnosti poboljanja,
ouvanja i monitoringa kvaliteta zaraka.
Obzirom da je uspostavljen sistem prikupljanja sredstava iz
naknada za okoli koje se plaaju pri registraciji motornih vozila,
za potrebe ovog Javnog konkursa izraen je program za
sufinansiranje projekata u oblasti zatite okolia.
Obzirom na stanje u ovoj oblasti Fond je programske
aktivnosti usmjerio na poticaj izradi studija projekata, kao i
R. BR.
LOT 2.
2.1.
2.2.
ZATITA OKOLIA/PROJEKAT
Sufinansiranje sredstvima od naknada kje se plaaju pri
registrac. motornih vozila s ciljem podsticanja smanjenja
zagaenja zraka od saobraaja
Projekti smanjenja emisija tetnih plinova od saobraaja
Projekti ouvanja i monitoring kvaliteta zraka
UKUPNO (LOT 1 + LOT 2)
Odobreno
sufinansiranje
Fonda u KM
Isplaeno
% isplate
84
16.317.000
3.487.847
21,37
19
8.422.000
2.302.160
27,33
65
7.895.000
1.185.687
15,01
konkretnih aktivnosti kojima se promovira uvoenje istijeg

transporta, kao doprinos smanjenju emisije staklenikih plinova,
kao i na aktivnosti poboljanja kvaliteta zraka.
U skladu sa navedenim provedena je kompletna procedura
od strune pomoi prilikom pripripreme aplikacija, gdje je Fond
bio otvoren cijelo vrijeme do zatvaranja konkursa za struno
savjetovanje, s ciljem usmjeravanja korisnika na to kvalitetnije
projekte i bolju pripremu aplikacija, preko strune evaluacije i
ocjenjivanja, do izrade izvjetaja, te unosa u bazu podataka.
Na struni pregled i ocjenu po Drugom Javnom konkursu
za LOT 2. prispjelo je 35 prijava, od ega njih 11 nije
zadovoljilo strune kriterije, a 24 je odabrano za sufinansiranje
Odlukom Upravnog.
Iz narednog tabelarnog pregleda moe se sagledati ukupan
broj odabranih projekata, po LOT- 2., kao i ukupan iznos
odobrenih sredstava kako za Projekte smanjenja emisija tetnih
plinova tako i projekte ouvanja i monitoringa zraka:
Odobreno
Broj odabranih
sufinansiranje Fonda
projekata
u KM
24
3
21
108
2.780.000
Isplaeno
425.000
% isplate
15,28
250.000
100.000
40,00
2.530.000
19.097.000
325.000
3.912.847
12,84
20,48
Petak, 8. 11. 2013.
Broj odabranih projekata po kantonima po javnom

konkursu objavljenom 04.07.2012.godine moe se sagledati iz
sljedeeg tabelarnog pregleda:
Red
Br.
KANTON
Broj odabranih
Broj odabranih Broj odabranih
projekata projekata - Zatita
projekata Sufinansiranje
izvorita, odr.
Zatita
programa, projekata i
uprav. otp.
kanalizac sist. i
sl. aktivnosti
postroj. za pre. vodama, podstic.
sredstvima
otp. voda od odriv. korienja,
prikupljenim od opih i
monitoring
zanaaja za
posebnih vodnih
kvaliteta i sl.
FBiH
naknada
1.
2.
3.
4.
Unsko-sanski
Posavski
Tuzlanski
Zenikodobojski
5. Bosan.podrinjski
6. Srednjebosanski
7. Herceg-neretvan
8. Zap.hercegovaki
9. Kanton Sarajevo
10. Hercegbosanski
UKUPNO:
LOT-1.1.2
LOT-1.1.1
LOT-1
6
2
9
17
3
1
2
3
16
10
3
1
2
1
15
8
2
2
5
2
0
0
0
2
5
2
18
15
5
14
4
4
1
10
3
7
1
3
0
4
1
21
5
84
19
65
24
21
108
Po javnom konkursu objavljenom 04.07.2012. godine Fond

je ukupno ugovorio finansiranje 108 projekata, od ega 84 iz
prikupljenih opih i posebnih naknada i 24 projekta iz prikupljene
naknade koju plaaju pravna i fizika lica pri registraciji
motornih vozila.
Red
Br.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
KANTON
Unsko-sanski
Posavski
Tuzlanski
Zeniko-dobojski
Bosansko-podrinjski
Srednjebosanski
Herceg-neretvanski
Zapadno-hercegovaki
Kanton Sarajevo
Herceg-bosanski
UKUPNO:
Broj odabranih projekata

Broj odabranih
-Sufinansiranje
sredstvima od naknada Broj odabranih projekata projekata Projekti
koje se plaaju pri
Projekti
ouvanja I
registrac. motornih vozila
smanjenja
monitoring
s ciljem podsticanja
emisija tetnih kvaliteta zraka
smanjenja zagaenja
plinova od
zraka od saobraaja kao:
UKUPNO
saobraaja
LOT-2.2.2
LOT-2
LOT-2.2.1
3
0
0
0
6
1
0
0
0
2
7
2
0
2
11
14
4
0
4
21
Iznos odobrenih
sredstava za
projekte Sufinansiranje
programa,
projekata i sl.
aktivnosti
sredstvima
prikupljenim od
opih i posebnih
vodnih naknada
LOT-1
2.330.000
232.000
2.180.000
1.130.000
350.000
1.245.000
3.280.000
330.000
4.500.000
740.000
16.317.000
U 2012. godini Fond je finansirao po 21 projekat u

Kantonu Sarajevo i Zeniko-dobojskom kantonu.
Iznosi odabranih sredstava po kantonima po javnom
konkursu objavljenom 04.07.2012.godine mogu se sagledati iz
sljedeeg tabelarnog pregleda:
Iznos odobrenih
sredstava za
Iznos odobrenih
projekte Iznos odobrenih
sredstava za
Iznos odobrenih
Sufinansiranje
sredstava za
projekte - Zatita
sredstava za
sredstvima od
projekte izvorita, odr.
projekte naknada koje se
Zatita
uprav. otp.
Projekti
plaaju pri
kanalizac. sist .i
vodama, podstic.
smanjenja
registrac. motornih
postroj. za pre.
odriv
emisija tetnih
vozila s ciljem
otp. voda od
korienja,
plinova od
podsticanja
zanaaja za
monitoring
saobraaja
smanjenja
FBiH
kvaliteta i sl.
LOT-2.2.1
zagaenja zraka od
LOT-1.1.1
LOT-1.1.2
saobraaja kao:
LOT-2
2.150.000
32.000
1.050.000
300.000
100.000
50.000
2.100.000
200.000
2.040.000
400.000
8.422.000
180.000
200.000
1.130.000
830.000
250.000
1.195.000
1.180.000
130.000
2.460.000
340.000
7.895.000
0
0
1.060.000
400.000
50.000
150.000
360.000
70.000
665.000
25.000
2.780.000
Iznos
odobrenih
sredstava
za projekte
-Projekti
ouvanja I
monitoring
LOT-2.2.2
0
0
0
0
0 1.060.000
0
400.000
0
50.000
0
150.000
0
360.000
0
70.000
250.000
415.000
0
25.000
250.000 2.530.000
UKUPNO
2.330.000
232.000
3.240.000
1.530.000
400.000
1.395.000
3.640.000
400.000
5.165.000
765.000
19.097.000
Petak, 8. 11. 2013.
Kako se iz prethodnih tabelarnih pregleda vidi najvei iznos

sredstava po Javnom konkursu od 04.07.2012. godine Fond je
dodijelio za 21 projekat iz Kantona Sarajevo, i to u iznosu od
5.165.000 KM.
Detaljniji pregled, koji sadri sve pojedinano odabrane
projekte za LOT- 2. dat je u Tabeli broj 2. koja se nalazi u
prilogu ovoga Analitikoga izvjetaja.
Da bi komisije Fonda, koje su zaduene za ocjenu osnovnih
i strunih kriterija, pristupile tom poslu na najozbiljniji i
najstruniji mogui nain, Predsjednik i lanovi Nadzornog
odbora Fonda su u 2012. godini, metodom sluajnog uzorka vrili
provjeru odabira Projekata po Javnom konkursu iz 2011. godine
kod 8 aplikanata koji su zadovoljili strune kriterije i 3 aplikanta
koji nisu zadovoljili strune kriterije i tom prilikom utvrdili da su
se komisije za formalno pravnu i strunu ocjenu aplikanata
pridravale sljedee zakonske regulative:
1. Zakona o Fondu,
2. Pravilnika o uslovima i nainu dodjele zajmova i
drugih sredstava Fonda,
3. Pravilnika o uslovima koje moreju ispunjavati
korisnici Sredstava Fonda za zatitu okolia FBiH,
4. Pravilnika o objavljivanju konkursa i odluivanju o
odabiru korisnika sredstava,
5. Pravilnika o mjerama ocjenjivanja zahtijeva za
dodjelu sredstava Fonda, odnosno programa,
projekata i slinih aktivnosti i
6. Pravilnika o nainu praenja namjenskog korienja
sredstava i ugovorenih prava i obaveza,
te da nije bilo povreda nekih od lanova pobrojane
regulative.
1.2.3 Praenje implementacije projekata
U 2012. godini Fond je, pored raspisivanja 2 natjeaja za
nove projekte, kontinuirano provodio aktivnosti na praenju svih
aspekata implementacije i realizacije projekata za koje su ve
ranije Ugovorima dodijeljena sredstva i koji se finansiraju
sredstvima Fonda.
Aktivnosti na praenju realizacije ugovorenih projekata
vrene su kroz:
rad na strunim poslovima nadzora projekata u skladu
sa zakonskom regulativom,
rad na provjeri projektne dokumentacije i kontroli
njene provedbe,
rad na kontroli utroenih sredstava Fonda prema
ugovorenoj dinamici,
redovnu komunikaciju i terenske obilaske,
pripreme Izvjetaja o realizaciji-zavretku projekta,
voenje i odravanje baze podataka o realizaciji
projekata koji se nadziru i
praenje i primjena propisa i pravila struke iz ovog
djelokruga.
Obzirom na veliki broj projekata prenesenih iz ranijih
perioda: 2010-projekti koji iz objektivnih razloga nisu
realizovani, te iz 2011- Ugovori potpisani tek poetkom 2012.
godine, nove Ugovore po naprijed opisanom Javnom pozivu i
konkursu, u aktivnosti praenja realizacije bili su ukljueni
gotovo svi uposlenici Slube za pripremu, razvoj i provedbu
projekata iz oblasti zatite okolia.
U 2012. godini propraeno je 140 projekata kroz dostavu
graevinskih situacija, i 33 izvjetaja o provedbi projekata.
Svaki od 140 projekata proao je proceduru detaljnog
pregleda dostavljenih situacija i izvjetaja od kontrole
usklaenosti sa potpisanim Ugovorima preko kontrole pratee
dokumentacije (graevinske knjige, dnevnici, rauni, ugovori sa
podizvoaima) pa do kontrole odobrenih i utroenih sredstava.
Tek nakon utvrivanja kompletnosti dostavljene

dokumentacije, njene tanosti i usklaenosti svih finansijskih
elemenata, priprema se Izvjetaj i upuuje sa graevinskom
situacijom u dalju proceduru kontrole i plaanja.
1.3. Aktivnosti na zakonskoj regulativi
Prikupljanjem izvanbudetskih prihoda po principu
"zagaiva plaa" u skladu sa vaeim zakonima, uredbama i
pravilnicima, omogueno je sufinansiranje programa i projekata
zatite okolia i energetske uinkovitosti, koji imaju za cilj
spreavanje daljeg oneienja okolia, sanaciju postojeih
oneienja, te odrivo korienje prirodnih resursa.
Izvanbudetski prihodi-naknade Fonda ostvaruju su
iskljuno kroz dosljedno i adekvatno provoenje Zakona o
Fondu za zatitu okolia FBiH, ("Slubene novine FBiH", broj
33/03, kao i odredbi definisanih:
1. Zakonom o vodama ("Slubene novine FBiH, broj:
70/06, lan 177.), obzirom da Fond ostvaruje prihode
iz opih i posebnih vodnih naknada u iznosu od 15 %,
2. Uredbom o posebnim naknadama za okoli koje se
plaaju pri registraciji motornih vozila ("Slubene
novine FBiH", broj:14/11 i 26/11),
3. Uredbom o vrstama naknada i kriterijumima za
obraun naknada za zagaivae zraka ("Slubene
novine FBiH", broj: 66/11) i Pravilnikom o nainu
obraunavanja i plaanja, te rokovima obraunavanja i
plaanja naknada za zagadivae zraka ("Slubene
novine FBiH", broj: 79/11),
4. Zakonom o upravljanju otpadom ("Slubene novine
FBiH", broj:33/03 I 72/09), Pravilnikom o upravljanju
otpadom od elektrinih i elektronskih proizvoda
("Slubene novine FBiH", broj: 87/12) i Pravilnikom
o upravljanju ambalaom i ambalanim otpadom
("Slubene novine FBiH", broj: 88/11).
Naknade koje su definisane propisom pod rednim brojem 1.
i 2. (vodne naknade i naknade pri registraciji motornih vozila),
ostvaruju se bez veih potekoa.
Meutim u 2012. godini Fond je trebao da otpone sa
primjenom Uredbe o vrstama naknada i kriterijumima za obraun
naknada za zagaivae zraka. Prelazne odredbe te Uredbe (lan
14.) obavezuju da do momenta uspostave i operativnog
funkcionisanja Registra zagaivaa i zagaivanja u Federaciji
BiH, obveznici svoje izvjetaje o godinjim koliinama emisija
zagaujuih materija do 30.04. tekue godine za prethodnu
godinu osim u Federalno ministarstvo okolia i turizma (FMOIT)
alju i u Fond.
Do danas je, uz intenzivan rad i saradnju sa inspektorima,
ministarstvima i zagaivaima, prikupljen i obraen odreeni
broj izvjetaja za 2011. godinu.
Ovo ne predstavlja potpunu primjenu Uredbe obzirom da
postoji odreeni broj zagaivaa koji se nisu snali i na vrijeme
izvrili svoje zakonske obaveze.
Obzirom da se ne raspolae jedinstvenom bazom podataka
koja obuhvaa sve obveznike, ovo se moe smatrati procesom,
koji e rezultirati listom obveznika, kao i dijelom registra
zagaivaa FMOIT-a i kantonalnih ministarstava.
Fond je formirao elektronski registar obveznika plaanja
naknada za zagaivanje zraka, koji osim podataka definisanih
Pravilnikom sadri i detalje iz izvjetaja potrebne za cjelovito
sagledavanje zagaenja zraka pojedinog privrednog subjekta.
Iskustvo prve godine primjene Uredbe namee i potrebu za
odreenim dopunama zakonske regulative (detaljnije definisanje
metodologije mjerenja i izvjetavanja, kriterija za obraun i dr.)
to e biti detaljno obraeno saradnjom Fonda, FMOIT-a i
Uprave za inspekcijske poslove.
Na osnovu Uredbe o vrstama naknada i kriterijumima za

obraun naknada za zagaivae zraka u 2012. godini za 2011.
obraena su 162 izvjetaja privrednih subjekata koji su bili u
obavezi raditi monitoring emisije u zrak.
Rjeenja o plaanju naknade poslato je na 55 privrednih
subjekata. Obraun je pokazao da je 38 subjkta imalo male
koliine emisije nedovoljene za obavezu plaanja naknade te im
je poslata obavijest da za 2011. godinu, da nisu obavezni platiti
predmetnu naknadu.
Odreeni izvjetaji sadre samo informaciju da postrojenje
nije radilo u 2011. godini ili je vrena njegova rekonstrukcija,
tako da nije bilo ni emisije ni mjerenja.
Naplata naknada za upravljanje ambalaom i
ambalanim otpadom prema doneenom Pravilniku trebala bi
otpoeti u 2013. godini. Fond je u toku 2012 godine zaprimio 22
izvjetaja za plasman ambalae u 2011 godini.
Svi izvjetaji su obraeni, te obzirom da Pravilnikom, nije
definiran obraun za otpad iz 2011 godine, podaci iz tih izvjetaja
su koriteni za simulaciju obrauna naknada po ovom osnovu.
Na temelju ovako provedene analize dolo se do zakljuka
da predmetni Pravilnik sadri niz nedostataka kada je u pitanju
izvjetavanje i obraun naknade za upravljanje ambalaom i
ambalanim otpadom, tako da je pripremljen i novi prijedlog
forme izvjetavanja (efektivniji), kao i niz pitanja koja se mogu
razrijeiti zajedno sa predlagaem- FMOIT- a i inspekcijom,
naroito kad je u pitanju lista obveznika.
Naknada po osnovu otpada elektrinih i elektronskih
proizvoda prema Pravilniku o upravljanju otpadom od
elektrinih elektronskih proizvoda koji je doneen 12.10.2012
godine, se jo uvijek nije otpoela obraunavati, ali je u toku
analiza tog Pravilnika.
Fond jo uvijek ne raspolae ni sa kakvom listom
obveznika plaanja naknada po osnovu otpada elektrinih i
elektronskih proizvoda, te je neophodno utvrditi neophodnu
proceduru za uspostavu takve liste ili registra zajedno sa
nadlenim institucijama tj. FMOIT a i inspekcijom, te nakon
toga pristupiti obraunu, izdavanju rjeenja i naplati ove vrste
naknade, a na emu Fond intenzivno radi.
Uposlenici Fonda su na raspolaganju, i iniciraju nadlenim
institucijama (resornim ministarstvima i Vladi FBiH), donoenje
nedostajuih provedbenih propisa za ostale naknade prema
lanu 21. stavu 2. Zakona o Fondu za zatitu okolia FBiH i to
Pravilnike o nainu prikupljanja-reciklae i zbrinjavanja:
otpadnih guma,
otpadnih vozila,
otpadnih ulja,
otpadnih baterija i akumulatora,
kao i provedbene propise za naplatu naknada koje treba da
plaaju korisnici okolia prema lanu 18. stavu 1. pomenutog
zakona.
1.4. Saradnja
Fond odrava vrstu saradnju sa Federalnim ministarstvom
okolia i turizma, kao i drugim ministarstvima unutar Vlade
FBiH u cilju pripreme i usvajanja potrebne zakonske regulative u
oblasti zatite okolia, te redovno informira o svim aktivnostima
za svaku pojedinu oblast nadlene institucije.
Fond je u 2012. godini pokrenuo inicijativu da se ostvari
saradnja svih institucija koje su zaduene za upravljanje vodama,
te je organizovan niz sastanaka Federalnim ministarstvom
poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, Agencijama za vodno
podruje Save i Jadrana, u cilju razmjene informacija, kao i
identifikacije projekata od znaaja za Federaciju BiH u oblasti
zatite voda, to je rezultiralo Odlukom Vlade FBiH o projektima
zatite voda od znaaja za Federaciju.
Petak, 8. 11. 2013.
Fond je napravio konstruktivne korake u uspostavljanju

saradnje sa Fondom za zatitu ivotne sredine Republike Srpske,
Fondom za zatitu okolia Hrvatske u cilju razmjene iskustava, te
kantonalnim ministarstvima i opinama u cilju razmjene
informacija i koordinacije zajednikih projekata.
Fond kontinuirano radi na uspostavljanju kontakata i
konkrene saradnje sa predstavnicima Svjetske banke, UNDP,
USAID, Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD) i ostalih
meunarodnih institucija.
Trenutno je u izradi studija: "Podrka prelasku Bosne i
Hercegovine na razvoj sa nisko-karbonskim emisijama", koja se
realizira zajedniki od strane UNDP-a, Fonda za zatitu okolia
FBiH i Fonda za zatitu ivotne sredine RS.
2. FINANSIJSKI IZVJETAJ PRIHODI I RASHODI
FONDA
2.1. Pojam i zakonska regulativa
Godinji finansijski izvjetaj je izvjetaj u kome se
prikazuje finansijski poloaj jednog pravnog lica na dan 31.
decembra (stanje imovine, kapitala i obaveza) i njegove poslovne
promene u periodu od 1. januara do 31. decembra poslovne
godine (prihodi, rashodi i rezultat).
U irem smislu obuhvata i promene iz tokova gotovine
(prilive i odlive gotovine) i promene na kapitalu (poveanja i
smanjenja) u toku poslovne godine; sastavlja se obavezno
jednom godinje, po isteku poslovne godine, i dostavlja
najkasnije do kraja februara naredne godine AFIP-u ili FIPU-u u
FBiH, koji vre prijem, kontrolu i obradu podataka.
Uprava Fonda za zatitu okolia Federacije BiH, duna je
da za svaku finansijsku godinu osigura pripremu finansijskog
izvjetaja i izradi godinji obraun sa svim pripadajuim
obrascima i izvjetajima i dostavi ih do 28.02. tekue za
prethodnu godinu u AFIP d.d. Sarajevo, u skladu sa Zakonom o
raunovodstvu i reviziji FBiH ("Sl novine FBiH", broj 83/09)
,odnosno, do objave Meunarodnih raunovodstvenih standarda
za javni sektor, u skladu sa Uredbom o raunovodstvu budeta u
FBiH ("Sl novine FBiH", broj 87/10) i Pravilnikom o
raunovodstvu budeta FBiH ("Sl novine FBiH broj 1/119, a koji
pruaju istinit i fer pregled stanja u Fondu, kao i njegove rezultate
poslovanja za izvjetajno razdoblje.
Uprava Fonda oekuje da e Fond u budunosti raspolagati
odgovarajuim resursima i iz tog razloga je usvojeno naelo
vremenske neogranienosti poslovanja pri sastavljanju
finansijskih izvjetaja.
Predsjednik i lanovi Nadzornoga odbora su pregledali i
utvrdili da je Fond uredno sainio i predao sve potrebne
obraunske obrasce i izvjetaje prema utvrenoj zakonskoj
specifikaciji u zakonskom roku, meu kojima i bilans uspjeha u
kojemu su prikazani ukupno ostvareni prihodi i rashodi, kao i
finansijski rezultat, koji su predmet ove Analize.
2.2. Vrste prihoda Fonda i njihovo ostvarenje u 2012. godini
U prvom dijelu ovog Analitikog izvjetaja obraena je
zakonska regulativa kojom je osigurana, za sada mogua, naplata
prihoda (naknada) Fonda.
U prvom redu to je opa i posebna vodna naknada na
osnovu Zakon o vodama, posebne naknada od pravnih i fizikih
lica koja se plaa prilikom svake registracije motornih vozila na
osnovu Uredbe o posebnim naknadama za okoli koje se plaaju
pri registraciji motornih vozila i naknade od zagaivaa zraka
koja se plaa na osnovu Uredba o vrstama naknada i
kriterijumima za obraun naknada za zagaivae zraka.
Iznos i dinamika ukupno naplaenih prihoda Fonda, prema
navedenoj zakonskoj regulativi u 2012. godini, u odnosu na
2011. godinu, dat je u narednom tabelarnom pregledu:
Petak, 8. 11. 2013.
-KM-
R.
BR.
PRIHOD
(NAKNADA)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
OSTVARENO
2011

Ope vodne naknade
Nakn od reg mot voz fiz lica
Nakn od reg mot voz prav lica
Prihodi od zagaivaa zraka
Prihodi od kamata
UKUPNO
4.113.674
2.139.678
4.469.029
1.869.931
17.777
18.870
12.628.959
Ukupno naplaeni (ostvareni) prihodi Fonda u 2012. godini

poveani su 67% u odnosu na ukupno naplaene (ostvarene)
prihode u 2011. godini.
Razlog takvog intenzivnog rasta je poetak naplate naknade
od zagaivaa zraka u 2012. godini, a koja u strukturi ukupno
naplaenih prihoda u 2012. godini iznosi 18,1%.
Kao to se iz prethodnog tabelarnog pregleda vidi, najvei
iznos prihoda Fonda u 2012 godini ostvaren je po osnovu
naknada za okoli koje se plaaju pri svakoj registraciji motornih
vozila i to: od fizikih lica 35,4%, a od pravnih lica 16,6%,
(ukupno od pravnihi i fizikih lica 52%).
U 2012. godini Fond je poo sa primjenom Uredbe za
zagaivae zraka, tako da je Fond po osnovu te Uredbe ostvario
3.841.470 KM u 2012. godini, ili 18,1% svojih ukupnih prihoda.
R.
BR..
2012
2012
UKUPNO:
Ukupno stvareni prihodi Fonda u 2012. godini, u odnosu

na ukupno planirane, manji su za 1%.
Fond je u 2012. godini ostvario Prihode od zagadivaa
zraka 97% od planiranog iznosa po tom osnovu.
Struk
2011
u%
2012
u%
99
102
167
188
75
81
167
32,7
16,9
35,4
14,8
0,1
0,1
100
19,3
10,4
35,4
16,6
18,1
0,1
0,1
100
U posmatranom periodu dolo je do smanja prihoda od

kamata za 25%, to je rezultat poveanog ulaganja u projekte,
odnosno, vee angairanosti sredstava.
Ostali prihodi Fonda iznose 15.241 KM, i odnose se na
doznaena sredstva Evropske agencije za okoli po osnovu
Sporazuma potpisanog izmeu Federalnog ministarstva okolia i
turizma i Evropske agencije za okoli, u svrhu isplate sredstava
za beneficijara putem ugovora o djelu u iznosu od 9.388 KM, kao
i prihod od otkupa tenderske dokumentacije u iznosu od 3.800
KM i ostali ne planirani prihod u iznosu od 2.053 KM.
Iz narednog tabelarnog pregleda moemo sagledati kretanje
ostvarenih u odnosu na planirane prihode Fonda u 2012. godini u
odnosu na planirane:
OSTVARENO

Ope vodne naknade
Nakn od reg mot voz fiz lica
Nakn od reg mot voz prav lica
Prihodi od zagaivaa zraka
Prihodi od kamata
IND
4.065.132
2.190.449
7.469.573
3.511.114
3.841.470
13.329
15.241
21.106.308
PLANIRANO
PRIHOD
(NAKNADA)
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
OSTVARENO
2012
Struk
IND
STRUKTURA
2012
4.300.000
2.000.000
7.534.000
3.544.698
3.974.291
25.000
25.000
4.065.132
2.190.449
7.469.573
3.511.114
3.841.470
13.329
15.241
95
109
99
99
97
53
61
21.402.989
21.106.308
99
%
20,10
9,30
35,20
16,60
18,60
0,10
0,10
100
2012
%
19,20
10,40
35,40
16,60
18,20
0,10
0,10
100
Petak, 8. 11. 2013.
Pregled ukupno i pojedinano ostvarenih prihoda (naknada)

Fonda po kantonima moe se sagledati iz sljedeeg tabelarnog
pregleda:
R.
BR.
NAPLAENE
OPE I POSEBE
VODNE NAKNADE
U 2012. G.
Unsko-sanski
Posavski
Tuzlanski
Zaniko-dobojski
Bosanskopodrinjski
Srednjebosanski
Herceg.-neretvanski
Zapadno-hercegovaki
Sarajevski
10, (Livanjski)
NAPLA.
NAPLA. NAKNADE
NAKNADA OD
OD ZAGAIVAA
REGIS.
ZRAKA U
MOTORNIH
2012.G.
VOZILA U 2012.G.
348.019
1.010.536
4.047
61.148
227.761
0
1.442.360
2.105.066
1.613.141
1.223.016
1.639.341
2.174.903
57.395
110.626
153
406.259
1.091.923
2.551
769.876
1.343.237
29.993
194.727
682.026
5.200
1.635.684
2.470.092
11.482
117.097
300.079
0
UKUPNO
6.255.581
KANTON
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
KM
10.980.687
Najvei iznos ukupno ostvarenih prihoda Fonda naplaen je

od Tuzlanskog kantona i to 25%, zatim, Zeniko-dobojskog 24%,
i Sarajevskog 19,8 %, to zajedno iznosi 68,8%% ukupno
naplaenih prihoda.
Anal.
Konto
IND
5/4
OSTVARENO
RASHODI
Izdaci za place i naknade

Izdaci za mat. , sit. inv. i usl.
Izdaci za Projekte
Izdaci za nab.stal sredst.
RASHODI UKUPNO
Najintenzivniji porast ostvarili su izdaci za nabavku stalnih

sredstava, to je i razumljivo, obzirom da je 2012. godine
praktino trea godina rada i razvoja Fonda, meutim, ta vrsta
reshoda u strukturi rashoda u 2012. godini uestvuje sa svega
0,9%.
Najvei uzronik poveanja ukupnih rashoda Fonda od
134% u 2012. godini u odnosu na 2011. godinu su ulaganja u
projekte zatite okolia.
U strukturi ukupnih rashoda Fonda u 2012. godini, na
rashode po osnovu ulaganja u projekte se odnosi 92,1%.
R.
BR.
3.841.470
1.362.602
288.909
5.160.567
5.037.260
168.174
1.500.733
2.143.106
881.953
4.117.258
417.176
6,5
1,4
25,0
24,0
0,8
7,1
10,2
4,2
19,8
1,0
21.077.738
100
2.3. Vrste rashoda Fonda i njihovo ostvarenje u 2012. godini

Ukupni rashodi Fonada u 2012. godini iznose 25.874.780
KM i vei su za 134% u odnosu na ukupno ostvarene rashode u
2011. godini.
Dinamika i struktura pojedinih vrsta rashoda Fonda moe se
sagledati iz sljedeeg tabelarnog pregleda:
- KM-
2011
611
613
614
820
UKUPNO
Struktura u %
2012
2011
2012
506.535
497.968
9.978.278
54.558
983.869
831.531
23.821.508
237.872
194
167
239
436
4,6
4,5
90,4
0,5
3,8
3,2
92,1
0,9
11.037.339
25.874.780
234
100
100
Ulaganja u projekte zatite okolia imaju dinamiku rasta u

2012. u odnosu na 2011. godinu 139%.
Izdaci za plae i naknade u 2012. godini poveani su 94%
u odnosu na 2011. godinu, a to je najveim dijelom uzrokovano
poveanjem broja zaposlenih sa 16 zaposlenika u 2011. godini na
29 zaposlenika u 2012. godini.
Dinamika i struktura ostvarenih u odnosu na planirane
rashode u 2012. godini moe se sagletati iz sljedeeg pregleda:
PLAN
2012
OSTVARENO
2012
IND
STRK.
U%
STRUK.
U%
RASHOD
1.
2.
3.
4.
Izdaci za plae i naknade

Izdaci za mat. usluge i inventar
Izdaci za Projekte
Izdaci za nabavku stalnih sredstava
RASHODI UKUPNO
Planirani ukupni rashodi Fonda iznose od 38.518.321 KM,

od ega je predvieno za operativne rashode (Projekte)
36.320.331 KM, bruto plae i naknade zaposlenima 1.153.279
KM, ostale tekue rashode 1.044.711 KM.
Razlozi odstupanja stvarnih od planskih izdataka u Projekte
(ostvarenje 66% plana), su ti to je potpisivanje ugovora po
osnovu drugog javnog poziva u vrijednosti 19.097.000 KM,
dijelom provedeno poetkom 2013. godine, a planom je
1.153.279
1.044.711
36.320.331
355.000
38.873.321
983.869
831.531
23.821.508
237.872
25.874.780
85
80
66
67
67
3,0
2,7
93,4
0,9
100
3,8
3,2
92,1
0,9
100
predvieno da e se to vremenski postii u 2012. godini, tako da

se planski procenat ostvarenja nije mogao ispotovati.
Ukupni ostvareni rashodi po osnovu plaa i naknada za
zaposlene za 2012. godinu iznose 983.869 KM, to predstavlja
85% planiranog iznosa iz razloga razliitog perioda upoljavanja
koji je naveim dijelom, nakon provedene procedure prijema,
uslijedio u drugom polugoditu, kao i jednog zaposlenog manje u
odnosu na plan.
Petak, 8. 11. 2013.
Izdaci za materijal, usluge i inventar ostvareni su u 2012.

godini u iznosu 831.531 KM ili 80% od plana iz razloga
nereliziranih planiranih rashoda po osnovu izdataka za projekte, a
u vezi sa sa relativno fiksnim i varijabilnim trokovima, ije je
ostvarenje direktno vezano za izdatke za projekte.
Prema lanu 25. stavu 1. zakona o Fondu za zatitu okolia
Federacije BiH ("Slubene novine Federacije BiH" broj 33/03)
sredstva prikupljena u Fond se rasporeuju izmeu Federacije I
R.
KANTON
BR.
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10
Unsko-sanski
Posavski
Tuzlanski
Zaniko-dobojski
Bosansko-podrinjski
Srednje-bosanski
Herceg.-neretvanski
Zapadno-hercegovaki
Sarajevski
10, (Livanjski)
UKUPNO
kantona u odnosu 30% spram 70% (Federacija 30% - kantoni

70%).
Osnovica za obraun sredstava koja se rasporeuju, u
skladu sa stavom 1. pomenutog lana, su ukupno prikupljena
sredstva iz svakog kantona posebno.
Rashod po osnovu operativne aktivnosti u 2012. godini po
kantonima izgledao je kako slijedi:
RASHODI U 2012 ZA
RASPODJELA
RASPODJELA
RASPODJELA U 2012.
PROJEKTE PO JAVNIM
NAKNADA OD
NAKNADE OD
UKUPNO
POZIVIMA I ODLUKAMA REGISTRACIJE MOT. ZAGAIVAA ZRAKA
UO
VOZILA U 2012.
U 2012.
1.524.000+5.000
707.000
3.000
2.239.000
397.000
159.000
556.000
1.685.000
1.474.000
1.126.000
4.285.000
1.483.000
1.148.000
1.526.000
4.157.000
478.000
78.000
556.000
921.000
764.000
2.000
1.687.000
921.000
940.000
21.000
1.882.000
307.000
477.000
4.000
788.000
5.524.000
1.729.000
8.000
7.261.000
191.000
210.000
401.000
13.436.000
7.686.000
2.690.000
23.812.000
Sredstva Fonda koja su obezbijeena iz naprijed navedenih

izvora plasirana su u skladu sa zakonom o Fondu za zatitu
okolia.
Detaljan pregled dodijeljenih sredstava po pojedinom
korisniku, moe se sagledati iz tabelarnog priloga broj 1. i 2. koji
se nalaze u prilogu ovoga Analitikoga izvjetaja.
3. NEZAVISNO REVIZORSKO MILJENJE
Uprava Fonda je odgovorna za voenje odgovarajuih
evidencija, koje u svakom momentu sa opravdanom tanou
prikazuju finansijski poloaj Fonda. Uprava Fonda je odgovorna i
za fer prezentaciju finansijskih izvjetaja neovisnim revizorima ,
kao i uspostavljanje i odravanje sistema internih kontrola
vezanih za pripremanje i fer prezentiranje finansijskih izvjetaja.
Revizori neovisne revizorske kue "PKF Re Opinion
d.o.o." izvrili su pregled i provjeru prezentiranih finansijskih
izvjetaja Fonda za 2012. godinu i utvrdili razumno uvjerenje da
finansijski izvjetaji ne sadre materijalno znaajne pogreke,
bilo zbog prevare ili pogreaka.
Revizori su uvjereni da su dokazi koje su prikupili,
dovoljni i primjereni za njihovo mjerodavno miljenje po kojem
priloeni izvjetaj o finansijskom poloaju Fonda prikazuje
objektivno i realno, u svim materijalno zanaajnim stavkama
finansijski poloaj Fonda, na dan 31. decembra 2012. godine, i
pripremljen je u skladu sa Zakonom o raunovodstvu i reviziji u
FBiH ("SL. novine FBiH", br. 83/09), Uredbom o raunovodstvu
budeta u FBiH (Sl. novine FBiH br. 87/10) i Pravilnikom o
raunovodstvu budeta FBiH ("Sl. novine FBiH br. 1/11).
4. AKTIVNOSTI NADZORNOG ODBORA
Nadzorni odbor od 3 lana je konstituisan 28.04.2011.
godine.
U 2012. godini odrao je 6 redovnih sjednica i 3 sjednice u
nastavku.
4.1. Na sjednicama Nadzorni odbor je razmatrao i davao
prijedloge i sugestije na:
Zakon o Fondu za zatitu okolia Federacije BiH,
prijedloge izmjena i dopuna istog,
Primjena Pravilnika o ambanom otpadu, kao i ulozi
Fonda u implementaciji istog,
Izmjene i dopune Pravilnika o ambalai i ambalanom
otpadu,
%
9,4
2,3
18,0
17,5
2,3
7,1
7,9
3,3
30,5
1,7
100
Uredba o vrstama naknada i kriterijumima za obraun

naknada za zagaivae zraka, kao i ulozi Fonda u
implementaciji iste,
Sporazum o zajednikim aktvnostima s ciljem
zajednikog koritenja podataka iz Registra
zagaivaa i zagaenja u Federaciji BiH, izmeu
Fonda I Federalnog ministarstva okolia i turizma.
4.2. Nakon razmatranja Nadzorni odbor je usvojio sljedea
izvjea:
Izvjetaj Nadzornog odbora o rezultatima rada Fonda
za 2011. godinu,
Izvjetaj o osvarenju Programa rada i finansijskog
plana Fonda za 2012.godinu
Finansijski plan i Programa rada Fonda za 2012.
godinu,
Rebalans Finansijskog plana Fonda za 2012.godinu,
te je izvrio Analizu provedenog Javnog poziva u
2011.godini po metodu sluajnog uzorka
5. ZAKLJUAK I PREPORUKE NADZORNOG ODBORA
5.1. Zakljuak
Imajui u vidu da je 2012. godina, za Fond za zatitu
okolia FBiH, efektivno trea godina rada, kao i imajui u vidu
zakonodavne okvire u podruju zatite okolia i energetske
uinkovitosti u Federaciji Bosne i Hercegovine koja tei ulasku u
Evropsku uniju, moe se konstatirat da, stanje u podruju zatite
okolia i energetske uinkovitosti, nije na zadovoljavajuem
nivou u poreenju sa zemljama Evropske unije, ali da je Fond,
ulaui maksimalne napore, putem strune uprave Fonda, kao i
veoma vrijednog i iskusnog menadera na njenom elu, sa
izuzetno portvovanim uposlenicima, postigao, veoma, mnogo
na ostvarivanju zacrtanih ciljeva, kako Fonda, tako i Startegije
zatite okolia FBiH, FMOiT i Vlade FBiH.
Fond iz prikupljenih javnih prihoda, koje ostvaruje kao
izvanproraunske prihode, sufinansira veliki broj programa i
projekata iz oblasti zatite okolia, a to mu je, pored prikupljanja
prihoda, svakako, i osnovna svrha i osnovni cilj.
Zato lanovi Nadzornog odbora jednoglasno i snano,
predlau Vladi i Parlamentu FBiH, da prihvati i podri izvjee o
radu Fonda, kao i pomnu njegovu Analizu uz odreene preporuke
Predsjednika i lanova Nadzornog odbora.
5.2. Preporuke za odabir projekata

U 2012. godini Nadzorni odbor je vrio kontrolu odabira
projekata od strane Fonda, metodom sluajnog uzorka, i tom
prilikom utvrdio da nije dolo do povrerde zakonske regulative
na osnovu koje se vri odabir projekata.
Meutim, Nadzorni odbor preporuuje da konani cilj
postupka odabira projekta bude taj da se projektom moe
osigurati vrijednost za novac. Vrijednost za novac predstavlja
najbolji mogui ishod za cjelokupno drutvo, vodei rauna o
svim koristima, trokovima i rizicima tokom cijelog ivotnog
vijeka projekta. Osnovni uvjet ostvarivanja vrijednosti za novac
je da koristi koje proizilaze iz projekta premauju trokove.
Potrebno je odabirati one projekte iji su zahtjevi definirani
u smislu izlaznih, a ne ulaznih specifikacija. Klasini odabir
projekta obino se usredsrijedi na ulazne specifikacije. Meutim,
treba se usmjeriti na izlazne parametre. U tom smislu davaoci
novca i aplikanti podrazumijevaju temeljne promjene u nainu
izrade projekta.
Tipian skup studija izvodljivosti koji se koriste u javnoj
nabavci projekata usmjeren je na ulazne specifikacije, projekti
zatite okolia podrazumijevaju jasno definisan skup zahtjeva u
pogledu izlaznih specifikacija i definiranja standarda.
Partnerskim ugovorom treba definirati kvalitet financirane
(mjerljive) javne koristi i kao posljedica ugovorne usmjerenosti
partnera na rezultate, najvei dio kvalitetnog projektiranja
usmjeren je tako na aplikanta i provodi ga aplikant.
Prilikom odabira projekta potrebno je voditi rauna o tome
da li partner Fonda moe priutiti sebi takav projekat u smislu da
li ima sposobnost plaanja za gradnju, upravljanje i odravanje
projekta bez obzira na platenu sposobnost partnera.
Ocjena priutivosti zahtijeva paljivu analizu oekivanih
trokova poslovanja i odravanja projekta, kao i razne novane
tokove potrebne za povrat zajma i finansijskih sredstava Fondu.
Finansijskim i tehnikim savjetnicima preporueno je da
izrade takav finansijsko-tehniki model.
Petak, 8. 11. 2013.
5.3. Ostale preporuke

Fond za zatitu okolia FBiH treba nastaviti, u skladu sa
Zakonom o Fondu, efikasno i ekonomino prikupljanje sredstava,
nastaviti poticati pripremu i razvoj projekata i programa iz oblasti
zatite okolia, ali i obnovljivih izvora energije.
Fond u budunosti treba jo intenzivnije nastaviti
financirati projekte i sline aktivnosti iz podruja zatite i
unaprijeenja stanja okolia u skladu sa Strategijom zatite
okolia FBiH, preporukama iz Federalnog ministarstva okolia i
turizma, kao i u skladu sa politikom Vlade Federacije BiH.
Uposlenici Fonda, u narednom periodu, trebaju uzeti
aktivno uee u saradnji sa nadlenim ministarstvom na
donoenju pravilnika i drugih akata koji reguliraju prikupljanje i
zbrinjavanje svih vrsta otpada kao to su naknade od
zagadivaa koji odlau otpadne gume, otpadna vozila, otpadna
ulja i otpadne baterije i akumulatore.
Planiranju rashoda Fonda treba posvetiti veu pozornost,
kako ostvareni rashodi nebi bili u velikoj ne srazmjeri sa
planiranim iznosima.
Potrebno je podii nivo informiranosti privrednog i
civilnog drutva, kao i ire javnosti u FBiH, o postojanju Fonda,
kao i njegovoj svrsi, kako bi se to vei broj pravnih i fizikih
lica ukljuio u pripremu i izradu programa i projekata iz oblasti
zatite okolia, koje bi bili potpomognuti sredstvima koje
prikuplja Fond.
Za oekivati je, da e javnost snano da podri postojanje i
rad Fonda, ijim prikupljenim sredstvima, ciljano, mogu da se
financiraju programi i projekti iz oblasti zatite okolia, a to je
jedan od preduvjeta za budui ulazak BiH u Evropsku uniju.
Predsjednik
Broj NO-3-13-2/2013
Nadzornog odbora
16. maja 2013. godine
Franjo Petrievi, s. r.
Sarajevo
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
VLADA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
1966
Na temelju lanka 31. stavak 2. Zakona o izvlatenju

("Slubene novine Federacije BiH", broj 70/07, 36/10 i 25/12), u
svezi sa lankom 19. stavak 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj 2/06 i
8/06), a povodom zahtjeva korisnika izvlatenja - Kanton
Sarajevo putem Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, broj: 02023-1638/13 od 07.10.2013. godine, za predaju u posjed
nekretnina izvlatenih rjeenjem Slube za imovinsko-pravne,
stambene, geodetske poslove i katastar nekretnina Opine Ilida,
prije pravomonosti rjeenja o izvlatenju, Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine, na 85. sjednici, odranoj 31.10.2013.
godine, donijela je
RJEENJE
1.
Dozvoljava se korisniku izvlatenja ulazak u posjed

nekretnina izvlatenih od strane Slube za imovinskopravne, stambene, geodetske poslove i katastar nekretnina
Opine Ilida prije pravomonosti rjeenja o izvlatenju,
broj: 05-31-2266/42-11E od 04.10.2013. godine, i to na
parceli:
k.. br. 2229/74, povrine 141 m2, nastala
cijepanjem k.. br. 2229/8, upisane u zk.ul. br. 1296
k.o. Gornji Butmir (zemljinoknjino stanje),
odnosno k.. br. 937/2, povrine 141 m2, nastala
cijepanjem k.. br. 937 k.o. Stup (katastarsko stanje),
stvarno vlasnitvo Budimli ro. Rama (Dioniz)
Ane sa dijelom 1/2 i Budimli (Ilija) Mirjane sa
dijelom 1/2.
2. Prije predaje u posjed potpuno izvlatenih nekretnina,
Sluba za imovinsko-pravne, stambene, geodetske
poslove i katastar nekretnina Opine Ilida osigurat e sve
dokaze koji su potrebni za odreivanje naknade za
izvlatene nekretnine.
3. Ovo rjeenje stupa na snagu danom donoenja i objavit e
se u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Broj 03/05-31-556-2/2013
31. listopada/oktobra
Premijer
2013. godine
Nermin Niki, v. r.
Sarajevo
1967
Na temelju lana 31. stav 2. Zakona o eksproprijaciji

("Slubene novine Federacije BiH", broj 70/07, 36/10 i 25/12), u
svezi sa lanom 19. stav 3. Zakona o Vladi Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj 2/06 i
8/06), a povodom zahtjeva korisnika eksproprijacije - JP
"Autoceste FBiH" d.o.o. Mostar, broj 02-02.1.3-4165-11/13 od
23.10.2013. godine, za predaju u posjed nekretnina prije isplate
naknade za nekretnine potpuno eksproprisane rjeenjem Uprave
za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina
Opine Zenica, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, na 85.
sjednici, odranoj 31.10.2013. godine, donijela je
1.
RJEENJE
Dozvoljava se korisniku eksproprijacije ulazak u posjed

nekretnina prije isplate naknade za nekretnine potpuno
eksproprisane rjeenjem Uprave za imovinsko-pravne,
geodetske poslove i katastar nekretnina Opine Zenica broj
12-31-3268/12-41 od 03.12.2012. godine, i to na parceli:
Petak, 8. 11. 2013.
k.. br. 332/4 zv. "Brdo", po kulturi njiva 6. klase,

ukupne povrine 164 m2, upisana u p.l. 466 K.O.
Klope na ime Jahi (Huse) Ibrahim sa dijelom 1/1
(nastala od k.. br. 332/2), kojoj po starom premjeru
odgovara k.. br. 161/26, istog naziva, kulture i
povrine, upisana u zk.ul. broj 1322 K.O. Klope
kao zemljinoknjino vlasnitvo DS sa dijelom 1/1 sa
pravom koritenja Talaman (Saliha) Bilke sa dijelom
2/9 i dr. (nastala od br. 161/1), a stvarno vlasnitvo
Jahi (Huse) Ibrahima iz Zenice sa dijelom 1/1.
2. Prije predaje u posjed potpuno eksproprisanih nekretnina,
Uprava za imovinsko- pravne, geodetske poslove i
katastar nekretnina Opine Zenica osigurat e sve dokaze
koji su potrebni za odreivanje naknade za potpuno
eksproprisane nekretnine.
3. Ovo rjeenje stupa na snagu danom donoenja i objavit e
Broj 03/05-31-968/2013
31. listopada/oktobra
Premijer
2013. godine
Nermin Niki, v. r.
Sarajevo
FEDERALNO MINISTARSTVO
POLJOPRIVREDE, VODOPRIVREDE I
UMARSTVA
1968
Temeljem lanka 74. stavak (1) alineja 9. Zakona o vinu

("Slubene novine Federacije BiH", broj 55/12), federalni
ministar poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva donosi
PRAVILNIK
O POSTUPCIMA I METODAMA ORGANOLEPTIKOG

OCJENJIVANJA VINA
I. OPE ODREDBE
lanak 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se postupak analize i
organoleptikog ocjenjivanja vina, utvruje nain rada
Povjerenstva za organoleptiko ocjenjivanje (u daljnjem tekstu:
Povjerenstvo).
lanak 2.
(1) Analizu vina vri Zavod ili druga pravna osoba ovlatena
od strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
(2) Slubena
organoleptika
ocjenjivanja
vina
vri
Povjerenstvo za organoleptiko ocjenjivanje.
(3) Za ocjenjivaa vina kao lana Povjerenstva mogu se
imenovati strunjaci iz oblasti vinogradarstva i vinarstva
koji se nalaze na Listi ocjenjivaa vina (u daljnjem tekstu:
Lista), koju u suradnji sa Federalnim agromediteranskim
zavodom (u daljnjem tekstu: Zavod) i kantonalnim
ministarstvima nadlenim za poslove poljoprivrede izrauje
Ministarstvo na iji prijedlog istu utvruje i donosi Vlada
Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada).
(4) Organoleptiko ocjenjivanje vina od strane Povjerenstva
vri se u prostorijama Zavoda i/ili druge ovlatene pravne
osobe koja ispunjava propisane uvjete u pogledu prostora,
ljudskih kapaciteta, opreme i certifikacije, kao i uvjete
nepristranosti ocjenjivanja vina, a koje se ocjenjuje pod
iframa.
(5) Zavod i/ili druga ovlatena pravna osoba vodi evidenciju o
prijavi postupka organoleptike ocjene, rezultatu ocjenjivanja, te o tome izvjeuje Ministarstvo.
Petak, 8. 11. 2013.
II. POVJERENSTVO ZA ORGANOLEPTIKO

OCJENJIVANJE
lanak 3.
(1) Organoleptiko ocjenjivanje uzoraka obavlja Povjerenstvo
koje ine kandidati sa Liste.
(2) Povjerenstvo ima 7 lanova, od kojih je jedan predsjednik i
jedan tajnik.
(3) lanove Povjerenstva, predsjednika i tajnika odreuje
direktor Zavoda ili druge ovlatene pravne osobe koja
organizira organoleptiko ocjenjivanje i to za svako
ocjenjivanje posebno, vodei rauna o ravnomjernoj
optereenosti i regionalnoj zastupljenosti svih lanova
Povjerenstva.
(4) Predsjedniku i lanovima Povjerenstva za organoleptiko
ocjenjivanje pripada naknada za rad i naknada trokova u
vezi s radom.
(5) Visinu naknade iz stavka 4. ovog lanka utvruje direktor
Zavoda ili druge ovlatene pravne osobe posebnom
odlukom.
(6) Naknada za rad lanova Povjerenstva isplauje se iz
sredstava uplaenih od strane podnositelja zahtjeva.
lanak 4.
(1) Ocjenjivaima vina sa Liste zabranjeno je odati ili iskoristiti
poslovnu tajnu ili drugu tajnu do koje dou pri obavljanju
poslova organoleptikog ocjenjivanja vina.
(2) O obvezi uvanja poslovne tajne ocjenjivai vina se
izjanjavaju u pisanom obliku kod podnoenja zahtjeva za
imenovanje na Listu
lanak 5.
(1) Dunosti predsjednika Povjerenstva su da:
a) provjeri odgovarajue uvjete organoleptikog
ocjenjivanja;
b) uz tajnika nadzire otvaranje uzoraka, temperaturu,
identitet proizvoda i anonimnost u odnosu na lanove
Povjerenstva;
c) provjerava redoslijed ocjenjivanja uzoraka;
d) obavjetava lanove Povjerenstva o uzorcima koje
ocjenjuju;
e) kontrolira obraun konane ocjene.
(2) Predsjednik Povjerenstva duan je zatraiti ponovno
ocjenjivanje uzorka:
a) kada to zahtijeva veina ocjenjivaa;
b) kada doe do velikih razlika u ocjenama pojedinih
ocjenjivaa;
c) ako ima obrazac za organoleptiko ocjenjivanje s
primjedbom da uzorak ne odgovara oznaci;
d) ako je uzorak ocijenjen pogrenim redoslijedom;
e) ako to ocijeni potrebnim iz bilo kojeg drugog
opravdanog razloga.
(3) Ponovno ocjenjivanje radi se pod novom ifrom,
(4) Predsjednik Povjerenstva ne ocjenjuje vino.
lanak 6.
(1) Dunosti tajnika Povjerenstva su da:
a) vodi evidenciju prispjelih i ifriranih uzoraka;
b) priprema listu redoslijeda ocjenjivanja;
c) organizira i nadzire rad pomonog osoblja tijekom
rada Povjerenstva;
d) obraunava konanu ocjenu;
e) uva obrasce za organoleptiko ocjenjivanje.
(2) Tajnik zajedno s predsjednikom sastavlja zapisnik o
rezultatima ocjenjivanja.
(3) Tajnik podnositeljima zahtjeva na njihovo traenje,
saopava rezultate ocjenjivanja.
(4) Tajnik mora biti osoba zaposlena u Zavodu ili drugoj
pravnoj osobi koja organizira organoleptiko ocjenjivanje.
(5)
Tajnik Povjerenstva ne ocjenjuje vino.

lanak 7.
Dunosti pomonog osoblja jesu:
a) pripremanje obrazaca za organoleptiko ocjenjivanje;
b) osiguranje tehnikih uvjeta za rad Povjerenstva;
c) toenje uzoraka i promjena aa;
d) uvanje anonimnosti ocjenjivanja;
e) ostali pomoni poslovi.
lanak 8.
Vlada na prijedlog Ministarstva sa Liste brie lanove
Povjerenstva u sluaju da:
a) ne obavljaju svoje dunosti sukladno odredbama
ovoga Pravilnika;
b) to lino zahtijevaju.
III. POSTUPAK PROVOENJA ORGANOLEPTIKOG
OCJENJIVANJA
lanak 9.
(1) Organoleptikom ocjenjivanju vina prethodi fizikokemijska analiza.
(2) Fiziko-kemijsku analizu vina vri Zavod ili druga pravna
osoba na temelju ovlatenja koje dobiva od strane
Ministarstva.
(3) Ovlatenje is stavka 2. ovoga lanka se dobija na temelju
zahtjeva pravne osobe i dokaza o ispunjenosti uvjeta za
ispitivanje kvaliteta vina.
(4) Ovlatena pravna osoba pored obveznih fiziko-kemijskih
analiza kod stavljanja vina u promet, na zahtjev moe
obavljati i druge fiziko-kemijske analize, kao i
superanalize vina i drugih proizvoda od groa i vina.
(5) Uvjete koje mora ispunjavati ovlatena pravna osoba
Pravilnikom propisije Ministar sukladno lanku 19. stavak
5. Zakona o vinu.
(6) Popis ovlatenih pravnih osoba objavljuje se na web stranici
Ministarstva.
lanak 10.
(1) Za organoleptiko ocjenjivanje Povjerenstvo se saziva
pismenim putem najmanje est dana prije ocjenjivanja, a
izuzetno se moe sazvati u roku ne kraem od tri dana.
(2) lanovi Povjerenstva svoju sprijeenost obvezni su javiti
tajniku najkasnije tri dana prije ocjenjivanja.
lanak 11.
(1) Organoleptiko ocjenjivanje nije javno.
(2) Izuzetno od stavka 1. ovoga lanka, Predsjednik
Povjerenstva moe dopustiti da organoleptikom
ocjenjivanju prisustvuju mladi strunjaci na obuci koji
mogu ocjenjivati, ali njihove ocjene ne uzimaju se u obzir
kod konane ocjene.
(3) Predsjednik Povjerenstva je duan osigurati tajnost
ocjenjivanja, ukoliko ocjenjivanju prisustvuju i bilo koje
tree osobe navedene u stavku (2) ovoga lanka.
lanak 12.
(1) Prije poetka organoleptikog ocjenjivanja, ocjenjivai
ocjenjuju kontrolni uzorak one kategorije kvalitete koja je
prva na redu za ocjenjivanje.
(2) Kontrolni uzorak odreuje predsjednik.
(3) Kontrolni uzorak u smislu ovoga Pravilnika je uzorak koji
je ocijenjen na prethodnom organoleptikom ocjenjivanju.
(4) Predsjednik moe dati na ocjenjivanje vie kontrolnih
uzoraka.
lanak 13.
(1) Prije organoleptikog ocjenjivanja svakog uzorka,
predsjednik daje ocjenjivaima obvezne podatke o uzorku:
a) godinu berbe;
b) podrijetlo proizvodnje;
c)
posebne informacije vezane za tehnologiju

proizvodnje;
d) informaciju o predikatnoj kategoriji;
e) osnovne analitike podatke.
(2) Uzorci se evidentiraju i ocjenjuju pod ifrom.
(3) Uvid u sve podatke o uzorku imaju samo predsjednik i
tajnik.
lanak 14.
(1) Organoleptiko ocjenjivanje obavlja se u dobro
osvijetljenoj, prozranoj prostoriji, bez buke, mirisa i s
temperaturom izmeu 18 i 24 C te sadrajem relativne
vlage od 60-70%.
(2) Ocjenjivai moraju imati mogunost ispiranja aa,
izlijevanja uzorka te neutraliziranja okusa.
(3) ae moraju biti degustacijske, prikladne za pojedinu vrstu
proizvoda.
(4) U jednom danu ocjenjivai smiju ocijeniti najvie pedeset
uzoraka.
(5) Tokom rada Povjerenstva, predsjednik je obvezan odrediti
pauze za odmor.
(6) Uzorci se ocjenjuju pripremljeni na odgovarajuim
temperaturama i to:
a) pjenuava, biser i gazirana vina od 8 do 10 C;
b) bijela i ruiasta vina od 10 do 12 C;
c) predikatna i specijalna vina od 10 do 14 C;
d) crna vina od 15 do 18 C.
lanak 15.
(1) Predsjednik Povjerenstva mora nastojati da uzorci budu
istovjetni to je mogue vie.
(2) Preporueni redoslijed ocjenjivanja uzoraka je sljedei:
a) vina u uem smislu rijei prije specijalnih vina;
b) stolna vina prije vina s kontroliranim zemljopisnim
podrijetlom;
c) mirna vina prije pjenuavih, biser i gaziranih vina;
d) bijela vina prije ruiastih i crnih;
e) sortna vina prije mjeavine sorata;
f)
nearomatina vina prije aromatinih,
g) suha vina prije vina s ostatkom eera;
h) vina s niom pH vrijednou prije vina s viom pH
vrijednou;
i)
vina s manje alkohola prije vina s vie alkohola;
j)
mlaa vina prije starijih.
Predsjednik Povjerenstva moe, kada smatra potrebnim,
odrediti i drugaiji redoslijed ocjenjivanja.
lanak 16.
Organoleptika ocjena podrazumijeva/utvruje/:
a) Kod vina sa oznakom kontroliranog zemljopisnog
podrijetla ocjenu vanjskog izgleda vina (boje i
bistrine), mirisa, ukusa, ukupnog dojma te
prepoznatljivosti sorte od koje je vino proizvedeno,
ukoliko je sorta navedena;
b) kod pjenuavih, biser i gaziranih vina, uz parametre iz
prethodne alineje, jo i pjenuavost i perlanje
(iskriavost).
lanak 17.
Minimalni broj bodova za pojedine kategorije kvalitete je
sljedei:
a) stolna vina s kontroliranim zemljopisnim
podrijetlom;
65 bodova
b) kvalitetna vina s kontroliranim
zemljopisnim podrijetlom;
75 bodova
c) vrhunska vina.
85 bodova.
Petak, 8. 11. 2013.
lanak 18.
Ako uzorak kod organoleptikog ocjenjivanja za bilo koje
od svojstava navedenih u obrascu za organoleptiko ocjenjivanje
(bistrina, boja, istoa, intenzitet i kvaliteta mirisa; istoa,
intenzitet, trajnost i kvaliteta ukusa i opi dojam) dobije ocjenu iz
kolone "loe" navedenog obrasca, automatski se odbacuje bez
obzira na ostale ocjene.
lanak 19.
Mutna vina, vina s razvijenim manama i bolestima se ne
ocjenjuju, ve se takvi uzorci odbacuju uz obrazloenje.
lanak 20.
(1) Ocjenjivai ocjenjuju uzorke na propisanom obrascu za
organoleptiko ocjenjivanje koji se nalazi u prilogu 2.
ovoga Pravilnika i ini njegov sastavni dio.
(2) Obrasci za organoleptiko ocjenjivanje koji su nepotpuni,
odnosno koji ne sadre sve podatke o uzorku koje je dao
predsjednik, smatraju se nevaeima.
(3) Zavod ili ovlatena pravna osoba ima obvezu uvanja
ocjenjivakih listia najmanje 12 mjeseci po zavrenom
ocjenjivanju.
(4) Po zavrenom ocjenjivanju predsjednik daje informacije
ocjenjivaima o rezultatima ocjenjivanja, ne dajui pri tome
podatke o proizvoaima ili vlasnicima proizvoda.
lanak 21.
(1) Po zavretku rada Povjerenstva, predsjednik i tajnik piu
zapisnik u kojem se navodi poetak i zavretak rada
Povjerenstva, imena prisutnih ocjenjivaa, imena
opravdano izostalih, imena neopravdano izostalih te
rezultati ocjenjivanja za svaki uzorak.
(2) Prilog zapisniku su obrasci za organoleptiko ocjenjivanje
svih ocjenjivaa.
(3) Primjerak zapisnika predaje se rukovoditelju/direktoru
Zavoda ili ovlatene pravne osobe najkasnije dva dana
poslije zavretka rada Povjerenstva.
lanak 22.
(1) Podnositelj zahtjeva se obavjetava o rezultatima
ocjenjivanja.
(2) Kada uzorak dobije negativnu ocjenu ili nije ocijenjen
sukladno podnesenom zahtjevu, podnositelj zahtjeva moe
zatraiti ponovno ocjenjivanje uzorka u roku od 15 dana od
prvog ocjenjivanja.
(3) Ukoliko podnositelj zahtjeva zatrai ponovno ocjenjivanje
uzorka, a uzorak na ponovljenom ocjenjivanju dobije
negativnu ocjenu ili nije ocijenjen sukladno podnesenom
zahtjevu, Zavod ili ovlatena pravna osoba izdaje Izvjee,
sukladno rezultatima ponovljenog organoleptikog
ocjenjivanja.
lanak 23.
(1) Po prijemu rezultata ocjenjivanja, podnositelj zahtjeva ima
pravo albe Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostave
Izvjea sa rezultatima ocjenjivanja.
(2) Ocjenjivanje uzorka na temelju albe obavlja Povjerenstvo
koje imenuje Ministar, a u ijem sastavu ne smiju
uestvovati ocjenjivai iz lanka 30. ovoga Pravilnika.
(3) Ukoliko uzorak ne zadovoljava uvjete za promet, vlasnik
uzorka mora proizvod:
a) uporabiti za preradu u druge proizvode ako
zadovoljava uvjete ili
b) unititi bez tete za okoli.
(4) Vlasnik mora Ministarstvu i nadlenoj inspekciji dostaviti
dokaz o provedenom postupku iz stavka 3. ovoga lanka za
svu koliinu ocijenjenog proizvoda, u roku od 7 dana.
Petak, 8. 11. 2013.
IV. UZORKOVANJE
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
(1)
(2)
lanak 24.
Organoleptiko ocjenjivanje ne obavlja se za uzorke koji,
na temelju fiziko-kemijske analize, ne ispunjavaju uvjete
sukladno Zakonu i propisima donesenim na temelju njega.
Podnositelj zahtjeva u svrhu fiziko-kemijske analize mota
i vina podnosi zahtjev Zavodu ili drugoj ovlatenoj pravnoj
osobi na propisanom obrascu za svaku vrstu proizvoda za
koji se trai analiza.
Podnositelj zahtjeva u svrhu organoleptikog ocjenjivanja
vina podnosi zahtjev Zavodu ili drugoj ovlatenoj pravnoj
osobi na propisanom obrascu za svaku vrstu proizvoda za
koji se trai analiza.
Jedinstveni obrazac zahtjeva nalazi se u prilogu i ini
sastavni dio ovoga Pravilnika (Prilog 1.)
Uzorak donosi sam podnositelj zahtjeva zajedno sa
zahtjevom za vina bez zatienog zemljopisnog podrijetla
ili ga uzima predstavnik Zavoda ili ovlatene pravne osobe
ili nadleni inspektor sukladno vaeim propisima a na
temelju podnesenog zahtjeva.
Za utvrivanje kvaliteta vina sa zemljopisnim podrijetlom
proizvedenih u Federaciji prije stavljanja u promet, uzorak
uzima slubena osoba iz Zavoda ili ovlatene pravne osobe
na zahtjev naruitelja, a naruitelj je duan zahtjev dostaviti
najmanje sedam dana ranije. Postupak uzimanja uzoraka
verificira se zapisnikom slubene osobe koja je uzelo
uzorak, sainjenim na licu mjesta.
lanak 25.
Za fiziko-kemijske analize uzimaju se dvije boce uzorka
zapremnine minimalno 0,75 l ili odgovarajui broj boca iste
zapremnine od kojih jedna slui za fiziko-kemijsku
analizu, a drugu je Zavod ili ovlatena pravna osoba duna
uvati najmanje 6 mjeseci ako se radi o stolnom vinu bez
oznake zemljopisnog podrijetla, odnosno 12 mjeseci za sva
druga vina od dana izvrene analize.
Za organoleptiko ocjenjivanje takoer se uzimaju dvije
boce uzorka zapremnine minimalno 0,75 l ili odgovarajui
broj boca iste zapremnine od kojih jedna slui za

organoleptiko ocjenjivanje, a drugu je Zavod ili ovlatena
pravna osoba duna uvati 12 mjeseci od dana izvrene
analize.
lanak 26.
(1) Uzorak mora biti reprezentativan i uzima se na nain da
predstavlja prosjean sadraj uzorkovanog proizvoda.
(2) Uzorak mora biti oznaen peatom ili plombom te
sadravati sljedee podatke:
a) ime i prezime podnositelja zahtjeva, odnosno naziv
firme;
b) vrsta i naziv te ukupna proizvedena koliina
proizvoda;
c) mjesto i oznaka posude iz koje je uzorak uzet;
d) datum uzimanja uzorka.
(3) Ako podnositelj zahtjeva sam donosi uzorak, ovlatena
laboratorija duna mu je izdati potvrdu o predaji uzorka.
lanak 27.
Zavod ili ovlatena pravna osoba je duna dostaviti Izvjee
o obavljenoj fiziko-kemijskoj analizi podnositelju zahtjeva u
roku od 7 dana od dana zaprimanja uzorka, odnosno, Izvjee o
obavljenom organoleptikom ocjenjivanju u roku od 15 dana od
dana zaprimanja uzorka.
V. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE
lanak 28.
Povjerenstvo za organoleptiko ocjenjivanje vina vri
organoleptiko ocjenjivanje vina do donoenja odgovarajueg
propisa na razini drave.
lanak 29.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana
objave u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Broj 03-4-24-2736/13
28. listopada 2013. godine
Ministar
Sarajevo
Jerko Ivankovi-Lijanovi, v. r.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
74. (1) 9.
(" ", 55/12),
,

I
1.

,
( :
).
2.
(1)

, (
: ).
(2)
.
(3)

(
: ),
( : )

( : ).
(4)
/

, ,
,
, .
(5) /
,
,
.
II
3.
(1)
.
(2) 7
.
(3) ,

,
.
(4)

.
(5) 4.

.
(6)
.
4.
(1)

.
(2)

.
5.
(1) :
)
;
) , ,
;
) ;
)
;
) .
(2)
:
) ;
)
;
)
;
) ;
)
.
(3) ,
(4) .
6.
(1) :
)
;
) ;
)
;
) ;
) .
(2)
.
(3) ,
.
(4)

.
(5) .
7.
:
) ;
) ;
) ;
) ;
) .
8.

:
)
;
) .
III
9.
(1) .
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
(1)
(2)
(1)
(2)
(3)
(1)
(2)
(3)
(4)
(1)
(2)
(3)
(1)
(2)
(3)
(4)
-

.
2.

.
,
-
,
.

19. 5. .
w
.
10.
,
.

.
11.
.
1. ,

,
.

,
(2) .
12.

.
.

.
.
13.
, :
) ;
) ;
)
;
) ;
) .
.

.
14.

, , ,
18 24 C
60-70%.
,
.
,
.

.
(5)
Petak, 8. 11. 2013.
,
.
(6)
:
) , 8 10 C;
) 10 12 C;
) 10 14 C;
) 15 18 C.
15.
(1)
.
(2)
:
)
;
) ;
) ,
;
) ;
) ;
) ,
) ;
)
;
) ;
)
.
, ,
.
16.
//:
)
(
), , , , ;
) , , ,
().
17.

:
)
;
65
)
;
75
85 .
) .
18.

(, , ,
; , ,
) ""
, .
19.
,
, .
20.
(1)
2.
.
(2)
,
, .
Petak, 8. 11. 2013.

(3)

12
.
(4) ,
,

.
21.
(1) ,

, ,
,
.
(2)
.
(3)
/
.
22.
(1)
.
(2)
,

15 .
(3) ,

,
,
.
23.
(1)
15
.
(2)
,
30. .
(3) ,
:
)

) .
(4)
3.
,
7 .
IV
24.
(1)
, - ,

.
(2) -

.
(3)

.
(4)
(1.)
(5)

.
(6)

,
,

.
,
.
25.
(1) -
0,75

- ,
6

, 12
.
(2) ,
0,75

,
12
.
26.
(1)

.
(2)
:
) ,
;
)
;
) ;
) .
(3) ,

.
27.

-
7
, ,
15 .
V
28.

.
29.

" ".
03-4-24-2736/13
28. 2013.
, . .
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Na osnovu lana 74. stav (1) alineja 9. Zakona o vinu

("Slubene novine Federacije BiH", broj 55/12), federalni
ministar poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva donosi
PRAVILNIK
O POSTUPCIMA I METODAMA ORGANOLEPTIKOG

OCJENJIVANJA VINA
I. OPE ODREDBE
lan 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se postupak analize i
organoleptikog ocjenjivanja vina, utvruje nain rada Komisije
za organoleptiko ocjenjivanje (u daljem tekstu: Komisija).
lan 2.
(1) Analizu vina vri Zavod ili drugo pravno lice ovlateno od
strane Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede
i umarstva (u daljem tekstu: Ministarstvo).
(2) Slubena organoleptika ocjenjivanja vina vri Komisija za
organoleptiko ocjenjivanje.
(3) Za ocjenjivaa vina kao lana Komisije mogu se imenovati
strunjaci iz oblasti vinogradarstva i vinarstva koji se nalaze
na Listi ocjenjivaa vina (u daljem tekstu: Lista), koju u
saradnji sa Federalnim agromediteranskim zavodom (u
daljem tekstu: Zavod) i kantonalnim ministarstvima
nadlenim za poslove poljoprivrede izrauje Ministarstvo
na iji prijedlog istu utvruje i donosi Vlada Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada).
(4) Organoleptiko ocjenjivanje vina od strane Komisije vri se
u prostorijama Zavoda i/ili drugog ovlatenog pravnog lica
koje ispunjava propisane uslove u pogledu prostora,
ljudskih kapaciteta, opreme i certifikacije, kao i uslove
nepristrasnosti ocjenjivanja vina, a koje se ocjenjuje pod
iframa.
(5) Zavod i/ili drugo ovlateno pravno lice vodi evidenciju o
prijavi postupka organoleptike ocjene, rezultatu
ocjenjivanja, te o tome izvjetava Ministarstvo.
II. KOMISIJA ZA ORGANOLEPTIKO OCJENJIVANJE
lan 3.
(1) Organoleptiko ocjenjivanje uzoraka obavlja Komisija koju
ine kandidati sa Liste.
(2) Komisija ima 7 lanova od kojih je jedan predsjednik i
jedan sekretar.
(3) lanove Komisije, predsjednika i sekretara odreuje
direktor Zavoda ili drugog ovlatenog pravnog lica koje
organizuje organoleptiko ocjenjivanje i to za svako
ocjenjivanje posebno, vodei rauna o ravnomjernoj
optereenosti i regionalnoj zastupljenosti svih lanova
Komisije.
(4) Predsjedniku i lanovima Komisije za organoleptiko
ocjenjivanje pripada naknada za rad i naknada trokova u
vezi s radom.
(5) Visinu naknade iz stava 4. ovog lana utvruje direktor
Zavoda ili drugog ovlatenog pravnog lica posebnom
odlukom.
(6) Naknada za rad lanova Komisije isplauje se iz sredstava
uplaenih od strane podnosioca zahtjeva.
lan 4.
(1) Ocjenjivaima vina sa Liste zabranjeno je odati ili iskoristiti
poslovnu tajnu ili drugu tajnu do koje dou pri obavljanju
poslova organoleptikog ocjenjivanja vina.
(2) O obavezi uvanja poslovne tajne ocjenjivai vina se
izjanjavaju u pisanom obliku kod podnoenja zahtjeva za
imenovanje na Listu.
lan 5.
Dunosti predsjednika Komisije su da:
a) provjeri odgovarajue uslove organoleptikog
ocjenjivanja;
b) uz sekretara nadzire otvaranje uzoraka, temperaturu,
identitet proizvoda i anonimnost u odnosu na lanove
Komisije;
c) provjerava redoslijed ocjenjivanja uzoraka;
d) obavjetava lanove Komisije o uzorcima koje
ocjenjuju;
e) kontrolie obraun konane ocjene.
(2) Predsjednik Komisije duan je zatraiti ponovno
ocjenjivanje uzorka:
a) kada to zahtijeva veina ocjenjivaa;
b) kada doe do velikih razlika u ocjenama pojedinih
ocjenjivaa;
c) ako ima obrazac za organoleptiko ocjenjivanje s
primjedbom da uzorak ne odgovara oznaci;
d) ako je uzorak ocijenjen pogrenim redoslijedom;
e) ako to ocijeni potrebnim iz bilo kojeg drugog
opravdanog razloga.
(3) Ponovno ocjenjivanje radi se pod novom ifrom,
(4) Predsjednik Komisije ne ocjenjuje vino.
lan 6.
(1) Dunosti sekretara Komisije su da:
a) vodi evidenciju prispjelih i ifriranih uzoraka;
b) priprema listu redoslijeda ocjenjivanja;
c) organizira i nadzire rad pomonog osoblja tokom rada
Komisije;
d) obraunava konanu ocjenu;
e) uva obrasce za organoleptiko ocjenjivanje.
(2) Sekretar zajedno s predsjednikom sastavlja zapisnik o
rezultatima ocjenjivanja.
(3) Sekretar podnosiocima zahtjeva na njihovo traenje,
saoptava rezultate ocjenjivanja.
(4) Sekretar mora biti lice zaposleno u Zavodu ili drugom
pravnom licu koje organizuje organoleptiko ocjenjivanje.
(5) Sekretar Komisije ne ocjenjuje vino.
lan 7.
Dunosti pomonog osoblja jesu:
a) pripremanje obrazaca za organoleptiko ocjenjivanje;
b) osiguranje tehnikih uslova za rad Komisije;
c) toenje uzoraka i promjena aa;
d) uvanje anonimnosti ocjenjivanja;
e) ostali pomoni poslovi.
lan 8.
Vlada na prijedlog Ministarstva sa Liste brie lanove
Komisije u sluaju da:
a) ne obavljaju svoje dunosti u skladu sa odredbama
ovoga Pravilnika;
b) to lino zahtijevaju.
III. POSTUPAK PROVOENJA ORGANOLEPTIKOG
OCJENJIVANJA
lan 9.
(1) Organoleptikom ocjenjivanju vina prethodi fizikohemijska analiza.
(2) Fiziko-hemijsku analizu vina vri Zavod ili drugo pravno
lice na osnovu ovlatenja koje dobija od strane
Ministarstva.
(3) Ovlatenje is stava 2. ovog lana se dobija na osnovu
zahtjeva pravnog lica i dokaza o ispunjenosti uslova za
ispitivanje kvaliteta vina.
(4) Ovlateno pravno lice pored obaveznih fiziko-hemijskih
analiza kod stavljanja vina u promet, na zahtjev moe
(1)
(5)
(6)
(1)
(2)
(1)
(2)
(3)
(1)
(2)
(3)
(4)
(1)
(2)
(3)
(1)
(2)
(3)
(4)
(5)
(6)
obavljati i druge fiziko-hemijske analize, kao i

superanalize vina i drugih proizvoda od groa i vina.
Uslove koje mora ispunjavati ovlateno pravno lice
Pravilnikom propisije Ministar u skladu sa lanom 19. stav
5. Zakona o vinu
Popis ovlatenih pravnih lica objavljuje se na web stranici
Ministarstva.
lan 10.
Za organoleptiko ocjenjivanje Komisija se saziva
pismenim putem najmanje est dana prije ocjenjivanja, a
izuzetno se moe sazvati u roku ne kraem od tri dana.
lanovi Komisije svoju sprijeenost obavezni su javiti
sekretaru najkasnije tri dana prije ocjenjivanja.
lan 11.
Organoleptiko ocjenjivanje nije javno.
Izuzetno od stava 1. ovog lana, Predsjednik Komisije
moe dopustiti da organoleptikom ocjenjivanju prisustvuju
mladi strunjaci na obuci koji mogu ocjenjivati, ali njihove
ocjene ne uzimaju se u obzir kod konane ocjene.
Predsjednik Komisije je duan obezbijediti tajnost
ocjenjivanja, ukoliko ocjenjivanju prisustvuju i bilo koja
trea lica navedena u stavu (2) ovoga lana.
lan 12.
Prije poetka organoleptikog ocjenjivanja ocjenjivai
ocjenjuju kontrolni uzorak one kategorije kvalitete koja je
prva na redu za ocjenjivanje.
Kontrolni uzorak odreuje predsjednik.
Kontrolni uzorak u smislu ovoga Pravilnika je uzorak koji
je ocijenjen na prethodnom organoleptikom ocjenjivanju.
Predsjednik moe dati na ocjenjivanje vie kontrolnih
uzoraka.
lan 13.
Prije organoleptikog ocjenjivanja svakog uzorka,
predsjednik daje ocjenjivaima obavezne podatke o uzorku:
a) godinu berbe;
b) porijeklo proizvodnje;
c) posebne informacije vezane za tehnologiju
proizvodnje;
d) informaciju o predikatnoj kategoriji;
e) osnovne analitike podatke.
Uzorci se evidentiraju i ocjenjuju pod ifrom.
Uvid u sve podatke o uzorku imaju samo predsjednik i
sekretar.
lan 14.
Organoleptiko ocjenjivanje obavlja se u dobro
osvijetljenoj, prozranoj prostoriji, bez buke, mirisa i s
temperaturom izmeu 18 i 24 C te sadrajem relativne
vlage od 60-70%.
Ocjenjivai moraju imati mogunost ispiranja aa,
izlijevanja uzorka te neutraliziranja okusa.
ae moraju biti degustacijske, prikladne za pojedinu vrstu
proizvoda.
U jednom danu ocjenjivai smiju ocijeniti najvie pedeset
uzoraka.
Tokom rada Komisije, predsjednik je obavezan odrediti
pauze za odmor.
Uzorci se ocjenjuju pripremljeni na odgovarajuim
temperaturama i to:
a) pjenuava, biser i gazirana vina od 8 do 10 C;
b) bijela i ruiasta vina od 10 do 12 C;
c) predikatna i specijalna vina od 10 do 14 C;
d) crna vina od 15 do 18 C
Petak, 8. 11. 2013.
lan 15.
Predsjednik Komisije mora nastojati da uzorci budu
istovjetni to je mogue vie.
(2) Preporueni redoslijed ocjenjivanja uzoraka je sljedei:
a) vina u uem smislu rijei prije specijalnih vina;
b) stolna vina prije vina s kontroliranim geografskim
porijeklom;
c) mirna vina prije pjenuavih, biser i gaziranih vina;
d) bijela vina prije ruiastih i crnih;
e) sortna vina prije mjeavine sorata;
f)
nearomatina vina prije aromatinih,
g) suha vina prije vina s ostatkom eera;
h) vina s niom pH vrijednou prije vina s viom pH
vrijednou;
i)
vina s manje alkohola prije vina s vie alkohola;
j)
mlaa vina prije starijih.
Predsjednik Komisije moe, kada smatra potrebnim,
odrediti i drugaiji redoslijed ocjenjivanja.
lan 16.
Organoleptika ocjena podrazumijeva/utvruje/:
a) Kod vina sa oznakom kontrolisanog georafskog
porijekla ocjenu vanjskog izgleda vina (boje i
bistrine), mirisa, ukusa, ukupnog dojma te
prepoznatljivosti sorte od koje je vino proizvedeno,
ukoliko je sorta navedena;
b) kod pjenuavih, biser i gaziranih vina, uz parametre iz
prethodne alineje, jo i pjenuavost i perlanje
(iskriavost).
lan 17.
Minimalni broj bodova za pojedine kategorije kvalitete je
sljedei:
a) stolna vina s kontrolisanim
geografskim porijeklom;
65 bodova
b) kvalitetna vina s kontrolisanim
geografskim porijeklom;
75 bodova
c) vrhunska vina.
85 bodova.
lan 18.
Ako uzorak kod organoleptikog ocjenjivanja za bilo koje
od svojstava navedenih u obrascu za organoleptiko ocjenjivanje
(bistrina, boja, istoa, intenzitet i kvalitet mirisa; itoa,
intenzitet, trajnost i kvalitet ukusa i opti dojam) dobije ocjenu iz
kolone "loe" navedenog obrasca, automatski se odbacuje bez
obzira na ostale ocjene.
lan 19.
Mutna vina, vina s razvijenim manama i bolestima se ne
ocjenjuju, ve se takvi uzorci odbacuju uz obrazloenje.
lan 20.
(1) Ocjenjivai ocjenjuju uzorke na propisanom obrascu za
organoleptiko ocjenjivanje koji se nalazi u prilogu 2.
ovoga Pravilnika i ini njegov sastavni dio.
(2) Obrasci za organoleptiko ocjenjivanje koji su nepotpuni,
odnosno koji ne sadre sve podatke o uzorku koje je dao
predsjednik, smatraju se nevaeima.
(3) Zavod ili ovlateno pravno lice ima obavezu uvanja
ocjenjivakih listia najmanje 12 mjeseci po zavrenom
ocjenjivanju.
(4) Po zavrenom ocjenjivanju, predsjednik daje informacije
ocjenjivaima o rezultatima ocjenjivanja, ne dajui pri tome
podatke o proizvoaima ili vlasnicima proizvoda.
lan 21.
(1) Po zavretku rada Komisije, predsjednik i sekretar piu
zapisnik u kojem se navodi poetak i zavretak rada
Komisije, imena prisutnih ocjenjivaa, imena opravdano
(1)
Petak, 8. 11. 2013.
izostalih, imena neopravdano izostalih te rezultati

ocjenjivanja za svaki uzorak.
(2) Prilog zapisniku su obrasci za organoleptiko ocjenjivanje
svih ocjenjivaa.
(3) Primjerak zapisnika predaje se rukovodiocu/direktoru
Zavoda ili ovlatenog pravnog lica najkasnije dva dana
poslije zavretka rada Komisije.
lan 22.
(1) Podnosilac zahtjeva se obavjetava o rezultatima
ocjenjivanja.
(2) Kada uzorak dobije negativnu ocjenu ili nije ocijenjen u
skladu sa podnesenim zahtjevom, podnosilac zahtjeva moe
zatraiti ponovno ocjenjivanje uzorka u roku od 15 dana od
prvog ocjenjivanja.
(3) Ukoliko podnosilac zahtjeva zatrai ponovno ocjenjivanje
uzorka, a uzorak na ponovljenom ocjenjivanju dobije
negativnu ocjenu ili nije ocijenjen u skladu sa podnesenim
zahtjevom, Zavod ili ovlateno pravno lice izdaje Izvjetaj,
u skladu sa rezultatima ponovljenog organoleptikog
ocjenjivanja.
lan 23.
(1) Po prijemu rezultata ocjenjivanja podnosilac zahtjeva ima
pravo albe Ministarstvu u roku od 15 dana od dana dostave
Izvjetaja sa rezultatima ocjenjivanja.
(2) Ocjenjivanje uzorka na osnovu albe obavlja Komisija koju
imenuje Ministar, a u ijem sastavu ne smiju uestvovati
ocjenjivai iz lana 30. ovoga Pravilnika.
(3) Ukoliko uzorak ne zadovoljava uslove za promet, vlasnik
uzorka mora proizvod:
a) upotrijebiti za preradu u druge proizvode ako
zadovoljava uslove ili
b) unititi bez tete za okoli.
(4) Vlasnik mora Ministarstvu i nadlenoj inspekciji dostaviti
dokaz o provedenom postupku iz stavka 3. ovog lana za
svu koliinu ocijenjenog proizvoda, u roku od 7 dana.
IV. UZORKOVANJE
lan 24.
(1) Organoleptiko ocjenjivanje ne obavlja se za uzorke koji,
na osnovu fiziko-hemijske analize, ne ispunjavaju uslove u
skladu sa Zakonom i propisima donesenim na osnovu
njega.
(2) Podnosilac zahtjeva u svrhu fiziko-hemijske analize mota
i vina podnosi zahtjev Zavodu ili drugom ovlatenom
pravnom licu na propisanom obrascu za svaku vrstu
proizvoda za koji se trai analiza.
(3) Podnosilac zahtjeva u svrhu organoleptikog ocjenjivanja
vina podnosi zahtjev Zavodu ili drugom ovlatenom
pravnom licu na propisanom obrascu za svaku vrstu
proizvoda za koji se trai analiza.
(4) Jedinstveni obrazac zahtjeva nalazi se u prilogu i ini
sastavni dio ovoga Pravilnika (Prilog1.)
(5) Uzorak donosi sam podnosilac zahtjeva zajedno sa zahtjevom za vina bez zatienog geografskog porijekla ili ga
uzima predstavnik Zavoda ili ovlatenog pravnog lica ili
nadleni inspektor u skladu sa vaeim propisima a na

osnovu podnesenog zahtjeva.
(6) Za utvrivanje kvaliteta vina sa geografskim porijeklom
proizvedenih u Federaciji prije stavljanja u promet, uzorak
uzima slubeno lice iz Zavoda ili ovlatenog pravnog lica
na zahtjev naruioca, a naruilac je duan zahtjev dostaviti
najmanje sedam dana ranije. Postupak uzimanja uzoraka
verifikuje se zapisnikom slubenog lica koje je uzelo
uzorak, sainjenim na licu mjesta.
lan 25.
(1) Za fiziko-hemijske analize uzimaju se dvije boce uzorka
zapremnine minimalno 0,75 l ili odgovarajui broj boca iste
zapremnine od kojih jedna slui za fiziko-hemijsku
analizu, a drugu je Zavod ili ovlateno pravno lice duno
uvati najmanje 6 mjeseci ako se radi o stolnom vinu bez
oznake geografskog porijekla, odnosno 12 mjeseci za sva
druga vina od dana izvrene analize.
(2) Za organoleptiko ocjenjivanje, takoer se uzimaju dvije
boce uzorka zapremnine minimalno 0,75 l ili odgovarajui
broj boca iste zapremnine od kojih jedna slui za
organoleptiko ocjenjivanje, a drugu je Zavod ili ovlateno
pravno lice duno uvati 12 mjeseci od dana izvrene
analize.
lan 26.
(1) Uzorak mora biti reprezentativan i uzima se na nain da
predstavlja prosjean sadraj uzorkovanog proizvoda.
(2) Uzorak mora biti oznaen peatom ili plombom te
sadravati sljedee podatke:
a) ime i prezime podnosioca zahtjeva, odnosno naziv
firme;
b) vrsta i naziv te ukupna proizvedena koliina
proizvoda;
c) mjesto i oznaka posude iz koje je uzorak uzet;
d) datum uzimanja uzorka.
(3) Ako podnosilac zahtjeva sam donosi uzorak, ovlatena
laboratorija duna mu je izdati potvrdu o predaji uzorka.
lan 27.
Zavod ili ovlateno pravno lice je duno dostaviti Izvjetaj
o obavljenoj fiziko-hemijskoj analizi podnosiocu zahtjeva u
roku od 7 dana od dana zaprimanja uzorka, odnosno, Izvjetaj o
obavljenom organoleptikom ocjenjivanju u roku od 15 dana od
dana zaprimanja uzorka.
V. PRIJELAZNE I ZAVRNE ODREDBE
lan 28.
Komisija za organoleptiko ocjenjivanje vina vri
organoleptiko ocjenjivanje vina do donoenja odgovarajueg
propisa na nivou drave.
lan 29.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana
Broj 03-4-24-2736/13
Ministar
28. oktobra 2013. godine
Jerko Ivankovi-Lijanovi, s. r.
Sarajevo
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
FEDERALNO MINISTARSTVO PROMETA I

KOMUNIKACIJA
1969
Na temelju lanka 26. stavak 2. Zakona o cestovnom

prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 28/06 i 2/10), federalni ministar prometa i
komunikacija donosi
PRAVILNIK
O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O

NAINU, KRITERIJIMA I POSTUPKU ZA
ODREIVANJE DALJINARA I MINIMALNIH
VREMENA VONJE
lanak 1.
U Pravilniku o nainu, kriterijima i postupku za odreivanje
daljinara i minimalnih vremena vonje ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 65/07, 33/11, 57/12 i 65/12), lanak 11.
mijenja se i glasi:
"Za potrebe projektiranja i planiranja voznih redova
opinskih, gradskih i kantonalnih autobusnih linija pojmovi:
oznake i naziv relacije, naziv kolodvora, stajalita i druge bitne
toke za odreivanje daljinara, utvrene udaljenosti i minimalna
vremena vonje, doputenost zadravanja radi ulaska ili izlaska
putnika, rang linije koja se moe zaustavljati na tom stajalitu ili
kolodvoru, prosjena brzina vonje, oznaka ceste na kojoj se
nalazi kolodvor, stajalite ili raskrije unesen u daljinar, oznaka
ceste sa kojom se kria druga cesta na raskriju, podruje i/ili
opina na kojoj se nalazi kolodvor ili stajalite, upisuju se u
Tabelu 1.
Pojmovi i vrijednosti iz stavka 1. ovog lanka za potrebe
projektiranja federalne autobusne linije upisuju se u Tabelu 2.
Tabela 1 iz stavka 1. ovog lanka i Tabela 2 iz stavka 2.
ovog lanka date su u Privitku 1 ovog Pravilnika i ine njegov
sastavni dio.".
lanak 2.
U lanku 6. u stavku 1. iza rijei "minutama" dodaju se
rijei: "i izraava se u dekadnom brojnom sustavu".
U stavku 2. alineji 1. iza rijei "sekundi" dodaju se rijei:
"(0,01 0,49 minuta)".
U stavku 2. alineji 2. iza rijei "sekundi" dodaju se rijei:
"(0,50 0,99 minuta)".
lanak 3.
U lanku 13d. iza stavka 2. dodaju se novi stavak 3. koji
glasi:
"Daljinar koji se primjenjuje za projektiranje voznih redova
federalnih autobusnih linija dat je u Privitku 2. ovog pravilnika i
ini njegov sastavni dio.".
lanak 4.
U lanku 13e. iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. koji
glasi:
"Oznake koje se koriste u Daljinaru imaju slijedea
znaenja:
-
Oznaka
"AK"...............
"B D"............
"FBiH; (1)".....
"FBiH: (2)".....
"FBiH; (3)".....
"FBiH; (4)".....
Znaenje
Autobusni kolodvor;
Brko distrikt Bosne i Hercegovine;
Federacija Bosne i Hercegovine,
Unskosanski kanton;
Posavski kanton;
Tuzlanski kanton;
Zenikodobojski kanton;
"FBiH; (5)".....
"FBiH; (6)".....
"FBiH; (7)".....
"FBiH; (8)".....
"FBiH; (9)".....
"FBiH; (10)"....
"GR"..............
"KT"...............
"LC"...............
"MC"..............
"NC"..............
"MAK"............
"R".................
"RC"..............
"R1"...............
- "RS"...............
- "(Sjever)", "(Jug)",
"(Istok)", "(Zapad)" i
drugi pojam... naveden
unutar zagrada.........
- "K"...............
Bosasnkopodrinjski kanton;
upanija Sredinja Bosna;
Hercegovakoneretvanska upanija;
Zapadnohercegovaka upanija:
Kanton Sarajevo;
Kanton 10 Livno;
Granini prijelaz;
Kruni tok;
Lokalna cesta;
Oznaka i broj magistralne ceste;
Nekategorisana javna cesta;
Meugradski autobusni kolodvor;
Raskrije;
Oznaka i broj regionalne ceste;
Raskrije na cesti sa redoslijedom
nailaska prilikom utvrivanja
daljinara;
Republika Srpska;
Zemljopisni pojam koji blie odreuje
poloaj autobusnog kolodvora,
stajalita, raskrija ili krunog toka;
eljezniki kolodvor".
lanak 5.
lanak 13f. mijenja se i glasi:
"Prilikom planiranja i projektiranja voznog reda
prijevoznici su duni da:
koriste podatke objavljene u Tabeli 1 prilikom
planiranja opinskih, gradskih i kantonalnih
autobusnih linija,
prilikom projektiranja voznog reda federalne
autobusne linije duni su koristiti podatke iz Tabele 2;
naziv autobusnog kolodvora, stajalita ili raskrija u
voznom redu kojeg projektiraju navode istovjetno
kako je to upisano u Daljinaru;
za projektiranje opinskih i gradskih autobusnih linija
koriste udaljenosti iz vrsta "Kilometara - Izmeu
kolodvora - Stvarno" i "Kilometara - Izmeu
kolodvora - Zbirno", a u vozni red unosi se vrijednost
iz vrste "Kilometara - Izmeu kolodvora - Zbirno"
prema podacima iz Tabele 1;
za projektiranje kantonalnih autobusnih linija koriste
udaljenosti iz kolona "Kilometara - Izmeu kolodvora
" i "Kilometara - Izmeu kolodvora - Zbirno", a u
vozni red unosi se vrijednost iz vrste "Kilometara Izmeu kolodvora - Zaokrueno", prema podacima iz
Tabele 1;
za projektiranje federalnih autobusnih linija koriste
udaljenosti iz vrsta "Udaljenost (km) - Izmeu
kolodvora" i "Udaljenost (km) - Zbirno", a u vozni red
unosi se vrijednost iz vrste "Udaljenost (km) - Zbirno"
za projektiranje voznog reda opinskih, gradskih i
kantonalnih autobusnih linija koriste vremena iz vrsta
"Minimalno vrijeme vonje (min) - Izmeu
kolodvora" i "Minimalno vrijeme vonje (min) -
Zbirno", a u vozni red unosi se vrijednost iz vrste

"Minimalno vrijeme (min) - Zbirno" iz Tabele 1 i
prema odredbama o zaokruivanju vremena vonje;
za projektiranje voznog reda federalnih autobusnih
linija koriste vremena iz vrsta "Minimalno vrijeme
vonje (min) - Izmeu kolodvora" i "Minimalno
vrijeme vonje (min) - Zbirno", a u vozni red unosi se
vrijednost iz vrste "Minimalno vrijeme vonje (min) Zaokrueno" iz Tabele 2 i prema odredbama o
zaokruivanju vremena vonje;
na
izraunato
vrijeme
putovanja
do
kolodvora/stajalita na kojem se obavlja ulazak ili
izlazak putnika, dodaju na tom kolodvoru/stajalitu
vrijeme zadravanja autobusa dato u minutama u vrsti
"Zadravanje (o, k, f)" na opinskoj, gradskoj,
kantonalnoj i federalnoj autobusnoj liniji, sukladno
odredbama ovog pravilnika, pri emu se dodavanje
vremena vri u retku voznog reda u kojem se nalazi
upisan taj kolodvor ili stajalite;
ako u vrsti "Zadravanje (o, k, f)" odgovarajue tabele
(Tabela 1 ili Tabela 2) stoji oznaka "DA", tada se na
izraunato vrijeme vonje za opinske i gradske, te
kantonalne i federalne linije mora dodati najmanje 1
minut na svakom drugom stajalitu (na stajalitu broj
2, 4, 6,...itd), osim na zavrnom stajalitu na polasku i
zavrnom stajalitu na povratku. Izuzetno, ako u toj
vrsti stoji broj "1" tada se dodaje najmanje jedan
minut na vrijeme vonje autobusa do tog stajalita,
izuzev prvog i zavrnog na polasku ili povratku;
(Tabela 1 ili Tabela 2) stoji neka od vrijednosti: 1, 3
ili 5, tada se na izraunato vrijeme vonje do tog
autobusnog kolodvora na opinskoj, gradskoj,
kantonalnoj i federalnoj autobusnoj liniji mora dodati
najmanje toliko minuta na vrijeme vonje do tog
Petak, 8. 11. 2013.
autobusnog kolodvora, osim na polaznom i zavrnom

kolodovru na polasku, te polaznom i zavrnom
kolodovoru na povratku;
(Tabela 1 ili Tabela 2) stoji vrijednost: 10, tada se na
izraunato vrijeme vonje do tog graninog prijelaza
mora dodati najmanje toliko minuta na vrijeme vonje
autobusa do tog prijelaza glede zavravanja procedura
za prelazak dravne granice.".
lanak 6.
U lanku 13g. stavak 1. iza alineje 4. dodaju se nove alineje
5. i 6. koje glase:
" "10" minimalno vrijeme zadravanja autobusa na
dravnoj granici Bosne i Hercegovine;
"DA" dozvoljeno je zaustavljanje autobusa radi ulaska
ili izlaska putnika i odnosi se na rang linije naveden u koloni
"Rang linije koja se moe zaustavljati".".
lanak 7.
Iza lanka 13g. dodaje se novi lanak 13h. koji glasi:
"lanak 13h.
Prilikom odravanja voznog reda, voza mora upravljati
autobusom sukladno postavljenoj prometnoj signalizaciji i
drugim ogranienjima brzine, kao i pravilima i odredbama
sigurnosti prometa propisanim Zakonom o osnovama sigurnosti
prometa na cestama u BiH ("Slubeni glasnik BiH" broj 6/06,
75/06, 44/07, 84/09, 48/10 i 18/13).".
lanak 8.
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana
Ministar
Broj 01/06-02-2-1555-2/13
Mr. Enver Bijedi, v. r.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
26. 2.
("
", . 28/06 2/10),

,

1.
,

(" ", . 65/07, 33/11, 57/12
65/12), 11. :
"
,
: , ,
,
,
,
,
,
, ,
,
/
, 1.
1.

2.
1 1. 2 2.
1
.".
2.
6. 1. ""
: "
".
2. 1. ""
: "(0,01 0,49 )".
2. 2. ""
: "(0,50 0,99 )".
3.
13. 2. 3.
:
"
2.
.".
4.
13. 2. 3.
:
"
:
- "".....................
- " "..................
-
"; (1)"..........
"; (2)"..........
"; (3)"..........
;

;
,
;
,
;
,
;
"; (4)"..........
"; (5)"..........
"; (6)"..........
"; (7)"..........
"; (8)"..........
"; (9)"..........
"; (10)"........
""....................
""....................
""................
""...............
""..............
""..............
""......................
""..............
"1"....................
- "".....................
- "()", "()",
"()", "()"
...
...
- ""....................

,
;
,
;
,
;
,
;
,
;
,
;
,
10 ;
;
;
;
;
;
;
;
;

;
;

, ,
;
".
5.
13. :
"
:
1
,
,

2;
,

;
" - - " " - - ",
" - "
1;

" " " -
- ",
" - ", 1;

" () " " () - ",

" () - "
2;
,

"
() - " "
() - ",
"
() - " 1
;

" () -
" " () ",
" () " 2
;
/
, /

" (, , )" ,
,
, ,

;
" (, , )"
( 1 2) "",

,
1
( 2, 4,
6,...),
. ,
"1"

,
;
Petak, 8. 11. 2013.
" (, , )"
( 1 2)
: 1, 3 5,

, ,

,
,
;
" (, , )"
( 1 2) :
10,

.".
6.
13. 1. 4.
5. 6. :
" "10"
;
""

" ".".
7.
13. 13. :
" 13.
,

(" " 6/06, 75/06, 44/07, 84/09,
48/10 18/13).".
8.

" ".
01/06-02-2-1555-2/13
, . .
04. 2013.
-
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.

-
Na osnovu lana 26. stav 2. Zakona o cestovnom prijevozu

BiH", br. 28/06 i 2/10), federalni ministar prometa i komunikacija
donosi
PRAVILNIK
O IZMJENAMA I DOPUNAMA PRAVILNIKA O

NAINU, KRITERIJIMA I POSTUPKU ZA
ODREIVANJE DALJINARA I MINIMALNIH
VREMENA VONJE
lan 1.
U Pravilniku o nainu, kriterijima i postupku za odreivanje
daljinara i minimalnih vremena vonje ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 65/07, 33/11, 57/12 i 65/12), lan 11.
mijenja se i glasi:
"Za potrebe projektovanja i planiranja redova vonje
opinskih, gradskih i kantonalnih autobusnih linija pojmovi:
oznake i naziv relacije, naziv stanice, stajalita i druge bitne take
za odreivanje daljinara, utvrene udaljenosti i minimalna
vremena vonje, doputenost zadravanja radi ulaska ili izlaska
putnika, rang linije koja se moe zaustavljati na tom stajalitu ili
stanici, prosjena brzina vonje, oznaka ceste na kojoj se nalazi
stanica, stajalite ili raskrsnica unesena u daljinar, oznaka ceste sa
kojom se ukrta druga cesta na raskrsnici, podruje i/ili opina na
kojoj se nalazi stanica ili stajalite, upisuju se u Tabelu 1.
Pojmovi i vrijednosti iz stava 1. ovog lana za potrebe
projektovanja federalne autobusne linije upisuju se u Tabelu 2.
Tabela 1 iz stava 1. ovog lana i Tabela 2 iz stava 2. ovog
lana date su u Prilogu 1 ovog Pravilnika i ine njegov sastavni
dio.".
lan 2.
U lanu 6. Pravilnika u stavu 1. iza rijei "minutama"
dodaju se rijei: "i izraava se u dekadnom brojnom sistemu".
U stavu 2. alineji 1. iza rijei "sekundi" dodaju se rijei:
"(0,01 0,49 minuta)".
U stavu 2. alineji 2. iza rijei "sekundi" dodaju se rijei:
"(0,50 0,99 minuta)".
lan 3.
U lanu 13d. iza stava 2. dodaju se novi stav 3. koji glasi:
"Daljinar koji se primjenjuje za projektovanje redova
vonje federalnih autobusnih linija dat je u Prilogu 2. ovog
pravilnika i ini njegov sastavni dio.".
lan 4.
U lanu 13e. iza stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:
"Oznake koje se koriste u Daljinaru imaju slijedea
znaenja:
Oznaka
Znaenje
- "AS"............... Autobusna stanica;
- "B D"............ Brko distrikt Bosne i Hercegovine;
- "FBiH; (1)"..... Federacija Bosne i Hercegovine,
Unskosanski kanton;
- "FBiH: (2)"..... Federacija Bosne i Hercegovine, Posavski
kanton;
Tuzlanski kanton;
Zenikodobojski kanton;
Bosasnkopodrinjski kanton;
Srednjobosasnki kanton;
Hercegovakoneretvanski kanton;
Petak, 8. 11. 2013.
"FBiH; (8)".....

Zapadnohercegovaki kanton;
- "FBiH; (9)"..... Federacija Bosne i Hercegovine, Kanton
Sarajevo;
- "FBiH; (10)".... Federacija Bosne i Hercegovine, Kanton
10 Livno;
- "GR".............. Granini prijelaz;
- "KT"............... Kruni tok;
- "LC"............... Lokalna cesta;
- "MC".............. Oznaka i broj magistralne ceste;
- "NC".............. Nekategorisana javna cesta;
- "MAS"............ Meugradska autobusna stanica;
- "R"................. Raskrsnica;
- "RC".............. Oznaka i broj regionalne ceste;
- "R1"............... Raskrsnica na cesti sa redoslijedom
nailaska prilikom utvrivanja daljinara;
- "RS"............... Republika Srpska;
- "(Sjever)",
Geografski pojam koji blie odreuje
"(Jug)", "(Istok)",
poloaj autobusne stanice, stajalita,
"(Zapad)" i drugi
raskrsnice ili krunog toka;
pojam... naveden
unutar zagrada.........
- "S"............... eljeznika stanica".
lan 5.
lan 13f. Pravilnika mijenja se i glasi:
"Prilikom planiranja i projektovanja reda vonje prijevoznici su duni da:
koriste podatke objavljene u Tabeli 1 prilikom planiranja opinskih, gradskih i kantonalnih autobusnih
linija,
prilikom projektovanja reda vonje federalne
autobusne linije duni su koristiti podatke iz Tabele 2;
naziv autobusne stanice, stajalita ili raskrsnice u redu
vonje kojeg projektuju navode istovjetno kako je to
upisano u Daljinaru;
za projektovanje opinskih i gradskih autobusnih
linija koriste udaljenosti iz kolona "Kilometara Izmeu stanica - Stvarno" i "Kilometara - Izmeu
stanica - Ukupno", a u red vonje unosi se vrijednost
iz kolone "Kilometara - Izmeu stanica - Ukupno"
za projektovanje kantonalnih autobusnih linija koriste
udaljenosti iz kolona "Kilometara - Izmeu stanica " i
"Kilometara - Izmeu stanica - Ukupno", a u red
vonje unosi se vrijednost iz kolone "Kilometara Izmeu stanica - Zaokrueno", prema podacima iz
Tabele 1;
za projektovanje federalnih autobusnih linija koriste
udaljenosti iz kolona "Udaljenost (km) - Izmeu
stanica" i "Udaljenost (km) - Ukupno", a u red vonje
unosi se vrijednost iz kolone "Udaljenost (km) Ukupno" prema podacima iz Tabele 2;
za projektovanje reda vonje opinskih, gradskih i
kantonalnih autobusnih linija koriste vremena iz
kolona "Minimalno vrijeme vonje (min) - Izmeu
stanica" i "Minimalno vrijeme vonje (min) Ukupno", a u red vonje unosi se vrijednost iz kolone
"Minimalno vrijeme (min) - Ukupno" iz Tabele 1 i
prema odredbama o zaokruivanju vremena vonje;
za projektovanje reda vonje federalnih autobusnih
linija koriste vremena iz kolona "Minimalno vrijeme
vonje (min) - Izmeu stanica" i "Minimalno vrijeme
vonje (min) - Ukupno", a u red vonje unosi se
Petak, 8. 11. 2013.
vrijednost iz kolone "Minimalno vrijeme vonje (min)

- Zaokrueno" iz Tabele 2 i prema odredbama o
zaokruivanju vremena vonje;
na izraunato vrijeme putovanja do stanice/stajalita
na kojoj se obavlja ulazak ili izlazak putnika, dodaju
na toj stanici/stajalitu vrijeme zadravanja autobusa
dato u minutama u koloni "Zadravanje (o, k, f)" na
opinskoj, gradskoj, kantonalnoj i federalnoj
autobusnoj liniji, u skladu sa odredbama ovog
pravilnika, pri emu se dodavanje vremena vri u
retku reda vonje u kojem se nalazi upisana ta stanica
ili stajalite;
ako u koloni "Zadravanje (o, k, f)" odgovarajue
tabele (Tabela 1 ili Tabela 2) stoji oznaka "DA", tada
se na izraunato vrijeme vonje za opinske i gradske,
te kantonalne i federalne linije mora dodati najmanje
1 minut na svakom drugom stajalitu (na stajalitu
broj 2, 4, 6,...itd), osim na zavrnom stajalitu na
polasku i zavrnom stajalitu na povratku. Izuzetno,
ako u toj koloni stoji broj "1" tada se dodaje najmanje
jedan minut na vrijeme vonje autobusa do tog
stajalita, izuzev prvog i zavrnog na polasku ili
povratku;
tabele (Tabela 1 ili Tabela 2) stoji neka od vrijednosti:
1, 3 ili 5, tada se na izraunato vrijeme vonje do te
autobusne stanice na opinskoj, gradskoj, kantonalnoj
i federalnoj autobusnoj liniji mora dodati najmanje
toliko minuta na vrijeme vonje do te autobusne
stanice, osim na polaznoj i zavrnoj stanici na
polasku, te polaznoj i zavrnoj stanici na povratku;

tabele (Tabela 1 ili Tabela 2) stoji vrijednost: 10, tada
se na izraunato vrijeme vonje do tog graninog
prijelaza mora dodati najmanje toliko minuta na
vrijeme vonje autobusa do tog prijelaza u smislu
zavravanja procedura za prelazak dravne granice.".
lan 6.
U lanu 13g. stav 1. iza alineje 4. dodaju se nove alineje 5. i
6. koje glase:
" "10" minimalno vrijeme zadravanja autobusa na
dravnoj granici Bosne i Hercegovine;
"DA" dozvoljeno je zaustavljanje autobusa radi ulaska
ili izlaska putnika i odnosi se na rang linije naveden u koloni
"Rang linije koja se moe zaustavljati".".
lan 7.
Iza lana 13g. dodaje se novi lan 13h. koji glasi:
"lan 13h.
Prilikom odravanja reda vonje, voza mora upravljati
autobusom u skladu sa postavljenom prometnom signalizacijom i
drugim ogranienjima brzine, kao i pravilima i odredbama
sigurnosti prometa propisanim Zakonom o osnovama sigurnosti
prometa na cestama u BiH ("Slubeni glasnik BiH" broj 6/06,
75/06, 44/07, 84/09, 48/10 i 18/13).".
lan 8.
Ovaj pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana
Broj: 01/06-02-2-1555-2/13
Ministar
04. novembra 2013. godine
Mr. Enver Bijedi, s. r.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
FEDERALNO MINISTARSTVO RAZVOJA,

PODUZETNITVA I OBRTA
1970
Na temelju Odluke o nainu obrazovanja i utvrivanju

visine naknade za rad radnih tijela osnovanih od strane Vlade
Federacije Bosne i Hercegovine i rukovoditelja federalnih organa
dravne slube ("Slubene novine Federacije BiH", broj 14/11),
Zakljuka Vlade Federacije BiH V. broj 1320/11 od 01.12.2011.
godine, i ostvarene korespondencije sa Generalnim
sekretarijatom Vlade Federacije BiH, federalni ministar razvoja,
poduzetnitva i obrta donosi
RJEENJE
O OBRAZOVANJU RADNOG TIJELA ZA

IMPLEMENTACIJU PROJEKTA OPTIMIZIRANJA
FUNKCIONALNOSTI IT RESURSA U FEDERALNOM
MINISTARSTVU RAZVOJA, PODUZETNITVA I
OBRTA
I
Obrazuje se radno tijelo za implementaciju Projekta
optimiziranja funkcionalnosti IT resursa u Federalnom
ministarstvu razvoja, poduzetnitva i obrta u sastavu:
1. Adis Faji, Federalno ministarstvo razvoja,
poduzetnitva i obrta - predsjednik
2. Hasmir Selimovi, Generalni sekretarijat Vlade
Federacije BiH - lan
3. Boris Katalini, Generalni sekretarijat Vlade
4. Ahmet Abdagi, Generalni sekretarijat Vlade
5. Edis Voljevica, Generalni sekretarijat Vlade
II
Posao, odnosno zadatak radnog tijela je, da prema
usvojenom Planu aktivnosti za realizaciju Projekta optimiziranja
opreme i softvera ministarstva
koordinira rad sa isporuiocima hardvera i softvera
izvri faznu implementaciju Projekta
Nakon zavretka poslova i zadataka iz prethodnog stava,
radno tijelo e sainiti posebne izvjetaje o radu i predati ih
federalnom ministru razvoja, poduzetnitva i obrta.
III
Po izvrenju zadatka i prihvaanju izvjetaja o radu od
strane federalnog ministra razvoja, poduzetnitva i obrta,
predsjedniku i lanovima strunog tijela pripada naknada u
skladu sa lanom 41. Zakona o plaama i naknadama u organima
vlasti Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 45/10), i takom V. Odluke o nainu
obrazovanja i utvrivanju visine naknade za rad radnih tijela
osnovanih od strane Vlade Federacije Bosne i Hercegovine i
rukovoditelja federalnih organa dravne slube ("Slubene
novine Federacije BiH", broj 14/11), o emu e po prijedlogu
predsjednika strunog tijela ministar donijeti posebno rjeenje.
IV.
Ovo rjeenje stupa na snagu danom donoenja, a objavit e
Broj 07-19-469/13-4
19. rujna/septembra
Ministar
2013. godine
Dr. Sanjin Halimovi, v. r.
Mostar
(Sl-1337/13-F)
USTAVNI SUD FEDERACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE
1971
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine postupajui po

zahtjevu Dopremijera Jerka Ivankovia-Lijanovia, za davanje
miljenja u svezi primjene odredbi lanka 50. Zakona o Poreskoj
upravi Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno odredbi lanka
16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Poreskoj upravi
Federacije Bosne i Hercegovine, a sve u svezi s Presudom ovog
Suda, broj: U-14/10 od 09.03.2011. godine, na temelju odredbi
lanka 26. stavak 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom
Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije
BiH", br. 6/95 i 37/03), a u svezi s odredbama lanka 41. stavak
1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 40/10), na sjednici
odranoj dana 23.10.2013. godine, donio je
1.
RJEENJE
Odbacuje se zahtjev Dopremijera Jerka IvankoviaLijanovia za traenje miljenja u svezi primjene lanka 50.
Zakona o Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09
i 46/10) odnosno lanka 16. Zakona o izmjenama i
dopunama zakona o Poreskoj upravi Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj
40/10) a u svezi s Presudom Ustavnog suda Federacije,
broj: U-14/10 od 09.03.2011. godine ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 29/11), jer je primjena zakona u
konkretnim postupcima u nadlenosti organa koji odluuju
u konkretnim postupcima.
2. Rjeenje objaviti u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Obrazloenje
1. Podnositelj zahtjeva i ovlatenje za podnoenje zahtjeva za
traenje miljenja
Dopremijer Jerko Ivankovi-Lijanovi (u daljnjem tekstu:
podnositelj zahtjeva), podnio je Ustavnom sudu Federacije Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud Federacije) zahtjev
za davanje miljenja, (u daljnjem tekstu: zahtjev), u svezi
primjene odredbi lanka 50. Zakona o Poreskoj upravi Federacije
Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", br.
33/02, 28/04, 57/09 i 46/10), odnosno odredbi lanka 16. Zakona
o izmjenama i dopunama Zakona o Poreskoj upravi Federacije
Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj:
40/10), (u daljnjem tekstu: Zakoni), a u svezi s Presudom
Ustavnog suda Federacije, broj: U-14/10 od 09.03.2011. godine,
objavljene u "Slubenim novinama Federacije BiH", broj 29/11
(u daljnjem tekstu: Presuda).
Prema odredbi lanka IV.B.3.7.d) (III) Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine, podnositelj zahtjeva ovlaten je za
pokretanje postupka za davanje miljenja pred Ustavnim sudom
Federacije.
2. Bitni navodi podnositelja zahtjeva
Podnositelj zahtjeva je zatraio od Ustavnog suda
Federacije miljenje i stav u pogledu pitanja da li je Poreska
uprava Federacije Bosne i Hercegovine, prema odredbama lanka
50. stavak 3. Zakona morala upisivati zakonsku hipoteku u
zemljinoknjinom uredu Opinskog suda da bi ostvarila pravo
naplate potraivanja na temelju poreznih obveza, ili je navedeno
pravo mogla ostvariti bez upisa u zemljine knjige. Podnositelj
zahtjeva dalje postavlja upit kakav je status upisane, a
nerealizovane zakonske hipoteke, koja je upisana u zemljine
knjige, a nije realizirana u periodu od est mjeseci od donoenja
Presude ovog Suda. Navodi da je Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine trebao usuglasiti Zakone sa odredbama Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine, a to nije uinjeno do dana
26.11.2011. godine. Nadalje, u obrazloenju zahtjeva istie da se

ovdje radi o razliitoj praksi prilikom tumaenja i primjene
Zakona u donoenju odluka od strane sudova u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Pitanje je da li pravno dejstvo hipoteke prestaje
protekom roka od est mjeseci, od dana objave Presude, dakle od
26.11.2011. godine, te da li se u tom sluaju hipoteka treba brisati
s obzirom da je Presudom utvreno da lanak 50., odnosno
lanak 16. Zakona nije suglasan odredbama Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine.
Podnositelj zahtjeva Ustavnom sudu Federacije predlae da
donese miljenje, kojim e utvrditi da je Poreska uprava
Federacije Bosne i Hercegovine prema odredbama lanka 50.
stavak 3. Zakona o Poreskoj upravi Federacije Bosne i
Hercegovine i prema odredbama lanka 13. Pravilnika o
procedurama prisilne naplate poreskih obveznika ("Slubene
novine Federacije BiH", br. 50/02, 54/03 i 30/11) morala
zakonsku hipoteku upisati u zemljinoknjinom uredu u
nadlenom Opinskom sudu, a nakon upisa hipoteke mogla je
ostvariti pravo naplate potraivanja na temelju poreskih obveza.
Nadalje, predlae da ovaj Sud utvrdi da sukladno njegovoj
Presudi, pravno dejstvo hipoteke prestaje nakon objave ove
Presude dana 26.11.2011. godine, te da se hipoteka u tom sluaju
treba brisati.
3. Sjednica Suda bez javne rasprave
U ovom ustavnosudskom predmetu dana 23.10.2013.
godine odrana je sjednica Suda bez javne rasprave, na kojoj je
razmotreno pitanje procesnih pretpostavki za odluivanje u
meritumu, konkretno za davanje miljenja ovog Suda po
postavljenom zahtjevu.
4. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
lanak IV.B.3.7.d) (III)
d) Dopremijeri nadleni su za:
(III) odluivanje da li e se zatraiti miljenje Ustavnog
suda;
lanak IV.C.3.12.
Odluke Ustavnog suda konane su i obvezujue, posebice
kada:
a) Sud rjeava spor sukladno lanku IV.C.10.(1). Sve
strane u sporu moraju potovati tu odluku i pridravati
se naredbi Suda izdatih tijekom ili na kraju postupka;
b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloeni zakon ili
drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada,
ili bilo koje opine nije sukladan ovom ustavu. Taj ili
drugi propis nee se primjenjivati, odnosno stupiti na
snagu, osim ukoliko se izmijeni na nain koji propie
Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna rjeenja, koja
ne mogu biti na snazi due od est mjeseci;
c) Sud odlui o ustavnom pitanju koje mu je predoeno
sukladno lanku IV.C.10.(3). Odluka Ustavnog suda
bit e obvezujua za Sud koji je predoio pitanje u
odnosu na postupak tijekom, kojeg je pitanje
pokrenuto i imat e dejstvo utvreno pod (b).
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije
Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03)
lanak 26. stavak 1.
Ustavni sud na sjednici bez javne rasprave odluuje o
odbacivanju zahtjeva kad nije nadlean za odluivanje o
zahtjevu, kad podnositelj zahtjeva nije ovlaten za pokretanje
postupka, kad zahtjev nije podnesen u zakonom predvienom
roku, kad je Ustavni sud o toj stvari ve odluio ili kad ne postoje
druge procesne pretpostavke za odluivanje o sutini stvari.
Petak, 8. 11. 2013.
lanak 40.
Usvojeni ili predloeni zakon ili drugi propis organa
federalne, kantonalne ili opinske vlasti za koji Ustavni sud
utvrdi da nije sukladan Ustavu nee se primjenjivati od dana
objavljivanja presude Ustavnog suda u "Slubenim novinama
Federacije BiH", odnosno predloeni zakon ili drugi propis nee
stupiti na snagu.
Zakon ili drugi propis iz stavka 1. ovog lanka primjenjivat
e se odnosno stupiti e na snagu od dana odreenog u tom
propisu ukoliko se izmijeni na nain koji propie Ustavni sud.
Uzimajui u obzir sve okolnosti koje su od interesa za
zatitu ustavnosti, a naroito posljedice koje utvreni nesklad
proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na temelju takvog zakona
ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud
moe utvrditi prijelazna rjeenja koja ne mogu biti na snazi due
od est mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u
"Slubenim novinama Federacije BiH" o utvrenoj neskladnosti
zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rjeenjima.
C. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 40/10)
lanak 41. stavak 1.
Kad Sud na sjednici bez javne rasprave donosi rjeenje o
odbacivanju zahtjeva pridravat e se razloga navedenih u lanku
26. stavak 1. Zakona i rjeenje zasnivati na samo jednom razlogu,
ukoliko Sud ne odlui drugaije.
lanak 60.
Djelovanje odluka Suda
Svako kome je povrijeeno pravo konanim ili
pravomonim pojedinanim aktom donesenim na temelju odredbi
koje su prestale da vae na temelju odluke Suda, ima pravo traiti
od nadlenog tijela izmjenu tog pojedinanog akta, a nadleno
tijelo je duno da ponovi postupak i usuglasi akt s odlukom Suda
u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva.
Ukoliko nadleni organ ne ponovi postupak i ne usuglasi
akt sa odlukom Suda u roku iz stavka 1. ovog lanka, akt kojim je
povrijeeno pravo nekoj osobi prestaje da vai.
Prijedlog za izmjenu konanog ili pravomonog
pojedinanog akta iz stavka 1. ovog lanka, moe se podnijeti u
roku od dvije godine od dana objavljivanja odluke u "Slubenim
novinama Federacije BiH", slubenom glasilu kantona odnosno.
4. injenino stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Ustavni sud Federacije smatra da u konkretnom sluaju
podnositelj zahtjeva prvenstveno problematizira razliitu
redovno-sudsku praksu po ovom pitanju, kao i postupanje
Poreske uprave Federacije, bez dostavljanja dokaza kojim bi
potkrijepio navode zahtjeva. Sutinski, podnositelj zahtjeva trai
da ovaj Sud detaljno obrazloi i ponovno utvrdi konkretne pravne
posljedice Presude, te ocijeni i iznese stav o postupanju dravnih
i redovnosudskih organa u pojedinanim postupcima prinudne
naplate.
Posljedice, dejstvo i izvravanje ustavnosudskih odluka, pa
i konkretne Presude, decidno su propisane Ustavom Federacije
Bosne i Hercegovine, te relevantnim odredbama Zakona o
postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i
Poslovnikom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Ove odredbe su navedene u toki 3. ovog Rjeenja.
Odluke Ustavnog suda Federacije su konane i obvezujue,
a dejstvo propisano, te nema mjesta za neko dodatno tumaenje
posljedica ustavnosudskih odluka. Podsjeamo da Ustavni sud
Federacije redovno prati izvrenje svojih odluka, te, u
sluajevima njihovog neizvravanja o tome izvijesti javnost
objavljivanjem rjeenja u relevantnim slubenim glasilima u
Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako je i u konkretnom sluaju,
Petak, 8. 11. 2013.
Rjeenjem broj: U-14/10 od 6.3.2012. ("Slubene novine

Federacije BiH", broj 27/12), utvreno da Presuda nije izvrena.
Ustavni sud Federacije smatra da bi se uputanjem u
davanje miljenja u ovom sluaju neovlateno upustio u
procjenjivanje tumaenja i primjene zakona u konkretnim
upravnim i sudskim postupcima. Pojedinane odluke i nain
postupanja tih organa su podloni ocjeni zakonitosti od strane
drugostupanjskih upravnih i /ili redovnih sudova u Federaciji
Bosne i Hercegovine u upravnim i sudskim postupcima.
Usuglaavanje prakse redovnih sudova, ukoliko je razliita kako
to navodi podnositelj zahtjeva, takoer je u iskljuivoj
nadlenosti i odgovornost je redovnih sudova Federacije Bosne i
Hercegovine.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je na sjednici
bez javne rasprave primjenom lanka 26. stavak 1. Zakona o
postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine,
u svezi s lankom 41. stavak 1. Poslovnika Ustavnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine, donio odluku kao u izreci
rjeenja.
Ovo rjeenje Ustavni sud Federacije donio je veinom od
pet glasova u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead
Bahtijarevi, mr. Ranka Cviji, Domin Malbai, Aleksandra
Martinovi i prof. dr. Edin Muminovi, suci Suda.
Predsjednica
Ustavnog suda Federacije
Broj U-36/13
Bosne i Hercegovine
Dr. Kata Senjak, v. r.
Sarajevo
Ovim nije dana mogunost strankama da aktivnim pristupom

zastupaju zahtjev i dokaze koje su prezentirale.
Ustavni sud Federacije je prihvatio da je podnositelj
zahtjeva, sukladno lanku IV.B.3.7. d) (III) Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine, ovlaten za pokretanje postupka za traenje
miljenja. Sjednicom Suda bez javne rasprave, adekvatna
realizacija ovlasti podnositelja zahtjeva u svezi traenja miljenja
ini se upitnom.
Sudac
Sead Bahtijarevi, v. r.
Temeljem lanka 28. Zakona o postupku pred Ustavnim

sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), u svezi lanka 21. Poslovnika
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene
novine Federacije BiH", broj 40/10), u predvienom roku
ulaem:
1.
IZDVOJENO MILJENJE
u odnosu na Rjeenje Ustavnog suda Federacije Bosne i

Hercegovine broj: U-36/13 od 23.10.2013. godine sa zahtjevom
da se objavi u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Miljenja sam da u konkretnom postupanju odredbe na koje
se poziva Ustavni sud Federacije ne daju mogunost odluenja
kao u rjeenju.
lanak 26. stavak 1. Poslovnika u svezi lanka 41. stavak
1. Zakona o postupku Ustavnog suda Federacije tretira sjednicu
Suda bez rasprave, koja je vezana za odluivanje o procesnim
pitanjima.
Na sjednici Suda od 23.10.2013. godine, bez nazonosti
javnosti, Ustavni sud Federacije je raspravljao u meritumu o svim
elementima postavljenog zahtjeva.
Ustavni sud Federacije je primijenio institut odbaaja, a da
pri tome nije naveo niti jedan od razloga za odbaaj koji su
sadrani u odredbama Zakona o postupku, tj. Poslovnika
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, a na koji se
poziva.
Pozivom na "ne postojanje druge procesne pretpostavke za
odluivanje o biti stvari", a da pri tome nije istaknut niti jedan
element koji bi potvrdio utemeljenost postojanja "druge procesne
pretpostavke", ukazuje da "pretpostavka", u konkretnom
odluivanju i ne postoji.
Odbaen je zahtjev za traenje miljenja, ma koliko
Rjeenje, imajui uvidu istaknuti sadraj obrazloenja,
predstavlja miljenje Ustavnog suda Federacije.
Odravanje sjednice Suda bez javne rasprave, podrazumijeva da stranke u postupku ne uestvuju u raspravi in meritum.

-,
50.
, 16.

,
, : -14/10. 09.03.2011. ,
26. 1.
("
", . 6/95 37/03),
41. 1.
(" ",
40/10), 23.10.2013. ,

-
50.
("
", . 33/02, 28/04, 57/09 46/10)
16.

(" ",
40/10)
: -14/10 09.03.2011.
(" ", 29/11),

.
2. "
".
1.

- (
: ),
( :
) (
: ), 50.

(" ", . 33/02, 28/04, 57/09
46/10), 16.

(" ",
40/10), ( : ),
: -14/10 09.03.2011.
, "
", 29/11 ( : ).
IV..3.7. ) (III)
,

.
2.

,
50. 3.

,
.
,
, ,

.

,
26.11.2011. . ,

.

, ,
26.11.2011. ,
50.,
16.
.

,

50. 3.

13.
a (" ", . 50/02,
54/03 30/11)
,

. ,
,

26.11.2011. ,
.
3.
23.10.2013.
,

,
.
4.
.
IV..3.7.) (III)
) :
(III)
;
IV..3.12.
,
:
a) IV..10.(1).

;
b) ,

, ,
.
, ,
Petak, 8. 11. 2013.

,
;
c)
IV..10.(3).

,

().
.

(" ", 6/95 37/03)
26. 1.

,
,
,

.
40.

,

" ",
.
1.

.

,
,
,
,

"
"
.
.
(" ",
40/10)
41. 1.

26. 1.
, .
60.

,

,
90
.

1. ,
.

1. ,

Petak, 8. 11. 2013.
" ",
.
4.

- ,
,
. ,

,

.
,
, ,
,

.
3. .
, ,
.

, ,

.
, : -14/10
6.3.2012. (" ", 27/12),
.

.

/

.
,
,

.

26. 1.

, 41. 1.
,
.

: , ,
, , ,
. ,
.

-36/13

23. 2013.
, . .
28.
("
", . 6/95 37/03), 21.

(" ", 40/10),
:

, : -36/13 23.10.2013. " ".

.
26. 1. 41. 1.

,
.
23.10.2013. ,
,
.

,
, .
,
.
"
",

" ", "",
.
,
, ,
.
,
.
.

, IV..3.7. ) (III)
,
.
,
.
, . .
Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine postupajui po
zahtjevu zamjenika Premijera Jerka Ivankovia-Lijanovia, za
davanje miljenja u vezi primjene odredbi lana 50. Zakona o
Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno
odredbi lana 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o
Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine, a sve u vezi sa
Presudom ovog Suda, broj: U-14/10. od 09.03.2011. godine, na
osnovu odredbi lana 26. stav 1. Zakona o postupku pred
Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene
novine Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), a u vezi sa odredbama
lana 41. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj 40/10), na
sjednici odranoj dana 23.10.2013. godine, donio je
1.
RJEENJE
Odbacuje se zahtjev zamjenika Premijera Jerka IvankoviaLijanovia za traenje miljenja u vezi primjene lana 50.
Zakona o Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", br. 33/02, 28/04, 57/09
i 46/10) odnosno lana 16. Zakona o izmjenama i
dopunama zakona o Poreskoj upravi Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj
40/10) a u vezi sa Presudom Ustavnog suda Federacije broj:
U-14/10 od 09.03.2011. godine ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 29/11), jer je primjena zakona u
konkretnim postupcima u nadlenosti organa koji odluuju

u konkretnim postupcima.
2. Rjeenje objaviti u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Obrazloenje
1. Podnosilac zahtjeva i ovlatenje za podnoenje zahtjeva za
traenje miljenja
Zamjenik Premijera Jerko Ivankovi-Lijanovi (u daljem
tekstu: podnosilac zahtjeva), podnio je Ustavnom sudu Federacije
Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud Federacije)
zahtjev za davanje miljenja, (u daljem tekstu: zahtjev), u vezi
primjene odredbi lana 50. Zakona o Poreskoj upravi Federacije
Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", br.
33/02, 28/04, 57/09 i 46/10), odnosno odredbi lana 16. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o Poreskoj upravi Federacije
Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj:
40/10), (u daljem tekstu: Zakoni), a u vezi sa Presudom Ustavnog
suda Federacije broj: U-14/10 od 09.03.2011. godine, objavljene
u "Slubenim novinama Federacije BiH", broj 29/11 (u daljem
tekstu: Presuda).
Prema odredbi lana IV.B.3.7. d) (III) Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine, podnosilac zahtjeva ovlaten je za
pokretanje postupka za davanje miljenja pred Ustavnim sudom
Federacije.
2. Bitni navodi podnosioca zahtjeva
Podnosilac zahtjeva je zatraio od Ustavnog suda
Federacije miljenje i stav u pogledu pitanja da li je Poreska
uprava Federacije Bosne i Hercegovine, prema odredbama lana
50. stav 3. Zakona morala upisivati zakonsku hipoteku u
zemljinoknjinom uredu Opinskog suda da bi ostvarila pravo
naplate potraivanja po osnovu poreznih obaveza, ili je navedeno
pravo mogla ostvariti bez upisa u zemljine knjige. Podnosilac
zahtjeva dalje postavlja upit kakav je status upisane, a
nerealizovane zakonske hipoteke, koja je upisana u zemljine
knjige, a nije realizovana u periodu od est mjeseci od donoenja
Presude ovog Suda. Navodi da je Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine trebao usaglasiti Zakone sa odredbama Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine, a to nije uinjeno do dana
26.11.2011. godine. Nadalje, u obrazloenju zahtjeva istie da se
ovdje radi o razliitoj praksi prilikom tumaenja i primjene
Zakona u donoenju odluka od strane sudova u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Pitanje je da li pravno dejstvo hipoteke prestaje
protekom roka od est mjeseci, od dana objave Presude, dakle od
26.11.2011. godine, te da li se u tom sluaju hipoteka treba brisati
s obzirom da je presudom utvreno da lan 50., odnosno lan 16.
Zakona nije saglasan sa odredbama Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine.
Podnosilac zahtjeva Ustavnom sudu Federacije predlae da
donese miljenje, kojim e utvrditi da je Poreska uprava
Federacije Bosne i Hercegovine prema odredbama lana 50. stav
3. Zakona o Poreskoj upravi Federacije Bosne i Hercegovine i
prema odredbama lana 13. Pravilnika o procedurama prisilne
naplate poreskih obaveznika ("Slubene novine Federacije BiH",
br. 50/02, 54/03 i 30/11) morala zakonsku hipoteku upisati u
zemljinoknjinom uredu u nadlenom Opinskom sudu, a nakon
upisa hipoteke mogla je ostvariti pravo naplate potraivanja po
osnovu poreskih obaveza. Nadalje, predlae da ovaj Sud utvrdi
da u skladu sa njegovom Presudom, pravno dejstvo hipoteke
prestaje nakon objave ove Presude dana 26.11.2011. godine, te da
se hipoteka u tom sluaju treba brisati.
3. Sjednica Suda bez javne rasprave
U ovom ustavnosudskom predmetu dana 23.10.2013.
godine odrana je sjednica Suda bez javne rasprave, na kojoj je
razmotreno pitanje procesnih pretpostavki za odluivanje u
Petak, 8. 11. 2013.
meritumu, konkretno za davanje miljenja ovog Suda po

postavljenom zahtjevu.
4. Relevantno pravo
A. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine
lan IV.B.3.7.d) (III)
d) Zamjenici Premijera nadleni su za:
(III) odluivanje da li e se zatraiti miljenje Ustavnog
suda;
lan IV.C.3.12.
Odluke Ustavnog suda konane su i obavezujue, posebno
kada:
a) Sud rjeava spor u skladu sa lanom IV.C.10.(1). Sve
strane u sporu moraju potovati tu odluku i pridravati
se naredbi Suda izdatih u toku ili na kraju postupka;
b) Sud utvrdi da zakon, usvojeni ili predloeni zakon ili
drugi propis Federacije ili bilo kojeg kantona, grada,
ili bilo koje opine nije u skladu sa ovim ustavom. Taj
ili drugi propis nee se primjenjivati, odnosno stupiti
na snagu, osim ukoliko se izmijeni na nain koji
propie Sud ili ukoliko Sud ne utvrdi prijelazna
rjeenja, koja ne mogu biti na snazi due od est
mjeseci;
c) Sud odlui o ustavnom pitanju koje mu je predoeno
u skladu sa lanom IV.C.10.(3). Odluka Ustavnog
suda bit e obavezujua za sud koji je predoio pitanje
u odnosu na postupak tokom, kojeg je pitanje
pokrenuto i imat e dejstvo utvreno pod (b).
B. Zakon o postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne
i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 6/95 i 37/03)
lan 26. stav 1.
Ustavni sud na sjednici bez javne rasprave odluuje o
odbacivanju zahtjeva kad nije nadlean za odluivanje o
zahtjevu, kad podnosilac zahtjeva nije ovlaten za pokretanje
postupka, kad zahtjev nije podnesen u zakonom predvienom
roku, kad je Ustavni sud o toj stvari ve odluio ili kad ne postoje
druge procesne pretpostavke za odluivanje o sutini stvari.
lan 40.
Usvojeni ili predloeni zakon ili drugi propis organa
federalne, kantonalne ili opinske vlasti za koji Ustavni sud
utvrdi da nije u skladu sa Ustavom nee se primjenjivati od dana
objavljivanja presude Ustavnog suda u "Slubenim novinama
Federacije BiH", odnosno predloeni zakon ili drugi propis nee
stupiti na snagu.
Zakon ili drugi propis iz stava 1. ovog lana primjenjivat e
se odnosno stupiti e na snagu od dana odreenog u tom propisu
ukoliko se izmijeni na nain koji propie Ustavni sud.
Uzimajui u obzir sve okolnosti koje su od interesa za
zatitu ustavnosti, a naroito posljedice koje utvreni nesklad
proizvodi, odnose koji su uspostavljeni na osnovu takvog zakona
ili drugog propisa, kao i interes pravne sigurnosti, Ustavni sud
moe utvrditi prijelazna rjeenja koja ne mogu biti na snazi due
od est mjeseci od dana objavljivanja presude Ustavnog suda u
"Slubenim novinama Federacije BiH" o utvrenoj neskladnosti
zakona ili drugog propisa sa Ustavom i o prijelaznim rjeenjima.
C. Poslovnik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 40/10)
lan 41. stav 1.
Kad Sud na sjednici bez javne rasprave donosi rjeenje o
odbacivanju zahtjeva pridravat e se razloga navedenih u lanu
26. stav 1. Zakona i rjeenje zasnivati na samo jednom razlogu,
ukoliko Sud ne odlui drugaije.
Petak, 8. 11. 2013.
lan 60.
Djelovanje odluka Suda
Svako kome je povrijeeno pravo konanim ili
pravomonim pojedinanim aktom donesenim na osnovu odredbi
koje su prestale da vae na osnovu odluke Suda, ima pravo traiti
od nadlenog tijela izmjenu tog pojedinanog akta, a nadleno
tijelo je duno da ponovi postupak i uskladi akt sa odlukom Suda
u roku od 90 dana od dana prijema zahtjeva.
Ukoliko nadleni organ ne ponovi postupak i ne usaglasi
akt sa odlukom Suda u roku iz stava 1. ovog lana, akt kojim je
povrijeeno pravo nekom licu prestaje da vai.
Prijedlog za izmjenu konanog ili pravomonog
pojedinanog akta iz stava 1. ovog lana, moe se podnijeti u
roku od dvije godine od dana objavljivanja odluke u "Slubenim
novinama Federacije BiH", slubenom glasilu kantona odnosno.
4. injenino stanje i stav Ustavnog suda Federacije
Ustavni sud Federacije smatra da u konkretnom sluaju
podnosilac zahtjeva prvenstveno problematizuje razliitu
redovno-sudsku praksu po ovom pitanju, kao i postupanje
Poreske uprave Federacije, bez dostavljanja dokaza kojim bi
potkrijepio navode zahtjeva. Sutinski, podnosilac zahtjeva trai
da ovaj Sud detaljno obrazloi i ponovno utvrdi konkretne pravne
posljedice Presude, te ocijeni i iznese stav o postupanju dravnih
i redovnosudskih organa u pojedinanim postupcima prinudne
naplate.
Posljedice, dejstvo i izvravanje ustavnosudskih odluka, pa
i konkretne Presude, decidno su propisane Ustavom Federacije
Bosne i Hercegovine, te relevantnim odredbama Zakona o
postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine i
Poslovnikom Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.
Ove odredbe su navedene u taki 3. ovog Rjeenja.
Odluke Ustavnog suda Federacije su konane i
obavezujue, a dejstvo propisano, te nema mjesta za neko
dodatno tumaenje posljedica ustavnosudskih odluka.
Podsjeamo da Ustavni sud Federacije redovno prati izvrenje
svojih odluka, te, u sluajevima njihovog neizvravanja o tome
obavjetava javnost objavljivanjem rjeenja u relevantnim
slubenim glasilima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Tako je i
u konkretnom sluaju, Rjeenjem broj: U-14/10 od 6.3.2012.
("Slubene novine Federacije BiH", broj 27/12), utvreno da
Presuda nije izvrena.
Ustavni sud Federacije smatra da bi se uputanjem u
davanje miljenja u ovom sluaju neovlateno upustio u
procjenjivanje tumaenja i primjene zakona u konkretnim
upravnim i sudskim postupcima. Pojedinane odluke i nain
postupanja tih organa su podloni ocjeni zakonitosti od strane
drugostepenih upravnih i /ili redovnih sudova u Federaciji Bosne
i Hercegovine u upravnim i sudskim postupcima. Usaglaavanje
prakse redovnih sudova, ukoliko je razliita kako to navodi
podnosilac zahtjeva, takoe je u iskljuivoj nadlenosti i
odgovornost je redovnih sudova Federacije Bosne i Hercegovine.
Iz navedenih razloga Ustavni sud Federacije je na sjednici
bez javne rasprave primjenom lana 26. stav 1. Zakona o
postupku pred Ustavnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine,
u vezi sa lanom 41. stav 1. Poslovnika Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine, donio odluku kao u izreci rjeenja.
Ovo rjeenje Ustavni sud Federacije donio je veinom od
pet glasova u sastavu: dr. Kata Senjak, predsjednica Suda, Sead
Bahtijarevi, mr. Ranka Cviji, Domin Malbai, Aleksandra
Martinovi i prof. dr. Edin Muminovi, sudije Suda.
Predsjednica
Broj U-36/13
Ustavnog suda Federacije
Bosne i Hercegovine
Sarajevo
Dr. Kata Senjak, s. r.
Na osnovu lana 28. Zakona o postupku pred Ustavnim

sudom Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 6/95 i 37/03), u vezi lana 21. Poslovnika
Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine ("Slubene
novine Federacije BiH", broj 40/10), u predvienom roku
ulaem:
IZDVOJENO MILJENJE
u odnosu na Rjeenje Ustavnog suda Federacije Bosne i

Hercegovine, broj: U-36/13 od 23.10.2013. godine sa zahtjevom
da se objavi u "Slubenim novinama Federacije BiH".
Miljenja sam da u konkretnom postupanju odredbe na koje
se poziva Ustavni sud Federacije ne daju mogunost odluenja
kao u rjeenju.
lan 26. stav 1. Poslovnika u vezi lana 41. stav 1.
Zakona o postupku Ustavnog suda Federacije tretira sjednicu
Suda bez rasprave, koja je vezana za odluivanje o procesnim
pitanjima.
Na sjednici Suda od 23.10.2013. godine, bez prisustva
javnosti, Ustavni sud Federacije je raspravljao u meritumu o svim
elementima postavljenog zahtjeva.
Ustavni sud Federacije je primijenio institut odbaaja, a da
pri tome nije naveo niti jedan od razloga za odbaaj koji su sadrani u odredbama Zakona o postupku, tj. Poslovnika Ustavnog
suda Federacije Bosne i Hercegovine, a na koji se poziva.
Pozivom na "ne postojanje druge procesne pretpostavke za
odluivanje o biti stvari", a da pri tome nije istaknut niti jedan
element koji bi potvrdio osnovanost postojanja "druge procesne
pretpostavke", ukazuje da "pretpostavka", u konkretnom
odluivanju i ne postoji.
Odbaen je zahtjev za traenje miljenja, ma koliko
Rjeenje, imajui uvidu istaknuti sadraj obrazloenja,
predstavlja miljenje Ustavnog suda Federacije.
Odravanje sjednice Suda bez javne rasprave,
podrazumijeva da stranke u postupku ne uestvuju u raspravi in
meritum. Ovim nije dana mogunost strankama da aktivnim
pristupom zastupaju zahtjev i dokaze koje su prezentovale.
Ustavni sud Federacije je prihvatio da je podnosilac
zahtjeva, u skladu sa lanom IV.B.3.7. d) (III) Ustava Federacije
Bosne i Hercegovine, ovlaten za pokretanje postupka za traenje
miljenja. Sjednicom Suda bez javne rasprave, adekvatna
realizacija ovlasti podnosioca zahtjeva u vezi traenja miljenja
ini se upitnom.
Sudija
Sead Bahtijarevi, s. r.
REGULATORNA KOMISIJA ZA
ELEKTRINU ENERGIJU U FEDERACIJI
BOSNE I HERCEGOVINE - FERK
1972
Na temelju lanka 21., lanka 37., lanka 84.. lanka 87.

stavak (1) i stavak (2) i lanka 116. stavak (1) Zakona o
elektrinoj energiji u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slubene
novine Federacije BiH", broj 66/13), lanka 12. stavak (1) i
lanka 14. stavak (1) Statuta Regulatorne komisije za elektrinu
energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 13/04), lanka 31. stavak (2), lanka 37.
stavak (4) i lanka 47. Poslovnika o radu Regulatorne komisije za
elektrinu energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slubene
novine Federacije BiH", broj 59/04), te lanka 78. Pravilnika o
javnim raspravama i rjeavanju zahtjeva, sporova i albi
("Slubene novine Federacije BiH", broj 57/12) i lanka 17.
Pravilnika za izdavanje dozvola - licenci ("Slubene novine
Federacije BiH", broj 29/05), postupajui po Zahtjevu za
izdavanje dozvole za rad - licence za djelatnost opskrbe

elektrinom energijom drugog reda broj 06-03-906/69/13 od
25.7.2013. godine podnositelja HEP-Trade d.o.o. iz Mostara,
Regulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i
Hercegovine - FERK je, 30.10.2013. godine na XVIII. redovitoj
sjednici, donijela sljedee
1.
RJEENJE
Izdaje se Dozvola za rad - licenca za opskrbu elektrinom

energijom - dozvola II. reda podnositelju zahtjeva HEPTrade d.o.o. iz Mostara.
2. Dozvola za rad - licenca se izdaje na razdoblje od
30.10.2013. godine do 29.10.2015. godine, s uvjetima
dozvole koji ine njen sastavni dio.
3. Sastavni dio ovog rjeenja ini dozvola iz toki 1. i 2. ovog
rjeenja.
4. Imatelj dozvole je obvezan plaati regulatornu naknadu
tromjeseno, u razdoblju valjanosti dozvole i u iznosu koji
utvrdi FERK posebnom odlukom.
5. Ovo rjeenje je konano i stupa na snagu danom donoenja,
te se objavljuje na oglasnoj ploi i web stranici FERK-a, a
izreka ovog rjeenja u "Slubenim novinama Federacije
BiH".
Broj 06-03-906-08/69/13
Predsjednik FERK-a
Risto Mandrapa, v. r.
Mostar
21., 37., 84., 87.

(1) (2) 116. (1)
("
", 66/13), 12. (1)
14. (1)

(" ", 13/04), 31.
(2), 37. (4) 47.

(" ",
59/04), 78.
, ("
", 57/12) 17.
- ("
", 29/05),
Petak, 8. 11. 2013.
-
06-03-906/69/13
25.07.2013. - ... ,

- , 30.10.2013. VII
,
1.
-
- II
- ... .
2. -
30.10.2013. 29.10.2015. ,
.
3. 1.
2. .
4.
,
.
5.
, web
-,
" ".
06-03-906-08/69/13
30. 2013.
-
, . .
Na osnovu lana 21.. lana 37., lana 84., lana 87. stav (1)
i stav (2) i lana 116. stav (1) Zakona o elektrinoj energiji u
Federaciji Bosne i Hercegovine ("Slubene novine Fdracije
BiH", broj 66/13), lana 12. stav (1) i lana 14. stav (1) Statuta
Rgulatorne komisije za elektrinu energiju u Fdraciji Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj 13/04),
lana 31. stav (2), lana 37. stav (4) i lana 47. Poslovnika o radu
Regulatorne komisije za elektrinu energiju u Federaciji Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine Federacije BiH", broj 59/04), te
lana 78. Pravilnika o javnim raspravama i rjeavanju zahtjeva,
sporova i albi ("Slubene novine Federacije BiH", broj 57/12) i
lana 17. Pravilnika za izdavanje dozvola - licenci ("Slubene
novine Federacije BiH", broj 29/05), postupajui po Zahtjevu za
izdavanje dozvole za rad - licence za djelatnost snabdijevanja
Petak, 8. 11. 2013.
elektrinom energijom drugog reda broj 06-03-906/69/13 od

25.07.2013. godine podnosioca HEP-Trad d.o.o. iz Mostara,
Rgulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i
Hercegovine - FERK je, dana 30.10.2013. godine na XVIII
redovnoj sjednici donijela sljedee
1.
2.
3.
4.
5.
RJEENJE
Izdaje se Dozvola za rad - licenca za snabdijevanje

elektrinom energijom - dozvola II reda podnosiocu
zahtjeva HEP-Trade d.o.o. iz Mostara.
Dozvola za rad - licenca se izdaje na period od 30.10.2013.
godine do 29.10.2015. godine, s uslovima dozvole koji ine
njen sastavni dio.
Sastavni dio ovog rjeenja ini dozvola iz taki 1. i 2. ovog
rjeenja.
Imalac dozvole je obavezan plaati regulatornu naknadu
tromjeseno, u periodu vaenja dozvole i u iznosu koji
utvrdi FERK posebnom odlukom.
Ovo rjeenje je konano i stupa na snagu danom donoenja,
te se objavljuje na oglasnoj tabli i web stranici FERK-a, a
dispozitiv ovog rjeenja u "Slubenim novinama Federacije
BiH".
Broj 06-03-906-08/69/13
Predsjednik FERK-a
Risto Mandrapa, s. r.
Mostar
ODLUKU
O IMENOVANJU LANOVA UPRAVNOG ODBORA

AGENCIJE ZA OSIGURANJE U
BOSNI I HERCEGOVINI
lanak 1.
(Predmet Odluke)
Ovom Odlukom imenuju se lanovi Upravnog odbora
Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini.
lanak 2.
(Sastav Upravnog odbora)
U Upravni odbor imenuju se:
a) Ranko akota, strunjak iz oblasti financija i
iskustvom iz oblasti osiguranja, predstavnik Vijea
ministara Bosne i Hercegovine - predsjedatelj
Upravnog odbora;
b) Zakira Muratovi, iz oblasti osiguranja, predstavnik
Vijea ministara Bosne i Hercegovine - lan;
c) Vera Letica, iz Ministarstva financija i trezora Bosne
i Hercegovine, predstavnik Vijea ministara Bosne i
Hercegovine - lan;
d) Snjeana Rudi, iz Ministarstva financija Republike
Srpske - lan;
e) Boana ljivar, iz oblasti osiguranja, iz Republike
Srpske - lan;
f)
Nusreta erkez, iz Federalnog ministarstva financija
- lan;
g) Ivan Brki, iz oblasti osiguranja, iz Federacije Bosne
i Hercegovine - lan.
lanak 3.
(Mandatni period)
lanovi Upravnog odbora imenuju se na period od tri godine.
lanak 4.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu danom donoenja i objavljuje
se u "Slubenom glasniku BiH" i u slubenim glasilima entiteta
i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine.
Predsjedatelj
VM broj 226/13
Vijea ministara BiH
Vjekoslav Bevanda, v. r.
Sarajevo
3.
(" ",
12/04) 17.
(" ", . 30/30, 42/03,
81/06, 76/07, 81/07, 94/07 24/08),
, 66. , 23. 2013.
,
(Sl-1338/13-F)
VIJEE/SAVJET MINISTARA
BOSNE I HERCEGOVINE
1973
Na temelju lanka 3. Zakona o Agenciji za osiguranje u

Bosni i Hercegovini ("Slubeni glasnik BiH", broj 12/04) i
lanka 17. Zakona o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine
("Slubeni glasnik BiH", br. 30/30, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07,
94/07 i 24/08), Vijee ministara Bosne i Hercegovine, na 66.
sjednici, odranoj 23. listopada 2013. godine, donijelo je

1.
( )

.
2.
( )
:
) ,
,
1
2
Odluka objavljena u "Slubenom glasniku BiH", broj 86/13

;
b) , ,

- ;
) ,
,
- ;
d) ,
- ;
) , ,
- ;
f)
,
- ;
g) , ,
- .
3.
( )

.
4.
( )

" "

.
226/13

23. 2013.
, . .
Na osnovu lana 3. Zakona o Agenciji za osiguranje u

Bosni i Hercegovini ("Slubeni glasnik BiH", broj 12/04) i
lana 17. Zakona o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine
("Slubeni glasnik BiH", br. 30/30, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07,
94/07 i 24/08), Vijee ministara Bosne i Hercegovine, na 66.
sjednici, odranoj 23. oktobra 2013. godine, donijelo je
ODLUKU1
O IMENOVANJU LANOVA UPRAVNOG ODBORA

AGENCIJE ZA OSIGURANJE U
BOSNI I HERCEGOVINI
lan 1.
(Predmet Odluke)
Ovom Odlukom imenuju se lanovi Upravnog odbora
Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini.
lan 2.
(Sastav Upravnog odbora)
U Upravni odbor imenuju se:
a) Ranko akota, strunjak iz oblasti finansija i
iskustvom iz oblasti osiguranja, predstavnik Vijea
ministara Bosne i Hercegovine - predsjednik
Upravnog odbora;
b) Zakira Muratovi, iz oblasti osiguranja, predstavnik
Vijea ministara Bosne i Hercegovine - lan;
c) Vera Letica, iz Ministarstva finansija i trezora Bosne
i Hercegovine, predstavnik Vijea ministara Bosne i
Hercegovine - lan;
d) Snjeana Rudi, iz Ministarstva finansija Republike
Srpske - lan;
e) Boana ljivar, iz oblasti osiguranja, iz Republike
Srpske - lan;
Petak, 8. 11. 2013.
f)
Nusreta erkez, iz Federalnog ministarstva finansija

- lan;
g) Ivan Brki, iz oblasti osiguranja, iz Federacije Bosne
i Hercegovine - lan.
lan 3.
(Mandatni period)
lanovi Upravnog odbora imenuju se na period od tri
godine.
lan 4.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu danom donoenja i objavljuje
se u "Slubenom glasniku BiH" i u slubenim glasilima entiteta
i Brko Distrikta Bosne i Hercegovine.
VM broj 226/13
Sarajevo
Predsjedavajui
Vijea ministara BiH
Vjekoslav Bevanda, s. r.
USTAVNI SUD
BOSNE I HERCEGOVINE
1974
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u

predmetu broj AP 325/08, rjeavajui apelaciju Zorana
Damjanovia, na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lanka 59. stavak 2. alineja 2, lanka 61. st. 1. i 2.
i lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine ("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine" br.
60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Gali, predsjednica
Miodrag Simovi, dopredsjednik
Seada Palavri, dopredsjednica
Mato Tadi, sudac
Constance Grewe, sudac
Mirsad eman, sudac
Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
Zlatko M. Kneevi, sudac
na sjednici odranoj 27. rujna 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU2
Usvaja se apelacija Zorana Damjanovia.

Utvruje se krenje lanka 7. stavak 1. Europske konvencije
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukidaju se presude Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR05/107 od 19. studenog 2007. godine i broj X-KR-05/107 od 18.
lipnja 2007. godine zbog krenja lanka 7. stavak 1. Europske
konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Predmet se vraa Sudu Bosne i Hercegovine, koji je duan
po urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno lanku 7.
stavak 1. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda.
Nalae se Sudu Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana
od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i
Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvrenja ove odluke,
sukladno lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine.
Odluku objaviti u "Slubenom glasniku Bosne i
Hercegovine", "Slubenim novinama Federacije Bosne i
Hercegovine", "Slubenom glasniku Republike Srpske" i u
"Slubenom glasniku Distrikta Brko Bosne i Hercegovine".
Petak, 8. 11. 2013.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Zoran Damjanovi (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg
zastupa Fahrija Karkin, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 29.
sijenja 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj XKR-05/107 od 19. studenog 2007. godine i Presude Suda BiH
broj X-KR-05/107 od 18. lipnja 2007. godine. Apelant je u
apelaciji podnio i zahtjev za donoenje privremene mjere kojom
bi Ustavni sud odgodio izvrenje kazne zatvora do donoenja
konane odluke o podnesenoj apelaciji.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj
AP 325/08 od 14. veljae 2008. godine kojom je odbio
apelantov zahtjev za donoenje privremene mjere.
3. Na temelju lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,
od Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) i
Tuiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
Tuiteljstvo) zatraeno je 2. travnja 2010. godine da dostave
odgovore na apelaciju.
4. Sud BiH i Tuiteljstvo dostavili su odgovore na
apelaciju 13. travnja i 8. travnja 2010. godine
odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 17. lipnja 2010.
godine.
III. injenino stanje
6. injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda
i dokumenata predoenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na
sljedei nain:
7. Presudom Suda BiH broj X-KR-05/107 od 18. lipnja
2007. godine apelant je proglaen krivim i osuen na kaznu
zatvora u trajanju od 10 godina i est mjeseci zbog kaznenog
djela ratni zloin protiv civilnog puanstva iz lanka 173. stavak
1. toka c) Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: KZBiH). Sud BiH je, nakon provedenog postupka, utvrdio
da je apelant, zajedno sa Goranom Damjanoviem, 2. lipnja
1992. godine u naselju Bojnik, kao pripadnik Vojske Srpske
republike Bosne i Hercegovine, naoruan i u vojnoj uniformi,
aktivno sudjelovao u premlaivanju skupine od 20 do 30
zarobljenih mukaraca bonjake nacionalnosti, koji su se predali,
ili bili zarobljeni. Tom prilikom apelant je pretukao Elvira Jahia,
svjedoka D. i druge neidentificirane osobe, tukui ih pukom,
zato to su pruali otpor prilikom napada srpskih snaga na mjesto
Ahatovii. Nakon premlaivanja rtava apelant je, zajedno sa
drugim osobama, rtve ukrcavao u autobuse kojima su odvezeni
u logor "Rajlovac".
8. Iz obrazloenja prvostupanjske presude vidljivo je da je
sud tijekom dokaznog postupka proveo brojne dokaze na
prijedlog Tuiteljstva i apelantove obrane. Ocjenom svih
provedenih dokaza pojedinano i u njihovoj meusobnoj
povezanosti Sud BiH je utvrdio da je apelant, zajedno sa
Goranom Damjanoviem, poinio kaznena djela blie opisana u
dispozitivu presude. U obrazloenju presude je navedeno da je
Sud BiH sasluanim svjedocima u cijelosti poklonio vjeru, jer su
iskazi svjedoka dani pred Tuiteljstvom i na glavnom pretresu
bili jasni i uvjerljivi, kao i meusobno konzistentni i suglasni.
Sud BiH je, dalje, naveo da je utvreno da su svjedoke "C" i "D"
2. lipnja 1992. godine zarobile srpske vojne snage za vrijeme
napada na naselje Ahatovii i da su bili onesposobljeni za borbu
zbog toga to su se predali ili bili zarobljeni. Neki od njih su bili
ranjeni, kao to je sluaj sa svjedokom Elvirom Jahiem, te
svjedocima "C" i "D". Sud BiH je, takoer, istaknuo da se iskazi
navedenih svjedoka nisu mogli u potpunosti podudarati, to je u
potpunosti normalno i prihvatljivo zbog psiholokih mehanizama

perspektive ljudskog opaanja. Prema tomu, sud je, u okviru svog
diskrecijskog prava da ocjenjuje dokaze, razmotrio neke
nedosljednosti ili odstupanja u iskazima u njihovoj sutinskoj i
smisaonoj cjelini. Ukupni kredibilitet svjedoka je, takoer,
ocijenjen na sveobuhvatan i sistematian nain. Neki iskazi
svjedoka nisu isti, ali su dosljedni i podudarni u svojim osnovnim
i vanim elementima, odnosno u pogledu sutine predmetnog
kaznenog djela. Sud BiH je smatrao da su iskazi bili pouzdani,
dokazi vjerodostojni, te da mala odstupanja ne mogu biti
dovoljna da se cijeli iskaz ocijeni kao nepouzdan. Ustvari,
navedene razlike, prema ocjeni Suda BiH, nisu odluujue, jer
neka odstupanja u njihovim iskazima u potpunosti predstavljaju
oekivane i normalne razlike u zapaanjima osoba sa razliitom
sposobnou da uoe, upamte i prisjete se informacija, posebno
obzirom na injenicu da su svi oni preivjeli veoma stresne i
traumatine dogaaje tijekom kojih nisu mogli istovjetno zapaziti
sve vane i dosljedne detalje, niti bi bilo razumno takvu
preciznost oekivati od svjedoka.
9. Dalje, Sud BiH je konstatirao i to da su apelant i njegov
brat Goran Damjanovi veoma dobro poznati rtvama, odnosno
svjedocima, jer su bili susjedi i ili zajedno u kolu. Iz svega
navedenog Sud BiH je doao do zakljuka da su svjedoci
pouzdani i da govore istinu kada kau da su apelant i njegov brat
Goran Damjanovi bili na mjestu zloina i da su poinili kaznena
djela u svezi sa inkriminiranim dogaajem.
10. U svezi sa apelantovim alibijem, Sud BiH je utvrdio da
se apelant nije mogao nalaziti u okruenju u Potkraju, kako je on
rekao u svojoj obrani, jer nema dokaza o tomu da su bosanski
Srbi morali naputati svoje domove i kriti se. Dokazi koje je dao
svjedok Zoran jasno ukazuju na to da su Srbi kontrolirali
Rakovicu i podruje oko Rakovice u travnju, svibnju i lipnju
1992. godine, a to proizlazi i iz izjava svjedoka optube
Ibrahima Baberovia, Abdulaha Kolde i Elze Livani. Svi su
izjavili da nije mogue da je ijedna srpska obitelj na podruju
cijele Mjesne zajednice Rakovica u razdoblju od 6. travnja do
srpnja 1992. godine mogla biti zarobljena, a niti blokirana, i da su
se Srbi mogli u to vrijeme slobodno kretati. injenica o povredi
Luke Damjanovia ne odraava apelantov alibi, jer na temelju
izjava svjedoka obrane, prie o tomu kako je apelant saznao za
ranjavanje svog oca kada je otiao iz Potkraja u Bojnik da ga
posjeti su veoma nejasne, konfuzne i nedosljedne. Obzirom na
navedeno, Sud BiH je odluio kao u dispozitivu presude.
11. U pogledu pitanja primjene materijalnog zakona, Sud
BiH je smatrao relevantnim dva zakonska principa - princip
zakonitosti (lanak 3. KZBiH) i princip vremenskog vaenja
Kaznenog zakona (lanak 4. KZBiH). Princip zakonitosti je
propisan lankom 7. stavak 1. Europske konvencije i lankom 15.
stavak 1. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim
pravima (u daljnjem tekstu: MPGPP). Ova odredba, ukazao je
Sud BiH, propisuje zabranu izricanja tee kazne ne utvrujui
obvezno primjenu blaeg zakona za uinitelja u odnosu na kaznu
koja se primjenjivala u vrijeme izvrenja kaznenog djela.
Meutim, lanak 7. stavak 2. i lanak 15. stavak 2. MPGPP
sadre odredbe koje su iznimke u odnosu na pravilo utvreno
lankom 7. stavak 1. Europske konvencije i lankom 15. stavak
1. MPGPP. Takoer, ista iznimka je sadrana u lanku 4.a)
KZBiH, kojim je propisano da l. 3. i 4. KZBiH ne spreavaju
suenje i kanjavanje bilo koje osobe za bilo koje injenje ili
neinjenje koje je u vrijeme kada je poinjeno predstavljalo
kazneno djelo sukladno ostalim principima meunarodnog prava.
Time su faktiki preuzete odredbe lanka 7. stavak 2. Europske
konvencije i lanka 15. stavak 2. MPGPP i omogueno je
iznimno odstupanje od principa iz lanka 4. KZBiH, kao i
odstupanje od obvezne primjene blaeg zakona u postupcima koji
predstavljaju kazneno djelo prema meunarodnom pravu. To je
sluaj u ovom postupku, zakljuio je Sud BiH, jer se upravo radi

o inkriminaciji koja ukljuuje krenje pravila meunarodnog
prava.
12. Sud BiH je, dalje, pojasnio da je lankom 173. KZBiH
propisano kao kazneno djelo "ratni zloin protiv civilnog
puanstva" (teke povrede enevske konvencije iz 1949. godine)
isto kao i lankom 2. Statuta MKSJ. Ratni zloin protiv civilnog
puanstva je u kritinom razdoblju bio striktno propisan i
Kaznenim zakonom SFRJ, koji je tada bio na snazi u Bosni i
Hercegovini. injenica da se kaznena djela propisana lankom
173. KZBiH mogu nai i u lanku 142. stavak 1. Kaznenog
zakona SFRJ (u daljnjem tekstu: KZSFRJ) dozvoljava zakljuak
da je kazneno djelo ratni zloin protiv civilnog puanstva bilo
propisano zakonom. Meutim, kako se vidi iz ovih odredaba,
izreena kazna koju predvia lanak 173. KZBiH je definitivno
blaa od smrtne kazne koju predvia lanak 142. KZSFRJ i koja
je bila na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo poinjeno. Na
koncu, a u svezi sa lankom 7. stavak 1. Europske konvencije,
Sud BiH je konstatirao da je primjena lanka 4.a) KZBiH i dalje
opravdana, te da zadovoljava naelo vremenskog vaenja
kaznenog zakona, odnosno primjenu zakona koji je blai za
poinitelja.
13. Sud BiH je, takoer, istaknuo da je, u vrijeme kada su
poinjena kaznena djela, Bosna i Hercegovina kao nasljednica
drave SFRJ bila strana potpisnica svih relevantnih
meunarodnih konvencija o ljudskim pravima i meunarodnom
humanitarnom, odnosno kaznenom pravu. Isto tako, obiajni
status kanjivosti zloina protiv ovjenosti i pripisivanje
individualne kaznene odgovornosti za njegovo poinjenje u
razdoblju od 1992. godine potvrdili su generalni tajnik UN,
Povjerenstvo za meunarodno pravo i jurisprudencija MKSJ.
Ove institucije ocijenile su da kanjivost zloina protiv
ovjenosti predstavlja imperativnu normu meunarodnog prava
ili jus cogens. Zbog toga je nepobitno da je 1992. godine zloin
protiv ovjenosti bio dio obiajnog meunarodnog prava. Prema
tomu, zakljuio je Sud BiH, kazneno djelo zloin protiv
ovjenosti moe se u svakom sluaju podvesti pod "opi principi
meunarodnog prava" iz l. 3. i 4.a) KZBiH. Dakle, bez obzira na
to je li promatrano sa stajalita meunarodnog obiajnog prava ili
stajalita "principa meunarodnog prava", nedvojbeno je da
zloin protiv ovjenosti predstavlja kazneno djelo u
inkriminiranom razdoblju, odnosno da je zadovoljen princip
legaliteta.
14. Prilikom odmjeravanja kazne sud je apelantu od
olakotnih okolnosti prihvatio injenicu da se korektno drao pred
sudom i primjerno ponaao, da je obiteljski ovjek koji do sada
nije kazneno gonjen, te da je otac malodobnog djeteta. Sud nije
ustanovio osobito olakotne okolnosti koje bi, u smislu lanka 49.
stavak 1. toka b), ukazivale da se svrha kanjavanja moe
postii blaom kaznom. Oteavajue okolnosti u odnosu na
apelanta sud nije naao.
15. Protiv navedene presude apelant je izjavio priziv
Apelacijskom odjelu Odjela I. za ratne zloine Suda BiH (u
daljnjem tekstu: Apelacijsko vijee). Apelacijsko vijee je
Presudom broj X-KR-05/107 od 19. studenog 2007. godine
priziv odbilo kao neutemeljen i potvrdilo prvostupanjsku presudu
kojom je apelantu, zbog kaznenog djela ratni zloin protiv
civilnog puanstva iz lanka 173. stavak 1. toka c) KZBiH,
izreena kazna zatvora u trajanju od 10 godina i est mjeseci, a
zakon (tj. KZBiH) za ovo kazneno djelo (ratni zloin protiv
civilnog puanstva iz lanka 173) propisuje da poinitelj...kaznit
e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom
dugotrajnog zatvora.... Apelacijsko vijee je utvrdilo da pobijana
prvostupanjska presuda sadri valjanu analizu svih odlunih
injenica i da su izvedeni dokazi ocijenjeni na nain propisan
Zakonom o kaznenom postupku BiH. Apelacijsko vijee je
Petak, 8. 11. 2013.
istaknulo da injenica da prvostupanjsko vijee nije ocijenilo

dokaze na nain na koji je to obrana htjela, te da nije posebno
analiziralo svaku reenicu iskaza koje su svjedoci dali bilo u
tijeku mnogobrojnih sasluanja razliitih osoba u fazi istrage, bilo
na glavnom pretresu, ne ini presudu manjkavom i nepotpunom,
ve jasnom i koncentriranom na bitne elemente kaznenog djela za
koje se sudi. Ocjena dokaza, kao bitan element sadraja presude,
treba sadravati obrazloenje zbog ega i na temelju ega je sud
utvrdio (ili nije utvrdio) postojanje bitnih elemenata kaznenog
djela, te na koji je nain ocijenio proturjene dokaze koji su u
tome kontekstu izvedeni, ali to ne znai da je sud obvezan
pojedinano razjasniti apsolutno svaku, pa i najmanju razliku u
iskazima svjedoka. Ono to je bitno jeste to da se njihovi iskazi
poklapaju u svim bitnim elementima vezanim za predmetni
dogaaj, to je i prvostupanjsko vijee ispravno zakljuilo, dok
odreene razlike samo potkrepljuju zakljuak da oni svjedoe o
proivljenom, a ne naknadno nauenom dogaaju. U konkretnom
sluaju svjedoci su suglasno potvrdili da su po zarobljavanju
odvedeni pred samoposlugu u Bojniku, gdje su ih vojnici, a meu
kojima su bili apelant i Goran Damjanovi, udarali automatskim
pukama i palicama, razbijali im flae o glavu i sl. Apelacijsko
vijee, takoer, smatra da nedosljednosti u iskazima svjedoka
nisu takve naravi da bi dovele u pitanje vjerodostojnost i
pouzdanost iskaza svjedoka, te dijeli zakljuak prvostupanjskog
vijea da su iskazi u dovoljnoj mjeri precizni povodom svih
kljunih momenata i bitnih elemenata kaznenog djela, a manja
odstupanja samo uvruju stajalite suda da se radi o iskrenim
svjedocima koji su pred sudom ponovili one injenice i detalje
koje su objektivno mogli upamtiti.
16. Dalje, navodi drugostupanjski sud, apelantova obrana u
pogledu alibija na koji se poziva nije uvjerljiva, a, sa druge
strane, sve odlune injenice o njegovoj krivnji uvjerljivo su
utvrene i jasno obrazloene. Naime, usporeujui ih sa
svjedocima Tuiteljstva, svjedoci obrane koji su sasluani na ove
okolnosti djeluju sasvim neuvjerljivo, te evidentno prilagoavaju
svoje izjave potrebama apelantovog alibija. U njihovim izjavama
postoji mnogo neslaganja kako u pogledu navodnog okruenja
Potkraja, tako i u pogledu apelantovog boravka u tom mjestu u
vrijeme koje je obuhvaeno optunicom. Teza obrane je bila da je
apelant bio u okruenju u Potkraju, te da usljed toga nije mogao
ni posjetiti ranjenog oca, a kamoli kritine prilike biti pred
samoposlugom u Bojniku. Meutim, svjedoci koje je sud na ove
okolnosti sasluao, ukljuujui i samog apelanta, ozbiljno su
doveli u pitanje odrivost takve teze. Ovo se, prije svega, odnosi
na injenicu da je sm apelant na pitanje kako su stanovnici
Potkraja, uslijed navodnog okruenja, dolazili do hrane, priznao
da su mogli slobodno odlaziti u Rakovicu. Dalje, izjava
apelantovog tasta da je apelant u vrijeme inkriminiranog
dogaaja ivio sa njim u kui, obzirom na obiteljske veze, u
usporedbi sa preciznim navodima svjedoka Tuiteljstva, ni u
kojem sluaju nije dovoljno pouzdana da bi joj sud bezuvjetno
poklonio vjeru. Osim toga, svjedok obrane Salem Koldo, koji je
boravio u kui apelantovog tasta upravo u vrijeme koje je
obuhvaeno optunicom, u svojoj izjavi je rekao da apelanta nije
vidio u kui. Obzirom na navedeno, Apelacijsko vijee je
zakljuilo da dokazi na kojima obrana temelji alibije optuenih
nisu pouzdani, pa su i prizivni prigovori kojima se ukazuje na
suprotno neutemeljeni, te su kao takvi i odbijeni.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant tvrdi da mu je povrijeeno pravo na pravino
suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 6.
Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na kanjavanje
samo na temelju zakona iz lanka 7. Europske konvencije.
Petak, 8. 11. 2013.
18. Povredu prava na pravino suenje apelant vidi u

proizvoljnoj ocjeni dokaza, povredi odredaba Zakona o
kaznenom postupku. U apelaciji, detaljno analizirajui presude
prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, navodi da su Pretresno
vijee i Apelacijsko vijee Suda BiH proizvoljno ocijenili
provedene dokaze i na temelju tako provedenog dokaznog
postupka proizvoljno i netono utvrdili injenino stanje. Smatra
da sudovi nisu smjeli odbiti provedbu dokaza sasluanjem
svjedoka obrane, koji bi doprinijeli utvrivanju stvarne istine o
dogaaju zbog kojeg je apelant proglaen krivim i osuen na
kaznu zatvora. Stoga, apelant smatra da je Sud BiH povrijedio i
odredbe Zakona o kaznenom postupku, jer nije potpuno i istinito
ocijenio injenice koje ga terete i koje idu u njegovu korist.
19. U odnosu na povredu prava iz lanka 7. Europske
konvencije, apelant istie da je pravomono osuen zbog
kaznenog djela ratni zloin protiv civilnog puanstva iz lanka
173. stavak 1. toka c) u svezi sa lankom 180. stavak 1. KZBiH.
Apelant smatra da su sudovi pogrenim tumaenjem obvezne
primjene blaeg zakona primijenili kazneni zakon koji je stroi za
apelanta i koji je donesen 10 godina nakon izvrenja kaznenog
djela za koje je apelant osuen. Istie da lanak 7. Europske
konvencije, kao i lanak 4. stavak 1. KZBiH jasno propisuju da
kaznena optuba i presuda mogu biti utemeljene na normi koja je
vaila u vrijeme kada se dogodio inkriminirani in, te da se ne
moe nametnuti tea kazna od one koja je bila primjenjivana u
vrijeme kada je djelo poinjeno, a da je lankom 4. stavak 2.
KZBiH propisano ako se poslije uinjenja kaznenog djela jednom
ili vie puta izmijeni zakon, primjenjivat e se zakon blai za
uinitelja. Apelant, dalje, istie da je osuen zbog kaznenog djela
koje je poinjeno 2. lipnja 1992. godine, dakle, u vrijeme kada su
radnje koje mu se stavljaju na teret bile inkriminirane lankom
142. KZSFRJ, koji je BiH preuzela 1992. godine, te da je nakon
zavretka rata dolo do nekoliko izmjena kaznenog
zakonodavstva, tako da je materija "ratnih zloina" bila izvjesno
vrijeme (1998-2003. godine) normirana entitetskim zakonima, a
nakon toga KZBiH. Meutim, istovrsno kazneno djelo, zbog
kojeg je apelant osuen, postojalo je u domaem zakonodavstvu i
u vrijeme izvrenja i u vrijeme suenja, te stoga je, prema
apelantovom miljenju, trebalo primijeniti sve institute kaznenog
prava i garantirana ustavna prava, kao i prava garantirana
Europskom konvencijom.
20. Apelant smatra da pozivanje Suda BiH na lanak 7.
stavak 2. Europske konvencije u konkretnom sluaju nije
relevantno. Istie da stavak 2. lanka 7. Europske konvencije ima
funkciju da, prije svega, "pokrije" kazneni progon za krenje
enevskih konvencija pred meunarodnim tijelima ustanovljenim
za ovakve sluajeve, kao to je Meunarodni kazneni sud za
bivu Jugoslaviju i Ruandu, i da "pokrije" sluajeve pred
domaim sudovima kada domae zakonodavstvo nije propisalo
ove inkriminacije kao kaznena djela, odnosno nije obuhvatilo sve
elemente obiljeja ovih djela prema enevskim konvencijama,
to u ovom predmetu nije sluaj. Apelant, dalje, istie da je
osnovno pitanje koji je zakon blai poto je u ranijem kaznenom
zakonodavstvu ex Jugoslavije, koje je Bosna i Hercegovina
preuzela svojom uredbom 1992. godine, postojalo istovjetno
kazneno djelo (lanak 142. preuzetog KZSFRJ, sa zaprijeenom
kaznom zatvora od pet godina ili smrtnom kaznom), a u novom
kaznenom zakonodavstvu koje je primijenjeno u konkretnom
sluaju (lanak 173. KZBiH, kazna zatvora od 10 godina ili
dugotrajni zatvor). Na prvi pogled blai je zakon iz 2003. godine,
jer ne predvia smrtnu kaznu. Meutim, poto je ve od stupanja
na snagu Ustava Federacije BiH 1994. godine ukinuta smrtna
kazna, to je samo potvreno i u Ustavu BiH iz 1995. godine, a
imajui u vidu zauzeta stajalita redovitih sudova u Bosni i
Hercegovini, u entitetima i Distriktu Brko (Vrhovni sud
Federacije BiH, Vrhovni sud Republike Srpske i Apelacijski sud
Distrikta Brko) da se ne moe izrei smrtna kazna (ovakvo

stajalite je zauzeo i Dom za ljudska prava u sluaju Damjanovi
i Herak protiv Federacije Bosne i Hercegovine), proizlazi da je
blai zakon iz 1992. godine. Obzirom na navedeno, apelant
smatra da mu je povrijeeno pravo zagarantirano lankom 7.
stavak 1. Europske konvencije, jer je osuen po stroem zakonu.
b) Odgovor na apelaciju
21. Sud BiH u odgovoru na apelaciju istaknuo je da su
apelantovi navodi o povredi njegovih prava iz l. 6. i 7. Europske
konvencije neutemeljeni. U svezi sa apelantovim navodima o
povredi prava na pravino suenje iz lanka 6. Europske
konvencije, Sud BiH je ocijenio da je, suprotno apelantovim
navodima, u obje presude dao jasne i razumljive razloge kojim se
rukovodio u donoenju svoje odluke. Prvostupanjska presuda,
koja je potvrena u dijelu koji se odnosi na apelanta, rezultat je
logike i psiholoke ocjene dokaza pojedinano i u njihovoj
meusobnoj svezi pri emu je Pretresno vijee vodilo rauna o
njihovoj zakonitosti, kao i o naelu slobodne ocjene dokaza,
rukovodivi se pritom samo ocjenom relevantnih dokaza koji su
nuni za donoenje presude, uz napomenu da to to se nije bavilo
pojedinano nekim dokazom za koji je ustanovilo da ima
periferni znaaj, ne znai da je on zanemaren ili proizvoljno
ocijenjen, a to je suglasno praksi MKSJ. Stoga, Sud BiH
apelantove navode u svezi sa povredom prava na pravino
osuenje smatra neutemeljenim.
22. U svezi sa apelantovim navodima o povredi prava iz
lanka 7. Europske konvencije, Sud BiH je istaknuo da je u
konkretnom sluaju, imajui u vidu da je djelo za koje je apelant
proglaen krivim predstavljalo dio opih naela meunarodnog
prava. Pretresno vijee, a potom i Apelacijsko vijee, primijenilo
KZBiH. Naime, lankom 4a. KZBiH je propisano da lanci 3.
(naelo zakonitosti) i 4. (naelo vremenskog vaenja kaznenog
zakona) KZBiH ne spreavaju suenje ili kanjavanje bilo koje
osobe za bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je
poinjeno predstavljalo kazneno djelo sukladno opim naelima
meunarodnog prava. Sud BiH se u tom smislu pozvao na
Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 1785/06.
23. Sud BiH je, takoer, istaknuo da nije toan apelantov
navod da je smrtna kazna kao kazna prestala vaiti donoenjem
Ustava FBiH 1994. godine, imajui u vidu da je smrtna kazna tek
lankom 1. Protokola broj 13 uz Europsku konvenciju iz 2002.
godine ukinuta, a i prema zakonu iz vremena izvrenja kaznenog
djela i dalje je bila na snazi. Meutim, sve i da je smrtna kazna
bila uklonjena, nije mogue jednostavnim odstranjivanjem jedne
sankcije (u konkretnom sluaju, smrtne kazne) primijeniti druge
blae sankcije i time ostaviti neadekvatno sankcioniranje najteih
kaznenih djela, to je u konkretnoj situaciji sluaj. Takvim
postupanjem bi, prema miljenju Suda BiH, bio naruen princip
pravinosti i vladavine prava.
24. Tuiteljstvo BiH smatra da je Sud BiH pravilno
primijenio KZBiH i u potpunosti odgovorio na pitanje primjene
"blaeg zakona". Ove tvrdnje potkrijepljene su zakljukom
Ustavnog suda iz predmeta broj AP 1785/06 u svezi sa
primjenom lanka 7. Europske konvencije. Naime, nesumnjivo
je, a ni apelant ne tvrdi suprotno, da ratni zloin protiv civila iz
lanka 173. KZBiH predstavlja meunarodno obiajno pravo,
odnosno opa naela meunarodnog prava. Stoga je jasno da je
lanak 4a. KZBiH u konkretnom sluaju primjenjiv i da su
meunarodna kaznena djela izuzeta od odredbe o blaoj kazni
sadrane u lanku 4. KZBiH, pa su apelantovi navodi irelevantni.
Stoga je Tuiteljstvo BiH zakljuilo da su navodi apelacije u tom
smislu u cijelosti neutemeljeni.
V. Relevantni propisi
25. Kazneni zakon Bosne i Hercegovine ("Slubeni
glasnik BiH" br. 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07)
u relevantnom dijelu glasi:
lanak 3.
Naelo zakonitosti
(1) Kaznena djela i kaznenopravne sankcije propisuju se
samo zakonom.
(2) Nikome ne moe biti izreena kazna ili druga
kaznenopravna sankcija za djelo koje, prije nego to je poinjeno,
nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kao
kazneno djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna.
lanak 4.
Vremensko vaenje Kaznenog zakona
(1) Na poinitelja kaznenog djela primjenjuje se zakon koji
je bio na snazi u vrijeme poinjenja kaznenog djela.
(2) Ako se poslije poinjenja kaznenog djela jednom ili vie
puta izmijeni zakon, primijenit e se zakon koji je blai za
poinitelja.
lanak 4a.
Suenje ili kanjavanje za kaznena djela prema opim naelima
meunarodnog prava
lanci 3. i 4. ovog zakona ne prijee suenje ili kanjavanje
bilo koje osobe za bilo koje injenje ili neinjenje koje je u
vrijeme kada je poinjeno predstavljalo kazneno djelo sukladno
opim naelima meunarodnog prava.
lanak 42.
Kazna zatvora
(1) Kazna zatvora ne moe biti kraa od trideset dana ni
dulja od dvadeset godina.
(2) Za najtee oblike tekih kaznenih djela poinjenih s
namjerom, moe se propisati kazna zatvora u trajanju od
dvadeset do etrdeset i pet godina (dugotrajni zatvor).
(3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moe propisati
kao jedina glavna kazna za pojedino kazneno djelo.
(4) Kazna dugotrajnog zatvora ne moe se izrei poinitelju
koji u vrijeme poinjenja kaznenog djela nije navrio dvadeset i
jednu godinu ivota.
(5) Pod uvjetima propisanim Glavom X (Pravila o
odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju
maloljetnika) ovog zakona moe se izrei kazna maloljetnikog
zatvora. Kazna maloljetnikog zatvora je po svojoj svrsi, naravi,
trajanju i nainu izvrenja posebna kazna oduzimanja slobode.
(6) Kazna zatvora se izrie na pune godine i mjesece, a do
est mjeseci i na pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora se izrie
samo na pune godine.
(7) Ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i
pomilovanje mogu se dati tek nakon izdranih tri petine te kazne.
lanak 173.
Ratni zloini protiv civilnog puanstva
(1) Tko krei pravila meunarodnog prava za vrijeme
rata, oruanog sukoba ili okupacije naredi ili poini koje od ovih
djela:
c) usmrivanja, namjerno nanoenje osobi snanog
tjelesnog ili duevnog bola ili patnje (muenje), neovjeno
postupanje, bioloke, medicinske ili druge znanstvene pokuse,
uzimanje tkiva ili organa radi presaivanja, nanoenje velikih
patnji ili ozljeda tjelesne cjelovitosti ili povreda zdravlja;
kaznit e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili
kaznom dugotrajnog zatvora.
26. Krivini zakon SFRJ ("Slubeni list SFRJ" br. 44/76,
36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90) u
relevantnom dijelu glasi:
Petak, 8. 11. 2013.
lan 37.
(1) Smrtna kazna ne moe se propisati kao jedina glavna
kazna za odreeno krivino djelo.
(2) Smrtna kazna moe se izrei samo za najtee sluajeve
tekih krivinih djela za koje je zakonom propisana.
(3) Smrtna kazna ne moe se izrei licu koje u vrijeme
izvrenja krivinog djela nije navrilo osamnaest godina, niti
bremenitoj eni.
(4) Punoljetnom licu koje u vrijeme izvrenja krivinog
djela nije navrilo dvadeset jednu godinu smrtna kazna moe se
izrei, pod uslovom iz stava 2. ovog lana, samo za krivina djela
protiv osnova socijalistikog samoupravnog drutvenog ureenja
i bezbjednosti SFRJ, za krivina djela protiv ovjenosti i
meunarodnog prava i za krivina djela protiv oruanih snaga
SFRJ.
(5) Smrtna kazna izvrava se streljanjem, bez prisustva
javnosti.
lan 38. st. 1, 2. i 3.
(1) Zatvor ne moe biti krai od petnaest dana ni dui od
petnaest godina.
(2) Za krivina djela za koja je propisana smrtna kazna sud
moe izrei i zatvor od dvadeset godina.
(3) Ako je za krivino djelo uinjeno sa umiljajem propisan
zatvor u trajanju od petnaest godina, moe se za teke oblike tog
djela propisati i zatvor od dvadeset godina.
Glava XVI - Krivina djela protiv ovjenosti i
meunarodnog prava
(Napomena: obuhvatala, izmeu ostalih, sljedea krivina
djela: lan 141. genocid; lan 142. ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva; lan 143. ratni zloin protiv ranjenika i bolesnika;
lan 144. ratni zloin protiv ratnih zarobljenika; lan 145.
organiziranje grupe i podsticanje na izvrenje genocida i ratnih
zloina; lan 146. protivpravno ubijanje i ranjavanje
neprijatelja; lan 147. protivpravno oduzimanje stvari od
ubijenih i ranjenih na bojitima; lan 154. rasna i druga
diskriminacija; lan 155. zasnivanje ropskog odnosa i prijevoz
lica u ropskom odnosu)
lan 142.
Ratni zloin protiv civilnog stanovnitva
(1) Ko krei pravila meunarodnog prava za vrijeme rata,
oruanog sukoba ili okupacije naredi da se izvri napad na
civilno stanovnitvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica
onesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, teku
tjelesnu povredu ili teko naruavanje zdravlja ljudi; napad bez
izbora cilja kojim se pogaa civilno stanovnitvo; da se prema
civilnom stanovnitvu vre ubistva, muenja, neovjena
postupanja, bioloki, medicinski ili drugi nauni eksperiment,
uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanoenja velikih
patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili
preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevoenje na
drugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanje;
primjenjivanje mjera zastraivanja i terora, uzimanje talaca,
kolektivno
kanjavanje,
protivzakonito
odvoenje
u
koncentracione logore i druga protivzakonita zatvaranja,
liavanje prava na pravilno i nepristrano suenje; prisiljavanje
na slubu u oruanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj
obavjetajnoj slubi ili administraciji; prisiljavanje na prinudni
rad, izgladnjivanje stanovnitva, konfiskaciju imovine, pljakanje
imovine stanovnitva, protivzakonito i samovoljno unitavanje ili
prisvajanje u velikim razmjerima imovine koje nije opravdano
vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nerazmjerno velike
kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaeg novca ili
protivzakonito izdavanje novca, ili ko izvri neko od navedenih
djela,
Petak, 8. 11. 2013.
kaznit e se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom

kaznom.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog lana kaznit e se ko krei
pravila meunarodnog prava za vrijeme rata, oruanog sukoba
ili okupacije naredi: da se izvri napad na objekte posebno
zatiene meunarodnim pravom i objekte i postrojenja sa
opasnom snagom kao to su brane, nasipi i nuklearne elektrane;
da se bez izbora cilja pogaaju civilni objekti koji su pod
posebnom zatitom meunarodnog prava, nebranjena mjesta i
demilitarizirane zone; dugotrajno i velikih razmjera oteenje
prirodne okoline koje moe da teti zdravlju ili opstanku
stanovnitva ili ko izvri neko od navedenih djela.
oruanog sukoba ili okupacije, kao okupator, naredi ili izvri
preseljenje dijelova svog civilnog stanovnitva na okupiranu
teritoriju,
kaznit e se zatvorom najmanje pet godina.
27. Zakon o kaznenom postupku BiH ("Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05,
48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08,
12/09 i 16/09) u relevantnom dijelu glasi:
lanak 3.
Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo
(1) Svatko se smatra nedunim za kazneno djelo dok se
pravomonom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja.
(2) Sumnju o postojanju injenica koje ine obiljeja
kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe
kaznenog zakonodavstva, sud rjeava presudom na nain koji je
povoljniji za optuenika.
lanak 14.
Jednakost u postupanju
Sud, tuitelj i druga tijela koja sudjeluju u postupku duni
su s jednakom panjom ispitivati i utvrivati kako injenice koje
osumnjienika, odnosno optuenika terete, tako i one koje im idu
u korist.
lanak 15.
Slobodna ocjena dokaza
Pravo suda, tuitelja i drugih tijela koja sudjeluju u
kaznenom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje
injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim
dokaznim pravilima.
VI. Dopustivost
28. Sukladno lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,
Ustavni sud, takoer, ima apelacijsku nadlenost u pitanjima koja
su sadrana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora
zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. Sukladno lanku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda,
Ustavni sud moe razmatrati apelaciju samo ako su protiv
presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi
uinkoviti pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se podnese
u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio
odluku o posljednjem uinkovitom pravnom lijeku kojeg je
koristio.
30. U konkretnom sluaju predmet osporavanja apelacijom
je Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-05/107 od 19.
studenog 2007. godine protiv koje nema drugih uinkovitih
pravnih lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporenu
presudu apelant je primio 3. prosinca 2007. godine, a apelacija je
podnesena 29. sijenja 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako
je propisano lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Konano, apelacija ispunjava i uvjete iz lanka 16. st. 2. i 4.
Pravila Ustavnog suda, jer nije oigledno (prima facie)
neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg
apelacija nije dopustiva.
31. Imajui u vidu odredbe lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i

Hercegovine, lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u
pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
32. Apelant je osporio navedene presude, tvrdei da mu je
tim presudama povrijeeno pravo na pravino suenje iz lanka
II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 6. Europske
konvencije i da je na njegovu tetu prekren lanak 7. Europske
konvencije.
33. Ustavni sud e prvo ispitati postoji li krenje lanka 7.
Europske konvencije.
lanak 7. Europske konvencije
34. lanak 7. Europske konvencije glasi:
1. Nitko se ne moe smatrati krivim za krivino djelo
nastalo injenjem ili neinjenjem koje nije predstavljalo krivino
djelo u vrijeme izvrenja, prema nacionalnom ili meunarodnom
pravu. Isto tako, izreena kazna nee biti tea od one koja se
primjenjivala u vrijeme izvrenja krivinog djela.
2. Ovaj lanak ne utjee na suenje ili kanjavanje bilo koje
osobe koja je kriva za injenje ili neinjenje, ako je to djelo u
vrijeme izvrenja predstavljalo krivino djelo prema opim
pravnim naelima priznatim kod civiliziranih naroda.
35. Prema navodima iz apelacije, osporene odluke Suda
BiH nisu sukladne lanku 7. Europske konvencije obzirom na to
da je apelant osuen prema odredbama KZBiH, a on (apelant)
smatra da je trebao biti osuen prema odredbama KZSFRJ, jer je
taj zakon bio na snazi u vrijeme izvrenja predmetnog kaznenog
djela (ratni zloin protiv civilnog puanstva) i jer taj zakon,
navodno, propisuje blanu kaznu za predmetno kazneno djelo, te
je povoljniji, odnosno blai za apelanta. Stoga e Ustavni sud
osporene odluke ispitati sa aspekta njihove usklaenosti sa
lankom 7. Europske konvencije.
36. Ustavni sud podsjea da su u njegovoj dosadanjoj
praksi relevantni predmeti koji se tiu ratnih zloina, a u kojima
je Ustavni sud ispitivao osporene sudske odluke sukladno
standardima lanka 7. Europske konvencije: AP 1785/06 od 30.
oujka 2007. godine (Odluka o dopustivosti i meritumu
objavljena u "Slubenom glasniku BiH" broj 57/07, u daljnjem
tekstu: Maktouf) i AP 519/07 od 29. sijenja 2010. godine
(Odluka o dopustivosti i meritumu objavljena u "Slubenom
glasniku BiH" broj 20/10, u daljnjem tekstu: Samardi).
37. Ustavni sud, dalje, primjeuje da je Europski sud 18.
srpnja 2013. godine donio presudu u predmetu aplikanata
Abduladhima Maktoufa i Gorana Damjanovia (vidi, Europski
sud, Maktouf i Damjanovi protiv Bosne i Hercegovine,
aplikacije br. 2312/08 i 34179/08, presuda od 18. srpnja 2013.
godine) u kojoj je utvrdio povredu lanka 7. Europske
konvencije.
38. Europski sud u navedenoj presudi, prije svega,
konstatirao je da su neki zloini, konkretno zloin protiv
ovjenosti, u domai zakon uvedeni tek 2003. godine, pa da
sudovi nemaju nikakvu drugu mogunost nego da u takvim
predmetima primjenjuju KZBiH iz 2003. godine. Meutim,
ukazano je da predmetne aplikacije pokreu potpuno razliita
pitanja od onih u predmetu imi obzirom na to da su ratni
zloini koje su poinili aplikanti Maktouf i Damjanovi
predstavljali kaznena djela prema domaem zakonu u vrijeme
kada su poinjeni (toka 55).
39. Europski sud je istaknuo da njegov zadatak nije da
razmotri in abstracto je li retroaktivna primjena KZBiH iz 2003.
godine u predmetima ratnih zloina sama po sebi inkompatibilna
sa lankom 7. Europske konvencije, te da se ovo pitanje mora
procjenjivati za svaki predmet pojedinano, uzimajui u obzir
konkretne okolnosti svakog predmeta, a posebno jesu li domai
sudovi primijenili zakon ije su odredbe najpovoljnije za

optuenog (toka 65).
40. U citiranoj odluci je, dalje, istaknuto da je definicija
ratnih zloina ista u lanku 142. stavak 1. KZSFRJ iz 1976.
godine, koji se primjenjivao u vrijeme izvrenja predmetnih
kaznenih djela, i u lanku 173. stavak 1. KZBiH, koji je u
konkretnom predmetu primijenjen retroaktivno. Meutim,
ukazano je da ova dva zakona pruaju razliit raspon kazni za
ratne zloine. S tim u svezi je ukazano na to da je aplikant
Damjanovi osuen na kaznu zatvora od 11 godina, to je malo
iznad minimalne kazne zatvora u trajanju od deset godina koju
propisuje KZBiH, a prema KZSFRJ bilo mu je mogue izrei
kaznu zatvora u trajanju od samo pet godina. (to. 67- 68).
41. Europski sud nije prihvatio argumentaciju da je KZBiH
blai za aplikante od KZSFRJ, jer ne propisuje smrtnu kaznu. U
svezi s tim je ukazano na to da je prema KZSFRJ samo za najtee
oblike ratnih zloina bila zaprijeena smrtna kazna, te poto
nijedan od aplikanata nije proglaen krivim za oduzimanje ivota,
zloini za koje su oni osueni oigledno nisu spadali u tu
kategoriju. tovie, aplikantu Maktoufu je izreena najnia
mogua kazna, a aplikantu Damjanoviu kazna koja je tek malo
via od najnie kazne koju propisuje KZBiH za ratne zloine. U
tim okolnostima Europski sud je smatrao da je u navedenom
predmetu od posebnog znaaja bilo da se ustanovi koji je zakon
blai u pogledu minimalne kazne, te da je to, bez ikakve sumnje,
KZSFRJ (toka 69).
42. Europski sud je, dalje, naveo da su kazne koje su
izreene aplikanatima bile unutar raspona kanjavanja koji je
propisan i KZSFRJ i KZBiH i da se, stoga, ne moe sa
sigurnou tvrditi da bi ijedan od aplikanata bio blae kanjen da
je primijenjen KZSFRJ iz 1976. godine. Meutim, i pored toga,
Europski sud je ukazao da: Ono to je od kljunog znaaja,
meutim, jeste da su aplikanti mogli dobiti nie kazne da je taj
zakon (napomena: KZSFRJ) primijenjen u njihovim predmetima
(toka 70). U tom smislu Europski sud je ukazao i na praksu
Suda BiH u novijim predmetima ratnih zloina u kojim se
primjenjuje KZSFRJ umjesto KZBiH posebno s ciljem primjene
najblaih pravila kanjavanja (napomena: Kurtovi). Europski
sud je, ocjenjujui navedeno, zakljuio da () obzirom na to da
postoji realna mogunost da je retroaktivna primjena Zakona iz
2003. bila na tetu aplikanata u pogledu izricanja kazne, ne moe
se rei da im je osigurana uinkovita zatita od nametanja vee
kazne, to predstavlja povredu lanka 7. Europske konvencije
(toka 70).
43. Dalje, Europski sud nije prihvatio argument da se
pravilo koje zabranjuje retroaktivnu primjenu kaznenog
zakonodavstva ne primjenjuje ukoliko je neko djelo, u vrijeme
njegovog poinjenja, predstavljalo kazneno djelo prema "opim
pravnim naelima koja priznaju civilizirani narodi", u smislu
znaenja lanka 7. stavak 2. Europske konvencije. Naime,
Europski sud je istaknuo da ovo stajalite nije sukladno Travaux
prparatoires koji impliciraju da se moe smatrati da lanak 7.
stavak 1. sadri ope pravilo neretroaktivnosti, a da lanak 7.
stavak 2. predstavlja samo kontekstualno pojanjenje za aspekt
kaznene odgovornosti iz tog pravila, a koji je dodan kako bi se
osiguralo da nema nikakve sumnje u pogledu valjanosti kaznenih
postupaka nakon Drugog svjetskog rata u pogledu zloina koji su
poinjeni tijekom tog rata. Stoga je jasno da oni koji su sastavljali
tekst Europske konvencije nisu imali namjeru dozvoliti bilo
kakvu opu iznimku od pravila neretroaktivnosti, a Europski sud
je, s tim u svezi, u brojnim predmetima zakljuio da su dva
stavka lanka 7. uzajamno povezana i da se trebaju tumaiti na
usklaen nain (toka 72).
44. Europski sud nije prihvatio ni argument da je obveza
drave, prema meunarodnom humanitarnom pravu, da se ratni
zloini kanjavaju na adekvatan nain zahtijevala da se u
Petak, 8. 11. 2013.
predmetnom sluaju ne primijeni pravilo o zabrani

retroaktivnosti. Usvezi s tim je istaknuto da se pravilo
neretroaktivnosti zloina i kazni, takoer, nalazi u enevskim
konvencijama i njihovim dopunskim protokolima. tovie,
obzirom na to da su kazne izreene aplikantima bile unutar
raspona propisanog i Zakonom iz 1976. i Zakonom iz 2003.
godine, Europski sud je smatrao da je oigledno neutemeljen
argument da aplikanti ne bi bili adekvatno kanjeni u sluaju da
je primijenjen Zakon iz 1976. godine (toka 74).
45. Imajui u vidu sve navedeno, Europski sud je zakljuio
da je dolo do povrede lanka 7. Europske konvencije u odnosu
na oba aplikanta. Meutim, Europski sud je jasno naglasio da to
ne znai da su u njihovom sluaju trebale biti izreene blae
kazne, nego samo da je trebao biti primijenjen KZSFRJ iz 1976.
godine.
46. Ustavni sud, najprije, ukazuje na to da se predmet
apelanta Zorana Damjanovia kako u pogledu injeninog
supstrata, tako i u pogledu pravnog pitanja ne razlikuju od
predmeta Maktouf i Damjanovi, koji je razmatrao Europski sud
u citiranoj odluci. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje i da je
apelant Zoran Damjanovi proglaen krivim i osuen za isti
kaznenopravni dogaaj istom presudom Suda BiH kao i aplikant
Goran Damjanovi. Dalje, apelant Zoran Damjanovi je osuen
za kazneno djelo ratni zloin protiv civilnog puanstva sukladno
lanku 173. KZBiH iako se radi o djelu koje je poinjeno 2.
lipnja 1992. godine, odnosno u vrijeme kada je bio na snazi
KZSFRJ, koji je u lanku 142. propisivao na identian nain isto
kazneno djelo. Dakle, i u apelantovom sluaju KZBiH je
primijenjen retroaktivno (vidi, Maktouf i Damjanovi, toka 67).
47. Ustavni sud, dalje, primjeuje da iz obrazloenja
osporenih presuda proizlazi da je Sud BiH primjenu materijalnog
prava, konkretno KZBiH, te ocjenu da je ovaj zakon blai po
apelanta utemeljio na argumentaciji koja se moe sumirati na
sljedei nain: da lanak 7. stavak 2. Europske konvencije
dozvoljava iznimku od opeg pravila o zabrani retroaktivnosti
sadranog u stavku 1. istog lanka; da je, obzirom na zaprijeenu
kaznu, blai zakon po apelanta KZBIH, jer odredbe lanka 173.
tog zakona ne propisuju smrtnu kaznu za predmetno kazneno
djelo za razliku od odredaba lanka 142. KZSFRJ koji je bio na
snazi i koji se primjenjivao u vrijeme izvrenja predmetnog
kaznenog djela, te da je obveza drave, prema meunarodnom
humanitarnom pravu, da se ratni zloini kanjavaju na adekvatan
nain zahtijevala da se u predmetnom sluaju ne primijeni pravilo
o zabrani retroaktivnosti.
48. Dakle, radi se o identinim argumentima koji su bili
razmatrani i pred Europskim sudom u predmetu Maktouf i
Damjanovi (to. 69-74). Sukladno navedenom, Ustavni sud
smatra da nema razloga da u ovom dijelu ne prihvati razloge i
obrazloenja Europskog suda i u konkretnom predmetu.
49. Naime, apelantu Zoranu Damjanoviu izreena je kazna
zatvora u trajanju od deset godina i est mjeseci prema
odredbama lanka 173. stavak 1. toka c) KZBiH. Ustavni sud
primjeuje da izreena kazna ulazi u raspon kazne za navedeno
kazneno djelo kako je ona propisana i KZBiH i KZSFRJ. Prema
KZSFRJ, zaprijeena kazna je bila kazna zatvora od pet do
petnaest godina ili, u najteim sluajevima, smrtna kazna umjesto
koje se mogla izrei i kazna zatvora od dvadeset godina. Prema
KZBiH, zaprijeena kazna je kazna zatvora u trajanju od deset do
dvadeset godina ili, u najteim sluajevima, kazna dugotrajnog
zatvora od dvadeset do etrdeset pet godina. Dalje, Ustavni sud
primjeuje da iz osporenih presuda proizlazi da se djela za koja je
apelant Zoran Damjanovi proglaen krivim i kanjen ne mogu
svrstati u najtee oblike ratnih zloina (gubitak ivota) za koje je,
prema KZSFRJ, bilo mogue izrei smrtnu kaznu. Naime, Sud
BiH je apelanta proglasio krivim i osudio zbog toga to je aktivno
sudjelovao u premlaivanju skupine zarobljenih mukaraca
Petak, 8. 11. 2013.
bonjake nacionalnosti, Dakle, ne radi se o najteim oblicima

predmetnog kaznenog djela za koje je bilo mogue izrei
apelantu maksimalnu zaprijeenu kaznu za predmetno kazneno
djelo. tovie, apelantu je izreena kazna zatvora koja je tek malo
via od najnie kazne koju propisuje KZBiH za ratne zloine
(deset godina i est mjeseci) iz ega se moe zakljuiti da je
opredjeljenje suda bilo da se apelant blae kazni. Zbog toga, u
konkretnom sluaju nije bilo potrebno utvrivati koji zakon
propisuje blau maksimalnu kaznu, ve je bilo neophodno
utvrditi koji je zakon blai u pogledu minimalne kazne (vidi,
Maktouf i Damjanovi, toka 69). Imajui u vidu da je minimum
kazne zatvora prema KZSFRJ pet godina, a prema KZBiH deset
godina, nedvojbeno proizlazi da je u okolnostima konkretnog
sluaja blai KZSFRJ bez obzira na injenicu da, obzirom na
propisani raspon kazne zatvora, ne znai da bi apelant i dobio
manju kaznu zatvora da je u njegovom sluaju primijenjen
KZSFRJ. Naime, od kljunog znaaja je to da je apelant mogao
dobiti niu kaznu da je ovaj zakon i primijenjen (vidi, Maktouf i
Damjanovi, toka 70).
50. Ustavni sud podsjea da garancije sadrane u lanku 7.
Europske konvencije predstavljaju jedan od temeljnih initelja
vladavine prava i da zauzimaju istaknuto mjesto u sustavu
ostvarivanja prava zatienih Europskom konvencijom. Znaaj
lanka 7. Europske konvencije ogleda se i u injenici da,
sukladno lanku 15. Europske konvencije, nije doputeno
odstupanje od primjene garancija ustanovljenih lankom 7.
Europske konvencije ni u vrijeme rata ili druge javne opasnosti.
lanak 7. Europske konvencije se mora tumaiti i primjenjivati
na nain kojim se osigurava uspjena zatita od arbitrarnog
gonjenja, osude i kazne. Dalje, Ustavni sud podsjea da lanak 7.
stavak 1. ne garantira samo princip zabrane retroaktivne primjene
stroeg kaznenog zakona ve, takoer, implicitno, princip
retroaktivne primjene blaeg kaznenog zakona. Taj princip je
sadran u pravilu da, kad postoji razlika izmeu kaznenog zakona
koji je vaio u vrijeme izvrenja kaznenog djela i kaznenih
zakona koji su doneseni i koji su stupili na snagu nakon toga, a
prije donoenja pravomone presude, sudovi moraju primijeniti
zakon ije su odredbe najpovoljnije za optuenog (vidi, Europski
sud, Scoppola protiv Italije broj 2, presuda od 17. rujna 2009.
godine, toka 109). Najzad, prema stajalitu Europskog suda,
drave slobodno odluuju o vlastitim politikama kanjavanja, ali
pri tomu se i dalje moraju pridravati lanka 7. Europske
konvencije (vidi, Maktouf i Damjanovi, toka 75).
51. Dovodei u svezu okolnosti konkretnog sluaja sa
citiranim stajalitima Europskog suda, te stajalitima zauzetim u
predmetu Maktouf i Damjanovi, Ustavni sud smatra da i u
konkretnom sluaju postoji realna mogunost da je retroaktivna
primjena KZBiH bila na apelantovu tetu u pogledu izricanja
kazne, a to je protivno lanku 7. stavak 1. Europske konvencije.
52. Ustavni sud zakljuuje da je osporenim presudama Suda
BiH dolo do krenja lanka 7. stavak 1. Europske konvencije
zbog pogrene primjene zakona u odnosu na krivnju i kaznu, te se
osporene presude moraju ukinuti u cijelosti.
Ostali navodi
53. Imajui u vidu zakljuak u pogledu krenja lanka 7.
Europske konvencije i nalog da redoviti sud u ponovnom
postupku donese novu odluku, Ustavni sud smatra da nije
neophodno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na
pravo na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 6. Europske konvencije.
VIII. Zakljuak
54. Ustavni sud zakljuuje da je dolo do krenja lanka 7.
stavak 1. Europske konvencije, zato to u konkretnom sluaju
postoji realna mogunost da je retroaktivna primjena KZBiH bila
na apelantovu tetu u pogledu izricanja kazne, a to je protivno
lanku 7. stavak 1. Europske konvencije, bez obzira na injenicu

to, prema propisanom rasponu kazne zatvora, ne znai da bi
apelant i dobio manju kaznu zatvora da je u njegovom sluaju
primijenjen KZSFRJ. Naime, od kljunog znaaja je da je apelant
mogao dobiti niu kaznu da je ovaj zakon i primijenjen.
55. Na temelju lanka 61. st. 1. i 2. i lanka 64. stavak 1.
Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odluio kao u dispozitivu
ove odluke.
56. Prema lanku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine,
odluke Ustavnog suda su konane i obvezujue.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Gali, v. r.
,
325/08,
, VI/3)
, 59 2 2, 61 . 1 2
64 1
(" " . 60/05, 64/08
51/09), :
,
,
,
,
Constance Grewe,
,
-,
. ,
27. 2013.
.
7 1
.
X-05/107 19. 2007. X-05/107 18. 2007. 7 1

.
,
,
7 1
.
90

, 74 5
.
"
", "
", " "
"
".
I.
1. ( : ),
, , 29.
2008. (
: )
( : )
X--05/107 19. 2007.
1
X--05/107 18. 2007. .

.
II.
2.
325/08 14. 2008.
.
3. 22 1 ,
( : )
( :
) 2. 2010.
.
4.
13. 8. 2010.
5. 26 2 ,
17. 2010.
.
III.
6.

:
7. X--05/107 18.
2007.
10

173 1 )
( : ). ,
, ,
, 2. 1992.
,
, ,
20 30
, ,
.
, . ,
,
.
, ,

"".
8.

.

,
,
.

,

, .
, , "" "" 2.
1992.

.
,
, "" "". ,
,
,

. , ,
,

.
Petak, 8. 11. 2013.
, ,
. ,

,
.
, ,

. , ,
, ,

, ,

,
.
9. ,
,
,
.

.
10. ,

, ,

.

, 1992. ,

, .

6.
1992. ,
,
.
, ,

, . ,
.
11. ,
( 3 )
( 4 ).
7 1
15 1
( :
). , ,

.
, 7 2 15 2

7 1 15 1
. , 4)
, . 3 4

.
7 2
15 2
4 ,
Petak, 8. 11. 2013.

.
, ,
.
12. , , 173
"
" (
1949. ) 2
.

,
.
173 142 1
( : )

.
, ,
173
142
. ,
7 1 ,
4)
,
,
.
13. , , ,
,

, .
,

1992.
,
.

jus cogens. 1992.

. , ,

" " .
3 4) . ,

" ",

,
.
14.

,
,
.
, 49 1
),
.
.
15.
I
( : ).
X--05/107 19. 2007.

,
173
1 ) ,
10 , (. )
(
173)
...
....

.

,

,
,
,
. ,
,
(
) ,

,
,
.

,
,
,
.

, ,
,
, .
, ,

,

,

.
16. , ,
, ,
,
. ,
,

,
.

,
.
,
,
.
, ,
,
. , ,

, , ,
. ,

,
,
,
. ,
,
,
.
,

,
, .
IV.
)
17.
II/3)
6
( : )
7
.
18.
,
. ,
,

.
,

. ,
,

.
19. 7
,

173 1 )
180 1 .

10
. 7 ,
4 1

,

, 4 2

,
. , ,
2. 1992. , ,

142 ,
1992. ,
,
" " (1998-2003.
) ,
. , ,
,
, ,
,
,
.
20. 7
2
. 2 7
, , ""

Petak, 8. 11. 2013.
,
,
""

,
,
. , ,

x ,
1992. ,
( 142
,
),
( 173 ,
10 ).
2003. ,
. ,
1994. ,
1995. ,

, (
,
)
(

), 1992.
. ,
7 1
, .
a)
21.
. 6 7
.
6
, ,
,
.
,
,

,
,

,

,
, .
,
.
22.
7 ,
,

. ,
, . , 4
3 ( ) 4
( )

.
1785/06.
23. , ,

1994. ,
Petak, 8. 11. 2013.
1 13
2002. ,
.
, ,
(
, )

,
. , ,
.
24.

" ".
1785/06
7 . ,
, ,
173
,
. 4

4 , .

.
V.
25.
(" " . 37/03, 54/04, 61/04, 30/05,
53/06, 55/06 32/07) :
3.

(1)
.
(2)
,
,

.
4.

(1)
.
(2)
,
.
4.)

3. 4.

.
42.

(1)
.
(2)
,
(
).
(3)

.
(4)

.
(5) X (
,
)
.
, ,
.
(6) ,
.
.
(7) ,

.
173.

(1)
,
:
) ,
(),
, ,
,
,
;

.
26. (" "
. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90
45/90) :
37.
(1)
.
(2)

.
(3)
,
.
(4)

, 2. ,

,

.
(5) ,
.
38. . 1, 2. 3.
(1)
.
(2)
.
(3)
,

.
XVI -

(: , ,
: 141. ; 142.
; 143.
; 144.
; 145.
;
146. ;
147.
; 154. ;
155.
)
142.

(1)
,
, ,
,
,
;
;
, ,
, ,
,
,
;

; ;
,
, ,

,
;

;
,
, ,
,

,

,
,
,

.
(2) 1.
,
:

,
;

,
;

.
(3)
, , ,

,
.
27. ("
" . 3/03, 32/03, 36/03, 26/04,
63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07,
15/08, 58/08, 12/09 16/09) :
3.
in dubio pro reo
(1)
.
(2)

Petak, 8. 11. 2013.
,
.
14.

,

, ,
.
15.

,

.
VI.
28. VI/3)
, , ,

.
29. 16 1
,
, ,

60

.
30.
X-05/107 19. 2007.

. , 3.
2007. , 29.
2008. , . 60 ,
16 1 . ,
16 . 2 4
, (prima facie) ,

.
31. VI/3)
, 16 . 1, 2 4 ,

.
VII.
32. ,

II/3) 6
7
.
33.
7 .
7
34. 7 :
1.

,
. ,

.
2.
,

.
Petak, 8. 11. 2013.
35. ,
7
,
()
,
(
) , ,
, ,
.

7 .
36.
,

7 :
1785/06 30. 2007. (
" "
57/07, : ) 519/07 29.
2010. (
" " 20/10,
: ).
37. , ,
18. 2013.
(,
,
, . 2312/08 34179/08,
18. 2013. ) 7
.
38. , ,
,
, 2003. ,

2003. . ,

( 55).
39.
in abstracto
2003.
7 ,

,
,
( 65).
40. , ,
142 1
1976. ,
, 173 1 ,
.
,
.
11
,
,

. (. 67- 68).
41.
,
.

,
,
.
,
,
.

, ,
, ( 69).
42. , ,

, ,

1976. . ,
, :
, ,
(: )
( 70).

(: ). ,
, ()

2003.
,
,
7 ( 70).
43. ,

,
,
"
", 7 2
. ,
Travaux prparatoires
7 1
, 7 2

,

.

, , ,
7

( 72).
44.
, ,

.
,
,
. ,

1976. 2003. ,

1976. ( 74).
45. ,
7
. ,

,
1976. .
46. , ,

,
,
. ,

. ,

173
2. 1992.
, ,
142
. ,
(, ,
67).
47. , ,

, ,

: 7 2

1 ; ,
,
, 173

142

, ,
,

.
48. ,

(. 69-74). ,

.
49. ,

173 1 ) .

. ,
,
,
. ,

, ,
. ,

( ) , ,
. ,

, ,

. ,

(
)
. ,

Petak, 8. 11. 2013.
,
(,
, 69).
,
,

,
,
. ,

(, ,
70).
50.
7

. 7
, 15 ,

7
. 7

,
. , 7 1

, , ,
.
,

,
,
(, ,
Scoppola 2, 17.
2009. , 109). , ,

,
7 (, ,
75).
51.
,
,

, 7
1 .
52.
7 1

,
.

53. 7

,

II/3)
6 .
VIII.
54.
7 1 ,

,
7 1 ,
,
Petak, 8. 11. 2013.
,
. ,

.
55. 61 . 1 2 64 1
,
.
56. VI/5 ,
.

, . .
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u
predmetu broj AP 325/08, rjeavajui apelaciju Zorana
Damjanovia, na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lana 59. stav 2. alineja 2, lana 61. st. 1. i 2. i
lana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i
51/09), u sastavu:
Miodrag Simovi, potpredsjednik
Seada Palavri, potpredsjednica
Mato Tadi, sudija
Constance Grewe, sudija
Mirsad eman, sudija
Margarita Caca-Nikolovska, sutkinja
Zlatko M. Kneevi, sudija
na sjednici odranoj 27. septembra 2013. godine donio je
Usvaja se apelacija Zorana Damjanovia.

Utvruje se krenje lana 7. stav 1. Evropske konvencije
za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se presude Suda Bosne i Hercegovine broj XKR-05/107 od 19. novembra 2007. godine i broj X-KR05/107 od 18. juna 2007. godine zbog krenja lana 7. stav 1.
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda.
Predmet se vraa Sudu Bosne i Hercegovine, koji je duan
da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu sa lanom
7. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
Nalae se Sudu Bosne i Hercegovine da u roku od 90 dana
od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i
Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvrenja ove
odluke, u skladu sa lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Zoran Damjanovi (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg
zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 29.
januara 2008. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Suda
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj XKR-05/107 od 19. novembra 2007. godine i Presude Suda
BiH broj X-KR-05/107 od 18. juna 2007. godine. Apelant je u
apelaciji podnio i zahtjev za donoenje privremene mjere kojom
1
bi Ustavni sud odgodio izvrenje kazne zatvora do donoenja

konane odluke o podnesenoj apelaciji.
2. Ustavni sud je donio Odluku o privremenoj mjeri broj
AP 325/08 od 14. februara 2008. godine kojom je odbio
apelantov zahtjev za donoenje privremene mjere.
3. Na osnovu lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od
Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) i
Tuilatva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tuilatvo)
zatraeno je 2. aprila 2010. godine da dostave odgovore na
apelaciju.
4. Sud BiH i Tuilatvo dostavili su odgovore na apelaciju
13. aprila i 8. aprila 2010. godine
5. Na osnovu lana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda,
odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 17. juna 2010.
godine.
sljedei nain:
7. Presudom Suda BiH broj X-KR-05/107 od 18. juna 2007.
godine apelant je proglaen krivim i osuen na kaznu zatvora u
trajanju od 10 godina i est mjeseci zbog krivinog djela ratni
zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana 173. stav 1. taka c)
Krivinog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
KZBiH). Sud BiH je, nakon provedenog postupka, utvrdio da je
apelant, zajedno sa Goranom Damjanoviem, 2. juna 1992.
godine u naselju Bojnik, kao pripadnik Vojske Srpske republike
Bosne i Hercegovine, naoruan i u vojnoj uniformi, aktivno
uestvovao u premlaivanju grupe od 20 do 30 zarobljenih
mukaraca bonjake nacionalnosti, koji su se predali, ili bili
zarobljeni. Tom prilikom apelant je pretukao Elvira Jahia,
svjedoka D. i druga neidentificirana lica, tukui ih pukom, zato
to su pruali otpor prilikom napada srpskih snaga na mjesto
Ahatovii. Nakon premlaivanja rtava apelant je, zajedno sa
drugim licima, rtve ukrcavao u autobuse kojima su odvezeni u
logor "Rajlovac".
8. Iz obrazloenja prvostepene presude vidljivo je da je sud
tokom dokaznog postupka proveo brojne dokaze na prijedlog
Tuilatva i apelantove odbrane. Ocjenom svih provedenih
dokaza pojedinano i u njihovoj meusobnoj povezanosti Sud
BiH je utvrdio da je apelant, zajedno sa Goranom
Damjanoviem, poinio krivina djela blie opisana u dispozitivu
presude. U obrazloenju presude je navedeno da je Sud BiH
sasluanim svjedocima u cijelosti poklonio vjeru, jer su iskazi
svjedoka dati pred Tuilatvom i na glavnom pretresu bili jasni i
uvjerljivi, kao i meusobno konzistentni i saglasni. Sud BiH je,
dalje, naveo da je utvreno da su svjedoke "C" i "D" 2. juna
1992. godine zarobile srpske vojne snage za vrijeme napada na
naselje Ahatovii i da su bili onesposobljeni za borbu zbog toga
to su se predali ili bili zarobljeni. Neki od njih su bili ranjeni,
kao to je sluaj sa svjedokom Elvirom Jahiem, te svjedocima
"C" i "D". Sud BiH je, takoer, istakao da se iskazi navedenih
svjedoka nisu mogli u potpunosti podudarati, to je u potpunosti
normalno i prihvatljivo zbog psiholokih mehanizama
perspektive ljudskog opaanja. Prema tome, sud je, u okviru svog
diskrecionog prava da ocjenjuje dokaze, razmotrio neke
nedosljednosti ili odstupanja u iskazima u njihovoj sutinskoj i
smisaonoj cjelini. Ukupni kredibilitet svjedoka je, takoer,
ocijenjen na sveobuhvatan i sistematian nain. Neki iskazi
svjedoka nisu isti, ali su dosljedni i podudarni u svojim osnovnim
i vanim elementima, odnosno u pogledu sutine predmetnog
krivinog djela. Sud BiH je smatrao da su iskazi bili pouzdani,
dokazi vjerodostojni, te da mala odstupanja ne mogu biti
dovoljna da se cijeli iskaz ocijeni kao nepouzdan. Ustvari,
navedene razlike, prema ocjeni Suda BiH, nisu odluujue, jer

neka odstupanja u njihovim iskazima u potpunosti predstavljaju
oekivane i normalne razlike u zapaanjima lica sa razliitom
sposobnou da uoe, upamte i prisjete se informacija, posebno s
obzirom na injenicu da su svi oni preivjeli veoma stresne i
traumatine dogaaje tokom kojih nisu mogli istovjetno zapaziti
sve vane i dosljedne detalje, niti bi bilo razumno takvu
preciznost oekivati od svjedoka.
9. Dalje, Sud BiH je konstatirao i to da su apelant i njegov
brat Goran Damjanovi veoma dobro poznati rtvama, odnosno
svjedocima, jer su bili komije i ili zajedno u kolu. Iz svega
navedenog Sud BiH je doao do zakljuka da su svjedoci
pouzdani i da govore istinu kada kau da su apelant i njegov brat
Goran Damjanovi bili na mjestu zloina i da su poinili krivina
djela u vezi sa inkriminiranim dogaajem.
10. U vezi sa apelantovim alibijem, Sud BiH je utvrdio da
se apelant nije mogao nalaziti u okruenju u Potkraju, kako je on
rekao u svojoj odbrani, jer nema dokaza o tome da su bosanski
Srbi morali da naputaju svoje domove i da se kriju. Dokazi koje
je dao svjedok Zoran jasno ukazuju na to da su Srbi kontrolirali
Rakovicu i podruje oko Rakovice u aprilu, maju i junu 1992.
godine, a to proizlazi i iz izjava svjedoka optube Ibrahima
Baberovia, Abdulaha Kolde i Elze Livani. Svi su izjavili da
nije mogue da je ijedna srpska porodica na podruju cijele
Mjesne zajednice Rakovica u periodu od 6. aprila do jula 1992.
godine mogla biti zarobljena, a niti blokirana, i da su se Srbi
mogli u to vrijeme slobodno kretati. injenica o povredi Luke
Damjanovia ne odraava apelantov alibi, jer na osnovu izjava
svjedoka odbrane, prie o tome kako je apelant saznao za
ranjavanje svog oca kada je otiao iz Potkraja u Bojnik da ga
posjeti su veoma nejasne, konfuzne i nedosljedne. S obzirom na
navedeno, Sud BiH je odluio kao u dispozitivu presude.
11. U pogledu pitanja primjene materijalnog zakona, Sud
BiH je smatrao relevantnim dva zakonska principa - princip
zakonitosti (lan 3. KZBiH) i princip vremenskog vaenja
krivinog zakona (lan 4. KZBiH). Princip zakonitosti je
propisan lanom 7. stav 1. Evropske konvencije i lanom 15. stav
1. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (u
daljnjem tekstu: MPGPP). Ova odredba, ukazao je Sud BiH,
propisuje zabranu izricanja tee kazne ne utvrujui obavezno
primjenu blaeg zakona za uinioca u odnosu na kaznu koja se
primjenjivala u vrijeme izvrenja krivinog djela. Meutim, lan
7. stav 2. i lan 15. stav 2. MPGPP sadre odredbe koje su izuzeci
u odnosu na pravilo utvreno lanom 7. stav 1. Evropske
konvencije i lanom 15. stav 1. MPGPP. Takoer, isti izuzetak je
sadran u lanu 4.a) KZBiH, kojim je propisano da l. 3. i 4.
KZBiH ne spreavaju suenje i kanjavanje bilo kojeg lica za
bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je
poinjeno predstavljalo krivino djelo u skladu sa ostalim
principima meunarodnog prava. Time su faktiki preuzete
odredbe lana 7. stav 2. Evropske konvencije i lana 15. stav 2.
MPGPP i omogueno je izuzetno odstupanje od principa iz lana
4. KZBiH, kao i odstupanje od obavezne primjene blaeg zakona
u postupcima koji predstavljaju krivino djelo prema
meunarodnom pravu. To je sluaj u ovom postupku, zakljuio je
Sud BiH, jer se upravo radi o inkriminaciji koja ukljuuje krenje
pravila meunarodnog prava.
12. Sud BiH je, dalje, pojasnio da je lanom 173. KZBiH
propisano kao krivino djelo "ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva" (teke povrede enevske konvencije iz 1949.
godine) isto kao i lanom 2. Statuta MKSJ. Ratni zloin protiv
civilnog stanovnitva je u kritinom periodu bio striktno propisan
i Krivinim zakonom SFRJ, koji je tada bio na snazi u Bosni i
Hercegovini. injenica da se krivina djela propisana lanom
173. KZBiH mogu nai i u lanu 142. stav 1. Krivinog zakona
SFRJ (u daljnjem tekstu: KZSFRJ) dozvoljava zakljuak da je
Petak, 8. 11. 2013.
krivino djelo ratni zloin protiv civilnog stanovnitva bilo

propisano zakonom. Meutim, kako se vidi iz ovih odredaba,
izreena kazna koju predvia lan 173. KZBiH je definitivno
blaa od smrtne kazne koju predvia lan 142. KZSFRJ i koja je
bila na snazi u vrijeme kada je krivino djelo poinjeno. Na kraju,
a u vezi sa lanom 7. stav 1. Evropske konvencije, Sud BiH je
konstatirao da je primjena lana 4.a) KZBiH i dalje opravdana, te
da zadovoljava naelo vremenskog vaenja krivinog zakona,
odnosno primjenu zakona koji je blai za poinioca.
13. Sud BiH je, takoer, istakao da je, u vrijeme kada su
poinjena krivina djela, Bosna i Hercegovina kao nasljednica
drave SFRJ bila strana potpisnica svih relevantnih
meunarodnih konvencija o ljudskim pravima i meunarodnom
humanitarnom, odnosno krivinom pravu. Isto tako, obiajni
status kanjivosti zloina protiv ovjenosti i pripisivanje
individualne krivine odgovornosti za njegovo poinjenje u
periodu od 1992. godine potvrdili su generalni sekretar UN,
Komisija za meunarodno pravo i jurisprudencija MKSJ. Ove
institucije ocijenile su da kanjivost zloina protiv ovjenosti
predstavlja imperativnu normu meunarodnog prava ili jus
cogens. Zbog toga je nesporno da je 1992. godine zloin protiv
ovjenosti bio dio obiajnog meunarodnog prava. Prema tome,
zakljuio je Sud BiH, krivino djelo zloin protiv ovjenosti
moe se u svakom sluaju podvesti pod "opi principi
meunarodnog prava" iz l. 3. i 4.a) KZBiH. Dakle, bez obzira na
to da li je posmatrano sa stanovita meunarodnog obiajnog
prava ili stanovita "principa meunarodnog prava", nedvojbeno
je da zloin protiv ovjenosti predstavlja krivino djelo u
inkriminiranom periodu, odnosno da je zadovoljen princip
legaliteta.
14. Prilikom odmjeravanja kazne sud je apelantu od
olakavajuih okolnosti prihvatio injenicu da se korektno drao
pred sudom i primjerno ponaao, da je porodian ovjek koji do
sada nije krivino gonjen, te da je otac malodobnog djeteta. Sud
nije ustanovio osobito olakavajue okolnosti koje bi, u smislu
lana 49. stav 1. taka b), ukazivale da se svrha kanjavanja moe
postii blaom kaznom. Oteavajue okolnosti u odnosu na
apelanta sud nije naao.
15. Protiv navedene presude apelant je izjavio albu
Apelacionom odjelu Odjela I za ratne zloine Suda BiH (u
daljnjem tekstu: Apelaciono vijee). Apelaciono vijee je
Presudom broj X-KR-05/107 od 19. novembra 2007. godine
albu odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostepenu presudu
kojom je apelantu, zbog krivinog djela ratni zloin protiv
civilnog stanovnitva iz lana 173. stav 1. taka c) KZBiH,
izreena kazna zatvora u trajanju od 10 godina i est mjeseci, a
zakon (tj. KZBiH) za ovo krivino djelo (ratni zloin protiv
civilnog stanovnitva iz lana 173) propisuje da poinilac...kaznit
e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili kaznom
dugotrajnog zatvora.... Apelaciono vijee je utvrdilo da pobijana
prvostepena presuda sadri valjanu analizu svih odlunih
injenica i da su izvedeni dokazi ocijenjeni na nain propisan
Zakonom o krivinom postupku BiH. Apelaciono vijee je
istaklo da injenica da prvostepeno vijee nije ocijenilo dokaze
na nain na koji je to odbrana htjela, te da nije posebno
analiziralo svaku reenicu iskaza koje su svjedoci dali bilo u toku
mnogobrojnih sasluanja razliitih lica u fazi istrage, bilo na
glavnom pretresu, ne ini presudu manjkavom i nepotpunom, ve
jasnom i koncentriranom na bitne elemente krivinog djela za
koje se sudi. Ocjena dokaza, kao bitan element sadraja presude,
treba da sadri obrazloenje zbog ega i na osnovu ega je sud
utvrdio (ili nije utvrdio) postojanje bitnih elemenata krivinog
djela, te na koji je nain ocijenio protivrjene dokaze koji su u
tom kontekstu izvedeni, ali to ne znai da je sud obavezan da
pojedinano razjasni apsolutno svaku, pa i najmanju razliku u
iskazima svjedoka. Ono to je bitno jeste to da se njihovi iskazi
Petak, 8. 11. 2013.
poklapaju u svim bitnim elementima vezanim za predmetni

dogaaj, to je i prvostepeno vijee ispravno zakljuilo, dok
odreene razlike samo potkrepljuju zakljuak da oni svjedoe o
proivljenom, a ne naknadno nauenom dogaaju. U konkretnom
sluaju svjedoci su saglasno potvrdili da su po zarobljavanju
odvedeni pred samoposlugu u Bojniku, gdje su ih vojnici, a meu
kojima su bili apelant i Goran Damjanovi, udarali automatskim
pukama i palicama, razbijali im flae o glavu i sl. Apelaciono
vijee, takoer, smatra da nedosljednosti u iskazima svjedoka
nisu takve prirode da bi dovele u pitanje vjerodostojnost i
pouzdanost iskaza svjedoka, te dijeli zakljuak prvostepenog
vijea da su iskazi u dovoljnoj mjeri precizni povodom svih
kljunih momenata i bitnih elemenata krivinog djela, a manja
odstupanja samo uvruju stav suda da se radi o iskrenim
svjedocima koji su pred sudom ponovili one injenice i detalje
koje su objektivno mogli upamtiti.
16. Dalje, navodi drugostepeni sud, apelantova odbrana u
pogledu alibija na koji se poziva nije uvjerljiva, a, sa druge
strane, sve odlune injenice o njegovoj krivici uvjerljivo su
utvrene i jasno obrazloene. Naime, uporeujui ih sa
svjedocima Tuilatva, svjedoci odbrane koji su sasluani na ove
okolnosti djeluju sasvim neuvjerljivo, te evidentno prilagoavaju
svoje izjave potrebama apelantovog alibija. U njihovim izjavama
postoji mnogo neslaganja kako u pogledu navodnog okruenja
Potkraja, tako i u pogledu apelantovog boravka u tom mjestu u
vrijeme koje je obuhvaeno optunicom. Teza odbrane je bila da
je apelant bio u okruenju u Potkraju, te da usljed toga nije
mogao ni posjetiti ranjenog oca, a kamoli kritine prilike biti pred
samoposlugom u Bojniku. Meutim, svjedoci koje je sud na ove
okolnosti sasluao, ukljuujui i samog apelanta, ozbiljno su
doveli u pitanje odrivost takve teze. Ovo se, prije svega, odnosi
na injenicu da je sm apelant na pitanje kako su stanovnici
Potkraja, uslijed navodnog okruenja, dolazili do hrane, priznao
da su mogli slobodno odlaziti u Rakovicu. Dalje, izjava
apelantovog punca da je apelant u vrijeme inkriminiranog
dogaaja ivio sa njim u kui, s obzirom na porodine veze, u
poreenju sa preciznim navodima svjedoka Tuilatva, ni u
kojem sluaju nije dovoljno pouzdana da bi joj sud bezuvjetno
poklonio vjeru. Osim toga, svjedok odbrane Salem Koldo, koji
je boravio u kui apelantovog punca upravo u vrijeme koje je
obuhvaeno optunicom, u svojoj izjavi je rekao da apelanta nije
vidio u kui. S obzirom na navedeno, Apelaciono vijee je
zakljuilo da dokazi na kojima odbrana temelji alibije optuenih
nisu pouzdani, pa su i albeni prigovori kojima se ukazuje na
suprotno neosnovani, te su kao takvi i odbijeni.
IV. Apelacija
17. Apelant tvrdi da mu je povrijeeno pravo na pravino
suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6.
Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na kanjavanje
samo na osnovu zakona iz lana 7. Evropske konvencije.
18. Povredu prava na pravino suenje apelant vidi u
proizvoljnoj ocjeni dokaza, povredi odredaba Zakona o
krivinom postupku. U apelaciji, detaljno analizirajui presude
prvostepenog i drugostepenog suda, navodi da su Pretresno vijee
i Apelaciono vijee Suda BiH proizvoljno ocijenili provedene
dokaze i na osnovu tako provedenog dokaznog postupka
proizvoljno i netano utvrdili injenino stanje. Smatra da sudovi
nisu smjeli odbiti provoenje dokaza sasluanjem svjedoka
odbrane, koji bi doprinijeli utvrivanju stvarne istine o dogaaju
zbog kojeg je apelant proglaen krivim i osuen na kaznu
zatvora. Stoga, apelant smatra da je Sud BiH povrijedio i odredbe
Zakona o krivinom postupku, jer nije potpuno i istinito ocijenio
injenice koje ga terete i koje idu u njegovu korist.
19. U odnosu na povredu prava iz lana 7. Evropske

konvencije, apelant istie da je pravosnano osuen zbog
krivinog djela ratni zloin protiv civilnog stanovnitva iz lana
173. stav 1. taka c) u vezi sa lanom 180. stav 1. KZBiH.
Apelant smatra da su sudovi pogrenim tumaenjem obavezne
primjene blaeg zakona primijenili krivini zakon koji je stroiji
za apelanta i koji je donesen 10 godina nakon izvrenja krivinog
djela za koje je apelant osuen. Istie da lan 7. Evropske
konvencije, kao i lan 4. stav 1. KZBiH jasno propisuju da
krivina optuba i presuda mogu biti zasnovane na normi koja je
vaila u vrijeme kada se dogodio inkriminirani in, te da se ne
moe nametnuti tea kazna od one koja je bila primjenjivana u
vrijeme kada je djelo poinjeno, a da je lanom 4. stav 2. KZBiH
propisano ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie
puta izmijeni zakon, primjenjivat e se zakon blai za uinioca.
Apelant, dalje, istie da je osuen zbog krivinog djela koje je
poinjeno 2. juna 1992. godine, dakle, u vrijeme kada su radnje
koje mu se stavljaju na teret bile inkriminirane lanom 142.
KZSFRJ, koji je BiH preuzela 1992. godine, te da je nakon
zavretka rata dolo do nekoliko izmjena krivinog
zakonodavstva, tako da je materija "ratnih zloina" bila izvjesno
vrijeme (1998-2003. godine) normirana entitetskim zakonima, a
nakon toga KZBiH. Meutim, istovrsno krivino djelo, zbog
kojeg je apelant osuen, postojalo je u domaem zakonodavstvu i
u vrijeme izvrenja i u vrijeme suenja, te stoga je, prema
apelantovom miljenju, trebalo primijeniti sve institute krivinog
prava i garantirana ustavna prava, kao i prava garantirana
Evropskom konvencijom.
20. Apelant smatra da pozivanje Suda BiH na lan 7. stav 2.
Evropske konvencije u konkretnom sluaju nije relevantno. Istie
da stav 2. lana 7. Evropske konvencije ima funkciju da, prije
svega, "pokrije" krivini progon za krenje enevskih konvencija
pred meunarodnim organima ustanovljenim za ovakve
sluajeve, kao to je Meunarodni krivini sud za bivu
Jugoslaviju i Ruandu, i da "pokrije" sluajeve pred domaim
sudovima kada domae zakonodavstvo nije propisalo ove
inkriminacije kao krivina djela, odnosno nije obuhvatilo sve
elemente obiljeja ovih djela prema enevskim konvencijama,
to u ovom predmetu nije sluaj. Apelant, dalje, istie da je
osnovno pitanje koji je zakon blai poto je u ranijem krivinom
zakonodavstvu ex Jugoslavije, koje je Bosna i Hercegovina
preuzela svojom uredbom 1992. godine, postojalo istovjetno
krivino djelo (lan 142. preuzetog KZSFRJ, sa zaprijeenom
kaznom zatvora od pet godina ili smrtnom kaznom), a u novom
krivinom zakonodavstvu koje je primijenjeno u konkretnom
sluaju (lan 173. KZBiH, kazna zatvora od 10 godina ili
dugotrajni zatvor). Na prvi pogled blai je zakon iz 2003. godine,
jer ne predvia smrtnu kaznu. Meutim, poto je ve od stupanja
na snagu Ustava Federacije BiH 1994. godine ukinuta smrtna
kazna, to je samo potvreno i u Ustavu BiH iz 1995. godine, a
imajui u vidu zauzeta stanovita redovnih sudova u Bosni i
Hercegovini, u entitetima i Distriktu Brko (Vrhovni sud
Federacije BiH, Vrhovni sud Republike Srpske i Apelacioni sud
Distrikta Brko) da se ne moe izrei smrtna kazna (ovakav stav
je zauzeo i Dom za ljudska prava u sluaju Damjanovi i Herak
protiv Federacije Bosne i Hercegovine), proizlazi da je blai
zakon iz 1992. godine. S obzirom na navedeno, apelant smatra da
mu je povrijeeno pravo zagarantirano lanom 7. stav 1.
Evropske konvencije, jer je osuen po stroijem zakonu.
21. Sud BiH u odgovoru na apelaciju istakao je da su
apelantovi navodi o povredi njegovih prava iz l. 6. i 7. Evropske
konvencije neosnovani. U vezi sa apelantovim navodima o
povredi prava na pravino suenje iz lana 6. Evropske
konvencije, Sud BiH je ocijenio da je, suprotno apelantovim
navodima, u obje presude dao jasne i razumljive razloge kojim se

rukovodio u donoenju svoje odluke. Prvostepena presuda, koja
je potvrena u dijelu koji se odnosi na apelanta, rezultat je
logike i psiholoke ocjene dokaza pojedinano i u njihovoj
meusobnoj vezi pri emu je Pretresno vijee vodilo rauna o
njihovoj zakonitosti, kao i o naelu slobodne ocjene dokaza,
rukovodivi se pritom samo ocjenom relevantnih dokaza koji su
nuni za donoenje presude, uz napomenu da to to se nije bavilo
pojedinano nekim dokazom za koji je ustanovilo da ima
periferni znaaj, ne znai da je on zanemaren ili proizvoljno
ocijenjen, a to je saglasno praksi MKSJ. Stoga, Sud BiH
apelantove navode u vezi sa povredom prava na pravino
osuenje smatra neosnovanim.
22. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava iz
lana 7. Evropske konvencije, Sud BiH je istakao da je u
konkretnom sluaju, imajui u vidu da je djelo za koje je apelant
proglaen krivim predstavljalo dio opih naela meunarodnog
prava. Pretresno vijee, a potom i Apelaciono vijee, primijenilo
KZBiH. Naime, lanom 4a. KZBiH je propisano da lanovi 3.
(naelo zakonitosti) i 4. (naelo vremenskog vaenja krivinog
zakona) KZBiH ne spreavaju suenje ili kanjavanje bilo kojeg
lica za bilo koje injenje ili neinjenje koje je u vrijeme kada je
poinjeno predstavljalo krivino djelo u skladu sa opim
naelima meunarodnog prava. Sud BiH se u tom smislu pozvao
na Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 1785/06.
23. Sud BiH je, takoer, istakao da nije taan apelantov
navod da je smrtna kazna kao kazna prestala vaiti donoenjem
Ustava FBiH 1994. godine, imajui u vidu da je smrtna kazna tek
lanom 1. Protokola broj 13 uz Evropsku konvenciju iz 2002.
godine ukinuta, a i prema zakonu iz vremena izvrenja krivinog
djela i dalje je bila na snazi. Meutim, sve i da je smrtna kazna
bila uklonjena, nije mogue jednostavnim odstranjivanjem jedne
sankcije (u konkretnom sluaju, smrtne kazne) primijeniti druge
blae sankcije i time ostaviti neadekvatno sankcioniranje najteih
krivinih djela, to je u konkretnoj situaciji sluaj. Takvim
postupanjem bi, prema miljenju Suda BiH, bio naruen princip
pravinosti i vladavine prava.
24. Tuilatvo BiH smatra da je Sud BiH pravilno
primijenio KZBiH i u potpunosti odgovorio na pitanje primjene
"blaeg zakona". Ove tvrdnje potkrijepljene su zakljukom
Ustavnog suda iz predmeta broj AP 1785/06 u vezi sa primjenom
lana 7. Evropske konvencije. Naime, nesumnjivo je, a ni apelant
ne tvrdi suprotno, da ratni zloin protiv civila iz lana 173.
KZBiH predstavlja meunarodno obiajno pravo, odnosno opa
naela meunarodnog prava. Stoga je jasno da je lan 4a. KZBiH
u konkretnom sluaju primjenjiv i da su meunarodna krivina
djela izuzeta od odredbe o blaoj kazni sadrane u lanu 4.
KZBiH, pa su apelantovi navodi irelevantni. Stoga je Tuilatvo
BiH zakljuilo da su navodi apelacije u tom smislu u cijelosti
neosnovani.
25. Krivini zakon Bosne i Hercegovine ("Slubeni
glasnik BiH" br. 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07)
u relevantnom dijelu glasi:
lan 3.
Princip zakonitosti
(1) Krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju se
samo zakonom.
(2) Nikome ne moe biti izreena kazna ili druga
krivinopravna sankcija za djelo koje, prije nego to je uinjeno,
nije bilo zakonom ili meunarodnim pravom propisano kao
krivino djelo i za koje nije bila zakonom propisana kazna.
Petak, 8. 11. 2013.
lan 4.
Vremensko vaenje krivinog zakona
(1) Na uinitelja krivinog djela primjenjuje se zakon koji je
bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela.
(2) Ako se poslije uinjenja krivinog djela jednom ili vie
puta izmijeni zakon, primijenit e se zakon koji je blai za
uinitelja.
lan 4a.
Suenje ili kanjavanje za krivina djela prema opim naelima
meunarodnog prava
lanovi 3. i 4. ovog zakona ne sprjeavaju suenje ili
kanjavanje bilo kojeg lica za bilo koje injenje ili neinjenje koje
je u vrijeme kada je uinjeno predstavljalo krivino djelo u
skladu sa opim naelima meunarodnog prava.
lan 42.
Kazna zatvora
(1) Kazna zatvora ne moe biti kraa od trideset dana ni
dua od dvadeset godina.
(2) Za najtee oblike tekih krivinih djela uinjenih s
umiljajem, moe se propisati kazna zatvora u trajanju od
dvadeset do etrdesetpet godina (dugotrajni zatvor).
(3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moe propisati
kao jedina glavna kazna za pojedino krivino djelo.
(4) Kazna dugotrajnog zatvora ne moe se izrei uinitelju
koji u vrijeme uinjenja krivinog djela nije navrio
dvadesetijednu godinu ivota.
(5) Pod uvjetima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim
preporukama, odgojnim mjerama i o kanjavanju maloljetnika)
ovog zakona moe se izrei kazna maloljetnikog zatvora. Kazna
maloljetnikog zatvora je po svojoj svrsi, prirodi, trajanju i
nainu izvrenja posebna kazna lienja slobode.
(6) Kazna zatvora se izrie na pune godine i mjesece, a do
est mjeseci i na pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora se izrie
samo na pune godine.
(7) Ako je izreena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i
pomilovanje mogu se dati tek nakon izdranih tri petine te kazne.
lan 173.
Ratni zloini protiv civilnog stanovnitva
oruanog sukoba ili okupacije naredi ili uini koje od ovih djela:
c) ubijanja, namjerno nanoenje osobi snanog tjelesnog ili
duevnog bola ili patnje (muenje), neovjeno postupanje,
bioloke, medicinske ili druge znanstvene eksperimente, uzimanje
tkiva ili organa radi transplatacije, nanoenje velikih patnji ili
povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja;
kaznit e se kaznom zatvora najmanje deset godina ili
kaznom dugotrajnog zatvora.
26. Krivini zakon SFRJ ("Slubeni list SFRJ" br. 44/76,
36/77, 56/77, 34/84, 37/84, 74/87, 57/89, 3/90, 38/90 i 45/90) u
lan 37.
(1) Smrtna kazna ne moe se propisati kao jedina glavna
kazna za odreeno krivino djelo.
(2) Smrtna kazna moe se izrei samo za najtee sluajeve
tekih krivinih djela za koje je zakonom propisana.
(3) Smrtna kazna ne moe se izrei licu koje u vrijeme
izvrenja krivinog djela nije navrilo osamnaest godina, niti
bremenitoj eni.
(4) Punoljetnom licu koje u vrijeme izvrenja krivinog
djela nije navrilo dvadeset jednu godinu smrtna kazna moe se
izrei, pod uslovom iz stava 2. ovog lana, samo za krivina djela
protiv osnova socijalistikog samoupravnog drutvenog ureenja
i bezbjednosti SFRJ, za krivina djela protiv ovjenosti i
meunarodnog prava i za krivina djela protiv oruanih snaga
SFRJ.
Petak, 8. 11. 2013.
(5) Smrtna kazna izvrava se streljanjem, bez prisustva

javnosti.
lan 38. st. 1, 2. i 3.
(1) Zatvor ne moe biti krai od petnaest dana ni dui od
petnaest godina.
(2) Za krivina djela za koja je propisana smrtna kazna sud
moe izrei i zatvor od dvadeset godina.
(3) Ako je za krivino djelo uinjeno sa umiljajem propisan
zatvor u trajanju od petnaest godina, moe se za teke oblike tog
djela propisati i zatvor od dvadeset godina.
Glava XVI - Krivina djela protiv ovjenosti i
meunarodnog prava
(Napomena: obuhvatala, izmeu ostalih, sljedea krivina
djela: lan 141. genocid; lan 142. ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva; lan 143. ratni zloin protiv ranjenika i bolesnika;
lan 144. ratni zloin protiv ratnih zarobljenika; lan 145.
organiziranje grupe i podsticanje na izvrenje genocida i ratnih
zloina; lan 146. protivpravno ubijanje i ranjavanje
neprijatelja; lan 147. protivpravno oduzimanje stvari od
ubijenih i ranjenih na bojitima; lan 154. rasna i druga
diskriminacija; lan 155. zasnivanje ropskog odnosa i prijevoz
lica u ropskom odnosu)
lan 142.
Ratni zloin protiv civilnog stanovnitva
oruanog sukoba ili okupacije naredi da se izvri napad na
civilno stanovnitvo, naselje, pojedina civilna lica ili lica
onesposobljena za borbu, koji je imao za posljedicu smrt, teku
tjelesnu povredu ili teko naruavanje zdravlja ljudi; napad bez
izbora cilja kojim se pogaa civilno stanovnitvo; da se prema
civilnom stanovnitvu vre ubistva, muenja, neovjena
postupanja, bioloki, medicinski ili drugi nauni eksperiment,
uzimanje tkiva ili organa radi transplantacije, nanoenja velikih
patnji ili povreda tjelesnog integriteta ili zdravlja; raseljavanje ili
preseljavanje ili prisilno odnarodnjavanje ili prevoenje na
drugu vjeru; prisiljavanje na prostituciju ili silovanje;
primjenjivanje mjera zastraivanja i terora, uzimanje talaca,
kolektivno
kanjavanje,
protivzakonito
odvoenje
u
koncentracione logore i druga protivzakonita zatvaranja,
liavanje prava na pravilno i nepristrano suenje; prisiljavanje
na slubu u oruanim snagama neprijateljske sile ili u njenoj
obavjetajnoj slubi ili administraciji; prisiljavanje na prinudni
rad, izgladnjivanje stanovnitva, konfiskaciju imovine, pljakanje
imovine stanovnitva, protivzakonito i samovoljno unitavanje ili
prisvajanje u velikim razmjerima imovine koje nije opravdano
vojnim potrebama, uzimanje nezakonite i nerazmjerno velike
kontribucije i rekvizicije, smanjenje vrijednosti domaeg novca ili
protivzakonito izdavanje novca, ili ko izvri neko od navedenih
djela,
kaznit e se zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom
kaznom.
(2) Kaznom iz stava 1. ovog lana kaznit e se ko krei
pravila meunarodnog prava za vrijeme rata, oruanog sukoba
ili okupacije naredi: da se izvri napad na objekte posebno
zatiene meunarodnim pravom i objekte i postrojenja sa
opasnom snagom kao to su brane, nasipi i nuklearne elektrane;
da se bez izbora cilja pogaaju civilni objekti koji su pod
posebnom zatitom meunarodnog prava, nebranjena mjesta i
demilitarizirane zone; dugotrajno i velikih razmjera oteenje
prirodne okoline koje moe da teti zdravlju ili opstanku
stanovnitva ili ko izvri neko od navedenih djela.
oruanog sukoba ili okupacije, kao okupator, naredi ili izvri
preseljenje dijelova svog civilnog stanovnitva na okupiranu
teritoriju,
kaznit e se zatvorom najmanje pet godina.

27. Zakon o krivinom postupku BiH ("Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05,
48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08,
12/09 i 16/09) u relevantnom dijelu glasi:
lan 3.
Pretpostavka nevinosti i in dubio pro reo
(1) Svako se smatra nevinim za krivino djelo dok se
pravomonom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja.
(2) Sumnju u pogledu postojanja injenica koje ine
obiljeja krivinog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe
krivinog zakonodavstva, sud rjeava presudom na nain koji je
povoljniji za optuenog.
lan 14.
Jednakost u postupanju
Sud, tuitelj i drugi organi koji uestvuju u postupku duni
su s jednakom panjom ispitivati i utvrivati, kako injenice koje
terete osumnjienog, odnosno optuenog, tako i one koje im idu u
korist.
lan 15.
Slobodna ocjena dokaza
Pravo suda, tuitelja i drugih organa koji uestvuju u
krivinom postupku da ocjenjuju postojanje ili nepostojanje
injenica nije vezano ni ogranieno posebnim formalnim
dokaznim pravilima.
VI. Dopustivost
28. U skladu sa lanom VI/3.b) Ustava Bosne i
Hercegovine, Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u
pitanjima koja su sadrana u ovom ustavu kada ona postanu
predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i
Hercegovini.
29. U skladu sa lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,
djelotvorni pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se
podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije
primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg
je koristio.
je Presuda Suda Bosne i Hercegovine broj X-KR-05/107 od 19.
novembra 2007. godine protiv koje nema drugih djelotvornih
pravnih lijekova moguih prema zakonu. Zatim, osporenu
presudu apelant je primio 3. decembra 2007. godine, a apelacija
je podnesena 29. januara 2008. godine, tj. u roku od 60 dana,
kako je propisano lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Konano, apelacija ispunjava i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4.
neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg
31. Imajui u vidu odredbe lana VI/3.b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
VII. Meritum
32. Apelant je osporio navedene presude, tvrdei da mu je
tim presudama povrijeeno pravo na pravino suenje iz lana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. Evropske
konvencije i da je na njegovu tetu prekren lan 7. Evropske
konvencije.
33. Ustavni sud e prvo ispitati da li postoji krenje lana 7.
Evropske konvencije.
lan 7. Evropske konvencije
34. lan 7. Evropske konvencije glasi:
1. Niko se ne moe smatrati krivim za krivino djelo nastalo

injenjem ili neinjenjem koje nije predstavljalo krivino djelo u
vrijeme izvrenja, prema nacionalnom ili meunarodnom pravu.
Isto tako, izreena kazna nee biti tea od one koja se
primjenjivala u vrijeme izvrenja krivinog djela.
2. Ovaj lan ne utjee na suenje ili kanjavanje bilo kojeg
lica koje je krivo za injenje ili neinjenje, ako je to djelo u
vrijeme izvrenja predstavljalo krivino djelo prema opim
pravnim principima koje su priznali civilizirani narodi.
35. Prema navodima iz apelacije, osporene odluke Suda
BiH nisu u skladu sa lanom 7. Evropske konvencije s obzirom
na to da je apelant osuen prema odredbama KZBiH, a on
(apelant) smatra da je trebalo da bude osuen prema odredbama
KZSFRJ, jer je taj zakon bio na snazi u vrijeme izvrenja
predmetnog krivinog djela (ratni zloin protiv civilnog
stanovnitva) i jer taj zakon, navodno, propisuje blanu kaznu za
predmetno krivino djelo, te je povoljniji, odnosno blai za
apelanta. Stoga e Ustavni sud osporene odluke ispitati sa aspekta
njihove usklaenosti sa lanom 7. Evropske konvencije.
36. Ustavni sud podsjea da su u njegovoj dosadanjoj
praksi relevantni predmeti koji se tiu ratnih zloina, a u kojima
je Ustavni sud ispitivao osporene sudske odluke u skladu sa
standardima lana 7. Evropske konvencije: AP 1785/06 od 30.
marta 2007. godine (Odluka o dopustivosti i meritumu objavljena
u "Slubenom glasniku BiH" broj 57/07, u daljnjem tekstu:
Maktouf) i AP 519/07 od 29. januara 2010. godine (Odluka o
dopustivosti i meritumu objavljena u "Slubenom glasniku BiH"
broj 20/10, u daljnjem tekstu: Samardi).
37. Ustavni sud, dalje, primjeuje da je Evropski sud 18.
jula 2013. godine donio presudu u predmetu aplikanata
Abduladhima Maktoufa i Gorana Damjanovia (vidi, Evropski
sud, Maktouf i Damjanovi protiv Bosne i Hercegovine,
aplikacije br. 2312/08 i 34179/08, presuda od 18. jula 2013.
godine) u kojoj je utvrdio povredu lana 7. Evropske konvencije.
38. Evropski sud u navedenoj presudi, prije svega,
konstatirao je da su neki zloini, konkretno zloin protiv
ovjenosti, u domai zakon uvedeni tek 2003. godine, pa da
sudovi nemaju nikakvu drugu mogunost nego da u takvim
predmetima primjenjuju KZBiH iz 2003. godine. Meutim,
ukazano je da predmetne aplikacije pokreu potpuno razliita
pitanja od onih u predmetu imi s obzirom na to da su ratni
zloini koje su poinili aplikanti Maktouf i Damjanovi
predstavljali krivina djela prema domaem zakonu u vrijeme
kada su poinjeni (taka 55).
39. Evropski sud je istakao da njegov zadatak nije da
razmotri in abstracto da li je retroaktivna primjena KZBiH iz
2003. godine u predmetima ratnih zloina sama po sebi
inkompatibilna sa lanom 7. Evropske konvencije, te da se ovo
pitanje mora procjenjivati za svaki predmet pojedinano,
uzimajui u obzir konkretne okolnosti svakog predmeta, a
posebno da li su domai sudovi primijenili zakon ije su odredbe
najpovoljnije za optuenog (taka 65).
40. U citiranoj odluci je, dalje, istaknuto da je definicija
ratnih zloina ista u lanu 142. stav 1. KZSFRJ iz 1976. godine,
koji se primjenjivao u vrijeme izvrenja predmetnih krivinih
djela, i u lanu 173. stav 1. KZBiH, koji je u konkretnom
predmetu primijenjen retroaktivno. Meutim, ukazano je da ova
dva zakona pruaju razliit raspon kazni za ratne zloine. S tim u
vezi je ukazano na to da je aplikant Damjanovi osuen na kaznu
zatvora od 11 godina, to je malo iznad minimalne kazne zatvora
u trajanju od deset godina koju propisuje KZBiH, a prema
KZSFRJ bilo mu je mogue izrei kaznu zatvora u trajanju od
samo pet godina. (ta. 67- 68).
41. Evropski sud nije prihvatio argumentaciju da je KZBiH
blai za aplikante od KZSFRJ, jer ne propisuje smrtnu kaznu. U
vezi s tim je ukazano na to da je prema KZSFRJ samo za najtee
Petak, 8. 11. 2013.
oblike ratnih zloina bila zaprijeena smrtna kazna, te poto

nijedan od aplikanata nije proglaen krivim za oduzimanje ivota,
zloini za koje su oni osueni oigledno nisu spadali u tu
kategoriju. tavie, aplikantu Maktoufu je izreena najnia
mogua kazna, a aplikantu Damjanoviu kazna koja je tek malo
via od najnie kazne koju propisuje KZBiH za ratne zloine. U
tim okolnostima Evropski sud je smatrao da je u navedenom
predmetu od posebnog znaaja bilo da se ustanovi koji je zakon
blai u pogledu minimalne kazne, te da je to, bez ikakve sumnje,
KZSFRJ (taka 69).
42. Evropski sud je, dalje, naveo da su kazne koje su
izreene aplikanatima bile unutar raspona kanjavanja koji je
propisan i KZSFRJ i KZBiH i da se, stoga, ne moe sa
sigurnou tvrditi da bi ijedan od aplikanata bio blae kanjen da
je primijenjen KZSFRJ iz 1976. godine. Meutim, i pored toga,
Evropski sud je ukazao da: Ono to je od kljunog znaaja,
meutim, jeste da su aplikanti mogli dobiti nie kazne da je taj
zakon (napomena: KZSFRJ) primijenjen u njihovim predmetima
(taka 70). U tom smislu Evropski sud je ukazao i na praksu Suda
BiH u novijim predmetima ratnih zloina u kojim se primjenjuje
KZSFRJ umjesto KZBiH posebno s ciljem primjene najblaih
pravila kanjavanja (napomena: Kurtovi). Evropski sud je,
ocjenjujui navedeno, zakljuio da () s obzirom na to da postoji
realna mogunost da je retroaktivna primjena Zakona iz 2003.
bila na tetu aplikanata u pogledu izricanja kazne, ne moe se
rei da im je osigurana djelotvorna zatita od nametanja vee
kazne, to predstavlja povredu lana 7. Evropske konvencije
(taka 70).
43. Dalje, Evropski sud nije prihvatio argument da se
pravilo koje zabranjuje retroaktivnu primjenu krivinog
zakonodavstva ne primjenjuje ukoliko je neko djelo, u vrijeme
njegovog poinjenja, predstavljalo krivino djelo prema "opim
pravnim naelima koja priznaju civilizirani narodi", u smislu
znaenja lana 7. stav 2. Evropske konvencije. Naime, Evropski
sud je istakao da ovaj stav nije u skladu sa Travaux prparatoires
koji impliciraju da se moe smatrati da lan 7. stav 1. sadri ope
pravilo neretroaktivnosti, a da lan 7. stav 2. predstavlja samo
kontekstualno pojanjenje za aspekt krivine odgovornosti iz tog
pravila, a koji je dodat kako bi se osiguralo da nema nikakve
sumnje u pogledu valjanosti krivinih postupaka nakon Drugog
svjetskog rata u pogledu zloina koji su poinjeni tokom tog rata.
Stoga je jasno da oni koji su sastavljali tekst Evropske konvencije
nisu imali namjeru da dozvole bilo kakav opi izuzetak od pravila
neretroaktivnosti, a Evropski sud je, s tim u vezi, u brojnim
predmetima zakljuio da su dva stava lana 7. uzajamno
povezana i da treba da se tumae na usklaen nain (taka 72).
44. Evropski sud nije prihvatio ni argument da je obaveza
drave, prema meunarodnom humanitarnom pravu, da se ratni
zloini kanjavaju na adekvatan nain zahtijevala da se u
predmetnom sluaju ne primijeni pravilo o zabrani
retroaktivnosti. U vezi s tim je istaknuto da se pravilo
neretroaktivnosti zloina i kazni, takoer, nalazi u enevskim
konvencijama i njihovim dopunskim protokolima. tavie, s
obzirom na to da su kazne izreene aplikantima bile unutar
raspona propisanog i Zakonom iz 1976. i Zakonom iz 2003.
godine, Evropski sud je smatrao da je oigledno neosnovan
argument da aplikanti ne bi bili adekvatno kanjeni u sluaju da
je primijenjen Zakon iz 1976. godine (taka 74).
45. Imajui u vidu sve navedeno, Evropski sud je zakljuio
da je dolo do povrede lana 7. Evropske konvencije u odnosu na
oba aplikanta. Meutim, Evropski sud je jasno naglasio da to ne
znai da su u njihovom sluaju trebale biti izreene blae kazne,
nego samo da je trebalo da bude primijenjen KZSFRJ iz 1976.
godine.
46. Ustavni sud, najprije, ukazuje na to da se predmet
apelanta Zorana Damjanovia kako u pogledu injeninog
Petak, 8. 11. 2013.
supstrata, tako i u pogledu pravnog pitanja ne razlikuju od

predmeta Maktouf i Damjanovi, koji je razmatrao Evropski sud
u citiranoj odluci. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje i da je
apelant Zoran Damjanovi proglaen krivim i osuen za isti
krivinopravni dogaaj istom presudom Suda BiH kao i aplikant
Goran Damjanovi. Dalje, apelant Zoran Damjanovi je osuen
za krivino djelo ratni zloin protiv civilnog stanovnitva u
skladu sa lanom 173. KZBiH iako se radi o djelu koje je
poinjeno 2. juna 1992. godine, odnosno u vrijeme kada je bio na
snazi KZSFRJ, koji je u lanu 142. propisivao na identian nain
isto krivino djelo. Dakle, i u apelantovom sluaju KZBiH je
primijenjen retroaktivno (vidi, Maktouf i Damjanovi, taka 67).
47. Ustavni sud, dalje, primjeuje da iz obrazloenja
osporenih presuda proizlazi da je Sud BiH primjenu materijalnog
prava, konkretno KZBiH, te ocjenu da je ovaj zakon blai po
apelanta zasnovao na argumentaciji koja se moe sumirati na
sljedei nain: da lan 7. stav 2. Evropske konvencije dozvoljava
izuzetak od opeg pravila o zabrani retroaktivnosti sadranog u
stavu 1. istog lana; da je, s obzirom na zaprijeenu kaznu, blai
zakon po apelanta KZBIH, jer odredbe lana 173. tog zakona ne
propisuju smrtnu kaznu za predmetno krivino djelo za razliku od
odredaba lana 142. KZSFRJ koji je bio na snazi i koji se
primjenjivao u vrijeme izvrenja predmetnog krivinog djela, te
da je obaveza drave, prema meunarodnom humanitarnom
pravu, da se ratni zloini kanjavaju na adekvatan nain
zahtijevala da se u predmetnom sluaju ne primijeni pravilo o
zabrani retroaktivnosti.
48. Dakle, radi se o identinim argumentima koji su bili
razmatrani i pred Evropskim sudom u predmetu Maktouf i
Damjanovi (ta. 69-74). Shodno navedenom, Ustavni sud
smatra da nema razloga da u ovom dijelu ne prihvati razloge i
obrazloenja Evropskog suda i u konkretnom predmetu.
49. Naime, apelantu Zoranu Damjanoviu izreena je kazna
zatvora u trajanju od deset godina i est mjeseci prema
odredbama lana 173. stav 1. taka c) KZBiH. Ustavni sud
primjeuje da izreena kazna ulazi u raspon kazne za navedeno
krivino djelo kako je ona propisana i KZBiH i KZSFRJ. Prema
KZSFRJ, zaprijeena kazna je bila kazna zatvora od pet do
petnaest godina ili, u najteim sluajevima, smrtna kazna umjesto
koje se mogla izrei i kazna zatvora od dvadeset godina. Prema
KZBiH, zaprijeena kazna je kazna zatvora u trajanju od deset do
dvadeset godina ili, u najteim sluajevima, kazna dugotrajnog
zatvora od dvadeset do etrdeset pet godina. Dalje, Ustavni sud
primjeuje da iz osporenih presuda proizlazi da se djela za koja je
apelant Zoran Damjanovi proglaen krivim i kanjen ne mogu
svrstati u najtee oblike ratnih zloina (gubitak ivota) za koje je,
prema KZSFRJ, bilo mogue izrei smrtnu kaznu. Naime, Sud
BiH je apelanta proglasio krivim i osudio zbog toga to je aktivno
uestvovao u premlaivanju grupe zarobljenih mukaraca
bonjake nacionalnosti, Dakle, ne radi se o najteim oblicima
predmetnog krivinog djela za koje je bilo mogue izrei
apelantu maksimalnu zaprijeenu kaznu za predmetno krivino
djelo. tavie, apelantu je izreena kazna zatvora koja je tek malo
via od najnie kazne koju propisuje KZBiH za ratne zloine
(deset godina i est mjeseci) iz ega se moe zakljuiti da je
opredjeljenje suda bilo da se apelant blae kazni. Zbog toga, u
konkretnom sluaju nije bilo potrebno utvrivati koji zakon
propisuje blau maksimalnu kaznu, ve je bilo neophodno
utvrditi koji je zakon blai u pogledu minimalne kazne (vidi,
Maktouf i Damjanovi, taka 69). Imajui u vidu da je minimum
kazne zatvora prema KZSFRJ pet godina, a prema KZBiH deset
godina, nedvosmisleno proizlazi da je u okolnostima konkretnog
sluaja blai KZSFRJ bez obzira na injenicu da, s obzirom na
propisani raspon kazne zatvora, ne znai da bi apelant i dobio
manju kaznu zatvora da je u njegovom sluaju primijenjen
KZSFRJ. Naime, od kljunog znaaja je to da je apelant mogao
dobiti niu kaznu da je ovaj zakon i primijenjen (vidi, Maktouf i

Damjanovi, taka 70).
50. Ustavni sud podsjea da garancije sadrane u lanu 7.
Evropske konvencije predstavljaju jedan od osnovnih inilaca
vladavine prava i da zauzimaju istaknuto mjesto u sistemu
ostvarivanja prava zatienih Evropskom konvencijom. Znaaj
lana 7. Evropske konvencije ogleda se i u injenici da, u skladu
sa lanom 15. Evropske konvencije, nije doputeno odstupanje
od primjene garancija ustanovljenih lanom 7. Evropske
konvencije ni u vrijeme rata ili druge javne opasnosti. lan 7.
Evropske konvencije se mora tumaiti i primjenjivati na nain
kojim se osigurava uspjena zatita od arbitrarnog gonjenja,
osude i kazne. Dalje, Ustavni sud podsjea da lan 7. stav 1. ne
garantira samo princip zabrane retroaktivne primjene stroijeg
krivinog zakona ve, takoer, implicitno, princip retroaktivne
primjene blaeg krivinog zakona. Taj princip je sadran u
pravilu da, kad postoji razlika izmeu krivinog zakona koji je
vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela i krivinih zakona koji
su doneseni i koji su stupili na snagu nakon toga, a prije
donoenja pravosnane presude, sudovi moraju primijeniti zakon
ije su odredbe najpovoljnije za optuenog (vidi, Evropski sud,
Scoppola protiv Italije broj 2, presuda od 17. septembra 2009.
godine, taka 109). Najzad, prema stavu Evropskog suda, drave
slobodno odluuju o vlastitim politikama kanjavanja, ali pri
tome se i dalje moraju pridravati lana 7. Evropske konvencije
(vidi, Maktouf i Damjanovi, taka 75).
51. Dovodei u vezu okolnosti konkretnog sluaja sa
citiranim stavovima Evropskog suda, te stavovima zauzetim u
predmetu Maktouf i Damjanovi, Ustavni sud smatra da i u
konkretnom sluaju postoji realna mogunost da je retroaktivna
primjena KZBiH bila na apelantovu tetu u pogledu izricanja
kazne, a to je protivno lanu 7. stav 1. Evropske konvencije.
52. Ustavni sud zakljuuje da je osporenim presudama Suda
BiH dolo do krenja lana 7. stav 1. Evropske konvencije zbog
pogrene primjene zakona u odnosu na krivicu i kaznu, te se
osporene presude moraju ukinuti u cijelosti.
Ostali navodi
53. Imajui u vidu zakljuak u pogledu krenja lana 7.
Evropske konvencije i nalog da redovni sud u ponovnom
postupku donese novu odluku, Ustavni sud smatra da nije
neophodno da posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na
pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 6. Evropske konvencije.
VIII. Zakljuak
54. Ustavni sud zakljuuje da je dolo do krenja lana 7.
stav 1. Evropske konvencije, zato to u konkretnom sluaju
postoji realna mogunost da je retroaktivna primjena KZBiH bila
na apelantovu tetu u pogledu izricanja kazne, a to je protivno
lanu 7. stav 1. Evropske konvencije, bez obzira na injenicu to,
prema propisanom rasponu kazne zatvora, ne znai da bi apelant i
dobio manju kaznu zatvora da je u njegovom sluaju primijenjen
KZSFRJ. Naime, od kljunog znaaja je da je apelant mogao
dobiti niu kaznu da je ovaj zakon i primijenjen.
55. Na osnovu lana 61. st. 1. i 2. i lana 64. stav 1. Pravila
Ustavnog suda, Ustavni sud je odluio kao u dispozitivu ove
odluke.
56. Prema lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke
Ustavnog suda su konane i obavezujue.
Predsjednica
Valerija Gali, s. r.
1975
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudaca, u

predmetu broj AP 122/10, rjeavajui apelaciju Sejfudina
Naprelca, na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lanka 59. stavak 2. toka 2, lanka 61. st. 1. i 3.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudac
na sjednici odranoj 17. rujna 2013. godine donio je
Odbija se kao neutemeljena apelacija Sejfudina Naprelca

podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj
118-0- Rev-08-000 856 od 15. listopada 2009. godine, Presude
Okrunog suda u Banjaluci broj 011-0-G-08-000 555 od 13.
lipnja 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci broj
071-0-P-06-001 621 od 17. listopada 2008. godine.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Sejfudin Naprelac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg
zastupa Jasna Babi, odvjetnica iz Banjaluke, podnio je 12.
sijenja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude
Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni
sud) broj 118-0- Rev-08-000 856 od 15. listopada 2009. godine,
Presude Okrunog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okruni
sud) broj 011-0-G-08-000 555 od 13. lipnja 2008. godine i
Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni
sud) broj 071-0-P-06-001 621 od 17. listopada 2008. godine.
2. Na temelju lanka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda,
od Osnovnog suda, Okrunog suda i Vrhovnog suda, te sudionika
u postupku Rajka Kukrike (u daljnjem tekstu: tueniprotutuitelj) zatraeno je 23. rujna 2010. godine da dostave
odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15.
listopada 2010. godine, Okruni sud 25. listopada 2010. godine, a
Osnovni sud i tueni su odgovorili 5, odnosno 11. listopada 2010.
godine.
odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 2. studenog 2010.
godine.
sljedei nain:
6. Presudom Osnovnog suda broj 071-0-P-06-001 621 od
17. listopada 2008. godine, donesenom po apelantovoj tubi
protiv tuenog radi ponitenja ugovora i po protutubi tuenog
radi isplate kupoprodajne cijene i uloenih sredstava, odbijen je
kao neutemeljen apelantov tubeni zahtjev kojim je traio da se
utvrdi da je nitav ugovor o prodaji dvoiposobnog stana koji se
nalazi u Banjaluci, preciznije oznaenog u izreci presude (u
daljnjem tekstu: predmetni stan), zakljuen izmeu apelanta kao
1
Petak, 8. 11. 2013.
prodavca i tuenog kao kupca ija je valjanost deklarativno

utvrena sudskim poravnanjem u predmetu Osnovnog suda broj
P-218/94 od 13. srpnja 1994. godine i Presudom Osnovnog suda
broj P-1049/94 od 14. lipnja 1995. godine, te da se tueni obvee
to priznati i izdati ispravu na temelju koje e se apelant upisati u
zemljinim knjigama kao vlasnik predmetnog stana, odnosno
izvriti polaganje isprava u katastru nekretnina na svoje ime, a da
e u protivnom zamijeniti predmetna presuda. Preostali dio
apelantovog tubenog zahtjeva kojim je traio predaju
predmetnog stana u posjed, kao i predaju u posjed garae upisane
u posjedovni list broj 1854 k.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu:
predmetna garaa), slobodne od osoba i stvari, te isplatu
zakupnine za koritenje stana u mjesenom iznosu od 500,00 KM
od 13. srpnja 1994. godine do apelantovog useljenja u stan je,
takoer, odbijen. Navedenom presudom obvezan je apelant
tuenom nadoknaditi trokove parninog postupka u
preciziranom iznosu.
7. U obrazloenju presude Osnovni sud je naveo da je
apelant tubenim zahtjevom traio: 1) utvrenje nitavosti
ugovora o prodaji predmetnog stana, 2) obvezivanje tuenog da
to prizna i da mu izda ispravu za upis prava vlasnitva u
zemljinim knjigama a da e se u protivnom to pravo upisati na
temelju predmetne presude, 3) predaju u posjed predmetnog stana
i garae i 4) isplatu zakupnine za koritenje predmetnog stana.
Tueni je protutubenim zahtjevom traio da, ako sud usvoji
apelantov tubeni zahtjev, obvee apelanta da mu vrati prodajnu
cijenu stana od 36.000 KM i prodajnu cijenu garae od 1.000
KM, da mu plati za radove izvedene u stanu precizirani iznos, na
ime poreza na promet predmetnog stana i garae navedeni iznos,
na ime trokova za posredovanje u prodaji putem agencije
navedeni iznos i precizirani iznos za odvjetnike usluge
sastavljanja ugovora o prodaji stana.
8. Osnovni sud je, nakon provedenog dokaznog postupka,
utvrdio, a to nije sporno meu parninim strankama, da je
ugovorom o prodaji predmetnog stana od 4. listopada 1993.
godine, koji su stranke kao ugovarai potpisale u nazonosti triju
svjedoka, apelant kao prodavac prodao, a tueni kao kupac kupio
predmetni stan naznaen u lanku 1. stavak 1. toka 1. ugovora
za ugovorenu cijenu u iznosu od 36.000,00 DM, koji je uplaen u
SR Njemakoj na raun koji je tuenom dao apelant. Dalje je
navedeno da je sudskim poravnanjem broj P-218/94 od 13. srpnja
1994. godine i Presudom Osnovnog suda broj P-1048/94 od 14.
lipnja 1995. godine utvrena pravna valjanost predmetnog
ugovora. Imajui u vidu utvrene injenice, Osnovni sud je
zakljuio da je nedostatak ovjere potpisa ugovaraa kod
nadlenog suda, u smislu lanka 9. Zakona o prometu
nepokretnosti, konvalidiran zakljuenjem ugovora u nazonosti
svjedoka i njegovim realiziranjem. Iz utvrenog injeninog
stanja Osnovni sud je, dalje, zakljuio da je predmetni ugovor
zakljuen dragovoljno, da je prodajna cijena predmetnog stana od
36.000,00 DM u vrijeme zakljuivanja ugovora bila realna, te se
pozvao na odredbe l. 26, 28, 103. i 109. Zakona o obligacionim
odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
9. Osnovni sud je, dalje, naveo da je u dokaznom postupku
proitao kupoprodajni ugovor zakljuen 13. srpnja 1994. godine
iji je predmet kupoprodaja predmetne garae, koji su potpisali
apelant i tueni a koji nije ovjeren. Osnovni sud je, dalje,
itanjem dokaza iz zemljinoknjine evidencije (posjedovni list
broj 1854 k.o. Banjaluka) utvrdio da je apelant posjednik garae
sa dijelom 1/1. Osnovni sud je utvrdio da je neutemeljen
apelantov zahtjev za predaju u posjed garae, jer tueni garau
dri u posjedu na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora od
13. srpnja 1994. godine koji su potpisali apelant kao prodavac i
tueni kao kupac. Osnovni sud je naveo da su apelantovi navodi
da predmetni ugovor nije zakljuio, niti potpisao samo paualno
istaknuti i da nisu niim dokazani. Osim toga, kako je dalje
Petak, 8. 11. 2013.
navedeno, apelantov opunomoenik, koji je na roitu za glavnu

raspravu izveo dokaz itanjem navedenog ugovora o kupoprodaji
garae, tubenim zahtjevom koji je prethodno konano precizirao
na pripremnom roitu (8. studeni 2006. godine) nije traio
utvrivanje nitavosti spomenutog ugovora, ve samo predaju u
posjed garae. I mada je taj dio tubenog zahtjeva neprecizan,
kako je naveo Osnovni sud, pri takvom tubenom zahtjevu
apelant je ostao do zakljuenja glavne rasprave. Imajui u vidu
navedeno, Osnovni sud je taj dio tubenog zahtjeva odbio kao
neutemeljen. Osnovni sud je, dalje, naveo da nije odluivao o
protutubenom zahtjevu imajui u vidu da je tueni protutubeni
zahtjev postavio samo za sluaj da sud usvoji apelantov tubeni
zahtjev.
10. Apelant se alio protiv prvostupanjske presude
Okrunom sudu. Odluujui o apelantovom prizivu, Okruni sud
je donio Presudu broj 011-0-G-08-000 555 od 13. lipnja 2008.
godine kojom je apelantov priziv odbio i potvrdio prvostupanjsku
presudu.
11. U obrazloenju presude Okruni sud je, u pogledu
apelantovih prizivnih navoda da ugovor o kupoprodaji
predmetnog stana nije sukladan Zakonu o prometu nepokretnosti,
izmeu ostalog, naveo da ak i u sluaju da predmetni ugovor i
nije u cjelini realiziran i da nije zakljuen u nazonosti najmanje
dva svjedoka, zadovoljavao je formu propisanu odredbom lanka
9. stavak 2. Zakona o prometu nepokretnosti, to jeste da su
potpisi ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu. Naime, prilikom
sainjavanja ugovora odvjetnik koji ga je sastavio je, vodei
rauna o ratnom vremenu u kojem je ugovor zakljuen, a i zbog
naina plaanja preko inozemstva, u lanku 2. stavak 2. ugovora,
na temelju dogovora stranaka, unio posebnu klauzulu da e
ugovorne strane utvrditi valjanost ugovora na sudu, te da se
danom utvrivanja valjanosti ugovora smatra da je kupac izvrio
sve svoje obveze prema prodavcu. Nasuprot tomu, odredbom
lanka 2. stavak 3. ugovora je utvreno da, ukoliko se ne bi
pristupilo utvrivanju valjanosti ugovora, stranke smatraju da
ugovor nije ni zakljuen. Prema odredbi lanka 2. stavak 4, u
sluaju da se nije mogla ustanoviti valjanost ugovora, smatralo bi
se da ugovor izmeu ugovornih strana nije ni zakljuen i
prodavac bi tada bio duan vratiti iznos koji je primio. Zbog
navedenih razloga, naknadni pristup sudu i zakljuenje sudskog
poravnanja u predmetu Osnovnog suda broj P-218/94 od 13.
srpnja 1994. godine samo su u funkciji realizacije ugovora i
ispunjenja njegovih odredaba, kao i kasnija utvrujua presuda u
tom smislu. Stoga su, kako je zakljuio Okruni sud,
neutemeljeni apelantovi prizivni navodi da potpisi ugovaraa nisu
ovjereni na sudu. Kad je rije o dragovoljnosti da se zakljui
ugovor, na emu je apelant u prizivu posebice inzistirao, Okruni
sud je zakljuio da je prvostupanjska odluka u tom dijelu pravilna
i da je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaa i
Okruni sud. Iako je predmetni ugovor zakljuen u ratnom
razdoblju, kako je naveo Okruni sud, i sm apelant je prilikom
sasluanja u svojstvu parnine stranke izjavio da ga ni tueni ni
njegova obitelj nisu prisiljavali da zakljui ugovor, te da je
svojevoljno potpisao predmetni ugovor. Takoer je utvreno da
je apelant izjavio da je on odredio kupoprodajnu cijenu, da je na
njegovo traenje tueni isplatio iznos od 36.000,00 DM u
inozemstvu, a to su bili "veliki novci", i da je apelant potom
obavijestio odvjetnika da je iznos uplaen, nakon ega je ugovor i
ovjeren. Izjave sasluanih svjedoka, susjeda M.Z., koji je bio
pripadnik etnike manjine, te svjedoka ugovora D.. i M.B, kako
je zakljuio Okruni sud, demantiraju apelantove tvrdnje da
ugovor nije dragovoljno zakljuen.
12. Apelant je protiv navedene presude Okrunog suda
podnio reviziju Vrhovnom sudu. Odluujui o apelantovoj
reviziji, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0- Rev-08-000
856 od 15. listopada 2009. godine kojom je apelantovu reviziju

odbio kao neutemeljenu.
13. U obrazloenju presude Vrhovni sud je, izmeu ostalog,
naveo da je i prema ocjeni tog suda pravilan zakljuak
niestupanjskih sudova da apelantov tubeni zahtjev za utvrenje
nitavosti predmetnog ugovora, koji zasniva na injenici da je
zakljuen u ratnoj situaciji na prostorima bive SR Bosne i
Hercegovine, to, prema miljenju Vrhovnog suda, samo za sebe
nije dovoljna osnova za utvrenje nitavosti spornog ugovora.
Opepoznate okolnosti da je sporni ugovor zakljuen u vrijeme
ratnih sukoba na prostorima bive SRBiH od 1992. do 1995.
godine, te da apelant pripada drugoj etnikoj zajednici u odnosu
na brojano vee puanstvo u njegovom mjestu ivljenja ne daju
dovoljnu osnovu da se zakljui da postoje faktori koji bi (u
vrijeme zakljuivanja ugovora) bitno ograniavali slobodu
odluivanja i uvjetovali volju apelanta kao jedne od ugovornih
strana da zakljui sporni ugovor kako apelant tvrdi.
Niestupanjski sudovi su, prema miljenju Vrhovnog suda,
pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdili okolnosti u
kojima su se nalazile parnine stranke u vrijeme zakljuivanja
ugovora i druge okolnosti koje su pratile njegovo zakljuivanje
kako bi se sporni ugovor mogao razumjeti onako kako to
odgovara pravoj volji ugovornih strana (lanak 99. ZOO). Pri
tomu su niestupanjski sudovi, kako je utvrdio Vrhovni sud, dali
znaaj injenicama da je apelant odluku o prodaji predmetnog
stana donio prije nego to je stupio u kontakt s tuenim, jer je
ponudu za prodaju dostavio Agenciji za promet nepokretnosti,
potom, da je apelant odredio prodajnu cijenu stana koju je tueni
prihvatio a ije je plaanje, na apelantovo traenje, izvrio u SR
Njemakoj, te da je apelant vrio provjeru je li uplaen prodajni
iznos nakon ega je sa tuenim zakljuio sudsko poravnanje.
Vrhovni sud je, dalje, istaknuo da je apelant tijekom postupka
mijenjao svoje navode tako to je injenice o potpisivanju
zapisnika pred prvostupanjskim sudom u predmetu sudskog
poravnanja osporio tvrdnjom da je, nakon zakljuivanja ugovora
od 4. listopada 1993. godine, napustio Banjaluku da bi apelantova
opunomoenica na roitu za glavnu raspravu 10. lipnja 2003.
godine navela "da se iz priloene dokumentacije vidi da je
apelant napustio Banjaluku u tijeku 1994. godine, i to nakon
vojnog poziva koji je dobio 16. srpnja 1994. godine i da se
prijavio kao izbjeglica u Republici Hrvatskoj 2. rujna 1994.
godine". Potom je navedeno da je na roitu 4. oujka 2003.
godine u svom iskazu, navodei okolnosti koje su ga opredijelile
da stan proda, izmeu ostalog, tvrdio da je bio prinuen prodati
stan, jer nije imao sredstava da napusti Banjaluku i da je prije
zakljuivanja ugovora bio tri puta "pretuen", da bi na roitu od
30. travnja 2007. godine naveo da je jednom "pretuen".
Takoer, iz izvedenih dokaza ne proizlazi apelantova tvrdnja da
mu je motiv za prodaju stana bio i nedostatak sredstava za
naputanje Banjaluke, jer je plaanje prodajne cijene stana
izvreno u inozemstvu, kako je apelant traio.
14. Vrhovni sud je, dalje, utvrdio da nisu utemeljene
apelantove revizijske tvrdnje da niestupanjski sudovi nisu
"objasnili" razloge na temelju kojih su prihvatili navode tuenog
o prodaji garae, a ne i apelantove navode koji je tu injenicu
negirao.Niestupanjski sudovi su, kako je utvrdio Vrhovni sud,
polazei od injenice da je ugovor o prodaji garae obostrano
potpisan i u cjelini izvren, pravilno zakljuili da je taj ugovor
pravno valjan. S druge strane, apelant izvedenim dokazima nije
dokazao suprotno, osim tvrdnje da ugovor nije zakljuen, to,
obzirom na pravilo o teretu dokazivanja, nije bilo dovoljno da se
prihvati apelantova tvrdnja. Vrhovni sud je, dalje, utvrdio da iz
apelantovog iskaza, danog na roitu za glavnu raspravu 30.
travnja 2007. godine, da je pri zakljuivanju spornog ugovora
tuenom rekao da "ukoliko se situacija promijeni, dolazi sigurno
u svoj rodni grad i da e traiti svoj stan" ne proizlaze iz
provedenih dokaza, kao ni iz okolnosti koje su prethodile

zakljuivanju spornog ugovora. Ako su stranke u sporu jasno
ugovorom definirale svoje obveze, logian je zakljuak, kako je
naveo Vrhovni sud, da bi, da je bilo govora o vraanju stana, ti
navodi bili uneseni u sporni ugovor koji, suprotno tvrdnjama o
eventualnom vraanju stana, sadrava klauzule o utvrivanju
valjanosti ugovora i o posljedicama ako ne doe do utvrenja
njegove valjanosti. Dalje je navedeno da su neutemeljene
apelantove revizijske tvrdnje o pogrenoj primjeni materijalnog
prava a koje se odnose na postojanje opih okolnosti ratnog
stanja u vrijeme zakljuivanja ugovora koje, bez dokaza o
postojanju pojedinanih okolnosti koje su utjecale na apelantovu
volju da zakljui ugovor, ne predstavljaju dovoljnu osnovu za
zakljuak o nitavosti spornog ugovora. Vrhovni sud je, takoer,
zakljuio da nije utemeljeno apelantovo pozivanje u reviziji na
Zakon o primjeni Zakona o prometu nepokretnosti za vrijeme
trajanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja, jer je taj zakon
stupio na snagu 29. studenog 1994. godine, dakle, nakon
zakljuivanja predmetnog ugovora.
IV. Apelacija
15. Apelant navodi da je povrijeeno pravo na pravino
suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 6.
stavak 1. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija),
pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i
lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i da je
povrijeeno pravo na zabranu diskriminacije iz lanka II/4.
Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 14. Europske konvencije.
Apelant smatra da su redoviti sudovi pogreno utvrdili injenino
stanje i da su pogreno primijenili materijalno pravo. Istaknuo je
da su sudovi pogreno prihvatili kao istinite sve tvrdnje tuenog,
a, s druge strane, odbili su prihvatiti apelantove tvrdnje. Tako
nisu prihvatili kao istinit ni dio apelantovog iskaza koji je dao kao
stranka u kojem je izjavio da je prilikom zakljuivanja ugovora
rekao tuenom da e doi u svoj grad i da e traiti svoj stan
ukoliko se situacija izmijeni. Dalje je naveo da je diskriminiran
na nacionalnoj osnovi, to se manifestiralo neprihvaanjem
apelantovog iskaza kao istinitog bez ikakvog razumnog
obrazloenja i prihvaanjem iskaza tuenog kao istinitog bez
ikakvog obrazloenja. Istaknuo je da tijekom postupka, budui da
tada nije imao adrese svjedoka, nije imao mogunost predloiti
dokaze o dogaaju u kojem su ga pretukle dvije uniformirane
osobe u stanu njegovih prijatelja kojima je doao u posjet.
16. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju naveo je da je u
pogledu nepostojanja elemenata nitavosti ugovora o prodaji
predmetnog stana dao jasne i valjane razloge ocjenom izvedenih
dokaza, primjenom pravila o teretu dokazivanja i pravilnom
primjenom materijalnog prava. Navedeno je, takoer, da se
apelant u apelaciji pozvao na ope okolnosti neposrednog ratnog
stanja, ne navodei nijednu posebnu okolnost koja bi bitno
utjecala na apelantovu volju prilikom zakljuivanja predmetnog
ugovora, i osporavao utvreno injenino stanje koje se u fazi
postupka pred Vrhovnim sudom ne moe osporavati
predlaganjem da se izvedu novi dokazi. Apelant pri tomu
ponavlja navode istaknute tijekom postupka i ne ukazuje na
okolnosti i injenice koje bi utjecale na zakonitost pobijane
odluke. Predloeno je da se apelacija odbije kao neutemeljena.
17. Okruni i Osnovni sud u odgovorima na apelaciju
istaknuli su da apelantovi navodi o povredama ustavnih prava
nisu utemeljeni zbog razloga navedenih u obrazloenju odluka tih
sudova.
18. Tueni je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant
sasluan u statusu parnine stranke u dva navrata a da su ta dva
Petak, 8. 11. 2013.
iskaza bila kontradiktorna svim drugim izvedenim dokazima.

Naveo je da je upravo apelant angairao Agenciju za promet
nepokretnostima "Laser" (dokaz za to je uplatnica na iznos od
1.000 KM za Agenciju, iji je vlasnik Halid Malinovi), ime je
upravo apelant odredio elemente predmetnog ugovora o
kupoprodaji, kao, primjerice, da se isplata kupoprodajne cijene
izvri u inozemstvu. Dalje, apelant je tvrdio da su prilikom
zakljuenja ugovora o prodaji predmetnog stana bili nazoni on,
tueni i odvjetnik, a to je u suprotnosti sa iskazima svih
sasluanih svjedoka koji su bili potpisnici ugovora. Pored toga,
tueni je istaknuo da je apelant od dobivenog novca kupio stan u
Brnu u Republici ekoj.
19. Zakon o prometu nepokretnosti ("Slubeni list
SRBiH" br. 38/78, 4/89, 22/91 i "Slubeni glasnik RS" br. 21/92 i
29/94) u relevantnom dijelu glasi:
lan 9. st. 2. i 4.
Ugovor na temelju koga se prenosi pravo svojine na
nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi
ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava ugovor zakljuen u
pismenoj formi na temelju koga se prenosi pravo svojine,
proizvodie pravno dejstvo iako potpisi ugovaraa nisu ovjereni
u nadlenom sudu, ako su ugovorne strane izrile u cjelini ili u
pretenom dijelu obaveze koje iz njega nastaju ili ako je taj
ugovor zakljuen u prisustvu najmanje dva svjedoka koji su se
potpisali na ugovoru.
20. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slubeni list
SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slubeni glasnik
Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne
odredbe glase:
I. Saglasnost volja
Kad je ugovor zakljuen
lan 26.
Ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane saglasile o
bitnim sastojcima ugovora.
Izjava volje
lan 28.
(1) Volja za zakljuenje ugovora moe se izjaviti reima,
uobiajenim znacima ili drugim ponaanjem iz koga se sa
sigurnou moe zakljuiti o njenom postojanju.
(2) Izjava volje mora da bude uinjena slobodno i ozbiljno.
NEVANOST UGOVORA
I. Nitavi ugovori
Nitavost
lan 103.
(1) Ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom
poretku ili dobrim obiajima nitav je ako cilj povreenog
pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u
odreenom sluaju ne propisuje to drugo.
(2) Ako je zakljuenje odreenog ugovora zabranjeno samo
jednoj strani, ugovor e ostati na snazi ako u zakonu nije to
drugo predvieno za odreeni sluaj, a strana koja je povredila
zakonsku zabranu snosie odgovarajue posledice.
Isticanje nitavosti
lan 109.
(1) Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na nju se
moe pozvati svako zainteresovano lice.
(2) Pravo da trai utvrenje nitavosti ima i javni tuilac.
VI. Dopustivost
Ustavni sud, takoer, ima apelacijsku nadlenost u pitanjima koja
Petak, 8. 11. 2013.
su sadrana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora

presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi
odluku o posljednjem uinkovitom pravnom lijeku kojeg je
koristio.
je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 057 od 18.
studenog 2009. godine protiv koje nema drugih uinkovitih
pravnih lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporenu
presudu apelant je primio 21. prosinca 2009. godine a apelacija je
podnesena 25. sijenja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako
je propisano lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Hercegovine, lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
VII. Meritum
25. Apelant smatra da mu je osporenim presudama
povrijeeno pravo na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije,
lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo
na nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i
lanka 14. Europske konvencije.
Pravo na pravino suenje
26. lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uivaju ljudska
prava i temeljne slobode iz ovog lanka stavak 2, to ukljuuje:
()
e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim
stvarima, i druga prava vezana za krivine postupke.
27. lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom
dijelu glasi:
1. Prilikom utvrivanja graanskih prava i obveza ili
osnovanosti bilo kakve krivine optube protiv njega, svako ima
pravo na pravinu i javnu raspravu u razumnom roku pred
neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. ().
28. Ustavni sud, prije svega, zapaa da je postupak koji je
okonan osporenom presudom Vrhovnog suda voen radi
utvrivanja nitavosti ugovora o prodaji stana, dakle, da je
predmet graanskopravne naravi, pa je lanak 6. stavak 1.
Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
29. Imajui u vidu apelacijske navode, Ustavni sud, prije
svega, ukazuje na to da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog
suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakljuke redovitih
sudova u pogledu injeninog stanja i primjene prava (vidi,
Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30.
lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni
sud nije nadlean supstituirati redovite sudove u procjeni
injenica i dokaza, ve je openito zadatak redovitih sudova da
ocijene injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud,
Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja
2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda
je ispitati je li eventualno dolo do povrede ili zanemarivanja
ustavnih prava (pravo na pravino suenje, pravo na pristup sudu,
pravo na uinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila,
eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stajalitu,

moe iznimno, kada ocijeni da je u odreenom postupku redoviti
sud proizvoljno postupao kako u utvrivanju injenica, tako i u
primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud,
Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26),
upustiti u ispitivanje naina na koji su nadleni sudovi utvrivali
injenice i na tako utvrene injenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjea i
da je u vie svojih odluka ukazao da oigledna proizvoljnost u
primjeni relevantnih propisa nikada ne moe voditi ka jednom
pravinom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP
1293/05 od 12. rujna 2006. godine, toka 25. i dalje). Stoga e
Ustavni sud u konkretnom sluaju, obzirom na pitanja koja
apelant problematizira, ispitati jesu li pobijane odluke utemeljene
na proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
31. Dovodei u svezu navedena stavjalita sa injenicama
konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaa da su redoviti sudovi
dovoljno jasno obrazloili svoje odluke zato je trebalo odbiti
apelantov tubeni zahtjev za proglaavanje spornog ugovora o
prodaji predmetnog stana nitavim i predaju u posjed predmetnih
nekretnina (stana i garae), pri tomu se pozivajui na relevantne
odredbe ZOO i Zakona o prometu nepokretnosti, a takvo
obrazloenje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tomu
Ustavni sud podsjea da je u dosadanjoj praksi ve razmatrao
pitanja u svezi sa nitavosti ugovora o prometu nekretnina
zakljuenih u tijeku rata. Naime, Ustavni sud je u predmetu broj
AP 455/09 odbacio kao oigledno neutemeljenu apelaciju i
izrazio sljedee stajalite: "... sama injenica da je ugovor
zakljuen nakon izbijanja ratnih sukoba nije dovoljna da se
zakljui da je ugovor sm po sebi, ex lege, nitav, jer se u svakom
konkretnom sluaju mora utvrditi valjanost prometa nekretnina,
te na temelju utvrenih bitnih injenica dati pravna ocjena
sukladno materijalnim propisima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj
AP 455/09 od 25. listopada 2011. godine, dostupna na webstranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, toka 14). Iz
navedenog proizlazi da je utvrivanje nitavosti ugovora o
prometu nekretnina zakljuenih u tijeku rata uvijek faktiko
pitanje koje ovisi o injenici svakog konkretnog sluaja. U tome
kontekstu Ustavni sud zapaa da su u apelantovom sluaju
redoviti sudovi, suprotno apelacijskim navodima, dali iscrpna
obrazloenja za to zato smatraju da apelant nije dokazao da su
postojale konkretne subjektivne okolnosti koje su, povezane sa
opim ratnim okolnostima, bitno ograniavale slobodu
izraavanja njegove volje. Ustavni sud, takoer, zapaa da iz
injenica predmeta proizlazi da su redoviti sudovi u postupku na
tri sudske instance razmotrili sve apelantove navode i tvrdnje
koje apelant ponavlja i u apelaciji i da su dali detaljne odgovore
na sva navedena pitanja. S tim u svezi, Ustavni sud smatra da iz
injenica predmeta i osporenih presuda ne proizlazi bilo kakva
proizvoljnost u postupanju i u primjeni materijalnog prava
redovitih sudova, budui da u konkretnom sluaju apelant niim
nije dokazao da su zakljuenju spornog ugovora prethodili
dogaaji koji su, u interakciji sa ratnim deavanjima, utjecali na
slobodno izraavanje njegove volje da zakljui sporni ugovor.
32. Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je
apelacija neutemeljena i da nije dolo do povrede apelantovog
prava na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Zabrana diskriminacije
33. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da je
diskriminiran na nacionalnoj osnovi zbog toga to su redoviti
sudovi prihvatili iskaze tuenog kao istinite, a apelantove iskaze
odbili bez obrazloenja, zbog ega mu je povrijeeno pravo na
zabranu diskriminacije iz lanka II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 14. Europske konvencije

Uivanje prava i sloboda predvienih ovim lankom ili u
meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom
Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez
diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja,
jezik, vjera, politiko i drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno
podrijetlo, vezivanje za nacionalnu manjinu, imovina, roenje ili
drugi status.
Uivanje prava i sloboda predvienih ovom konvencijom
osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao to su
spol, rasa, boja koe, jezik, vjeroispovijest, politiko ili drugo
miljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekom
nacionalnom manjinom, imovno stanje, roenje ili drugi status.
36. Ustavni sud podsjea na injenicu da lanak 14.
Europske konvencije osigurava zatitu od diskriminacije u
pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih lanaka Europske
konvencije (vidi, Europski sud za ljudska prava, Marckx protiv
Belgije, presuda od 13. lipnja 1979. godine, serija A broj 31,
stavak 32). Apelant nije posebno naznaio u svezi sa kojim
ustavnim pravom smatra da je diskriminiran, ali iz navoda
apelacije proizlazi da on smatra da je diskriminiran u svezi sa
pravom na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.
37. Ustavni sud, takoer, podsjea na to da postoji
diskriminacija ako rezultira razliitim tretmanom pojedinaca u
slinim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno
opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora teiti zakonitom
cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti izmeu
koritenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Europski
sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stavak 33). Stoga je
potrebno ustanoviti je li se prema apelantu postupalo drukije
nego prema drugima u istim ili slinim situacijama. Svako
razliito postupanje se ima smatrati diskriminacijskim ako nema
razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom
cilju, ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti izmeu
upotrijebljenih sredstava i cilja koji se eli ostvariti (vidi odluke u
predmetima Doma za ljudska prava br. CH/97/67, Zahirovi,
Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 10. sijenja 1999. godine,
toka 120, odluke sijeanj-srpanj 1999. godine, CH/9750, Raji,
Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. travnja 2000. godine,
toka 53, odluke sijeanj-lipanj 2000. godine, CH/98/1309 i
drugi, Kajtaz i drugi, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 4.
rujna 2001. godine, toka 154).
38. Imajui u vidu prethodne zakljuke Ustavnog suda u
svezi sa krenjem prava na pravino suenje i detaljne razloge
koje su redoviti sudovi iznijeli u pogledu ocjene dokaza, pri emu
su naroito detaljno analizirali apelantov iskaz i dali vrlo iscrpne
razloge zato on, u kontekstu drugih provedenih dokaza, nije
mogao dovesti do drugaijeg rjeenja konkretne pravne stvari,
potom, injenicu da apelant, osim paualne tvrdnje o krenju
navedenog prava na nacionalnoj osnovi, nije dostavio bilo kakav
dokaz koji bi ukazivao na to da je apelant u predmetnom
postupku drugaije tretiran zbog svoje nacionalne pripadnosti,
niti je takvo to vidljivo iz osporenih presuda, Ustavni sud smatra
da su apelantovi navodi o diskriminaciji paualni, a eventualna
proizvoljnost i diskriminirajua primjena zakona nisu oigledne.
Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o krenju
prava na nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 14. Europske konvencije u svezi sa pravom
na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije
neutemeljeni.
Petak, 8. 11. 2013.
Pravo na imovinu
39. Apelant, takoer, navodi da mu je osporenim odlukama
povrijeeno i pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku
konvenciju. Budui da iz navoda apelacije proizlazi da se
apelantove tvrdnje o krenju ovog prava zasnivaju na navodima o
proizvoljno utvrenom injeninom stanju, te proizvoljnoj
primjeni materijalnog i procesnog prava, koji su ve razmotreni u
okviru prava na pravino suenje, Ustavni sud ne smatra da je
svrsishodno posebno razmatrati ove apelantove navode.
VIII. Zakljuak
40. Ustavni sud zakljuuje da nema povrede apelantovog
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer u
obrazloenju osporenih odluka redovitih sudova ne postoji nita
to bi ukazivalo na to da su redoviti sudovi svoje odluke donijeli
uz povredu pravila postupka, ili da je proizvoljno primijenjeno
materijalno i procesno pravo, a u obrazloenju odluka su za svoja
stajalita dali detaljne, jasne i logine razloge.
41. Takoer, Ustavni sud zakljuuje da nema povrede prava
na nediskriminaciju u svezi sa pravom na pravino suenje, jer
apelant nije ponudio nikakav dokaz o tomu da su osobe koje se
nalaze u istoj i slinoj situaciji tretirane na razliit nain, a takva
diskriminacija ne proizlazi ni iz osporenih presuda.
Ustavni sud je odluio kao u dispozitivu ove odluke.
Predsjednica

, 122/10,
, VI/3)
, 59 2 2, 61 . 1 3
("
" . 60/05, 64/08 51/09),
:
,
,
,
,
. ,
17. 2013.

118-0--08-000 856 15.
2009. ,
011-0--08-000 555 13. 2008.
071-0--06-001 621 17.
2008. .
"
", "
", " "
"
".
Petak, 8. 11. 2013.
I.
1. ( : ),
, ,
12. 2010.
( : )
( :
) 118-0--08-000 856 15. 2009.
, (
: ) 011-0--08-000 555 13.
2008. (
: ) 071-0--06-001 621 17.
2008. .
II.
2. 22 . 1 2 ,
, ,
( :
-) 23. 2010.
.
3. 15.
2010. , 25. 2010. ,
5, 11.
2010. .
4. 26 2 ,
2.
2010. .
III.
5.

:
6. 071-0--06-001 621
17. 2008. ,

,

,
( :
),

218/94 13. 1994.
-1049/94 14. 1995. ,

,
,
.

,
1854 .. ( :
), ,
500,00 13.
1994. , ,
.

.
7.
: 1)
, 2)

,
3) 4)
.
,
,
36.000
1.000 ,
,
,

.
8. ,
, ,
, 4.
1993. ,
,
,
1 1 1
36.000,00 ,
.
-218/94 13. 1994.
-1048/94 14. 1995.
.
,

, 9
,
.
, ,
,
36.000,00
,
. 26, 28, 103 109 (
: ).
9. , ,
13.
1994. ,
.
, ,
( 1854 .. )
1/1.

,
13. 1994.

.
,
. ,
, ,

,
(8.
2006. )
, .
,
,
. ,

. , ,

.
10.
. ,
011-0--08-000 555 13.
2008.
.
11. ,

, ,

,
9 2
,
. ,
,
,
, 2 2 ,
,
,

. ,
2 3 ,
,
. 2
4,
,

. ,

-218/94 13. 1994.

, .
, ,

.
,
,

.
,
,

,
.

,
36.000,00 , " ",

, .
, ..,
, .. .,
,
.
12.
.
, 118-0- -08000 856 15. 2009.
.
13. ,
,

,

, ,
,
.

1992. 1995.
,

Petak, 8. 11. 2013.
( )

. ,
,

( 99 ).
, ,

,

, ,
,
, ,

.
, ,

,
4. 1993. ,

10. 2003. "

1994. , 16.
1994.
2. 1994. ".
4. 2003.
,
, ,
,
"",
30. 2007.
"". ,

,
,
.
14. , ,

""
,
. ,
,
,
. ,
,
, ,
,
. , ,
, 30.
2007. ,
" ,
"
,
.
,
, , ,
,
, ,

.

Petak, 8. 11. 2013.

,

,
. ,
,

, 29.
1994. , ,
.
IV.
)
15.
II/3)
6 1
( :
), II/3)
1 1
,
II/4
14 .

.

, , ,
.

.
,

. ,
,

.
b)
16.

,
.
, ,
,

,

.

.
.
17.

.
18.

.
""
( 1.000 ,
),
, ,
,
. ,

, ,

. ,
.
V.
19. ("
" . 38/78, 4/89, 22/91 " " .
21/92 29/94) :
9. . 2. 4.

,
.

,
,

.
20. ("
" . 29/78, 39/85, 45/89 57/89, "
" . 17/93, 3/96, 39/03 74/04)
:
I.

26.

.

28.
(1)
,
.
(2)
.

I.
103.
(1) ,

.
(2)
,
,
.

109.
(1)
.
(2)
.
VI.
21. VI/3)
, , ,

.
22. 16 1
,
, ,

60

.
23.
118-0--08-000
057 18. 2009.
.
, 21.
2009. 25. 2010.
, . 60 , 16
1 . ,
16 . 2 4 ,
(prima facie) ,
.
24. VI/3)
, 16 . 1, 2 4 ,

.
VII.
25.
II/3)
6 1 ,
II/3)
1 1
, II/4
14
.

26. II/3 :

2 ,
:
()
)

.
27. 6 1
:
1.
,

,
. ().
28. , ,

, ,
, 6 1
.
29. , ,
, ,
,

(, , Pronina ,
30. 2005. ,
65167/01). ,
,

(, ,
Petak, 8. 11. 2013.
Thomas , 10.
2005. , 19354/02).

( ,
,
.), , ,
.
30. , ,
, ,

,
- (, ,
311/04 22. 2005. , 26),

- .

(
1293/05 12.
2006. , 25 ).
,
,
-
.
31.
,

( ),
,
.

. ,
455/09
: "...

,
ex lege, ,
,

(, ,
455/09 25. 2011. , wb www.ustavnisud.ba, 14).

.
,
,

,
,
. , ,

. ,

,

,
Petak, 8. 11. 2013.
,
.
32. ,

II/3)
6 1 .

33.

,
,
II/4
14
34. II/4 :
,
I
,
,
, , , ,
,
, ,
.
35. 14 :

, , , , ,
, ,
,
, , .
36. 14

(, ,
Marckx , 13. 1979. ,
31, 32).
,

II/3) 6 1
.
37. , ,

. ,
,

(,
, Marckx , 33).

.

, . ,

( . CH
/97/67, ,
10. 1999. , 120, - 1999.
, CH /9750, ,
3. 2000. , 53, 2000. , CH /98/1309 , ,
4. 2001.
, 154).
38.


,
,
,
, ,
,
,

,
,
,

. ,
II/4
14
II/3)
6 1
.

39. , ,
II/3)
1 1
.

,
,
,
.
VIII.
40.
II/3)
6 1 ,

,
,
,
.
41. ,

,

,
.
42. 61 . 1 3 ,
.
43. VI/5 ,
.

, . .
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudija, u
predmetu broj AP 122/10, rjeavajui apelaciju Sejfudina
Naprelca, na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
lana 59. stav 2. taka 2, lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine ("Slubeni glasnik Bosne i
Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudija

Odbija se kao neosnovana apelacija Sejfudina Naprelca

podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj
118-0-Rev-08-000 856 od 15. oktobra 2009. godine, Presude
Okrunog suda u Banjoj Luci broj 011-0-G-08-000 555 od 13.
juna 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci broj
071-0-P-06-001 621 od 17. oktobra 2008. godine.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Sejfudin Naprelac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg
zastupa Jasna Babi, advokat iz Banje Luke, podnio je 12.
januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude
sud) broj 118-0-Rev-08-000 856 od 15. oktobra 2009. godine,
Presude Okrunog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu:
Okruni sud) broj 011-0-G-08-000 555 od 13. juna 2008. godine
i Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu:
Osnovni sud) broj 071-0-P-06-001 621 od 17. oktobra 2008.
godine.
2. Na osnovu lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od
Osnovnog suda, Okrunog suda i Vrhovnog suda, te uesnika u
postupku Rajka Kukrike (u daljnjem tekstu: tueni-protivtuilac)
zatraeno je 23. septembra 2010. godine da dostave odgovore na
apelaciju.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. oktobra
2010. godine, Okruni sud 25. oktobra 2010. godine, a Osnovni
sud i tueni su odgovorili 5, odnosno 11. oktobra 2010. godine.
odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 2. novembra 2010.
godine.
sljedei nain:
6. Presudom Osnovnog suda broj 071-0-P-06-001 621 od
17. oktobra 2008. godine, donesenom po apelantovoj tubi protiv
tuenog radi ponitenja ugovora i po protivtubi tuenog radi
isplate kupoprodajne cijene i uloenih sredstava, odbijen je kao
neosnovan apelantov tubeni zahtjev kojim je traio da se utvrdi
da je nitav ugovor o prodaji dvoiposobnog stana koji se nalazi u
Banjoj Luci, preciznije oznaenog u izreci presude (u daljnjem
tekstu: predmetni stan), zakljuen izmeu apelanta kao prodavca
i tuenog kao kupca ija je valjanost deklarativno utvrena
sudskim poravnanjem u predmetu Osnovnog suda broj P-218/94
od 13. jula 1994. godine i Presudom Osnovnog suda broj P1049/94 od 14. juna 1995. godine, te da se tueni obavee da to
prizna i da izda ispravu na osnovu koje e se apelant upisati u
zemljinim knjigama kao vlasnik predmetnog stana, odnosno
izvriti polaganje isprava u katastru nekretnina na svoje ime, a da
e u protivnom zamijeniti predmetna presuda. Preostali dio
apelantovog tubenog zahtjeva kojim je traio predaju
predmetnog stana u posjed, kao i predaju u posjed garae upisane
u posjedovni list broj 1854 k.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu:
predmetna garaa), slobodne od lica i stvari, te isplatu zakupnine
1
Petak, 8. 11. 2013.
za koritenje stana u mjesenom iznosu od 500,00 KM od 13.

jula 1994. godine do apelantovog useljenja u stan je, takoer,
odbijen. Navedenom presudom obavezan je apelant da tuenom
nadoknadi trokove parninog postupka u preciziranom iznosu.
7. U obrazloenju presude Osnovni sud je naveo da je
apelant tubenim zahtjevom traio: 1) utvrenje nitavosti
ugovora o prodaji predmetnog stana, 2) obavezivanje tuenog da
to prizna i da mu izda ispravu za upis prava vlasnitva u
zemljinim knjigama a da e se u protivnom to pravo upisati na
osnovu predmetne presude, 3) predaju u posjed predmetnog stana
i garae i 4) isplatu zakupnine za koritenje predmetnog stana.
Tueni je protivtubenim zahtjevom traio da, ako sud usvoji
apelantov tubeni zahtjev, obavee apelanta da mu vrati prodajnu
cijenu stana od 36.000 KM i prodajnu cijenu garae od 1.000
KM, da mu plati za radove izvedene u stanu precizirani iznos, na
ime poreza na promet predmetnog stana i garae navedeni iznos,
na ime trokova za posredovanje u prodaji putem agencije
navedeni iznos i precizirani iznos za advokatske usluge
sastavljanja ugovora o prodaji stana.
8. Osnovni sud je, nakon provedenog dokaznog postupka,
utvrdio, a to nije sporno meu parninim strankama, da je
ugovorom o prodaji predmetnog stana od 4. oktobra 1993.
godine, koji su stranke kao ugovarai potpisale u prisustvu triju
svjedoka, apelant kao prodavac prodao, a tueni kao kupac kupio
predmetni stan naznaen u lanu 1. stav 1. taka 1. ugovora za
ugovorenu cijenu u iznosu od 36.000,00 DM, koji je uplaen u
SR Njemakoj na raun koji je tuenom dao apelant. Dalje je
navedeno da je sudskim poravnanjem broj P-218/94 od 13. jula
1994. godine i Presudom Osnovnog suda broj P-1048/94 od 14.
juna 1995. godine utvrena pravna valjanost predmetnog
ugovora. Imajui u vidu utvrene injenice, Osnovni sud je
zakljuio da je nedostatak ovjere potpisa ugovaraa kod
nadlenog suda, u smislu lana 9. Zakona o prometu
nepokretnosti, konvalidiran zakljuenjem ugovora u prisustvu
svjedoka i njegovim realiziranjem. Iz utvrenog injeninog
stanja Osnovni sud je, dalje, zakljuio da je predmetni ugovor
zakljuen dobrovoljno, da je prodajna cijena predmetnog stana od
36.000,00 DM u vrijeme zakljuivanja ugovora bila realna, te se
pozvao na odredbe l. 26, 28, 103. i 109. Zakona o obligacionim
odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
9. Osnovni sud je, dalje, naveo da je u dokaznom postupku
proitao kupoprodajni ugovor zakljuen 13. jula 1994. godine iji
je predmet kupoprodaja predmetne garae, koji su potpisali
apelant i tueni a koji nije ovjeren. Osnovni sud je, dalje,
itanjem dokaza iz zemljinoknjine evidencije (posjedovni list
broj 1854 k.o. Banja Luka) utvrdio da je apelant posjednik garae
sa dijelom 1/1. Osnovni sud je utvrdio da je neosnovan apelantov
zahtjev za predaju u posjed garae, jer tueni garau dri u
posjedu na osnovu navedenog kupoprodajnog ugovora od 13.
jula 1994. godine koji su potpisali apelant kao prodavac i tueni
kao kupac. Osnovni sud je naveo da su apelantovi navodi da
predmetni ugovor nije zakljuio, niti potpisao samo paualno
istaknuti i da nisu niim dokazani. Osim toga, kako je dalje
navedeno, apelantov opunomoenik, koji je na roitu za glavnu
raspravu izveo dokaz itanjem navedenog ugovora o kupoprodaji
garae, tubenim zahtjevom koji je prethodno konano precizirao
na pripremnom roitu (8. novembar 2006. godine) nije traio
utvrivanje nitavosti spomenutog ugovora, ve samo predaju u
posjed garae. I mada je taj dio tubenog zahtjeva neprecizan,
kako je naveo Osnovni sud, pri takvom tubenom zahtjevu
apelant je ostao do zakljuenja glavne rasprave. Imajui u vidu
navedeno, Osnovni sud je taj dio tubenog zahtjeva odbio kao
neosnovan. Osnovni sud je, dalje, naveo da nije odluivao o
protivtubenom zahtjevu imajui u vidu da je tueni
protivtubeni zahtjev postavio samo za sluaj da sud usvoji
apelantov tubeni zahtjev.
Petak, 8. 11. 2013.
10. Apelant se alio protiv prvostepene presude Okrunom

sudu. Odluujui o apelantovoj albi, Okruni sud je donio
Presudu broj 011-0-G-08-000 555 od 13. juna 2008. godine
kojom je apelantovu albu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
11. U obrazloenju presude Okruni sud je, u pogledu
apelantovih albenih navoda da ugovor o kupoprodaji
predmetnog stana nije u skladu sa Zakonom o prometu
nepokretnosti, izmeu ostalog, naveo da ak i u sluaju da
predmetni ugovor i nije u cjelini realiziran i da nije zakljuen u
prisustvu najmanje dva svjedoka, zadovoljavao je formu
propisanu odredbom lana 9. stav 2. Zakona o prometu
nepokretnosti, to jeste da su potpisi ugovaraa ovjereni u
nadlenom sudu. Naime, prilikom sainjavanja ugovora advokat
koji ga je sastavio je, vodei rauna o ratnom vremenu u kojem je
ugovor zakljuen, a i zbog naina plaanja preko inozemstva, u
lanu 2. stav 2. ugovora, na osnovu dogovora stranaka, unio
posebnu klauzulu da e ugovorne strane utvrditi valjanost
ugovora na sudu, te da se danom utvrivanja valjanosti ugovora
smatra da je kupac izvrio sve svoje obaveze prema prodavcu.
Nasuprot tome, odredbom lana 2. stav 3. ugovora je utvreno
da, ukoliko se ne bi pristupilo utvrivanju valjanosti ugovora,
stranke smatraju da ugovor nije ni zakljuen. Prema odredbi
lana 2. stav 4, u sluaju da se nije mogla ustanoviti valjanost
ugovora, smatralo bi se da ugovor izmeu ugovornih strana nije
ni zakljuen i prodavac bi tada bio duan vratiti iznos koji je
primio. Zbog navedenih razloga, naknadni pristup sudu i
zakljuenje sudskog poravnanja u predmetu Osnovnog suda broj
P-218/94 od 13. jula 1994. godine samo su u funkciji realizacije
ugovora i ispunjenja njegovih odredaba, kao i kasnija utvrujua
presuda u tom smislu. Stoga su, kako je zakljuio Okruni sud,
neosnovani apelantovi albeni navodi da potpisi ugovaraa nisu
ovjereni na sudu. Kad je rije o dobrovoljnosti da se zakljui
ugovor, na emu je apelant u albi posebno insistirao, Okruni
sud je zakljuio da je prvostepena odluka u tom dijelu pravilna i
da je prvostepeni sud dao valjane razloge koje prihvata i Okruni
sud. Iako je predmetni ugovor zakljuen u ratnom periodu, kako
je naveo Okruni sud, i sm apelant je prilikom sasluanja u
svojstvu parnine stranke izjavio da ga ni tueni ni njegova
porodica nisu prisiljavali da zakljui ugovor, te da je svojevoljno
potpisao predmetni ugovor. Takoer je utvreno da je apelant
izjavio da je on odredio kupoprodajnu cijenu, da je na njegovo
traenje tueni isplatio iznos od 36.000,00 DM u inozemstvu, a
to su bili "veliki novci", i da je apelant potom obavijestio
advokata da je iznos uplaen, nakon ega je ugovor i ovjeren.
Izjave sasluanih svjedoka, komije M.Z., koji je bio pripadnik
etnike manjine, te svjedoka ugovora D.. i M.B, kako je
zakljuio Okruni sud, demantiraju apelantove tvrdnje da ugovor
nije dobrovoljno zakljuen.
12. Apelant je protiv navedene presude Okrunog suda
podnio reviziju Vrhovnom sudu. Odluujui o apelantovoj
reviziji, Vrhovni sud je donio Presudu broj 118-0- Rev-08-000
856 od 15. oktobra 2009. godine kojom je apelantovu reviziju
odbio kao neosnovanu.
13. U obrazloenju presude Vrhovni sud je, izmeu ostalog,
naveo da je i prema ocjeni tog suda pravilan zakljuak
niestepenih sudova da apelantov tubeni zahtjev za utvrenje
nitavosti predmetnog ugovora, koji zasniva na injenici da je
zakljuen u ratnoj situaciji na prostorima bive SR Bosne i
Hercegovine, to, prema miljenju Vrhovnog suda, samo za sebe
nije dovoljan osnov za utvrenje nitavosti spornog ugovora.
Opepoznate okolnosti da je sporni ugovor zakljuen u vrijeme
ratnih sukoba na prostorima bive SRBiH od 1992. do 1995.
godine, te da apelant pripada drugoj etnikoj zajednici u odnosu
na brojano vee stanovnitvo u njegovom mjestu ivljenja ne
daju dovoljan osnov da se zakljui da postoje faktori koji bi (u
vrijeme zakljuivanja ugovora) bitno ograniavali slobodu
odluivanja i uvjetovali volju apelanta kao jedne od ugovornih

strana da zakljui sporni ugovor kako apelant tvrdi. Niestepeni
sudovi su, prema miljenju Vrhovnog suda, pravilnom ocjenom
provedenih dokaza utvrdili okolnosti u kojima su se nalazile
parnine stranke u vrijeme zakljuivanja ugovora i druge
okolnosti koje su pratile njegovo zakljuivanje kako bi se sporni
ugovor mogao razumjeti onako kako to odgovara pravoj volji
ugovornih strana (lan 99. ZOO). Pri tome su niestepeni sudovi,
kako je utvrdio Vrhovni sud, dali znaaj injenicama da je
apelant odluku o prodaji predmetnog stana donio prije nego to je
stupio u kontakt s tuenim, jer je ponudu za prodaju dostavio
Agenciji za promet nepokretnosti, zatim, da je apelant odredio
prodajnu cijenu stana koju je tueni prihvatio a ije je plaanje,
na apelantovo traenje, izvrio u SR Njemakoj, te da je apelant
vrio provjeru da li je uplaen prodajni iznos nakon ega je sa
tuenim zakljuio sudsko poravnanje. Vrhovni sud je, dalje,
istakao da je apelant tokom postupka mijenjao svoje navode tako
to je injenice o potpisivanju zapisnika pred prvostepenim
sudom u predmetu sudskog poravnanja osporio tvrdnjom da je,
nakon zakljuivanja ugovora od 4. oktobra 1993. godine,
napustio Banju Luku da bi apelantova opunomoenica na roitu
za glavnu raspravu 10. juna 2003. godine navela "da se iz
priloene dokumentacije vidi da je apelant napustio Banju Luku u
toku 1994. godine, i to nakon vojnog poziva koji je dobio 16. jula
1994. godine i da se prijavio kao izbjeglica u Republici Hrvatskoj
2. septembra 1994. godine". Zatim je navedeno da je na roitu 4.
marta 2003. godine u svom iskazu, navodei okolnosti koje su ga
opredijelile da stan proda, izmeu ostalog, tvrdio da je bio
prinuen da proda stan, jer nije imao sredstava da napusti Banju
Luku i da je prije zakljuivanja ugovora bio tri puta "pretuen",
da bi na roitu od 30. aprila 2007. godine naveo da je jednom
"pretuen". Takoer, iz izvedenih dokaza ne proizlazi apelantova
tvrdnja da mu je motiv za prodaju stana bio i nedostatak sredstava
za naputanje Banje Luke, jer je plaanje prodajne cijene stana
izvreno u inozemstvu, kako je apelant traio.
14. Vrhovni sud je, dalje, utvrdio da nisu osnovane
apelantove revizione tvrdnje da niestepeni sudovi nisu
"objasnili" razloge na osnovu kojih su prihvatili navode tuenog
o prodaji garae, a ne i apelantove navode koji je tu injenicu
negirao. Niestepeni sudovi su, kako je utvrdio Vrhovni sud,
polazei od injenice da je ugovor o prodaji garae obostrano
potpisan i u cjelini izvren, pravilno zakljuili da je taj ugovor
pravno valjan. S druge strane, apelant izvedenim dokazima nije
dokazao suprotno, osim tvrdnje da ugovor nije zakljuen, to, s
obzirom na pravilo o teretu dokazivanja, nije bilo dovoljno da se
prihvati apelantova tvrdnja. Vrhovni sud je, dalje, utvrdio da iz
apelantovog iskaza, datog na roitu za glavnu raspravu 30. aprila
2007. godine, da je pri zakljuivanju spornog ugovora tuenom
rekao da "ukoliko se situacija promijeni, dolazi sigurno u svoj
rodni grad i da e traiti svoj stan" ne proizlaze iz provedenih
dokaza, kao ni iz okolnosti koje su prethodile zakljuivanju
spornog ugovora. Ako su stranke u sporu jasno ugovorom
definirale svoje obaveze, logian je zakljuak, kako je naveo
Vrhovni sud, da bi, da je bilo govora o vraanju stana, ti navodi
bili uneseni u sporni ugovor koji, suprotno tvrdnjama o
eventualnom vraanju stana, sadrava klauzule o utvrivanju
valjanosti ugovora i o posljedicama ako ne doe do utvrenja
njegove valjanosti. Dalje je navedeno da su neosnovane
apelantove revizione tvrdnje o pogrenoj primjeni materijalnog
prava a koje se odnose na postojanje opih okolnosti ratnog
stanja u vrijeme zakljuivanja ugovora koje, bez dokaza o
postojanju pojedinanih okolnosti koje su utjecale na apelantovu
volju da zakljui ugovor, ne predstavljaju dovoljan osnov za
zakljuak o nitavosti spornog ugovora. Vrhovni sud je, takoer,
zakljuio da nije osnovano apelantovo pozivanje u reviziji na
Zakon o primjeni Zakona o prometu nepokretnosti za vrijeme
trajanja neposredne ratne opasnosti i ratnog stanja, jer je taj zakon

stupio na snagu 29. novembra 1994. godine, dakle, nakon
zakljuivanja predmetnog ugovora.
IV. Apelacija
15. Apelant navodi da je povrijeeno pravo na pravino
stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na
imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i da je povrijeeno
pravo na zabranu diskriminacije iz lana II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije. Apelant smatra da
su redovni sudovi pogreno utvrdili injenino stanje i da su
pogreno primijenili materijalno pravo. Istakao je da su sudovi
pogreno prihvatili kao istinite sve tvrdnje tuenog, a, s druge
strane, odbili su da prihvate apelantove tvrdnje. Tako nisu
prihvatili kao istinit ni dio apelantovog iskaza koji je dao kao
stranka u kojem je izjavio da je prilikom zakljuivanja ugovora
rekao tuenom da e doi u svoj grad i da e traiti svoj stan
ukoliko se situacija izmijeni. Dalje je naveo da je diskriminiran
na nacionalnoj osnovi, to se manifestiralo neprihvatanjem
apelantovog iskaza kao istinitog bez ikakvog razumnog
obrazloenja i prihvatanjem iskaza tuenog kao istinitog bez
ikakvog obrazloenja. Istakao je da tokom postupka, budui da
tada nije imao adrese svjedoka, nije imao mogunost da predloi
dokaze o dogaaju u kojem su ga pretukla dva uniformirana lica
u stanu njegovih prijatelja kojima je doao u posjetu.
16. Vrhovni sud u odgovoru na apelaciju naveo je da je u
pogledu nepostojanja elemenata nitavosti ugovora o prodaji
predmetnog stana dao jasne i valjane razloge ocjenom izvedenih
dokaza, primjenom pravila o teretu dokazivanja i pravilnom
primjenom materijalnog prava. Navedeno je, takoer, da se
apelant u apelaciji pozvao na ope okolnosti neposrednog ratnog
stanja, ne navodei nijednu posebnu okolnost koja bi bitno
utjecala na apelantovu volju prilikom zakljuivanja predmetnog
ugovora, i osporavao utvreno injenino stanje koje se u fazi
postupka pred Vrhovnim sudom ne moe osporavati
predlaganjem da se izvedu novi dokazi. Apelant pri tome
ponavlja navode istaknute tokom postupka i ne ukazuje na
okolnosti i injenice koje bi utjecale na zakonitost pobijane
odluke. Predloeno je da se apelacija odbije kao neosnovana.
17. Okruni i Osnovni sud u odgovorima na apelaciju
istakli su da apelantovi navodi o povredama ustavnih prava nisu
osnovani zbog razloga navedenih u obrazloenju odluka tih
sudova.
18. Tueni je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant
sasluan u statusu parnine stranke u dva navrata a da su ta dva
iskaza bila kontradiktorna svim drugim izvedenim dokazima.
Naveo je da je upravo apelant angairao Agenciju za promet
nepokretnostima "Laser" (dokaz za to je uplatnica na iznos od
1.000 KM za Agenciju, iji je vlasnik Halid Malinovi), ime je
upravo apelant odredio elemente predmetnog ugovora o
kupoprodaji, kao, naprimjer, da se isplata kupoprodajne cijene
izvri u inozemstvu. Dalje, apelant je tvrdio da su prilikom
zakljuenja ugovora o prodaji predmetnog stana bili prisutni on,
tueni i advokat, a to je u suprotnosti sa iskazima svih sasluanih
svjedoka koji su bili potpisnici ugovora. Pored toga, tueni je
istakao da je apelant od dobivenog novca kupio stan u Brnu u
Republici ekoj.
Petak, 8. 11. 2013.
19. Zakon o prometu nepokretnosti ("Slubeni list
SRBiH" br. 38/78, 4/89, 22/91 i "Slubeni glasnik RS" br. 21/92 i
29/94) u relevantnom dijelu glasi:
lan 9. st. 2. i 4.
Ugovor na osnovu koga se prenosi pravo svojine na
nepokretnosti mora biti sainjen u pismenom obliku, a potpisi
ugovaraa ovjereni u nadlenom sudu.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava ugovor zakljuen u
pismenoj formi na osnovu koga se prenosi pravo svojine,
proizvodie pravno dejstvo iako potpisi ugovaraa nisu ovjereni
u nadlenom sudu, ako su ugovorne strane izrile u cjelini ili u
pretenom dijelu obaveze koje iz njega nastaju ili ako je taj
ugovor zakljuen u prisustvu najmanje dva svjedoka koji su se
potpisali na ugovoru.
20. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Slubeni list
SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slubeni glasnik
Republike Srpske" br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) relevantne
odredbe glase:
I. Saglasnost volja
Kad je ugovor zakljuen
lan 26.
Ugovor je zakljuen kad su se ugovorne strane saglasile o
bitnim sastojcima ugovora.
Izjava volje
lan 28.
(1) Volja za zakljuenje ugovora moe se izjaviti reima,
uobiajenim znacima ili drugim ponaanjem iz koga se sa
sigurnou moe zakljuiti o njenom postojanju.
(2) Izjava volje mora da bude uinjena slobodno i ozbiljno.
NEVANOST UGOVORA
I. Nitavi ugovori
Nitavost
lan 103.
(1) Ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom
poretku ili dobrim obiajima nitav je ako cilj povreenog
pravila ne upuuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u
odreenom sluaju ne propisuje to drugo.
(2) Ako je zakljuenje odreenog ugovora zabranjeno samo
jednoj strani, ugovor e ostati na snazi ako u zakonu nije to
drugo predvieno za odreeni sluaj, a strana koja je povredila
zakonsku zabranu snosie odgovarajue posledice.
Isticanje nitavosti
lan 109.
(1) Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti i na nju se
moe pozvati svako zainteresovano lice.
(2) Pravo da trai utvrenje nitavosti ima i javni tuilac.
VI. Dopustivost
21. U skladu sa lanom VI/3.b) Ustava Bosne i
Hercegovine, Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u
Hercegovini.
22. U skladu sa lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,
je koristio.
je Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 057 od 18.
novembra 2009. godine protiv koje nema drugih djelotvornih
Petak, 8. 11. 2013.

presudu apelant je primio 21. decembra 2009. godine a apelacija
je podnesena 25. januara 2010. godine, tj. u roku od 60 dana,
kako je propisano lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Konano, apelacija ispunjava i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4.
neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg
Hercegovine, lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
VII. Meritum
povrijeeno pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije,
pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i
lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na
nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i
lana 14. Evropske konvencije.
26. lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska
prava i slobode iz stava 2. ovog lana, to ukljuuje:
()
stvarima i druga prava u vezi sa krivinim postupkom.
27. lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom
dijelu glasi:
1. Prilikom utvrivanja graanskih prava i obaveza ili
pravo na pravino suenje i javnu raspravu u razumnom roku
pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
().
28. Ustavni sud, prije svega, zapaa da je postupak koji je
okonan osporenom presudom Vrhovnog suda voen radi
utvrivanja nitavosti ugovora o prodaji stana, dakle, da je
predmet graanskopravne prirode, pa je lan 6. stav 1. Evropske
konvencije primjenjiv u ovom predmetu.
29. Imajui u vidu apelacione navode, Ustavni sud, prije
svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog
suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakljuke redovnih
sudova u pogledu injeninog stanja i primjene prava (vidi,
Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30.
juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud
nije nadlean da supstituira redovne sudove u procjeni injenica i
dokaza, ve je openito zadatak redovnih sudova da ocijene
injenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas
protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005.
godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da
ispita da li je eventualno dolo do povrede ili zanemarivanja
pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona
bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
30. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, moe
izuzetno, kada ocijeni da je u odreenom postupku redovni sud
proizvoljno postupao kako u utvrivanju injenica, tako i u
primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud,
Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26),
injenice i na tako utvrene injenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud podsjea i
da je u vie svojih odluka ukazao da oigledna proizvoljnost u
pravinom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP
1293/05 od 12. septembra 2006. godine, taka 25. i dalje). Stoga

e Ustavni sud u konkretnom sluaju, s obzirom na pitanja koja
apelant problematizira, ispitati da li su pobijane odluke
utemeljene na proizvoljnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.
31. Dovodei u vezu navedene stavove sa injenicama
konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaa da su redovni sudovi
dovoljno jasno obrazloili svoje odluke zato je trebalo odbiti
apelantov tubeni zahtjev za proglaavanje spornog ugovora o
prodaji predmetnog stana nitavim i predaju u posjed predmetnih
nekretnina (stana i garae), pri tome se pozivajui na relevantne
odredbe ZOO i Zakona o prometu nepokretnosti, a takvo
obrazloenje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Pri tome
Ustavni sud podsjea da je u dosadanjoj praksi ve razmatrao
pitanja u vezi sa nitavosti ugovora o prometu nekretnina
zakljuenih u toku rata. Naime, Ustavni sud je u predmetu broj
AP 455/09 odbacio kao oigledno neosnovanu apelaciju i izrazio
sljedei stav: "... sama injenica da je ugovor zakljuen nakon
izbijanja ratnih sukoba nije dovoljna da se zakljui da je ugovor
sm po sebi, ex lege, nitav, jer se u svakom konkretnom sluaju
mora utvrditi valjanost prometa nekretnina, te na osnovu
utvrenih bitnih injenica dati pravna ocjena u skladu sa
materijalnim propisima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP
455/09 od 25. oktobra 2011. godine, dostupna na web-stranici
Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, taka 14). Iz navedenog
proizlazi da je utvrivanje nitavosti ugovora o prometu
nekretnina zakljuenih u toku rata uvijek faktiko pitanje koje
zavisi od injenica svakog konkretnog sluaja. U tom kontekstu
Ustavni sud zapaa da su u apelantovom sluaju redovni sudovi,
suprotno apelacionim navodima, dali iscrpna obrazloenja za to
zato smatraju da apelant nije dokazao da su postojale konkretne
subjektivne okolnosti koje su, povezane sa opim ratnim
okolnostima, bitno ograniavale slobodu izraavanja njegove
volje. Ustavni sud, takoer, zapaa da iz injenica predmeta
proizlazi da su redovni sudovi u postupku na tri sudske instance
razmotrili sve apelantove navode i tvrdnje koje apelant ponavlja i
u apelaciji i da su dali detaljne odgovore na sva navedena pitanja.
S tim u vezi, Ustavni sud smatra da iz injenica predmeta i
osporenih presuda ne proizlazi bilo kakva proizvoljnost u
postupanju i u primjeni materijalnog prava redovnih sudova,
budui da u konkretnom sluaju apelant niim nije dokazao da su
zakljuenju spornog ugovora prethodili dogaaji koji su, u
interakciji sa ratnim deavanjima, utjecali na slobodno
izraavanje njegove volje da zakljui sporni ugovor.
32. Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je
apelacija neosnovana i da nije dolo do povrede apelantovog
prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Zabrana diskriminacije
33. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da je
diskriminiran na nacionalnoj osnovi zbog toga to su redovni
sudovi prihvatili iskaze tuenog kao istinite, a apelantove iskaze
odbili bez obrazloenja, zbog ega mu je povrijeeno pravo na
zabranu diskriminacije iz lana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine
i lana 14. Evropske konvencije
Uivanje prava i sloboda, predvienih u ovom lanu ili u
meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava,
osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez
diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to je pol, rasa, boja,
jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno ili socijalno
porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina,
roenje ili drugi status.

miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom
36. Ustavni sud podsjea na injenicu da lan 14. Evropske
konvencije osigurava zatitu od diskriminacije u pitanjima koja
potpadaju pod okvir drugih lanova Evropske konvencije (vidi,
Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, presuda od
13. juna 1979. godine, serija A broj 31, stav 32). Apelant nije
posebno naznaio u vezi sa kojim ustavnim pravom smatra da je
diskriminiran, ali iz navoda apelacije proizlazi da on smatra da je
diskriminiran u vezi sa pravom na pravino suenje iz lana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske
konvencije.
37. Ustavni sud, takoer, podsjea na to da postoji
diskriminacija ako rezultira razliitim tretmanom pojedinaca u
slinim pozicijama i ako taj tretman nema objektivno ili razumno
opravdanje. Da bi bio opravdan, tretman mora teiti zakonitom
cilju, te mora postojati razuman odnos proporcionalnosti izmeu
koritenih sredstava i cilja koji se treba ostvariti (vidi, Evropski
sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, stav 33). Stoga je
potrebno ustanoviti da li se prema apelantu postupalo drukije
nego prema drugima u istim ili slinim situacijama. Svako
razliito postupanje se ima smatrati diskriminacijskim ako nema
razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne stremi legitimnom
cilju, ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti izmeu
upotrijebljenih sredstava i cilja koji se eli ostvariti (vidi odluke u
predmetima Doma za ljudska prava br. CH/97/67, Zahirovi,
Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 10. januara 1999. godine,
taka 120, odluke januar-juli 1999. godine, CH/9750, Raji,
Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 3. aprila 2000. godine,
taka 53, odluke januar-juni 2000. godine, CH/98/1309 i drugi,
Kajtaz i drugi, Odluka o prihvatljivosti i meritumu od 4.
septembra 2001. godine, taka 154).
38. Imajui u vidu prethodne zakljuke Ustavnog suda u
vezi sa krenjem prava na pravino suenje i detaljne razloge
koje su redovni sudovi iznijeli u pogledu ocjene dokaza, pri emu
su naroito detaljno analizirali apelantov iskaz i dali vrlo iscrpne
razloge zato on, u kontekstu drugih provedenih dokaza, nije
mogao dovesti do drugaijeg rjeenja konkretne pravne stvari,
zatim, injenicu da apelant, osim paualne tvrdnje o krenju
navedenog prava na nacionalnoj osnovi, nije dostavio bilo kakav
dokaz koji bi ukazivao na to da je apelant u predmetnom
postupku drugaije tretiran zbog svoje nacionalne pripadnosti,
niti je takvo to vidljivo iz osporenih presuda, Ustavni sud smatra
da su apelantovi navodi o diskriminaciji paualni, a eventualna
proizvoljnost i diskriminirajua primjena zakona nisu oigledne.
Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o krenju
prava na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom
na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovani.
Pravo na imovinu
39. Apelant, takoer, navodi da mu je osporenim odlukama
povrijeeno i pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Budui da iz navoda apelacije proizlazi da se apelantove tvrdnje
o krenju ovog prava zasnivaju na navodima o proizvoljno
utvrenom injeninom stanju, te proizvoljnoj primjeni
materijalnog i procesnog prava, koji su ve razmotreni u okviru
prava na pravino suenje, Ustavni sud ne smatra da je
svrsishodno posebno razmatrati ove apelantove navode.
VIII. Zakljuak
40. Ustavni sud zakljuuje da nema povrede apelantovog
Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u
Petak, 8. 11. 2013.
obrazloenju osporenih odluka redovnih sudova ne postoji nita

to bi ukazivalo na to da su redovni sudovi svoje odluke donijeli
uz povredu pravila postupka, ili da je proizvoljno primijenjeno
materijalno i procesno pravo, a u obrazloenju odluka su za svoje
stavove dali detaljne, jasne i logine razloge.
41. Takoer, Ustavni sud zakljuuje da nema povrede prava
na nediskriminaciju u vezi sa pravom na pravino suenje, jer
apelant nije ponudio nikakav dokaz o tome da su lica koja se
nalaze u istoj i slinoj situaciji tretirana na razliit nain, a takva
diskriminacija ne proizlazi ni iz osporenih presuda.
42. Na osnovu lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,
Predsjednica
Valerija Gali, s. r
1976
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeu od pet sudaca,

u predmetu broj AP 1905/10, rjeavajui apelaciju aira
Krilia na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,
lanka 59. stavak 2. alineja 2, lanka 61. st. 1, 2. i 3. i lanka 64.
stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slubeni
glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u
sastavu:
Mato Tadi, sudac
na sjednici odranoj 17. rujna 2013. godine donio
Djelomino se usvaja apelacija aira Krilia.

Utvruje se povreda prava na pravino suenje iz lanka
II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 6. stavak 1.
Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000103 od 18. veljae 2010.
godine u dijelu u kojemu je odlueno o isplatiti naknada plae i
uplati doprinosa za mirovinsko i invalidsko osiguranje.
Predmet se vraa Vrhovnom sudu Federacije Bosne i
Hercegovine koji je duan u roku od tri mjeseca donijeti novu
odluku, sukladno lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lanku 6. stavak 1. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava
i temeljnih sloboda.
Odbija se kao neutemeljena apelacija aira Krilia,
podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000103 od 18. veljae 2010.
godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G-08000337 od 7. studenoga 2008. godine i Presude Opinskog suda
u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 068-2-P-07-000
174 od 2. travnja 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda, u svezi s pravom na
nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i
lanka 14. Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda u odnosu na ostale dijelove osporenih odluka.
Nalae se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine
da, sukladno lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda, u roku
od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti
Petak, 8. 11. 2013.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem

izvrenja ove odluke.
Hercegovine", "Slubenom glasniku Republike Srpske" i
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. air Krili (u daljnjem tekstu: apelant) iz
Tomislavgrada, kojega zastupa Tomislav Bakovi, odvjetnik iz
Tomislavgrada, podnio je 21. svibnja 2010. godine apelaciju
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni
sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev09-000103 od 18. veljae 2010. godine, Presude Kantonalnog
suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-G08-000337 od 7. studenoga 2008. godine i Presude Opinskog
suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu (u daljnjem
tekstu: Opinski sud) broj 068-2-P-07-000 174 od 2. travnja
2008. godine.
od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Opinskog suda, te od
"Kapisa" d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: tueni),
zatraeno je 1. travnja 2011. godine da dostave odgovore na
apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 8. travnja 2011. godine,
Kantonalni sud 14. travnja 2011. godine, a Opinski sud 15.
travnja 2011. godine. Tueni je odgovor dostavio 6. lipnja 2011.
godine.
odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 15. lipnja 2011.
godine.
i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na
sljedei nain.
6. Opinski sud je Presudom broj 068-2-P-07-000 174 od 2.
travnja 2008. godine, koja je u cjelini potvrena Presudom
Kantonalnog suda broj 010-0-G-08-000337 od 7. studenoga
2008. godine, usvojio apelantov tubeni zahtjev u dijelu u
kojemu je traio da se tueni obvee za razdoblje od 1. prosinca
1999. godine do 5. svibnja 2000. godine isplatiti mu naknadu
plae u oznaenom novanom iznosu sa zakonskom zateznom
kamatom, te mu uplatiti doprinose za mirovinsko i invalidsko
osiguranje od 1. prosinca 1999. godine do 5. svibnja 2000.
godine. Apelantov tubeni zahtjev u dijelu u kojemu je traio da
se utvrdi kako ga je tueni diskriminirao u ostvarivanju prava na
rad zbog nacionalnog podrijetla i vjerske pripadnosti, te da se
tuenom naloi da ga vrati na posao i uspostavi mu sva prava iz
radnog odnosa ukljuujui i uplatu plaa i svih neuplaenih
doprinosa iz radnog odnosa za razdoblje od 1. kolovoza 1993.
godine pa do povratka na posao odbijen je kao neutemeljen.
7. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-09-000103 od
18. veljae 2010. godine odbio kao neutemeljenu reviziju koju je
apelant izjavio protiv drugostupanjske presude.
8. U obrazloenjima osporenih presuda je, pored ostaloga,
konstatirano da je apelant bio zaposlenik tuenoga do 31. srpnja
1993. godine, da je Povjerenstvo za primjenu lanka 143. Zakona
o radu (u daljnjem tekstu: ZOR) rjeenjem utvrdilo da apelant
ispunjava uvjete iz lanka 143. ZOR, tj. da mu se priznaje status
djelatnika na ekanju posla, te da je tuenom naloeno da rijei
njegov radno-pravni status u roku od 15 dana. Potom, utvreno
je da apelant nije pozvan na posao u navedenome roku, pa da mu
je radni odnos prestao po sili zakona 5. svibnja 2000. godine. S

obzirom da je apelantu radno-pravni status uposlenika na ekanju
posla i s tim u svezi i pravo na naknadu plae za vrijeme ekanja
posla uspostavljen na temelju lanka 143. stavak 1. ZOR- od
momenta podnoenja zahtjeva, tj. 1. prosinca 1999. godine,
zakljueno je da mu pravo na naknadu plae pripada od dana
podnoenja zahtjeva pa do 5. svibnja 2000. godine, kada mu je po
sili zakona prestao radni odnos. Visina naknade odreena je na
temelju kriterija iz vaee Odluke o izmjenama i dopunama
Odluke o nainu provoenja i izvrenja radne obaveze na
podruju opine Livno od 27. srpnja 1993. godine (koja se
primjenjivala i ne teritoriju opine Tomislavgrad), a prema kojoj
je predvieno da zaposleniku za vrijeme ekanja posla pripada
35% od iznosa plae koju bi primao da je radio. Apelantovo
pozivanje na Pravilnik tuenoga iz 1987. godine, s obzirom na
vaeu naprijed navedenu Odluku, ocijenjeno je kao
neutemeljeno. S obzirom na navedeno, zakljueno je da je
apelantov tubeni zahtjev kojim je traio naknadu plate i uplatu
doprinosa od avgusta 1993. godine nije na zakonu utemeljen a
zbog ega je odbijen kao neosnovan. Najzad, s obzirom da je na
temelju ocjene provedenih dokaza i apelantovog iskaza kao
neprijeporna injenica utvreno da je apelant imao status
djelatnika na ekanju posla, te da mu je radni odnos prestao po
sili zakona 5. svibnja 2000. godine, zbog toga to nije pozvan na
posao, zakljueno je da ga tueni nije diskriminirao u
ostvarivanju prava na rad ni po kojem osnovu, zbog ega je dio
tubenoga zahtjeva kojim je traio da se utvrdi da je
diskriminiran, te da bude vraen na posao odbijen kao
neutemeljen. S tim u svezi je jo ukazano kako apelant nije
dokazao diskriminaciju na nain kako to podrazumijeva lanak 5.
stavak 3. toka 2. prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZOR,
te da je notorna injenica da su desetine tisua djelatnika na isti
nain ostale bez posla jer je bio rat, da je tueni postupio
sukladno rjeenju Federalnog povjerenstva za implementaciju
lanka 143. ZOR kojim je apelantu priznat status djelatnika na
ekanju posla i odreena naknada plae sukladno uputama
navedenoga Povjerenstva.
IV. Apelacija
Bosne i Hercegovine i lanka 6. Europske konvencije za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska
konvencija), pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava
Bosne i Hercegovine i lanka 14. Europske konvencije. Apelant
smatra da su redoviti sudovi pogreno tumaili lanak 143. ZOR i
da nije tono kako ova odredba propisuje da radniku na ekanju
posla pripada pravo na naknadu plae i pravo na uplatu doprinosa
od momenta podnoenja zahtjeva pa do navodnog prestanka
radnog odnosa. Apelant ukazuje da su sudovi kao nespornu
injenicu utvrdili da je upuen na ekanje posla 31. jula 1993.
godine i da je u tom statusu ostao do 5. maja 2000. godine, te da
lan 143. ZOR namee obavezu da mu za cijeli ovaj period bude
isplaena naknada plate, u visini koju odredi poslodavac, te da
mu budu uplaeni doprinosi. Potom, apelant smatra da je trebalo
da mu za navedeno razdoblje bude nadoknaena plaa sukladno
lanku 45. Pravilnika tuenog iz 1987. godine. Najzad, apelant
tvrdi kako je neprijeporno utvreno da je diskriminiran, pa da su
redoviti sudovi na pravilno utvreno injenino stanje pogreno
primijenili materijalno pravo, odnosno odbili su primijeniti
lanak 5. stavak 3. toka 3. ZOR-, zbog ega mu je
onemogueno ravnopravno stjecanje imovine radom u odnosu na
druge zaposlenike tuenoga koji nisu bili bonjake nacionalnosti
i kojim je tueni za sve vrijeme ekanja posla isplaivao pune

plae.
10. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo kako u
svemu ostaje kod razloga iz obrazloenja osporene presude koja
je, po njihovom miljenju, donijeta sukladno Ustavu Bosne i
Hercegovine i Europskoj konvenciji.
11. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije
istaknuo kako je neprihvatljiva apelantova tvrdnja da je
injenino stanje pravilno utvreno, ali da je pogreno
primijenjeno materijalno pravo, pa da su tako prekrene odredbe
Ustava Bosne i Hercegovine i Europske konvencije.
12. Opinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio
kronologiju tijeka postupka, te ukazao kako je na temelju uvida u
spis utvreno da je parnini postupak proveden zakonito, te da
nije bilo krenja apelantovih prava u postupku.
13. Tueni je u odgovoru na navode iz apelacije istaknuo da
su neutemeljene apelantove tvrdnje o povredi prava na koja u
apelaciji ukazuje, da je u postupku privatizacije kupio bive
poduzee i da nije bio ni upoznat s eventualnim sudskim
postupcima koje su mogli pokrenuti raniji uposlenici, a kakav je i
apelant, te najzad, da je u svemu postupao sukladno sudskim
odlukama i da apelant nije dokazao da je diskriminiran.
14. Zakon o radu ("Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu
glasi:
lanak 5.
"Osoba koja trai uposlenje, kao i osoba koja se uposli, ne
moe biti stavljena u nepovoljniji poloaj zbog rase, boje koe,
spola, jezika, vjere, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog
ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, roenja ili kakve druge
okolnosti, lanstva ili nelanstva u politikoj stranci, lanstva ili
nelanstva u sindikatu, tjelesnih i duevnih potekoa glede
angairanja, obrazovanja, promicanja, uvjeta i zahtjeva rada,
otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proistjeu iz
radnog odnosa.
Glede stavka 1. ovog lanka, ne iskljuuju se razlike:
1. koje se prave u dobroj vjeri, a utemeljene su na
zahtjevima koji se odnose na odreeni posao;
2. koje se prave u dobroj vjeri, a utemeljene su na
nesposobnosti osobe da obavlja poslove predviene za odreeno
radno mjesto ili da savlada program potrebitog strunog
usavravanja, pod uvjetom da je poslodavatelj ili osoba koja
osigurava struno usavravanje uloila razumne napore za
prilagoavanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takva osoba ili za
osiguravanje odgovarajueg drugog uposlenja ili usavravanja,
ukoliko je to mogue;
3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljanje poloaja
osobe koja se nalazi u nepovoljnom gospodarskom, socijalnom,
obrazovnom ili fizikom poloaju.
U sluajevima krenja odredaba iz st. 1. i 2. ovoga lanka:
1. osoba ija su prava povrijeena moe zbog povrede
prava podnijeti tubu mjerodavnom sudu;
2. ukoliko podnositelj tube podnese oevidan dokaz
diskriminacije koja je zabranjena odredbom ovog lanka, tueni
je duan podnijeti dokaz da takva razlika nije napravljena na
temelju diskriminacije;
3. ukoliko utvrdi da su navodi tube utemeljeni, sud e
naloiti, da bi se osigurala primjena odredaba ovoga lanka,
ukljuujui uposlenje, vraanje na prethodno radno mjesto,
osiguravanje ili ponovno uspostavljanje svih prava iz radnog
odnosa koja proizilaze iz ugovora o radu.".
Petak, 8. 11. 2013.
lanak 143.
Uposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona
zatekao na ekanju posla, ostat e u tom statusu najdue est
mjeseci, od dana stupanja na snagu ovoga zakona, ako
poslodavac, prije isteka ovog roka, uposlenika ne pozove na rad.
Uposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31. prosinca
1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na
snagu ovoga zakona pisano ili neposredno obratio poslodavcu
radi uspostavljanja radno-pravnog statusa,a u ovom vremenskom
razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca
smatrat e se, takoer, uposlenikom na ekanju posla.
Za vrijeme ekanja posla uposlenik ima pravo na naknadu
plae u visini koju odredi poslodavac.
"Ako uposlenik na ekanju posla iz st. 1. i 2. ovoga lanka
ne bude pozvan na rad u roku iz stavka 1. ovoga lanka, prestaje
mu radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvruje na
temelju prosjene mjesene plae isplaene na razini Federacije,
na dan stupanja na snagu ovoga zakona, koju objavljuje
Federalni zavod za statistiku."
[]
VI. Dopustivost
15. Sukladno lanku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine
Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u pitanjima koja
su sadrana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora
zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.
odluku o posljednjem uinkovitom pravnom lijeku kojega je
koristio.
je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000103 od 18.
veljae 2010. godine protiv koje nema drugih uinkovitih pravnih
lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporenu je presudu
apelant primio 28. oujka 2010. godine, a apelacija je podnesena
21. svibnja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano
lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacija
ispunjava i uvjete iz lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
jer nije oevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki
drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.
Hercegovine i lanka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete
glede dopustivosti.
VII. Meritum
lanka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i pravo
na nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i
20. lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom
dijelu glasi:
prava i temeljne slobode ovog lanka, stavak 2., to ukljuuje:
(e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim
stvarima i druga prava vezana za krivine postupke.
21. lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom
dijelu glasi:
Petak, 8. 11. 2013.

utemeljenosti bilo kakve optube protiv njega svako ima pravo na
pravino suenje i javnu raspravu u razumnom roku pred
nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)
2. Svako tko je uhapen bit e odmah obavijeten, na jeziku
koji razumije, o razlozima hapenja i o svim optubama protiv
njega..
22. U konkretnom sluaju, apelant smatra da mu je pravo na
pravino suenje povrijeeno jer su redoviti sudovi proizvoljno
primijenili odredbe lanka 143. ZOR-a. Po apelantovom
miljenju, proizvoljna primjena citiranog lanka se ogleda u
injenici da su redoviti sudovi zakljuili da mu pravo na naknadu
plae i uplatu doprinosa pripada tek od podnoenja zahtjeva
tuenome, tj. od 1. prosinca 1999. godine pa do 5. svibnja 2000.
godine, iako je neprijeporno utvreno da je u statusu djelatnika na
ekanju posla bio od 1. kolovoza 1993. godine, od kada smatra da
mu je, prema lanku 143. ZOR-a, trebalo isplatiti naknadu plae i
uplatiti doprinose.
23. U svezi s navedenim, Ustavni sud podsjea da je slina
pravna pitanja - status zaposlenika na ekanju posla razmatrao u
vie svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i
meritumu AP 1981/07 od 14. listopada 2009. godine, objavljena
u "Slubenom glasniku BiH" broj 99/09, AP 2270/07 od 14.
travnja 2010. godine, objavljena u "Slubenom glasniku BiH"
broj 67/10, AP 3582/07 od 14. travnja 2010. godine, dostupne na
web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim
odlukama Ustavni sud je utvrdio da su redoviti sudovi povrijedili
prava apelanata iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lanka 6. stavak 1. Europske konvencije jer su prilikom
odluivanja o zahtjevima apelanata za uspostavu radno-pravnog
statusa, te o ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u svezi s
tim, oevidno proizvoljno primijenili odredbe lanka 143. ZORa.
24. Budui da apelant u konkretnom sluaju ukazuje na
primjenu lanka 143. ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju
Odluku broj AP 1981/07, toka 28, u kojoj je naveo: Ustavni sud
naglaava da lanak 143. st. 1. i 2. Zakona o radu sadri odredbe
kojim je regulirano pitanje "uposlenika na ekanju", i to onih
(stavak 1. lanka 143) koji su se u tom statusu zatekli danom
stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim
Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima tono
utvrenim u stavu 2. lanka 143. Zakona o radu. Takoer,
Ustavni sud primjeuje da je u stavku 2. lanka 143. navedeno da
e se uposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatrai od
poslodavca, "smatrati" uposlenikom na ekanju. Ustavni sud
primjeuje da Zakon o radu nema odredbu kojom je utvreno od
kojega momenta se zaposlenik iz stavka 2. lanka 143. koji to
trai smatra uposlenikom na ekanju. Meutim, Ustavni sud
primjeuje da u Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u
lanku 143. koja bi ukazivala na to da se na bilo koji nain pravi
razlika izmeu uposlenika na ekanju koji to jesu, i onih koji e
se smatrati da jesu. S tim u svezi, Ustavni sud u konkretnom
predmetu nije naao razvidno obrazloenje redovitih sudova
zato smatraju da se temeljem lanka 143. stavak 1. i lanka 143.
stav 2. Zakona o radu treba praviti razlika izmeu djelatnika koji
su se zatekli na ekanju i onih koji "e se smatrati uposlenikom
na ekanju", te zato je zauzeo stav samo se pozivajui da je
"sukladno lanku 143. stavak 2." da taj status uposlenik stie od
dana podnoenja zahtjeva.
25. U konkretnom sluaju, Ustavni sud opaa da je u
postupku pred redovitim sudovima kao neprijeporno utvreno da
je apelant bio uposlenik tuenoga od 1987. godine, te da je
upuen na ekanje posla 1. kolovoza 1993. godine. Potom,
Ustavni sud primjeuje da je utvreno da apelant ispunjava uvjete
iz lanka 143. ZOR-a, odnosno da mu je priznat status djelatnika
na ekanju posla. Najzad, Ustavni sud primjeuje da je apelant u
postupku pred redovitim sudovima, pored ostalog, tvrdio da mu,

sukladno lanku 143. stavak 2. ZOR-a, pripada pravo na naknadu
plae i uplatu doprinosa za sve vrijeme ekanja posla, tj. od 1.
kolovoza 1993. godine, a ne samo od dana podnoenja zahtjeva u
smislu lanka 143. ZOR-a pa do prestanka radnog odnosa.
26. Imajui u vidu okolnosti konkretnog sluaja, te citiranu
odluku u predmetu broj AP 1981/07, Ustavni sud smatra da su i u
apelantovom sluaju redoviti sudovi oevidno proizvoljno
primijenili odredbu lanka 143. Zakona o radu, pri emu u
obrazloenju odluka za zakljuak o neutemeljenosti apelantovog
tubenog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde
pravinog suenja. Stoga se Ustavni sud, u cjelini, poziva na
razloge i obrazloenje iz Odluke broj AP 1981/07.
27. Stoga, Ustavni sud zakljuuje da je povrijeeno
apelantovo pravo na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravino suenje u svezi sa pravom na
nediskriminaciju
28. Apelant tvrdi da mu je povrijeeno i pravo na
nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i
lanka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na pravino
suenje.
Uivanje prava i sloboda, predvienih ovim lankom ili u
meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovom
Ustavu, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez
diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao to je spol, rasa, boja,
jezik, vjera, politiko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili drutveno
podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovina,
miljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, sveza sa nekom
31. Apelant tvrdi da je u postupku pred redovitim sudovima
na neprijeporan nain dokazao da je diskriminiran, te da su
redoviti sudovi odbili na pravilno utvreno injenino stanje
primijeniti lanak 5. stavak 3. toka 3. ZOR-a, odnosno propustili
su tuenome naloiti da ga vrati na posao i time mu onemoguili
ravnopravno stjecanje imovinu radom.
32. Ustavni sud podsjea da je u Odluci o dopustivosti broj
AP 2267/10 od 16. sijenja 2013. godine (dostupna na webstranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) razmatrao identine
navode apelanta o diskriminaciji protiv istog tuenog, koji su, kao
i apelant, u istom razdoblju bili upueni na ekanje posla, te
kojima je radni odnos, kao i apelantu, prestao po sili zakona, tj. 5.
svibnja 2000. godine, a u povodu presuda redovitih sudova
kojima je, kao i u apelantovom sluaju, odbijen dio tubenog
zahtjeva kojim su traili da se utvrdi da su diskriminirani i da se
tuenome naloi da ih vrati na posao. U navedenoj odluci Ustavni
sud je zakljuio da apelanti (vidi toku 18): osim ponavljanja
navoda koji su izanalizirani i jasno obrazloeni u postupku pred
redovnim sudovima, naroito Vrhovnim sudom, nisu dostavili
bilo kakve dokaze koji bi mogli pokazati da se zaista radi o
diskriminaciji po bilo kojem osnovu, kako je navedeno u lanu
II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lana 14. Evropske
konvencije, niti to proizlazi iz informacija i dokumenata
predoenih Ustavnom sudu. Stoga, Ustavni sud smatra da
apelanti nemaju "opravdan zahtjev" u vezi s krenjem prava na
nediskriminaciju, te da su i njihovi navodi o krenju prava na
lana 14. Evropske konvencije oigledno (prima facie)
neosnovani.
33. Ustavni sud primjeuje da su u konkretnom sluaju

redoviti sudovi odbili dio apelantovog tubenog zahtjeva kojim je
traio da se utvrdi da je diskriminiran i da se tuenome naloi da
ga vrati na posao. Ustavni sud primjeuje kako iz obrazloenja
osporenih odluka proizlazi da su redoviti sudovi na temelju
ocjene provedenih dokaza pojedinano i u uzajamnoj vezi, te
apelantove izjave, zakljuili kako apelant nije diskriminiran,
odnosno kako nije ponudio dokaz koji bi upuivao na postojanje
diskriminacije u smislu lanka 5. stavak 1. toka 2. ZOR-a.
Takoer, u obrazloenjima osporenih odluka je izriito navedeno
da je tueni u svemu postupio sukladno odluci Povjerenstva za
implementaciju lanka 143. ZOR-a, te da je apelantu radni odnos
prestao po sili zakona 5. svibnja 2000. godine. Naime, iz
obrazloenja osporenih presuda proizlazi da je rjeenjem
Federalnog povjerenstva za implementaciju lanka 143. ZOR-a
apelantu priznat status djelatnika na ekanju posla, koji je,
sukladno stavku 1. navedenoga lanka, mogao trajati est
mjeseci, te da tueni nije pozvao apelanta na rad kao djelatnika
na ekanju posla, pa da mu je radni odnos zbog toga prestao po
sili zakona 5. svibnja 2000. godine.
34. Imajui u vidu razloge i obrazloenja iz osporenih
presuda, kao i naprijed citirani stavak iz Odluke o dopustivosti
broj AP 2267/10, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o
povredi prava na pravino suenje u svezi s pravom na
nediskriminaciju neutemeljeni.
35. Ustavni sud zakljuuje da su apelantovi navodi o
povredi prava na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u
svezi s pravom na nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 14. Europske konvencije neutemeljeni.
Ostali navodi
36. S obzirom da se apelantovi navodi o povredi prava na
imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 1.
Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju temelje na navodima
koji su ve detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravino
suenje, Ustavni sud smatra nesvrsishodnim posebno ih ispitivati
i u odnosu na ovo pravo.
VIII. Zakljuak
37. Ustavni sud zakljuuje kako postoji povreda prava na
pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lanka 6. stavak 1. Europske konvencije kada su redoviti sudovi
prilikom odluivanja o tome od kada apelant ima status
uposlenika na ekanju i pravima koja iz tog statusa proizlaze
oevidno proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise,
odnosno lanak 143. Zakona o radu.
38. Meutim, Ustavni sud smatra kako ne postoji povreda
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u svezi s
pravom na nediskriminaciju iz lanka II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 14. Europske konvencije kada su redoviti
sudovi zakljuak o nepostojanju diskriminacije zasnovali na
temelju ocjene provedenih dokaza pojedinano i u uzajamnoj
vezi, a u okolnostima konkretnog sluaja nije podnesen oigledan
dokaz diskriminacije u smislu lanka 5. stavak 1. toka 2. ZOR-a.
39. Na temelju lanka 61. st. 1, 2. i 3. i lanka 64. stavak 1.
ove odluke.
Predsjednica
Petak, 8. 11. 2013.

, 1905/10,
VI/3)
, 59 2 2, 61 . 1, 2 3
64 1
(" " . 60/05, 64/08
51/09), :
,
,
,
,
. ,
17. 2013.
.

II/3) 6 1

070-0--09-000103 18. 2010.

.

, II/3)
6 1
.
,

070-0--09-000103 18.
2010. , 010-0-08-000337 7. 2008.
,
068-2--07-000 174 2. 2008.
II/3)
6 1
,
II/4
14

.

, 74 5
,
,
.
"
", "
", " "
"
".
I.
1. ( : )
, ,
, 21. 2010.
( :
)
( : )
070-0--09-000103 18. 2010. ,
1
Petak, 8. 11. 2013.
( :
) 010-0--08-000337 7. 2008.
,
( : ) 0682--07-000 174 2. 2008. .
II.
2. 22 . 1 2 ,
, , ,
"" ... ( : ),
1. 2011.
.
3. 8. 2011.
, 14. 2011. ,
15. 2011. .
6. 2011. .
4. 26 2 ,
15. 2011.
.
III.
5. ,
,
.
6. 068-2--07-000 174
2. 2008. ,
010-0--08-000337 7.
2008. ,

1. 1999. 5. 2000.

,
1. 1999. 5.
2000. .

,

1. 1993.
.
7. 070-0--09-000103
18. 2010.
.
8. ,
,
31. 1993. ,
143 ( : )
143 , .
,
-
15 . ,

5. 2000. .
-

143 1 -
, . 1. 1999. ,

5. 2000. ,
.

27. 1993. (
),

35%
. 1987.
, ,
. ,

1993.
. ,

,
5. 2000. ,
,
,

,
.

5 3 2
,
,

143

.
IV.
)
9.
II/3)
6
(
: ),
II/3) 1
1 ,
II/4 14
.
143 -

.
31.
1993. 5. 2000.
, 143
,
, .
,
45
1987. . ,
,

,
5 3 3 -,

.
)
10.

, ,
.
11.

,
,
.
12.
,
,
.
13.

,

, , ,

.
V.
14. ("
" . 43/99, 32/00 29/03)
:
5.
, ,
,
, , , ,
, ,
, ,
,
,
, , ,
,
.
1. , :
1. ,
;
2. ,

,

, ;
3.
,
, .
. 1. 2.
:
1.
;
2.
,

;
3. ,
, ,
, ,

143.
(1)
,

,
.
(2) 31.
1991.

Petak, 8. 11. 2013.
-
,
, ,
.
(3)
.
(4) . 1. 2.
1. ,
,

, ,
.
[]
VI.
15. VI/3)
, ,

.
16. 16 1 ,

, ,

60

.
17.
070-0--09000103 18. 2010.

. , 28.
2010. , 21. 2010. ,
. 60 , 16 1
. ,
16 . 2 4 ,
(prima facie) ,
.
18. VI/3)
16 . 1, 2 4 ,

.
VII.
19.
II/3)
6 1 ,
II/3)
1 1
, II/4
14
.

20. II/3
:

2 ,
:
)

.
21. 6 1
:
1.

Petak, 8. 11. 2013.
,
.(...)
2.
.
22. ,

143 -.
,

, . 1. 1999.
5. 2000. ,
1.
1993. , , 143 , .
23. ,
-
( ,
1981/07 14. 2009.
, " " 99/09,
2270/07 14. 2010. ,
" " 67/10, 3582/07 14.
2010. , -
www.ustavnisud.ba).

II/3) 6 1
,
- ,
- ,
143 .
24.
143 -,
1981/07, 28, :
143 1 2
"
", ( 1 143)
,

, 2
143 . ,
2 143
,
"" .

2 143
. ,

143

, . ,

143 1 143 2

"
", "
143 2"
.
25. ,

1987. ,
1. 1993. . ,

143 -,
. ,
,
, , 143 2 -,

, . 1. 1993. ,
143 -
.
26. ,
1981/07,

143
,

.
, ,
1981/07.
27. ,
II/3.)
6. 1. .

28.
II/4
14
.
29. II/4 :
,
I
,
,
, , , ,
,
, ,
.
30. 14 :

, , , , ,
, ,
,
, , .
31.
,

5 3 3 -,

.
32.
2267/10 16. 2013. (
- , www.ustavnisud.ba)

, , ,
, ,
, , . 5. 2000. ,
,
,

.
( 18):

,
,

, II/4
14 ,

. ,
" "
,
II/4
14
(prima facie) .
33.

.

, ,
,

5 1 2 -.
,

143 -,
5. 2000.
. ,

143 -
, , 1
, ,
,
5.
2000. .
34.
,
2267/10,

.
35.
II/3)
6 1
II/4
14
.

36.
II/3)
1 1

,

.
VIII.
37.
II/3)
6 1

, 143 .
38. ,
II/3)
6 1
II/4
14

,
Petak, 8. 11. 2013.

5 1 2 -.
39. 61 . 1, 2 3 64 1
,
.
40. VI/5 ,
.

, . .
predmetu broj AP 1905/10, rjeavajui apelaciju aira Krilia
na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 59.
stav 2. alineja 2, lana 61. st. 1, 2. i 3. i lana 64. stav 1. Pravila
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slubeni glasnik Bosne i
Mato Tadi, sudija
Djelimino se usvaja apelacija aira Krilia.

Utvruje se povreda prava na pravino suenje iz lana
konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000103 od 18. februara 2010.
godine u dijelu u kojem je odlueno o isplatiti naknada plae i
uplati doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
Predmet se vraa Vrhovnom sudu Federacije Bosne i
Hercegovine koji je duan da u roku od tri mjeseca donese novu
odluku, u skladu s lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lanom 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda.
Odbija se kao neosnovana apelacija aira Krilia,
podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000103 od 18. februara 2010.
godine, Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 010-0-G-08000337 od 7. novembra 2008. godine i Presude Opinskog suda u
Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 068-2-P-07-000
174 od 2. aprila 2008. godine u odnosu na ostale aspekte prava
na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lana 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda, u vezi s pravom na nediskriminaciju iz lana
II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i lana 14. Evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu
na ostale dijelove osporenih odluka.
Nalae se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine
da, u skladu s lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda, u roku
od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem
Petak, 8. 11. 2013.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. air Krili (u daljnjem tekstu: apelant) iz
Tomislavgrada, kojeg zastupa Tomislav Bakovi, advokat iz
Tomislavgrada, podnio je 21. maja 2010. godine apelaciju
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni
sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev09-000103 od 18. februara 2010. godine, Presude Kantonalnog
suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 010-0-G08-000337 od 7. novembra 2008. godine i Presude Opinskog
suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu (u daljnjem
tekstu: Opinski sud) broj 068-2-P-07-000 174 od 2. aprila 2008.
godine.
Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Opinskog suda, te od
"Kapisa" d.o.o. Tomislavgrad (u daljnjem tekstu: tueni),
zatraeno je 1. aprila 2011. godine da dostave odgovore na
apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor dostavio 8. aprila 2011. godine,
Kantonalni sud 14. aprila 2011. godine, a Opinski sud 15. aprila
2011. godine. Tueni je odgovor dostavio 6. juna 2011. godine.
odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 15. juna 2011.
godine.
sljedei nain.
6. Opinski sud je Presudom broj 068-2-P-07-000 174 od 2.
aprila 2008. godine, koja je u cjelini potvrena Presudom
Kantonalnog suda broj 010-0-G-08-000337 od 7. novembra
2008. godine, usvojio apelantov tubeni zahtjev u dijelu u kojem
je traio da se tueni obavee da mu za period od 1. decembra
1999. godine do 5. maja 2000. godine isplati naknadu plae u
oznaenom novanom iznosu sa zakonskom zateznom kamatom,
te da mu uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje od
1. decembra 1999. godine do 5. maja 2000. godine. Apelantov
tubeni zahtjev u dijelu u kojem je traio da se utvrdi da ga je
tueni diskriminirao u ostvarivanju prava na rad zbog
nacionalnog porijekla i vjerske pripadnosti, te da se tuenom
naloi da ga vrati na posao i uspostavi mu sva prava iz radnog
odnosa ukljuujui i uplatu plaa i svih neuplaenih doprinosa iz
radnog odnosa za period od 1. augusta 1993. godine pa do
povratka na posao odbijen je kao neosnovan.
7. Vrhovni sud je Presudom broj 070-0-Rev-09-000103 od
18. februara 2010. godine odbio kao neosnovanu reviziju koju je
apelant izjavio protiv drugostepene presude.
8. U obrazloenjima osporenih presuda je, pored ostalog,
konstatirano da je apelant bio zaposlenik tuenog do 31. jula
1993. godine, da je Komisija za primjenu lana 143. Zakona o
radu (u daljnjem tekstu: ZOR) rjeenjem utvrdila da apelant
ispunjava uvjete iz lana 143. ZOR, tj. da mu se priznaje status
radnika na ekanju posla, te da je tuenom naloeno da rijei
njegov radno-pravni status u roku od 15 dana. Zatim, utvreno je
da apelant nije pozvan na posao u navedenom roku pa da mu je
radni odnos prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine. S
obzirom da je apelantu radno-pravni status uposlenika na ekanju
posla i s tim u vezi i pravo na naknadu plae za vrijeme ekanja
posla uspostavljen na osnovu lana 143. stav 1. ZOR- od
momenta podnoenja zahtjeva, tj. 1. decembra 1999. godine,
zakljueno je da mu pravo na naknadu plae pripada od dana
podnoenja zahtjeva pa do 5. maja 2000. godine, kada mu je po
sili zakona prestao radni odnos. Visina naknade odreena je na

temelju kriterija iz vaee Odluke o izmjenama i dopunama
Odluke o nainu sprovoenja i izvrenja radne obaveze na
podruju opine Livno od 27. jula 1993. godine (koja se
primjenjivala i ne teritoriji opine Tomislavgrad), a prema kojoj
je predvieno da zaposleniku za vrijeme ekanja posla pripada
35% od iznosa plae koju bi primao da je radio. Apelantovo
pozivanje na Pravilnik tuenog iz 1987. godine, s obzirom na
vaeu naprijed navedenu Odluku, ocijenjeno je kao neosnovano.
S obzirom na navedeno, zakljueno je da je apelantov tubeni
zahtjev kojim je traio naknadu plate i uplatu doprinosa od
avgusta 1993. godine nije na zakonu utemeljen a zbog ega je
odbijen kao neosnovan. Najzad, s obzirom da je na temelju
ocjene provedenih dokaza i apelantovog iskaza kao nesporna
injenica utvreno da je apelant imao status radnika na ekanju
posla, te da mu je radni odnos prestao po sili zakona 5. maja
2000. godine, zbog toga to nije pozvan na posao, zakljueno je
da ga tueni nije diskriminirao u ostvarivanju prava na rad ni po
kojem osnovu, zbog ega je dio tubenog zahtjeva kojim je traio
da se utvrdi da je diskriminiran, te da bude vraen na posao
odbijen kao neosnovan. S tim u vezi je jo ukazano da apelant
nije dokazao diskriminaciju na nain kako to podrazumijeva lan
5. stav 3. taka 2. prema Zakonu o izmjenama i dopunama ZOR,
te da je notorna injenica da su desetine hiljada radnika na isti
nain ostale bez posla jer je bio rat, da je tueni postupio u skladu
s rjeenjem Federalne komisije za implementaciju lana 143.
ZOR kojim je apelantu priznat status radnika na ekanju posla i
odreena naknada plae u skladu s uputama navedene Komisije.
IV. Apelacija
Bosne i Hercegovine i lana 6. Evropske konvencije za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska
konvencija), pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju,
kao i pravo na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije. Apelant smatra da
su redovni sudovi pogreno tumaili lan 143. ZOR i da nije
tano da ova odredba propisuje da radniku na ekanju posla
pripada pravo na naknadu plae i pravo na uplatu doprinosa od
momenta podnoenja zahtjeva pa do navodnog prestanka radnog
odnosa. Apelant ukazuje da su sudovi kao nespornu injenicu
utvrdili da je upuen na ekanje posla 31. jula 1993. godine i da
je u tom statusu ostao do 5. maja 2000. godine, te da lan 143.
ZOR namee obavezu da mu za cijeli ovaj period bude isplaena
naknada plate, u visini koju odredi poslodavac, te da mu budu
uplaeni doprinosi. Zatim, apelant smatra da je trebalo da mu za
navedeni period bude nadoknaena plaa u skladu sa lanom 45.
Pravilnika tuenog iz 1987. godine. Najzad, apelant tvrdi da je
nesporno utvreno da je diskriminiran, pa da su redovni sudovi
na pravilno utvreno injenino stanje pogreno primijenili
materijalno pravo, odnosno da su odbili da primijene lan 5. stav
3. taka 3. ZOR-, zbog ega mu je onemogueno ravnopravno
sticanje imovine radom u odnosu na druge zaposlenike tuenog
koji nisu bili bonjake nacionalnosti i kojim je tueni za sve
vrijeme ekanja posla isplaivao pune plae.
10. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da u
svemu ostaje kod razloga iz obrazloenja osporene presude koja
je, po njihovom miljenju, donijeta u skladu s Ustavom Bosne i
Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije
istakao da je neprihvatljiva apelantova tvrdnja da je injenino
stanje pravilno utvreno, ali da je pogreno primijenjeno
materijalno pravo, pa da su tako prekrene odredbe Ustava Bosne

i Hercegovine i Evropske konvencije.
12. Opinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio
hronologiju toka postupka, te ukazao da je na temelju uvida u
spis utvreno da je parnini postupak proveden zakonito, te da
nije bilo krenja apelantovih prava u postupku.
13. Tueni je u odgovoru na navode iz apelacije istakao da
su neosnovane apelantove tvrdnje o povredi prava na koja u
apelaciji ukazuje, da je u postupku privatizacije kupio bive
preduzee i da nije bio ni upoznat s eventualnim sudskim
postupcima koje su mogli pokrenuti raniji uposlenici, a kakav je i
apelant, te najzad, da je u svemu postupao u skladu sa sudskim
odlukama i da apelant nije dokazao da je diskriminiran.
14. Zakon o radu ("Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine" br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu
glasi:
lan 5.
Lice koje trai zaposlenje, kao i lice koje se zaposli, ne
moe biti stavljeno u nepovoljniji poloaj zbog rase, boje koe,
pola, jezika, vjere, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili
socijalnog porijekla, imovnog stanja, roenja ili kakve druge
okolnosti, lanstva ili nelanstva u politikoj stranci, lanstva ili
nelanstva u sindikatu, tjelesnih i duevnih potekoa u pogledu
angairanja, obrazovanja, unapreenja, uvjeta i zahtjeva rada,
otkazivanja ugovora o radu ili drugih pitanja koja proistiu iz
radnog odnosa.
U smislu stava 1. ovog lana, ne iskljuuju se razlike:
1. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na
zahtjevima koji se odnose na odreeni posao;
2. koje se prave u dobroj vjeri, a zasnovane su na
nesposobnosti lica da obavlja poslove predviene za odreeno
radno mjesto ili da savlada program potrebnog strunog
usavravanja, pod uvjetom da je poslodavac ili lice koje
osigurava struno usavravanje uloilo razumne napore za
prilagoavanje posla ili obuke u kojoj se nalazi takvo lice ili za
osiguravanje odgovarajueg drugog zaposlenja ili usavravanja,
ukoliko je to mogue;
3. aktivnosti koje za svoj cilj imaju poboljanje poloaja
lica koja se nalaze u nepovoljnom ekonomskom, socijalnom,
obrazovnom ili fizikom poloaju.
U sluajevima krenja odredaba iz st. 1. i 2. ovog lana:
1. lice ija prava su povrijeena moe zbog povrede prava
podnijeti tubu nadlenom sudu;
2. ukoliko podnosilac tube podnese oigledan dokaz
diskriminacije koja je zabranjena odredbom ovog lana, tueni je
duan da podnese dokaz da takva razlika nije napravljena na
osnovu diskriminacije;
3. ukoliko utvrdi da su navodi tube osnovani, sud e
naloiti, da bi se osigurala primjena odredaba ovog lana,
ukljuujui zaposlenje, vraanje na prethodno radno mjesto,
osiguravanja ili ponovno uspostavljanje svih prava iz radnog
odnosa koja proizilaze iz ugovora o radu
lan 143.
(1) Zaposlenik koji se na dan stupanja na snagu ovog
zakona zatekao na ekanju posla, ostat e u tom statusu najdue
est mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ako
poslodavac prije isteka ovog roka zaposlenika ne pozove na rad.
(2) Zaposlenik koji se zatekao u radnom odnosu 31.
decembra 1991. godine i koji se u roku od tri mjeseca od dana
stupanja na snagu ovog zakona pismeno ili neposredno obratio
poslodavcu radi uspostavljanja radno-pravnog statusa, a u ovom
vremenskom razdoblju nije zasnovao radni odnos kod drugog
poslodavca smatrat e se, takoer, zaposlenikom na ekanju
posla.
Petak, 8. 11. 2013.
(3) Za vrijeme ekanja posla zaposlenik ima pravo na

naknadu plae u visini koju odredi poslodavac.
(4) Ako zaposlenik na ekanju posla iz st. 1. i 2. ovog lana
ne bude pozvan na rad u roku iz stava 1. ovog lana, prestaje mu
radni odnos, uz pravo na otpremninu koja se utvruje na osnovu
prosjene mjesene plate isplaene na nivou Federacije, na dan
stupanja na snagu ovog zakona, koju objavljuje Federalni zavod
za statistiku.
[]
VI. Dopustivost
15. U skladu s lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine
su sadrana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog
presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu s lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda,
je koristio.
je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000103 od 18.
februara 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih
presudu apelant je primio 28. marta 2010. godine, a apelacija je
podnesena 21. maja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je
propisano lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konano,
apelacija ispunjava i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4. Pravila
Ustavnog suda, jer nije oigledno (prima facie) neosnovana, niti
postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije
dopustiva.
Hercegovine i lana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda,
VII. Meritum
Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije,
lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na
20. lan II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom
dijelu glasi:
21. lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom
dijelu glasi:
osnovanosti bilo kakve optube protiv njega svako ima pravo na
pravino suenje i javnu raspravu u razumnom roku pred
nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.(...)
2. Svako ko je optuen za krivino djelo smatra se nevinim
dok se njegova krivica po zakonu ne dokae.
22. U konkretnom sluaju, apelant smatra da mu je pravo na
pravino suenje povrijeeno jer su redovni sudovi proizvoljno
primijenili odredbe lana 143. ZOR-a. Po apelantovom miljenju,
proizvoljna primjena citiranog lana se ogleda u injenici da su
redovni sudovi zakljuili da mu pravo na naknadu plae i uplatu
Petak, 8. 11. 2013.
doprinosa pripada tek od podnoenja zahtjeva tuenom, tj. od 1.

decembra 1999. godine pa do 5. maja 2000. godine, iako je
nesporno utvreno da je u statusu radnika na ekanju posla bio od
1. augusta 1993. godine, od kada smatra da mu je, prema lanu
143. ZOR-a, trebalo isplatiti naknadu plae i uplatiti doprinose.
23. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjea da je slina
pravna pitanja - status zaposlenika na ekanju posla razmatrao u
vie svojih odluka (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i
meritumu AP 1981/07 od 14. oktobra 2009. godine, objavljena u
"Slubenom glasniku BiH" broj 99/09, AP 2270/07 od 14. aprila
2010. godine, objavljena u "Slubenom glasniku BiH" broj
67/10, AP 3582/07 od 14. aprila 2010. godine, dostupne na webstranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U tim odlukama
Ustavni sud je utvrdio da su redovni sudovi povrijedili prava
apelanata iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 6.
stav 1. Evropske konvencije jer su prilikom odluivanja o
zahtjevima apelanata za uspostavu radno-pravnog statusa, te o
ostalim pravima iz radno-pravnog odnosa u vezi s tim, oigledno
proizvoljno primijenili odredbe lana 143. ZOR-a.
24. Budui da apelant u konkretnom sluaju ukazuje na
primjenu lana 143. ZOR-a, Ustavni sud se poziva na svoju
Odluku broj AP 1981/07, taka 28, u kojoj je naveo: Ustavni sud
naglaava da lan 143. stav 1. i 2. Zakona o radu sadri odredbe
kojim je regulirano pitanje "zaposlenika na ekanju", i to onih
(stav 1. lana 143) koji su se u tom statusu zatekli danom
stupanja na snagu Zakona o radu, kao i onih kojima je ovim
Zakonom tek trebalo biti priznato to svojstvo, pod uvjetima tano
utvrenim u stavu 2. lana 143. Zakona o radu. Takoer, Ustavni
sud primjeuje da je u stavu 2. lana 143. navedeno da e se
zaposlenik koji ispunjava uvjete i koji to zatrai od poslodavca,
"smatrati" zaposlenikom na ekanju. Ustavni sud primjeuje da
Zakon o radu nema odredbu kojom je utvreno od kog momenta
se zaposlenik iz stava 2. lana 143. koji to trai smatra
zaposlenikom na ekanju. Meutim, Ustavni sud primjeuje da u
Zakonu o radu ne postoji niti jedna naznaka u lanu 143. koja bi
ukazivala na to da se na bilo koji nain pravi razlika izmeu
zaposlenika na ekanju koji to jesu, i onih koji e se smatrati da
jesu. S tim u vezi, Ustavni sud u konkretnom predmetu nije naao
jasno obrazloenje redovnih sudova zato smatraju da po osnovu
lana 143. stav 1. i lana 143. stav 2. Zakona o radu treba praviti
razlika izmeu radnika koji su se zatekli na ekanju i onih koji
"e se smatrati zaposlenikom na ekanju", te zato je zauzeo stav
samo se pozivajui da je "u skladu sa lanom 143. stav 2." da taj
status zaposlenik stie od dana podnoenja zahtjeva.
25. U konkretnom sluaju, Ustavni sud zapaa da je u
postupku pred redovnim sudovima kao nesporno utvreno da je
apelant bio uposlenik tuenog od 1987. godine, te da je upuen
na ekanje posla 1. augusta 1993. godine. Zatim, Ustavni sud
primjeuje da je utvreno da apelant ispunjava uvjete iz lana
143. ZOR-a, odnosno da mu je priznat status radnika na ekanju
posla. Najzad, Ustavni sud primjeuje da je apelant u postupku
pred redovnim sudovima, pored ostalog, tvrdio da mu, u skladu s
lanom 143. stav 2. ZOR-a, pripada pravo na naknadu plae i
uplatu doprinosa za svo vrijeme ekanja posla, tj. od 1. augusta
1993. godine, a ne samo od dana podnoenja zahtjeva u smislu
lana 143. ZOR-a pa do prestanka radnog odnosa.
26. Imajui u vidu okolnosti konkretnog sluaja, te citiranu
odluku u predmetu broj AP 1981/07, Ustavni sud smatra da su i u
apelantovom sluaju redovni sudovi oigledno proizvoljno
primijenili odredbu lana 143. Zakona o radu, pri emu u
obrazloenju odluka za zakljuak o neosnovanosti apelantovog
tubenog zahtjeva nisu dali razloge koji zadovoljavaju standarde
pravinog suenja. Stoga se Ustavni sud, u cjelini, poziva na
razloge i obrazloenje iz Odluke broj AP 1981/07.
27. Stoga, Ustavni sud zakljuuje da je povrijeeno

apelantovo pravo na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravino suenje u vezi sa pravom na
nediskriminaciju
28. Apelant tvrdi da mu je povrijeeno i pravo na
lana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravino
suenje.
Uivanje prava i sloboda predvienih u ovom lanu ili u
meunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog ustava
e biti osigurano. Sva lica u BiH e biti slobodna od
diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to su spol, rasa, jezik,
vjera, politiko ili drugo miljenje, nacionalno i drutveno
porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, vlasnitvo,
miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom
31. Apelant tvrdi da je u postupku pred redovnim sudovima
na nesporan nain dokazao da je diskriminiran, te da su redovni
sudovi odbili da na pravilno utvreno injenino stanje primijene
lan 5. stav 3. taka 3. ZOR-, odnosno da su propustili da
tuenom naloe da ga vrati na posao i time mu onemoguili da
ravnopravno stie imovinu radom.
32. Ustavni sud podsjea da je u Odluci o dopustivosti broj
AP 2267/10 od 16. januara 2013. godine (dostupna na webstranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba) razmatrao identine
navode apelanta o diskriminaciji protiv istog tuenog, koji su, kao
i apelant, u istom periodu bili upueni na ekanje posla, te kojim
je radni odnos, kao i apelantu, prestao po sili zakona, tj. 5. maja
2000. godine, a u povodu presuda redovnih sudova kojim je, kao
i u apelantovom sluaju, odbijen dio tubenog zahtjeva kojim su
traili da se utvrdi da su diskriminirani i da se tuenom naloi da
ih vrati na posao. U navedenoj odluci Ustavni sud je zakljuio da
apelanti (vidi taku 18): osim ponavljanja navoda koji su
izanalizirani i jasno obrazloeni u postupku pred redovnim
sudovima, naroito Vrhovnim sudom, nisu dostavili bilo kakve
dokaze koji bi mogli pokazati da se zaista radi o diskriminaciji po
bilo kojem osnovu, kako je navedeno u lanu II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije, niti to proizlazi iz
informacija i dokumenata predoenih Ustavnom sudu. Stoga,
Ustavni sud smatra da apelanti nemaju "opravdan zahtjev" u vezi
sa krenjem prava na nediskriminaciju, te da su i njihovi navodi
o krenju prava na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije oigledno (prima
facie) neosnovani.
33. Ustavni sud primjeuje da su u konkretnom sluaju
redovni sudovi odbili dio apelantovog tubenog zahtjeva kojim je
traio da se utvrdi da je diskriminiran i da se tuenom naloi da
ga vrati na posao. Ustavni sud primjeuje da iz obrazloenja
osporenih odluka proizlazi da su redovni sudovi na temelju
ocjene provedenih dokaza pojedinano i u uzajamnoj vezi, te
apelantove izjave, zakljuili da apelant nije diskriminiran,
odnosno da nije ponudio dokaz koji bi upuivao na postojanje
diskriminacije u smislu lana 5. stav 1. taka 2. ZOR-a. Takoer,
u obrazloenjima osporenih odluka je izriito navedeno da je
tueni u svemu postupio u skladu s odlukom Komisije za
implementaciju lana 143. ZOR-, te da je apelantu radni odnos
prestao po sili zakona 5. maja 2000. godine. Naime, iz
obrazloenja osporenih presuda proizlazi da je rjeenjem
Federalne komisije za implementaciju lana 143. ZOR- apelantu

priznat status radnika na ekanju posla, koji je, u skladu sa
stavom 1. navedenog lana, mogao trajati est mjeseci, te da
tueni nije pozvao apelanta na rad kao radnika na ekanju posla,
pa da mu je radni odnos zbog toga prestao po sili zakona 5. maja
2000. godine.
34. Imajui u vidu razloge i obrazloenja iz osporenih
presuda, kao i naprijed citirani stav iz Odluke o dopustivosti broj
AP 2267/10, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o
povredi prava na pravino suenje u vezi s pravom na
nediskriminaciju neosnovani.
povredi prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi s
pravom na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
36. S obzirom da se apelantovi navodi o povredi prava na
imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zasnivaju na navodima
koji su ve detaljno razmotreni u odnosu na pravo na pravino
suenje, Ustavni sud smatra nesvrsishodnim da ih posebno
ispituje i u odnosu na ovo pravo.
VIII. Zakljuak
37. Ustavni sud zakljuuje da postoji povreda prava na
pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi
prilikom odluivanja o tome od kada apelant ima status
zaposlenika na ekanju i pravima koja iz tog statusa proizlaze
oigledno proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise,
odnosno lan 143. Zakona o radu.
38. Meutim, Ustavni sud smatra da ne postoji povreda
Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije u vezi s
pravom na nediskriminaciju iz lana II/4. Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 14. Evropske konvencije kada su redovni
sudovi zakljuak o nepostojanju diskriminacije zasnovali na
temelju ocjene provedenih dokaza pojedinano i u uzajamnoj
vezi, a u okolnostima konkretnog sluaja nije podnesen oigledan
dokaz diskriminacije u smislu lana 5. stav 1. taka 2. ZOR-a.
39. Na osnovu lana 61. st. 1, 2. i 3. i lana 64. stav 1.
ove odluke.
Predsjednica
1977
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeu od pet sudaca

u predmetu broj AP 2192/10, rjeavajui apelaciju Nevzete
Omerovi, na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lanka 59. stavak 2. toka 2, lanka 61. st. 1. i 2. i
lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i
51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudac
Mirsad eman, sudac
na sjednici odranoj 17. rujna 2013. god., donio
Petak, 8. 11. 2013.
Usvaja se apelacija Nevzete Omerovi.

Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj
118-0-Rev-08-000 499 od 4. oujka 2010. godine.
Predmet se vraa Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je
duan po urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno
lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanku 6. stavak 1.
sloboda.
Nalae se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, sukladno
lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
u roku od 60 dana od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni
sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvrenja
ove odluke.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Nevzeta Omerovi (u daljnjem tekstu: apelantica) iz
Tuzle je 5. lipnja 2010. godine podnijela apelaciju Ustavnom
sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv
Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 499 od 4. oujka 2010.
godine.
od Vrhovnog suda, Okrunog suda u Doboju (u daljnjem tekstu:
Okruni sud), Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu:
Osnovni sud) i Pravobraniteljstva Republike Srpske, Sjedite
zamjenika u Doboju (u daljnjem tekstu: Pravobraniteljstvo
Republike Srpske), 16. svibnja 2011. godine je zatraeno da
dostave odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. svibnja
2011. godine, Okruni sud 23. svibnja 2011. godine,
Pravobraniteljstvo Republike Srpske 3. lipnja 2011. godine, dok
Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantici 13. lipnja 2011.
godine.
5. injenice predmeta koje proizlaze iz apelantiinih
navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se
sumirati na sljedei nain.
6. Rjeenjem Tajnitva za prostorno ureenje, urbanizam i
stambeno-komunalne poslove Opine Brod (u daljnjem tekstu:
Tajnitvo), broj 07-111-33/17-98 od 18. svibnja 1998. godine,
odreeno je ruenje ratnim djelovanjima oteenog stambenog
objekta u ul. Trg cara Duana u Brodu (u daljnjem tekstu:
stambeni objekt), izgraenog na zemljitu poblie oznaenom
izrekom rjeenja, tada vlasnitvo apelantiinog oca Huseina
osia (u daljnjem tekstu: apelantiin otac), koji je apelantica
naslijedila nakon njegove smrti. U obrazloenju rjeenja je
navedeno da je Tajnitvo uvidom u Zapisnik povjerenstva za
utvrivanje kategorije oteenja utvrdilo da je navedeni stambeni
objekt napustio korisnik i vlasnik, da ne moe sluiti svojoj
namjeni i da predstavlja opasnost po ivot i zdravlje prolaznika,
1
Petak, 8. 11. 2013.
te da su stoga ispunjeni uvjeti za njegovo ruenje u smislu

odredbe lanka 117. Zakona o ureenju prostora ("Slubeni
glasnik Republike Srpske" broj 19/96), zbog ega je odlueno
kao u izreci rjeenja.
7. Povjerenstvo za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH (u
daljnjem tekstu: Povjerenstvo za ljudska prava) je, rjeavajui
prijavu Zlate Loi i drugih od 23. listopada 2000. godine
(apelantica je jedna od podnositelja prijave Povjerenstvu za
ljudska prava) protiv Republike Srpske, donijela Odluku o
prihvatljivosti i meritumu broj CH/00/5964 od 10. rujna 2004.
godine (u daljnjem tekstu: Odluka). U uvodnom dijelu odluke
Povjerenstvo je istaknulo da su: "Podnositelji prijave, koji su
bonjake nacionalnosti, prije oruanog sukoba u Bosni i
Hercegovini ivjeli su u Bosanskom Brodu, da je Optina Srpski
Brod donoenjem rjeenja naredila ruenje nekih kua, da je
srueno 18 kua koje su se nalazile u samom centru grada,
izmeu ostalih i kue podnositelja prijave po osnovu neuslovnosti
za stanovanje u skladu s lanom 117. Zakona o prostornom
ureenju, a te odluke im nikada nisu uruene, niti su u njihovo
ime imenovani privremeni zastupnici u ovim postupcima, kako je
to zakonom propisano." Povjerenstvo je, nakon to je razmotrilo
zahtjev podnositelja prijave, zakljuilo "da je Tuena, Republika
Srpska povrijedila ljudska prava podnositelja prijave zatiena
lanom 6. Konvencije i lanom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju,
da su podnositelji prijave diskriminisani u pogledu njihovih
imovinskih prava zatienih lanom 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju. Komisija nije smatrala potrebnim da prijavu ispituje
odvojeno prema lanovima 8. i 13. Konvencije".
8. Apelantica je 7. listopada 2005. godine podnijela tubu
protiv Opine Brod i Republike Srpske radi naknade tete zbog
ruenja stambenog objekta, tada vlasnitvo njezinoga oca, koje je,
kako je u tubi navela, izvreno bez ikakve pravne osnove, bez
njezinoga znanja i nazonosti, ili eventualno nazonosti
njezinoga zakonskog zastupnika kojeg joj je tuena, budui da je
znala za njezino odsustvo, bila duna postaviti po slubenoj
dunosti.
9. Presudom Osnovnog suda broj P-179/05 (stari broj 1547)
od 2. lipnja 2006. godine obvezane su tuena Opina Brod (u
daljnjem tekstu: prvotuena) i Republika Srpska (u daljnjem
tekstu: drugotuena) da, kao solidarni dunici, apelantici na
zemljitu poblie oznaenom dispozitivom presude na kojemu je
njezin otac imao pravo prvenstva, sagrade obiteljsku zgradu
povrine 48 m i montanu garau gabarita 4x2,5 m, ili da joj na
ime naknade imovinske tete za poruene objekte isplate iznos od
26.885,00 KM, da joj naknade trokove parninog postupka u
iznosu od 6.287,50 KM, dok je viak tubenog zahtjeva odbijen
kao neutemeljen.
10. Osnovni sud je u obrazloenju presude naveo da je na
temelju izvedenih dokaza, posebice nalaza vjetaka graevinske
struke koji je ocijenio objektivnim i sainjenim sukladno
pravilima struke, utvrdio da je apelantiin zahtjev utemeljen,
stoga je obvezao tuene da su duni kao solidarni dunici
apelantici na zemljitu na kojemu je njezin otac imao pravo
prvenstva sagraditi obiteljsku zgradu i garau povrine kao u
izreci presude, ili joj na ime naknade imovinske tete za poruene
objekte isplatiti iznos od 26.885,00 KM. Osnovni sud je, dakle,
zakljuio da je radnjama tuenih apelantici nanesena teta jer su
njeni objekti nezakonito i bez ikakve pravne osnove porueni,
odnosno da prvotuena ponuenim dokazima nije dokazala svoje
tvrdnje da je apelantiin stambeni objekt zbog veih oteenja
predstavljao opasnost za ivote ljudi i da je zbog toga morao biti
sruen i uklonjen. Takoer, vjerujui nalazu vjetaka taj sud je
zakljuio da je vrijednost apelantiinog stambenog objekta, koji
je predstavljao apelantiinu imovinu koje je liena njegovim
nezakonitim ruenjem, dan ruenja iznosila 26.855,00 KM.
Osnovni sud je odbio kao neutemeljen prigovor tuenih o zastari
apelantiinoga potraivanja, zakljuivi da je apelantiin

stambeni objekt poruen u svibnju 1998. godine, da je apelantica
tijek zastare potraivanja za naknadu tete prekinula
podnoenjem prijave Povjerenstvu za ljudska prava 23. listopada
2000. godine i jer je tubu Osnovnom sudu podnijela 7. listopada
2005. godine. Osnovni sud je na temelju lanka 123. Zakona o
parninom postupku ("Slubeni glasnika Republike Srpske" broj
58/05, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) odbio
kao neutemeljen apelantiin zahtjev za naknadu tete temeljem
gubitka kune intime i komocije te izgubljene pokretne imovine,
zakljuivi da apelantica ove navode u postupku pred sudom nije
dokazala, dok je odluku o trokovima postupka donio na temelju
l. 386. stavak 1, te 387. i 396. st. 1, 2. i 3. ZPP-a.
11. Presudom Okrunog suda broj 013-0-G-06-000 568 od
14. prosinca 2007. godine priziv drugotuene je djelomino
uvaen i pobijana presuda preinaena u dosuujuem dijelu tako
to je u cijelosti odbijen apelantiin tubeni zahtjev u odnosu na
drugotuenu, a prvotuena je obvezana apelantici na ime naknade
materijalne tete isplatiti iznos od 5.861,00 KM i trokove
parninoga postupka u iznosu od 566,00 KM, dok je u ostalom
dijelu priziv tuenih odbijen kao neutemeljen i pobijana presuda
potvrena.
12. Okruni sud je u obrazloenju presude zakljuio da
drugotuena utemeljeno prizivom ukazuje da nije pasivno
legitimirana u ovome sporu jer je nadleni organ prvotuene
nezakonito poruio i uklonio apelantiin objekt, a za rad
opinskih organa koji su izvrili ruenje objekta iskljuivo je
odgovorna prvotuena, zbog ega smatra da je prvostupanjski sud
nezakonito postupio kada je obvezao i drugotuenu za naknadu
tete apelantici, pa je priziv drugotuene u tome dijelu uvaio i
pobijanu presudu preinaio u dosuujuem dijelu, tako to je u
cijelosti odbijen apelantiin tubeni zahtjev u odnosu na
drugotuenu. S tim u svezi je takoer ukazao da se iz
obrazloenja prvostupanjske presude ne vidi u emu se sastoji
odgovornost drugotuene. Dalje, Okruni sud smatra pogrenim
zakljuak prvostupanjskog suda da apelantiin objekt nije bio u
funkciji, odnosno da je na dan ruenja bio oteen zbog ega je
poruen, to proizlazi iz iskaza sasluanih svjedoka i drugih
materijalnih dokaza, fotografija apelantiinog stambenog objekta
snimljenih prije ruenja objekta, zbog ega je preinaio presudu
prvostupanjskog suda u dosuujuem dijelu i obvezao
prvotuenu da apelantici naknadi tetu u iznosu kao u izreci
presude. Okruni sud smatra pravilnim stav prvostupanjskoga
suda kojim je odbijen kao neutemeljen prigovor tuenih o zastari
apelantiinih potraivanja. O trokovima parninog postupka
Okruni sud je odluio prema odredbi lanka 386. stavak 2. ZPPa.
13. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Rev-08-000 499
od 4. oujka 2010. godine apelantiinu reviziju izjavljenu protiv
Presude Okrunog suda broj 013-0-G-06-000 568 odbio kao
neutemeljenu.
14. Vrhovni sud je u obrazloenju presude naveo da je
apelantica pravodobno izjavila reviziju protiv presude Okrunog
suda od 14. prosinca 2007. godine zbog pogrene primjene
materijalnog prava. Vrhovni sud je uvidom u spise predmeta
ukazao da su tueni tijekom prvostupanjskog postupka i u prizivu
osporavali apelantiin tubeni zahtjev istiui prigovor
zastarjelosti njezinoga potraivanja. S tim u svezi je istaknuo da
je stambeni objekt, apelantiino vlasnitvo, sruen neutvrenog
dana 1998. godine na temelju Rjeenja Tajnitva broj 07-11133/17-98 od 18. svibnja 1998. godine kojim je naloeno njegovo
ruenje. Vrhovni sud takoer tvrdi da je apelantica za ruenje
objekta saznala najkasnije 1998. godine ili 1999. godine, to
proizlazi iz Zapisnika za glavnu raspravu od 4. travnja 2006.
godine kada je sasluana kao parnina stranka, zbog ega smatra
da od dana saznanja za tetu i uinioca poinje tei trogodinji
rok zastarjelosti apelantiinog potraivanja za naknadu tete

propisan odredbom lanka 376. stavak 1. ZOO. Navodi da je
apelantica 23. listopada 2000. godine podnijela prijavu o krenju
ljudskih prava Povjerenstvu za ljudska prava koja, po ocjeni
Vrhovnog suda, ne prekida tijek zastarjelosti apelantiinog
potraivanja za naknadu tete prema odredbi lanka 388. ZOO,
jer smatra da je navedenom odredbom zakona propisano da se
zastarijevanje prekida podnoenjem tube i svakom dugom
povjeriteljevom radnjom poduzetom protiv dunika pred sudom
ili drugim nadlenim organom s ciljem utvrivanja, obezbjeenja
ili ostvarenja potraivanja. Po ocjeni Vrhovnog suda,
Povjerenstvo za ljudska prava zbog svoje pravne prirode i
propisanih nadlenosti nije nadlean organ iz lanka 388. ZOO
jer smatra da se pred njom ne utvruje, ne osigurava i ne
ostvaruje potraivanje naknade tete, na temelju ega je zakljuio
da pokretanje postupka pred Povjerenstvom za ljudska prava nije
proizvelo pravni uinak iz lanka 388. ZOO i nije prekinulo tijek
zastarjelosti apelantiinog potraivanja za naknadu tete, kako su
to pogreno zakljuili niestupanjski sudovi. Stoga, imajui u
vidu navedeno kao i injenicu da je apelantica za tetu saznala
1999. godine, smatra da je do podnoenja apelantiine tube
prvostupanjskom sudu 7. listopada 2005. godine protekao
trogodinji rok zastarjelosti prema odredbi lanka 376. stavak 1.
ZOO, odnosno kako je meu parninim strankama nesporno da je
teta nastala u svibnju 1998. godine a da je tuba sudu, kako je
ve navedeno, podnesena 7. listopada 2005. godine. Vrhovni sud
je takoer zakljuio da je u konkretnom sluaju protekao i
objektivni petogodinji rok zastarjelosti iz odredbe lanka 376.
stavak 2. ZOO. Osim toga, Vrhovni sud je naglasio da je pravilna
primjena materijalnog prava nalagala usvajanje kao utemeljenog
prigovora zastarjelosti kojeg su tuene isticale tijekom
prvostupanjskog i prizivnog postupka, te odbijanje kao
neutemeljenog tuiteljiinog tubenog zahtjeva zbog toga to
nastupanjem zastarjelosti prestaje pravo zahtijevati ispunjenje
obveze u smislu lanka 360. stavak 1. ZOO. Vrhovni sud je
takoer zakljuio da su ostali apelantiini revizijski navodi u
dijelu kojim je osporavala pravilnost i zakonitost drugostupanjske
presude neutemeljeni, pa je, postupajui prema odredbi lanka
248. ZPP-a, odluio kao u izreci presude.
IV. Apelacija
15. Apelantica navodi da joj je presudom Vrhovnog suda
kao i pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
konvenciju. Smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio
materijalno pravo kada je njenu reviziju izjavljenu protiv
drugostupanjske presude odbio kao neutemeljenu, zakljuivi da
podnoenjem prijave Povjerenstvu za ljudska prava nije prekinut
tijek zastare njezinih potraivanja, jer, po ocjeni toga suda,
Povjerenstvo za ljudska prava zbog svoje pravne prirode i
propisanih nadlenosti nije nadlean organ iz lanka 388. ZOO.
Smatra da se pred njom ne utvruje, ne osigurava i ne ostvaruje
potraivanje naknade tete, na temelju ega je zakljuio da
pokretanje postupka pred Povjerenstvom za ljudska prava nije
proizvelo pravni uinak iz lanka 388. ZOO. Obrazlaui svoje
tvrdnje apelantica istie da je tubu Osnovnom sudu podnijela 7.
listopada 2005. godine, a prijavu Povjerenstvu za ljudska prava
23. listopada 2000. godine, koje je 10. rujna 2004. godine
donijelo Odluku o prihvatljivosti i meritumu CH/00/5964 kojom
je utvreno da je tuena Republika Srpska povrijedila ljudska
prava podnositelja prijave zatiena lankom 6. Konvencije i
lankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, da su podnositelji
prijave diskriminirani glede njihovih imovinskih prava zatienih
Petak, 8. 11. 2013.
lankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Apelantica dalje istie

da je Presuda Vrhovnog suda kojom je utvreno da je nastupila
zastara njezinih potraivanja "isto politika odluka", jer joj je
ruenjem stambenog objekta onemogueno pravo na povratak i
povrijeena navedena prava.
16. Vrhovni sud je istaknuo kako nisu utemeljeni
apelantiini navodi glede nastupanja zastare iz razloga kako je to
obrazloio u svojoj presudi, zbog ega predlae da se apelacija
odbaci ili odbije kao neutemeljena.
17. Okruni sud smatra da u postupku pred ovim sudom
nisu povrijeena apelantiina prava na koja se poziva u apelaciji.
Smatra da je apelantici pred ovim sudom data mogunost da
raspravlja o svome zahtjevu, da joj je dosuen odreen iznos za
priinjenu tetu zbog ruenja stambenog objekta, zbog ega
predlae da Ustavni sud apelaciju odbije kao neutemeljenu.
18. Tuena je navela kako su apelantiini navodi
neutemeljeni. Smatra kako je Vrhovni sud pravilno zakljuio da
je nastupila zastara apelantiinog potraivanja i kako je pravilno
postupio kada je njen zahtjev iz navedenoga razloga odbio kao
neutemeljen. Dalje navodi da podnoenjem prijave Povjerenstvu
za ljudska prava nije prekinut tok zastare, jer je miljenja da
Povjerenstvo za ljudska prava nije organ pred kojim se utvruju,
osiguravaju i ostvaruju potraivanja naknade tete. Stoga
konstatira kako je Vrhovni sud na temelju pravilno utvrenog
injeninog stanja i na temelju pravilne primjene materijalnog
prava donio pravilnu odluku, pa predlae da se apelacija odbaci
ili odbije kao neutemeljena.
19. Zakon o parninom postupku Republike Srpske
("Slubeni glasnik RS" br. 58/03 i 85/03) u relevantnom dijelu
glasi:
lanak 241.
Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu
u kome se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih
u reviziji, pazei po slubenoj dunosti na primjenu materijalnog
prava i povrede odredaba parninog postupka koji se odnose na
stranaku sposobnost i zastupanje.
20. Zakon o obveznim odnosima ("Slubeni list SFRJ" br.
29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slubeni glasnik RS-a" br. 17/93,
3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:
lan 172.
(1) Pravna osoba odgovara za tetu koju njen organ
prouzrokuje treim osobama u vrenju ili u vezi sa vrenjem
svojih funkcija.
[...].
I Naknada materijalne tete
Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu
lan 185.
(1) Odgovorna osoba duna je uspostaviti stanje koje je bilo
prije nego to je teta nastala.
(2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja tetu
potpuno, odgovorna osoba duna je za ostatak tete dati naknadu
u novcu.
(3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije mogue, ili kad
sud smatra da nije nuno da to uini odgovorna osoba, sud e
odrediti da ona isplati oteeniku odgovarajuu svotu novca na
ime naknade tete.
(4) Sud e dosuditi oteeniku naknadu u novcu kad on to
zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog sluaja opravdavaju
uspostavljanje ranijeg stanja.
Petak, 8. 11. 2013.
Potraivanje naknade tete

lan 376.
(1) Potraivanje naknade prouzrokovane tete zastarijeva
za tri godine od kada je oteenik doznao za tetu i za osobu koja
je tetu uinila.
(2) U svakom sluaju ovo potraivanje zastarijeva za pet
godina od kad je teta nastala.
[...].
Podizanje tube
lan 388.
Zastarijevanje se prekida podizanjem tube i svakom
drugom povjeriteljevom radnjom poduzetom protiv dunika pred
sudom ili drugim nadlenim organom, u cilju utvrivanja,
osiguranja ili ostvarenja potraivanja.
[...].
Rok zastarjelosti u sluaju prekida
lan 392.
1) Poslije prekida zastarijevanje poinje tei iznova, a
vrijeme koje je proteklo prije prekida ne rauna se u zakonom
odreeni rok za zastarjelost.
[...].
VI. Dopustivost
Ustavni sud, takoer, ima prizivnu nadlenost u pitanjima koja su
sadrana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora
koristio.
23. U konkretnom sluaju predmet pobijanja apelacijom je
Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 499 od 4. oujka
2010. godine protiv koje nema drugih uinkovitih pravnih
lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporenu je presudu
apelantica primila 6. travnja 2010. godine, a apelacija je
podnesena 5. lipnja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je
propisano lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Pravila Ustavnog suda jer nije oito (prima facie) neutemeljena,
niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije
dopustiva.
Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede
dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelantica smatra da joj je presudom Vrhovnog suda
kao i pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
konvenciju.
lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine:
lanak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom
dijelu glasi:

neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se ovaj postupak
odnosi na utvrivanje prava na naknadu tete, dakle, na predmet
graanskopravne prirode, pa je, stoga, lanak 6. stavak 1.
Europske konvencije primjenjiv u konkretnom sluaju. Prema
tome, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred Vrhovnim
sudom bio pravian onako kako to zahtijeva lanak 6. stavak 1.
27. Apelantica smatra da je Vrhovni sud osporenu odluku
donio na temelju proizvoljne primjene lanka 376. st. 1. i 2. ZOO
jer, kako navodi, iz utvrenog injeninog stanja jasno slijedi da
je teta nastala u svibnju 1998. godine, a da je tijek zastare svojih
potraivanja prekinula podnoenjem prijave Povjerenstvu za
ljudska prava 23. listopada 2000. godine, koja je 10. rujna 2004.
godine donijela Odluku o prihvatljivosti i meritumu CH/00/5964
i utvrdila da je tuena Republika Srpska povrijedila ljudska prava
podnositelja prijave pa, izmeu ostalih, i apelantiina zatiena
lankom 6. Konvencije i lankom 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju, da su podnositelji prijave diskriminirani glede
njihovih imovinskih prava zatienih lankom 1. Protokola br. 1
uz Konvenciju, zbog ega je prvotuena odgovorna za priinjenu
joj tetu, odnosno zbog stava tog suda da pokretanje postupaka
pred Povjerenstvom za ljudska prava ne proizvodi pravni uinak
iz lanka 388. ZOO.
28. Ustavni sud naglaava da nije, openito, mjerodavan
vriti provjeru utvrenih injenica i naina na koji su redoviti
sudovi protumaili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko
odluke tih sudova kre ustavna prava. To e biti sluaj kada
odluka redovitog suda kri ustavna prava, tj. ukoliko je redoviti
sud pogreno protumaio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je
zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili
diskriminacijska, ukoliko je dolo do povrede procesnih prava
(pravino suenje, pristup sudu, uinkoviti pravni lijekovi i u
drugim sluajevima), ili ukoliko utvreno injenino stanje
ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni
sud, odluke broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljenu u
"Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02 i broj U
29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljenu u "Slubenom
glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
29. Ustavni sud podsjea da je pravno pitanje - pitanje
tijeka zastare potraivanja podnoenjem prijave Domu
Povjerenstvu za ljudska prava ve razmatrao u Odluci broj AP
2862/09 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj
AP 2862/09 od 30. sijenja 2013. godine, objavljena u
"Slubenom glasniku BiH" broj 18/13 od 11. oujka 2013.
godine). Ustavni sud je u navedenoj odluci zakljuio "da postoji
krenje prava na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne
i Hercegovine i lanka 6. Europske konvencije, kada je Vrhovni
sud pri donoenju svoje odluke proizvoljno primijenio odredbe
ZOO koje se odnose na tubeni zahtjev apelantice kojim je traila
izgradnju poruenog stambenog objekta ili naknadu tete".
Ustavni sud podsjea da je apelantica u navedenoj odluci takoer
podnijela tubu Osnovnom sudu protiv Opine Brod radi
utvrenja, predaje u posjed nekretnina-zemljita ili naknadu tete
zbog ruenja stambenog objekta u apelantiinom suvlasnitvu, na
temelju Rjeenja Tajnitva, koji se takoer nalazio u ulici Trg
cara Duana u Brodu, iz ega proizlazi da se radi o istoj skupini
stambenih objekata kao to je to rije u predmetnom sluaju.
Ustavni sud takoer podsjea da su u citiranoj odluci
prvostupanjski i drugostupanjski sudovi odbili kao neutemeljen
prigovor tuene, Opine Brod, glede zastare apelantiinog
potraivanja za naknadu tete, zakljuivi da je apelantica
"podnoenjem prijave Povjerenstvu za ljudska prava 23. listopada
2000. godine u smislu lanka 388. ZOO prekinula tijek zastare

koji je trajao sve do 4. studenoga 2004. godine kada je
Povjerenstvo donijelo Odluku o prihvatljivosti i meritumu broj
CH/00/5963 od 4. studenoga 2004. godine, nakon ega je
apelantica u zakonskom roku, sukladno lanku 392. stavak 1.
ZOO 3. studenoga 2005. godine podnijela tubu sudu" (toka 9).
Postupak je okonan presudom Vrhovnog suda kojom je revizija
tuene usvojena a presuda Okrunog suda preinaena tako da je
apelantiin tubeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.
30. Dakle, u predmetu broj AP 2862/09 Vrhovni sud je
odluivao o reviziji koju je izjavila tuena protiv odluke
drugostupanjskog suda, za razliku od konkretnog predmeta u
kojem je Vrhovni sud odluivao o apelantiinoj reviziji.
31. Meutim, Ustavni sud opaa da je u oba predmeta stav
Vrhovnog suda bio identian na okolnost zastare potraivanja
apelantica u sluaju podnoenja prijave Povjerenstvu za ljudska
prava, zakljuivi da podnoenje prijave Povjerenstvu za ljudska
prava nema karakter prekida tijeka zastare u smislu odredbe
lanka 388. ZOO, jer je navedenom odredbom propisano da se
zastarijevanje prekida podnoenjem tube i svakom drugom
povjeriteljevom radnjom poduzetom protiv dunika pred sudom
ili drugim nadlenim organom s ciljem utvrivanja, osiguranja ili
ostvarivanja potraivanja. Dakle, u oba predmeta Vrhovni sud
smatra da Povjerenstvo za ljudska prava nije sud ili mjerodavno
tijelo iz lanka 388. ZOO i da pokretanje postupka pred
povjerenstvom nema uinak prekida zastarjelosti zahtjeva
apelantica za naknadu tete. Ustavni sud je, dakle, i u Odluci broj
AP 2862/09 zakljuio "da je presuda Vrhovnog suda kojom je
odbijen apelantiin tubeni zahtjev kojim je traila izgradnju
stambenog objekta ili naknadu tete utemeljena na proizvoljnoj
primjeni odredbe lanka 388. ZOO". Ustavni sud je u citiranoj
odluci ve zauzeo stav u svezi s tumaenjem relevantnih odredbi
ZOO koje su u vrijeme donoenja pobijane presude Vrhovnog
suda, kao i u vrijeme donoenja ove odluke, u nepromijenjenom
sadraju i dalje na snazi i zauzeo stav da je presuda Vrhovnog
suda kojom je odbijen apelantiin tubeni zahtjev, u dijelu kojim
je traila izgradnju stambenog objekta ili naknadu tete, zbog
zastare, utemeljena na proizvoljnoj primjeni odredaba lanka
388. ZOO. Prema tome, imajui u vidu da apelacija pokree
identino pravno pitanje "toka zastare potraivanja pokretanjem
postupka pred Povjerenstvom za ljudska prava" koje je Ustavni
sud ve raspravljao u Odluci AP 2862/09, Ustavni sud se umjesto
posebnog obrazloenja merituma ove odluke glede apelantiinih
navoda u potpunosti poziva na obrazloenje dato u citiranoj
odluci (toka 49).
32. Ustavni sud zakljuuje da je u konkretnom predmetu
odlukom Vrhovnog suda povrijeen lanak II/3.(e) Ustava Bosne
i Hercegovine i lanak 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
33. Apelantica takoer smatra da joj je pobijanom odlukom
povrijeeno i pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
konvenciju. Ustavni sud opaa da se apelantiini navodi o krenju
ovog prava u sutini temelje na istim navodima koje je istakla
glede krenja prava na pravino suenje, a to je Ustavni sud ve
obrazloio u prethodnim tokama ove odluke. S obzirom na to,
Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice razmatrati
apelantiine navode o povredi prava na imovinu iz lanka II/3.(k)
Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 1. Protokola broj 1 uz
Europsku konvenciju.
VIII. Zakljuak
34. Ustavni sud zakljuuje kako postoji povreda prava na
lanka 6. stavak 1. Europske konvencije u situaciji kada je
Vrhovni sud arbitrarnom primjenom lanka 388. Zakona o
Petak, 8. 11. 2013.
obligacionim odnosima apelantiinu reviziju odbio kao

neutemeljenu, cijenei da podnoenje prijave Povjerenstvu za
ljudska prava pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine nema
karakter prekida tijeka zastare u smislu odredbe lanka 388.
ZOO.
ove odluke.
Predsjednica

2192/10,
, VI/3)
, 59 2 2,
61 . 1 2 64 1
("
" 60/05, 64/08 51/09), :
,
,
,
,
,
17. 2013. .,
.

II/3) 6 1

.

118-0--08-000 499 4. 2010. .

,
II/3)
6 1
.
,
74 5
, 60

.
"
", "
", " "
"
".
I.
1. ( :
) 5. 2010.
(
: )
( : )
118-0--08-000 499 4. 2010. .
Petak, 8. 11. 2013.
II.
2. 22 . 1 2
, , (
: ),
( : )
, (
: ),
16. 2011.
.
3. 26.
2011. , 23. 2011. ,
3. 2011.
,
.
4. 26 2 ,
13.
2011. .
III.
5.

.
6. ,
-
( : ), 07-111-33/17-98
18. 1998. ,
.
( : ),

,
( : ),
.

,

,
117
(" "
19/96), .
7.
( : ) ,
23.
2000. (
)
,
CH/00/5964 10. 2004. (
: ).
: " ,
,
,

, 18
,

117.
, ,

, ." ,
,
" ,
6.
1. . 1 ,

1.
. 1 .

8. 13. ".
8. 7. 2005.

,
, , ,
,
,
,
, .
9. -179/05 (
1547) 2. 2006.
( : )
( : ) ,
,

,
48 4x2,5 ,

26.885,00 ,
6.287,50 ,
.
10.
,

,
,

,
26.885,00
. , ,

,

. ,

,
,
26.855,00 .

,
1998. ,

23.
2000.
7. 2005. .
123
(" " 58/05,
85/03, 74/05, 63/07 49/09, : )

,
,
. 386
1, 387 396 . 1, 2 3 -.
11. 013-0--06-000
568 14. 2007.

,

5.861,00
566,00 ,

.
12.

,

,

,

,
.

. ,
,
,

,
,

.

.
386 2
-.
13. 118-0--08-000
499 4. 2010.
013-0-06-000 568 .
14.

14. 2007.
.

.
, ,
1998.
07-111-33/17-98 18. 1998.
.

1998. 1999. ,
4. 2006.
,

376 1 . 23.
2000.
, ,
-
388
,

Petak, 8. 11. 2013.

,
. ,

388 ,
,

388
,
. ,

1999. ,

7. 2005.
376 1 ,

1998. ,
, 7. 2005. .

376 2 .
,

,

360 1
.

, ,
248 -, .
IV.
)
15.

II/3) 6 1
,
II/3) 1
1 .

,

, , ,

388 .
,
,

388
.
7. 2005. ,
23. 2000.
, 10. 2004.
CH/00/5964

6
1 . 1 ,

1
. 1 .
Petak, 8. 11. 2013.

"
",

.
)
16.

,

.
17.

.
,

,
.
18.
.

.

,
,
.

,

.
V.
19.
(" " . 58/03 85/03)
:
241.

,
,

.
20. ("
" . 29/78, 39/85, 45/89 57/89, "
-" . 17/93, 3/96, 39/03 74/04)
:
172.
(1)

.
[...].
I

185.
(1)
.
(2)
,
.
(3) ,

,
.
(4)
,
.

376.
(1)

.
(2)
.
[...].

388.

, ,
.
[...].

392.
1)
,
.
[...].
VI.
21. VI/3)
, ,

.
22. 16 1
,
, ,

60

.
23.
118-0--08000 499 4. 2010.
.
, 6.
2010. , 5.
2010. , . 60 ,
16 1 . ,
16 . 2 4
(prima facie)
,
.
24. VI/3)
16 . 1, 2 4
,
.
VII.
25.

II/3) 6 1
,
II/3) 1
1 .

II/3) :

2
, :
)

.
6 1
:
1.

,

, . (...)
26. , ,
,
, , , ,
6 1
. ,

6 1
.
27.
376
. 1 2 , ,
1998.

23.
2000. , 10. 2004.

CH/00/5964
,
, 6
1 . 1 ,

1
. 1 ,
,

388 .
28. , ,

-
,
.
, .
,
,
,
( ,
,
),
(
, 39/01 5. 2002.
, "
" 25/02 29/02 27. 2003.
, "
" 31/03).
29.

2862/09 ( ,
2862/09 30.
2013. , " "
18/13 11. 2013. ).
Petak, 8. 11. 2013.
"
II/3)
6 ,

".

,
-
,
,
,

.

, ,

, "
23. 2000.
388.
4. 2004.

CH/00/5963 4. 2004. ,
, 392.
1. 3. 2005.
" ( 9).

.
30. , 2862/09
je
,

.
31.

,

388 ,

, .
,
388

. , ,
2862/09 "

388 ".

,
,

,
, ,
388 .
,
Petak, 8. 11. 2013.
"
"
2862/09,

( 49).
32.
II/3)
6 1
.

33.
II/3)
1 1
.

,
.
,

II/3)
1 1 .
VIII.
34.
II/3)
6 1

388
,

388 .
35. 61 . 1 2 64 1
,
.
36. VI/5 ,
.

, . .
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeu od pet sudija u
predmetu broj AP 2192/10, rjeavajui apelaciju Nevzete
Omerovi, na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
lana 59. stav 2. taka 2, lana 61. st. 1. i 2. i lana 64. stav 1.
Bosne i Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudija
Mirsad eman, sudija
na sjednici odranoj 17. septembra 2013. god., donio je
Usvaja se apelacija Nevzete Omerovi.

konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj

118-0-Rev-08-000 499 od 4. marta 2010. godine.
Predmet se vraa Vrhovnom sudu Republike Srpske koji je
duan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s
lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 6. stav 1.
sloboda.
Nalae se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu s
lanom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u
roku od 60 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Nevzeta Omerovi (u daljnjem tekstu: apelantica) iz
Tuzle podnijela je 5. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu
Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv
Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu:
Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 499 od 4. marta 2010.
godine.
Vrhovnog suda, Okrunog suda u Doboju (u daljnjem tekstu:
Okruni sud), Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu:
Osnovni sud) i Pravobranilatva Republike Srpske, Sjedite
zamjenika u Doboju (u daljnjem tekstu: Pravobranilatvo
Republike Srpske), zatraeno je 16. maja 2011. godine da dostave
odgovor na apelaciju.
3. Vrhovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. maja
2011. godine, Okruni sud 23. maja 2011. godine,
Pravobranilatvo Republike Srpske 3. juna 2011. godine, dok
Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 13. juna 2011.
godine.
5. injenice predmeta koje proizlaze iz apelantiinih
navoda i dokumenata predoenih Ustavnom sudu mogu se
6. Rjeenjem Sekretarijata za prostorno ureenje,
urbanizam i stambeno-komunalne poslove Opine Brod (u
daljnjem tekstu: Sekretarijat), broj 07-111-33/17-98 od 18. maja
1998. godine, odreeno je ruenje ratnim dejstvima oteenog
stambenog objekta u ul. Trg cara Duana u Brodu (u daljnjem
tekstu: stambeni objekat), izgraenog na zemljitu poblie
oznaenom izrekom rjeenja, tada vlasnitvo apelantiinog oca
Huseina osia (u daljnjem tekstu: apelantiin otac), koji je
apelantica naslijedila nakon njegove smrti. U obrazloenju
rjeenja je navedeno da je Sekretarijat uvidom u Zapisnik
komisije za utvrivanje kategorije oteenja utvrdio da je
navedeni stambeni objekat napustio korisnik i vlasnik, da ne
moe sluiti svojoj namjeni i da predstavlja opasnost po ivot i
zdravlje prolaznika, te da su stoga ispunjeni uvjeti za njegovo
ruenje u smislu odredbe lana 117. Zakona o ureenju prostora
("Slubeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96), zbog ega je
odlueno kao u izreci rjeenja.
7. Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu BiH (u
daljnjem tekstu: Komisija za ljudska prava) je, rjeavajui prijavu
Zlate Loi i drugih od 23. oktobra 2000. godine (apelantica je
jedna od podnositelja prijave Komisiji za ljudska prava) protiv
Republike Srpske, donijela Odluku o prihvatljivosti i meritumu

broj CH/00/5964 od 10. septembra 2004. godine (u daljnjem
tekstu: Odluka). U uvodnom dijelu odluke Komisija je istakla da
su: "Podnositelji prijave, koji su bonjake nacionalnosti, prije
oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini ivjeli su u Bosanskom
Brodu, da je Optina Srpski Brod donoenjem rjeenja naredila
ruenje nekih kua, da je srueno 18 kua koje su se nalazile u
samom centru grada, izmeu ostalih i kue podnositelja prijave
po osnovu neuslovnosti za stanovanje u skladu s lanom 117.
Zakona o prostornom ureenju, a te odluke im nikada nisu
uruene, niti su u njihovo ime imenovani privremeni zastupnici u
ovim postupcima, kako je to zakonom propisano." Komisija je,
nakon to je razmotrila zahtjev podnositelja prijave, zakljuila
"da je Tuena, Republika Srpska povrijedila ljudska prava
podnositelja prijave zatiena lanom 6. Konvencije i lanom 1.
Protokola br. 1 uz Konvenciju, da su podnositelji prijave
diskriminisani u pogledu njihovih imovinskih prava zatienih
lanom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Komisija nije smatrala
potrebnim da prijavu ispituje odvojeno prema lanovima 8. i 13.
Konvencije".
8. Apelantica je 7. oktobra 2005. godine podnijela tubu
protiv Opine Brod i Republike Srpske radi naknade tete zbog
ruenja stambenog objekta, tada vlasnitvo njenog oca, koje je,
kako je u tubi navela, izvreno bez ikakvog pravnog osnova, bez
njenog znanja i prisustva, ili eventualno prisustva njenog
zakonskog zastupnika kojeg joj je tuena, budui da je znala za
njeno odsustvo, bila duna postaviti po slubenoj dunosti.
9. Presudom Osnovnog suda broj P-179/05 (stari broj 1547)
od 2. juna 2006. godine obavezane su tuena Opina Brod (u
daljnjem tekstu: prvotuena) i Republika Srpska (u daljnjem
tekstu: drugotuena) da, kao solidarni dunici, apelantici na
zemljitu poblie oznaenom dispozitivom presude na kojem je
njen otac imao pravo prvenstva, sagrade porodinu zgradu
povrine 48 m i montanu garau gabarita 4x2,5 m, ili da joj na
ime naknade imovinske tete za poruene objekte isplate iznos od
26.885,00 KM, da joj naknade trokove parninog postupka u
iznosu od 6.287,50 KM, dok je viak tubenog zahtjeva odbijen
kao neosnovan.
10. Osnovni sud je u obrazloenju presude naveo da je na
temelju izvedenih dokaza, posebno nalaza vjetaka graevinske
struke koji je ocijenio objektivnim i sainjenim u skladu s
pravilima struke, utvrdio da je apelantiin zahtjev osnovan, stoga
je obavezao tuene da su duni kao solidarni dunici apelantici na
zemljitu na kojem je njen otac imao pravo prvenstva sagraditi
porodinu zgradu i garau povrine kao u izreci presude, ili joj na
ime naknade imovinske tete za poruene objekte isplatiti iznos
od 26.885,00 KM. Osnovni sud je, dakle, zakljuio da je
radnjama tuenih apelantici nanesena teta jer su njeni objekti
nezakonito i bez ikakvog pravnog osnova porueni, odnosno da
prvotuena ponuenim dokazima nije dokazala svoje tvrdnje da
je apelantiin stambeni objekat zbog veih oteenja predstavljao
opasnost za ivote ljudi i da je zbog toga morao biti sruen i
uklonjen. Takoer, vjerujui nalazu vjetaka taj sud je zakljuio
da je vrijednost apelantiinog stambenog objekta, koji je
predstavljao apelantiinu imovinu koje je liena njegovim
nezakonitim ruenjem, dan ruenja iznosila 26.855,00 KM.
Osnovni sud je odbio kao neosnovan prigovor tuenih o zastari
apelantiinog potraivanja, zakljuivi da je apelantiin stambeni
objekat poruen u maju 1998. godine, da je apelantica tok zastare
potraivanja za naknadu tete prekinula podnoenjem prijave
Komisiji za ljudska prava 23. oktobra 2000. godine i jer je tubu
Osnovnom sudu podnijela 7. oktobra 2005. godine. Osnovni sud
je na temelju lana 123. Zakona o parninom postupku
("Slubeni glasnika Republike Srpske" broj 58/05, 85/03, 74/05,
63/07 i 49/09, u daljnjem tekstu: ZPP) odbio kao neosnovan
apelantiin zahtjev za naknadu tete po osnovu gubitka kune
Petak, 8. 11. 2013.
intime i komocije te izgubljene pokretne imovine, zakljuivi da

apelantica ove navode u postupku pred sudom nije dokazala, dok
je odluku o trokovima postupka donio na temelju l. 386. stav 1,
te 387. i 396. st. 1, 2. i 3. ZPP-a.
11. Presudom Okrunog suda broj 013-0-G-06-000 568 od
14. decembra 2007. godine alba drugotuene je djelimino
uvaena i pobijana presuda preinaena u dosuujuem dijelu tako
to je u cijelosti odbijen apelantiin tubeni zahtjev u odnosu na
drugotuenu, a prvotuena je obavezana da apelantici na ime
naknade materijalne tete isplati iznos od 5.861,00 KM i trokove
parninog postupka u iznosu od 566,00 KM, dok je u ostalom
dijelu alba tuenih odbijena kao neosnovana i pobijana presuda
potvrena.
12. Okruni sud je u obrazloenju presude zakljuio da
drugotuena osnovano albom ukazuje da nije pasivno
legitimirana u ovom sporu jer je nadleni organ prvotuene
nezakonito poruio i uklonio apelantiin objekat, a za rad
opinskih organa koji su izvrili ruenje objekta iskljuivo je
odgovorna prvotuena, zbog ega smatra da je prvostepeni sud
nezakonito postupio kada je obavezao i drugotuenu za naknadu
tete apelantici, pa je albu drugotuene u tom dijelu uvaio i
pobijanu presudu preinaio u dosuujuem dijelu, tako to je u
cijelosti odbijen apelantiin tubeni zahtjev u odnosu na
drugotuenu. S tim u vezi je takoer ukazao da se iz obrazloenja
prvostepene presude ne vidi u emu se sastoji odgovornost
drugotuene. Dalje, Okruni sud smatra pogrenim zakljuak
prvostepenog suda da apelantiin objekat nije bio u funkciji,
odnosno da je na dan ruenja bio oteen zbog ega je poruen,
to proizlazi iz iskaza sasluanih svjedoka i drugih materijalnih
dokaza, fotografija apelantiinog stambenog objekta snimljenih
prije ruenja objekta, zbog ega je preinaio presudu
prvostepenog suda u dosuujuem dijelu i obavezao prvotuenu
da apelantici naknadi tetu u iznosu kao u izreci presude. Okruni
sud smatra pravilnim stav prvostepenog suda kojim je odbijen
kao neosnovan prigovor tuenih o zastari apelantiinih
potraivanja. O trokovima parninog postupka Okruni sud je
odluio prema odredbi lana 386. stav 2. ZPP-a.
13. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Rev-08-000 499
od 4. marta 2010. godine apelantiinu reviziju izjavljenu protiv
Presude Okrunog suda broj 013-0-G-06-000 568 odbio kao
neosnovanu.
14. Vrhovni sud je u obrazloenju presude naveo da je
apelantica blagovremeno izjavila reviziju protiv presude
Okrunog suda od 14. decembra 2007. godine zbog pogrene
primjene materijalnog prava. Vrhovni sud je uvidom u spise
predmeta ukazao da su tueni tokom prvostepenog postupka i u
albi osporavali apelantiin tubeni zahtjev istiui prigovor
zastarjelosti njenog potraivanja. S tim u vezi je istakao da je
stambeni objekat, apelantiino vlasnitvo, sruen neutvrenog
dana 1998. godine na temelju Rjeenja Sekretarijata broj 07-11133/17-98 od 18. maja 1998. godine kojim je naloeno njegovo
ruenje. Vrhovni sud takoer tvrdi da je apelantica za ruenje
objekta saznala najkasnije 1998. godine ili 1999. godine, to
proizlazi iz Zapisnika za glavnu raspravu od 4. aprila 2006.
godine kada je sasluana kao parnina stranka, zbog ega smatra
da od dana saznanja za tetu i uinioca poinje tei trogodinji
rok zastarjelosti apelantiinog potraivanja za naknadu tete
propisan odredbom lana 376. stav 1. ZOO. Navodi da je
apelantica 23. oktobra 2000. godine podnijela prijavu o krenju
ljudskih prava Komisiji za ljudska prava koja, po ocjeni
Vrhovnog suda, ne prekida tok zastarjelosti apelantiinog
potraivanja za naknadu tete prema odredbi lana 388. ZOO, jer
smatra da je navedenom odredbom zakona propisano da se
zastarijevanje prekida podnoenjem tube i svakom dugom
povjerioevom radnjom preduzetom protiv dunika pred sudom
ili drugim nadlenim organom s ciljem utvrivanja, obezbjeenja
Petak, 8. 11. 2013.
ili ostvarenja potraivanja. Po ocjeni Vrhovnog suda, Komisija za

ljudska prava zbog svoje pravne prirode i propisanih nadlenosti
nije nadlean organ iz lana 388. ZOO jer smatra da se pred njom
ne utvruje, ne obezbjeuje i ne ostvaruje potraivanje naknade
tete, na temelju ega je zakljuio da pokretanje postupka pred
Komisijom za ljudska prava nije proizvelo pravno dejstvo iz
lana 388. ZOO i nije prekinulo tok zastarjelosti apelantiinog
potraivanja za naknadu tete, kako su to pogreno zakljuili
niestepeni sudovi. Stoga, imajui u vidu navedeno kao i
injenicu da je apelantica za tetu saznala 1999. godine, smatra
da je do podnoenja apelantiine tube prvostepenom sudu 7.
oktobra 2005. godine protekao trogodinji rok zastarjelosti prema
odredbi lana 376. stav 1. ZOO, odnosno kako je meu
parninim strankama nesporno da je teta nastala u maju 1998.
godine a da je tuba sudu, kako je ve navedeno, podnesena 7.
oktobra 2005. godine. Vrhovni sud je takoer zakljuio da je u
konkretnom sluaju protekao i objektivni petogodinji rok
zastarjelosti iz odredbe lana 376. stav 2. ZOO. Osim toga,
Vrhovni sud je naglasio da je pravilna primjena materijalnog
prava nalagala usvajanje kao osnovanog prigovora zastarjelosti
kojeg su tuene isticale tokom prvostepenog i albenog postupka,
te odbijanje kao neosnovanog tuiteljiinog tubenog zahtjeva
zbog toga to nastupanjem zastarjelosti prestaje pravo da se
zahtijeva ispunjenje obaveze u smislu lana 360. stav 1. ZOO.
Vrhovni sud je takoer zakljuio da su ostali apelantiini
revizioni navodi u dijelu kojim je osporavala pravilnost i
zakonitost drugostepene presude neosnovani, pa je, postupajui
prema odredbi lana 248. ZPP-a, odluio kao u izreci presude.
IV. Apelacija
15. Apelantica navodi da joj je presudom Vrhovnog suda
Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i
lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je
Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo kada je
njenu reviziju izjavljenu protiv drugostepene presude odbio kao
neosnovanu, zakljuivi da podnoenjem prijave Komisiji za
ljudska prava nije prekinut tok zastare njenih potraivanja, jer, po
ocjeni tog suda, Komisija za ljudska prava zbog svoje pravne
prirode i propisanih nadlenosti nije nadlean organ iz lana 388.
ZOO. Smatra da se pred njom ne utvruje, ne obezbjeuje i ne
ostvaruje potraivanje naknade tete, na temelju ega je zakljuio
da pokretanje postupka pred Komisijom za ljudska prava nije
proizvelo pravno dejstvo iz lana 388. ZOO. Obrazlaui svoje
tvrdnje apelantica istie da je tubu Osnovnom sudu podnijela 7.
oktobra 2005. godine, a prijavu Komisiji za ljudska prava 23.
oktobra 2000. godine, koja je 10. septembra 2004. godine
donijela Odluku o prihvatljivosti i meritumu CH/00/5964 kojom
je utvreno da je tuena Republika Srpska povrijedila ljudska
prava podnositelja prijave zatiena lanom 6. Konvencije i
lanom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju, da su podnositelji
prijave diskriminirani u pogledu njihovih imovinskih prava
zatienih lanom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Apelantica
dalje istie da je Presuda Vrhovnog suda kojom je utvreno da je
nastupila zastara njenih potraivanja "isto politika odluka", jer
joj je ruenjem stambenog objekta onemogueno pravo na
povratak i povrijeena navedena prava.
16. Vrhovni sud je istakao kako nisu osnovani apelantiini
navodi u pogledu nastupanja zastare iz razloga kako je to
obrazloio u svojoj presudi, zbog ega predlae da se apelacija
odbaci ili odbije kao neosnovana.
17. Okruni sud smatra da u postupku pred ovim sudom
nisu povrijeena apelantiina prava na koja se poziva u apelaciji.
Smatra da je apelantici pred ovim sudom data mogunost da

raspravlja o svom zahtjevu, da joj je dosuen odreen iznos za
priinjenu tetu zbog ruenja stambenog objekta, zbog ega
predlae da Ustavni sud apelaciju odbije kao neosnovanu.
18. Tuena je navela kako su apelantiini navodi
neosnovani. Smatra da je Vrhovni sud pravilno zakljuio da je
nastupila zastara apelantiinog potraivanja i da je pravilno
postupio kada je njen zahtjev iz navedenog razloga odbio kao
neosnovan. Dalje navodi da podnoenjem prijave Komisiji za
ljudska prava nije prekinut tok zastare, jer je miljenja da
Komisija za ljudska prava nije organ pred kojim se utvruju,
obezbjeuju i ostvaruju potraivanja naknade tete. Stoga
konstatuje da je Vrhovni sud na temelju pravilno utvrenog
injeninog stanja i na temelju pravilne primjene materijalnog
prava donio pravilnu odluku, pa predlae da se apelacija odbaci
ili odbije kao neosnovana.
19. Zakon o parninom postupku Republike Srpske
("Slubeni glasnik RS" br. 58/03 i 85/03) u relevantnom dijelu
glasi:
lan 241.
Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu
u kome se ona pobija revizijom, u granicama razloga navedenih
u reviziji, pazei po slubenoj dunosti na primjenu materijalnog
prava i povrede odredaba parninog postupka koji se odnose na
stranaku sposobnost i zastupanje.
20. Zakon o obaveznim odnosima ("Slubeni list SFRJ"
br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Slubeni glasnik RS-a" br.
17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:
lan 172.
(1) Pravna osoba odgovara za tetu koju njen organ
prouzrokuje treim osobama u vrenju ili u vezi sa vrenjem
svojih funkcija.
[...].
I Naknada materijalne tete
Uspostavljanje ranijeg stanja i naknada u novcu
lan 185.
(1) Odgovorna osoba duna je uspostaviti stanje koje je bilo
prije nego to je teta nastala.
(2) Ukoliko uspostavljanje ranijeg stanja ne uklanja tetu
potpuno, odgovorna osoba duna je za ostatak tete dati naknadu
u novcu.
(3) Kad uspostavljanje ranijeg stanja nije mogue, ili kad
sud smatra da nije nuno da to uini odgovorna osoba, sud e
odrediti da ona isplati oteeniku odgovarajuu svotu novca na
ime naknade tete.
(4) Sud e dosuditi oteeniku naknadu u novcu kad on to
zahtijeva, izuzev ako okolnosti datog sluaja opravdavaju
uspostavljanje ranijeg stanja.
Potraivanje naknade tete
lan 376.
(1) Potraivanje naknade prouzrokovane tete zastarijeva
za tri godine od kada je oteenik doznao za tetu i za osobu koja
je tetu uinila.
(2) U svakom sluaju ovo potraivanje zastarijeva za pet
godina od kad je teta nastala.
[...].
Podizanje tube
lan 388.
Zastarijevanje se prekida podizanjem tube i svakom
drugom povjeriteljevom radnjom preduzetom protiv dunika pred
sudom ili drugim nadlenim organom, u cilju utvrivanja,
osiguranja ili ostvarenja potraivanja.
[...].
Rok zastarjelosti u sluaju prekida

lan 392.
1) Poslije prekida zastarijevanje poinje tei iznova, a
vrijeme koje je proteklo prije prekida ne rauna se u zakonom
odreeni rok za zastarjelost.
[...].
VI. Dopustivost
podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije
je koristio.
23. U konkretnom sluaju predmet pobijanja apelacijom je
Presuda Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 499 od 4. marta
2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih
lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporenu presudu
apelantica je primila 6. aprila 2010. godine, a apelacija je
podnesena 5. juna 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je
Ustavnog suda jer nije oito (prima facie) neosnovana, niti
dopustiva.
Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu
dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelantica smatra da joj je presudom Vrhovnog suda
Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i
lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine:
lan 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu
glasi:
neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. (...)
26. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se ovaj postupak
odnosi na utvrivanje prava na naknadu tete, dakle, na predmet
graanskopravne prirode, pa je, stoga, lan 6. stav 1. Evropske
konvencije primjenjiv u konkretnom sluaju. Prema tome,
Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred Vrhovnim sudom
bio pravian onako kako to zahtijeva lan 6. stav 1. Evropske
konvencije.
27. Apelantica smatra da je Vrhovni sud osporenu odluku
donio na temelju proizvoljne primjene lana 376. st. 1. i 2. ZOO
jer, kako navodi, iz utvrenog injeninog stanja jasno slijedi da
je teta nastala u maju 1998. godine a da je tok zastare svojih
potraivanja prekinula podnoenjem prijave Komisiji za ljudska
prava 23. oktobra 2000. godine, koja je 10. septembra 2004.
Petak, 8. 11. 2013.
godine donijela Odluku o prihvatljivosti i meritumu CH/00/5964

i utvrdila da je tuena Republika Srpska povrijedila ljudska prava
podnositelja prijave pa, izmeu ostalih, i apelantiina zatiena
lanom 6. Konvencije i lanom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju,
da su podnositelji prijave diskriminirani u pogledu njihovih
imovinskih prava zatienih lanom 1. Protokola br. 1 uz
Konvenciju, zbog ega je prvotuena odgovorna za priinjenu joj
tetu, odnosno zbog stava tog suda da pokretanje postupaka pred
Komisijom za ljudska prava ne proizvodi pravno dejstvo iz lana
388. ZOO.
28. Ustavni sud naglaava da nije, openito, nadlean vriti
provjeru utvrenih injenica i naina na koji su redovni sudovi
protumaili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih
sudova kre ustavna prava. To e biti sluaj kada odluka
redovnog suda kri ustavna prava, tj. ukoliko je redovni sud
pogreno protumaio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je
zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili
diskriminacijska, ukoliko je dolo do povrede procesnih prava
(pravino suenje, pristup sudu, djelotvorni pravni lijekovi i u
drugim sluajevima), ili ukoliko utvreno injenino stanje
ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni
sud, odluke broj U 39/01 od 5. aprila 2002. godine, objavljenu u
"Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 25/02 i broj U
29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljenu u "Slubenom
glasniku Bosne i Hercegovine" broj 31/03).
29. Ustavni sud podsjea da je pravno pitanje - pitanje toka
zastare potraivanja podnoenjem prijave Domu Komisiji za
ljudska prava ve razmatrao u Odluci broj AP 2862/09 (vidi
Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2862/09
od 30. januara 2013. godine, objavljena u "Slubenom glasniku
BiH" broj 18/13 od 11. marta 2013. godine). Ustavni sud je u
navedenoj odluci zakljuio "da postoji krenje prava na pravino
Evropske konvencije, kada je Vrhovni sud pri donoenju svoje
odluke proizvoljno primijenio odredbe ZOO koje se odnose na
tubeni zahtjev apelantice kojim je traila izgradnju poruenog
stambenog objekta ili naknadu tete". Ustavni sud podsjea da je
apelantica u navedenoj odluci takoer podnijela tubu Osnovnom
sudu protiv Opine Brod radi utvrenja, predaje u posjed
nekretnina-zemljita ili naknadu tete zbog ruenja stambenog
objekta u apelantiinom suvlasnitvu, na temelju Rjeenja
Sekretarijata, koji se takoer nalazio u ulici Trg cara Duana u
Brodu, iz ega proizlazi da se radi o istoj grupi stambenih
objekata kao to je to rije u predmetnom sluaju. Ustavni sud
takoer podsjea da su u citiranoj odluci prvostepeni i
drugostepeni sudovi odbili kao neosnovan prigovor tuene,
Optine Brod, u pogledu zastare apelantiinog potraivanja za
naknadu tete, zakljuivi da je apelantica "podnoenjem prijave
Komisiji za ljudska prava 23. oktobra 2000. godine u smislu
lana 388. ZOO prekinula tok zastare koji je trajao sve do 4.
novembra 2004. godine kada je Komisija donijela Odluku o
prihvatljivosti i meritumu broj CH/00/5963 od 4. novembra 2004.
godine, nakon ega je apelantica u zakonskom roku, u skladu s
lanom 392. stav 1. ZOO 3. novembra 2005. godine podnijela
tubu sudu" (taka 9). Postupak je okonan presudom Vrhovnog
suda kojom je revizija tuene usvojena a presuda Okrunog suda
preinaena tako da je apelantiin tubeni zahtjev odbijen kao
neosnovan.
30. Dakle, u predmetu broj AP 2862/09 Vrhovni sud je
odluivao o reviziji koju je izjavila tuena protiv odluke
drugostepenog suda, za razliku od konkretnog predmeta u kojem
je Vrhovni sud odluivao o apelantiinoj reviziji.
31. Meutim Ustavni sud zapaa da je u oba predmeta stav
Vrhovnog suda bio identian na okolnost zastare potraivanja
apelantica u sluaju podnoenja prijave Komisiji za ljudska
prava, zakljuivi da podnoenje prijave Komisiji za ljudska
Petak, 8. 11. 2013.
prava nema karakter prekida toka zastare u smislu odredbe lana

388. ZOO, jer je navedenom odredbom propisano da se
zastarijevanje prekida podnoenjem tube i svakom drugom
povjeriteljevom radnjom preduzetom protiv dunika pred sudom
ili drugim nadlenim organom s ciljem utvrivanja, osiguranja ili
ostvarivanja potraivanja. Dakle, u oba predmeta Vrhovni sud
smatra da Komisija za ljudska prava nije sud ili mjerodavno tijelo
iz lana 388. ZOO i da pokretanje postupka pred komisijom
nema dejstvo prekida zastarjelosti zahtjeva apelantica za naknadu
tete. Ustavni sud je, dakle, i u Odluci broj AP 2862/09 zakljuio
"da je presuda Vrhovnog suda kojom je odbijen apelantiin
tubeni zahtjev kojim je traila izgradnju stambenog objekta ili
naknadu tete zasnovana na proizvoljnoj primjeni odredbe lana
388. ZOO". Ustavni sud je u citiranoj odluci ve zauzeo stav u
vezi s tumaenjem relevantnih odredbi ZOO koje su u vrijeme
donoenja pobijane presude Vrhovnog suda, kao i u vrijeme
donoenja ove odluke, u nepromijenjenom sadraju i dalje na
snazi i zauzeo stav da je presuda Vrhovnog suda kojom je
odbijen apelantiin tubeni zahtjev, u dijelu kojim je traila
izgradnju stambenog objekta ili naknadu tete, zbog zastare,
zasnovana na proizvoljnoj primjeni odredaba lana 388. ZOO.
Prema tome, imajui u vidu da apelacija pokree identino
pravno pitanje "toka zastare potraivanja pokretanjem postupka
pred Komisijom za ljudska prava" koje je Ustavni sud ve
raspravljao u Odluci AP 2862/09, Ustavni sud se umjesto
posebnog obrazloenja merituma ove odluke u pogledu
apelantiinih navoda u potpunosti poziva na obrazloenje dato u
citiranoj odluci (taka 49).
32. Ustavni sud zakljuuje da je u konkretnom predmetu
odlukom Vrhovnog suda povrijeen lan II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lan 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
33. Apelantica takoer smatra da joj je pobijanom odlukom
povrijeeno i pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Ustavni sud zapaa da se apelantiini navodi o krenju ovog
prava u sutini temelje na istim navodima koje je istakla u
pogledu krenja prava na pravino suenje, a to je Ustavni sud
ve obrazloio u prethodnim takama ove odluke. S obzirom na
to, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati
apelantiine navode o povredi prava na imovinu iz lana II/3.k)
Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1. Protokola broj 1 uz
Evropsku konvenciju.
VIII. Zakljuak
lana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je Vrhovni
sud arbitrarnom primjenom lana 388. Zakona o obligacionim
odnosima apelantiinu reviziju odbio kao neosnovanu, cijenei da
podnoenje prijave Komisiji za ljudska prava pred Ustavnim
sudom Bosne i Hercegovine nema karakter prekida toka zastare u
smislu odredbe lana 388. ZOO.
odluke.
Predsjednica
1978

u predmetu broj AP 2453/10, rjeavajui apelaciju emsudina
Kosa na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine,

lanka 59. stavak 2. toka 2, lanka 61. st. 1. i 2. i lanka 64.
stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Slubeni
glasnik Bosne i Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i 51/09), u
sastavu:
Mato Tadi, sudac
Usvaja se apelacija emsudina Kosa.

Utvruje se povreda lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije za zatitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K
012048 10 KZ od 23. travnja 2010. godine.
Predmet se vraa Kantonalnom sudu u Zenici koji je duan
po urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno lanku
II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanku 6. stavak 1.
sloboda.
Nalae se Kantonalnom sudu u Zenici da, sukladno lanku
74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku
od 60 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni sud
Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvrenja ove
odluke.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. emsudin Kos (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice,
kojega zastupa Kerim elik, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 21.
lipnja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude
Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)
broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23. travnja 2010. godine i Presude
Opinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Opinski sud) broj
43 0 K 012048 09 K od 9. veljae 2010. godine.
od Kantonalnog suda, Opinskog suda i Kantonalnog tuiteljstva
Zeniko-dobojskog kantona 11. srpnja 2011. godine je zatraeno
da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud, Opinski sud i Kantonalno tuiteljstvo
Zeniko-dobojskog kantona su 12. i 19. srpnja 2011. godine
dostavili odgovor na apelaciju.
odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 1. rujna 2011.
godine.
5. Ustavni sud je 1. srpnja 2013. godine zatraio presliku
spisa od Opinskog suda, koji je postupio po traenom 3. srpnja
2013. godine.
sljedei nain.
7. Presudom Opinskog suda broj 43 0 K 012048 09 K od
9. veljae 2010. godine apelant i optueni S.M. su proglaeni
1
krivim zato to su, u vrijeme i na nain navedeno u izreci

presude, poinili kazneno djelo neovlatene proizvodnje i
stavljanje u promet opojnih droga iz lanka 238. stavak 1.
Kaznenog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Istom
presudom Opinski sud je osudio apelanta i optuenog S.M. na
kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu i devet mjeseci.
Istom presudom, apelant i optueni S.M. su osloboeni plaanja
naknade trokova postupka. U obrazloenju presude Opinski
sud je istaknuo kako je nesporno da su ovlatene slubene osobe
kod svjedoka E.A. pronale opojnu drogu heroin koju su od njega
oduzeli, a da je sporno jesu li opojnu drogu njemu prodali apelant
i optueni S.M. Utvrujui navedeno, Opinski sud je naveo da je
sasluao svjedoke (svjedoka E.A., te djelatnike policije), proitao
zapisnik o sasluanju svjedoka E.A. sainjen u tijeku istrage,
izvrio uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, te
da je izvreno vjetaenje opojne droge (u presudi naveden
sadraj dokaza i njihova meusobna veza). Opinski sud je
zakljuio kako iz provedenih dokaza nedvojbeno slijedi zakljuak
da su apelant i S.M. poinili ovo kazneno djelo.
8. U odnosu na tvrdnje branitelja optuenog S.M. koji je
osporio pravnu valjanost dokaza, nalaza i miljenja vjetaka i
potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, odnosno da
postoje sutinske razlike izmeu ova dva dokaza, Opinski sud je
istakao da je prilikom vjetaenja tono utvrena neto teina
opojne droge heroina prije vjetaenja i neto teina heroina koji je
ostao nakon vjetaenja, tako da su primjedbe branitelja
optuenog S.M. neutemeljene. Tim prije to su obrane i apelanta i
optuenog S.M. na poetku glavnog pretresa nalaz i miljenje
vjetaka uinili nespornim, a samim tim i injenice koje on
dokazuje. Osporavanje pravne valjanosti ovog dokaza u zavrnoj
rijei branitelja optuenog S.M. je nekorektno prema sudu i
suprotnoj stranci, a takoer i nedosljedno.
9. Vezano za tvrdnje apelanta i optuenog S. M. o
psihikom stanju svjedoka E.A. u momentu davanja iskaza u
policiji, Opinski sud je istakao da su paualne i niim
potkrijepljene, a obrana je imala mogunost zahtijevati psihiko
vjetaenje ovoga svjedoka. Ovaj svjedok je bio sposoban za
davanje iskaza i prilikom davanja iskaza ovlatene osobe policije
su ga tretirale sasvim korektno i profesionalno. Njegov iskaz dat
u policiji je jedna jasna, potpuna i logina pria u cijelosti
potkrijepljena dokazima optube. Promjenom iskaza na glavnom
pretresu, ovaj svjedok je oito imao namjeru zatititi apelanta i
optuenog S. M. kao dilere droge i na taj nain sebe zatititi od
situacije da ga ubudue ne bi bojkotirali dileri droge prilikom
njene nabavke. Nisu utemeljene tvrdnje apelantove obrane da je
svjedok E.A. u tijeku istrage dao lani iskaz s namjerom da se
osveti apelantu zbog ranijeg sukoba, jer se postavlja pitanje zbog
ega onda ovaj svjedok tereti i optuenog S.M. jer s njim nije bio
ni u kakvom sukobu.
10. Odluujui o albama apelanta i optuenog S.M.,
Kantonalni sud je donio Presudu broj 43 0 K 012048 10 KZ od
23. travnja 2010. godine kojom je albe odbio i potvrdio
prvostupanjsku presudu. U obrazloenju presude, u svezi sa
albenim navodima o nezakonitosti dokaza, potvrde o
privremenom oduzimanju predmeta, Kantonalni sud je istaknuo
da su neutemeljeni. Naime, Kantonalni sud je naveo da je izvrio
uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta na temelju
koje je od svjedoka E.A. oduzet smei prah koji asocira na
opojnu drogu heroin, da je izdavanje naredbe za oduzimanje
predmeta regulirano lankom 79. Zakona o kaznenom postupku
FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), da iz sadraja toga lanka
slijedi da se oduzimaju po naredbi suda predmeti koji mogu
posluiti kao dokaz u kaznenom postupku samo u sluaju kada ih
osoba koja takve predmete dri ne eli dobrovoljno predati, zbog
ega je nuno izdati naredbu na temelju koje e se predmeti
represivno oduzeti. U konkretnom sluaju nije bilo nikakvih
Petak, 8. 11. 2013.
razloga za traenje da se izda naredba za oduzimanje predmeta,

jer nema niti jednog podatka, niti se navedeno istie u albi, a niti
svjedok E.A. bilo gdje navodi da svjedok E.A. nije dobrovoljno
predao smei prah koji asocira na heroin za koji mu je izdata
predmetna potvrda. Takoer, albom se previa da postoji niz
situacija kada se pretresanje moe vriti bez naredbe suda kako je
to regulirano u lanku 78. ZKP-a FBiH. Osim toga, svjedok E.A.
je potpisao potvrdu i na nju je, u smislu lanka 83. ZKP-a FBiH,
mogao izjaviti albu.
11. Vezano za prihvaanje iskaza svjedoka E.A. koji je ovaj
svjedok dao u policiji, Kantonalni sud je naveo da ne postoji niti
jedan dokaz koji bi potvrdio da je ovaj svjedok bio nesposoban za
davanje iskaza u policiji, odnosno da je na njega vren bilo kakav
pritisak. Osim toga, ovaj svjedok je sedam puta potpisao zapisnik
u policiji, pouen je o svojim pravima, a njegovom su sasluanju
nazoile tri osobe koje su posvjedoile okolnosti pod kojim je
izjava data. Obrana nije ponudila nikakve protudokaze kojima bi
pokrijepila tvrdnje u nevjerodostojnost iskaza osoba koje su
uzimale izjavu, nego navedeno samo paualno istie. Takoer, ne
postoje bilo kakvi dokazi da svjedok E.A. nije bio psihofiziki
nesposoban dati vjerodostojan iskaz, jer se i te tvrdnje zasnivaju
na paualnim navodima obrane. Kantonalni sud je istaknuo da je
izvrio uvid u zapisnik policije o sasluanju svjedoka E.A. iz
kojega slijedi da nema nikakvih povreda to to zapisnik nije
voen u vidu pitanja i odgovora, jer je iz zapisnika vidljivo da je
ovaj svjedok pozvan da iznese sve to mu je poznato o predmetu,
a nakon to je svjedok E.A. ispriao to mu je poznato nije bilo
potrebe za postavljanjem pitanja, te da je navedeno sukladno
lanku 100. toka 7. ZKP-a FBiH.
IV. Apelacija
12. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama
Bosne i Hercegovine i lanka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:
Europska konvencija). Apelant navodi da se presude zasnivaju na
dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti nain, jer je izvren
pretres svjedoka E.A. bez nazonosti svjedoka i bez naredbe za
pretresanje, a nakon toga nije pismeno obavijeten tuitelj o
pretresu i nije obavijeten sudac za prethodni postupak. Osim
toga, policija nije sainila Zapisnik o pretresanju zbog ega su
povrijeene odredbe lanka 78. stavak 3. u svezi s lankom 165.
stavak 1. i lankom 166. ZKP-a FBiH. Potom, privremeno
oduzeta opojna droga nije dostavljena na ispitivanje Odjeljenju
sektora kriminalistike policije, nego je dostavljena neka druga
droga, koja oito nije oduzeta od svjedoka E.A. Droga nije bila
predana sudu na uvanje i nije ju otvorilo tuiteljstvo sukladno
zakonu. Osim toga, svijest svjedoka E.A. je bila suena, jer je
prije davanja iskaza ovaj svjedok konzumirao drogu. Takoer,
iskaz ovoga svjedoka dat u policiji je oprean lanku 100. stavak
7. ZKP-a FBiH. Ovaj svjedok je na glavnom pretresu izjavio da
su mu policajci diktirali to e rei u zapisnik. Apelant navodi da
je povrijeen i princip in dubio pro reo.
13. Kantonalni sud je naveo da nee davati odgovor na
apelaciju, jer je sve navedeno u njegovoj presudi, a apelant samo
ponavlja navode koje je ve isticao.
14. Opinski sud je istaknuo kako su u cijelosti netoni
apelantovi navodi, jer su svi dokazi u tijeku istrage pribavljeni
sukladno zakonu. Svi dokazi su izvedeni na glavnom pretresu i
izvedeni su neposredno i obrani je omogueno da izvede svoje
dokaze. Opinski sud je predloio da se apelacija u cijelosti
odbije.
15. Kantonalno tuiteljstvo Zeniko-dobojskog kantona je
navelo da je injenice i okolnosti apelant isticao i u tijeku
Petak, 8. 11. 2013.
prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka, koje su Opinski i

Kantonalni sud cijenili, zbog ega su presude donesene zakonito.
16. Zakon o kaznenom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03,
78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) u relevantnom dijelu
glasi:
lanak 11.
Zakonitost dokaza
(1) Zabranjeno je od osumnjienika, optuenika ili bilo koje
druge osobe koja sudjeluje u postupku iznuivati priznanje ili
kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne moe temeljiti svoju odluku na dokazima
pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih
ustavom i meunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina
ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim
povredama ovoga Zakona.
(3) Sud ne moe zasnivati svoju odluku na dokazima koji su
dobiveni na temelju dokaza iz stavka 2. ovoga lanka.
Glava VIII - DOKAZNE RADNJE
Odjeljak 1. Pretraga stana, prostorija i osoba
lanak 78. st. 2. i 3.
Pretresanje bez naredbe i svjedoka
2) Ovlatena slubena osoba moe pretraiti osobu bez
naredbe o pretrazi i bez nazonosti svjedoka:
pri izvrenju naredbe o dovoenju,
prilikom oduzimanja slobode,
ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili
hladno oruje,
ako postoji sumnja da e sakriti, unititi ili rijeiti se
predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i uporabiti
kao dokaz u kaznenom postupku.
(3) Nakon izvrenja pretresanja bez naredbe za pretresanje
i bez prisustva svjedoka, ovlatena slubena osoba mora odmah
podnijeti pisano izvjee tuitelju, koji e o tomu obavijestiti suca
za prijanji postupak. Izvjee mora sadravati razloge
pretresanja bez naredbe i svjedoka.
Odjeljak 2. Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
lanak 79. st 1. i 2.
Naredba za oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu
posluiti kao dokaz u kaznenom postupku privremeno e se
oduzeti i na temelju sudske odluke e se osigurati njihovo
uvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na
prijedlog tuitelja ili na prijedlog ovlatene slubene osobe koja
je dobila odobrenje od tuitelja.
lanak 80. stavak 1.
Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe
(1) Predmeti iz lanka 79. stavak 1. ovoga Zakona, mogu se
privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost
od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretrauje izriito
usprotivi oduzimanju predmeta, tuitelj e u roku od 72 sata od
izvrene pretrage podnijeti zahtjev sucu za prethodni postupak za
naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
lanak 82. stavak 1.
Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i
dokumentacije, u zapisniku e se popisati privremeno oduzeti
predmeti i dokumentacija, i o tome izdati potvrda.
lanak 83. stavak 1.
Pravo albe
(1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i
dokumentacija ima pravo albe.
lanak 84.
uvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju
se u sudu ili sud na drugi nain osigurava njihovo uvanje.
lanak 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i
dokumentacije
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i
dokumentacije obavlja tuitelj.
(2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i
dokumentacije tuitelj je duan obavijestiti osobu ili poduzee
kojem su predmeti oduzeti, suca za prijanji postupak i branitelja.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i
dokumentacije mora se voditi rauna da njihov sadraj ne
saznaju neovlatene osobe.
VI. Dopustivost
koristio.
je Presuda Kantonalnog suda broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23.
travnja 2010. godine protiv koje nema drugih uinkovitih pravnih
lijekova moguih prema zakonu. Imajui u vidu da je presuda
donesena 23. travnja 2010. godine, a apelacija je podnesena 21.
lipnja 2010. godine, proizlazi da je apelacija podnesena
pravodobno, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano lankom 16.
stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacija ispunjava i
uvjete iz lanka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije oito
(prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog
zbog kojega apelacija nije dopustiva.
glede dopustivosti.
VI. Meritum
21. Apelant istie da mu je postupku povrijeeno pravo na
22. lanak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
23. lanak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu
glasi:
neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. []
24. Glede pitanja primjene lanka 6. Europske konvencije,
Ustavni sud istie kako se u konkretnom sluaju radi o kaznenom
postupku u kojemu je apelant proglaen krivim za kazneno djelo
neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga koje
je propisano zakonom i osuen na kaznu zatvora. Dakle, radi se o
postupku u kojemu je utvrivana utemeljenost kaznene optube,
pa je lanak 6. Europske konvencije primjenjiv.
25. Dakle, apelant ukazuje na povredu prava na pravino

suenje iz lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, tj. apelant
osporava zakonitost potvrde o privremenom oduzimanju
predmeta, zakonitost izvrenog vjetaenja i vjerodostojnost
iskaza svjedoka E.A., odnosno zapisnik o sasluanju ovoga
svjedoka. Apelant ukazuje i na povredu principa in dubio pro reo
garantiranog lankom 6. stavak 2. Europske konvencije.
26. Ustavni sud podsjea na praksu Europskog suda prema
kojoj "injenica da su dokazi nezakonito pribavljeni ili da su
koriteni nedopustivi dokazi sama po sebi ne dovodi do nivoa
povrede iz lanka 6; osim ako je, kada se uzmu u obzir injenice i
okolnosti predmetnog sluaja, dolo do nepravinog suenja. Sud
esto zapaa da njegova uloga nije da odluuje o dopustivosti
dokaza u nacionalnim sudovima; ovaj sud vie vodi rauna o
pravinosti postupka kao cjeline. U odnosu na pravinost dokaza
i njihovo koritenje, sud pridaje znaaj slijedeem: 1) da li je
podnositelj predstavke dobio mogunost da osporava autentinost
dokaza i da se suprotstavi njihovoj uporabi; i 2) kvalitetu dokaza,
ukljuujui i da li okolnosti pod kojima su pribavljeni dokazi
bacaju sumnju na njihovu vjerodostojnost i tonost" (vidi Jalloh
protiv Njemake [GC], br. 54810/00. stavak 96, ECHR 2006-IX).
27. Ustavni sud uoava da je tijekom postupka apelant
osporavao valjanost dokaza, odnosno ukazivao da se
prvostupanjska presuda zasniva na nezakonitom dokazu, tj.
potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (opojne droge) i s
tim u svezi i obavljenog vjetaenja opojne droge. Osim toga,
apelant je ukazivao i na vjerodostojnost iskaza svjedoka E.A. S
tim u svezi Ustavni sud zakljuuje da je apelantu pruena
mogunost pobijanja vjerodostojnosti dokaza i protivljenja
njihovoj uporabi u tijeku kaznenog postupka koji je voen protiv
njega u smislu navedenog principa. Nadalje, Ustavni sud e
analizirati kvalitetu dokaza, ukljuujui i to bacaju li okolnosti
pod kojima su dokazi pribavljeni sumnju na njihovu
vjerodostojnost.
28. Dakle, apelant je proglaen krivim zato to je poinio
kazneno djelo neovlatene proizvodnje i stavljanje u promet
opojnih droga. Navedeno je utemeljeno na potvrdi o
privremenom oduzimanju predmeta (opojne droge), iskazu
svjedoka od kojeg je opojna droga oduzeta, vjetaenju opojne
droge (nalaz i miljenje vjetaka), te iskazima djelatnika policije
pred kojima je ovaj svjedok dao izjavu.
29. Ustavni sud nalazi da iz potvrde o privremenom
oduzimanju predmeta slijedi da je potvrdu potpisao svjedok E.A.,
da je oznaeno da se oduzimanje vri na temelju lanka 80. ZKPa, te da je u dijelu popis i opis privremeno oduzetih predmeta
navedeno: "1. smei prah koji asocira na heroin umotan u najlon
kesicu i papir bruto 6,10 g, 2. jedan telefon..." Osim toga, iz
potvrde slijedi da su oduzeti predmeti pohranjeni kod PU Zenica,
te da je na potvrdi potpis ovlatene slubene osobe J.M. Potom, iz
obrazloenja pobijanih presuda slijedi da su svjedoka E.A. priveli
u policijsku postaju djelatnici policije. Iz zapisnika o sasluanju
svjedoka E.A. (oznaen isti datum kao i potvrda o privremenom
oduzimanju predmeta), izmeu ostalog, slijedi da su prilikom
davanja njegove izjave u policijskoj postaji bili nazoni svjedoci
djelatnici policije (tri svjedoka), da je ovaj svjedok izjavio kako
je konzument droge i kako se trenutano lijei, te da zapisnik ne
sadri podatke o oduzetoj drogi. Iz nalaza i miljenja vjetaka
slijedi da se zahtjevom trai da se izvri ispitivanje NN materije
koja je pronaena kada su osobu E.A. legitimirali slubenici PU
Centar 10. studenog 2007. godine kada je od njega oduzet jedan
paketi NN materije, te da je "na ispitivanje dostavljen jedan
paketi NN materije bruto teine 4,88 g"
30. Apelant tvrdi da su presude utemeljene na dokazima
koji su pribavljeni na nezakoniti nain, jer je izvren pretres
svjedoka E.A. bez nazonosti svjedoka i bez naredbe za
pretresanje, a nakon toga tuitelj nije pismeno obavijeten o
Petak, 8. 11. 2013.
pretresu i nije obavijeten sudac za prethodni postupak. Osim

toga, policija nije sainila zapisnik o pretresanju. Apelant takoer
ukazuje da droga nije bila predana sudu na uvanje i nije ju
otvorilo tuiteljstvo sukladno zakonu, te da je svijest svjedoka
E.A. bila suena, jer je prije davanja iskaza ovaj svjedok
konzumirao drogu. Iz obrazloenja presuda redovitih sudova
slijedi kako nije bilo nikakvih razloga za traenje da se izda
naredba za oduzimanje predmeta, jer nema niti jednog podatka, a
niti se navedeno istie u albi, niti svjedok E.A. bilo gdje navodi
da nije dobrovoljno predao smei prah koji asocira na heroin za
koji mu je izdata predmetna potvrda. Osim toga, svjedok E.A. je
potpisao potvrdu i na nju je u smislu lanka 83. ZKP-a FBiH
mogao izjaviti albu. U svezi s iskazom svjedoka E.A., koji je
ovaj svjedok dao u policiji, iz obrazloenja presude Kantonalnog
suda slijedi da ne postoji niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je
ovaj svjedok bio nesposoban za davanje iskaza u policiji,
odnosno da je na njega vren bilo kakav pritisak.
31. Ustavni sud prije svega podsjea da, osim radnji
dokazivanja pretresa stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari,
odnosno pretresanja osoba, regulirano odredbama l. 65-78.
ZKP-a FBiH, radnju dokazivanja predstavlja i privremeno
oduzimanje predmeta, regulirano odredbama 79. do 88. ZKP-a
FBiH. Ustavni sud dalje nalazi da odredbe lanka 80. ZKP-a
FBiH propisuju da je mogue oduzeti predmete bez naredbe ako
postoji opasnost od odlaganja, koji je uvjet nesporno ispunjen u
konkretnom sluaju, jer je predmet koji je oduzet droga, a
svjedok E.A. je sam izjavio da je konzument droge. Potom, da
odredbe lanka 82. stavak 1. ZKP-a FBiH propisuju da se
prilikom oduzimanja predmeta, osim potvrde koja se predaje
osobi od koje se predmet oduzima, sainjava i zapisnik.
Meutim, niti iz obrazloenja presuda, niti iz spisa ovog
kaznenog predmeta ne proizlazi da je uope sainjena bilo kakva
zabiljeka, a pogotovu da je sainjen zapisnik. Osim toga,
odredbe l. 84. i 85. ZKP-a FBiH propisuju postupak s oduzetim
predmetima, odnosno da se oduzeti predmeti pohranjuju u sudu
ili se na drugi nain osigurava njihovo uvanje, a otvaranje i
pregled privremeno oduzetih predmeta vri tuitelj koji je o
otvaranju i pregledu obvezan obavijestiti osobu ili poduzee kojoj
su predmeti oduzeti, suca za prijanji postupak i branitelja.
Meutim, niti iz presuda niti iz spisa ne proizlazi da je postupano
na navedeni nain. Tim prije ako se ima u vidu da u potvrdi o
oduzimanju predmeta ne bi moglo biti navedeno da se od
svjedoka E.A. oduzima "smei prah koji asocira na heroin
umotan u najlon kesicu i papir" da ih nije otvarala policija, a u
smislu lanka 85. stavak 1. ZKP-a FBiH to je mogao uiniti samo
tuitelj. Vezano za ovaj dio apelantovog prigovora (iz albe na
prvostupanjsku presudu slijedi da je apelant prigovarao na
navedeno) pobijana presuda ne sadri obrazloenje. Osim toga,
evidentno je da postoje odreene razlike u koliini opojne droge
koja je oduzeta i koja je predana na vjetaenje. Sve navedeno
ukazuje da pribavljanje predmeta kao i njegovo uvanje i
otvaranje, za koje je kasnije vjetaenjem ustanovljeno da je
opojna droga, nije izvreno sukladno imperativnim odredbama
ZKP-a. Potom, redoviti sudovi su raspolagali izjavom svjedoka
E.A. koji je u izjavi pred policijom sam izjavio da je konzument
droge, te da je sasluavan isti dan kada je droga od njega oduzeta.
Ustavni sud nalazi da iz navedenoga proizlazi najmanje razumna
sumnja u objektivnost ovog iskaza. Ustavni sud dalje primjeuje
da kao dokazi postoje iskazi slubenika policije pred kojim je
svjedok E.A. dao izjavu. Meutim, potpuno je jasno da ovi iskazi
nemaju izravnu vezu koja bi povezivala apelanta s drogom
oduzetom od svjedoka E.A. Ustavni sud podsjea da u smislu
lanka 6. Europske konvencije nije njegova zadaa utvrivanje bi
li se apelanta moglo osuditi da su sporni dokazi izuzeti, nego da
d ocjenu o tome je li postupak bio poten, odnosno je li
uporabom spornih dokaza ispunjen zahtjev potenog suenja.
Petak, 8. 11. 2013.
Imajui u vidu sve navedeno, Ustavni sud zakljuuje da je nain

na koji su dokazi pribavljeni i uporabljeni u postupku protiv
apelanta utjecao na postupak u cjelini, zbog ega u postupku nisu
ispunjeni zahtjevi potenog suenja. Zbog navedenoga je dolo
do povrede lanka 6. stavk 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
32. Ustavni sud smatra da nije svrsishodno ispitivati ostale
apelantove navode u odnosu na druge aspekte lanka 6. Europske
konvencije s obzirom na to da je ve utvrena povreda
apelantovog prava na pravino suenje iz lanka 6. stavak 1.
VIII. Zakljuak
lanka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je nain na koji su
dokazi pribavljeni i uporabljeni u postupku protiv apelanta
utjecao na postupak u cjelini, zbog ega u postupku nisu
ispunjeni zahtjevi potenog suenja.
ove odluke.
Predsjednica

, 2453/10,
VI/3)
, 59 2 2, 61 . 1 2
64 1
(" " 60/05, 64/08
51/09), :
,
,
,
,
. ,
17. 2013.
1
.
II/3)
6 1
.
43 0
012048 10 23. 2010. .

,
II/3) 6 1

.
,
74 5
, 60
,
.
"
", "
", " "
1
"
".
I.
1. ( : )
, , ,
21. 2010.
( : )
(
: ) 43 0 012048 10 23.
2010. (
: ) 43 0 012048 09
9. 2010. .
II.
2. 22 . 1 2 ,
,
- 11. 2011.
.
3. ,
- 12. 19.
2011. .
4. 26 2 ,
1.
2011. .
5. 1. 2013.
, 3.
2013. .
III.
6.

.
7. 43 0 012048 09
9. 2010. ..
,
,

238 1 (
: ).
..
. ,
..
.

..
,
.. ,
(
.., ),
.. ,
,
(
).

.. .
8. ..
,
,

,

,
.. .
..
,
.
..
,
.
9. . .
..
,
,
.

. ,

. ,

. .

.
..

,
..
.
10. ..,
43 0 012048 10
23. 2010.
. ,
,
,
. ,

..
,
79
( :
),

,

.

, ,
, ..
..

. ,

78 - . , ..
, 83 -
, .
11. ..
,

,
. ,
,
,

.

, .
, ..
,
Petak, 8. 11. 2013.
.

..

,
,
..
,
100 7 - .
IV.
)
12.
II/3)
6 . 1. 2.
(
: ).

, ..
,

. ,

78 3 165
1 166 - . ,

,
, ..

. ,
.. ,
. ,
100 7 - .

.
in dubio pro reo.
)
13.
, ,
.
14.
,
.

.
.
15. -

,
,
.
V.
16.
(" " . 35/03, 37/03,
56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 9/09)
:
11.

(1) ,

.
(2)

Petak, 8. 11. 2013.
,
.
(3)
2. .
VIII -
1. ,
78. . 2. 3.

(2)
:
) ,
b) ,
c)
,
d) ,

.
(3)
,

.
.
2.
79.

(1)

.
(2) ,

.
80. 1.

(1) 79. 1.

.
,
72

.
82. 1.

(1)
,

.
83. 1.

(1)
.
84.

.
85.

(1)
.
(2)

,
.
(3)

.
VI.
17. VI/3)
, ,

.
18. 16 1 ,

, ,

60

.
19.
43 0 012048
10 23. 2010.
.
23. 2010.
, 21. 2010. ,
, .
60 , 16 1
. ,
16 . 2 4 ,
(prima facie) ,
.
20. VI/3)
16 . 1, 2 4 ,

.
VI.
21.
II/3)
6 .
22. II/3) :

2 ,
:
)

.
23. 6
:
1.
,

,
. []
24. 6
,

. ,
, 6
.
25. ,
6 1 , .

,
..,
.
in dubio pro reo 6 2
.
26.
"

6; ,
,
.

;
.
, : 1)

;
2) ,

" ( Jalloh
[], . 54810/00. 96, ECHR 2006-IX).
27.
,
, .
( )
.
,
..

. ,
,
.
28. ,

.
( ),
,
( ),
.
29.

..,
80 -,
: "1.
6,10 , 2.
..." ,
,
.. ,
..
.
.. (
),
,

( ),
,
.

..
10. 2007.
,
"
4,88 "
30.
,
Petak, 8. 11. 2013.
..
,

. ,
.

, ..
,
.

,
, ,
..

. , ..
83 - .
..,
,

,
.
31. ,
,
, , .
65-78 - ,
, 79
88 - .
80 -
,
,
, ..
. , 82 1 -
,
,
. ,
,
,
. , . 84
85 -
,
,

,
. ,

.

.. "
"
, 85 1 -
.
(
)
. ,

.
,
,
-.
, ..

,
.
.

Petak, 8. 11. 2013.
.. .
,

.. 6

,
,

. ,

,

. 6 1
.

32.
6

6
1 .
VIII.
33.
II/3)
6 1 ,

,
.
34. 61 . 1 2 64 1
,
.
35. VI/5 ,
.

, . .
predmetu broj AP 2453/10, rjeavajui apelaciju emsudina
Kosa na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana
59. stav 2. taka 2, i lana 61. st. 1. i 2. i lana 64. stav 1. Pravila
Hercegovine" broj 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudija
Usvaja se apelacija emsudina Kosa.

Utvruje se povreda lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K
012048 10 KZ od 23. aprila 2010. godine.
Predmet se vraa Kantonalnom sudu u Zenici koji je duan
po hitnom postupku donijeti novu odluku, u skladu s lanom
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 6. stav 1. Evropske
Nalae se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu s
1
roku od 60 dana od dana dostave ove odluke, obavijesti Ustavni

sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. emsudin Kos (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice,
kojega zastupa Kerim elik, advokat iz Sarajeva, podnio je 21.
juna 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude
Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud)
broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23. aprila 2010. godine i Presude
Opinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Opinski sud) broj
43 0 K 012048 09 K od 9. februara 2010. godine.
Kantonalnog suda, Opinskog suda i Kantonalnog tuilatva
Zeniko-dobojskog kantona 11. jula 2011. godine je zatraeno da
3. Kantonalni sud, Opinski sud i Kantonalno tuilatvo
Zeniko-dobojskog kantona su 12. i 19. jula 2011. godine
dostavili odgovor na apelaciju.
odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantu 1. septembra 2011.
godine.
5. Ustavni sud je 1. jula 2013. godine zatraio kopiju spisa
od Opinskog suda, koji je postupio po traenom 3. jula 2013.
godine.
sljedei nain.
7. Presudom Opinskog suda broj 43 0 K 012048 09 K od
9. februara 2010. godine apelant i optueni S.M. su proglaeni
krivim zato to su, u vrijeme i na nain navedeno u izreci
presude, poinili krivino djelo neovlatene proizvodnje i
stavljanje u promet opojnih droga iz lana 238. stav 1. Krivinog
zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Istom presudom
Opinski sud je osudio apelanta i optuenog S.M. na kazne
zatvora u trajanju od po jednu godinu i devet mjeseci. Istom
presudom, apelant i optueni S.M. su osloboeni plaanja
naknade trokova postupka. U obrazloenju presude Opinski
sud je istakao kako je nesporno da su ovlatene slubene osobe
kod svjedoka E.A. pronale opojnu drogu heroin koju su od njega
oduzeli, a da je sporno da li su opojnu drogu njemu prodali
apelant i optueni S.M. Utvrujui navedeno, Opinski sud je
naveo da je sasluao svjedoke (svjedoka E.A., te radnike
policije), proitao zapisnik o sasluanju svjedoka E.A. sainjen u
toku istrage, izvrio uvid u potvrdu o privremenom oduzimanju
predmeta, te da je izvreno vjetaenje opojne droge (u presudi
naveden sadraj dokaza i njihova meusobna veza). Opinski sud
je zakljuio kako iz provedenih dokaza nesumnjivo slijedi
zakljuak da su apelant i S.M. poinili ovo krivino djelo.
8. U odnosu na tvrdnje branitelja optuenog S.M. koji je
osporio pravnu valjanost dokaza, nalaza i miljenja vjetaka i
potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, odnosno da
postoje sutinske razlike izmeu ova dva dokaza, Opinski sud je
istakao da je prilikom vjetaenja tano utvrena neto teina
opojne droge heroina prije vjetaenja i neto teina heroina koji je
ostao nakon vjetaenja, tako da su primjedbe branitelja
optuenog S.M. neosnovane. Tim prije to su odbrane i apelanta i
optuenog S.M. na poetku glavnog pretresa nalaz i miljenje

vjetaka uinili nespornim, a samim tim i injenice koje on
dokazuje. Osporavanje pravne valjanosti ovog dokaza u zavrnoj
rijei branitelja optuenog S.M. je nekorektno prema sudu i
suprotnoj stranci, a takoer i nedosljedno.
9. Vezano za tvrdnje apelanta i optuenog S. M. o
psihikom stanju svjedoka E.A. u momentu davanja iskaza u
policiji, Opinski sud je istakao da su paualne i niim
potkrijepljene, a odbrana je imala mogunost da zahtijeva
psihiko vjetaenje ovoga svjedoka. Ovaj svjedok je bio
sposoban za davanje iskaza i prilikom davanja iskaza ovlatene
osobe policije su ga tretirale sasvim korektno i profesionalno.
Njegov iskaz dat u policiji je jedna jasna, potpuna i logina pria
u cijelosti potkrijepljena dokazima optube. Promjenom iskaza na
glavnom pretresu, ovaj svjedok je oito imao namjeru da zatiti
apelanta i optuenog S. M. kao dilere droge i na taj nain sebe
zatiti od situacije da ga ubudue ne bi bojkotirali dileri droge
prilikom njene nabavke. Nisu osnovane tvrdnje apelantove
odbrane da je svjedok E.A. u toku istrage dao lani iskaz s
namjerom da se osveti apelantu zbog ranijeg sukoba, jer se
postavlja pitanje zbog ega onda ovaj svjedok tereti i optuenog
S.M. jer s njim nije bio ni u kakvom sukobu.
10. Odluujui o albama apelanta i optuenog S.M.,
Kantonalni sud je donio Presudu broj 43 0 K 012048 10 KZ od
23. aprila 2010. godine kojom je albe odbio i potvrdio
prvostepenu presudu. U obrazloenju presude, u vezi sa albenim
navodima o nezakonitosti dokaza, potvrde o privremenom
oduzimanju predmeta, Kantonalni sud je istakao da su
neosnovani. Naime, Kantonalni sud je naveo da je izvrio uvid u
potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta na osnovu koje je
od svjedoka E.A. oduzet smei prah koji asocira na opojnu drogu
heroin, da je izdavanje naredbe za oduzimanje predmeta
regulirano lanom 79. Zakona o krivinom postupku FBiH (u
daljnjem tekstu: ZKP FBiH), da iz sadraja toga lana slijedi da
se oduzimaju po naredbi suda predmeti koji mogu posluiti kao
dokaz u krivinom postupku samo u sluaju kada osoba koja
takve predmete dri ne eli dobrovoljno da ih preda, zbog ega je
nuno izdati naredbu na osnovu koje e se predmeti represivno
oduzeti. U konkretnom sluaju nije bilo nikakvih razloga za
traenje da se izda naredba za oduzimanje predmeta, jer nema niti
jednog podatka, niti se navedeno istie u albi, a niti svjedok E.A.
bilo gdje navodi da svjedok E.A. nije dobrovoljno predao smei
prah koji asocira na heroin za koji mu je izdata predmetna
potvrda. Takoer, albom se previa da postoji niz situacija kada
se pretresanje moe vriti bez naredbe suda kako je to regulirano
u lanu 78. ZKP-a FBiH. Osim toga, svjedok E.A. je potpisao
potvrdu i na nju je, u smislu lana 83. ZKP-a FBiH, mogao
izjaviti albu.
11. Vezano za prihvatanje iskaza svjedoka E.A. koji je ovaj
svjedok dao u policiji, Kantonalni sud je naveo da ne postoji niti
jedan dokaz koji bi potvrdio da je ovaj svjedok bio nesposoban za
davanje iskaza u policiji, odnosno da je na njega vren bilo kakav
pritisak. Osim toga, ovaj svjedok je sedam puta potpisao zapisnik
u policiji, pouen je o svojim pravima, a njegovom su sasluanju
bile prisutne tri osobe koje su posvjedoile okolnosti pod kojim je
izjava data. Odbrana nije ponudila nikakve protudokaze kojima
bi pokrijepila tvrdnje u nevjerodostojnost iskaza osoba koje su
uzimale izjavu, nego navedeno samo paualno istie. Takoer, ne
postoje bilo kakvi dokazi da svjedok E.A. nije bio psihofiziki
nesposoban dati vjerodostojan iskaz, jer se i te tvrdnje zasnivaju
na paualnim navodima odbrane. Kantonalni sud je istakao da je
izvrio uvid u zapisnik policije o sasluanju svjedoka E.A. iz
kojega slijedi da nema nikakvih povreda to to zapisnik nije
voen u vidu pitanja i odgovora, jer je iz zapisnika vidljivo da je
ovaj svjedok pozvan da iznese sve to mu je poznato o predmetu,
a nakon to je svjedok E.A. ispriao to mu je poznato nije bilo
Petak, 8. 11. 2013.
potrebe za postavljanjem pitanja, te da je navedeno u skladu s

lanom 100. taka 7. ZKP-a FBiH.
IV. Apelacija
12. Apelant smatra da mu je pobijanim presudama
Bosne i Hercegovine i lana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:
Evropska konvencija). Apelant navodi da se presude zasnivaju na
dokazima koji su pribavljeni na nezakoniti nain, jer je izvren
pretres svjedoka E.A. bez prisustva svjedoka i bez naredbe za
pretresanje, a nakon toga nije pismeno obavijeten tuitelj o
pretresu i nije obavijeten sudija za prethodni postupak. Osim
toga, policija nije sainila Zapisnik o pretresanju zbog ega su
povrijeene odredbe lana 78. stav 3. u vezi s lanom 165. stav 1.
i lanom 166. ZKP-a FBiH. Zatim, privremeno oduzeta opojna
droga nije dostavljena na ispitivanje Odjeljenju sektora
kriminalistike policije, nego je dostavljena neka druga droga,
koja oito nije oduzeta od svjedoka E.A. Droga nije bila predana
sudu na uvanje i nije ju otvorilo tuilatvo u skladu sa zakonom.
Osim toga, svijest svjedoka E.A. je bila suena, jer je prije
davanja iskaza ovaj svjedok konzumirao drogu. Takoer, iskaz
ovoga svjedoka dat u policiji je suprotan lanu 100. stav 7. ZKP-a
FBiH. Ovaj svjedok je na glavnom pretresu izjavio da su mu
policajci diktirali to e rei u zapisnik. Apelant navodi da je
povrijeen i princip in dubio pro reo.
13. Kantonalni sud je naveo da nee davati odgovor na
apelaciju, jer je sve navedeno u njegovoj presudi, a apelant samo
ponavlja navode koje je ve isticao.
14. Opinski sud je istakao kako su u cijelosti netani
apelantovi navodi, jer su svi dokazi u toku istrage pribavljeni u
skladu sa zakonom. Svi dokazi su izvedeni na glavnom pretresu i
izvedeni su neposredno i odbrani je omogueno da izvede svoje
dokaze. Opinski sud je predloio da se apelacija u cijelosti
odbije.
15. Kantonalno tuilatvo Zeniko-dobojskog kantona je
navelo da je injenice i okolnosti apelant isticao i u toku
prvostepenog i drugostepenog postupka, koje su Opinski i
Kantonalni sud cijenili, zbog ega su presude donesene zakonito.
16. Zakon o krivinom postupku Federacije Bosne i
Hercegovine ("Slubene novine FBiH" br. 35/03, 37/03, 56/03,
78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) u relevantnom dijelu
glasi:
lan 11.
Zakonitost dokaza
(1) Zabranjeno je od osumnjienog, optuenog ili bilo koje
druge osobe koja uestvuje u postupku iznuivati priznanje ili
kakvu drugu izjavu.
(2) Sud ne moe zasnovati svoju odluku na dokazima
pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih
ustavom i meunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina
ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim
povredama ovog zakona.
(3) Sud ne moe zasnivati svoju odluku na dokazima koji su
dobijeni na osnovu dokaza iz stava 2. ovog lana.
Glava VIII - DOKAZNE RADNJE
Odjeljak 1 Pretraga stana, prostorija i osoba
lan 78. st. 2. i 3.
Pretresanje bez naredbe i svjedoka
(2) Ovlatena slubena osoba moe pretresti osobu bez
naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka:
a) pri izvrenju naredbe o dovoenju,
Petak, 8. 11. 2013.

b)
c)
prilikom lienja slobode,

ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili
hladno oruje,
d) ako postoji sumnja da e sakriti, unititi ili rijeiti se
predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti
kao dokaz u krivinom postupku.
(3) Nakon izvrenja pretresanja bez naredbe za pretresanje,
ovlatena slubena osoba mora odmah podnijeti pisani izvjetaj
tuitelju koji e o tome obavijestiti sudiju za prethodni postupak.
Izvjetaj mora sadravati razloge pretresanja bez naredbe.
Odjeljak 2 - Privremeno oduzimanje predmeta i imovine
lan 79. st 1. i 2.
Naredba za oduzimanje predmeta
(1) Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu
posluiti kao dokaz u krivinom postupku privremeno e se
oduzeti i na osnovu sudske odluke e se osigurati njihovo
uvanje.
(2) Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na
prijedlog tuitelja ili na prijedlog ovlatene slubene osobe koja
je dobila odobrenje od tuitelja.
lan 80.
Privremeno oduzimanje predmeta bez naredbe
(1) Predmeti iz lana 79. stav 1. ovog zakona mogu se
privremeno oduzeti i bez naredbe suda ukoliko postoji opasnost
od odlaganja. Ukoliko se osoba koja se pretresa izriito usprotivi
oduzimanju predmeta, tuitelj e u roku od 72 sata od izvrenog
pretresanja podnijeti zahtjev sudiji za prethodni postupak za
naknadno odobrenje oduzimanja predmeta.
lan 82. stav 1.
Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
(1) Nakon privremenog oduzimanja predmeta i
dokumentacije, u zapisniku e se popisati privremeno oduzeti
predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda.
lan 83. stav 1.
Pravo albe
(1) Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i
dokumentacija ima pravo albe.
lan 84.
uvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije
Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju
se u sudu ili sud na drugi nain osigurava njihovo uvanje.
lan 85.
Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i
dokumentacije
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i
dokumentacije vri tuitelj.
(2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i
dokumentacije tuitelj je duan obavijestiti osobu ili preduzee od
koje su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i
branitelja.
(3) Pri otvaranju i pregledu oduzetih predmeta i
dokumentacije mora se voditi rauna da njihov sadraj ne
saznaju neovlatene osobe.
VI. Dopustivost
su sadrana u ovome ustavu kada ona postanu predmet spora
podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije

je koristio.
je Presuda Kantonalnog suda broj 43 0 K 012048 10 KZ od 23.
aprila 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih
lijekova moguih prema zakonu. Imajui u vidu da je presuda
donesena 23. aprila 2010. godine, a apelacija je podnesena 21.
juna 2010. godine, proizlazi da je apelacija podnesena
blagovremeno, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano lanom
16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacija ispunjava i
uvjete iz lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije oito
(prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog
zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VI. Meritum
21. Apelant istie da mu je postupku povrijeeno pravo na
22. lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
23. lan 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
[]
24. U pogledu pitanja primjene lana 6. Evropske
konvencije, Ustavni sud istie kako se u konkretnom sluaju radi
o krivinom postupku u kojem je apelant proglaen krivim za
krivino djelo neovlatene proizvodnje i stavljanja u promet
opojnih droga koje je propisano zakonom i osuen na kaznu
zatvora. Dakle, radi se o postupku u kojem je utvrivana
osnovanost krivine optube, pa je lan 6. Evropske konvencije
primjenjiv.
25. Dakle, apelant ukazuje na povredu prava na pravino
suenje iz lana 6. stav 1. Evropske konvencije, tj. apelant
osporava zakonitost potvrde o privremenom oduzimanju
predmeta, zakonitost izvrenog vjetaenja i vjerodostojnost
iskaza svjedoka E.A., odnosno zapisnik o sasluanju ovog
svjedoka. Apelant ukazuje i na povredu principa in dubio pro reo
garantiranog lanom 6. stav 2. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud podsjea na praksu Evropskog suda prema
kojoj "injenica da su dokazi nezakonito pribavljeni ili da su
koriteni nedopustivi dokazi sama po sebi ne dovodi do nivoa
povrede iz lana 6; osim ako je, kada se uzmu u obzir injenice i
okolnosti predmetnog sluaja, dolo do nepravinog suenja. Sud
esto zapaa da njegova uloga nije da odluuje o dopustivosti
dokaza u nacionalnim sudovima; ovaj sud vie vodi rauna o
pravinosti postupka kao cjeline. U odnosu na pravinost dokaza
i njihovo koritenje, sud pridaje znaaj sljedeem: 1) da li je
podnositelj predstavke dobio mogunost da osporava autentinost
dokaza i da se suprotstavi njihovoj upotrebi; i 2) kvalitet dokaza,
ukljuujui i da li okolnosti pod kojima su pribavljeni dokazi
bacaju sumnju na njihovu vjerodostojnost i tanost" (vidi Jalloh
protiv Njemake [GC], br. 54810/00. stav 96, ECHR 2006-IX).
27. Ustavni sud uoava da je tokom postupka apelant
osporavao valjanost dokaza, odnosno ukazivao da se prvostepena
presuda zasniva na nezakonitom dokazu, tj. potvrdi o
privremenom oduzimanju predmeta (opojne droge) i s tim u vezi
i obavljenog vjetaenja opojne droge. Osim toga, apelant je

ukazivao i na vjerodostojnost iskaza svjedoka E.A. S tim u vezi
Ustavni sud zakljuuje da je apelantu pruena mogunost da
pobija vjerodostojnost dokaza i protivi se njihovoj upotrebi u
toku krivinog postupka koji je voen protiv njega u smislu
navedenog principa. Dalje, Ustavni sud e analizirati kvalitet
dokaza, ukljuujui i to bacaju li okolnosti pod kojima su dokazi
pribavljeni sumnju na njihovu vjerodostojnost.
28. Dakle, apelant je proglaen krivim zato to je poinio
krivino djelo neovlatene proizvodnje i stavljanje u promet
opojnih droga. Navedeno je osnovano na potvrdi o privremenom
oduzimanju predmeta (opojne droge), iskazu svjedoka od kojeg
je opojna droga oduzeta, vjetaenju opojne droge (nalaz i
miljenje vjetaka), te iskazima radnika policije pred kojima je
ovaj svjedok dao izjavu.
29. Ustavni sud nalazi da iz potvrde o privremenom
oduzimanju predmeta slijedi da je potvrdu potpisao svjedok E.A.,
da je oznaeno da se oduzimanje vri na osnovu lana 80. ZKP-a,
te da je u dijelu popis i opis privremeno oduzetih predmeta
navedeno: "1. smei prah koji asocira na heroin umotan u najlon
kesicu i papir bruto 6,10 g, 2. jedan telefon..." Osim toga, iz
potvrde slijedi da su oduzeti predmeti pohranjeni kod PU Zenica,
te da je na potvrdi potpis ovlatene slubene osobe J.M. Zatim, iz
obrazloenja pobijanih presuda slijedi da su svjedoka E.A. priveli
u policijsku stanicu radnici policije. Iz zapisnika o sasluanju
svjedoka E.A. (oznaen isti datum kao i potvrda o privremenom
oduzimanju predmeta), izmeu ostalog, slijedi da su prilikom
davanja njegove izjave u policijskoj stanici bili prisutni svjedoci
radnici policije (tri svjedoka), da je ovaj svjedok izjavio kako je
konzument droge i kako se trenutno lijei, te da zapisnik ne
sadri podatke o oduzetoj drogi. Iz nalaza i miljenja vjetaka
slijedi da se zahtjevom trai da se izvri ispitivanje NN materije
koja je pronaena kada su osobu E.A. legitimirali slubenici PU
Centar 10. novembra 2007. godine kada je od njega oduzet jedan
paketi NN materije, te da je "na ispitivanje dostavljen jedan
paketi NN materije bruto teine 4,88 g"
30. Apelant tvrdi da su presude osnovane na dokazima koji
su pribavljeni na nezakoniti nain, jer je izvren pretres svjedoka
E.A. bez prisutnosti svjedoka i bez naredbe za pretresanje, a
nakon toga tuitelj nije pismeno obavijeten o pretresu i nije
obavijeten sudija za prethodni postupak. Osim toga, policija nije
sainila zapisnik o pretresanju. Apelant takoer ukazuje da droga
nije bila predana sudu na uvanje i nije ju otvorilo tuilatvo u
skladu sa zakonom, te da je svijest svjedoka E.A. bila suena, jer
je prije davanja iskaza ovaj svjedok konzumirao drogu. Iz
obrazloenja presuda redovnih sudova slijedi kako nije bilo
nikakvih razloga za traenje da se izda naredba za oduzimanje
predmeta, jer nema niti jednog podatka, a niti se navedeno istie
u albi, niti svjedok E.A. bilo gdje navodi da nije dobrovoljno
predao smei prah koji asocira na heroin za koji mu je izdata
predmetna potvrda. Osim toga, svjedok E.A. je potpisao potvrdu i
na nju je u smislu lana 83. ZKP-a FBiH mogao izjaviti albu. U
vezi s iskazom svjedoka E.A., koji je ovaj svjedok dao u policiji,
iz obrazloenja presude Kantonalnog suda slijedi da ne postoji
niti jedan dokaz koji bi potvrdio da je ovaj svjedok bio
nesposoban za davanje iskaza u policiji, odnosno da je na njega
vren bilo kakav pritisak.
31. Ustavni sud prije svega podsjea da, osim radnji
dokazivanja pretresa stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari,
odnosno pretresanja osoba, regulirano odredbama l. 65-78.
ZKP-a FBiH, radnju dokazivanja predstavlja i privremeno
oduzimanje predmeta, regulirano odredbama 79. do 88. ZKP-a
FBiH. Ustavni sud dalje nalazi da odredbe lana 80. ZKP-a FBiH
propisuju da je mogue oduzeti predmete bez naredbe ako postoji
opasnost od odlaganja, koji je uvjet nesporno ispunjen u
konkretnom sluaju, jer je predmet koji je oduzet droga, a
Petak, 8. 11. 2013.
svjedok E.A. je sam izjavio da je konzument droge. Zatim, da

odredbe lana 82. stav 1. ZKP-a FBiH propisuju da se prilikom
oduzimanja predmeta, osim potvrde koja se predaje osobi od koje
se predmet oduzima, sainjava i zapisnik. Meutim, niti iz
obrazloenja presuda, niti iz spisa ovog krivinog predmeta ne
proizlazi da je uope sainjena bilo kakva zabiljeka, a pogotovu
da je sainjen zapisnik. Osim toga, odredbe l. 84. i 85. ZKP-a
FBiH propisuju postupak s oduzetim predmetima, odnosno da se
oduzeti predmeti pohranjuju u sudu ili se na drugi nain
osigurava njihovo uvanje, a otvaranje i pregled privremeno
oduzetih predmeta vri tuitelj koji je o otvaranju i pregledu
obvezan obavijestiti osobu ili preduzee kojoj su predmeti
oduzeti, sudiju za prijanji postupak i branitelja. Meutim, niti iz
presuda niti iz spisa ne proizlazi da je postupano na navedeni
nain. Tim prije ako se ima u vidu da u potvrdi o oduzimanju
predmeta ne bi moglo biti navedeno da se od svjedoka E.A.
oduzima "smei prah koji asocira na heroin umotan u najlon
kesicu i papir" da ih nije otvarala policija, a u smislu lana 85.
stav 1. ZKP-a FBiH to je mogao uiniti samo tuitelj. Vezano za
ovaj dio apelantovog prigovora (iz albe na prvostepenu presudu
slijedi da je apelant prigovarao na navedeno) pobijana presuda ne
sadri obrazloenje. Osim toga, evidentno je da postoje odreene
razlike u koliini opojne droge koja je oduzeta i koja je predana
na vjetaenje. Sve navedeno ukazuje da pribavljanje predmeta
kao i njegovo uvanje i otvaranje, za koje je kasnije vjetaenjem
ustanovljeno da je opojna droga, nije izvreno u skladu s
imperativnim odredbama ZKP-a. Zatim, redovni sudovi su
raspolagali izjavom svjedoka E.A. koji je u izjavi pred policijom
sam izjavio da je konzument droge, te da je sasluavan isti dan
kada je droga od njega oduzeta. Ustavni sud nalazi da iz
navedenoga proizlazi najmanje razumna sumnja u objektivnost
ovog iskaza. Ustavni sud dalje primjeuje da kao dokazi postoje
iskazi slubenika policije pred kojim je svjedok E.A. dao izjavu.
Meutim, potpuno je jasno da ovi iskazi nemaju direktnu vezu
koja bi povezivala apelanta s drogom oduzetom od svjedoka E.A.
Ustavni sud podsjea da u smislu lana 6. Evropske konvencije
nije njegov zadatak da utvruje bi li se apelanta moglo osuditi da
su sporni dokazi izuzeti, nego da d ocjenu o tome je li postupak
bio poten, odnosno je li upotrebom spornih dokaza ispunjen
zahtjev potenog suenja. Imajui u vidu sve navedeno, Ustavni
sud zakljuuje da je nain na koji su dokazi pribavljeni i
upotrijebljeni u postupku protiv apelanta utjecao na postupak u
cjelini, zbog ega u postupku nisu ispunjeni zahtjevi potenog
suenja. Zbog navedenog je dolo do povrede lana 6. stav 1.
Ostali navodi
32. Ustavni sud smatra da nije svrsishodno ispitivati ostale
apelantove navode u odnosu na druge aspekte lana 6. Evropske
konvencije s obzirom na to da je ve utvrena povreda
apelantovog prava na pravino suenje iz lana 6. stav 1.
VIII. Zakljuak
lana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je nain na koji su
dokazi pribavljeni i upotrijebljeni u postupku protiv apelanta
utjecao na postupak u cjelini, zbog ega u postupku nisu
ispunjeni zahtjevi potenog suenja.
odluke.
Petak, 8. 11. 2013.

Predsjednica
1979

u predmetu broj AP 2551/10, rjeavajui apelaciju Jovice
Vukelia i dr., na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lanka 59. stavak 2. alineja 2, lanka 61. st. 1. i 2. i
lanka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08 i
51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudac
Usvaja se apelacija Jovice Vukelia, Sae ue i

Dubravka Smiljia.
sloboda.
Ukida se Rjeenje Okrunog suda u Banjaluci broj 011-0Pp-09-001105 od 29. travnja 2010. godine.
Predmet se vraa Okrunom sudu u Banjaluci koji je duan
po urnom postupku donijeti novu odluku, sukladno lanku
II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanku 6. stavak 1.
sloboda.
Nalae se Okrunom sudu u Banjaluci da, sukladno lanku
74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku
od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni
sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvrenja
ove odluke.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Jovica Vukeli, Saa ua i Dubravko Smilji (u
daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Banjaluke, koje zastupa Vesna
Runji, odvjetnica iz Banjaluke, podnijeli su 28. lipnja 2010.
godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Okrunog suda u
Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okruni sud) broj 011-0-Pp-09001105 od 29. travnja 2010. godine.
2. Na temelju lanka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda od
Okrunog, Osnovnog suda i Ministarstva unutarnjih poslova
Policijske postaje II Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo
unutarnjih poslova) zatraeno je 12. srpnja 2011. godine da
dostave odgovore na apelaciju.
3. Okruni i Osnovni sud su odgovore na apelaciju dostavili
22. srpnja 2011. godine, a Ministarstvo unutarnjih poslova 24.
srpnja 2011. godine.
1

odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantima 29. srpnja 2011.
godine.
5. injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i
dokumenata predoenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na
sljedei nain.
6. Rjeenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem
tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-08-002574-X od 26. listopada
2009. godine, koje je potvreno Rjeenjem Okrunog suda broj
011-0-Pp-09-001105 od 29. travnja 2010. godine, apelanti su
proglaeni odgovornim to su 30. prosinca 2007. godine oko
03,00 sati u Banjaluci, u ulici Njegoeva, na parking prostoru
ispred ugostiteljskog objekta "Pink panter" (u daljnjem tekstu:
ugostiteljski objekt) naruili javni red i mir tako:
- to je apelant Jovica Vukeli, izaavi iz ugostiteljskog
objekta, zaustavio osobno motorno vozilo marke i registarskih
oznaka poblie oznaenih izrekom presude kojim je upravljao
Dalibor Koprena, priao mu i od njega zahtijevao da njegovog
kuma odveze u Trn. Poto Dalibor Koprena nije poznavao
apelanta, odbio je uraditi to to je od njega zahtijevao, nakon ega
je apelant bez doputenja uao u vozilo i sjeo na mjesto suvozaa
i nakon krae verbalne rasprave navedenom zadao nekoliko
udaraca akom u lice, a nakon toga i udarac glavom u njegovu
glavu. Dalibor Koprena je uspio telefonom pozvati Radovana
Dulia da mu pomogne, nakon ega je ovaj izaao iz
ugostiteljskog objekta, priao vozilu, te zatraio od apelanta da
izae iz vozila, to je apelant i uinio, nakon ega se Dalibor
Koprena udaljio s lica mjesta, a apelant je i dalje nastavio fiziki
obraun s Radovanom Duliem, ime je apelant Jovica Vukeli
kao okrivljeni poinio prekraj iz lanka 12. Zakona o javnom
redu i miru, zbog ega mu je izreena novana kazna u iznosu od
500,00 KM (slovima: petstotinakonvertibilnihmaraka);
- to je apelant Saa ua, istog dana i u isto vrijeme nakon
to se parkirao ispred navedenog ugostiteljskog objekta i vidio
apelanta Jovicu Vukelia kako lei pretuen na asfaltu, zapoeo
tuu s Radovanom Duliem, pri emu mu je zadao udarac
flaom, ime je poinio prekraj iz lanka 12. Zakona o javnom
redu i miru, nakon ega je apelant priao vratima ugostiteljskog
objekta i metalnim stolcem nekoliko puta udario po vratima
objekta kojom prilikom je otetio staklenu ajbu na vratima
objekta, a nakon ega je razbio i staklenu reklamu na njemu,
ime je poinio prekraj iz lanka 8. Zakona o javnom redu i
miru, pa je sud zbog poinjenih prekraja izrekao jedinstvenu
novanu kaznu u iznosu od 600,00 KM (slovima: estotinakonvertibilnihmaraka);
- to je apelant Dubravko Smilji istog dana, u isto vrijeme
i na istom mjestu priao Radovanu Duliu i zadao mu udarac
flaom i rukom, ime je poinio prekraj iz lanka 12. Zakona o
javnom redu i miru, zbog ega mu je izreena novana kazna u
iznosu od 400,00 KM (slovima: etiristotinekonvertibilnihmaraka).
Istim rjeenjem je utvreno da paualni trokovi
prekrajnog postupka iznose po 150,00 KM (slovima: stopedesetkonveribilnihmaraka) za svakoga od apelanata kao okrivljenih,
pojedinano.
7. U obrazloenju rjeenja je navedeno da je Ministarstvo
unutarnjih poslova podnijelo zahtjev o pokretanju prekrajnog
postupka broj 10-01/5-211-86/08 od 23. travnja 2008. godine
protiv apelanata kao okrivljenih zbog poinjenog prekraja iz l.
8. i 12. Zakona o javnom redu i miru poblie opisanih kao u
dispozitivu presude. Prekrajnu odgovornost apelanata kao
okrivljenih Osnovni sud je utvrdio na temelju provedenog
dokaznog postupka, priznanja apelanata kao okrivljenih,
izvrenog uvidom u spise predmeta, prekrajnu Prijavu broj 10-
01/5-86/08 od 4. veljae 2008. godine, slubenu Zabiljeku broj

10-01/5-269/08 i 251/08 od 14. veljae 2008. godine, nalaz i
miljenje vjetaka medicinske struke o povredama apelanta i
okrivljenog Jovice Vukelia, pa ih je primjenom lanka 48.
stavak 1. Zakona o prekrajima Republike Srpske ("Slubeni
glasnik RS" broj 34/06, 01/09, u daljnjem tekstu: Zakon o
prekrajima) proglasio odgovornim i kaznio novanim kaznama
kao u dispozitivu rjeenja. Sud je prilikom odmjeravanja kazne
cijenio olakotne okolnosti da apelant i okrivljeni Jovica Vukeli
do sada nije kanjavan, da je obiteljski ovjek, otac dvoje djece, a
kao otegotnu okolnost je cijenio njegov doprinos nastanku
konflikta izmeu okrivljenih. to se tie apelanta i okrivljenog
Sae ue od olakotnih okolnosti sud je cijenio injenicu da do
sada nije kanjavan, da je nezaposlen, dok otegotnih okolnosti
nije bilo, a u svezi s apelantom i okrivljenim Dubravkom
Smiljiem sud je od olakotnih okolnosti cijenio da do sada nije
kanjavan, a da otegotnih okolnosti nije bilo, na temelju ega im
je izrekao novane kazne smatrajui da e se na taj nain postii
svrha kanjavanja, kako ope tako i specijalne prevencije.
8. Okruni sud je u obrazloenju rjeenja naveo da su
apelanti protiv prvostupanjskog rjeenja pravodobno izjavili
prizive, traei da se pobijano rjeenje preinai tako to e se
prekrajni postupak obustaviti ili to e im se izrei uvjetna
osuda. Ispitujui pobijano rjeenje u granicama osnova u
prizivima, odgovora na prizive te na temelju spisa predmeta
Okruni sud je, u smislu odredbe lanka 65. stavak 3. Zakona o
prekrajima, odluio kao u izreci rjeenja. Razmatrajui odluku o
prekrajnoj sankciji Okruni sud je prizivni prigovor apelanata u
tom dijelu odbio kao neutemeljen, zakljuivi da su prekrajne
sankcije izreene sukladno lanku 10. Zakona o prekrajima,
odnosno po miljenju toga suda prvostupanjski sud je apelantima
izrekao adekvatne novane kazne srazmjerne teini poinjenih
prekraja. Takoer, Okrui sud je zakljuio da je prvostupanjski
sud na temelju lanka 8. stavak 2. Zakona o prekrajima, lanka
96. toka e) Zakona o kaznenom postupku i lanka 30. Uredbe o
naknadi sudskih trokova apelantima kao okrivljenim odmjerio
najnii iznos pauala, pa kako apelanti uz prizive nisu priloili
niti jedan pravno valjan dokaz na temelju kojega bi mogli biti
osloboeni trokova prekrajnog postupka to je prizivne navode
apelanata u ovome dijelu odbio kao neutemeljene.
IV. Apelacija
9. Apelanti smatraju da im je osporenim rjeenjima
Bosne i Hercegovine, odnosno lanka 6. Europske konvencije za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu:
Europska konvencija). Apelanti povredu navedenih prava vide u
nepravilno i nepotpuno utvrenom injeninom stanju i
pogrenoj primjeni materijalnog prava. Smatraju da postupak nije
voen sukladno Zakonu o prekrajima, kojim je propisana
zastarjelost voenja prekrajnog postupka jer je, kako navode, u
vrijeme trajanja drugostupanjskog postupka nastupila apsolutna
zastara voenja postupka 30. prosinca 2009. godine, a to je taj
sud obvezivalo na postupanje po slubenoj dunosti i obustavi
postupka zbog zastare.
10. U odgovoru na apelaciju Okruni sud je naveo da je taj
sud u ovom prekrajnom postupku u svemu ispotovao prava
apelanata koja im garantiraju Ustav BiH i Europska konvencija o
ljudskim pravima i temeljnim slobodama, da u postupku pred tim
sudom nije dolo do krenja prava pobrojanih u apelaciji i
predlae da se apelacija odbije kao neutemeljena.
11. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da, po
miljenju toga suda, u predmetnom prekrajnom postupku nema
povrede prava na pravino suenje. Dalje je naveo da je nakon
Petak, 8. 11. 2013.
provedenog dokaznog postupka taj sud utvrdio da su apelanti

odgovorni za poinjene prekraje i da im je novane kazne
izrekao sukladno zakonu, pri tome cijenei i olakotne i otegotne
okolnosti. Meutim, u svezi s navodima apelanata koji se odnose
na presudu Okrunog suda od 29. travnja 2010. godine Osnovni
sud istie da se ne moe izjasniti.
12. Ministarstvo unutarnjih poslova u odgovoru na
apelaciju navodi da je to ministarstvo ovlateni organ sukladno
Zakonu o prekrajima za pokretanje prekrajnog postupka, pa
smatra da nije duan izjanjavati se o navodima iz apelacije.
13. U Zakonu o javnom redu i miru ("Slubeni glasnik
Republike Srpske" broj 20/07), relevantne odredbe glase:
lan 2.
Znaenje izraza
(1) Javni red i mir, u smislu ovog zakona je usklaeno
stanje meusobnih odnosa graana nastalo njihovim ponaanjem
na javnom mjestu i djelovanjem organa i slubi u javnom ivotu,
radi obezbjeivanja jednakih uvjeta za ostvarivanje prava
graana na linu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni ivot,
slobodu kretanja, zatitu ljudskog dostojanstva i prava
maloljetnika i drugih lica,
(2) Pod prekrajima javnog reda i mira smatraju se:
prekraji protiv funkcionisanja dravnih organa i javnih slubi;
prekraji protiv interesa maloljetnika i drugih lica i ostali
prekraji koji su uinjeni na javnom mjestu,
(3) Pod javnim mjestom u smislu ovog zakona
podrazumijeva se mjesto na kojem je slobodan pristup
pojedinano neodreenim licima bez uvjeta ili pod odreenim
uvjetima, kao i prostorije dravnih organa, poduzea, drugih
pravnih lica i drugih mjesta kada je usljed blizine ili izloenosti
vidiku ili ujnosti izvrenom radnjom dolo do uznemiravanja ili
negodovanja graana.
lan 8.
Vrijeanje
Ko grubim vrijeanjem drugog lica ili drugim bezobzirnim
ponaanjem izazove osjeanje fizike ugroenosti ili
uznemirenosti graana kaznie se novanom kaznom od 200 do
800 KM
lan 12.
Tua i fiziki napad
Ko naruava javni red i mir izazivanjem, uestvovanjem u
tui ili fizikim napadom na drugoga kaznie se novanom
kaznom od 400 do 1.200 KM
14. Zakon o prekrajima ("Slubeni glasnik Republike
Srpske" br. 34/06 i 1/09) u relevantnom dijelu glasi:
lan 28.
Zastarjelost pokretanja i voenja postupka
(1) Prekrajni postupak ne moe se pokrenuti ni voditi:
a) za prekraje za koje je propisana novana kazna do tri
hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne
godinu dana od dana kada je prekraj izvren;
[...]
lan 30.
Tok i prekid zastarjelosti
(1) Zastara za pokretanje i voenje prekrajnog postupka
poinje od dana kada je prekraj izvren, a zastarjelost za
izvrenje kazne, odnosno zatitne mjere od dana pravosnanosti
rjeenja kojim je kazna odnosno zatitna mjera izreena.
(2) Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadlenog
organa za postupak odnosno za izvrenje, poduzetom radi
gonjenja uinitelja prekraja, odnosno izvrenja kazne i zatitne
mjere.
Petak, 8. 11. 2013.
(3) Svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovo tei, ali

bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom sluaju nastaje kada
protekne dva puta onoliko vremena koliko je predvieno u l. 28.
i 29. ovog zakona.
lan 63.
Povreda materijalnog propisa o prekraju postoji ako je taj
propis povrijeen, s obzirom:
(.....)
3. da li je nastupila zastarjelost pokretanja i voenja
prekrajnog postupka, ili je stvar ve pravomono rijeena; (....)
VI. Dopustivost
koristio.
17. U konkretnom sluaju, predmet osporavanja apelacijom
je Rjeenje Okrunog suda broj 011-0-Pp-09-001105 od 29.
travnja 2010. godine protiv kojega nema drugih uinkovitih
pravnih lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporeno su
rjeenje apelanti primili 4. svibnja 2010. godine, a apelaciju su
podnijeli 28. lipnja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je
Pravila Ustavnog suda, jer nije oevidno (prima facie)
Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede
dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelanti osporavaju rjeenje Okrunog suda tvrdei da
im je tim rjeenjem povrijeeno pravo iz lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.
dijelu glasi:
21. lanak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu
glasi:
utemeljenosti bilo kakve kaznene optube protiv njega, svako ima
pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
[]
22. Ustavni sud najprije istie kako se u konkretnom sluaju
radi o prekrajnom postupku, te kako se s tim u svezi postavlja
pitanje primjenjivosti lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine
i lanka 6. Europske konvencije, odnosno pitanje radi li se o
"kaznenoj" optubi protiv apelanata u smislu lanka 6. Europske
konvencije. Ocjena je li neka optuba "kaznena" u smislu
znaenja iz lanka 6. Europske konvencije daje se na temelju
kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekraja i
priroda i strogost kazne, i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno
ispunjeni. Priroda prekraja ukljuuje dva potkriterija: opseg
prekrene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno

ispunjeni da bi se radilo o "kaznenoj optubi".
23. Apelanti su proglaeni krivim i kanjeni zbog djela koja
su klasificirana kao prekraj prema Zakonu o javnom redu i miru.
To znai da optube nisu klasificirane kao kaznene. Meutim, to
nije odluujue da bi se primijenile garancije iz lanka 6.
Europske konvencije. to se tie prirode prekraja, da bi se radilo
o "kaznenoj" optubi opseg prekrajne norme mora biti openit, a
svrha sankcije mora biti odvraanje i kanjavanje. U konkretnom
sluaju norma kojom je propisan prekraj ima opi karakter i
odnosi se na sve osobe koje svojim ponaanjem utiu na javni red
i mir, a ne primjenjuje se samo na neku specifinu skupinu,
profesiju ili sl. S druge strane, stegovne sankcije se uglavnom
ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici odreenih
skupina potuju odreena pravila (vidi Europski sud za ljudska
prava, Weber protiv vicarske, presuda od 22. svibnja 1990.
godine). to se tie svrhe kazne, ona je prema Zakonu o javnom
redu i miru, spreavanje ponaanja kojima se vri povreda javnog
poretka, spreavanje uinitelja da ini prekraje i njegov
preodgoj, odgojni utjecaj na druge da ne ine prekraje, jaanje
morala i utjecaj na razvijanje odgovornosti i stege graana.
Ustavni sud smatra da sve ovo upuuje na zakljuak kako se radi
o "kaznenoj" optubi, a ne o stegovnoj sankciji. Polazei od do
sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud
zakljuuje da se u konkretnom sluaju, s obzirom na opseg
prekrajne norme i svrhu sankcije, radi o "kaznenoj optubi",
odnosno da je u konkretnom sluaju lanak 6. Europske
konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2468/05
od 21. prosinca 2006. godine, objavljena u "Slubenom glasniku
Bosne i Hercegovine" broj 38/07, to. 21-23).
24. U konkretnom sluaju, apelanti tvrde da nisu imali
pravino suenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava
Zakona o prekrajima, jer je tijekom trajanja drugostupanjskog
postupka nastupila apsolutna zastara voenja postupka (30.
prosinca 2009. godine), to je taj sud obvezivalo na primjenu
lanka 30. u svezi s lankom 28. Zakona o prekrajima, zbog
ega je bio duan obustaviti postupak po slubenoj dunosti.
25. Ustavni sud dalje opaa kako je u Odluci broj AP
3317/09 od 19. srpnja 2012. godine razmatrao slino pravno
pitanje vezano za zastarjelost voenja prekrajnog postupka, i u
tome je predmetu utvrdio povredu prava na pravino suenje iz
lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanka 6. stavak 1.
Europske konvencije jer je Kantonalni sud proizvoljno primijenio
pozitivno-pravne propise, konkretno odredbe l. 22. i 25. vaeeg
Zakona o prekrajima Bosne i Hercegovine, kojima je regulirana
zastarjelost pokretanja i voenja prekrajnog postupka, tijek i
prekid zastarjelosti ukljuujui i odredbe o apsolutnoj zastari.
Navedene odredbe dravnoga zakona su sadrajno identine
odredbama Zakona o prekrajima Republike Srpske, na iju
primjenu apelanti ukazuju navodima apelacije. Dovodei
navedene stavove u vezu s injenicama konkretnog predmeta,
Ustavni sud opaa da je lankom 28. stavak 1. Zakona o
prekrajima propisana zastarjelost pokretanja i voenja postupka i
da se prekrajni postupak ne moe pokrenuti ni voditi za
prekraje za koje je propisana novana kazna u iznosu do
3.000,00 KM, kada protekne jedna godina od dana kada je
prekraj izvren. Dalje, Ustavni sud opaa da je lankom 30.
Zakona o prekrajima propisan tijek i prekid zastarjelosti, pa je
tako stavkom 1. navedenoga lanka regulirano da zastara za
pokretanje i voenje prekrajnog postupka poinje od dana kada
je prekraj izvren, a zastarjelost za izvrenje kazne, odnosno
zatitne mjere od dana pravomonosti rjeenja kojim je kazna,
odnosno zatitna mjera, izreena. Takoer je stavkom 2.
propisano da se zastarjelost prekida svakom radnjom organa
ovlatenog za postupak, odnosno za izvrenje, poduzetom radi
gonjenja izvritelja prekraja, odnosno izvrenja kazne i zatitne
mjere, a stavkom 3. da svakim prekidom zastarijevanje poinje

ponovo tei i da, bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom
sluaju nastaje kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je
predvieno u l. 28. i 29. Zakona. S obzirom na stipulaciju
navedenih odredbi Zakona o prekrajima, za Ustavni sud je
neupitno da je u okolnostima konkretnog predmeta Okruni sud
morao paziti na zastaru postupka predvienu odredbom lanka
30. a u svezi s lankom 28. Zakona o prekrajima, jer su apelanti
poinili prekraj 30. prosinca 2007. godine, prvostupanjsko
rjeenje protiv kojega su apelanti izjavili priziv je doneseno 26.
listopada 2009. godine, a odluku povodom priziva
drugostupanjski sud je donio 29. travnja 2010. godine. Dakle
slijedi da je od poinjenja prekraja do donoenja odluke
Okrunog suda po prizivu proteklo vie od dvije godine. S
obzirom da su za prekraje za koje su apelanti proglaen krivim iz
l. 8. i 12. Zakona o javnom redu i miru zaprijeene novane
kazne od 200 do 800 KM i 400 do 1.200 KM, oevidno je da je u
okolnostima konkretnog sluaja, imajui u vidu odredbu lanka
30. u svezi s lankom 28. Zakona o prekrajima, nastupila
apsolutna zastara voenja predmetnog prekrajnog postupka,
zbog ega Ustavni sud nalazi da je apelacija utemeljena. Ovo
osobito imajui u vidu da su apelanti priziv izjavili i zbog
povrede materijalnog propisa o prekrajima u to, prema lanku
63. Zakona o prekrajima, spada i zastarjelost voenja
prekrajnog postupka.
26. Imajui u vidu navedeno, te podravajui vlastitu
praksu (ibid. AP 3317/09), Ustavni sud smatra da pitanje zastare
pokretanja i voenja predmetnog prekrajnog postupka Okruni
sud nije detaljno razmotrio, ime je ignorirao jasne i decidne
odredbe Zakona o prekrajima. Prema tome se nain na koji je
Okruni sud tumaio pozitivno-pravne propise moe smatrati
proizvoljnim i predstavlja krenje apelantovog ustavnog prava na
pravian postupak, to predstavlja krenje prava apelanata na
lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.
27. Imajui u vidu navedene razloge, Ustavni sud
zakljuuje da je Okruni sud prekrio pravo apelanata na
lanka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII. Zakljuak
28. Ustavni sud zakljuuje da postoji krenje prava
apelanata na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lanka 6. stavak 1. Europske konvencije zbog
proizvoljne primjene vaeeg Zakona o prekrajima Republike
Srpske, kojim je reguliran institut zastare pokretanja i voenja
ove odluke.
Predsjednica

, 2551/10,
., VI/3)
, 59 2 2, 61 .
1 2 64 1
(" " .
60/05 64/08 51/09), :
,
,
,
,
Petak, 8. 11. 2013.
. ,
17. 2013.
,
.

II/3) 6 1
.
e
011-0--09-001105 29. 2010. .

,
II/3) 6 1

.
,
74 5
,

.
"
", "
", " "
"
".
I.
1. ,
( : ), ,
, , 28.
2010.
( : )
( : )
011-0--09-001105 29. 2010. .
II.
2. 22 1
,
II ( :
) 12.
2011. .
3.
22. 2011. ,
24. 2011. .
4. 26 2 ,
29.
2011. .
III.
5.

.
6. (
: ) 071-0--08-002574-X 26.
2009. ,
011-0--09-001105 29. 2010. ,
30.
2007. 03,00 ,
,
" " ( :
) :
Petak, 8. 11. 2013.
- ,
,

,
.
,
,

, .

,
, ,
, ,
,
,

12 ,
500,00
(: );
- ,

,
, ,
12 ,

,
,
, 8
,
600,00
(: );
- ,

,
12 ,
400,00 (:
).

150,00 (:
)
, .
7.

10-01/5-211-86/08
23. 2008.
. 8 12
.

, ,
, 10-01/586/08 4. 2008. ,
10-01/5-269/08 251/08 14. 2008. ,

, 48
1 ("
" 34/06, 01/09, :
)
.

,
, ,

.

, ,
,

,
,

,
.
8.

,

.
,
, 65
3 , .

,
10 ,

. ,
8 2
, 96 )
30

,

,
.
IV.
)
9.
II/3)
, 6
(
: ).

.
,
, ,

30. 2009. ,

.
)
10.

,

.
11. ,
,
.

,
. ,

29. 2010.
.
12.

,
.
V.
13. ("
" 20/07),
:
2.

(1) ,

,
,
, , ,
,
(2) :

;
,
(3)

, ,
,

.
8.

200 800
12.

,

400 1.200
14. ("
" . 34/06 1/09)
:
28.

(1)
:
)
(3.000,00 )
;
[...]
30.

(1)
,
,

.
(2)
,
,
.
Petak, 8. 11. 2013.
(3)
, ,

. 28. 29. .
63.

, :
(.....)
3.
,
; (....)
VI.
15. VI/3)
, ,

.
16. 16 1 ,

, ,

60

.
17. ,
011-0--09001105 29. 2010.
.
, 4. 2010.
, 28. 2010. , .
60 , 16 1
. ,
16 . 2 4 ,
(prima facie) ,
.
18. VI/3)
16 . 1, 2 4 ,

.
VII.
19.

II/3) 6 1
.
20. II/3
:

2 ,
:
)

.
21. 6
:
1.
,

,
. []
22.
,
II/3)
6 ,
""
Petak, 8. 11. 2013.
6 .
"" 6
:
,
,
.
: ,

" ".
23.

.
. ,
6
. ,
""
,
.

,
, .
,

(
, Weber ,
22. 1990. ). ,
,
,
,
,
.

"" , .
,
,
,
, " ",
6
( , 2468/05 21.
2006. , "
" 38/07, . 21-23).
24. ,

,

(30. 2009. ),
30 28
,
.
25.
3317/09 19. 2012.
,

II/3) 6
1
- ,
. 22 25
,
,
.

,
.
,
28 1


3.000,00 ,
. ,
30
, 1

,
,
,
, . 2

, ,
,
, 3
, ,

. 28 29 .

,

30
28 ,
30. 2007. ,

26. 2009. ,
29. 2010. .

.

. 8 12
200 800 400 1.200
, ,
30 28

,
. posebno

, 63
,
.
26. ,
(. 3317/09),

,
.

-

,
II/3)
6 1 .
27. ,

II/3)
6 1 .
VIII.
28.
II/3)
6 1

,
.
29. 61 . 1 2 64 1
,
.

, . .
predmetu broj AP 2551/10, rjeavajui apelaciju Jovice
Vukelia i dr., na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i
Hercegovine, lana 59. stav 2. alineja 2, lana 61. st. 1. i 2. i lana
64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05 i 64/08 i
51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudija
Usvaja se apelacija Jovice Vukelia, Sae ue i

Dubravka Smiljia.
Ukida se Rjeenje Okrunog suda u Banjoj Luci broj 011-0Pp-09-001105 od 29. aprila 2010. godine.
Predmet se vraa Okrunom sudu u Banjoj Luci koji je
duan da po hitnom postupku donese novu odluku, u skladu s
lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i lanom 6. stav 1.
sloboda.
Nalae se Okrunom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s
roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Jovica Vukeli, Saa ua i Dubravko Smilji (u
daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Banje Luke, koje zastupa Vesna
Runji, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 28. juna 2010. godine
apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem
tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Okrunog suda u Banjoj
Luci (u daljnjem tekstu: Okruni sud) broj 011-0-Pp-09-001105
od 29. aprila 2010. godine.
2. Na osnovu lana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda od
Okrunog, Osnovnog suda i Ministarstva unutranjih poslova
Policijske stanice II Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo
unutranjih poslova) zatraeno je 12. jula 2011. godine da
dostave odgovore na apelaciju.
3. Okruni i Osnovni sud su odgovore na apelaciju dostavili
22. jula 2011. godine, a Ministarstvo unutranjih poslova 24. jula
2011. godine.
Petak, 8. 11. 2013.

odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 29. jula 2011.
godine.
5. injenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i
dokumenata predoenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na
sljedei nain.
6. Rjeenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem
tekstu: Osnovni sud) broj 071-0-Pr-08-002574-X od 26. oktobra
2009. godine, koje je potvreno Rjeenjem Okrunog suda broj
011-0-Pp-09-001105 od 29. aprila 2010. godine, apelanti su
proglaeni odgovornim to su 30. decembra 2007. godine oko
03,00 sati u Banjoj Luci, u ulici Njegoeva, na parking prostoru
ispred ugostiteljskog objekta "Pink panter" (u daljnjem tekstu:
ugostiteljski objekat) naruili javni red i mir tako:
- to je apelant Jovica Vukeli, izaavi iz ugostiteljskog
objekta, zaustavio putniko motorno vozilo marke i registarskih
oznaka poblie oznaenih izrekom presude kojim je upravljao
Dalibor Koprena, priao mu i od njega zahtijevao da njegovog
kuma odveze u Trn. Poto Dalibor Koprena nije poznavao
apelanta, odbio je da uradi to to je od njega zahtijevao, nakon
ega je apelant bez doputenja uao u vozilo i sjeo na mjesto
suvozaa i nakon krae verbalne rasprave navedenom zadao
nekoliko udaraca akom u lice, a nakon toga i udarac glavom u
njegovu glavu. Dalibor Koprena je uspio telefonom pozvati
Radovana Dulia da mu pomogne, nakon ega je ovaj izaao iz
ugostiteljskog objekta, priao vozilu, te zatraio od apelanta da
izae iz vozila, to je apelant i uinio, nakon ega se Dalibor
Koprena udaljio s lica mjesta, a apelant je i dalje nastavio fiziki
obraun s Radovanom Duliem, ime je apelant Jovica Vukeli
kao okrivljeni poinio prekraj iz lana 12. Zakona o javnom
redu i miru, zbog ega mu je izreena novana kazna u iznosu od
500,00 KM (slovima: petstotinakonvertibilnihmaraka);
- to je apelant Saa ua, istog dana i u isto vrijeme nakon
to se parkirao ispred navedenog ugostiteljskog objekta i vidio
apelanta Jovicu Vukelia da lei pretuen na asfaltu, zapoeo
tuu s Radovanom Duliem, pri emu mu je zadao udarac
flaom, ime je poinio prekraj iz lana 12. Zakona o javnom
redu i miru, nakon ega je apelant priao vratima ugostiteljskog
objekta i metalnom stolicom nekoliko puta udario po vratima
objekta kojom prilikom je otetio staklenu ajbu na vratima
objekta, a nakon ega je razbio i staklenu reklamu na njemu,
ime je poinio prekraj iz lana 8. Zakona o javnom redu i miru,
pa je sud zbog poinjenih prekraja izrekao jedinstvenu novanu
kaznu
u
iznosu
od
600,00
KM
(slovima:
estotinakonvertibilnihmaraka);
- to je apelant Dubravko Smilji istog dana, u isto vrijeme
i na istom mjestu priao Radovanu Duliu i zadao mu udarac
flaom i rukom, ime je poinio prekraj iz lana 12. Zakona o
javnom redu i miru, zbog ega mu je izreena novana kazna u
iznosu od 400,00 KM (slovima: etiristotinekonvertibilnihmaraka).
Istim rjeenjem je utvreno da paualni trokovi
prekrajnog postupka iznose po 150,00 KM (slovima: stopedesetkonveribilnihmaraka) za svakoga od apelanata kao okrivljenih,
pojedinano.
7. U obrazloenju rjeenja je navedeno da je Ministarstvo
unutranjih poslova podnijelo zahtjev o pokretanju prekrajnog
postupka broj 10-01/5-211-86/08 od 23. aprila 2008. godine
protiv apelanata kao okrivljenih zbog poinjenog prekraja iz l.
8. i 12. Zakona o javnom redu i miru poblie opisanih kao u
dispozitivu presude. Prekrajnu odgovornost apelanata kao
okrivljenih Osnovni sud je utvrdio na temelju provedenog
dokaznog postupka, priznanja apelanata kao okrivljenih,
izvrenog uvidom u spise predmeta, prekrajnu rijavu broj 10-
Petak, 8. 11. 2013.
01/5-86/08 od 4. februara 2008. godine, slubenu Zabiljeku broj

10-01/5-269/08 i 251/08 od 14. februara 2008. godine, nalaz i
miljenje vjetaka medicinske struke o povredama apelanta i
okrivljenog Jovice Vukelia, pa ih je primjenom lana 48. stav 1.
Zakona o prekrajima Republike Srpske ("Slubeni glasnik RS"
broj 34/06, 01/09, u daljnjem tekstu: Zakon o prekrajima)
proglasio odgovornim i kaznio novanim kaznama kao u
dispozitivu rjeenja. Sud je prilikom odmjeravanja kazne cijenio
olakavajue okolnosti da apelant i okrivljeni Jovica Vukeli do
sada nije kanjavan, da je porodian ovjek, otac dvoje djece, a
kao oteavajuu okolnost je cijenio njegov doprinos nastanku
konflikta izmeu okrivljenih. to se tie apelanta i okrivljenog
Sae ue od olakavajuih okolnosti sud je cijenio injenicu da
do sada nije kanjavan, da je nezaposlen, dok oteavajuih
okolnosti nije bilo, a u vezi s apelantom i okrivljenim
Dubravkom Smiljiem sud je od olakavajuih okolnosti cijenio
da do sada nije kanjavan, a da oteavajuih okolnosti nije bilo,
na temelju ega im je izrekao novane kazne smatrajui da e se
na taj nain postii svrha kanjavanja, kako generalne tako i
specijalne prevencije.
8. Okruni sud je u obrazloenju rjeenja naveo da su
apelanti protiv prvostepenog rjeenja blagovremeno izjavili albe,
traei da se pobijano rjeenje preinai tako to e se prekrajni
postupak obustaviti ili to e im se izrei uslovna osuda.
Ispitujui pobijano rjeenje u granicama osnova u albama,
odgovora na albe te na temelju spisa predmeta Okruni sud je, u
smislu odredbe lana 65. stav 3. Zakona o prekrajima, odluio
kao u izreci rjeenja. Razmatrajui odluku o prekrajnoj sankciji
Okruni sud je albeni prigovor apelanata u tom dijelu odbio kao
neosnovan, zakljuivi da su prekrajne sankcije izreene u
skladu s lanom 10. Zakona o prekrajima, odnosno po miljenju
tog suda prvostepeni sud je apelantima izrekao adekvatne
novane kazne srazmjerne teini poinjenih prekraja. Takoer,
Okrui sud je zakljuio da je prvostepeni sud na osnovu lana 8.
stav 2. Zakona o prekrajima, lana 96. taka e) Zakona o
krivinom postupku i lana 30. Uredbe o naknadi sudskih
trokova apelantima kao okrivljenim odmjerio najnii iznos
pauala, pa kako apelanti uz albe nisu priloili niti jedan pravno
valjan dokaz na osnovu kojeg bi mogli biti osloboeni trokova
prekrajnog postupka to je albene navode apelanata u ovom
dijelu odbio kao neosnovane.
IV. Apelacija
9. Apelanti smatraju da im je osporenim rjeenjima
Bosne i Hercegovine, odnosno lana 6. Evropske konvencije za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu:
Evropska konvencija). Apelanti povredu navedenih prava vide u
nepravilno i nepotpuno utvrenom injeninom stanju i
pogrenoj primjeni materijalnog prava. Smatraju da postupak nije
voen u skladu sa Zakonom o prekrajima, kojim je propisana
zastarjelost voenja prekrajnog postupka jer je, kako navode, u
vrijeme trajanja drugostepenog postupka nastupila apsolutna
zastara voenja postupka 30. decembra 2009. godine, a to je taj
sud obavezivalo da postupi po slubenoj dunosti i postupak
obustavi zbog zastare.
10. U odgovoru na apelaciju Okruni sud je naveo da je taj
sud u ovom prekrajnom postupku u svemu ispotovao prava
apelanata koja im garantuju Ustav BiH i Evropska konvencija o
ljudskim pravima i osnovnim slobodama, da u postupku pred tim
sudom nije dolo do krenja prava pobrojanih u apelaciji i
predlae da se apelacija odbije kao neosnovana.
11. Osnovni sud u odgovoru na apelaciju navodi da, po
miljenju tog suda, u predmetnom prekrajnom postupku nema
povrede prava na pravino suenje. Dalje je naveo da je nakon

provedenog dokaznog postupka taj sud utvrdio da su apelanti
odgovorni za poinjene prekraje i da im je novane kazne
izrekao u skladu sa zakonom, pri tome cijenei i olakavajue i
oteavajue okolnosti. Meutim, u vezi s navodima apelanata
koji se odnose na presudu Okrunog suda od 29. aprila 2010.
godine Osnovni sud istie da se ne moe izjasniti.
12. Ministarstvo unutranjih poslova u odgovoru na
apelaciju navodi da je to ministarstvo ovlateni organ u skladu sa
Zakonom o prekrajima za pokretanje prekrajnog postupka, pa
smatra da nije duan da se izjanjava o navodima iz apelacije.
13. U Zakonu o javnom redu i miru ("Slubeni glasnik
Republike Srpske" broj 20/07), relevantne odredbe glase:
lan 2.
Znaenje izraza
(1) Javni red i mir, u smislu ovog zakona je usklaeno
stanje meusobnih odnosa graana nastalo njihovim ponaanjem
na javnom mjestu i djelovanjem organa i slubi u javnom ivotu,
radi obezbjeivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava
graana na linu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni ivot,
slobodu kretanja, zatitu ljudskog dostojanstva i prava
maloljetnika i drugih lica,
(2) Pod prekrajima javnog reda i mira smatraju se:
prekraji protiv funkcionisanja dravnih organa i javnih slubi;
prekraji protiv interesa maloljetnika i drugih lica i ostali
prekraji koji su uinjeni na javnom mjestu,
(3) Pod javnim mjestom u smislu ovog zakona
podrazumijeva se mjesto na kojem je slobodan pristup
pojedinano neodreenim licima bez uslova ili pod odreenim
uslovima, kao i prostorije dravnih organa, preduzea, drugih
pravnih lica i drugih mjesta kada je usljed blizine ili izloenosti
vidiku ili ujnosti izvrenom radnjom dolo do uznemiravanja ili
negodovanja graana.
lan 8.
Vrijeanje
Ko grubim vrijeanjem drugog lica ili drugim bezobzirnim
ponaanjem izazove osjeanje fizike ugroenosti ili
uznemirenosti graana kaznie se novanom kaznom od 200 do
800 KM
lan 12.
Tua i fiziki napad
Ko naruava javni red i mir izazivanjem, uestvovanjem u
tui ili fizikim napadom na drugoga kaznie se novanom
kaznom od 400 do 1.200 KM
14. Zakon o prekrajima ("Slubeni glasnik Republike
Srpske" br. 34/06 i 1/09) u relevantnom dijelu glasi:
lan 28.
Zastarjelost pokretanja i voenja postupka
(1) Prekrajni postupak ne moe se pokrenuti ni voditi:
a) za prekraje za koje je propisana novana kazna do tri
hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne
godinu dana od dana kada je prekraj izvren;
[...]
lan 30.
Tok i prekid zastarjelosti
(1) Zastara za pokretanje i voenje prekrajnog postupka
poinje od dana kada je prekraj izvren, a zastarjelost za
izvrenje kazne, odnosno zatitne mjere od dana pravosnanosti
rjeenja kojim je kazna odnosno zatitna mjera izreena.
(2) Zastarjelost se prekida svakom radnjom nadlenog
organa za postupak odnosno za izvrenje, preduzetom radi
gonjenja uinioca prekraja, odnosno izvrenja kazne i zatitne
mjere.
(3) Svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovo tei, ali

bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom sluaju nastaje kada
protekne dva puta onoliko vremena koliko je predvieno u l. 28.
i 29. ovog zakona.
lan 63.
Povreda materijalnog propisa o prekraju postoji ako je taj
propis povrijeen, s obzirom:
(.....)
3. da li je nastupila zastarjelost pokretanja i voenja
prekrajnog postupka, ili je stvar ve pravomono rijeena; (....)
VI. Dopustivost
je koristio.
17. U konkretnom sluaju, predmet osporavanja apelacijom
je Rjeenje Okrunog suda broj 011-0-Pp-09-001105 od 29.
aprila 2010. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih
pravnih lijekova moguih prema zakonu. Zatim, osporeno
rjeenje apelanti su primili 4. maja 2010. godine, a apelaciju su
podnijeli 28. juna 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je
Ustavnog suda, jer nije oigledno (prima facie) neosnovana, niti
dopustiva.
Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu
dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelanti osporavaju rjeenje Okrunog suda tvrdei da
im je tim rjeenjem povrijeeno pravo iz lana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije.
dijelu glasi:
21. lan 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
[]
22. Ustavni sud najprije istie da se u konkretnom sluaju
radi o prekrajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja
pitanje primjenjivosti lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i
lana 6. Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se radi o
"krivinoj" optubi protiv apelanata u smislu lana 6. Evropske
konvencije. Ocjena da li je neka optuba "krivina" u smislu
znaenja iz lana 6. Evropske konvencije daje se na osnovu
kriterija: klasificiranje prema zakonodavstvu, priroda prekraja i
priroda i strogost kazne, i ovi kriteriji ne moraju biti kumulativno
ispunjeni. Priroda prekraja ukljuuje dva potkriterija: obim
Petak, 8. 11. 2013.
prekrene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno

ispunjeni da bi se radilo o "krivinoj optubi".
23. Apelanti su proglaeni krivim i kanjeni zbog djela koja
su klasificirana kao prekraj prema Zakonu o javnom redu i miru.
To znai da optube nisu klasificirane kao krivine. Meutim, to
nije odluujue da bi se primijenile garancije iz lana 6. Evropske
konvencije. to se tie prirode prekraja, da bi se radilo o
"krivinoj" optubi obim prekrajne norme mora biti openit, a
svrha sankcije mora biti odvraanje i kanjavanje. U konkretnom
sluaju norma kojom je propisan prekraj ima opi karakter i
odnosi se na sva lica koja svojim ponaanjem utiu na javni red i
mir, a ne primjenjuje se samo na neku specifinu grupu, profesiju
ili sl. S druge strane, disciplinske sankcije uglavnom se
ustanovljavaju kako bi se osiguralo da pripadnici odreenih grupa
potuju odreena pravila (vidi Evropski sud za ljudska prava,
Weber protiv vajcarske, presuda od 22. maja 1990. godine). to
se tie svrhe kazne, ona je prema Zakonu o javnom redu i miru,
spreavanje ponaanja kojima se vri povreda javnog poretka,
spreavanje uinioca da ini prekraje i njegov preodgoj, odgojni
utjecaj na druge da ne ine prekraje, jaanje morala i utjecaj na
razvijanje odgovornosti i discipline graana. Ustavni sud smatra
da sve ovo upuuje na zakljuak da se radi o "krivinoj" optubi,
a ne o disciplinskoj sankciji. Polazei od do sada usvojene
prakse, kao i navedenih kriterija, Ustavni sud zakljuuje da se u
konkretnom sluaju, s obzirom na obim prekrajne norme i svrhu
sankcije, radi o "krivinoj optubi", odnosno da je u konkretnom
sluaju lan 6. Evropske konvencije primjenjiv (vidi Ustavni sud,
Odluka broj AP 2468/05 od 21. decembra 2006. godine,
objavljena u "Slubenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj
38/07, ta. 21-23).
24. U konkretnom sluaju, apelanti tvrde da nisu imali
pravino suenje zbog proizvoljne primjene materijalnog prava
Zakona o prekrajima, jer je tokom trajanja drugostepenog
postupka nastupila apsolutna zastara voenja postupka (30.
decembra 2009. godine), to je taj sud obavezivalo na primjenu
lana 30. u vezi s lanom 28. Zakona o prekrajima, zbog ega je
bio duan obustaviti postupak po slubenoj dunosti.
25. Ustavni sud dalje zapaa da je u Odluci broj AP
3317/09 od 19. jula 2012. godine razmatrao slino pravno pitanje
vezano za zastarjelost voenja prekrajnog postupka, i u tom
predmetu je utvrdio povredu prava na pravino suenje iz lana
konvencije jer je Kantonalni sud proizvoljno primijenio
pozitivno-pravne propise, konkretno odredbe l. 22. i 25. vaeeg
Zakona o prekrajima Bosne i Hercegovine, kojim je regulirana
zastarjelost pokretanja i voenja prekrajnog postupka, tok i
prekid zastarjelosti ukljuujui i odredbe o apsolutnoj zastari.
Navedene odredbe dravnog zakona su sadrajno identine
odredbama Zakona o prekrajima Republike Srpske, na iju
primjenu apelanti ukazuju navodima apelacije. Dovodei
navedene stavove u vezu s injenicama konkretnog predmeta,
Ustavni sud zapaa da je lanom 28. stav 1. Zakona o
prekrajima propisana zastarjelost pokretanja i voenja postupka i
da se prekrajni postupak ne moe pokrenuti ni voditi za
prekraje za koje je propisana novana kazna u iznosu do
3.000,00 KM, kad protekne jedna godina od dana kada je
prekraj izvren. Dalje, Ustavni sud zapaa da je lanom 30.
Zakona o prekrajima propisan tok i prekid zastarjelosti, pa je
tako stavom 1. navedenog lana regulisano da zastara za
pokretanje i voenje prekrajnog postupka poinje od dana kada
je prekraj izvren, a zastarjelost za izvrenje kazne, odnosno
zatitne mjere od dana pravomonosti rjeenja kojim je kazna,
odnosno zatitna mjera, izreena. Takoer stavom 2. je propisano
da se zastarjelost prekida svakom radnjom organa ovlatenog za
postupak, odnosno za izvrenje, preduzetom radi gonjenja
izvrioca prekraja, odnosno izvrenja kazne i zatitne mjere, a
Petak, 8. 11. 2013.
stavom 3. da svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovo tei

i da, bez obzira na prekide, zastarjelost u svakom sluaju nastaje
kada protekne dva puta onoliko vremena koliko je predvieno u
l. 28. i 29. Zakona. S obzirom na stipulaciju navedenih odredbi
Zakona o prekrajima, za Ustavni sud je neupitno da je u
okolnostima konkretnog predmeta Okruni sud morao paziti na
zastaru postupka predvienu odredbom lana 30. a u vezi s
lanom 28. Zakona o prekrajima, jer su apelanti poinili prekraj
30. decembra 2007. godine, prvostepeno rjeenje protiv kojeg su
apelanti izjavili albu je doneseno 26. oktobra 2009. godine, a
odluku povodom albe drugostepeni sud je donio 29. aprila 2010.
godine. Dakle slijedi da je od poinjenja prekraja do donoenja
odluke Okrunog suda po albi proteklo vie od dvije godine. S
obzirom da su za prekraje za koje su apelanti proglaen krivim iz
l. 8. i 12. Zakona o javnom redu i miru zaprijeene novane
kazne od 200 do 800 KM i 400 do 1.200 KM, oigledno je da je
u okolnostima konkretnog sluaja, imajui u vidu odredbu lana
30. u vezi s lanom 28. Zakona o prekrajima nastupila apsolutna
zastara voenja predmetnog prekrajnog postupka, zbog ega
Ustavni sud nalazi da je apelacija osnovana. Ovo osobito imajui
u vidu da su apelanti albu izjavili i zbog povrede materijalnog
propisa o prekrajima u to, prema lanu 63. Zakona o
prekrajima, spada i zastarjelost voenja prekrajnog postupka.
26. Imajui u vidu navedeno, te podravajui vlastitu
praksu (ibid. AP 3317/09), Ustavni sud smatra da pitanje zastare
pokretanja i voenja predmetnog prekrajnog postupka Okruni
sud nije detaljno razmotrio, ime je ignorirao jasne i decidne
odredbe Zakona o prekrajima. Prema tome nain na koji je
Okruni sud tumaio pozitivno-pravne propise se moe smatrati
proizvoljnim i predstavlja krenje apelantovog ustavnog prava na
pravian postupak, to predstavlja krenje prava apelanata na
lana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. Imajui u vidu navedene razloge, Ustavni sud
zakljuuje da je Okruni sud prekrio pravo apelanata na
lana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zakljuak
28. Ustavni sud zakljuuje da postoji krenje prava
apelanata na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine i lana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog
proizvoljne primjene vaeeg Zakona o prekrajima Republike
Srpske, kojim je reguliran institut zastare pokretanja i voenja
odluke.
Predsjednica
1980
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeu od pet

sudaca, u predmetu broj AP 2803/11, rjeavajui apelaciju
Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srpske, na
temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, lanka 59.
stavak 2. alineja 2. i lanka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine ("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine"
br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudac
Mirsad eman, sudac
Odbija se kao neutemeljena apelacija Ministarstva

unutarnjih poslova Republike Srpske podnesena protiv
presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 011032
10 Rev od 26. travnja 2011. godine, broj 77 0 P 011075 10 Rev
od 19. travnja 2011. godine, broj 77 0 P 011087 11 Rev od 8.
lipnja 2011. godine, broj 77 0 P 011167 11 Rev od 8. lipnja
2011. godine, broj 77 0 P 011079 10 Rev od 8. lipnja 2011.
godine i broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. lipnja 2011. godine.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske (u
daljnjem tekstu: apelant) sa sjeditem u Banjaluci, kojeg
zastupa zakonski zastupnik, Pravobraniteljstvo Republike
Srpske-Sjedite zamjenika Prijedor, podnijelo je u razdoblju od
11. do 18. srpnja 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda
sud) broj 77 0 P 011032 10 Rev od 26. travnja 2011. godine,
broj 77 0 P 011075 10 Rev od 19. travnja 2011. godine, broj 77
0 P 011087 11 Rev od 8. lipnja 2011. godine, broj 77 0 P
011167 11 Rev od 8. lipnja 2011. godine, broj 77 0 P 011079
10 Rev od 8. lipnja 2011. godine i broj 77 0 P 011069 11 Rev
od 8. lipnja 2011. godine.
2. Apelacije su registrirane pod brojevima AP 2803/11,
AP 2806/11, AP 2864/11, AP 2890/11, AP 2950/11 i AP
2951/11.
u predmetu broj AP 2803/11 od Vrhovnog suda, Okrunog suda
u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okruni sud) i Osnovnog suda u
Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), te od .T. (u
daljnjem tekstu: tuitelj) je 3. srpnja 2013. godine zatraeno da
4. Vrhovni sud, Okruni sud i Osnovni sud su odgovor
dostavili 8. srpnja 2013. godine, a tuitelj 11. srpnja 2013.
godine.
odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 8. kolovoza 2013.
godine.
6. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod brojem
AP 2803/11, AP 2806/11, AP 2864/11, AP 2890/11, AP
2950/11 i AP 2951/11 tiu iste injenine i pravne osnove,
Ustavni sud je, sukladno lanku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog
suda, odluio spojiti svih est predmeta u kojima e voditi jedan
postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2803/11.
sljedei nain.
8. Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud)
je, odluujui o tubenim zahtjevima tuitelja .T., D.K., M.G.,
.B., S.V. i R.V. (u daljnjem tekstu: tuitelji) protiv apelanta, radi
zatite prava iz radnog odnosa, donio presude broj 77 0 P 011032
09 P od 7. travnja 2010. godine, broj 77 0 P 011075 09 P od 17.
svibnja 2010. godine, broj 77 0 P 011087 09 P od 17. svibnja
2010. godine, broj 77 0 P 011167 09 P od 12. svibnja 2010.
godine, broj 77 0 P 011079 09 P od 15. lipnja 2010. godine i broj
1
77 0 P 011069 09 P od 12. svibnja 2010. godine, s razliitim

odluenjima, kojima je u cijelosti usvajao, odnosno odbijao
tubene zahtjeve tuitelja kojima su traili da im se isplati razlika
plae za oznaena razdoblja i u oznaenim novanim iznosima.
Tuitelji su tvrdili da apelant prilikom obrauna plae ne vri
uveanje plae temeljem staa osiguranja, i to 0,5% za svaku
godinu staa osiguranja, ve uveanje vri temeljem radnog staa,
i to 0,5% za svaku godinu efektivnog radnog staa.
9. U obrazloenjima presuda Osnovni sud je, izmeu
ostalog, naveo da su predmet sporova u konkretnim sluajevima
zahtjevi tuitelja za isplatu razlika plae za vremensko razdoblje
od 1. sijenja 2008. godine do 31. sijenja 2009. godine, a razlike
se odnose na uveanje plae temeljem staa osiguranja, i to staa
osiguranja s uveanim trajanjem. Nadalje, istaknuto je kako nije
sporno da su tuitelji uposleni kod apelanta kao policajci u
razliitim policijskim postajama i da im se zbog posebnih uvjeta
rada i prirode poslova koje obavljaju za svakih 12 mjeseci
efektivnog staa rauna 16 mjeseci, u smislu odredbe lanka 66.
Zakona o unutarnjim poslovima. Takoer je konstatirano kako
nije sporno da apelant za tuitelje uplauje doprinose za
mirovinsko i invalidsko osiguranje sukladno lanku 21. Zakona o
mirovinskom i invalidskom osiguranju (u daljnjem tekstu Zakon
o MIO), a da od 1. sijenja 2008. godine, pri obraunu plae
tuiteljima, uveanje osnovne plae ne vri temeljem staa
osiguranja s uveanim trajanjem, ve im osnovnu plau uveava
za 0,5 % za svaku godinu radnog staa. Prema navedenome, u
pojedinim predmetima prvostupanjski sud je naveo da je,
polazei od navedenih nespornih injenica, zakljuio da se u sta
osiguranja temeljem kojega se uveava osnovna plaa u smislu
Zakona o platama uposlenih u Ministarstvu unutarnjih poslova,
kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji (u daljnjem
tekstu: Zakon o platama), uraunava i sta s uveanim trajanjem,
a ne samo efektivni radni sta, te da je stoga, s pozivom na
relevantne odredbe Zakona o platama, Zakona o unutranjim
poslovima i Zakona o MIO, usvojio tubene zahtjeve u cijelosti.
S druge strane, u pojedinim predmetima Osnovni sud je istaknuo
da je, polazei od navedenih nespornih injenica, naao da su
tubeni zahtjevi tuitelja neutemeljeni.
10. Odluujui o prizivima apelanta i tuitelja protiv
prvostupanjskih presuda, Okruni sud je, u ovisnosti o presuenju
prvostupanjskog suda, donio presude broj 77 0 P 011032 10 Gz
od 30. rujna 2010. godine, broj 77 0 P 011075 10 Gz od 31.
kolovoza 2010. godine, broj 77 0 P 011087 10 Gz od 14. rujna
2010. godine, broj 77 0 P 011167 10 Gz od 28. listopada 2010.
godine, broj 77 0 P 011079 10 Gz od 29. rujna 2010. godine i
broj 77 0 P 011069 10 Gz od 28. prosinca 2010. godine, kojima
je usvajao apelantove prizive i preinaavao prvostupanjske
presude tako to je odbijao tubene zahtjeve tuitelja, odnosno
potvrivao u cijelosti prvostupanjske presude.
11. Okruni sud je u obrazloenjima presuda, izmeu
ostalog, naveo da su apelantovi prizivi utemeljeni, odnosno da su
tubeni zahtjevi tuitelja neutemeljeni, jer je sukladno
relevantnim zakonskim odredbama sta osiguranja jednak
efektivnom radu, te se prilikom obrauna plae u minuli rad ne
moe uraunati sta s uveanim trajanjem, ve samo efektivni
radni sta. Isto tako, drugostupanjski sud je ukazao na to da
odredba lanka 41. Zakona o MIO ne regulira nain obrauna i
visinu plae ve je vezana za postupak utvrivanja postojanja
uvjeta za ostvarivanje mirovine, pa na temelju toga propisa
tuitelji ne mogu ostvariti pravo na uveanu plau temeljem
minulog rada.
12. Vrhovni sud je, odluujui o revizijama koje su tuitelji
izjavili protiv drugostupanjskih presuda, donio presude broj 77 0
P 011032 10 Rev od 26. travnja 2011. godine, broj 77 0 P 011075
10 Rev od 19. travnja 2011. godine, broj 77 0 P 011087 11 Rev
od 8. lipnja 2011. godine, broj 77 0 P 011167 11 Rev od 8. lipnja
Petak, 8. 11. 2013.

godine i broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. lipnja 2011. godine
kojima je revizije tuitelja djelomino usvajao i preinaavao
presude Okrunog suda, na nain poblie preciziran u izrekama
osporenih presuda.
13. U obrazloenjima presuda Vrhovni sud je, izmeu
ostaloga, konstatirao kako se prema odredbi lanka 5. stavak 3.
Zakona o platama, osnovna plaa uveava temeljem staa
osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staa osiguranja, dok je
odredbama st. 1. i 2. istog lanka odreena osnovna plaa
uposlenih, ali nije definirano ta se podrazumijeva pod pojmom
"sta osiguranja". Naime, istaknuto je da je to propisano
odredbama Zakona o MIO, te da je, zbog toga, za pravilnu
odluku u konkretnim sluajevima, pored Zakona o platama,
mjerodavna i primjena relevantnih odredbi Zakona o MIO. Prema
navedenome, Vrhovni sud je ukazao na to da se, prema odredbi
lanka 27. Zakona o MIO, u sta osiguranja rauna vrijeme koje
je osiguranik proveo poslije navrene 15. godine u obveznom i
dobrovoljnom osiguranju, sukladno l. 11. do 15. i 17. toga
zakona, kao i sta koji je dokupljen sukladno lanku 43. toga
zakona. Takoer, istaknuto je da su daljnjim odredbama tog
zakona (l. 28. do 40) regulirana pitanja u svezi s raunanjem
staa osiguranja u razliitim situacijama, pa i uvjeti i nain
raunanja staa osiguranja s uveanim trajanjem (l. 35. i 36.
navedenoga zakona), dok je odredbom lanka 41. Zakona o MIO
propisano da se sta osiguranja, u smislu l. 27. do 36. toga
zakona, rauna osiguraniku za vrijeme za koje je plaen doprinos
za mirovinsko i invalidsko osiguranje.
14. Isto tako, Vrhovni sud je naveo kako u konkretnim
sluajevima nije sporno da su tuitelji temeljem radnog odnosa
obvezno osigurani na mirovinsko i invalidsko osiguranje, u
smislu lanka 11. stavak 2. toka 1. Zakona o MIO, da
obavljaju poslove za koje se, prema odredbi lanka 66. Zakona
o unutarnjim poslovima, za svakih 12 mjeseci efektivnog staa
rauna 16 mjeseci i da apelant za tuitelje vri uplatu doprinosa
za mirovinsko i invalidsko osiguranje sukladno lanku 21.
stavak 2. Zakona o MIO, to i jeste njegova zakonska obveza.
Dakle, Vrhovni sud je konstatirao da tuitelji temeljem rada
ostvaruju sta osiguranja koji se rauna s uveanim trajanjem
za vrijeme koje je efektivno proveo na radu, sukladno lanku
39. Zakona o MIO, a ne sta osiguranja u smislu lanka 29.
toga zakona, kako to pogreno smatraju niestupanjski sudovi,
odnosno drugostupanjski sud. Prema tome, istaknuto je da se
zbog navedenih razloga plaa tuitelja, na temelju lanka 5.
stavak 3. Zakona o plaama, treba uveavati za 0,5 % za svaku
godinu ostvarenog staa osiguranja, raunajui taj sta s
uveanim trajanjem za sporno razdoblje u kojemu su tuitelji
obavljali poslove iz lanka 66. Zakona o unutarnjim poslovima.
U konanici, navedeno je kako je tona apelantova tvrdnja da
ostvareni sta osiguranja s uveanim trajanjem ulazi u
mirovinski sta osiguranika, tj. tuitelja, ali da to nije
relevantno za odluku u konkretnim sluajevima. Konano,
Vrhovni sud je konstatirao kako iz navedenoga proizlazi da su
niestupanjski sudovi, odnosno drugostupanjski sud, pogreno
primijenili materijalno pravo na tetu tuitelja kada su njihove
tubene zahtjeve odbili kao neutemeljene.
IV. Apelacija
15. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama
Vrhovnog suda povrijeeno "pravo na pravino suenje zbog
neujednaene primjene prava kako od strane osnovnih, tako i
okrunih sudova i Vrhovnog suda". Apelant istie da je
pogrean stav Vrhovnog suda da tuiteljima pripada pravo na
uveanu plau temeljem staa osiguranja koji, kao policijski
slubenici, ostvaruju u uveanom trajanju. Apelant smatra da se
Petak, 8. 11. 2013.
u tumaenju pojma sta osiguranja iz Zakona o platama ne

moe primijeniti Zakon o MIO jer je, po njegovom miljenju,
sta osiguranja iri pojam od radnog staa, te da je sta
osiguranja relevantan samo glede plaanja doprinosa i
priznavanja mirovinskog staa. Dalje, apelant ukazuje da je
lankom 2. Zakona o platama propisano da se plae uposlenih
sastoje od plae za redovan rad uveane za naknadu za minuli
rad, a to, po njegovom miljenju, upuuje na zakljuak da je
akcent na efektivnom radu a ne na stau osiguranja. U prilog
tvrdnje da se moe govoriti o uveanju plae samo temeljem
rada, apelant ukazuje i na Zakon o radu koji regulira da
djelatnik ima pravo na uveanu plau, pored ostaloga, temeljem
radnog staa. Apelant dalje smatra da je pogrean i stav
Vrhovnog suda da u konkretnim sporovima nije bilo relevantno
da sta osiguranja s uveanim trajanjem ulazi u mirovinski sta,
jer iz navedenog, po njegovom miljenju, upravo proizlazi da
Zakon o MIO ne regulira minuli rad i osobna primanja. Najzad,
po apelantovom miljenju, potvrda za navedeno je i lanak 29.
Zakona o MIO koji regulira da se u sta osiguranja rauna svo
radno vrijeme provedeno u radnom odnosu s punim radnim
vremenom. Dalje, u prilog tvrdnji o povredi prava na pravino
suenje apelant je ukazao i da je u istoj pravnoj stvari i on
izjavljivao vie revizija kao i tuitelji, te da je Vrhovni sud po
njima razliito postupao. U svezi s tim ukazuje na rjeenja
Vrhovnog sud broj 77 0 p 011063 10 Rev od 14. rujna 2010.
godine i broj 77 0 P 011038 10 Rev od 21. rujna 2010. godine
kojima su revizije odbaene, te da je jedan od sudaca iz vijea
koja su donijela ova rjeenja sudjelovao i u vijeu koje je
donosilo osporene presude. Apelant navodi i da je razliito
postupanje bilo prisutno i pred osnovnim i okrunim sudovima
u istoj pravnoj stvari te da, kako tvrdi, postoji 45 odluka
okrunih sudova u njegovu korist i 35 odluka u korist tuitelja.
16. Vrhovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije u
svezi s apelantovom tvrdnjom da je razliito postupao povodom
istog pravnog pitanja istaknuo kako su odluke na koje je apelant
ukazao u apelaciji kao dokaz razliitog postupanja procesne
odluke kojima se nije odluivalo o meritumu spora, pa se ne
moe govoriti o razliitom postupanju ovoga suda. Potom je
ukazano kako je Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 5584/10
od 29. srpnja 2011. godine ukazao da je Vrhovni sud 7. veljae
2011. godine, primjenom lanka 19. stavak 1. Pravilnika o
unutarnjem sudskom poslovanju, izrazio pravni stav u svezi s
problematikom staa osiguranja s uveanim trajanjem, a da su
odluke koje se osporavaju apelacijom identine s izraenim
stavom i svim odlukama ovoga suda donesenim nakon toga
stava.
17. Okruni sud je u odgovoru na navode iz apelacije
istaknuo kako u svemu ostaje kod razloga i obrazloenja iz
svoje odluke.
18. Osnovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije
istaknuo kako u konkretnom sluaju treba primijeniti lanak 2. i
lanak 5. stavak 3. Zakona o platama ali da je, poto navedene
odredbe ne odreuju pojam staa osiguranja, potrebno
primijeniti Zakon o MIO, kako je i navedeno u odluci ovoga
suda i potvreno od Vrhovnog suda.
19. Tuitelj je u odgovoru na apelaciju istaknuo kako je o
istom injeninom i pravnom pitanju Ustavni sud ve odluivao
u svojoj Odluci broj AP 5584/10 od 29. sijenja 2011. godine,
kako iz navoda iz apelacije ne proizlazi da ima osnova za
ponovno odluivanje, te je predloio da se apelacija odbaci kao
nedoputena.
20. Zakon o platama zaposlenih u Ministarstvu
unutranjih poslova, kazneno-popravnim ustanovama i
sudskoj policiji ("Slubeni glasnik Republike Srpske" br.

lan 2.
Plate uposlenih iz lanka 1. ovog zakona sastoje se od
osnovne plate za redovan rad uveane za naknadu za minuli
rad i poreza i doprinosa koji se uplauju za plate.
lan 5.
(1) Osnovna plata obraunava se mjeseno za puno radno
vrijeme prema radnom mjestu na koje je lice rasporeeno i
odgovarajuoj platnoj grupi.
(2) Osnovna plata iz stava (1) ovog lanka obraunava se
tako to se cijena rada kao izraz vrijednosti za najjednostavniji
rad pomnoi sa koeficijentima iz l. 10, 11, 12, 13, 14, 15. i 16.
ovog zakona.
(3) Osnovna plata iz stava (2) ovog lanka uveava se
temeljem staa osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staa
osiguranja.
lan 25.
U sluaju da je materija koja je predmet ovog zakona na
drugaiji nain ureena zakonima i drugim optim aktima,
primjenjivae se odredbe ovog zakona.
21. Zakonu o penzionom i invalidskom osiguranju
Republike Srpske - Preieni tekst ("Slubeni glasnik
Republike Srpske" br. 106/05, 20/07, 33/08, 1/09, 71/09,
106/09 i 118/09) relevantne odredbe glase:
lan 21. st. 1. i 2.
Osnovice i stopa za obraun doprinosa za mirovinsko i
invalidsko osiguranje utvruju se zakonom.
Stopa doprinosa iz stava 1. ovog lanka za osiguranike
koji rade na radnim mjestima, odnosno poslovima na kojima se
sta osiguranja rauna sa uveanim trajanjem uveava se
srazmjerno stupnju uveanja staa.
lan 29.
U sta osiguranja rauna se sve vrijeme provedeno u
radnom odnosu sa punim radnim vremenom.
Kao vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim
radnim vremenom podrazumijeva se i vrijeme koje je
osiguranik proveo u radnom odnosu sa skraenim radnim
vremenom, ako je radno vrijeme, u smislu propisa o radnim
odnosima, izjednaeno sa punim radnim vremenom.
lan 36.
Sta osiguranja sa uveanim trajanjem rauna se i
osiguraniku koji radi na naroito tekim i po zdravlje tetnim
radnim mjestima, ili u odreenim djelatnostima na naroito
tekim poslovima i na poslovima na kojima poslije navrenja
odreenih godina ivota osiguranik ne moe uspjeno da
obavlja svoju profesionalnu djelatnost.
Stepen uveanja staa osiguranja iz stava 1. ovog lanka
ovisi od teine tetnosti rada, odnosno prirode posla i moe
iznositi najvie do 50%.
Odredba stava 1. ovog lanka e se primjenjivati od 29.
prosinca 2003. godine.
lan 39.
Osiguranicima iz lanova 35. i 36. ovog zakona, sta
osiguranja rauna se sa uveanim trajanjem, samo za vrijeme
koje su efektivno proveli na radu.
Kao vrijeme efektivno provedeno na radu, smatra se i
vrijeme koje je osiguranik proveo na godinjem odmoru i
plaenom odsustvu do 36 radnih dana u toku jedne kalendarske
godine, u skladu sa Zakonom.
lan 41.
Sta osiguranja u smislu l. 27. do 36. ovog zakona
rauna se osiguraniku, za vrijeme za koje je plaen doprinos za
mirovinsko i invalidsko osiguranje.
22. Zakon o parninom postupku ("Slubeni glasnik

RS" br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom
dijelu glasi:
lan 237.
()
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela
pravosnane presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske moe dozvoliti
reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odluivanje po
reviziji bilo od znaaja za primjenu prava u drugim
sluajevima.
VI. Dopustivost
Ustavni sud, takoer, ima prizivnu nadlenost u pitanjima koja
su sadrana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora
uinkoviti pravni lijekovi mogui prema zakonu i ako se
podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj
apelacije primio odluku o posljednjem uinkovitom pravnom
lijeku kojega je koristio.
25. U konkretnom sluaju predmet osporavanja
apelacijom su presude Vrhovnog suda broj 77 0 P 011032 10
Rev od 26. travnja 2011. godine, broj 77 0 P 011075 10 Rev od
19. travnja 2011. godine, broj 77 0 P 011087 11 Rev od 8.
lipnja 2011. godine, broj 77 0 P 011167 11 Rev od 8. lipnja
godine i broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. lipnja 2011. godine je
protiv kojih nema drugih uinkovitih pravnih lijekova moguih
prema zakonu. Potom, osporene presude apelant je primio u
razdoblju od 12. svibnja 2011. godine do 21. lipnja 2011.
godine, a apelacije su podnesene u razdoblju od 11. srpnja
2011. godine do 19. srpnja 2011. godine, tj. u roku od 60 dana,
kako je propisano lankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Konano, apelacije ispunjavaju i uvjete iz lanka 16. st. 2. i 4.
Pravila Ustavnog suda, jer nisu oevidno (prima facie)
neutemeljene, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg
apelacije nisu dopustive.
Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete glede
dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant pobija navedene presude Vrhovnog suda
tvrdei da su tim presudama povrijeena njegova prava iz
lanka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
28. lanak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uivaju
ljudska prava i temeljne slobode ovog lanka, stavak 2., to
ukljuuje:
(e) Pravo na pravino sasluanje u graanskim i
krivinim stvarima i druga prava vezana za krivine postupke.
29. U sutini iz apelantovih navoda proizlazi kako smatra
da mu je pravo na pravino suenje povrijeeno zbog pogrene
primjene materijalnog prava, te da je zbog razliite prakse
redovitih sudova u, kako tvrdi, istom injeninom i pravnom
pitanju, dovedeno u pitanje naelo pravne sigurnosti kao
segment prava na pravino suenje.
30. U svezi s apelantovim navodima o povredi prava na
pravino suenje zbog pogrene primjene materijalnog prava
Petak, 8. 11. 2013.
Ustavni sud najprije ukazuje na svoju Odluku o dopustivosti i

meritumu broj AP 5584/10 od 29. sijenja 2011. godine
(dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da je ()
lankom 5. stavak 3. Zakona o platama eksplicitno propisano:
"Osnovna plata iz stava (2) ovog lana uveava se po osnovu
staa osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staa osiguranja", a
lankom 25. je propisano: "U sluaju da je materija koja je
predmet ovog zakona na drugaiji nain ureena zakonima i
drugim optim aktima, primjenjivae se odredbe ovog zakona".
Iz navedenih odredbi lanka 25. Zakona o platama
nedvosmisleno je vidljivo da je predmetni zakon lex specialis u
odnosu na sve ostale zakone kojima se ureuju pitanja vezana
za isplatu i obraun plaa. Usporeujui ovaj zakon sa ostalim
zakonima koji reguliraju pitanja obrauna plae za druge
kategorije zaposlenih (uprava, prosvjeta, kultura i sl.), Ustavni
sud zapaa da je tim drugim propisima ova materija regulirana
na drugaiji nain budui da je u tim propisima, to ih u bitnom
razlikuje od Zakona o platama, propisano da se iznos uveanja
plae po osnovi radnog staa od 0,5% vri za svaku navrenu
godinu radnog staa a ne staa osiguranja. S obzirom na
navedeno, te na odredbe kojim je regulirano da e se Zakon o
platama primijeniti u svim pitanjima vezanim za nain
obrauna i isplate plae osobama koje plau primaju na
temelju tog zakona (prema lanku 1. tog zakona, to su:
ovlatene slubene osobe, dravni slubenici i druge zaposlene
osobe u MUP-u, kazneno-popravnim ustanovama i Sudskoj
policiji Republike Srpske), za Ustavni sud je nesporno da je
namjera zakonodavca, odnosno ratio legis samog zakona bila
da status ovih osoba sa aspekta isplate plae, upravo s obzirom
na specifinost poslova koje obavljaju, bude reguliran na
drugaiji nain u odnosu na druge osobe iji je status reguliran
drugim propisima" (toka 37). Dalje, u citiranoj odluci je
ukazano i da ()pojam staa osiguranja predstavlja vremensko
razdoblje (koje ne mora biti neprekidno) za koje su plaeni
doprinosi iz PIO-a. U sta osiguranja se ubraja i radni sta sa
uveanim trajanjem koji se naziva beneficirani sta kod kojeg
se zbog posebnih uvjeta pod kojima radnik radi radniku
umjesto 12 mjeseci priznaje 16 mjeseci staa osiguranja.
Nasuprot tome, penzijski sta je iri pojam i obuhvaa ve
spomenuti sta osiguranja ali i poseban sta koji predstavlja
vrijeme koje je osoba provela izvan osiguranja (nisu plaani
doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje) ali koje joj se
zbog posebnih okolnosti kojima je bila izloena i koje su
predviene zakonom priznaje u penzijski sta prilikom
ostvarivanja prava iz PIO-a (npr., vrijeme provedeno u
oruanim snagama za vrijeme rata, roenje treeg ili vie djece
i sl.) i koji se ne rauna u sta osiguranja. Dakle, beneficirani
sta kao sta osiguranja s uveanim trajanjem je zakonska
kategorija koja podrazumijeva obavezu poslodavca da prilikom
obrauna plate, u okviru minulog rada, uzima u obzir i taj sta i
uvea iznos plate za 0,5% za svaku godinu staa osiguranja a
ne za svaku godinu efektivnog radnog staa, kako su to
protumaili redovni sudovi koji su odbili tubene zahtjeve
apelanata. Takoer je za Ustavni sud neupitno da takav rad ne
predstavlja rad preko punog radnog vremena (napomena: u
smislu lanka 29. Zakona o MIO), kako su zakljuili okruni
sudovi (toka 38).
31. U konkretnom sluaju Ustavni sud primjeuje da iz
obrazloenja osporenih presuda Vrhovnog suda proizlazi da je
zauzeo stav da lankom 5. Zakona o platama nije definirano ta
se smatra staom osiguranja, pa da je u tom smislu mjerodavna
primjena Zakona o MIO. Nadalje, Vrhovni sud je zauzeo stav
da su tuitelji temeljem rada ostvarivali sta osiguranja s
uveanim trajanjem za vrijeme koje je efektivno provedeno na
radu sukladno lanku 39. Zakona o MIO, a ne lanku 29.
Petak, 8. 11. 2013.
Zakona o MIO kako je to pogreno tumaio Okruni sud. Na

temelju navedenog Vrhovni sud je i zakljuio da tuiteljima, u
smislu lanka 5. stavak 3. Zakona o platama, plaa treba biti
uveana za 0,5% za svaku godinu ostvarenog staa osiguranja.
32. Imajui u vidu citirane stavove Ustavnog suda iz
Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 5584/10 od 29.
sijenja 2011. godine, kao i razloge i obrazloenja na kojima je
Vrhovni sud temeljio primjenu materijalnog prava a koji, po
ocijeni Ustavnog suda, ne ostavljaju utisak proizvoljnosti,
Ustavni sud zakljuuje da su apelantovi navodi o povredi prava
na pravino suenje zbog pogrene primjene materijalnog prava
neutemeljeni.
33. Potom, apelant tvrdi da mu je pravo na pravino
suenje povrijeeno i zbog injenice da su redoviti sudovi, a
posebice Vrhovni sud, raspravljajui isto injenino i pravno
pitanje, donosili razliite odluke. Prema navedenom, u sutini
proizlazi da apelant smatra da je povrijeen naelo pravne
sigurnosti kao segment prav ana pravino suenje.
34. U svezi s ovim dijelom navoda Ustavni sud podsjea
da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1076/09 od
26. sijenja 2012. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog
suda, www.ustavnisud.ba), slijedei praksu Europskog suda,
zauzeo stav da naelo pravne sigurnosti predstavlja segment
prava na pravino suenje. Potom, u navedenoj je odluci
zakljueno da je ovo naelo povrijeeno u situaciji kada iz istog
suda, koji je pri tom i sud posljednje instance za odluivanje u
odreenom pitanju, u sluajevima koji se temelje na istoj ili
slinoj injeninoj i pravnoj osnovi dolaze proturjene odluke u
kojim su izostali obrazloenja i razlozi iz kojih bi bilo vidljivo
zato je sud odstupio od ranije prakse, a pri tom ne postoji
mehanizam koji bi osigurao konzistentnost u odluivanju (toka
37).
35. Ustavni sud ukazuje i da je u Odluci o dopustivosti i
meritumu broj AP 1527/10 od 25. travnja 2013. godine
(dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)
ukazao da se pri ocjeni predstavljaju li oprene odluke domaih
sudova, koji su pri tom i sudovi posljednje instance za
odluivanje o odreenom pitanju, povredu prava na pravino
suenje razvijeni sljedei kriteriji: postoje li "oevidne i
dugorone razlike" u praksi suda, je li pred domaim sudovima
osiguran mehanizam za prevazilaenje nesuglasnosti, i ako
postoji, u kojem opsegu (stavak 25). Rukovodei se ovim
kriterijima u citiranoj je odluci zakljueno da ne postoji
povreda prava na pravino suenje, pored ostalog, u situaciji
kada se, u okolnostima konkretnog sluaja, ne moe zakljuiti
da donoenje dvije razliite odluke o istom injeninom i
pravnom pitanju upuuje na postojanje "oevidnih i dugoronih
razlike" u praksi suda, a pri tom u domaem pravnom sustavu
postoji mehanizam u opsegu koji omoguuje prevazilaenje
razlika (stavak 32).
36. Najzad, Ustavni sud ukazuje da je u naprijed citiranoj
Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 5584/10 ukazao da:
() u konkretnoj oblasti sudovi na teritoriju Republike Srpske
donose razliite odluke (u konkretnim sluajevima Osnovni sud
i Okruni sud u Doboju su donijeli negativne odluke povodom
tubenih zahtjeva apelanata, dok je Okruni sud u Bijeljini
donio pozitivne odluke to je vidljivo iz odluke koju su apelanti
priloili uz apelacije (Presuda Okrunog suda u Bijeljini broj
80 0 P 011223 10 G od 21. travnja 2010. godine), tako da je
praksa neujednaena i time su dovedeni u neravnopravan
poloaj zaposlenici iz ove kategorije (policijski slubenici) u
razliitim dijelovima Republike Srpske kao jedne iste razine
vlasti u Bosni i Hercegovini. Navedenim postupanjem sudova
je, takoer, stvorena i pravna nesigurnost u ovoj vrsti radnih
sporova. Osim toga, iz dokumentacije dostavljene uz apelacije
proizlazi da je i sam Vrhovni sud Republike Srpske izrazio
pravni stav (koji ima upuujui karakter shodno lanku 19.

stavak 1. Pravilnika o unutranjem sudskom poslovanju,
objavljen u "Slubenom glasniku BiH" broj 57/08) da
"zaposlenim koji ostvaruju pravo na platu primjenom odredaba
Zakona o platama zaposlenih u Ministarstvu unutranjih
poslova, kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji
("Slubeni glasnik Republike Srpske" broj 118/07, 116/09 i
1/11), a koji rade na radnim mjestima, odnosno poslovima za
koje se sta osiguranja rauna sa uveanim trajanjem, osnovna
plata se uveava u skladu sa odredbom lana 5. stav 3. tog
zakona za svaku godinu staa osiguranja raunajui sta
osiguranja sa uveanim trajanjem, ukoliko je u smislu odredbe
lana 41. u vezi sa lanom 21. stav 2. Zakona o penzijskom i
invalidskom osiguranju Preieni tekst ("Slubeni glasnik
Republike Srpske" broj 106/05, 20/07, 113/07, 33/08, 1/09,
71/09 i 118/09) doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje
uplaen srazmjerno stepenu uveanja staa (vidi Pravno
shvatanje Graansko-upravnog odjeljenja Vrhovnog suda
Republike Srpske broj 118-0-CYK-10-000 365 zauzeto na
sjednici od 7. februara 2011. godine koje je dostavljeno svim
sudovima na teritoriji RS)", koji u konkretnim sluajevima
redovni sudovi nisu ispotovali (toka 40).
37. U konkretnom sluaju apelant u prilog tvrdnje o
razliitoj praksi sudova, a posebice Vrhovnog suda, ukazuje na
dva rjeenja Vrhovnog suda kojim je revizija u istom
injeninom i pravnom pitanju odbaena kao nedoputena.
Ustavni sud najprije primjeuje da se radi o procesnim
odlukama, odnosno da u ovim sluajevima Vrhovni sud nije
odluivao o meritumu spora. Potom, Ustavni sud primjeuje da
su oba rjeenja na koja apelant ukazuje donijeta 2010. godine,
tj. prije nego to je Vrhovni sud zauzeo pravno obvezujui stav
koji je zastupao i u presudama koje su predmetom osporavanja
u konkretnom sluaju. Najzad, apelant ne navodi i u tom smislu
ne nudi niti jedan dokaz da je u razdoblju donoenja osporenih
presuda Vrhovni sud odstupio od svoga stava na koji je
ukazano u citiranoj Odluci Ustavnog suda broj AP 5584/10.
38. Ustavni sud podsjea da zahtjevi pravne sigurnosti i
zatita legitimnog povjerenja javnosti ne daju pravo na stabilnu
(nepromjenjivu) sudsku praksu (vidi Europski sud, Undic
protiv Francuske, aplikacija broj 20153/04, stavak 74, od
18. prosinca 2008. godine). Razvoj sudske prakse nije sam po
sebi oprean efektivnom administriranju pravde, jer propust da
se odri dinamian i evolutivan pristup moe dovesti u pitanje
ometanje reformi ili poboljanja (vidi Europski sud,
Atanasovski
protiv
"Bive
Jugoslovenske
Republike
Makedonije" broj 36815/03, stavak 38, 14. sijeanj 2010.
godine).
39. U okolnostima konkretnog sluaja Ustavni sud
primjeuje da je Vrhovni sud, imajui u vidu razliitu praksu
niestupanjskih sudova, zauzeo stav u argumentiranom i
obrazloenom Pravnom shvatanju koji je dosljedno slijedio i u
osporenim presudama. Potom, Ustavni sud primjeuje da
niestupanjski sudovi ovaj stav, iako im je dostavljen, nisu
slijedili. U tom smislu, odluujui o revizijama Vrhovni sud ih
je i doputao sukladno lanku 237. stavak 3. ZPP-a, upravo
ukazujui da postoje razliita pravna shvaanja niestupanjskih
sudova u primjeni relevantnih odredbi materijalnog prava.
Prema navedenome, injenica da su u dva sluaja koja su
pokretala identino injenino i pravno pitanje revizije
odbaene, u okolnostima konkretnog sluaja, a opreno
aplelantovim tvrdnjama, ne predstavljaju razliitu praksu o
istom ili slinom injeninom i pravnom pitanju koja dovodi u
pitanje naelo pravne sigurnosti kao segment prava na pravino
suenje. Naime, Vrhovni sud je, kao sud posljednje instance,
promijenio svoj stav zauzimanjem Pravnog shvatanja, ovaj stav
je dosljedno i slijedio i kroz institut revizije, doputajui je u
svim predmetima u kojima je pokretano isto pravno pitanje,

dosljedno ga primjenjivao i tako osigurao prevazilaenje razlika
u tumaenju i primjeni materijalnog prava koje su bile prisutne
pred niestupanjskim sudovima. Stoga, Ustavni sud zakljuuje
da su apelantovi navodi i u ovome dijelu neutemeljeni.
povredi prava na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine neutemeljeni.
VIII. Zakljuak
41. Ustavni sud zakljuuje kako ne postoji povreda prava
Hercegovine kada je redoviti sud dao jasne i obrazloene
razloge na temelju kojih je primijenio relevantne odredbe
materijalnog prava koji ne ostavljaju utisak proizvoljnosti, te
kada redoviti sud, kao sud posljednje instance, primjenu prava
temelji na dosljednoj primjeni stava koji je zauzeo, kroz
mehanizam kojim je osigurano prevazilaenje razlika u
tumaenju i primjeni relevantnog materijalnog prava.
Predsjednica

, 2803/11,
,
VI/3) ,
59 2 2 61 . 1 3
("
" . 60/05, 64/08 51/09), :
,
,
,
,
,
17. 2013.

77 0
011032 10 26. 2011. , 77 0
011075 10 19. 2011. , 77 0
011087 11 8. 2011. , 77 0 011167
11 8. 2011. , 77 0 011079 10
8. 2011. 77 0 011069 11 8.
2011. .
"
", "
", " "
"
".
I.
1.
( : )
, ,
1
Petak, 8. 11. 2013.
- ,
11. 18. 2011.
( :
)
( : ) 77 0 011032
10 26. 2011. , 77 0 011075 10
19. 2011. , 77 0 011087 11 8.
2011. , 77 0 011167 11 8. 2011.
, 77 0 011079 10 8. 2011.
77 0 011069 11 8. 2011. .
2.
2803/11, 2806/11, 2864/11, 2890/11, 2950/11
2951/11.
II.
3. 22 . 1 2 ,
2803/11 ,
( : )
( : ),
.. ( : ) 3.
2013. .
4. ,
8. 2013. , 11. 2013.
.
5. 26 2 ,
8. 2013.
.
6.
2803/11, 2806/11, 2864/11, 2890/11,
2950/11 2951/11
, , 31 1
,

2803/11.
III.
7.

.
8. ( :
) ,
.., .., .., .., .. .. (
: ) ,
, 77 0 011032 09 7.
2010. , 77 0 011075 09 17.
2010. , 77 0 011087 09 17. 2010.
, 77 0 011167 09 12. 2010. ,
77 0 011079 09 15. 2010. 77 0
011069 09 12. 2010. ,
, ,

.

, 0,5%
,
, 0,5% .
9. ,
,

1. 2008. 31.
2009. ,
,
. ,

12
Petak, 8. 11. 2013.
16 ,
66 . ,

21
( ), 1.
2008. , ,

, 0,5%
. ,
,
,

, -
( :
), ,
, ,
,
,
. ,
,
,
.
10.
, ,
,
77 0 011032 10 30. 2010. ,
77 0 011075 10 31. 2010. ,
77 0 011087 10 14. 2010. , 77
0 011167 10 28. 2010. , 77 0
011079 10 29. 2010. 77 0
011069 10 28. 2010. ,

,
.
11. ,
, ,
,

,
,
. ,
41

,
.
12. ,
,
77 0 011032 10 26. 2011.
, 77 0 011075 10 19. 2011.
, 77 0 011087 11 8. 2011. ,
77 0 011167 11 8. 2011. , 77 0
011079 10 8. 2011. 77 0
011069 11 8. 2011.

,
.
13. ,
, 5 3
,
0,5% ,
. 1 2
,
" ". ,
, , ,
,
,
. ,
, 27 ,

15.
, . 11 15 17 ,
43 .
,
(. 28 40)
,
(. 35
36 ), 41
, . 27
36 ,
.
14. ,

, 11 2 1 ,
, 66
, 12
16

21 2 ,
. ,

, 39
, 29
, ,
. ,
, 5
3 , 0,5 %
,

66
. ,

, .
,
. ,

, ,

.
IV.
)
15.
"
,
".

,
, .

, ,
,
.
, 2

, ,
,
.

,
,
, .

, ,
,
. ,
, 29

. ,

,
.
77 0 011063 10 14. 2010.
77 0 011038 10 21. 2010.
,

.

,
, 45
35 .
)
16.

,
. ,
5584/10 29. 2011.
7. 2011. ,
19 1
,
,

.
17.

.
18.

2 5 3 ,
,
,
.
19.

5584/10 29.
2011. ,
,
.
V.
20.
, -
(" "
. 118/07, 116/09 1/11) :
Petak, 8. 11. 2013.
2.
1.

.
5.
(1)

.
(2) (1)

.
10, 11, 12, 13, 14, 15. 16. .
(3) (2)
0,5 %
.
25.

, .
21.
- ("
" . 106/05, 20/07, 33/08, 1/09,
71/09, 106/09 118/09) :
21. . 1. 2.

.
1.
,

.
29.

.

, ,
, .
36.

,

.
1.
,
50%.
1.
29. 2003. .
39.
35. 36. ,
,
.
,

36
, .
41.
. 27. 36.
,
.
Petak, 8. 11. 2013.
22. ("
" . 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 29/10)
:
237.
()

10.000
.

.
VI.
23. VI/3)
, ,

.
24. 16 1
,
, ,

60

.
25.
77 0 011032 10
26. 2011. , 77 0 011075 10
19. 2011. , 77 0 011087 11 8.
2011. , 77 0 011167 11 8.
2011. , 77 0 011079 10 8. 2011.
77 0 011069 11 8. 2011.

. ,
12. 2011. 21. 2011.
, 11.
2011. 19. 2011. , . 60 ,
16. 1.
. , 16.
. 2. 4. ,
(prima facie) ,
.
26. VI/3)
16 . 1, 2 4
,
.
VII.
27.

II/3) .

28. II/3
:

2 ,
:
)

.
29.

,
, ,
,
.
30.

5584/10 29.
2011. ( - ,
www.ustavnisud.ba). ,
() 5 3
: " (2)
0,5 %
", 25 :
"

, ".
25
lex
specialis
.

(,
, .),

,
,
0,5%

. ,

(
1 , : ,
-,
-
),
, ratio legis
,
,

" ( 37). ,
()
(
) -.

12 16 .
,

(
)

-
(.,
, .)
. ,

, ,
0,5%

,
.

(: 29
), (
38).
31.

5
,
. ,

39 , 29
.
,
5 3 ,
0,5%
.
32.
5584/10 29.
2011. ,

, ,
,

.
33. ,
,
,
, .
,

.
34.
1076/09
26. 2012. ( -
, www.ustavnisud.ba),
,
. ,

,
,

,

( 37).
35.
1527/10 25.
2013. ( -
www.ustavnisud.ba)
,
,

: "
" ,
,
, ( 25).

, ,
, ,

" " ,

( 32).
Petak, 8. 11. 2013.
36. ,

5584/10 : ()
(

,
,
(
80 0 011223 10 21. 2010.
),

( )

. , ,

. ,

(
19 1
, " "
57/08) "

, -
("
" 118/07, 116/09 1/11),
,
,
5 3

,
41 21 2

(" " 106/05, 20/07,
113/07, 33/08, 1/09, 71/09 118/09)

( -
118-0-Y10-000 365 7. 2011.
)",

( 40).
37.
, ,

.

,
. ,

2010. , .

. ,

5584/10.
38.

() (
, Undic ,
20153/04, 74, 18. 2008. ).

,

Petak, 8. 11. 2013.
( ,
"
" 36815/03, 38, 14. 2010.
).
39.
,
,

. ,
,
, . ,
237
3 -,

. ,

,
, ,

. , ,
,
,
,
,

. ,
.
40.
II/3)
.
VIII.
41.
II/3)

, , ,

,
.
42. 61 . 1 3
, .
43. VI/5 ,
.

, . .
predmetu broj AP 2803/11, rjeavajui apelaciju Ministarstva
unutranjih poslova Republike Srpske, na osnovu lana
VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 59. stav 2. alineja 2.
i lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine ("Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine" br.
60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudija
Mirsad eman, sudija
Odbija se kao neosnovana apelacija Ministarstva

unutranjih poslova Republike Srpske podnesena protiv
presuda Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 011032
10 Rev od 26. aprila 2011. godine, broj 77 0 P 011075 10 Rev
od 19. aprila 2011. godine, broj 77 0 P 011087 11 Rev od 8.
juna 2011. godine, broj 77 0 P 011167 11 Rev od 8. juna 2011.
godine, broj 77 0 P 011079 10 Rev od 8. juna 2011. godine i
broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. juna 2011. godine.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske (u
daljnjem tekstu: apelant) sa sjeditem u Banjoj Luci, kojeg
zastupa zakonski zastupnik, Pravobranilatvo Republike
Srpske-Sjedite zamjenika Prijedor, podnijelo je u periodu od
11. do 18. jula 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i
Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda
sud) broj 77 0 P 011032 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, broj
77 0 P 011075 10 Rev od 19. aprila 2011. godine, broj 77 0 P
011087 11 Rev od 8. juna 2011. godine, broj 77 0 P 011167 11
Rev od 8. juna 2011. godine, broj 77 0 P 011079 10 Rev od 8.
juna 2011. godine i broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. juna 2011.
godine.
2. Apelacije su registrirane pod brojevima AP 2803/11,
AP 2806/11, AP 2864/11, AP 2890/11, AP 2950/11 i AP
2951/11.
3. Na osnovu lana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, u
predmetu broj AP 2803/11 od Vrhovnog suda, Okrunog suda u
Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okruni sud) i Osnovnog suda
u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), te od .T. (u
daljnjem tekstu: tuilac) zatraeno je 3. jula 2013. godine da
4. Vrhovni sud, Okruni sud i Osnovni sud su odgovor
dostavili 8. jula 2013. godine, a tuilac 11. jula 2013. godine.
odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 8. augusta 2013.
godine.
6. S obzirom na to da se apelacije registrirane pod brojem
AP 2803/11, AP 2806/11, AP 2864/11, AP 2890/11, AP
2950/11 i AP 2951/11 tiu iste injenine i pravne osnove,
Ustavni sud je, u skladu s lanom 31. stav 1. Pravila Ustavnog
suda, odluio da spoji svih est predmeta u kojima e voditi
jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2803/11.
7. injenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih
navoda i dokumenata predoenih Ustavnom sudu mogu se
8. Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni
sud) je, odluujui o tubenim zahtjevima tuitelja .T., D.K.,
M.G., .B., S.V. i R.V. (u daljnjem tekstu: tuitelji) protiv
apelanta, radi zatite prava iz radnog odnosa, donio presude
broj 77 0 P 011032 09 P od 7. aprila 2010. godine, broj 77 0 P
011075 09 P od 17. maja 2010. godine, broj 77 0 P 011087 09
P od 17. maja 2010. godine, broj 77 0 P 011167 09 P od 12.
maja 2010. godine, broj 77 0 P 011079 09 P od 15. juna 2010.
1
godine i broj 77 0 P 011069 09 P od 12. maja 2010. godine, s

razliitim odluenjima, kojima je u cijelosti usvajao, odnosno
odbijao tubene zahtjeve tuitelja kojim su traili da im se
isplati razlika plae za oznaene periode i u oznaenim
novanim iznosima. Tuioci su tvrdili da apelant prilikom
obrauna plae ne vri uveanje plae po osnovu staa
osiguranja, i to 0,5% za svaku godinu staa osiguranja, ve
uveanje vri po osnovu radnog staa, i to 0,5% za svaku
godinu efektivnog radnog staa.
9. U obrazloenjima presuda Osnovni sud je, izmeu
ostalog, naveo da su predmet sporova u konkretnim
sluajevima zahtjevi tuitelja za isplatu razlika plae za
vremenski period od 1. januara 2008. godine do 31. januara
2009. godine, a razlike se odnose na uveanje plae po osnovu
staa osiguranja, i to staa osiguranja s uveanim trajanjem.
Nadalje, istaknuto je da nije sporno da su tuitelji zaposleni kod
apelanta kao policajci u razliitim policijskim stanicama i da im
se zbog posebnih uvjeta rada i prirode poslova koje obavljaju za
svakih 12 mjeseci efektivnog staa rauna 16 mjeseci, u smislu
odredbe lana 66. Zakona o unutranjim poslovima. Takoer,
konstatirano je da nije sporno da apelant za tuitelje uplauje
doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu s
lanom 21. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (u
daljnjem tekstu Zakon o PIO), a da od 1. januara 2008. godine,
pri obraunu plae tuiteljima, uveanje osnovne plae ne vri
po osnovu staa osiguranja s uveanim trajanjem, ve im
osnovnu plau uveava za 0,5 % za svaku godinu radnog staa.
Prema navedenom, u pojedinim predmetima prvostepeni sud je
naveo da je, polazei od navedenih nespornih injenica,
zakljuio da se u sta osiguranja po osnovu kojeg se uveava
osnovna plaa u smislu Zakona o platama zaposlenih u
Ministarstvu
unutranjih
poslova,
kazneno-popravnim
ustanovama i sudskoj policiji (u daljnjem tekstu: Zakon o
platama), uraunava i sta s uveanim trajanjem, a ne samo
efektivni radni sta, te da je stoga, s pozivom na relevantne
odredbe Zakona o platama, Zakona o unutranjim poslovima i
Zakona o PIO, usvojio tubene zahtjeve u cijelosti. S druge
strane, u pojedinim predmetima Osnovni sud je istakao da je,
polazei od navedenih nespornih injenica, naao da su tubeni
zahtjevi tuitelja neosnovani.
10. Odluujui o albama apelanta i tuitelja protiv
prvostepenih presuda, Okruni sud je, u zavisnosti od
presuenja prvostepenog suda, donio presude broj 77 0 P
011032 10 Gz od 30. septembra 2010. godine, broj 77 0 P
011075 10 Gz od 31. augusta 2010. godine, broj 77 0 P 011087
10 Gz od 14. septembra 2010. godine, broj 77 0 P 011167 10
Gz od 28. oktobra 2010. godine, broj 77 0 P 011079 10 Gz od
29. septembra 2010. godine i broj 77 0 P 011069 10 Gz od 28.
decembra 2010. godine, kojima je usvajao apelantove albe i
preinaavao prvostepene presude tako to je odbijao tubene
zahtjeve tuitelja, odnosno potvrivao u cijelosti prvostepene
presude.
11. Okruni sud je u obrazloenjima presuda, izmeu
ostalog, naveo da su apelantove albe osnovane, odnosno da su
tubeni zahtjevi tuitelja neosnovani, jer je shodno relevantnim
zakonskim odredbama sta osiguranja jednak efektivnom radu,
te se prilikom obrauna plae u minuli rad ne moe uraunati
sta s uveanim trajanjem, ve samo efektivni radni sta. Isto
tako, drugostepeni sud je ukazao na to da odredba lana 41.
Zakona o PIO ne regulira nain obrauna i visinu plae ve je
vezana za postupak utvrivanja postojanja uvjeta za
ostvarivanje penzije, pa da na temelju tog propisa tuitelji ne
mogu ostvariti pravo na uveanu plau po osnovu minulog
rada.
12. Vrhovni sud je, odluujui o revizijama koje su
tuitelji izjavili protiv drugostepenih presuda, donio presude
Petak, 8. 11. 2013.
broj 77 0 P 011032 10 Rev od 26. aprila 2011. godine, broj 77 0

P 011075 10 Rev od 19. aprila 2011. godine, broj 77 0 P
011087 11 Rev od 8. juna 2011. godine, broj 77 0 P 011167 11
Rev od 8. juna 2011. godine, broj 77 0 P 011079 10 Rev od 8.
juna 2011. godine i broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. juna 2011.
godine kojima je revizije tuilaca djelimino usvajao i
preinaavao presude Okrunog suda, na nain poblie
preciziran u izrekama osporenih presuda.
13. U obrazloenjima presuda Vrhovni sud je, izmeu
ostalog, konstatirao da se prema odredbi lana 5. stav 3. Zakona
o platama, osnovna plaa uveava po osnovu staa osiguranja
za 0,5 % za svaku godinu staa osiguranja, dok je odredbama
st. 1. i 2. istog lana odreena osnovna plaa zaposlenih, ali nije
definirano ta se podrazumijeva pod pojmom "sta osiguranja".
Naime, istaknuto je da je to propisano odredbama Zakona o
PIO, te da je, zbog toga, za pravilnu odluku u konkretnim
sluajevima, pored Zakona o platama, mjerodavna i primjena
relevantnih odredbi Zakona o PIO. Prema navedenom, Vrhovni
sud je ukazao na to da se, prema odredbi lana 27. Zakona o
PIO, u sta osiguranja rauna vrijeme koje je osiguranik proveo
poslije navrene 15. godine u obaveznom i dobrovoljnom
osiguranju, u skladu s l. 11. do 15. i 17. tog zakona, kao i sta
koji je dokupljen u skladu s lanom 43. tog zakona. Takoer,
istaknuto je da su daljnjim odredbama tog zakona (l. 28. do
40) regulirana pitanja u vezi s raunanjem staa osiguranja u
razliitim situacijama, pa i uvjeti i nain raunanja staa
osiguranja s uveanim trajanjem (l. 35. i 36. navedenog
zakona), dok je odredbom lana 41. Zakona o PIO propisano da
se sta osiguranja, u smislu l. 27. do 36. tog zakona, rauna
osiguraniku za vrijeme za koje je plaen doprinos za penzijsko i
invalidsko osiguranje.
14. Isto tako, Vrhovni sud je naveo da u konkretnim
sluajevima nije sporno da su tuitelji po osnovu radnog odnosa
obavezno osigurani na penzijsko i invalidsko osiguranje, u smislu
lana 11. stav 2. taka 1. Zakona o PIO, da obavljaju poslove za
koje se, prema odredbi lana 66. Zakona o unutranjim
poslovima, za svakih 12 mjeseci efektivnog staa rauna 16
mjeseci i da apelant za tuitelje vri uplatu doprinosa za
penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu s lanom 21. stav 2.
Zakona o PIO, to i jeste njegova zakonska obaveza. Dakle,
Vrhovni sud je konstatirao da tuitelji po osnovu rada ostvaruju
sta osiguranja koji se rauna s uveanim trajanjem za vrijeme
koje je efektivno proveo na radu, u skladu s lanom 39. Zakona o
PIO, a ne sta osiguranja u smislu lana 29. tog zakona, kako to
pogreno smatraju niestepeni sudovi, odnosno drugostepeni sud.
Prema tome, istaknuto je da se zbog navedenih razloga plaa
tuitelja, na osnovu lana 5. stav 3. Zakona o platama, treba
uveavati za 0,5 % za svaku godinu ostvarenog staa osiguranja,
raunajui taj sta s uveanim trajanjem za sporni period u kojem
su tuitelji obavljali poslove iz lana 66. Zakona o unutranjim
poslovima. Na kraju, navedeno je da je tana apelantova tvrdnja
da ostvareni sta osiguranja s uveanim trajanjem ulazi u
penzijski sta osiguranika, tj. tuitelja, ali da to nije relevantno za
odluku u konkretnim sluajevima. Konano, Vrhovni sud je
konstatirao da iz navedenog proizlazi da su niestepeni sudovi,
odnosno drugostepeni sud, pogreno primijenili materijalno
pravo na tetu tuitelja kada su njihove tubene zahtjeve odbili
kao neosnovane.
IV. Apelacija
15. Apelant tvrdi da mu je osporenim presudama Vrhovnog
suda povrijeeno "pravo na pravino suenje zbog neujednaene
primjene prava kako od strane osnovnih, tako i okrunih sudova i
Vrhovnog suda". Apelant istie da je pogrean stav Vrhovnog
suda da tuiocima pripada pravo na uveanu plau po osnovu
Petak, 8. 11. 2013.
staa osiguranja koji, kao policijski slubenici, ostvaruju u

uveanom trajanju. Apelant smatra da se u tumaenju pojma sta
osiguranja iz Zakona o platama ne moe primijeniti Zakon o PIO
jer je, po njegovom miljenju, sta osiguranja iri pojam od
radnog staa, te da je sta osiguranja relevantan samo u pogledu
plaanja doprinosa i priznavanja penzijskog staa. Dalje, apelant
ukazuje da je lanom 2. Zakona o platama propisano da se plae
zaposlenih sastoje od plae za redovan rad uveane za naknadu
za minuli rad, a to, po njegovom miljenju, upuuje na zakljuak
da je akcent na efektivnom radu a ne na stau osiguranja. U
prilog tvrdnje da se moe govoriti o uveanju plae samo po
osnovu rada, apelant ukazuje i na Zakon o radu koji regulira da
radnik ima pravo na uveanu plau, pored ostalog, po osnovu
radnog staa. Apelant dalje smatra da je pogrean i stav
Vrhovnog suda da u konkretnim sporovima nije bilo relevantno
da sta osiguranja s uveanim trajanjem ulazi u penzijski sta, jer
iz navedenog, po njegovom miljenju, upravo proizlazi da Zakon
o PIO ne regulira minuli rad i lina primanja. Najzad, po
apelantovom miljenju, potvrda za navedeno je i lan 29. Zakona
o PIO koji regulira da se u sta osiguranja rauna svo radno
vrijeme provedeno u radnom odnosu s punim radnim vremenom.
Dalje, u prilog tvrdnji o povredi prava na pravino suenje
apelant je ukazao i da je u istoj pravnoj stvari i on izjavljivao vie
revizija kao i tuioci, te da je Vrhovni sud po njima razliito
postupao. U vezi s tim ukazuje na rjeenja Vrhovnog sud broj 77
0 p 011063 10 Rev od 14. septembra 2010. godine i broj 77 0 P
011038 10 Rev od 21. septembra 2010. godine kojim su revizije
odbaene, te da je jedan od sudija iz vijea koja su donijela ova
rjeenja uestvovao i u vijeu koje je donosilo osporene presude.
Apelant navodi i da je razliito postupanje bilo prisutno i pred
osnovnim i okrunim sudovima u istoj pravnoj stvari te da, kako
tvrdi, postoji 45 odluka okrunih sudova u njegovu korist i 35
odluka u korist tuilaca.
16. Vrhovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije u vezi
s apelantovom tvrdnjom da je razliito postupao povodom istog
pravnog pitanja istakao da su odluke na koje je apelant ukazao u
apelaciji kao dokaz razliitog postupanja procesne odluke kojima
se nije odluivalo o meritumu spora, pa se ne moe govoriti o
razliitom postupanju ovog suda. Zatim, ukazano je da je Ustavni
sud u svojoj Odluci broj AP 5584/10 od 29. jula 2011. godine
ukazao da je Vrhovni sud 7. februara 2011. godine, primjenom
lana 19. stav 1. Pravilnika o unutranjem sudskom poslovanju,
izrazio pravni stav u vezi s problematikom staa osiguranja s
uveanim trajanjem, a da su odluke koje se osporavaju
apelacijom identine s izraenim stavom i svim odlukama ovog
suda donesenim nakon tog stava.
17. Okruni sud je u odgovoru na navode iz apelacije
istakao da u svemu ostaje kod razloga i obrazloenja iz svoje
odluke.
18. Osnovni sud je u odgovoru na navode iz apelacije
istakao da u konkretnom sluaju treba primijeniti lan 2. i lan 5.
stav 3. Zakona o platama ali da je, poto navedene odredbe ne
odreuju pojam staa osiguranja, potrebno primijeniti Zakon o
PIO, kako je i navedeno u odluci ovog suda i potvreno od
Vrhovnog suda.
19. Tuilac je u odgovoru na apelaciju istakao da je o istom
injeninom i pravnom pitanju Ustavni sud ve odluivao u
svojoj Odluci broj AP 5584/10 od 29. januara 2011. godine, da iz
navoda iz apelacije ne proizlazi da ima osnova za ponovno
odluivanje, te je predloio da se apelacija odbaci kao
nedoputena.
20. Zakon o platama zaposlenih u Ministarstvu
unutranjih poslova, kazneno-popravnim ustanovama i
sudskoj policiji ("Slubeni glasnik Republike Srpske" br.

lan 2.
Plate zaposlenih iz lana 1. ovog zakona sastoje se od
osnovne plate za redovan rad uveane za naknadu za minuli rad i
poreza i doprinosa koji se uplauju za plate.
lan 5.
(1) Osnovna plata obraunava se mjeseno za puno radno
vrijeme prema radnom mjestu na koje je lice rasporeeno i
odgovarajuoj platnoj grupi.
(2) Osnovna plata iz stava (1) ovog lana obraunava se
tako to se cijena rada kao izraz vrijednosti za najjednostavniji
rad pomnoi sa koeficijentima iz l. 10, 11, 12, 13, 14, 15. i 16.
ovog zakona.
(3) Osnovna plata iz stava (2) ovog lana uveava se po
osnovu staa osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staa
osiguranja.
lan 25.
U sluaju da je materija koja je predmet ovog zakona na
drugaiji nain ureena zakonima i drugim optim aktima,
primjenjivae se odredbe ovog zakona.
21. Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju
Republike Srpske - Preieni tekst ("Slubeni glasnik
Republike Srpske" br. 106/05, 20/07, 33/08, 1/09, 71/09, 106/09 i
118/09) relevantne odredbe glase:
lan 21. st. 1. i 2.
Osnovice i stopa za obraun doprinosa za penzijsko i
invalidsko osiguranje utvruju se zakonom.
Stopa doprinosa iz stava 1. ovog lana za osiguranike koji
rade na radnim mjestima, odnosno poslovima na kojima se sta
osiguranja rauna sa uveanim trajanjem uveava se srazmjerno
stepenu uveanja staa.
lan 29.
U sta osiguranja rauna se sve vrijeme provedeno u
radnom odnosu sa punim radnim vremenom.
Kao vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim
vremenom podrazumijeva se i vrijeme koje je osiguranik proveo
u radnom odnosu sa skraenim radnim vremenom, ako je radno
vrijeme, u smislu propisa o radnim odnosima, izjednaeno sa
punim radnim vremenom.
lan 36.
Sta osiguranja sa uveanim trajanjem rauna se i
osiguraniku koji radi na naroito tekim i po zdravlje tetnim
radnim mjestima, ili u odreenim djelatnostima na naroito
tekim poslovima i na poslovima na kojima poslije navrenja
odreenih godina ivota osiguranik ne moe uspjeno da obavlja
svoju profesionalnu djelatnost.
Stepen uveanja staa osiguranja iz stava 1. ovog lana
zavisi od teine tetnosti rada, odnosno prirode posla i moe
iznositi najvie do 50%.
Odredba stava 1. ovog lana e se primjenjivati od 29.
decembra 2003. godine.
lan 39.
Osiguranicima iz lanova 35. i 36. ovog zakona, sta
osiguranja rauna se sa uveanim trajanjem, samo za vrijeme
koje su efektivno proveli na radu.
Kao vrijeme efektivno provedeno na radu, smatra se i
vrijeme koje je osiguranik proveo na godinjem odmoru i
plaenom odsustvu do 36 radnih dana u toku jedne kalendarske
godine, u skladu sa Zakonom.
lan 41.
Sta osiguranja u smislu l. 27. do 36. ovog zakona rauna
se osiguraniku, za vrijeme za koje je plaen doprinos za penzijsko
i invalidsko osiguranje.
22. Zakon o parninom postupku ("Slubeni glasnik RS"

br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu
glasi:
lan 237.
()
Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog djela
pravosnane presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske moe dozvoliti
reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odluivanje po
reviziji bilo od znaaja za primjenu prava u drugim
sluajevima.
VI. Dopustivost
23. U skladu s lanom VI/3.b) Ustava Bosne i
Hercegovine Ustavni sud, takoer, ima apelacionu nadlenost u
Hercegovini.
primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku
kojeg je koristio.
25. U konkretnom sluaju predmet osporavanja
apelacijom su presude Vrhovnog suda broj 77 0 P 011032 10
Rev od 26. aprila 2011. godine, broj 77 0 P 011075 10 Rev od
19. aprila 2011. godine, broj 77 0 P 011087 11 Rev od 8. juna
2011. godine, broj 77 0 P 011167 11 Rev od 8. juna 2011.
godine, broj 77 0 P 011079 10 Rev od 8. juna 2011. godine i
broj 77 0 P 011069 11 Rev od 8. juna 2011. godine je protiv
kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova moguih
prema zakonu. Zatim, osporene presude apelant je primio u
periodu od 12. maja 2011. godine do 21. juna 2011. godine, a
apelacije su podnesene u periodu od 11. jula 2011. godine do
19. jula 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano
lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacije
ispunjavaju i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog
suda, jer nisu oigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji
neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
Ustavni sud je utvrdio da apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu
dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant pobija navedene presude Vrhovnog suda
tvrdei da su tim presudama povrijeena njegova prava iz lana
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
dijelu glasi:
29. U sutini iz apelantovih navoda proizlazi kako smatra
da mu je pravo na pravino suenje povrijeeno zbog pogrene
primjene materijalnog prava, te da je zbog razliite prakse
redovnih sudova u, kako tvrdi, istom injeninom i pravnom
pitanju, doveden u pitanje princip pravne sigurnosti kao
segment prava na pravino suenje.
30. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na
pravino suenje zbog pogrene primjene materijalnog prava
Ustavni sud najprije ukazuje na svoju Odluku o dopustivosti i
Petak, 8. 11. 2013.
meritumu broj AP 5584/10 od 29. januara 2011. godine

(dostupna na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao da je ()
lanom 5. stav 3. Zakona o platama eksplicitno propisano:
"Osnovna plata iz stava (2) ovog lana uveava se po osnovu
staa osiguranja za 0,5 % za svaku godinu staa osiguranja", a
lanom 25. je propisano: "U sluaju da je materija koja je
predmet ovog zakona na drugaiji nain ureena zakonima i
drugim optim aktima, primjenjivae se odredbe ovog zakona".
Iz navedenih odredbi lana 25. Zakona o platama
nedvosmisleno je vidljivo da je predmetni zakon lex specialis u
odnosu na sve ostale zakone kojima se ureuju pitanja vezana
za isplatu i obraun plata. Poredei ovaj zakon sa ostalim
zakonima koji reguliraju pitanja obrauna plate za druge
kategorije zaposlenih (uprava, prosvjeta, kultura i sl.), Ustavni
sud zapaa da je tim drugim propisima ova materija regulirana
na drugaiji nain budui da je u tim propisima, to ih u bitnom
razlikuje od Zakona o platama, propisano da se iznos uveanja
plate po osnovu radnog staa od 0,5% vri za svaku navrenu
godinu radnog staa a ne staa osiguranja. S obzirom na
navedeno, te na odredbe kojim je regulirano da e se Zakon o
platama primijeniti u svim pitanjima vezanim za nain
obrauna i isplate plate licima koja platu primaju na osnovu
tog zakona (prema lanu 1. tog zakona, to su: ovlatena
slubena lica, dravni slubenici i druga zaposlena lica u MUPu, kazneno-popravnim ustanovama i Sudskoj policiji Republike
Srpske), za Ustavni sud je nesporno da je namjera
zakonodavca, odnosno ratio legis samog zakona, bila da status
ovih lica s aspekta isplate plate, upravo s obzirom na
specifinost poslova koje obavljaju, bude reguliran na drugaiji
nain u odnosu na druga lica iji je status reguliran drugim
propisima" (taka 37). Dalje, u citiranoj odluci je ukazano i da
() pojam staa osiguranja predstavlja vremenski period (koji
ne mora biti neprekidan) za koji su plaeni doprinosi iz PIO-a.
U sta osiguranja se ubraja i radni sta sa uveanim trajanjem
koji se naziva beneficirani sta kod kojeg se zbog posebnih
uvjeta pod kojima radnik radi radniku umjesto 12 mjeseci
priznaje 16 mjeseci staa osiguranja. Nasuprot tome, penzijski
sta je iri pojam i obuhvata ve spomenuti sta osiguranja, ali
i poseban sta koji predstavlja vrijeme koje je lice provelo van
osiguranja (nisu plaani doprinosi za penzijsko i invalidsko
osiguranje), ali koje mu se zbog posebnih okolnosti kojima je
bilo izloeno i koje su predviene zakonom priznaje u penzijski
sta prilikom ostvarivanja prava iz PIO-a (npr., vrijeme
provedeno u oruanim snagama za vrijeme rata, roenje treeg
ili vie djece i sl.) i koji se ne rauna u sta osiguranja. Dakle,
beneficirani sta kao sta osiguranja s uveanim trajanjem je
zakonska kategorija koja podrazumijeva obavezu poslodavca
da prilikom obrauna plate, u okviru minulog rada, uzima u
obzir i taj sta i uvea iznos plate za 0,5% za svaku godinu
staa osiguranja a ne za svaku godinu efektivnog radnog staa,
kako su to protumaili redovni sudovi koji su odbili tubene
zahtjeve apelanata. Takoer je za Ustavni sud neupitno da
takav rad ne predstavlja rad preko punog radnog vremena
(napomena: u smislu lana 29. Zakona o PIO), kako su
zakljuili okruni sudovi (taka 38).
31. U konkretnom sluaju Ustavni sud primjeuje da iz
obrazloenja osporenih presuda Vrhovnog suda proizilazi da je
zauzeo stav da lanom 5. Zakona o platama nije definirano ta
se smatra staom osiguranja, pa da je u tom smislu mjerodavna
primjena Zakona o PIO. Nadalje, Vrhovni sud je zauzeo stav da
su tuioci po osnovu rada ostvarivali sta osiguranja s
uveanim trajanjem za vrijeme koje je efektivno provedeno na
radu u skladu sa lanom 39. Zakona o PIO, a ne lanom 29.
Zakona o PIO kako je to pogreno tumaio Okruni sud. Na
temelju navedenog Vrhovni sud je i zakljuio da tuiocima, u
Petak, 8. 11. 2013.
smislu lana 5. stav 3. Zakona o platama, plaa treba biti

uveana za 0,5% za svaku godinu ostvarenog staa osiguranja.
32. Imajui u vidu citirane stavove Ustavnog suda iz
Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP 5584/10 od 29.
januara 2011. godine, kao i razloge i obrazloenja na kojima je
Vrhovni sud zasnovao primjenu materijalnog prava a koji, po
ocijeni Ustavnog suda, ne ostavljaju utisak proizvoljnosti,
Ustavni sud zakljuuje da su apelantovi navodi o povredi prava
na pravino suenje zbog pogrene primjene materijalnog prava
neosnovani.
33. Zatim, apelant tvrdi da mu je pravo na pravino
suenje povrijeeno i zbog injenice da su redovni sudovi, a
posebno Vrhovni sud, raspravljajui isto injenino i pravno
pitanje, donosili razliite odluke. Prema navedenom, u sutini
proizlazi da apelant smatra da je povrijeen princip pravne
sigurnosti kao segment prav ana pravino suenje.
34. U vezi s ovim dijelom navoda Ustavni sud podsjea da
je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 1076/09 od 26.
januara 2012. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda,
www.ustavnisud.ba), slijedei praksu Evropskog suda, zauzeo
stav da princip pravne sigurnosti predstavlja segment prava na
pravino suenje. Zatim, u navedenoj odluci je zakljueno da je
ovaj princip povrijeen u situaciji kada iz istog suda, koji je pri
tom i sud posljednje instance za odluivanje u odreenom
pitanju, u sluajevima koji se zasnivaju na istom ili slinom
injeninom i pravnom osnovu dolaze proturjene odluke u
kojim su izostali obrazloenja i razlozi iz kojih bi bilo vidljivo
zato je sud odstupio od ranije prakse, a pri tom ne postoji
mehanizam koji bi osigurao konzistentnost u odluivanju (taka
37).
35. Ustavni sud ukazuje i da je u Odluci o dopustivosti i
meritumu broj AP 1527/10 od 25. aprila 2013. godine
(dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba)
ukazao da se pri ocjeni predstavljaju li suprotne odluke
domaih sudova, koji su pri tom i sudovi posljednje instance za
odluivanje o odreenom pitanju, povredu prava na pravino
suenje razvijeni sljedei kriteriji: postoje li "oigledne i
dugorone razlike" u praksi suda, je li pred domaim sudovima
osiguran mehanizam za prevazilaenje nesaglasnosti, i ako
postoji, u kojem obimu (stav 25). Rukovodei se ovim
kriterijima u citiranoj odluci je zakljueno da ne postoji
povreda prava na pravino suenje, pored ostalog, u situaciji
kada se, u okolnostima konkretnog sluaja, ne moe zakljuiti
da donoenje dvije razliite odluke o istom injeninom i
pravnom pitanju upuuje na postojanje "oiglednih i
dugoronih razlike" u praksi suda, a pri tom u domaem
pravnom sistemu postoji mehanizam u obimu koji omoguava
prevazilaenje razlika (stav 32).
36. Najzad, Ustavni sud ukazuje da je u naprijed citiranoj
Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 5584/10 ukazao da:
() u konkretnoj oblasti sudovi na teritoriji Republike Srpske
donose razliite odluke (u konkretnim sluajevima Osnovni sud
i Okruni sud u Doboju su donijeli negativne odluke povodom
tubenih zahtjeva apelanata, dok je Okruni sud u Bijeljini
donio pozitivne odluke, to je vidljivo iz odluke koju su apelanti
priloili uz apelacije (Presuda Okrunog suda u Bijeljini broj
80 0 P 011223 10 G od 21. aprila 2010. godine), tako da je
praksa neujednaena i time su dovedeni u neravnopravan
poloaj zaposlenici iz ove kategorije (policijski slubenici) u
razliitim dijelovima Republike Srpske kao jednog istog nivoa
vlasti u Bosni i Hercegovini. Navedenim postupanjem sudova
je, takoer, stvorena i pravna nesigurnost u ovoj vrsti radnih
sporova. Osim toga, iz dokumentacije dostavljene uz apelacije
proizlazi da je i sam Vrhovni sud Republike Srpske izrazio
pravni stav (koji ima upuujui karakter shodno lanu 19. stav
1. Pravilnika o unutranjem sudskom poslovanju, objavljen u
"Slubenom glasniku BiH" broj 57/08) da "zaposlenim koji

ostvaruju pravo na platu primjenom odredaba Zakona o
platama zaposlenih u Ministarstvu unutranjih poslova,
kazneno-popravnim ustanovama i sudskoj policiji ("Slubeni
glasnik Republike Srpske" broj 118/07, 116/09 i 1/11), a koji
rade na radnim mjestima, odnosno poslovima za koje se sta
osiguranja rauna sa uveanim trajanjem, osnovna plata se
uveava u skladu sa odredbom lana 5. stav 3. tog zakona za
svaku godinu staa osiguranja raunajui sta osiguranja sa
uveanim trajanjem, ukoliko je u smislu odredbe lana 41. u
vezi sa lanom 21. stav 2. Zakona o penzijskom i invalidskom
osiguranju Preieni tekst ("Slubeni glasnik Republike
Srpske" broj 106/05, 20/07, 113/07, 33/08, 1/09, 71/09 i
118/09) doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje uplaen
srazmjerno stepenu uveanja staa (vidi Pravno shvatanje
Graansko-upravnog odjeljenja Vrhovnog suda Republike
Srpske broj 118-0-CYK-10-000 365 zauzeto na sjednici od 7.
februara 2011. godine koje je dostavljeno svim sudovima na
teritoriji RS)", koji u konkretnim sluajevima redovni sudovi
nisu ispotovali (taka 40).
37. U konkretnom sluaju apelant u prilog tvrdnje o
razliitoj praksi sudova, a posebno Vrhovnog suda, ukazuje na
dva rjeenja Vrhovnog suda kojim je revizija u istom
injeninom i pravnom pitanju odbaena kao nedoputena.
Ustavni sud najprije primjeuje da se radi o procesnim
odlukama, odnosno da u ovim sluajevima Vrhovni sud nije
odluivao o meritumu spora. Zatim, Ustavni sud primjeuje da
su oba rjeenja na koja apelant ukazuje donijeta 2010. godine,
tj. prije nego to je Vrhovni sud zauzeo pravno obavezujui
stav koji je zastupao i u presudama koje su predmet
osporavanja u konkretnom sluaju. Najzad, apelant ne navodi i
u tom smislu ne nudi niti jedan dokaz da je u periodu donoenja
osporenih presuda Vrhovni sud odstupio od svog stava na koji
je ukazano u citiranoj Odluci Ustavnog suda broj AP 5584/10.
38. Ustavni sud podsjea da zahtjevi pravne sigurnosti i
zatita legitimnog povjerenja javnosti ne daju pravo na stabilnu
(nepromjenjivu) sudsku praksu (vidi Evropski sud, Undic
protiv Francuske, aplikacija broj 20153/04, stav 74, od
18. decembra 2008. godine). Razvoj sudske prakse nije sam po
sebi suprotan efektivnom administriranju pravde, jer propust da
se odri dinamian i evolutivan pristup moe dovesti u pitanje
ometanje reformi ili poboljanja (vidi Evropski sud,
Atanasovski
protiv
"Bive
Jugoslovenske
Republike
Makedonije" broj 36815/03, stav 38, 14. januar 2010. godine).
39. U okolnostima konkretnog sluaja Ustavni sud
primjeuje da je Vrhovni sud, imajui u vidu razliitu praksu
niestepenih sudova, zauzeo stav u argumentovanom i
obrazloenom Pravnom shvatanju koji je dosljedno slijedio i u
osporenim presudama. Zatim, Ustavni sud primjeuje da
niestepeni sudovi ovaj stav, iako im je dostavljen, nisu
slijedili. U tom smislu, odluujui o revizijama Vrhovni sud ih
je i doputao shodno lanu 237. stav 3. ZPP-a, upravo
ukazujui da postoje razliita pravna shvatanja niestepenih
sudova u primjeni relevantnih odredbi materijalnog prava.
Prema navedenom, injenica da su u dva sluaja koja su
pokretala identino injenino i pravno pitanje revizije
odbaene, u okolnostima konkretnog sluaja, a suprotno
aplelantovim tvrdnjama, ne predstavljaju razliitu praksu o
istom ili slinom injeninom i pravnom pitanju koja dovodi u
pitanje princip pravne sigurnosti kao segment prava na pravino
suenje. Naime, Vrhovni sud je, kao sud posljednje instance,
promijenio svoj stav zauzimanjem Pravnog shvatanja, ovaj stav
je dosljedno i slijedio i kroz institut revizije, dozvoljavajui je u
svim predmetima u kojim je pokretano isto pravno pitanje,
dosljedno ga primjenjivao i tako osigurao prevazilaenje razlika
u tumaenju i primjeni materijalnog prava koje su bile prisutne
pred niestepenim sudovima. Stoga, Ustavni sud zakljuuje da

su apelantovi navodi i u ovom dijelu neosnovani.
povredi prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne
i Hercegovine neosnovani.
VIII. Zakljuak
41. Ustavni sud zakljuuje da ne postoji povreda prava na
pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
kada je redovni sud dao jasne i obrazloene razloge na temelju
kojih je primijenio relevantne odredbe materijalnog prava koji
ne ostavljaju utisak proizvoljnosti, te kada redovni sud, kao sud
posljednje instance, primjenu prava temelji na dosljednoj
primjeni stava koji je zauzeo, kroz mehanizam kojim je
osigurano prevazilaenje razlika u tumaenju i primjeni
relevantnog materijalnog prava.
42. Na osnovu lana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda,
43. Prema lanu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine,
odluke Ustavnog suda su konane i obavezujue.
Predsjednica
1981

u predmetu broj AP 3144/13, rjeavajui apelaciju Slube za
zapoljavanje Hercegovako-neretvanskog kantona Mostar,
na temelju lanka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, lanka
59. stavak 2. alineja 2, lanka 61. st. 1. i 2. i lanka 64. stavak 1.
Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Mato Tadi, sudac
Usvaja se apelacija Slube za zapoljavanje

Hercegovako-neretvanskog kantona Mostar.
Utvruje se povreda lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine.
Ukida se Rjeenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I
056717 12 Gi od 2. srpnja 2013. godine.
Predmet se vraa Kantonalnom sudu u Mostaru koji je
duan, po urnom postupku, donijeti novu odluku sukladno
lanku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalae se Kantonalnom sudu u Mostaru da, sukladno
lanku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti
Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem
provedbe ove odluke.
Na temelju lanka 77. stavak 6. Pravila Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine prestaje pravno djelovanje Odluke o
privremenoj mjeri broj AP 3144/13 od 17. srpnja 2013. godine.
Petak, 8. 11. 2013.
OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Sluba za zapoljavanje Hercegovako-neretvanskog
kantona Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Nedim
Ademovi, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 16. srpnja 2013.
daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Kantonalnog suda u
Mostaru broj (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 58 0 I 056717
12 Gi od 2. srpnja 2013. godine, Rjeenja Opinskog suda u
Mostaru (u daljnjem tekstu: Opinski sud) broj 58 0 I 056717 09
I od 24. oujka 2011. godine i Rjeenja o izvrenju Opinskog
suda broj 58 0 I 056717 09 I od 6. sijenja 2011. godine. Apelant
je, takoer, podnio zahtjev za donoenje privremene mjere kojom
bi Ustavni sud "privremeno prekinuo izvrenje Rjeenja
Opinskog suda broj 58 0 I 056717 09 I od 24. marta 2011.
godine, koje je potvreno Rjeenjem Kantonalnog suda broj 58 0
I 056717 12 Gi od 2. jula 2013. godine, u dijelu koji se tie
prava na usklaivanje mjesenog iznosa naknade s prosjenom
neto platom u Federaciji Bosne i Hercegovine" do donoenja
odluke o apelaciji. Apelant je 26. srpnja 2013. godine dopunio
apelaciju.
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP
3144/13 od 17. srpnja 2013. godine naloio Opinskom sudu da
ne provodi postupak ovrhe Rjeenja o izvrenju broj 58 0 I
056717 09 I od 6. sijenja 2011. godine u dijelu koji se tie prava
na usklaivanje mjesenog iznosa naknade s prosjenom neto
plaom u Federaciji Bosne i Hercegovine.
od Kantonalnog suda, Opinskog suda i Rede Sinanovia, kao
druge strane u predmetnom postupku, zatraeno je 22. srpnja
2013. godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Redo Sinanovi je dostavio 6.
kolovoza 2013. godine, Kantonalni sud 28. kolovoza 2013.
godine i Opinski sud 29. kolovoza 2013. godine.
odgovor na apelaciju Rede Sinanovia je dostavljen apelantu 22.
kolovoza 2013. godine, a odgovori Kantonalnog suda i
Opinskog suda 3. rujna 2013. godine.
sljedei nain.
7. Apelant je donio Rjeenje broj UP/I-04/3-3796/2-2007
od 4. svibnja 2007. godine kojim je Redi Sinanoviu utvreno
pravo na novanu naknadu temeljem sudjelovanja u obrani Bosne
i Hercegovine u trajanju od tri godine, poevi od 1. svibnja
2007. do 30. travnja 2010. godine, te odreeno da visina novane
naknade iznosi 150,80 KM mjeseno, odnosno 25% prosjene
neto plae isplaene u Federaciji Bosne i Hercegovine u
prethodnoj godini prema podacima Federalnog zavoda za
statistiku.
8. Redo Sinanovi (u daljnjem tekstu: traitelj ovrhe) je
Opinskom sudu podnio prijedlog za ovrhu, na temelju
apelantovog Rjeenja broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. svibnja
2007. godine, radi isplate neisplaenih naknada za travanj,
svibanj i lipanj 2008. godine u ukupnom iznosu od 496,50 KM
(po 165,50 KM mjeseno), te isplate razlike naknada za sijeanj,
veljau, oujak, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i
prosinac 2008. godine u iznosu od 132,30 KM.
9. Opinski sud je, postupajui po prijedlogu traitelja
ovrhe, donio Rjeenje o izvrenju broj 58 0 I 056717 09 I od 6.
sijenja 2011. godine kojim je dozvolio predloeno ovrha.
Petak, 8. 11. 2013.
10. Protiv navedenog rjeenja o izvrenju apelant je podnio

prigovor Opinskom sudu, koji je Rjeenjem broj 58 0 I 056717
09 I od 24. oujka 2011. godine odbio apelantov prigovor kao
neutemeljen. U obrazloenju rjeenja Opinski sud je, prije
svega, naveo da je potraivanje traitelja ovrhe odreeno
kvalificiranom ovrnom ispravom, kao i da u postupku ovrhe
vai naelo formalnog legaliteta. S obzirom na to, Opinski sud
je naveo kako nije u mogunosti preispitivati ovrni naslov, te
kako je predmetna ovrna isprava u potpunosti podobna za ovrhu
u smislu odredaba lanka 27. stavak 1. Zakona o ovrnom
postupku (u daljnjem tekstu: ZOP). Opinski sud je dalje naveo
da je odredbama lanka 8. stavak 3. Zakona o pravima
razvojaenih branitelja i lanova njihovih obitelji (u daljnjem
tekstu: Zakon o pravima razvojaenih branitelja) propisano da
"neuposleni razvojaeni branitelj kojemu je priznato sudjelovanje
u obrani Bosne i Hercegovine u trajanju od najmanje jednu
godinu ima pravo na novanu naknadu za vrijeme neuposlenosti
u iznosu od 25% prosjene plae u Federaciji Bosne i
Hercegovine iz prethodne godine". Takoer, Opinski sud je
naveo da je odredbama lanka 11. stavak 1. Uputstva o nainu
ostvarivanja i isplate novane naknade razvojaenih branitelja za
vrijeme neuposlenosti (u daljnjem tekstu: Uputstvo), koje je
donio Federalni zavod za zapoljavanje, propisano da "visinu
novane naknade ini 25% prosjene neto plae isplaene u
Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini prema
podacima Federalnog zavoda za statistiku". Imajui u vidu
navedeno, Opinski sud je zakljuio da je apelant u obvezi
mjesene novane naknade razvojaenih branitelja za 2008.
godinu uskladiti s osnovicom od 25% prosjene neto plae
isplaene u 2007. godini prema podacima Federalnog zavoda za
statistiku.
11. Odluujui o apelantovome prizivu protiv navedenoga
rjeenja, Kantonalni sud je donio Rjeenje broj 58 0 I 056717 12
Gi od 2. srpnja 2013. godine kojim je priziv odbio kao
neutemeljen i pobijano rjeenje potvrdio. U obrazloenju rjeenja
Kantonalni sud je naveo da "sud u izvrnom postupku ne
preispituje izvrni naslov, budui da je predmetna izvrna isprava
u potpunosti bila podobna za izvrenje", te da je stoga
prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio apelantov
prigovor protiv rjeenja o ovrsi. Glede apelantovih prizivnih
navoda da nije bio duan usklaivati visinu novanih naknada u
2008. godini s osnovicom od 25% prosjene neto plae isplaene
u prethodnoj godini, Kantonalni sud je naveo kako su takvi
navodi neutemeljeni, budui da Zakon o pravima razvojaenih
branitelja ukazuje na opreno.
IV. Apelacija
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama
Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz lanka II/3.(k) Ustava
Bosne i Hercegovine, te da je povrijeeno naelo pravne drave
iz lanka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi kako
se Rjeenje broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. svibnja 2007.
godine ne moe smatrati podobnom ovrnom ispravom za ovrhu
na nain kako je to traitelj ovrhe odredio u svome prijedlogu, te
da je samim tim prvostupanjski sud odredio ovrhu koja ne
proizlazi iz predmetnog rjeenja ime je postupio opreno
odredbama lanka 27. ZOP-a. Apelant dalje navodi da je
iskljuiva nadlenost apelanta kao upravnog organa odluivanje o
pitanju prava na novanu naknadu temeljem sudjelovanja u
obrani Bosne i Hercegovine. Naime, apelant navodi da samim
tim kod odreivanja "predmeta, vrste, obima i vremena
ispunjenja obveze" (lanak 24. stavak 2. ZOP-a) upravni organ
ima iskljuivu diskreciju (pravo) tumaiti relevantne odredbe
Zakona o pravima razvojaenih branitelja. Meutim, apelant
ukazuje da se u predmetnom sluaju upravo dogodilo da je sudski

organ, davanjem svoga tumaenja navedenoga zakona u okviru
ovrnog postupka, preuzeo diskreciju i ovlast upravnog organa
(apelanta) i time prekrio odredbe lanka 47. stavak 1. toka 1. u
svezi s lankom 27. ZOP-a. Potom, apelant navodi kako je pravo
na novanu naknadu temeljem sudjelovanja u obrani BiH
regulirano odredbama lanka 6. stavak 1. toka 1. i l. 7. i 8.
Zakona o pravima razvojaenih branitelja. U svezi s tim, apelant
ukazuje da se osnovica za novano potraivanje odreuje na
temelju prosjene neto plae u Federaciji Bosne i Hercegovine u
godini koja je prethodila donoenju rjeenja (lanak 7), te da se
rjeenje odnosi na odreeno vremensko razdoblje, od jedne do tri
godine (lanak 8. st. 3. i 4). Pri tome, apelant istie da nijednom
odredbom toga zakona nije eksplicitno propisano da se fiksni
iznosi naknade, koji su odreeni u momentu donoenja rjeenja,
revaloriziraju prema promjenama neto plae u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Takoer, apelant navodi da se u konkretnom
sluaju kri i naelo pravne sigurnosti, budui da su osporena
rjeenja dijametralno oprena sudskoj praksi kakvu su zauzeli
sudovi u Zeniko-dobojskom kantonu, a koja se tie identinog
pitanja (u prilogu dostavljena relevantna sudska odluka).
13. Kantonalni sud je naveo da je odluka toga suda
donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, bez uinjenih
povreda odredaba parninog postupka, te da osporenom
presudom toga suda nije prekreno apelantovo pravo iz lanka
II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
14. Opinski sud je naveo da je, po miljenju toga suda,
osporena odluka toga suda zakonita, te da su samim tim
neutemeljeni apelantovi navodi o krenju prava na imovinu.
Opinski sud je naveo da apelantovo Rjeenje UP/I-04/3-3796/22007 od 4. svibnja 2007. godine ispunjava uvjete propisane
lankom 23. stavak 2. ZOP-a, odnosno da predstavlja ovrnu
ispravu podobnu za ovrhu u smislu lanka 27. stavak 1. ZOP-a.
15. Traitelj ovrhe je, prije svega, naveo da apelant nije
izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine
protiv osporenog rjeenja Kantonalnog suda, odnosno da nije
iscrpio pravne lijekove mogue po zakonu, te da je stoga
predmetna apelacija preuranjena. Traitelj ovrhe je dalje naveo da
je Federalni zavod za zapoljavanje donio Uputstvo o nainu
ostvarivanja i isplate naknade razvojaenim braniteljima za
vrijeme neuposlenosti, te da je Federalno ministarstvo za pitanja
boraca i invalida obrambeno-oslobodilakog rata svojim
Dopisom broj 05-02-498/08 od 11. veljae 2008. godine
potvrdilo da se novane naknade za vrijeme neuposlenosti
usklauju s prosjenom plaom u Federaciji Bosne i Hercegovine
iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za
statistiku. Takoer, traitelj ovrhe je naveo da je Hercegovakoneretvanski kanton u vie od 3.000 sluajeva isplatio usklaene
naknade razvojaenim braniteljima, meu kojima je i traitelj
ovrhe, te da nema razloga da se to ne uini i u ostalim
sluajevima.
16. U Zakonu o ovrnom postupku ("Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06
lanak 23. stavak 1. toka 2.
(1) Ovrne isprave su:
2) ovrna odluka donesena u upravnom postupku i
poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje
novane obveze, ukoliko zakonom nije drugaije odreeno;
lanak 24. stavak 2.
(2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu,
smatra se rjeenje i zakljuak koji su u upravnom postupku
donijeli organi uprave i slube za upravu ili pravna osoba s

javnim ovlastima [].
lanak 27. stavak 1.
(1) Ovrna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj
naznaeni traitelj ovrhe i ovrenik, te predmet, vrsta, opseg i
vrijeme ispunjenja obveze.
lanak 36. stavak 1.
(1) Prijedlog za ovrhu mora sadravati zahtjev za ovrhu u
kojem e biti naznaena ovrna ili vjerodostojna isprava na
temelju koje se trai ovrha, traitelj ovrhe i ovrenik, trabina ije
se ostvarenje trai, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, predmet
ovrhe ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za
provedbu ovrhe.
lanak 39. st. 1. i 4.
(1) U rjeenju o ovrsi moraju biti naznaeni ovrna,
odnosno vjerodostojna isprava na temelju koje se ovrha
odreuje, traitelj ovrhe i ovrenik, trabina koja se ostvaruje,
sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu
ovrhe.
(4) Rjeenje o ovrsi ne mora biti obrazloeno i moe se
izdati stavljanjem tambilja na prijedlog za ovrhu.
17. U Zakonu o pravima razvojaenih branitelja i
lanova njihovih obitelj ("Slubene novine Federacije Bosne i
Hercegovine" br. 61/06, 27/08 i 32/08) relevantne odredbe glase:
lanak 2. stavak 1.
Razvojaenim braniteljem, u smislu ovoga Zakona, smatra
se pripadnik Hrvatskoga vijea obrane, Armije Republike Bosne i
Hercegovine i policije nadlenoga organa unutarnjih poslova (u
daljnjem tekstu: Oruane snage), koji je sudjelovao u obrani
Bosne i Hercegovine (poetak agresije na opinu Ravno) od
18.09.1991. do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka
izravne ratne opasnosti i koji je razvojaen rjeenjem nadlenoga
vojnog tijela kao i osoba koja je sudjelovala u pripremi za
obranu i u obrani Bosne i Hercegovine u vrijeme prije
18.09.1991. godine, a koja je angairana od nadlenih tijela.
lanak 6. stavak 1. toka 1.
Pod uvjetima utvrenim ovim Zakonom osobe iz lanka 2.
ovoga Zakona imaju pravo na:
1. novanu naknadu za vrijeme neuposlenosti;
lanak 7.
Osnovicu za sva novana primanja prema ovome Zakonu
ini prosjena mjesena neto-plaa isplaena u Federaciji Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) u prethodnoj
godini, prema podacima Zavoda za statistiku Federacije Bosne i
Hercegovine.
lanak 8.
Neuposleni razvojaeni branitelj ima pravo na novanu
naknadu za vrijeme neuposlenosti ovisno o vremenu provedenom
u Oruanim snagama.
Pravo iz stavka 1. ovoga lanka moe ostvariti razvojaeni
branitelj koji se prema Zakonu o posredovanju u upoljavanju i
socijalnoj sigurnosti neuposlenih osoba ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 55/00, 41/01 i 22/05) smatra neuposlenom
osobom.
Neuposleni razvojaeni branitelj kojemu je priznato
sudjelovanje u obrani Bosne i Hercegovine u trajanju od
najmanje jednu godinu ima pravo na novanu naknadu za
vrijeme neuposlenosti u iznosu od 25% prosjene plae u
Federaciji iz prethodne godine i to najdulje jednu godinu od
dana stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno prijavljivanjem
nadlenome Zavodu za upoljavanje do uposlenja ili odbijanja
ponuenoga uposlenja koje odgovara njegovoj strunoj spremi.
Pod uvjetima i na nain iz prethodnoga stavka za
sudjelovanje u obrani Bosne i Hercegovine u trajanju od
Petak, 8. 11. 2013.
najmanje dvije godine razvojaeni branitelj ima pravo na

novanu naknadu u trajanju od najdulje dvije godine, a za
sudjelovanje u obrani tri godine ima pravo na naknadu u trajanju
najdulje tri godine.
lanak 10. stavak 2.
Ravnatelj e Federalnoga zavoda za upoljavanje u roku od
30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti blii
propis o nainu ostvarivanja i isplate novane naknade za
vrijeme neuposlenosti.
18. Uputstvo o nainu ostvarivanja i isplate naknade
demobiliziranim braniteljima za vrijeme neuposlenosti koje je
donio ravnatelj Federalnog zavoda za zapoljavanje na temelju
lanka 10. stavak 2. Zakona o pravima razvojaenih branitelja i
lanova njihovih obitelji ("Slubene novine Federacije BiH" broj
61/06), u relevantnom dijelu glasi:
lan 11.
(1) Visinu novane naknade ini 25% prosjene neto plae
isplaene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, prema podacima
Federalnog zavoda za statistiku.
(2) Novana naknada iz stava 1 ovog lana nezaposlenom
demobiliziranom braniocu isplauje se mjeseno poev od dana
podnoenja zahtjeva u trajanju:
a) 12 mjeseci za uee u odbrani BiH od najmanje 1 do 2
godine,
b) 24 mjeseca za uee u odbrani BiH od 2 do 3 godine,
c) 36 mjeseci za uee u odbrani BiH od 3 i vie godina.
VI. Dopustivost
koristio.
je Rjeenje Kantonalnog suda broj 58 0 I 056717 12 Gi od 2.
srpnja 2013. godine protiv kojega nema drugih uinkovitih
pravnih lijekova moguih prema zakonu. Potom, osporeno je
rjeenje apelant primio 8. srpnja 2013. godine, a apelacija je
podnesena 16. srpnja 2013. godine tj. u roku od 60 dana kako je
Pravila Ustavnog suda zato to nije oevidno (prima facie)
neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega
glede dopustivosti
VII. Meritum
23. Apelant pobija navedena rjeenja, tvrdei da su tim
rjeenjima povrijeena njegova prava iz lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lanka II/3.(k) Ustava Bosne i
Hercegovine, te da je povrijeeno naelo pravne drave iz lanka
I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
24. Ustavni sud, prije svega, podsjea na svoj stav da
dravna tijela i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka,
uivaju garancije prava na pravian postupak i prava na imovinu
iz lanka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni
sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27.
Petak, 8. 11. 2013.
veljae 2004. godine, objavljena u "Slubenom glasniku Bosne i

Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog
suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud e
ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo
na pravino suenje i pravo na imovinu iz lanka II/3.(e) i (k)
Ustava Bosne i Hercegovine.
dijelu glasi:
26. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom sluaju radi o
ovrnom postupku u kojemu apelant ima svojstvo ovrenika, te
da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti lanka II/3.(e) Ustava
Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjea na svoj
principijelan stav o neprimjenjivosti lanka II/3.(e) Ustava Bosne
i Hercegovine na ovrni postupak u situaciji kada apelaciju
podnosi ovrenik, odnosno osoba protiv kojeg se provodi ovrha.
Meutim, Ustavni sud isto tako podsjea na svoj stav da je lanak
II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se
u ovrnom postupku utvruju nova graanska prava i obveze
(vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. oujka 2004.
godine,
dostupna
na
web-stranici
Ustavnog
suda
www.ustavnisud.ba). U svezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje
da su redoviti sudovi, pozivajui se na odredbe lanka 8. stavak
3. Zakona o pravima razvojaenih branitelja i lanka 11. stavak 1.
Uputstva, obvezali apelanta da traitelju ovrhe isplati "usklaene"
visine mjesenih novanih naknada za 2008. godinu. S obzirom
da je, dakle, u predmetnom ovrnom postupku dolo do
utvrivanja novih graanskih prava i obveza, Ustavni sud
ukazuje da je samim tim lanak II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine primjenjiv.
27. Apelant smatra kako mu je u predmetnom ovrnom
postupku nametnuta obveza koja ne proizlazi iz ovrne isprave,
odnosno da rjeenje o ovrsi (u dijelu u kojem su mjeseni iznosi
novane naknade usklaeni s prosjenom neto plaom u
Federaciji Bosne i Hercegovine) ne odgovara ovrnoj ispravi,
ime su prekrene relevantne odredbe ZOP-a. U svezi s tim,
Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog
suda, zadaa ovih sudova nije preispitivati zakljuke redovitih
sudova glede injeninog stanja i primjene materijalnog prava
(vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti
od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime,
Ustavni sud nije mjerodavan supstituirati redovite sudove u
procjeni injenica i dokaza, ve je openito zadaa redovitih
sudova ocijeniti injenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski
sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10.
svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaa
Ustavnog suda je ispitati je li eventualno dolo do povrede ili
zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravino suenje, pravo
na pristup sudu, pravo na uinkovit pravni lijek i dr.), te je li
primjena
zakona
bila,
eventualno,
proizvoljna
ili
diskriminacijska.
28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, moe
iznimno, kada ocijeni da je u odreenom postupku redoviti sud
primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud,
Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26),
upustiti u ispitivanje naina na koji su mjerodavni sudovi
utvrivali injenice i na tako utvrene injenice primijenili
pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenoga Ustavni sud
podsjea i da je u vie svojih odluka ukazao da oevidna
proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne moe
voditi ka jednom pravinom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka

broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, toka 25. i dalje).
Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud e u konkretnom sluaju, s
obzirom na pitanja koja apelant problematizira, ispitati je li
osporena odluka Kantonalnog suda, kao konana odluka u
predmetnom postupku, utemeljena na proizvoljnoj primjeni ZOPa.
29. U konkretnom sluaju, Ustavni sud opaa da je
apelantovim Rjeenjem broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. svibnja
2007. godine traitelju ovrhe utvreno pravo na novanu naknadu
temeljem sudjelovanja u obrani Bosne i Hercegovine u trajanju
od tri godine, poevi od 1. svibnja 2007. do 30. travnja 2010.
godine, te odreeno da visina novane naknade iznosi 150,80
KM mjeseno, odnosno 25% prosjene neto plae isplaene u
podacima Federalnog zavoda za statistiku. Ustavni sud dalje
opaa da je traitelj ovrhe podnio prvostupanjskom sudu
prijedlog za ovrhu (na temelju navedenoga rjeenja) radi isplate
neisplaenih naknada za travanj, svibanj i lipanj 2008. godine, te
radi isplate razlike naknada za 2008. godinu, to u stvari
predstavlja razliku izmeu naknade od 150,80 KM mjeseno
(koja je utvrena apelantovim rjeenjem) i naknade od 165,50
KM mjeseno (koja ini 25% prosjene neto plae isplaene u
Federaciji Bosne i Hercegovine u 2007. godini). Takoer,
Ustavni sud opaa da su redoviti sudovi, postupajui po tako
podnesenom prijedlogu za ovrhu, u predmetnom ovrnom
postupku dopustili predloenu ovrhu, uz obrazloenje da je
apelant u "obvezi" mjesene iznose naknada za 2008. godinu
uskladiti s osnovicom od 25% prosjene neto plae isplaene u
Federaciji Bosne i Hercegovine u 2007. godini, sukladno
odredbama lanka 8. stavak 3. Zakona o pravima razvojaenih
branitelja i lanka 11. stavak 1. Uputstva.
30. U svezi s navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjea
da je ovrni sud, prema naelu strogog formalnog legaliteta,
vezan sadrajem ovrne isprave, te da se ne moe uputati u
ispitivanje zakonitosti i pravilnosti ovrne isprave. Pri tome,
Ustavni sud opaa da se prvostupanjski sud u obrazloenju svog
rjeenja pozvao na navedeno naelo, ali da u sutini, kako to
proizlazi iz injeninog stanja predmeta, nije ispotovao to
naelo. Naime, Ustavni sud ukazuje da je odredbama lanka 36.
stavak 1. ZOP-a propisano da u prijedlogu za ovrhu mora biti
naznaena ovrna isprava na temelju koje se trai ovrha. Ustavni
sud podsjea da se, sukladno naelu strogog formalnog legaliteta
u postupku ovrhe, uz prijedlog za ovrhu moraju podnijeti
odreeni prilozi kojima se u pravilu dokazuje postojanje
pretpostavki za usvajanje toga prijedloga, te da najvaniji prilog
predstavlja ovrna isprava na temelju koje se trai ovrha.
Takoer, Ustavni sud ukazuje da je odredbama lanka 39. stavak
1. ZOP-a propisano da u rjeenju o ovrsi mora biti naznaena
ovrna isprava na temelju koje se odreuje ovrha, dok je
odredbama lanka 39. stavak 4. ZOP-a propisano da rjeenje o
ovrsi ne mora biti obrazloeno, ve da se moe izdati stavljanjem
peata na prijedlog za ovrhu. Po miljenju Ustavnog suda, iz
navedenoga jasno proizlazi da svi akti u ovrnom postupku
(ovrna isprava, prijedlog za ovrhu i rjeenje o ovrsi) moraju biti
u suglasnosti jedni s drugima, to u konanici znai da rjeenje o
ovrsi mora biti identino ovrnoj ispravi, odnosno da obveza
ovrenika iz rjeenja o ovrsi mora biti istovjetna s obvezom
dunika iz ovrne isprave.
31. U kontekstu navedenoga Ustavni sud prvenstveno
opaa da je u konkretnom sluaju predmetni ovrni postupak
pokrenut na prijedlog traitelja ovrhe, a radi realizacije
potraivanja utvrenog apelantovim Rjeenjem broj UP/I-04/33796/2-2007 od 4. svibnja 2007. godine koje je doneseno u
upravnom postupku. U svezi s tim za Ustavni sud je neupitno da
predmetno rjeenje predstavlja ovrnu ispravu u smislu lanka
23. stavak 1. toka 2. ZOP-a, odnosno da predstavlja ovrnu

ispravu podobnu za ovrhu u smislu lanka 27. stavak 1. ZOP-a,
ali samo u onome obimu koji je utvren tom ovrnom ispravom.
Meutim, evidentno je da je traitelj ovrhe prijedlogom za ovrhu
traio isplatu neisplaenih naknada za utuena razdoblja (tri
mjeseca) u iznosu od 496,50 KM (odnosno165,50 KM
mjeseno), kao i isplatu razlike ve isplaenih naknada za devet
mjeseci 2008. godine u ukupnom iznosu od 132,30 KM
(mjeseni iznos od 14,70 KM) a koja se odnosi na razliku iznosa
koji je apelant ve isplatio traitelju ovrhe po rjeenju o
utvrivanju prava na naknadu do iznosa od 165,50 KM mjeseno
koliko je traitelj ovrhe potraivao prijedlogom za ovrhu. U svezi
s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantovim rjeenjem, kao
ovrnom ispravom, odreena naknada u iznosu od 150,80 KM
mjeseno, te da u ovrnoj ispravi nije navedeno da e se ta
novana naknada usklaivati u ovisnosti o tomu je li dolo do
porasta ili smanjenja prosjene neto plae u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud naglaava da to ne znai da
traitelj ovrhe nema pravo na usklaivanje te naknade (jer se
Ustavni sud tim pitanjem nije ni bavio u ovome postupku), ve da
to pravo nije odreeno predmetnom ovrnom ispravom, te da
stoga nije ni moglo biti realizirano u predmetnom ovrnom
postupku.
32. Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da su u
konkretnom sluaju redoviti sudovi, na temelju prijedloga za
ovrhu koji nesumnjivo nije u suglasnosti s ovrnom ispravom (u
dijelu koji se tie isplate razlike naknada), donijeli rjeenje o
ovrsi kojim su nametnuli apelantu obvezu drugaiju od one koja
je utvrena ovrnom ispravom. Stoga, Ustavni sud smatra da je
osporeno rjeenje Kantonalnog suda, kao konana odluka u
predmetnom postupku, utemeljeno na proizvoljnoj primjeni
relevantnih odredaba ZOP-a, to je za posljedicu imalo krenje
apelantovog prava na pravino suenje iz lanka II/3.(e) Ustava
33. Na temelju izloenog, Ustavni sud zakljuuje da je
povrijeeno apelantovo pravo iz lanka II/3.(e) Ustava Bosne i
Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je bilo potrebno, s
ciljem zatite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu
odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud
donio novu odluku sukladno garancijama iz lanka II/3.(e)
Ostali navodi
34. S obzirom na zakljuak glede povrede lanka II/3.(e)
Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra kako nije
potrebno posebno razmatrati apelantove navode o povredi lanka
II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, te navode o povredi
principa pravne drave iz lanka I/2. Ustava Bosne i
Hercegovine.
VIII. Zakljuak
35. Ustavni sud zakljuuje da postoji krenje apelantovog
Hercegovine jer je sud, pri donoenju svoje odluke, oevidno
proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZOP-a, budui da je
rjeenjem o ovrsi nametnuo ovreniku drugaiju obvezu od one
koja je utvrena ovrnom ispravom.
ove odluke.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovome predmetu,
prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP
3144/13 od 17. srpnja 2013. godine.
Petak, 8. 11. 2013.

Predsjednica

, 3144/13,
-
, VI/3)
, 59 2 2, 61 . 1 2
64 1
(" " . 60/05, 64/08
51/09), :
,
,
,
,
. ,
17. 2013.

- .
II/3)
.
58
0 056717 12 2. 2013. .

, ,
II/3) .
,
74 5
,

.
77 6

3144/13 17. 2013. .
"
", "
", " "
"
".
I.
1. -
( : ),
, , 16.
2013.
( : )
( :
) 58 0 056717 12 2. 2013.
, (
: ) 58 0 056717 09 24.
2011.
58 0 056717 09 6. 2011. . ,
,
"
58 0 056717 09 24. 2011.
,
1
Petak, 8. 11. 2013.
58 0 056717 12 2. 2013. ,

"
. 26. 2013.
.
II.
2.
3144/13 17. 2013.

58 0 056717 09 6. 2011.

.
3. 22 . 1 2 ,
, ,
, 22.
2013. .
4. 6.
2013. , 28. 2013.
29. 2013. .
5. 26 2 ,

22. 2013. ,
3. 2013. .
III.
6.

.
7. /-04/3-3796/22007 4. 2007.

,
1. 2007. 30. 2010. ,
150,80
, 25%

.
8. ( :
)
, /-04/33796/2-2007 4. 2007. ,
, 2008.
496,50 ( 165,50 ),
, , , ,
, , , 2008.
132,30 .
9. ,
, 58 0
056717 09 6. 2011.
.
10.
,
58 0 056717 09 24. 2011.
.
, ,

,
. ,
,

27 1
( : ).
8 3

( :
) "

25%
".
, 11
1
( : ),
, "
25%

".
,

2008. 25%
2007.
.
11.
, 58 0
056717 12 2. 2013.
.
"
,

",

.

2008. 25%
,
,
.
IV.
)
12.
II/3)
II/3)
,
I/2 .
/-04/3-3796/2-2007
4. 2007.

,

27 -.

. ,
", ,
" ( 24 2 -)
()

. ,
,
,
()
47 1 1
27 -. ,

6 1 1 . 7 8
. ,


( 7),
, ( 8 . 3 4).
,
,
,

. ,
,

-
, (
).
)
13.
,
,

II/3) .
14. ,
, ,
.
/-04/33796/2-2007 4. 2007.
23 2 -,
27
1 -.
15. , ,

,
,
.

,
-
05-02-498/08 11. 2008.

. ,
-
3.000
,
,
.
V.
16. ("
" . 32/03, 52/03,
33/06, 39/06 39/09 35/12) :
23. 1. 2.
(1) :
2)

, ;
24. 2.
(2) , ,

[].
Petak, 8. 11. 2013.
27. 1.
(1)
,
, , .
36. 1.
(1)

,
,
,
, ,
.
39. . 1. 4.
(1)

, ,
,
,
.
(4)

.
17.
("
" . 61/06, 27/08 32/08)
:
2. 1.
, ,
,

( : ),
(
) 18.09.1991. 23.12.1996.
,

18.09.1991.
.
6. 1. 1.
2.
:
1. ;
7.

( : )

.
8.

.
. 1.

(" ", . 55/00, 41/01
22/05), .

25%

,

Petak, 8. 11. 2013.

.

,
,

.
10. 2.

30

.
18.

10 2

(" " 61/06)
:
11.
(1) 25%
,
.
(2) 1.

:
) 12 1
2 ,
) 24 2 3 ,
) 36
.
VI.
19. VI/3)
, , ,

.
20. 16 1 ,

, ,

60

.
21.
58 0 056717
12 2. 2013.
.
, 8. 2013.
, 16. 2013. .
60 16 1
. ,
16 . 2 4
(prima facie) ,
.
22. VI/3)
16 . 1, 2 4 ,

VII.
23. ,
II/3)
II/3)
,
I/2 .
24. , ,
,
,
II/3) )
( ,
39/03 27. 2004. ,
" "
19/04, -

II/3)
) .

25. II/3
:

2 ,
:
)

.
26.

,
II/3) . ,

II/3)
,
. ,
II/3)

( , 21/02 26.
2004. , -
, 8
3 11
1 ,
""
2008. . , ,

,
II/3) .
27.

, (

)
,
-. , ,
,

(
, Pronina ,
30. 2005. , 65167/01). ,

,

( , Thomas
, 10. 2005. ,
19354/02).

( , ,
.),
, ,
.
28. , , ,
,
,
- (
, 311/04 22. 2005.
, 26),

- .

( ,
1293/05 12. 2006. , 25. ).
,
, ,
,
,
-.
29. ,
/-04/3-3796/2-2007 4.
2007.

, 1. 2007.
30. 2010. ,
150,80 , 25%

.

( )
, 2008. ,
2008. ,
150,80 (
) 165,50
( 25%
2007. ). ,
,
,
,
""
2008. 25%

2007. , 8
3
11 1 .
30. , , ,
,
, ,

. ,

, ,
,
. ,
36 1 -

. ,

,

,

. ,
Petak, 8. 11. 2013.
39 1 -

, 39
4 -
,
. ,

( ,
)
,
,

.
31.

,

/-04/3-3796/2-2007 4. 2007.
.

23 1 2 -,

27 1 -,
. ,

(
) 496,50 (165,50
),
2008. 132,30
( 14,70 )

165,50

. ,
, ,
150,80 ,

. ,

(
),
,
.
32. ,
,

( ),

. ,
,
,
-,
II/3)
.
33. ,
II/3)
. ,
, ,
,

II/3) .
Petak, 8. 11. 2013.

34.
II/3) ,

II/3) ,
I/2
.
VIII.
35.
II/3)
, ,

-,

.
36. 61 . 1 2 64 1
,
.
37.
,
3144/13 17. 2013. .
38. VI/5 ,
.

, . .
predmetu broj AP 3144/13, rjeavajui apelaciju Slube za
zapoljavanje Hercegovako-neretvanskog kantona Mostar,
na osnovu lana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, lana 59.
stav 2. alineja 2, lana 61. st. 1. i 2. i lana 64. stav 1. Pravila
Mato Tadi, sudija
Usvaja se apelacija Slube za zapoljavanje

Hercegovako-neretvanskog kantona Mostar.
Utvruje se povreda lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine.
Ukida se Rjeenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I
056717 12 Gi od 2. jula 2013. godine.
Predmet se vraa Kantonalnom sudu u Mostaru koji je
duan da, po hitnom postupku, donese novu odluku u skladu s
lanom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalae se Kantonalnom sudu u Mostaru da, u skladu s
roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti
Na osnovu lana 77. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj
mjeri broj AP 3144/13 od 17. jula 2013. godine.
1

OBRAZLOENJE
I. Uvod
1. Sluba za zapoljavanje Hercegovako-neretvanskog
kantona Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Nedim
Ademovi, advokat iz Sarajeva, podnijela je 16. jula 2013.
daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rjeenja Kantonalnog suda u
Mostaru broj (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 58 0 I 056717
12 Gi od 2. jula 2013. godine, Rjeenja Opinskog suda u
Mostaru (u daljnjem tekstu: Opinski sud) broj 58 0 I 056717 09
I od 24. marta 2011. godine i Rjeenja o izvrenju Opinskog
suda broj 58 0 I 056717 09 I od 6. januara 2011. godine. Apelant
je, takoer, podnio zahtjev za donoenje privremene mjere kojom
bi Ustavni sud "privremeno prekinuo izvrenje Rjeenja
Opinskog suda broj 58 0 I 056717 09 I od 24. marta 2011.
godine, koje je potvreno Rjeenjem Kantonalnog suda broj 58 0
I 056717 12 Gi od 2. jula 2013. godine, u dijelu koji se tie
prava na usklaivanje mjesenog iznosa naknade s prosjenom
neto platom u Federaciji Bosne i Hercegovine" do donoenja
odluke o apelaciji. Apelant je 26. jula 2013. godine dopunio
apelaciju.
2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP
3144/13 od 17. jula 2013. godine naloio Opinskom sudu da ne
provodi postupak izvrenja Rjeenja o izvrenju broj 58 0 I
056717 09 I od 6. januara 2011. godine u dijelu koji se tie prava
na usklaivanje mjesenog iznosa naknade s prosjenom neto
plaom u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Kantonalnog suda, Opinskog suda i Rede Sinanovia, kao
druge strane u predmetnom postupku, zatraeno je 22. jula 2013.
godine da dostave odgovore na apelaciju.
4. Odgovor na apelaciju Redo Sinanovi je dostavio 6.
augusta 2013. godine, Kantonalni sud 28. augusta 2013. godine i
Opinski sud 29. augusta 2013. godine.
odgovor na apelaciju Rede Sinanovia dostavljen je apelantu 22.
augusta 2013. godine, a odgovori Kantonalnog suda i Opinskog
suda 3. septembra 2013. godine.
sljedei nain.
7. Apelant je donio Rjeenje broj UP/I-04/3-3796/2-2007
od 4. maja 2007. godine kojim je Redi Sinanoviu utvreno
pravo na novanu naknadu po osnovu uea u odbrani Bosne i
Hercegovine u trajanju od tri godine, poevi od 1. maja 2007. do
30. aprila 2010. godine, te odreeno da visina novane naknade
iznosi 150,80 KM mjeseno, odnosno 25% prosjene neto plae
isplaene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini
prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.
8. Redo Sinanovi (u daljnjem tekstu: trailac izvrenja) je
Opinskom sudu podnio prijedlog za izvrenje, na osnovu
apelantovog Rjeenja broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. maja
2007. godine, radi isplate neisplaenih naknada za april, maj i
juni 2008. godine u ukupnom iznosu od 496,50 KM (po 165,50
KM mjeseno), te isplate razlike naknada za januar, februar,
mart, juli, august, septembar, oktobar, novembar i decembar
2008. godine u iznosu od 132,30 KM.
9. Opinski sud je, postupajui po prijedlogu traioca
izvrenja, donio Rjeenje o izvrenju broj 58 0 I 056717 09 I od
6. januara 2011. godine kojim je dozvolio predloeno izvrenje.
10. Protiv navedenog rjeenja o izvrenju apelant je podnio

prigovor Opinskom sudu, koji je Rjeenjem broj 58 0 I 056717
09 I od 24. marta 2011. godine odbio apelantov prigovor kao
neosnovan. U obrazloenju rjeenja Opinski sud je, prije svega,
naveo da je potraivanje traioca izvrenja odreeno
kvalifikovanom izvrnom ispravom, kao i da u postupku
izvrenja vai naelo formalnog legaliteta. S obzirom na to,
Opinski sud je naveo da nije u mogunosti da preispituje izvrni
naslov, te da je predmetna izvrna isprava u potpunosti podobna
za izvrenje u smislu odredaba lana 27. stav 1. Zakona o
izvrnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Opinski sud je dalje
naveo da je odredbama lana 8. stav 3. Zakona o pravima
demobiliziranih branilaca i lanova njihovih porodica (u daljnjem
tekstu: Zakon o pravima demobiliziranih branilaca) propisano da
"nezaposleni demobilizirani branioci kojima je priznato pravo
uea u odbrani Bosne i Hercegovine u trajanju od najmanje
jedne godine imaju pravo na novanu naknadu za vrijeme
nezaposlenosti u iznosu od 25% prosjene plae u Federaciji
Bosne i Hercegovine iz prethodne godine". Takoer, Opinski
sud je naveo da je odredbama lana 11. stav 1. Uputstva o nainu
ostvarivanja i isplate novane naknade demobiliziranih branilaca
za vrijeme nezaposlenosti (u daljnjem tekstu: Uputstvo), koje je
donio Federalni zavod za zapoljavanje, propisano da "visinu
novane naknade ini 25% prosjene neto plae isplaene u
podacima Federalnog zavoda za statistiku". Imajui u vidu
navedeno, Opinski sud je zakljuio da je apelant u obavezi da
mjesene novane naknade demobiliziranih branilaca za 2008.
godinu uskladi s osnovicom od 25% prosjene neto plae
isplaene u 2007. godini prema podacima Federalnog zavoda za
statistiku.
11. Odluujui o apelantovoj albi protiv navedenog
rjeenja, Kantonalni sud je donio Rjeenje broj 58 0 I 056717 12
Gi od 2. jula 2013. godine kojim je albu odbio kao neosnovanu
i pobijano rjeenje potvrdio. U obrazloenju rjeenja Kantonalni
sud je naveo da "sud u izvrnom postupku ne preispituje izvrni
naslov, budui da je predmetna izvrna isprava u potpunosti bila
podobna za izvrenje", te da je stoga prvostepeni sud pravilno
postupio kada je odbio apelantov prigovor protiv rjeenja o
izvrenju. U pogledu apelantovih albenih navoda da nije bio
duan da usklauje visinu novanih naknada u 2008. godini s
osnovicom od 25% prosjene neto plae isplaene u prethodnoj
godini, Kantonalni sud je naveo da su takvi navodi neosnovani,
budui da Zakon o pravima demobiliziranih branilaca ukazuje na
suprotno.
IV. Apelacija
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama
Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz lana II/3.k) Ustava
Bosne i Hercegovine, te da je povrijeen princip pravne drave iz
lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da se
Rjeenje broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. maja 2007. godine ne
moe smatrati podobnom izvrnom ispravom za izvrenje na
nain kako je to trailac izvrenja odredio u svom prijedlogu, te
da je samim tim prvostepeni sud odredio izvrenje koje ne
proizlazi iz predmetnog rjeenja ime je postupio suprotno
odredbama lana 27. ZIP-a. Apelant dalje navodi da je iskljuiva
nadlenost apelanta kao upravnog organa da odluuje o pitanju
prava na novanu naknadu po osnovu uea u odbrani Bosne i
Hercegovine. Naime, apelant navodi da samim tim kod
odreivanja "predmeta, vrste, obima i vremena ispunjenja
obaveze" (lan 24. stav 2. ZIP-a) upravni organ ima iskljuivu
diskreciju (pravo) da tumai relevantne odredbe Zakona o
pravima demobiliziranih branilaca. Meutim, apelant ukazuje da
Petak, 8. 11. 2013.
se u predmetnom sluaju upravo dogodilo da je sudski organ,

davanjem svog tumaenja navedenog zakona u okviru izvrnog
postupka, preuzeo diskreciju i ovlatenje upravnog organa
(apelanta) i time prekrio odredbe lana 47. stav 1. taka 1. u vezi
s lanom 27. ZIP-a. Zatim, apelant navodi da je pravo na novanu
naknadu po osnovu uea u odbrani BiH regulirano odredbama
lana 6. stav 1. taka 1. i l. 7. i 8. Zakona o pravima
demobiliziranih branilaca. U vezi s tim, apelant ukazuje da se
osnovica za novano potraivanje odreuje na osnovu prosjene
neto plae u Federaciji Bosne i Hercegovine u godini koja je
prethodila donoenju rjeenja (lan 7), te da se rjeenje odnosi na
odreeni vremenski period, od jedne do tri godine (lan 8. st. 3. i
4). Pri tome, apelant istie da nijednom odredbom tog zakona nije
eksplicitno propisano da se fiksni iznosi naknade, koji su
odreeni u momentu donoenja rjeenja, revaloriziraju prema
promjenama neto plae u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Takoer, apelant navodi da se u konkretnom sluaju kri i princip
pravne sigurnosti, budui da su osporena rjeenja dijametralno
suprotna sudskoj praksi kakvu su zauzeli sudovi u Zenikodobojskom kantonu, a koja se tie identinog pitanja (u prilogu
dostavljena relevantna sudska odluka).
13. Kantonalni sud je naveo da je odluka tog suda donesena
pravilnom primjenom materijalnog prava, bez uinjenih povreda
odredaba parninog postupka, te da osporenom presudom tog
suda nije prekreno apelantovo pravo iz lana II/3.e) Ustava
14. Opinski sud je naveo da je, po miljenju tog suda,
osporena odluka tog suda zakonita, te da su samim tim
neosnovani apelantovi navodi o krenju prava na imovinu.
Opinski sud je naveo da apelantovo Rjeenje UP/I-04/3-3796/22007 od 4. maja 2007. godine ispunjava uvjete propisane lanom
23. stav 2. ZIP-a, odnosno da predstavlja izvrnu ispravu
podobnu za izvrenje u smislu lana 27. stav 1. ZIP-a.
15. Trailac izvrenja je, prije svega, naveo da apelant nije
izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine
protiv osporenog rjeenja Kantonalnog suda, odnosno da nije
iscrpio pravne lijekove mogue po zakonu, te da je stoga
predmetna apelacija preuranjena. Trailac izvrenja je dalje
naveo da je Federalni zavod za zapoljavanje donio Uputstvo o
nainu ostvarivanja i isplate naknade demobiliziranim braniocima
za vrijeme nezaposlenosti, te da je Federalno ministarstvo za
pitanja boraca i invalida odbrambeno-oslobodilakog rata svojim
Dopisom broj 05-02-498/08 od 11. februara 2008. godine
potvrdilo da se novane naknade za vrijeme nezaposlenosti
usklauju s prosjenom plaom u Federaciji Bosne i Hercegovine
iz prethodne godine prema podacima Federalnog zavoda za
statistiku. Takoer, trailac izvrenja je naveo da je
Hercegovako-neretvanski kanton u vie od 3.000 sluajeva
isplatio usklaene naknade demobiliziranim braniocima, meu
kojima je i trailac izvrenja, te da nema razloga da se to ne uini
i u ostalim sluajevima.
16. U Zakonu o izvrnom postupku ("Slubene novine
Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06
lan 23. stav 1. taka 2.
(1) Izvrne isprave su:
2) izvrna odluka donesena u upravnom postupku i
poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje
novane obaveze, ukoliko zakonom nije drukije odreeno;
lan 24. stav 2.
(2) Odlukom u upravnom postupku, prema ovom zakonu,
smatra se rjeenje i zakljuak koji su u upravnom postupku
Petak, 8. 11. 2013.
donijeli upravni organi i slube ili pravno lice s javnim

ovlatenjima [].
lan 27. stav 1.
(1) Izvrna isprava podobna je za izvrenje ako su u njoj
naznaeni trailac izvrenja i izvrenik, te predmet, vrsta, obim i
vrijeme ispunjenja obaveze.
lan 36. stav 1.
(1) Prijedlog za izvrenje mora sadravati zahtjev za
izvrenje u kojem e biti naznaena izvrna ili vjerodostojna
isprava na osnovu koje se trai izvrenje, trailac izvrenja i
izvrenik, potraivanje ije se ostvarenje trai, sredstvo kojim
izvrenje treba provesti, predmet izvrenja ako je poznat, kao i
druge podatke koji su potrebni za provoenje izvrenja.
lan 39. st. 1. i 4.
(1) U rjeenju o izvrenju moraju biti naznaeni izvrna
odnosno vjerodostojna isprava na osnovu koje se izvrenje
odreuje, trailac izvrenja i izvrenik, potraivanje koje se
ostvaruje, sredstvo i predmet izvrenja, te drugi podaci potrebni
za provoenje izvrenja.
(4) Rjeenje o izvrenju ne mora biti obrazloeno i moe se
izdati stavljanjem peata na prijedlog za izvrenje.
17. U Zakonu o pravima demobiliziranih branilaca i
lanova njihovih porodica ("Slubene novine Federacije Bosne
i Hercegovine" br. 61/06, 27/08 i 32/08) relevantne odredbe
glase:
lan 2. stav 1.
Demobiliziranim braniocem, u smislu ovog Zakona, smatra
se pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog
vijea obrane i policije nadlenog organa unutranjih poslova (u
daljnjem tekstu: oruane snage), koji je uestvovao u odbrani
Bosne i Hercegovine (poetak agresije na opinu Ravno) od
18.09.1991. do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka
neposredne ratne opasnosti i koji je demobiliziran rjeenjem
nadlenog vojnog organa, kao i lice koje je uestvovalo u
pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu
prije 18.09.1991. godine a koje je angairano od nadlenih
organa.
lan 6. stav 1. taka 1.
Pod uvjetima utvrenim ovim Zakonom lica iz lana 2.
ovog Zakona imaju pravo na:
1. novanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti;
lan 7.
Osnovicu za sva novana primanja, prema ovom Zakonu,
ini prosjena mjesena neto-plaa isplaena u Federaciji Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) u prethodnoj
godini, prema podacima Zavoda za statistiku Federacije Bosne i
Hercegovine.
lan 8.
Nezaposleni demobilizirani branilac ima pravo na novanu
naknadu za vrijeme nezaposlenosti zavisno od vremena
provedenog u oruanim snagama.
Pravo iz stava 1. ovog lana moe ostvariti demobilizirani
branilac koji se prema Zakonu o posredovanju u zapoljavanju i
socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica ("Slubene novine
Federacije BiH", br. 55/00, 41/01 i 22/05) smatra nezaposlenim
licem.
Nezaposleni demobilizirani branilac kojem je priznato
uee u odbrani Bosne i Hercegovine u trajanju najmanje od
jedne godine ima pravo na novanu naknadu za vrijeme
nezaposlenosti u iznosu od 25% od prosjene plae u Federaciji
iz prethodne godine i to najdue jednu godinu od dana stupanja
na snagu ovog Zakona, odnosno prijavljivanjem nadlenom
zavodu za zapoljavanje do zaposlenja ili odbijanja ponuenog
zaposlenja koje odgovara njegovoj strunoj spremi.
Pod uvjetima i na nain iz prethodnog stava za uee u

odbrani Bosne i Hercegovine u trajanju od najmanje dvije
godine, demobilizirani branioc ima pravo na novanu naknadu u
trajanju od najdue dvije godine, a za uee u odbrani tri godine
ima pravo na naknadu u trajanju od najdue tri godine.
lan 10. stav 2.
Direktor Federalnog zavoda za zapoljavanje u roku od 30
dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona donijet e blii
propis o nainu ostvarivanja i isplate novane naknade za
vrijeme nezaposlenosti.
18. Uputstvo o nainu ostvarivanja i isplate naknade
demobiliziranim braniocima za vrijeme nezaposlenosti koje je
donio direktor Federalnog zavoda za zapoljavanje na osnovu
lana 10. stav 2. Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i
lanova njihovih porodica ("Slubene novine Federacije BiH"
broj 61/06), u relevantnom dijelu glasi:
lan 11.
(1) Visinu novane naknade ini 25% prosjene neto plate
isplaene u Federaciji BiH u prethodnoj godini, prema podacima
Federalnog zavoda za statistiku.
(2) Novana naknada iz stava 1. ovog lana nezaposlenom
demobiliziranom braniocu isplauje se mjeseno poev od dana
podnoenja zahtjeva u trajanju:
a) 12 mjeseci za uee u odbrani BiH od najmanje 1 do 2
godine,
b) 24 mjeseca za uee u odbrani BiH od 2 do 3 godine,
c) 36 mjeseci za uee u odbrani BiH od tri i vie godina.
VI. Dopustivost
19. U skladu s lanom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine,
primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je
koristio.
je Rjeenje Kantonalnog suda broj 58 0 I 056717 12 Gi od 2.
jula 2013. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih
lijekova moguih prema zakonu. Zatim, osporeno rjeenje
apelant je primio 8. jula 2013. godine, a apelacija je podnesena
16. jula 2013. godine tj. u roku od 60 dana kako je propisano
lanom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konano, apelacija
ispunjava i uvjete iz lana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda
zato to nije oigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki
drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
pogledu dopustivosti
VII. Meritum
23. Apelant pobija navedena rjeenja, tvrdei da su tim
rjeenjima povrijeena njegova prava iz lana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine i lana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine,
te da je povrijeen princip pravne drave iz lana I/2. Ustava
24. Ustavni sud, prije svega, podsjea na svoj stav da
dravni organi i javna vlast, kao uesnici sudskih postupaka,
uivaju garancije prava na pravian postupak i prava na imovinu
iz lana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni
sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27.
februara 2004. godine, objavljena u "Slubenom glasniku Bosne i

Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog
suda www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud e
ispitati navode apelacije u odnosu na apelantovo ustavno pravo
na pravino suenje i pravo na imovinu iz lana II/3.e) i k)
dijelu glasi:
26. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom sluaju radi o
izvrnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvrenika, te da
se stoga postavlja pitanje primjenjivosti lana II/3.e) Ustava
Bosne i Hercegovine. Naime, Ustavni sud podsjea na svoj
principijelan stav o neprimjenjivosti lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine na izvrni postupak u situaciji kada apelaciju
podnosi izvrenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvrenje.
Meutim, Ustavni sud isto tako podsjea na svoj stav da je lan
II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv u situaciji kada se
u izvrnom postupku utvruju nova graanska prava i obaveze
(vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004.
godine,
dostupna
na
web-stranici
Ustavnog
suda
www.ustavnisud.ba). U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje
da su redovni sudovi, pozivajui se na odredbe lana 8. stav 3.
Zakona o pravima demobiliziranih branilaca i lana 11. stav 1.
Uputstva, obavezali apelanta da traiocu izvrenja isplati
"usklaene" visine mjesenih novanih naknada za 2008. godinu.
S obzirom da je, dakle, u predmetnom izvrnom postupku dolo
do utvrivanja novih graanskih prava i obaveza, Ustavni sud
ukazuje da je samim tim lan II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
primjenjiv.
27. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvrnom
postupku nametnuta obaveza koja ne proizlazi iz izvrne isprave,
odnosno da rjeenje o izvrenju (u dijelu u kojem su mjeseni
iznosi novane naknade usklaeni s prosjenom neto plaom u
Federaciji Bosne i Hercegovine) ne odgovara izvrnoj ispravi,
ime su prekrene relevantne odredbe ZIP-a. U vezi s tim,
Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog
suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zakljuke redovnih
sudova u pogledu injeninog stanja i primjene materijalnog
prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o
dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01).
Naime, Ustavni sud nije nadlean da supstituira redovne sudove u
procjeni injenica i dokaza, ve je openito zadatak redovnih
sudova da ocijene injenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski
sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja
2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda
je da ispita da li je eventualno dolo do povrede ili zanemarivanja
pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona
bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.
28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, moe
izuzetno, kada ocijeni da je u odreenom postupku redovni sud
primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud,
Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26),
injenice i na tako utvrene injenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjea i da
je u vie svojih odluka ukazao da oigledna proizvoljnost u
pravinom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05
Petak, 8. 11. 2013.
od 12. septembra 2006. godine, taka 25. i dalje). Imajui u vidu

navedeno, Ustavni sud e u konkretnom sluaju, s obzirom na
pitanja koja apelant problematizira, ispitati da li je osporena
odluka Kantonalnog suda, kao konana odluka u predmetnom
postupku, zasnovana na proizvoljnoj primjeni ZIP-a.
29. U konkretnom sluaju, Ustavni sud zapaa da je
apelantovim Rjeenjem broj UP/I-04/3-3796/2-2007 od 4. maja
2007. godine traiocu izvrenja utvreno pravo na novanu
naknadu po osnovu uea u odbrani Bosne i Hercegovine u
trajanju od tri godine, poevi od 1. maja 2007. do 30. aprila
2010. godine, te odreeno da visina novane naknade iznosi
150,80 KM mjeseno, odnosno 25% prosjene neto plae
isplaene u Federaciji Bosne i Hercegovine u prethodnoj godini
prema podacima Federalnog zavoda za statistiku. Ustavni sud
dalje zapaa da je trailac izvrenja podnio prvostepenom sudu
prijedlog za izvrenje (na osnovu navedenog rjeenja) radi isplate
neisplaenih naknada za april, maj i jun 2008. godine, te radi
isplate razlike naknada za 2008. godinu, to u stvari predstavlja
razliku izmeu naknade od 150,80 KM mjeseno (koja je
utvrena apelantovim rjeenjem) i naknade od 165,50 KM
mjeseno (koja ini 25% prosjene neto plae isplaene u
Federaciji Bosne i Hercegovine u 2007. godini). Takoer,
Ustavni sud zapaa da su redovni sudovi, postupajui po tako
podnesenom prijedlogu za izvrenje, u predmetnom izvrnom
postupku dozvolili predloeno izvrenje, uz obrazloenje da je
apelant u "obavezi" da mjesene iznose naknada za 2008. godinu
uskladi s osnovicom od 25% prosjene neto plae isplaene u
Federaciji Bosne i Hercegovine u 2007. godini, u skladu s
odredbama lana 8. stav 3. Zakona o pravima demobiliziranih
branilaca i lana 11. stav 1. Uputstva.
30. U vezi s navedenim, Ustavni sud, prije svega, podsjea
da je izvrni sud, prema naelu strogog formalnog legaliteta,
vezan sadrajem izvrne isprave, te da se ne moe uputati u
ispitivanje zakonitosti i pravilnosti izvrne isprave. Pri tome,
Ustavni sud zapaa da se prvostepeni sud u obrazloenju svog
rjeenja pozvao na navedeno naelo, ali da u sutini, kako to
proizlazi iz injeninog stanja predmeta, nije ispotovao to
naelo. Naime, Ustavni sud ukazuje da je odredbama lana 36.
stav 1. ZIP-a propisano da u prijedlogu za izvrenje mora biti
naznaena izvrna isprava na osnovu koje se trai izvrenje.
Ustavni sud podsjea da se, u skladu s naelom strogog
formalnog legaliteta u postupku izvrenja, uz prijedlog za
izvrenje moraju podnijeti odreeni prilozi kojima se u pravilu
dokazuje postojanje pretpostavki za usvajanje tog prijedloga, te
da najvaniji prilog predstavlja izvrna isprava na osnovu koje se
trai izvrenje. Takoer, Ustavni sud ukazuje da je odredbama
lana 39. stav 1. ZIP-a propisano da u rjeenju o izvrenju mora
biti naznaena izvrna isprava na osnovu koje se odreuje
izvrenje, dok je odredbama lana 39. stav 4. ZIP-a propisano da
rjeenje o izvrenju ne mora biti obrazloeno, ve da se moe
izdati stavljanjem peata na prijedlog za izvrenje. Po miljenju
Ustavnog suda, iz navedenog jasno proizlazi da svi akti u
izvrnom postupku (izvrna isprava, prijedlog za izvrenje i
rjeenje o izvrenju) moraju biti u saglasnosti jedni s drugima, to
u konanici znai da rjeenje o izvrenju mora biti identino
izvrnoj ispravi, odnosno da obaveza izvrenika iz rjeenja o
izvrenju mora biti istovjetna s obavezom dunika iz izvrne
isprave.
31. U kontekstu navedenog Ustavni sud prvenstveno zapaa
da je u konkretnom sluaju predmetni izvrni postupak pokrenut
na prijedlog traioca izvrenja, a radi realizacije potraivanja
utvrenog apelantovim Rjeenjem broj UP/I-04/3-3796/2-2007
od 4. maja 2007. godine koje je doneseno u upravnom postupku.
U vezi s tim za Ustavni sud je neupitno da predmetno rjeenje
predstavlja izvrnu ispravu u smislu lana 23. stav 1. toka 2.
ZIP-a, odnosno da predstavlja izvrnu ispravu podobnu za
Petak, 8. 11. 2013.
izvrenje u smislu lana 27. stav 1. ZIP-a, ali samo u onom

obimu koji je utvren tom izvrnom ispravom. Meutim,
evidentno je da je trailac izvrenja prijedlogom za izvrenje
traio isplatu neisplaenih naknada za utuene periode (tri
mjeseca) u iznosu od 496,50 KM (odnosno165,50 KM
mjeseno), kao i isplatu razlike ve isplaenih naknada za devet
mjeseci 2008. godine u ukupnom iznosu od 132,30 KM
(mjeseni iznos od 14,70 KM) a koja se odnosi na razliku iznosa
koji je apelant ve isplatio traiocu izvrenja po rjeenju o
utvrivanju prava na naknadu do iznosa od 165,50 KM mjeseno
koliko je trailac izvrenja potraivao prijedlogom za izvrenje. U
vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelantovim rjeenjem, kao
izvrnom ispravom, odreena naknada u iznosu od 150,80 KM
mjeseno, te da u izvrnoj ispravi nije navedeno da e se ta
novana naknada usklaivati u zavisnosti od toga da li je dolo do
porasta ili smanjenja prosjene neto plae u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Pri tome, Ustavni sud naglaava da to ne znai da
trailac izvrenja nema pravo na usklaivanje te naknade (jer se
Ustavni sud tim pitanjem nije ni bavio u ovom postupku), ve da
to pravo nije odreeno predmetnom izvrnom ispravom, te da
stoga nije ni moglo biti realizirano u predmetnom izvrnom
postupku.
32. Imajui u vidu navedeno, Ustavni sud ukazuje da su u
konkretnom sluaju redovni sudovi, na osnovu prijedloga za
izvrenje koji nesumnjivo nije u saglasnosti s izvrnom ispravom
(u dijelu koji se tie isplate razlike naknada), donijeli rjeenje o
izvrenju kojim su nametnuli apelantu obavezu drugaiju od one
koja je utvrena izvrnom ispravom. Stoga, Ustavni sud smatra
da je osporeno rjeenje Kantonalnog suda, kao konana odluka u
predmetnom postupku, zasnovano na proizvoljnoj primjeni
relevantnih odredaba ZIP-a, to je za posljedicu imalo krenje
apelantovog prava na pravino suenje iz lana II/3.e) Ustava
33. Na osnovu izloenog, Ustavni sud zakljuuje da je
povrijeeno apelantovo pravo iz lana II/3.e) Ustava Bosne i
Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da je bilo potrebno, s
ciljem zatite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporenu
odluku, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi taj sud
donio novu odluku u skladu s garancijama iz lana II/3.e) Ustava
Ostali navodi
34. S obzirom na zakljuak u pogledu povrede lana II/3.e)
Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud smatra da nije potrebno
posebno razmatrati apelantove navode o povredi lana II/3.k)
Ustava Bosne i Hercegovine, te navode o povredi principa pravne
drave iz lana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII. Zakljuak
35. Ustavni sud zakljuuje da postoji krenje apelantovog
Hercegovine jer je sud, pri donoenju svoje odluke, oigledno

proizvoljno primijenio relevantne odredbe ZIP-a, budui da je
rjeenjem o izvrenju nametnuo izvreniku drugaiju obavezu od
one koja je utvrena izvrnom ispravom.
odluke.
37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu,
prestaje pravno djelovanje Odluke o privremenoj mjeri broj AP
3144/13 od 17. jula 2013. godine.
Predsjednica
GRAD SARAJEVO
1982
Na osnovu lana 12. stav 3. Zakona o ministarskim,

vladinim i drugim imenovanjima Federacije Bosne i Hercegovine
("Slubene novine Federacije BiH", broj 12/03, 34/03 i 65/13),
lana 26. stav 1. taka 2. Statuta Grada Sarajeva ("Slubene
novine Kantona Sarajevo", broj 34/08 - preieni tekst) i lana
16. stav 1. Odluke o osnivanju pravobranilatva Grada Sarajeva
("Slubene novine Kantona Sarajevo", broj 20/10), Gradsko
vijee Grada Sarajeva, na sjednici od 30.10.2013. godine,
donijelo je
ODLUKU
O IMENOVANJU GRADSKOG PRAVOBRANIOCA

lan 1.
JASMINA (RASIM) KAROVI iz Sarajeva, diplomirana
pravnica sa poloenim pravosudnim ispitom, imenuje se za
gradskog pravobranioca na period od etiri godine.
lan 2.
Ova Odluka stupa na snagu narednog dana od dana
objavljivanja u "Slubenim novinama Federacije BiH", a objavit
e se i u "Slubenim novinama Kantona Sarajevo".
Broj 01-02-1744/13
Predsjedavajui
30. oktobra/listopada
Gradskog vijea
2013. godine
Sabahudin Delali, s. r.
Sarajevo
(Sl-1339/13-F)
Petak, 8. 11. 2013.
KAZALO
PARLAMENT FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
1965 Odluka o prihvaanju Analitikog izvjea o
poslovanju Fonda za zatitu okolia Federacije
Bosne i Hercegovine za 2012. godinu (hrvatski
jezik)

2012.
( )
Odluka o prihvatanju Analitikog izvjetaja o
poslovanju Fonda za zatitu okolia Federacije
Bosne i Hercegovine za 2012. godinu (bosanski
jezik)
VLADA FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
1966 Rjeenje broj 03/05-31-556-2/2013
1967 Rjeenje broj 03/05-31-968/2013
FEDERALNO MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE,
VODOPRIVREDE I UMARSTVA
1968 Pravilnik o postupcima i metodama organoleptikog ocjenjivanja vina (hrvatski jezik)
( )
Pravilnik o postupcima i metodama organoleptikog ocjenjivanja vina (bosanski jezik)
FEDERALNO MINISTARSTVO PROMETA I
KOMUNIKACIJA
1969 Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o
nainu, kriterijima i postupku za odreivanje
daljinara i minimalnih vremena vonje (hrvatski
jezik)
,

( )
Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o
nainu, kriterijima i postupku za odreivanje
daljinara i minimalnih vremena vonje (bosanski
jezik)
FEDERALNO MINISTARSTVO RAZVOJA,
PODUZETNITVA I OBRTA
1970 Rjeenje o obrazovanju radnog tijela za implementaciju Projekta optimiziranja funkcionalnosti
IT resursa u Federalnom ministarstvu razvoja,
poduzetnitva i obrta
USTAVNI SUD FEDERACIJE
BOSNE I HERCEGOVINE
1971 Rjeenje broj U-36/13 (hrvatski jezik)
21
42
62
62
62
69
75
81
161
244
323
323
-36/13 ( )
325
Rjeenje broj U-36/13 (bosanski jezik)
327
REGULATORNA KOMISIJA ZA ELEKTRINU
ENERGIJU U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE FERK
329
1972 Rjeenje broj 06-03-906-08/69/13 (hrvatski jezik)
06-03-906-08/69/13 ( ) 330
Rjeenje broj 06-03-906-08/69/13 (bosanski jezik) 330
VIJEE/SAVJET MINISTARA
BOSNE I HERCEGOVINE
1973 Odluka o imenovanju lanova Upravnog odbora
Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini
(hrvatski jezik)
331

( )
331
Odluka o imenovanju lanova Upravnog odbora
Agencije za osiguranje u Bosni i Hercegovini
(bosanski jezik)
332
USTAVNI SUD
BOSNE I HERCEGOVINE
1974 Odluka broj AP 325/08 (hrvatski jezik)
332
339
325/08 ( )
347
Odluka broj AP 325/08 (bosanski jezik)
354
358
122/10 ( )
363
368
1905/10 ( )
372
376
380
384
2192/10 ( )
389
393
397
2453/10 ( )
401
405
2551/10 ( )
408
412
415
2803/11 ( )
420
425
430
3144/13 ( )
434
439
GRAD SARAJEVO
443
1982 Odluka o imenovanju gradskog pravobranioca
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Petak, 8. 11. 2013.
Nakladnik: Javno poduzee Novinsko-izdavaka organizacija Slubeni list BiH - Sarajevo, ulica Demala Bijedia 39/III - Potanski fah 3 - Ravnatelj i odgovorni urednik:
Dragan Prusina - Telefon - Ravnatelj: 722-061 - Pretplata: 722-054, fax: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050, fax: 722-074 - Sluba za pravne i ope poslove: 722-051 Raunovodstvo: 722-044, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Centrala: 722-030 - Pretplata se utvruje polugodinje, a uplata se vri UNAPRIJED u korist rauna: UNICREDIT
BANK DD 338 320 22000052 11 - VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160 200 00005746 51 - HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka filijala Brko 552-00000000017-12 - RAIFFEISEN BANK dd BiH Sarajevo 161-000- 00071700-57 - Grafika priprema: JP NIO Slubeni list BiH Sarajevo - Tisak: GIK "OKO" d. d. Sarajevo - Za
tiskaru: Mevludin Hamzi - Reklamacije za neprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska lista. "Slubene novine Federacije BiH", su upisane u evidenciju javnih glasila
pod rednim brojem 414. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni
broj 01071019. - PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Izdanje na hrvatskom, srpskom i
bosanskom jeziku. Pretplata za II polugodite 2013. godine na "Slubene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Pretplata za II polugodite 2013. godine na "Slubeni glasnik
BiH" i "Meunarodne ugovore" 120,00 KM, Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godinja pretplata 200,00 KM po korisniku

WWW - Sluzbenilist.ba Sluzbeni Dio Sluzbene Novine Federacije BiH 2013 Broj88 Broj-88

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

WWW - Sluzbenilist.ba Sluzbeni Dio Sluzbene Novine Federacije BiH 2013 Broj88 Broj-88

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Godina XX - Broj 88

Petak, 8. 11. 2013. godine

Temeljem lanka IV.B.7. a)(IV) Ustava Federacije Bosne i

O PROGLAENJU ODLUKE O PRIHVAANJU

O PRIHVAANJU ANALITIKOG IZVJEA O

FOND ZA ZATITU OKOLIA FEDERACIJE

O POSLOVANJU FONDA ZA ZATITU OKOLIA

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

jedna je od temeljnih komponenti odrivog razvoja, ali i vaan

Petak, 8. 11. 2013.

Dodjela financijskih sredstava za projekte iz podruja

Petak, 8. 11. 2013.

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

uspostavljanje baze podataka obveznika plaanja u

Kako se iz prethodnog tablinog pregleda vidi, najvei

1.2.1 Javni poziv od 29.02.2012. godine objavljen je u

Projekti nevladinih udruga i druguh neprofitnih

407.589 KM ili 59,59%, to znai da e ostali dio sredstava biti

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Petak, 8. 11. 2013.

Iznos odobrenih sredstava po upanijama prema prvom

Kako se iz prethodnih tablinih pregleda vidi najvei iznos

Detaljan pregled koji sadri sve pojedinano odabrane

Programe, projekte i sline aktivnosti iz podruja

transporta, kao doprinos smanjenju emisije staklenikih plinova,

Petak, 8. 11. 2013.

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Projekti ouvanja i praenje kvalitete zraka

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Po javnom natjeaju objavljenom 04.07.2012. godine Fond

Petak, 8. 11. 2013.

U 2012. godini Fond je financirao po 21 projekt u upaniji

Kako se iz prethodnih tablinih pregleda vidi najvei iznos

1.2.3 Praenje implementacije projekata

Petak, 8. 11. 2013.

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

(graevinske knjige, dnevnici, rauni, ugovori sa podizvoaima)

to e biti detaljno obraeno suradnjom Fonda, FMOIT-a i

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

zatite voda, to je rezultiralo Odlukom Vlade FBiH o projektima

Petak, 8. 11. 2013.

AFIP d.d. Sarajevo, u skladu sa Zakonom o raunovodstvu i

Posebne vodne naknade

Ukupno naplaeni (ostvareni) prihodi Fonda u 2012. godini

U razmatranom periodu dolo je do smanja prihoda od

Petak, 8. 11. 2013.

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Posebne vodne naknade

Ukupno stvareni prihodi Fonda u 2012. godini, u odnosu na

Pregled ukupno i pojedinano ostvarenih prihoda (naknada)

Najvei iznos ukupno ostvarenih prihoda Fonda naplaen je

2.3. Vrste rashoda Fonda i njihovo ostvarenje u 2012. godini

Trokovi za plae i naknade

Najintenzivniji porast ostvarili su trokovi za nabavku

U strukturi ukupnih rashoda Fonda u 2012. godini, na

SLUBENE NOVINE FEDERACIJE BiH

Dinamika i struktura ostvarenih u odnosu na planirane

Planirani ukupni rashodi Fonda iznose od 38.518.321 KM,

rashode u 2012. godini moe se sagletati iz sljedeeg pregleda:

Trokovi za plae i naknade

Petak, 8. 11. 2013.

Sredstva Fonda koja su osigurana iz prije navedenih izvora

Trokovi za materijal, usluge i inventar ostvareni su u 2012.