KOMPRESOR

Pri razmatranju idealnih ciklusa mlaznog motora vidjelo se da je za povećanje toplinske iskoristivosti
potrebno povećati tlak zrak na ulazu u komoru izgaranja. Kompresor povećava tlak zraka u komori
izgaranja, ali i osigurava zrak za pneumatske sustave (prešerizacija kabine itd.), brtvljenje kučišta
ležajeva itd. Kompresor treba biti tako projektiran i izrañen da osigura:

 Kontinuiran dovod zraka u komoru izgaranja, bez oscilacija i prekida

 Stabilan rad u širem području rada, te u prijelaznim režimima rada koji zahtjevaju uvjeti
eksploatacije, uz što veći stupanj iskoristivosti

 Što je moguće veću pouzdanost u radu uz manju masu, dimenzije i cijenu.

Dvije su osnovne vrste kompresora:

 radijalni ili centrifugalni i
 aksijalni.

Princip rada kompresora

U rotoru se povećava kinetička energija čestice zraka na račun utrošenog rada kojim se pogoni rotor
kompresora. U statoru se zatim, kinetička energija pretvara u potencijalnu enegiju, tj. povećava se tlak
jer lopatice statora formiraju kanal oblika difuzora.

Ako se kolo rotora i statora ¨ razmota ¨, dobit će se rešetka s lopaticama rotora i statora na kojoj se
dalje može objasniti princip rada kompresora. Sada se vidi da prostor izmeñu lopatica sačinjava kanal
na koji se mogu primjeniti već poznati zakoni strujanja. Na slici je prikazan jedan stupanj
kompresora. Kanal u rotoru rotira, a u statoru je kanal nepomičan.

Ako se kanal izmeñu lopatica rotora tako izradi tako da ima konstantan presjek, onda se statički tlak
neće mjenjati prolaskom kroz kanal. Ako se kanal izradi tako da se presjek povećava, statički tlak se
povećava, a brzina opada. Pretpostavimo da čestica zraka ulazi aksijalno u rotor kompresora s
apsolutnom brzinom c1. U kanalu čestica dobiva komponentu prijenosne brzine U. Brzina U je obodna
brzina i ona je jednaka:
U  r  ,
gdje je:
r- radijus okretanja, radijus na kojemu je čestica ušla u kompresor
- kutna brzina okretaja rotora kompresora.

Čestica u odnosu prema kanalu ima tzv. relativnu brzinu w. Ako se presjek kanala
povećava, relativna brzina se smanjuje. Na izlazu iz kanala će vrijedit: w2<w1.

Općenito, apsolutna brzina čestice zraka u rotoru je jednaka:

r r
c Uw ,

Apsolutna brzina c je ona brzina koju bi promatrač vidio sa statora koji miruje. Promatrač
koji bi putovao s česticom zraka imao bi osjećaj da kroz kanal rotora putuje relativnom
brzinom w.
Na izlazu iz rotora čestica zraka ima uvećanu kinetičku energiju i prema tome uvećanu
apsolutnu brzinu c2. Kanal statora je tako dimenzioniran da mu se promjer povećava da bi
se povećao tlak, a apsolutna brzina će se zbog toga smanjiti na c3

U ovom primjeru, statički tlak se povećava djelomice u rotoru, a djelomice u statoru. To

znači da se već u rotoru uložena mehanička energija jednim dijelom pretvara u kinetičku
energiju, a drugim dijelom u potencijalnu energiju, odnosno tlak. U statoru se dodatno
kinetička energija pretvara u potencijalnu, odnosno dodatno se povećava tlak.

Teoretski, kompresor može biti izveden tako da kanal u rotoru ima konstantan presjek, a da
se statički tlak povećava samo u statoru. Koliko se tlak povećava u rotoru, a koliko u
statoru, opisuje se stupnjem
reakcije

Slika 3. Parametri lopatice