Biblija

Sveto pismo ili Bibliju dijelimo na starozavjetne i novozavjetne knjige. Starozavjetne su pisane u razdoblju prije
rođenja Isusa Krista, dok novozavjetne opisuju političku, ekonomsku i duhovnu situaciju društva nakon njegovog
rođenja.

Biblija svoje ime duguje umanjenici grčke riječi za svezak ili knjigu he biblos, koja u množini glasi biblia.

Stari zavjet sadrži 46 knjiga i dijelimo ga na pet većih cjelina. To su: Petoknjižje (Knjiga Postanka, Izlazak, Levitski
zakonik, Brojevi, Ponovljeni zakon), Povijesne knjige (Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, Prva knjiga o Samuelu, Druga
knjiga o Samuelu, Prva knjiga o Kraljevima, Druga knjiga o Kraljevima, Prva knjiga ljetopisa, Druga knjiga
ljetopisa, Knjiga Ezrina, Knjiga Nehemijina, Tobija, Judita, Estera, Prva knjiga o Makabejcima, Druga knjiga o
Makabejcima ), Psalmi, Mudrosne knjige (Job, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama, Knjiga
Mudrosti, Knjiga Sirahova), Proročke knjige (Izaija, Jeremija, Tužaljke, Baruh, Ezekiel, Daniel, Hošea, Joel, Amos,
Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija).

Novi zavjet obuhvaća 27 knjiga. To su: četiri Evanđelja (po Marku, Mateju, Luki i Ivanu), Djela apostolska, 21
poslanica (14 Pavlovih i 7 apostolskih) i Otkrivenje (Apokalipsu). Napisan je do druge polovice 1. stoljeća.

Knjiga o Juditi spada među Povijesne knjige i književni povjesničari je smatraju za prvu povijesnu moralnu
pripovijetku ili parabolu. Premda opisuje povijesno razdoblje vladavine asirskog kralja Nabukodonosora, povijesno
je neprecizna, pa se zato smatra bitnijom kao alegorija i moralni nauk djela.
Judita, što na hebrejskom znači “slavljena”, Židovkinja je i prelijepa mlada udovica koja odluči zavesti vojskovođu
neprijateljske vojske Holoferna i tako spasiti židovski narod, koji je gubitkom vjere u Boga postao apatičan, te je
prestao pružati otpor neprijateljskim snagama. Vidjevši da je židovski narod obeshrabren, Judita odluči žrtvovati se
za spas svog božjeg naroda. Svojom odlukom da se žrtvuje za sveopće dobro, ona alegorično opravdava svoje ime,
koje u prenesenom značenju znači “slavljena Židovkinja”, te postaje spasiteljica Židova, simbol otpora i
nepokolebljive vjere u Boga te zbog toga biva slavljena.

Da bi u potpunosti razumjeli važnost samoga djela moramo sagledati vremenski okvir u kojem je ono pisano. Pisano
je za vrijeme židovske borbe protiv helenizacije između 2. i 1. stoljeća prije Krista. Zbog neprestanih ratovanja,
nestašice hrane, vode te raznih bolesti židovski narod je oslabljen i onemoćao, pa biva pred stalnom prijetnjom od
egzodusa. Zato se stvara potreba za glorificiranjem važnosti očuvanja židovske loze.

Tako nastaje i ova priča o hrabrosti žene koja je moralno neokaljana, odana i spremna podnijeti žrtvu za svoj narod,
unatoč tome što je cijena te žrtve njena čast. Svojom hrabrošću ona židovskom narodu postaje primjer te vraća snagu
i želju za borbom.

Sama priča ima sretan kraj, pobjedom židovskog naroda nad neprijateljem. Simbolički označava pobjedu
monoteizma kojeg prakticiraju Židovi, pred politeizmom, koji je u to vrijeme bila najraširenija religijska struja.

Ovu rodoljubnu pripovijest dijelimo na:

1. Holofernov vojni pohod

2. Opsjedanje Betulije

3. Judita
4. Judita i Holoferno

5. Pobjeda

Kratak sadržaj

Holofernov vojni pohod

Na početku djela saznajemo da se radnja odvija za vrijeme dvanaeste godine vladavine Nabukodonozora, kralja
Asiraca. On se odluči osvetiti cijelom židovskom narodu zbog neposlušnosti , nakon što je poslao iz Ninive poziv
brojnim ljudstvima da mu se pridruže u borbi protiv Arfaskada, kralja Medijaca. U Bibliji stoji zapisano:
“Nabukodonozor, kralj Asiraca, uputi poruku svim stanovnicima Perzije, svima onima koji življahu na zapadu,
stanovnicima Cilicije, Damaska, Libanona i Antilibanona i svim stanovnicima morske obale, narodima Karmela,
Gileada, Gornje Galileje i prostrane ravnice Ezdrelona, svima onima koji prebivahu u Samariji i njezinim
gradovima, u Transjordaniji sve do Jeruzalema, Batane, Kelusa, Kadeša, Egipatske rijeke, Tafnesa, Ramsesa i po
svemu području Gešema, sve do onkraj Tanisa i Memfisa, najposlije svima stanovnicima Egipta sve do granice
Etiopije.”

Pošto za stanovnike zapadnih pokrajina Nabukodonozor bijaše samo običan čovjek, te ga nisu smatrali bogom,
njegov zahtjev s prezirom otklone i otpreme njegove kraljeve glasnike praznih ruku, ne iskazavši im počasti.
Nabukodonozor se strašno razbjesni zbog nepoštivanja i zakune se da će opustošiti sva ta područja.

Godine sedamnaeste sav sjaj glavnog grada Medijaca Ekbatane svede na opustošena gradska trgovišta i zauzete kule
pompoznih zidina grada.
Nabukodonozor protjera svu asirsku vojsku, a njihovoga kralja Arfaksada sulicama da izbosti do smrti, nakon što ga
njegovi vojnici uhvate u bijegu na planinama Ragaua.

Nakon pobjede, zajedno sa svojim vojnicima utabori se između zidina Ekbatane te se 120 dana u miru i spokojstvu
prepusti besposličarenju.
Zadovoljan i osokoljen pobjedom, počne kovati planove i smišljati osvetu zapadnim pokrajinama. Pozove svog
velikog vojskovođu Holoferna da povede osvetnički pohod, te ga otpremi na zapad s vojskom od sto dvadeset tisuća
pješaka i dvanaest tisuća strijelaca na konjima. Deve, magarci i volovi nosili su im silnu opremu, hranu i zlato koji
su ponijeli sa sobom na put.

Nabukodonozor je Holofernu naredio da nema milosti prema zarobljenicima i da opustoše sve čega se dotaknu. Kad
su Zapadna plemena vidjela okrutnost vojske koju je predvodio Holoferno, koja je pljačkala blago, palila njive i
ubijala sve mlado, od straha poslaše svoje glasnike da se predaju i poklone Holofernu, te mu stave na raspolaganje
svoje živote i imovinu.

Kad je ulazio u gradove, građani su pred njim padali ničice i zazivali Nabukodonozora kao Boga. Dopustili su im da
sve njihove domaće bogove i hramove sravnaju sa zemljom.

Vijesti o Holofernovim pobjedama, okrutnosti njegove vojske i pustošenju pokrajina, pristizale su i u Judeju. Njezini
stanovnici započeli su pripreme za obranu, tek što su se vratili iz egipatskog ropstva.

Započnu podizati utvrde, logore i skupljati hranu, a veliki svećenik Joakim, koji se nalazio u Jeruzalemu. poruči po
svojim glasnicima stanovnicima Betulije i Betomestaima da zaposjednu brdske prijelaze koji vode u Judeju. Prolaz
je bio toliko tijesan da su samo dva po dva čovjeka mogla onuda prolaziti.
Istovremenu, duhovno su se počeli pripremati za novu nevolju koja samo što ih nije zadesila.

Pobožni stanovnici u znak pokore započnu post, pospu su se s pepelom i obuku kostrijet, grubo sukno od životinjske
dlake koje se nosi kao pokora. Padnu ničice i počnu zazivati Božje ime, da pogleda svoj narod i ne preda ga pokolju
i ropstvu.

Vijest o pripremama Izraela za borbu, stigne i do Holoferna. Stade ga strašno zanimati koji je to narod koji se jedini
odupire njegovoj sili.

Njegov sluga Ahior, vođa svih sinova Amonovih, ispriča mu povijest izraelskog naroda koji se odrekao bogova
svojih predaka i počeo poštivati Boga nebeskoga. Ahior ga je svjetovao da se prije pohoda raspita žive li oni
trenutno u slozi sa svojim Bogom, jer dok ga štuju, prati ih blagostanje i blagoslov, a kad mu okrenu leđa, padnu u
nemilost i ropstvo te ih zadese mnoge nedaće.

Holoferna razljuti Ahiorov savjet smatrajući da nikakav Bog ne može spasiti Izraelce od njegove moćne vojske. Za
kaznu ga ostavi ispod brda, prepuštajući ga milosti Izraelaca.

Oni ga ne ubiju, već ga odvedu svojim poglavarima da ih izvijesti o Holofernovim planovima. Kad su čuli što im se
sprema, pali su ničice u molitvi i cijelu noć stali dozivati ime Božje ime u pomoć.

Opsjedanje Betulije

Odmah nakon svitanja Holoferno krene sa svom svojom vojskom kazniti drznike koji su mu se usudili suprotstaviti.

Umjesto da sa svojom silnom vojskom direktno napadne Izraelce, njegovi podanici mu mudro savjetuju da
zaposjedne izvor vode i sve izlaze iz grada, te da se strpi i pričeka dok ih ne iscrpi žeđ i glad.

Stanovnici grada Betulije su izdržali trideset i četiri dana okupacije. A onda žene i djeca počnu padati u nesvijest od
iscrpljenosti.

Vidjevši njihovu muku, predstavnici naroda su otišli do gradskih starješina i zatražili od njih da predaju grad
Holofernovim pljačkašima, jer bolje je biti rob, nego gledati djecu i žene kako umiru.

Starješina ih zamoli da se strpe još samo pet dana. Nek se obrate milostivom Bogu za pomoć, a ako se on ogluši na
njihov zahtjev, predat će grad u ruke Holoferna.

Judita

Juditu je bila bogobojazna žena, šesnaesta generacija izraelske loze, koja je tri godine i 4 dana bila udovica
Manašea. Od njegove smrti živi asketski, u celibatu i postu.

Prema navodima povjesničara Juditina loza je najduža židovska loza spomenuta u Bibliji: “kći Merarija, sina Oksa,
sina Oziela, sina Elkija, sina Ananije, sina Gedeona, sina Rafaina, sina Ahitoba, sina Elije, sina Helkije, sina
Eliaba, sina Natanaela, sina Salamiela, sina Sarasadaja, sina Izraelova.”
Nakon što je čula što je starješina Ozija obećao narodu, odluči se na pothvat kojim će spriječiti predaju i o kojem će
se još dugo – vjekovima! – pričati. Judita je vjerovala da su i oni, poput Abrahama, stavljeni na kušnju te da će ih
stići zla kob ako se odreknu svog Boga. Zamoli narod da se strpe i već isti dan zaputi se u Holofernov tabor sa
svojom sluškinjom.

Na putu prema taboru preda se molitvi Bogu od kojeg zamoli snagu da izvrši svoj naum. Zamoli da joj da zamamnu
riječ koja “u krvi obara one koji su se sagriješili protiv njega”.

Judita i Holoferno

Nakon molitve, Judita skine svoje udovičke halje i obuče svečane haljine. Obuje sandale, okiti se nakitom, stavi na
sebe mirisne masti i ovjes preko kose, da zadivi ljude koji je budu gledali. Svojoj sluškinji dade nositi vino i slatku
pogaču pa se zaputi do ulaza u Holofernov tabor.

Svoj dolazak najavi kao dolazak kćeri Hebrejaca, naroda koji će se upravo predati Holefernu. Želi ga obavijestiti
kako je narod na izmaku snage i ostaje bez hrane, te mu želi pomoći u borbi sa svojim savjetima.

Vojnike koji su bili na straži, Judita opčini svojom ljepotom pa je odvedoše Holofernu. Judita osvoji Holofernovo
srce laskanjem i lažnim obećanjima. Njena usta bila su puna hvale za Nabukodonosora i Holoferna, a pokude za
izdajnički hebrejski narod koji su počinivši bezakonje i razgnjevili Boga tako što su počeli jesti stoku koju im je Bog
zabranio da jedu.

Holofernu se svidje sve što mu je Judita rekla pa naredi svojim slugama da je dobro ugoste. Dobije dozvolu da svaku
večer svoga boravka može sa svojom sluškinjom izaći na večernju molitvu.

Kako bi podigao moral među svojim časnicima, Holoferno naredi da se pripremi gozba na koju su pozvali i svoju
gošću Juditu.
Na gozbi je uživao u njenom društvu. Jeli su i pili zajedno, te je Holoferno, opijen njenom ljupkošću, u potpunosti se
opustio i popio previše vina. Više nego ikada u životu.

Pobjeda

Gozba se bila oduljila i uzvanici su otišli na počinak. Judita je ostala sama u šatoru s Holofernom, koji je pod
utjecajem vina utonuo u dubok san.

Judita naloži svojoj sluškinji da je pričeka pred ložnicom, kao i svakog dana prije molitve. Kad ostane potpuno sama
s Holofernom, uzmogne snage i uputi molitvu Nebu: “Bože Izraelov, ojačaj me danas.” te u dva snažna udarca po
vratu, Holofernu odrubi glavu.

Judita preda Holofernovu glavu svojoj sluškinji, koja je stavi u torbu pa se zajedno zapute na dnevnu molitvu. Ali
umjesto na molitvu krenu put Betulije noseći sa sobom glavu od neprijatelja.

Kad je stigla u svoj grad, pobjedonosno stade klicati slavu Božju i svojim sumještanima reče neka hvale Boga jer je
bio milostiv. Juditinom rukom On je maločas potukao neprijatelja židovskog naroda.

Čuvši tu vijest, puk ničice pade na zemlju i u jedan glas su povikali: “Blagoslovljen da si Bože, koji si danas satro
neprijatelja naroda svog.”
Vrsta djela: povijesna pripovijetka, moralna parabola

Vrijeme radnje: oko 2. st. pr.Kr.

Mjesto radnje: Ekbatana, Betulija

Likovi: Judita, Holoferno, Nabukodonozor, sluškinja, židovi…

Analiza likova

Judita, što na hebrejskom znači “slavljena”, Židovkinja je i prelijepa mlada Manašeova udovica Manašea Ona
odluči zavesti Holoferna, vojskovođu neprijateljske vojske, i na prijevaru ga ubiti. Tako će židovskom narodu vratiti
nadu u pobjedu. Njen narod je gubitkom vjere u Boga postao apatičan i prestao pružati otpor neprijateljskim
snagama.

Judita je bila hrabra i bez dvojbe je sreću svog naroda stavila ispred vlastitog života, ne samo riskirajući smrt, već
znajući da će zasigurno doći na loš glas kao žena bez morala.

Judita je bila iznimno bogobojazna žena. Živjela je asketski nakon smrti svoga muža, u celibatu i postu pune 3
godine i 4 dana.

Također saznajemo da je šesnaesta generacija izraelske loze i zato ne čudi što je upravo ona odlučila svojim
sunarodnjacima vratiti vjeru u milost božju.

Holoferno je asirski vojskovođa Nabukodonozorove vojske koji je bio poznat po svojoj okrutnosti i neustrašivosti.
Ipak, i njegovu grubu vanjštinu Judita je uspjela slomiti svojom riječitošću, galantnošću i ljepotom. U njoj nije vidio
neprijatelja, pa se pred njom i previše opustio. Umro je tako što mu je Judita odrubila glavu, nakon što je pijan i
posve neoprezan zaspao pred njom.

Nabukodonozor je bio kralj Asiraca, koji je krenuo u veliki pohod osvajanja Zapada, rušeći sve što mu se našlo na
putu. Poražavao je vojske, ubijao ljude i bio odgovoran za strašne zločine. Sve to je opravdavao time što se smatrao
najvećim i dostojnim svog tog uništenja. Vjerovao je za sebe da je bog Sunca i bio je veliki neprijatelj palestinskog
naroda.

Ilijada

ANALIZA LEKTIRE / HOMER

Smatra se da je Ilijadu napisao Homer. Najčešće se u književnosti javljaju pitanja vezana uz autorstvo ovoga epa, što
se naziva homerskim pitanjem. Pluralisti smatraju da je Ilijada nastala mehaničkim spajanjem pjesama koje je
ispjevala nekolicina slijepih pjevača. Dokaze tomu nalaze u riječima “ho me horon”, što znači “onaj koji ne vidi”.
Prevladava mišljenje da toliko opsežno djelo nije mogao sastaviti jedan čovjek, već da je Homer samo sakupio
ranije pjesme u jedan ep. Unionisti pak smatraju da Homer jest napisao Ilijadu, a to potvrđuje jedinstvo teksta,
kompozicije i dosljedno ocrtani karakteri likova – što ne bi bilo moguće da se radi o nekoliko autora.

Ipak, do danas je ostalo opće mišljenje da je Ilijada, baš kao i Odiseja, Homerova djela. Ilijada je nastala negdje u 6.
stoljeću prije Krista, kada je dobila sadašnji oblik, ali se tiskati počela tek u 7. ili 8. stoljeću prije Krista. Prije nego
je objedinjena u jednu knjigu, Homerove pjesme koje danas čine Ilijadu, jednom su se godišnje izvodile na tzv.
Panatinski praznik, kojeg je ustanovio Atenski vladar Pizistrat.

Ilijada je podijeljena na 24 pjevanja, a sastoji se od 15.696 heksametara. Ovako su je podijelili Aleksandrijski

filozofi, tako da svako pjevanje odgovara jednom slovu iz grčkog alfabeta (kojih također ima 24).

Glavna tema Ilijade jest Ahilejeva srdžba. Pripovijeda se o događajima iz desete godine ratovanja između Ahejaca i
Trojanaca. Rat je započeo jer je Paris oteo Helenu, Menelajevu ženu. Radnja obuhvaća razdoblje od pedeset i
jednoga dana. Ep je nazvan po Iliju, jer se tako u djelu naziva Troja. Radnja započinje in medias res, u središtu
radnje, gdje pjesnik zaziva muzu da mu opiše Ahilejevu srdžbu.

Vrsta djela: ep

Vrijeme radnje: 12. stoljeće prije Krista; 51. dan završne, 10. godine rata

Mjesto radnje: okolica Troje; Olimp

Tema djela: deseta godišnjica ratovanja između Ahejaca i Trojanaca

Ideja djela: čovjekova sudbina ovisi o milosti i nemilosti bogova, odnosno više sile

Kratak sadržaj

1. pjevanje

Pjesnik želi da mu boginja pjeva o srdžbi Pelejeva sina Ahileja. Ta je pogubna srdžba naljutila Ahejce, a zbog nje su
mnogi postali plijenom pticama i psima.

Atrejev sin (Agamemnon) i Ahilej su se posvađali. Svećenik Hris je došao Ahejcima kako bi otkupio kćer. Ahejcima
govori sljedeće: “Dao vam Bog da razorite grad Prijamov i kući se vratite zdravo. Samo mi dajte da otkupim kćer i
ucjenu primite.” Ahejci bi prihvatili ponudu, no Agamemnon mu ne želi vratiti kćer – želi je za svoju ljubavnicu.
Hris posluša Agamemnona, no zatim ode Apolonu i kaže mu da će mu jednom izgraditi hram, a tada neka Apolon
kazni Ahejce i neka strijelama naplati Hrisove suze. Apolon posluša Hrisa i stane strijelama gađati prvo mazge i pse,
a zatim i ljude. Devet su dana po vojsci padale strijele. Koga bi pogodile, obolio bi od kuge.

Desetoga je dana Ahilej sazvao skupštinu – na to ga je nagovorila Hera, jer se brine za Ahejce. Kalkas, koji zna i
sadašnjost i prošlost i budućnost, kaže Ahileju da neće biti mira dok Hrisu ne vrate kćer. Agamemnon se pobuni
tvrdeći da mu je stalo do Hrisove kćeri (iako ima ženu Klitemnestru), ali će pristati vratiti je samo ako dobije neki
dar zauzvrat. Ahilej se naljuti na Agamemnona i govori mu da je lakom i da će mu se takvo ponašanje vratiti.
Agamemnon kaže Ahileju da ako će mu uzeti Hrisovu kćer, onda će on Ahileju uzeti Briseidu – samo da mu pokaže
da je jači od njega. Ahilej se razljuti i pomišlja napasti Agamemnona mačem. Uto mu se ukaže Atena (poslala ju je
Hera) i suspregne njegov gnjev, tvrdeći da će mu se jednoga dana isplatiti. Odisej odvodi Hrisovu kćer Hrisu.

Agamemnon ne odustaje od svoje nakane pa naredi svojoj vojsci da ode u Ahilejev šator po Briseidu. Ahilej ne krivi
vojsku koja je došla, već Agamemnona, pa Patroklo izvede Briseidu i preda je vojsci. Kad je odvedu, Ahilej sjedne
sam i zaplače, obraćajući se majci Tetiti. Ispriča joj sve što se dogodilo – u Tebi su sve razorili, uzeli što su mogli i
onda razdijelili među sobom, a Agamemnon je uzeo Hrisovu kćer. Ahilej moli majku da ode Zeusu i zamoli ga da
Trojanci poraze Ahejce, tako da svi zamrze vođu Agamemnona. Odisej dolazi Hrisu i vraća mu kćer. Hris sada moli
Apolona da spasi Ahejce od poraza i smrti. Tetida odlazi Zeusu i moli ga da pomogne njenom sinu, a da kazni
Agamemnona. Zeus joj obeća pomoći, što naljuti Heru. Herin sin, Hefest, savjetuje joj da radi onako kako Zeus
naredi jer nitko nije jači od njega.

2. pjevanje

Svi spavaju, osim Zeusa koji razmišlja kako da pomogne Ahileju. Zeus pošalje Agamemnonu napasan san. U snu se
Agamemnonu govori da spremi vojsku za boj, jer bi mogao osvojiti trojanski grad i da će Trojance snaći jadi.
Agamemnon se probudi i Ahejcima prepriča svoj san. Nestor tvrdi da moraju vjerovati u Agamemnonov san. Ossa,
Zeusova glasnica, poziva narod na skupštinu jer moraju čuti riječ djece Zeusove. Skupštinu predvodi Agamemnon,
držeći skeptar (žezlo). Tvrdi da je ahejska vojska veća od trojanske, ali Trojanci uvijek imaju pomoć okolnih
gradova pa bi im to moglo otežati. Već devet godina nisu obavili posao zbog kojeg su došli – Agamemnon poziva
ljude da odu kućama, neće razoriti grad.

Devet se već godina vodi bitka između Trojanaca i Ahejaca. Hera se obrati Ateni i kori je – ne mogu ostaviti Helenu
Trojancima i Prijamu, a upravo je zbog nje mnogo ljudi poginulo. Atena se uputi Ahejcima kako bi im rekla da ne
mogu otići kućama, kad naiđe na Odiseja, koji je po svojoj mudrosti jednak Zeusu. Atena mu ponovi što joj je Hera
rekla i Odisej je posluša. Odisej Agamemnonu priča priču o zmiji i majci s osam vrapčića. Zmija je pojela vrapčiće.
Ta priča je Kolhasovo proročanstvo o 9 godina čekanja – 10. godina je ključna. Odisej želi da svi ostanu i osvoje
Prijamov grad. Nestor hrabri ljude da osvete Helenin plač. Agamemnon se javi tvrdeći kako je cijela svađa započela
zbog Helene. Svi krenu k lađama pripremati se. Agamemnon zakolje bika i priprema gozbu. Dolazi mu brat
Menelaj. Agamemnon se moli Zeusu da unište Prijama i Hektora. Pjesnik moli muze da mu kažu koliko je ljudi
došlo pred Ilij jer ih on ne može izbrojati. Trojanska glasnica Irida govori Trojancima da je Ahejaca previše i
upozorava Hektora da potraži pomoć.

3. pjevanje

Vojske se približavaju jedna drugoj. Paris vodi Trojance, a kad vidi Menelaja da mu se približava, prestraši se i
pobjegne. Hektor ga kori i govori mu da je on uzrok svemu ovome – potaknuo je rat kad je oteo Menelajevu ženu
Helenu. Paris zahtijeva borbu jedan na jedan, da svi ostali spuste oružje. Hektor to svima obznani. Menelaj želi da se
mirno raziđu – neka dovedu Prijama i po jedno crno i jedno bijelo janje.

Irida sve te vijesti prenese Heleni. Prijam ispituje Helenu za Agamemnona i Odiseja – tko su i kakvi su. Na bojište
dovedu Prijama i janjad. Obrate se Zeusu govoreći da onaj tko pobjedi u boju dobiva Helenu. Prijam se vrati u Ilij
jer ne može gledati borbu. Protivnici se oblače i pripremaju za dvoboj. Menelaj rani Parisa i vuče ga za kacigu.
Umiješa se Afrodita i spasi Parisa. Menelaj je pobijedio, ali Paris ipak ostaje s Helenom.

4. pjevanje

Bogovi su na vijećanju kod Zeusa. Agamemnon ima dvije pomoćnice: Heru i Atenu, a Afrodita je na naklonjena
Parisu. Zeus želi da se Trojanci i Ahejci pomire, no Hera to odbija. Zeus pošalje Atenu među Ahejce i Trojance.
Atena ode do Pondara, Likonovog sina, i nagovori ga da strijelom pogodi Menelaja. On to i učini, no ne ubije
Menelaja, već ga samo ozlijedi. Agamemnon smatra da su Trojanci prekršili dogovor i želi rat. Opisuju se Trojanci –
ima ih iz različitih krajeva. Počinje bitka. Apolon je na strani Trojanaca. Ahileja nema.

5. pjevanje
Atena odlikuje Diomeda da bude ugledan među Ahejcima. Hefestov svećenik Doret ima dva sina, Pfegeja i Ideja.
Oni nasrnu na Diomeda, ali promaše. Diomed ubije Pfegeja, a Ideja spasi Hefest. Atena se obrati Areju, Afroditinom
bratu, i savjetuje mu da se maknu iz bitke – vrijeme je da ljudi sami odmjere snage, bez pomoći bogova. Diomeda
kasnije obori Likonov sin Pandar, a gavran Trojancima javi da je ranjen najbolji Ahejac. Diomed se tada pomoli
Ateni i ona mu da snage.

Eneja, trojanski vođa, s Pandarom dogovara kako napasti Diomeda. Odigra se borba s Diomedom u kojoj Diomed
ubije Pandara i rani Eneju. Afrodita, Enejina majka, intervenira i spasi ga. Diomed trči za Afroditom, ljut jer se
miješa u rat. Afrodita je odlazi do Areja da joj da konja kako bi se vratila na Olimp. Zeus napada Afroditu da rat nije
njena briga, već Atenina i Arejeva. Diomed opet nasrne na Eneju, no ovoga ga puta spašava Apolon i odnosi ga u
hram. Arej hrabri Trojance, ali im i javlja da je Eneja mrtav. Atena pak pomaže Ahejcima. Eneja dolazi među ljude i
otkriva se da je ipak živ.

Vojske stoje jedna nasuprot drugoj, opisuje se kako svatko svakome nekoga dragoga ubije. Odvije se boj između
Sarpedona i Tlepolema. Hera ispituje Zeusa nije li ljut na Areja što  želi uništiti Ahejce. Atena hrabri Diomeda da se
nastavi boriti, ona je uz njega. Diomed uz Ateninu pomoć rani Areja. Heba izliječi Areja jer je Arej bog i ne može
umrijeti. Atrej odlazi na Olimp i obaviještava Zeusa i ostale bogove o tome što je Atena učinila. Ljut je na Zeusa što
joj to dozvoljava.

6. pjevanje

Bitka još uvijek traje, Ahejci napadaju. Nestor ohrabruje Ahejce da samo ubijaju, a kasnije će s mrtvih uzimati
oružje. Helen, vrač, dolazi Eneji i Hektoru i hrabri ih. Savjetuje Hektora da sakupi starice u Atenin hram i da one
mole Atenu da poštedi trojanske žene i djecu. Hektor ga posluša i obavijesti Trojance da ide u Ilij.

U boj kreću Glauk, Hipolonov sin, i Diomed. Shvate da su prijatelji po djedu pa se darivaju iako su protivnici. Glauk
Diomedu da zlatno oružje u zamjenu za mjedeno. Hektor ulazi u grad, a oko njega se skupe žene i ispituju za svoje
muževe. Odlazi do majke Hekabe, Laodikove kćeri. Hekaba misli da će Hektor potražiti Zeusovu pomoć, no on joj
govori ona mora do Atene. Neka joj odnese najljepši plašt i kaže da će zaklati 12 krava, samo ako odmakne
Diomeda od Troje. Hektor odlazi do Parisa. Helena u dvoru sjedi sa svojim dvorkinjama. Hektor Parisa naziva
nesrećom jer je on kriv za rat, a sada se skriva. Paris mu odgovara da nije kukavica, da se skrivao jer je tugovao, ali
ga je Helena nagovorila da ode u boj.

Hektor odlazi pozdraviti se s obitelji, no u kući ne nalazi ženu Andromahu ni sina. (Andromahi je oca davno ubio
Ahilej.) Andromaha plače na kuli. Hektor joj prilazi, a ona ga plačući moli da ne ide jer joj je on sve što ima. Hektor
joj objasni da mora ići, ali se najviše boji da će ona pasti Ahejcima u ropstvo ako izgube rat. Dolazi Paris,
opremljen, pa obojica kreću u boj.

7. pjevanje

Atena promatra kako Ahejci umiru i to joj se ne sviđa. Odlazi do Olimpa i susreće se s Apolonom. Dogovore se da
će Hektor izazvati na boj nekog Ahejca. Hektoru se javi vrač Helen i kaže mu da bi trebao izazvati nekog od
Ahejaca u dvoboj (jer je to čuo od Atene i Apolona). Atena i Apolon u obliku jastreba promatraju. Hektor poziva
nekog od Ahejaca da se bori s njime. Menelaj tvrdi da će biti sramota za Ahejce ako se nitko ne odazove na poziv i
sam se počne spremati. Agamemnon ga odgovara tvrdeći da je Hektor odličan borac. Odredi da se izvlači ždrijeb.
Odaberu Ajasa koji misli da može pobijediti. Ostali se mole Zeusu.

Ajas i Hektor se bore – borba se nastavlja sve do kasno u noć pa odlučuju nastaviti idući dan. Pohvalili su jedan
drugoga i darivali se: Hektor je Ajasu dao svoj mač, a Ajas Hektoru svoj pojas. Uvečer se održi vijećanje u oba
tabora. Ahejci pričaju o svojim mrtvima. Kod Trojanaca se javi Atenor koji želi da vrate Helenu, no Paris na to ne
pristaje. Prijam traži primirje da spale svoje mrtve. Idej odlazi Ahejcima reći im da Paris ne da Helenu, ali će im dati
blago zauzvrat. Moli primirje da spale svoje mrtve. Ahejci pristaju na jedan dan primirja.

8. pjevanje

Zeus je sabrao bogove da održe skupštinu. Naredi im da se nitko od bogova više ne smije miješati u rat. Zeus odlazi
na goru Idu. Do podne se odvija bitka između Trojanaca i Ahejaca. Boj će nastaviti nakon ručka. Kad nastave boj,
dolazi do prvog poraza Ahejaca. Zeus je poslao dvije Kere koje donose smrt – jednu Ahejcima i jednu Trojancima,
no obje su otišle Ahejcima. Ahejci se krenu povlačiti. Ostao je Nestor čijeg konja je ranio Paris. Diomed mu želi
pomoći pa ga uzme na svog konja i zajedno krenu za Hektorom.

Kad je Zeus vidio da je Diomed spasio Nestora, pošalje grom na Diomeda pa ovaj mora skrenuti svoje konje. Nestor
mu tvrdi da ne može protiv Zeusove volje. Diomeda Hektor naziva kukavicom. Diomed se dvoumi bi li ipak napao
Hektora, no Zeus zagrmi još tri puta i to bi znak trojanske pobjede. Hektor hrabri Trojance. Hera želi pomoći
Ahejcima. Nagovara Posejdona da im pomogne, no Posejdon se ne želi zamjeriti Zeusu.

Agamemnon odlazi Ahejcima i kori ih za nejunaštvo. Moli Zeusa da barem pomogne Ahejcima pobjeći od
Trojanaca, da ih toliko ne pogine. Zeus mu usliša molbu. Najveći junak među Ahejcima je Teukar – ubio je najviše
Trojanaca. Agamemnon mu obećava da će mu dati prvi dar nakon što osvoje Ilij. Teukar napada Hektora, ali
promaši. Hektor mu uzvrati, i zahvaljujući Zeusovoj pomoći, uspije raniti Teukara. Hera nagovara Atenu da
pomognu Ahejcima. Atena odluči otići k Zeusu na Id. Zeus to sve vidi i pošalje joj Indu da joj kaže da mu ni
slučajno ne dolazi jer će je uništiti. Zeus ne dopušta da pomognu Ahejcima. Zeus se vraća na Olimp i proriče još teži
poraz. Hektor saziva skupštinu kako bi se pripremili i dogovorili plan bitke.

9. pjevanje

Agamemnon je tužan, a vojska je u strahu. Agamemnon tvrdi da ga je Zeus prevario i smatra da bi se trebali vratiti
kući. Diomed se tome protivi. Dogovore da će odrediti sedam straža. Nestor govori Agamemnonu da je pogriješio
što je Ahileju uzeo Briseidu te da bi se trebali iskupiti. Agamemnon pristane: pripremit će darove i Briseidu i poslati
poslanika Ahileju. Odisej odlazi Ahileju, koju se razveseli kad ga vidi. Odisej mu prenosi Agamemnonovu poruku,
jada mu se da je vojska u lošem stanju i da trebaju njegovu pomoć. Ahilej ne želi Agamemnonove darove ni
Briseidu. Šalje Odiseja natrag Agamemnonu da mu kaže da je Ahilej još ljut. Ahilej ne zna što će, a Feniks ga
nagovara da priteknu Ahejcima u pomoć. Ahilej je ljut na Agamemnona pa ne pristaje pomoći sve dok Hektor ne
dođe blizu Ahejcima. Odisej nosi Agamemnonu poruku od Ahileja. Vijeće odlučuje da će nastaviti borbu i bez
Ahileja.

10. pjevanje

Ahejci još uvijek vijećaju. Agamemnon i Menelaj ne mogu zaspati, treba im savjet kako dalje. Knezovi se sastaju
kod opkopa. Nestor predloži da Diomed i Odisej odu uhoditi Trojance. Oni se spreme i kreću. Mole se Ateni. U
Hektorovom taboru nitko ne spava. Hektor šalje Dolona da ode k lađama i provjeri što se događa. Odisej i Diomed
ga uhvate – Dolon ih moli da mu poštede život, a oni ga ispituju informacije o Hektorovom taboru. Zatim ga ubiju.
Odisej i Diomed odlaze u Hektorov tabor. Kad su se vratili Ahejcima, ispričaju Agamemnonu što se dogodilo – ubili
su 13 ljudi u Hektorovom taboru i uzeli im konje.

11. pjevanje
Do podne se vodi neodlučna bitka. Agamemnon napada i ranjava Trojance. Zeus pošalje Indu da kaže Hektoru da se
kloni Agamemnona. Koon je ranio Agamemnona – Ahejci su izgubili mnoge vojvode. Paris rani Diomeda u lijevi
taban, no spasi ga Odisej. Sok ranjava Odiseja. Paris ranjava Mahaona. Ajas želi gađati strijelama Trojance, no Zeus
ga zaustavlja. Paris ranjava Euripila. Ahilej šalje Patrokla Nestoru da vidi što se događa na bojištu. Siguran je da će
ga Ahejci ubrzo zvati u pomoć. Nestor nabraja Patroklu tko je sve ranjen i poziva Patrokla da se pridruži u borbi.
Patroklo se vraća Ahileju i putem spašava ranjenog Euripila.

12. pjevanje

Odvija se boj oko bedema. Trojanci se pripremaju za napad. Pulidamas savjetuje Trojancima da siđu s kola jer ih
oko bedema očekuju opasnosti. Trojanci sastavljaju 5 navalnih četa i kreću na Ahejce. Asij uzaludno pokušava
provaliti bedeme na lijevoj strani. Ahejci ga žele napasti, no tada ugledaju Trojance kako dolaze. Hektor napada u
sredini. Među Trojance padne zmija iz orlovih usta. Pulidamas to tumači kao znak da se moraju povući. Trojanci se
uzalud trude da probiju bedeme. Hektor ne vjeruje Pulidamusu i njegovom predkazanju pa nastavlja boj. Sarpedon
napada Menestejevu kulu. Zeus je poslao Sarpedona na Ahejce, a Sarpedon se obraća Glauku da udruže snage. U
pomoć dolaze Ajas i Tenkar. Tenkar rani Glauka, a uz Ajasovu pomoć i Sarpedona. Bitka ne donosi nikakav rezultat
– niti su Trojanci uspjeli probiti bedeme, niti su ih Ahejci uspjeli odbiti od bedema. Hektor hrabri Trojance. Uzima
kamen, gađa vrata i probija ih. Naredi Trojancima da se brzo popnu na bedeme. Ahejci počnu bježati.

13. pjevanje

Zeus je nakratko skrenuo pogled s bitke, što je Posejdon iskoristio da pomogne Ahejcima. Posejdon ih ohrabruje,
daje im snagu, brze noge i ruke. Hektor uzalud okušava probiti ahejski bojni red. Boj se odvija na lijevom krilu.
Idomenej i njegov subojnik Merion ubijaju nekoliko trojanskih junaka, među kojima je i Asij. Eneja i Paris dolaze u
pomoć s desnog krila. Odvija se ljuta bitka. Hektor je zapeo u sredini i ne može naprijed. Pulidamas ga savjetuje
neka se povuče pa dogovori ponovni napad. Hektor nije bio svjestan da  mu ljudi ginu na bojištu, jer je Posejdon
preuzeo stvar u svoje ruke. Odlazi na lijevu stranu i tamo nalazi jedino Parisa neranjenog, pa obojica kreću u sredinu
u žestoki pokolj. Hektor ispituje Parisa tko je sve ranjen.

14. pjevanje

Ranjeni knezovi vijećaju. Nestor govori Ahejcima da je bedem srušen. Hera razgovara s Afroditom, koja je na strani
Trojanaca. Hera joj iznosi svoj plan da pomire Tetiju i Zeusa. Hera ode k Zeusu i zavede ga. Zatim moli San da
uspava Zeusa. Posejdon je s Ahejcima u prvim redovima i hrabri ih. Hektor i Ajas se bore. Hektor ga rani, no zatim
Ajas kamenom pogađa Hektora i omami ga. Kad Ahejci vide da je Hektor ranjen, ohrabre se i jače napadaju.

15. pjevanje

Zeus se budi i tjera Heru s Ida na Olimp. Postane svjestan da ga je na prevaru uspavala i ljuti se na nju. Poručuje
Posejdonu da se više ne miješa i proriče da će Hektor ubiti Patrokla, kad ovaj ubije Sarpedona, a onda će Ahilej ubiti
Hektora. Hera je na Olimpu okupila bogove. Ares je ljut jer je u boju izgubio sina pa želi osvetu premda se Zeus
naljutio. Zeus je pozvao Apolona i Iridu na Id. Irida donosi Posejdonu poruku od Zeusa da se ne miješa u rat, no
Posejdon ne želi poslušati. Apolon ozdravlja Hektora jer ga je tako zamolio Zeus. Ahejci su iznova potisnuti k
lađama. Hektor napada. Patroklo potiče Ahileja da pomognu u boju. Trojanci su sve jači i lađe su u opasnosti.
Hektor se bori s Ajasom. Hektor ubije Likofrona, Ajasova slogu. Tenkor nacilja Hektora, no umiješa se Zeus. Boj se
nastavlja, bitka je neodlučna. Hektor prepozna da ga je Zeus spasio. Želi zapaliti Protesilajevu lađu, ali Ajas ubije
svakoga koga Hektor pošalje s bakljom da zapali lađu.

16. pjevanje
Patroklo moli Ahileja da ga pusti u boj, a nije ni svjestan da sam sebi donosi smrt. Ahilej mu dopušta da ide, ali ga
moli da ne pretjeruje. Daje mu svoju opremu. Ajas ne izdrži u bitci i Hektor uspije u svom naumu da zapali lađu.
Mirmidonci se spremaju za boj jer ih Patroklo hrabri, a budući da ima Ahilejevu opremu, svi misle da je on Ahilej.
Odvija se boj oko bedema. Potiskuju Trojance dalje od lađa. Patroklo je uspješan u boju – Trojanci su poraženi kod
opkopa. Borba se sada odvija u ravnici. Patroklo ubija Sarpedona, kako je Zeus i predvidio. Odvija se borba oko
Sarpedonova tijela – Mirmidonci uzmu Sarpedonovo oružje. Približili su se Iliju i bitka se odvija pod gradom.
Patroklo želi prodrijeti u sam grad. Apolon hrabri Hektora. U metežu Patroklo nasrne na Apolona, pa ga Hektor rani
kopljem.

17. pjevanje

Menelaj hoda među ratnicima – ljut je jer je čuo što se dogodilo Patroklu. Rani Euforba, kako bi se osvetio za
Patrokla, a Euforb od posljedica ranjavanja umre. Menelaj mu uzme oružje. Razmišlja bi li trebao ostaviti mrtvaca
na miru. Dolazi Hektor. Menelaj ostavlja mrtvaca i uzmiče, no onda s Ajasom kreće na Hektora. Žele spasiti
Patroklovo tijelo kako bi ga odnijeli Ahileju. Hektor skine oružje s Patrokla i vuče ga među trojanske pse.

Glauk spočitava Hektoru što uzmiče u boju, što dopušta da se ubijaju Trojanci i što nije spasio Sarpedonovo tijelo.
Hektor na sebe oblači opremu koju je skinuo s Patrokla. Zeusa to naljuti i govori Hektoru da nije ni svjestan kako
mu je smrt blizu. Počinje borba za Patroklovo tijelo. Zeus je poslao maglu na mjesto gdje je ležalo tijelo. Eneja ne
želi da se predaju jer zna da je Zeus na njihovoj strani. Borba traje cijeli dan. Ahilej ne zna što se dogodilo s
Patroklom. Ahilejevi konji plaču, pa im Zeus da snagu. Atena u obliku feniksa hrabri Ahejce i daje snagu Menelaju.
Apolon uzima oblik Fenopa i hrabri Hektora. Hektor kreće u napad. Ahejci su svjesni da Zeus pomaže Trojancima,
no svejedno mu se mole. Antiloh odlazi Ahileju prenijeti vijest o Patroklu. Menelaj hrabri Ajasa da odu po
Patroklovo tijelo. Ajas odvraća pažnju Trojancima i Menelaj uzima Patroklovo tijelo.

18. pjevanje

Ahilej saznaje vijesti o Patroklu. Tetida je tužna jer joj je Patroklo bio poput sina. Odlazi Ahileju i govori mu da će
mu Hefest iskovati novo oružje. Irida dolazi Ahileju i govori mu da mora poći u rat obraniti Patrokla. Trojanci
vijećaju. Pulidamas želi da se povuku. Patroklo je na odru – Ahejci ga oplakuju. Tetida odlazi Hefestu i ispriča mu
što se dogodilo. Hefest izrađuje Ahileju novi štit. Štit ima pet ploča. U središnjem krugu štita je nebeski svod:
zemlja, nebesa, more i sunce. U prvom je prstenu prikazan život u gradu: prikazana su dva grada smrtnih ljudi, u
jednom su gozbe i svadbe, a u drugom vojska. U drugom je prstenu prikazan život na selu. Treći prsten prikazuje
pastirski život. Obod štita prikazuje ocean.

19. pjevanje

Tetida donoci Ahileju novo oružje. Održava se skupština u taboru Ahejaca. Ahilej se želi izmiriti s Agamemnonom.
Ahilej, Agamemnon i Odisej vijećaju o početku bitke. Agamemnon vraća Briseidu Ahileju. Briseida plače uz
Patroklov odar. Ahilej se naoružava za boj.

20. pjevanje

Održava se zbor bogova. Zeus im dopušta da se pridruže borbi. Odvija se prva bitka bogova. Ahilej se bori s
Enejom. Eneja je slabiji i Posejdon ga opominje da se kloni Ahileja. Apolon je na Enejinoj strani i pomaže mu u
boju. Ahilej napada trojansku vojsku. Kreće na Hektora, no Apolon ga spašava. To razljuti Ahileja pa redom kolje
Trojance.

21. pjevanje
Bitka se premješta na rijeku. Ahilej ubija Likaona i u bijesu ga baci u rijeku Skamandar. Ubija Asteropeja. Ahilej se
bori s riječnim bogom Skamandarom. Rijeka ga pokušava utopiti, no spašavaju ga Posejdon i Atena. Odvija se
druga bitka bogova: bore se Ares i Atena, Afrodita i Atena, Apolon i Posejdon, Artemida i Hera te Hermija i Leta.
Trojanci su potisnuti u grad Agenor. Prijam sve to gleda iz grada – želi da vrata grada ostanu otvorena ako će vojnici
htjeti pobjeći nazad u grad. Agenor, kojeg štiti Apolon, čeka Ahileja za dvoboj. Vojnici se vraćaju u grad.

22. pjevanje

Hektor želi dočekati Ahileja. Kad je Hektor vidio Ahileja, krenuo je bježati oko zidina. Ahilej trči za njim. Došli su
do izvora Skamandre i nastavljaju se loviti. Tri su puta okružili oko zidina, kad se Atena ukaže Hektoru kao Deifob,
Hektorov brat, i tvrdi mu da će biti uz njega, neka stane i suprotstavi se Ahileju. Hektor baca koplja, a Atena ih
usmjerava. Hektor shvaća da je prevaren i da nema njegovog brata. Ahilej na Hektorovu štitu (koji je zapravo
njegov, jer ga je on dao Patroklu, od kojeg ga je Hektor uzeo) nalazi manu i u to mjesto ga gađa kopljem i ubija.
Hektor moli Ahileja da preda njegovo tijelo Trojancima, no Ahilej Hektoru probuši žile od glave do pete i priveže
ga za kola. Hekaba, Prijam i Andromaha gledaju sa zidina kako Ahilej mrcvari Hektorovo tijelo. Prijam želi ići
vratiti sinovo tijelo.

23. pjevanje

Dan boja. Održava se podušje za Patrokla. Ahilej se oprašta od njega. 28. dana održi se pogreb. Podižu lomaču i
spaljuju Patroklovo tijelo. Ahilej je shrvan. Idućega dana sahranjuju se kosti. Održavaju se čašćenja i igre u čast
pokojniku: utrke na kolima, šakanje, hrvanje, utrkivanje, borbe kopljima, bacanje koluta, strijeljanje i bacanje
koplja.

24. pjevanje

Od 30. do 38. dana boja Ahilej mrcvari Hektorovo tijelo vozeći ga vezanog za kola oko Patroklova groba. Održi se
skupština bogova. Bogovi zaključuju da Hektorovo tijelo treba vratiti Trojancima. Apolon se zalaže za Hektora.
Zeus traži od Tetide da ode Prijamu i traži od njega darove zato što će mu vratiti sina. Irida Prijamu donosi vijesti o
odluci bogova. Prijam se sprema na put k Ahileju. Hermija ga prati. Prijam još ne vjeruje da će mu Ahilej predati
sinovo tijelo. Prijam dolazi Ahileju u šator i moli ga da mu vrati Hektorovo tijelo. Obojica se rasplaču – Prijam
plače za sinom, a Ahilej za Patroklom. Ahilej Prijamu vraća tijelo, a Prijam mu daje odštetu. Zajedno večeraju, pa se
Prijam iduće jutro vraća u Troju s Hektorovim tijelom. 40. dana boja Hektora odnose na odar. Oplakuju ga
Andromaha, Hekaba i Helena. Prijam je s Ahilejem dogovorio da će zaustaviti rat dok ne pokopaju Hektora. Devet
su dana Trojanci donosili drva kako bi pripremili lomaču dostojnu Hektora. 50. dana boja Hektor je spaljen na
lomači. Idućega dana pokopali su kosti i nasipali grobni humak.

Odiseja

ANALIZA LEKTIRE / HOMER

Veličina Odiseje vidi se, između ostalog, i u tome što i dan danas služi kao inspiracija brojnim umjetničkim djelima,
pa čak i izvan područja književnosti (primjerice, Kubrickovo remek-djelo znanstvene fantastike, 2001: Odiseja u
svemiru). Svako nadijevanje Odisejevog imena likovima i događajima u kasnijoj umjetnosti nije slučajno, već velika
čast – to ime vuče sa sobom tešku simboliku, a svaki je Odisej avanturist, mudar i lukav.

Odiseja je, između ostalog, udarila temelje jednima od najvećih romana hrvatske, ali i svjetske književnosti:
modernom romanu Ranka Marinkovića, Kiklopu, i romanu struje svijesti Jamesa Joycea, Uliksu.
Ta djela već i u samim svojim naslovima pokazuju utjecaj Odiseje: Kiklop Polifem je Odiseju predstavljao jedan od
najvećih problema na povratku kući, dok je Uliks je latinizirani oblik imena Odisej. Tako je u Marinkovićevom
romanu lajtmotiv ljudožder kiklop, koji simbolizira rat proždirući čovječanstvo, baš kao što je kiklop Polifem
proždirao Odisejeve drugove, a glavni lik Melkior ne snalazi se dobro u svojoj ulozi modernog Odiseja. Joyceov pak
roman  mnogi smatraju najznačajnijim romanom 20. stoljeća, a svako je poglavlje tematski temeljeno na jednoj od
epizoda Odiseje.

Putem opisivanja dogodovština jednog od najreprezentativnijih heroja uopće, Odiseja prikazuje najširu sliku života,
običaja i vjerovanja grčkog naroda svoga vremena. Odiseja nam kroz mnoštvo detalja i formulaičnih izraza govori o
tome koliku su Grcima bile važne sljedeće ljudske karakteristike: junaštvo i slika sebe koju ostavljaju idućim
naraštajima (neiskusnog Telemaha na početku mora ju nagovarati da se pokrene i poduzme nešto u vezi oca i
prosaca kako bi bio na diku idućim generacijama); vjernost (Penelopa će zauvijek ostati simbol vjerne i odane žene);
gostoljubivost (svaki prijateljski posjet podrazumijeva neograničene količine jela, pića i darova koje domaćin
osigurava gostu, uz obvezno dodatno opremanje za daljnji put); mentalna snaga (ističe se Odisejevo lukavstvo,
staloženost, domišljatost u snalaženju u nevoljama); fizička snaga (proscu Eurimahu je više žao što je ispao slabić
nego što neće dobiti Penelopu za ženu); osjećajnost (i junaci često plaču). Ljudske kvalitete naglašene su još više
kroz antropomorfizirane bogove, čije su duboke emocije i njihove posljedice još zorniji prikaz osjećajnosti kao
temeljne ljudske osobine.

Iako književni analitičari još uvijek, manje ili više uspješno, pokušavaju dokučiti odgovor na slavno Homersko
pitanje, on vjerojatno nije od presudne važnosti za vrijednost Homerovih epova, kao niti pitanje stopostotne
istinitosti povijesnih detalja. Ono što je važnije jest neprocjenjiva ostavština koju nam je Homer (ili Homeri) sakupio
u svojim djelima, i koja živopisno prikazuje karakteristike jedne velike civilizacije. Homerova epika proizlazi iz
naroda i tamo ostaje, nadajmo se zauvijek.

Danas zaista nitko ne sumnja u veličinu Homerovih epopeja Ilijade i Odiseje. Ta slavna epska djela označuju kraj
duge tradicije usmene predaje i usmene epike te početak ne samo grčke književnosti, već cjelokupne europske
književne tradicije.

Ne samo da su se na Homeru izučavali i odgajali mladi Grci i filozofi poput Platona i Aristotela, već su njegova
djela i danas polazišna točka većini književnih izučavanja, a svaki će učenik diljem svijeta barem čuti za Homera.

Homerov rodni grad nije nikada sa sigurnošću utvrđen, no to nije niti važno, jer se on svojim putujućim pjesništvom
uspio uzdići na razinu univerzalnog građanina koji pripada svakom mjestu koji posjeti, a kroz svoja je djela do dana
današnjeg vjerojatno posjetio svaki iole vrijedan školski udžbenik.

Vrsta djela: epopeja (pustolovni i junački/herojski ep). Reprezentativan primjer epske poezije, uzor epovima

Mjesto radnje: Itaka, Pil, Sparta, zemlja Feačana, u što se ne ubrajaju svi otoci koje je Odisej posjetio na povratku
kući i o kojima pripovijeda na feačkom dvoru (Ogigija, zemlja Lotofaga, Kozji otok, zemlja Lestrigonaca, grad
Kimerana, Aidovo podzemno carstvo Ereb…)

Vrijeme radnje: sama radnja epa traje 40 ili 41 dan, u što se ne računaju brojne retardacije radnje kada Odisej
pripovijeda o događajima unatrag 20 godina, od Trojanskog rata do Odisejevog povratka na Itaku

Tema djela: Odisejeve pustolovine nakon Trojanskog rata, povratak na rodnu Itaku i osveta Penelopinim proscima

Ideja djela: Opis Odisejeve snalažljivosti u prevladavanju nevolja i preživljavanju avantura na putu u voljeni rodni
dom Itaku
Kratak sadržaj

1. pjevanje

Pjesnik zaziva Muzu, Zeusovu kćer, da mu pjeva o kralju i junaku Odiseju, koji već dvadeset godina izbiva iz svojeg
kraljevstva na otoku Itaci: prvo deset godina ratujući u Troji na strani Grka Ahejaca i pod vodstvom Agamemnona, a
zatim deset godina lutajući morima (od čega je osam godina bio zarobljen na otoku Ogigiji, gdje ga je držala nimfa
Kalipsa jer je htjela da joj postane mužem).

Vijeće bogova odluči da je Odiseju vrijeme da se vrati kući. Zeus, se žali na ljude koji se stalno tuže na bogove, a
zapravo sami drskošću i grijehom na sebe navlače zlu sudbinu; kao primjer navodi Egista, koji je ubio Agamemnona
i oženio njegovu ženu, zbog čega ga je ubio Agamemnonov sin Orest. Atena se kod svojeg oca Zeusa posebno
zauzima za Odiseja:

“[…] Odisej zar ti ugađo

Nije kod argejskih lađa na širokom trojanskom polju
Prinoseć žrtve?”.

Zeus se slaže da treba izbaviti Odiseja. Spominje Posejdonov gnjev na Odiseja, uzrokovan Odisejevim ubojstvom
Posejdonovog sina Kiklopa Polifema, ali kaže da Posejdon ne može djelovati sam protiv volje svih ostalih bogova
koji  zagovaraju Odisejev povratak kući.

Atena poprimi oblik Mentora, kralja Tefljana, sina Anhijalova, i uputi se na Itaku Odisejevom sinu Telemahu,
kojem se predstavi kao Odisejev “glavni prijatelj” (= prijatelji koji žive daleko, ali se uvijek međusobno bogato
ugoste).

U Odisejevoj se kući besramno goste prosci njegove žene Penelope, troše njegov imetak uz pjesmu, kocku i gozbu.
Telemah jadikuje i povjeri se Ateni da misli da mu se otac nikad neće vratiti i da je vjerojatno već mrtav, a da će
njega samog prosci vjerojatno uskoro ubiti. Atena razuvjerava Telemaha govoreći mu da je Odisej samo zaglavio na
moru, da će se zbog svoje domišljatosti znati ubrzo vratiti kući:

“Neće ti dugo on od domaje drage izbivat,

Pa ma na njemu bila i gvozdena puta, i opet
Znat će se povratku dovit, jer on je velik domišljan.”.

Atena savjetuje Telemahu neka sazove Ahejce u skupštinu i neka zaprijeti proscima da se vrate svojim kućama te da
se ode raspitati za oca Odiseja u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju, koji se posljednji vratio iz Trojanskog rata.
Atena mu kaže neka pričeka godinu dana ako čuje da je Odisej još živ, a ako čuje da je mrtav, neka se vrati na Itaku,
podigne ocu spomenik, a majku uda za nekog od prosaca. Atena hrabri Telemaha i ostavlja mu u srcu hrabrost i
smionost. Telemah nasluti Ateninu krinku, tj. da je Mentor zapravo neki bog.

Pjevač Femije pjeva o povratku Argejaca iz Troje, što ražalosti vjernu Odisejevu ženu Penelopu, koja još uvijek
tuguje za mužem i ne želi se udati za drugog muškarca.

Telemah prijeti proscima neka se vrate svojim kućama inače će na njih navući bijes bogova. Prosac Antinoje je ljut
zbog Telemahovog oštrog govora i kaže mu da ne želi da Telemah postane kralj Itake, što bi se po nasljedstvu
trebalo ostvariti. Telemah mu govori da jedino čime želi gospodariti jest njegova vlastita kuća, što mu priznaje
prosac Eurimah, koji kaže da je odluka bogova tko će kraljevati Itakom, ali da nitko Telemahu neće oteti njegov
imutak.

2. pjevanje

Telemah saziva skupštinu ahejskih glavara (geronta, prvaka plemićkih obitelji koji pomažu kralju u odlukama).
Starac Egiptije čudi se što je skupština sazvana jer od Odisejevog odlaska nije nijednom održana, pa misli da dolaze
vijesti o povratku itačke vojske ili da je posrijedi neki drugi narodni posao.

Telemah govori da je razlog sazivanja skupštine drskost prosaca i moli narod da im zabrani rasipanje Odisejevog
imetka te da ih uputi na odlazak Penelopinom ocu Ikariju ako se žele njome oženiti. Prosac Antinoje nato govori da
je Penelopa kriva za cijelu situaciju jer je obećala proscima da će se udati za nekoga od njih kad Odiseju sašije
grobnu tkaninu, a sve što bi danju sašila, noću bi rasparala, i tako tri godine, sve dok prosci nisu za to saznali.

Antinoje upućuje Telemaha neka pošalje Penelopu njenom ocu Ikariju i neka se ona uda za onoga koga joj odredi
otac, ali koji je i njoj po volji. Zatim Antinoje uspoređuje Penelopu s drugim časnim, lijepim i pametnim ženama:
Mikenom, Tirom i Alkmenom, i kaže da Penelopi nijedna nije ravna po dobroti, pameti, ljepoti, lukavosti i
sposobnosti.

Telemah odgovara kako ne želi vlastitu majku istjerati iz kuće, a i bilo bi mu teško isplatiti Ikarija jer bi mu po
tadašnjem običaju morao vratiti sve Penelopine svadbene darove kad bi ju poslao natrag u roditeljski dom. Telemah
ponavlja proscima neka otiđu svojim kućama ili će ih stići osveta bogova. Na te riječi se spuste dva orla s planine i
počnu se tući, a zatim odlete na desnu stranu, prema istoku.

Proricateljima sudbine iz leta ptica sve su pojave na toj strani svijeta povoljne, što bi značilo da će se ostvariti
Telemahove želje. Starac Haliterso, proricatelj sudbine, to potvrđuje i kaže da će se Odisej ubrzo vratiti kući i ubiti
prosce te napominje da je on sam, kad je Odisej kretao u Troju, predvidio da će se Odisej vratiti za dvadeset godina,
tj. sada. Eurimah ismijava Halitersa i govori da prosci neće prestati s opsadom Odisejeve kuće sve dok ih Penelopa
bude varala.

Telemah moli skupštinu da mu dade lađu i dvadeset moreplovaca kako bi otišao u Pil i Spartu pitati za Odiseja.
Mentor staje na Telemahovu stranu, i govori da su prosci nezahvalni i da su zaboravili kako im je Odisej bio dobar
kralj, na što se razljuti prosac Liokrit, koji kaže da se Penelopa ne bi veselila kad bi se Odisej vratio i da bi ga snašla
grdna sudbina kad bi došao u ruke prosaca. Liokrit raspusti skupštinu i prosci se vrate u Odisejevu kuću.

Telemah zaziva Atenu, odajući da zna da mu je ona jučerašnji dan prišla u liku Mentora, i ona mu se opet prikaže u
tom liku. Atena mu govori da će, ako je zaista Odisejev i Penelopin sin, hrabro i razborito izvršiti svoj zadatak da
sazna gdje je Odisej. Atena mu obećava da će mu pronaći lađu, moreplovce i otisnuti se s njime na put. Telemah se
vraća kući, a prosci mu se rugaju.

Telemah govori dadilji Eurikliji neka ga spremi za put i zapovijedi joj neka ništa ne govori Penelopi o njegovom
odlasku barem jedanaest ili dvanaest dana.

Atena u Telemahovom obličju pronađe dobrovoljce koji će ih pratiti na putu i zamoli Noemona da im posudi lađu.
Atena prosce učini pospanima pa se oni upute svojim kućama. Atena u Mentorovom obličju, Telemah i posada
otisnu se na more, praćeni povoljnim vjetrom zefirom kojeg im je osigurala Atena.

3. pjevanje
Telemah pristiže u Pil, gdje kralj Nestor sa sinovima Trasimedom i Pisistratom i prijateljima priprema gozbu i
žrtvuje crne bikove bogu Posejdonu. Nestor i sinovi lijepo ugošćuju Telemahovu posadu. Telemaha Atena učini
hrabrim i smionim te on pita Nestora zna li gdje mu je otac. Nestor priča o pogibiji mnogih ahejskih junaka (Ahileja,
Ajasa, Patrokla, Antiloha) pod Trojom, ali navodi da nitko nije usporediv s mudrim Odisejem:

“Nitko se tada nije isporedit mogao umom

S njime, jer otac je tvoj Odisej odvajo daleko
Različnim lukavstvima od sviju […]”.

Nestor pripovijeda o događajima u Troji i povratku Ahejaca u svoje domovine. Ahejci su u Troji navukli na sebe
Atenin bijes jer nisu osvetili Ajasov zločinački čin: Ajas je u Ateninu hramu u Troji silom odvukao Prijamovu kćer
Kasandru od žrtvenika, gdje se sklonila kao pribjeglica.

Menelaj i Agamemnon su se posvađali jer je Menelaj htio krenuti kući, a Agamemnon ostati u Troji kako bi
žrtvovao hekatombe (velike žrtve) i tako umirio Atenin bijes. Polovica Ahejaca uključujući Odiseja ostala je u Troji
s Agamemnonom, a polovica, među njima i Nestor, uputila se kućama.

Nestor priča kako je Agamemnona ubio Egist i zaveo mu ženu Klitemnestru, ali Agamemnonov sin Orest osveti oca
ubivši Egista i Klitemnestru. Nestor hrabri Telemaha neka se ugleda na Oresta i pokaže sličnu hrabrost kako bi bio
slavan među idućim naraštajima, istim riječima koje mu je prije govorila i Atena:

“I ti se, prijane, daj ojunači, – jer vidim te krasna,

I visoka te vidim, – da jednoć te hvale potomci.”.

Telemah kaže da su Orestu snagu podarili bogovi, ali da on i Odisej nemaju tolike sreće da se izbave iz svojih
nevolja. Nestor mu govori da nikada nije vidio da bogovi toliko javno pokazuju ljubav prema smrtniku koliko je
Atena javno pomagala Odiseju u Troji i da se, budući da imaju božju pomoć, ne moraju bojati prosaca.

Nestor upućuje Telemaha neka pođe k Menelaju, jer on sam ne zna gdje bi mogao biti Odisej,  a Menelaj bi mogao
znati budući da se on sam tek nedavno vratio u domovinu Spartu (Lakedemon).

Atena odlazi od posade pretvorivši se u orla. Nestor shvaća da je to bila prerušena Atena i žrtvuje joj junicu rogova
optočenih zlatom. Telemah, nakon što prenoći u Nestorovom dvoru, odlazi s Nestorovim sinom Pisistratom u Spartu
k Menelaju raspitati se za oca.

4. pjevanje

Telemah i Pisistrat zateknu Menelaja kako udaje kćer Hermionu za Ahilejevog sina i ženi sina Megapenta. Menelaj
lijepo ugošćuje Telemaha i Pizistrata, ali ih ne pita odmah tko su, nego ih prvo dobro pogosti. Telemah se divi
Menelajevom bogatstvu, a ovaj mu kaže da ga njegovo bogatstvo ne veseli previše jer stalno tuguje za ubijenim
bratom Agamemnonom i ostalim trojanskim junacima, a najviše za Odisejem, koji je pretrpio najveće muke, a nitko
ne zna je li živ ili mrtav. To rastuži Telemaha, što Menelaj primijeti i shvati tko je njegov gost zapravo.

U tom trenutku dolazi Menelajeva žena Helena, koja govori Menelaju da prepoznaje Telemaha, a Pisistrat im
potvrđuje njihove sumnje. Svi zajedno plaču prisjećajući se poginulih rođaka i prijatelja. Helena svima u vino ubaci
ustuk od kojeg  čovjek ne može nikako biti tužan i stane pričati kako se Odisej u Troji prerušio u prosjaka i tako
ubio mnogo Trojanaca, a Ahejcima donio vijesti iz Troje.
Helena ga je prepoznala, ali mu se zaklela da ga neće odati Trojancima jer je već tada počela osjećati kajanje što je
napustila Menelaja i svoj dom i pošla s Parisom u Troju. Menelaj priča kako je Helena prišla trojanskom konju i
imitirala glasove žena ahejskih junaka, ali ih je Odisej uspio suzdržati da se ne jave i ne odaju da su sakriveni u
konju.

Menelaj nastavlja pričati o svojem povratku kući. Na otoku Farosu (Hvaru) susreo je boginju Idoteju, kćer morskog
boga Proteja, koja mu je savjetovala da se sakrije među tuljane koje će Protej doći prebrojati i da tamo pričeka da
Protej zaspi tako da ga može zgrabiti i prisiliti da mu kaže kako se vratiti kući.

Menelaj ju je poslušao i Protej mu je rekao da se ne može vratiti kući dok bogovima ne prinese velike žrtve
hekatombe na rijeci Nilu. Menelaj je ispitao Proteja o ahejskim junacima, a Protej mu je rekao da su se mnogi živi
vratili kući, no da su mnogi mrtvi (npr. Ajas i Agamemnon, i opet priča o Agamemnonovoj smrti), ali da je jedini
koji još uvijek luta morima – Odisej s Itake, Laertov sin – živ. Protej je rekao da ga je vidio zarobljenog na otoku
nimfe Kalipse i da se ne može vratiti kući jer nema lađu ni drugova koji bi ga pratili. Menelaj je zatim otišao
prinijeti žrtve bogovima na Nil, napravio grob Agamemnonu i vratio se kući.

Prosci se i dalje zabavljaju u Odisejevoj kući i saznaju od Noemona, čija je lađa na kojoj plovi Telemah, da je
Telemah otišao raspitati se o ocu. Antinoje isplanira Telemahovo ubojstvo – prosci će ga dočekati u tjesnacu između
Same i Itake. Glasnik Medon Penelopi javlja za Antinojev plan, što Penelopu dvostruko iznenadi, budući da nije ni
znala da je Telemah na putu.

Penelopa zaspi u brigama, ali joj se u snu javi Atena u liku Iftime, Penelopine sestre, i kaže joj da je Telemahu
suđeno da se vrati kući jer bogovima nije ništa skrivio i jer ima Atenu za zaštitnicu. Penelopa ju upita za Odiseja, ali
Atena joj ne reče je li živ ili mrtav.

Prosci se iskrcaju na otoku Asteri, između Same i Itake, i tamo čekaju Telemaha.

5. pjevanje

Bogovi opet vijećaju i odluče da se Odisej mora vratiti kući. Zeus pošalje svog sina, glasnika Hermiju, da ode na
otok Ogigiju i zapovijedi nimfi Kalipsi da pusti Odiseja. Zeus kaže da će Odisej sam doploviti na čamcu do feačke
zemlje i pretrpjeti mnoge muke na moru, ali da će ga Feačani darovati mjedom i zlatom, nakon čega će se on vratiti
kući. Hermija stigne na Ogigiju i sretne Kalipsu kojoj poručuje:

“Toga ti čovjeka sada zapov’jedam brže da pustiš,

Jer mu poginut ovdje ne vele daleko od svojih,
Nego mu suđeno jeste da drage ugleda svoje,
Dođe u visoki dom i u svoju očinsku zemlju.”.

Kalipsa pristane pustiti Odiseja, premda joj nije po volji, i savjetuje mu kako da sagradi čamac, dade mu hrane,
vode, vina i odjeće kako bi se sretno vratio u svoju zemlju, zaklinjući se nebom i rijekom Stiks da mu ne želi
nikakvo zlo. Ipak ga pokuša nagovoriti da ostane, napominjući mu da bi u tom slučaju postao besmrtan.

Odisej joj priznaje da je ljepša od Penelope i zauvijek mlada, ali reče da on ipak žudi za svojom ženom. Odisej i
Kalipsa provode posljednju noć zajedno, a ujutro Odisej uz njezine savjete izgradi čamac i otisne se na pučinu.
Osamnaesti dan plovidbe Posejdon spazi Odiseja i stvori oluju. Odisej je očajan i poželi da je poginuo u Troji jer bi
tada bar bio časno sahranjen, za razliku od osamljene smrti na pučini:
“O da poginuh i ja, sudbina da me je snašla!
Onaj dan, kad Trojanci veoma mnogi na mene
Kraj Peliona mrtva mjedokovna bacahu koplja!
Časno bih sahranjen bio, Ahejci bi glas mi raznesli,
A sad je suđeno meni da kukavnom poginem smrću!”.

Boginja Leukoteja savjetuje Odiseja neka se okani čamca i neka zapliva prema feačkoj zemlji, a kao spas mu dade
svoj besmrtni veo.

Posejdon odlazi u grad Egu. Atena zaustavi vjetrove, a Odisej još dva dana provede na moru dok ne ugleda morske
hridi, od čijih ga oštrica spašava Atena. Odisej dopliva do feačkog kopna, ušća rijeke na otoku Sheriji, i moli se
riječnome bogu koji umiri valove. Odisej se sakrije pod grane masline i tamo zaspi.

6. pjevanje

Feačani su isprva živjeli u Hiperiji, zemlji blizu Kiklopa, odakle ih je Nausitoje odveo na otok Sheriju. Sadašnji kralj
Feačana je Alkinoj.

Atena se u obličju slavnog brodara Dimasa u snu ukaže Alkinojevoj kćeri Nausikaji. Poruči joj neka ode prati
haljine na rijeku jer joj se bliži udaja. Nausikaja sa sluškinjama dolazi na rijeku i one se loptaju, lopta im odleti u vir,
a djevojke ciknu, što probudi Odiseja. Odisej se obraća Nausikaji, govoreći da ne može razaznati je li ona boginja ili
žena,  priča joj o svojim mukama na putu od Ogigije i moli ju da mu pokaže grad i dade mu odjeću jer je bio gol.

Nausikaja mu kaže da je ona kraljeva kći, nahrani ga, odjene ga, Odisej se pere u rijeci. Nausikaja reče Odiseju neka
ju prati, ali neka ne ide s njome do grada kako ne bi potaknuli glasine među narodom. Nausikaja navodi da se
Alkinojevi dvori ističu među ostatkom pa će ih Odiseju biti lako pronaći, i tamo bi on trebao Alkinoja i njegovu
ženu moliti da mu pomognu da se vrati kući. Nausikaja krene kući, a Odisej se zadrži u Ateninom gaju, moleći se
Ateni da mu se Feačani smiluju, no ona mu se ne pokazuje jer ju je strah Posejdona.

7. pjevanje

Odisej ulazi u feački grad i Atena ga obavija maglom i mrakom te ga obliku djevojčice prati do Alkinojevog dvora.
Savjetuje mu neka na dvoru prvo pronađe Alkinojevu ženu Aretu, kći Reksenora, Alkinojevog brata (dakle, Alkinoj
je Areti i muž i stric). Odisej se divi bogatstvu Alkinojeva dvora, plodnosti njegovih uroda, vrlinama Feačana,
vještinama u brodogradnji i tkanju. Odisej moli Aretu i Alkinoja da mu pomognu vratiti se kući:

“Nego se u osvit zore požurite, pak ćete mene

Nesretnika u moju dovesti očinsku zemlju,
Koji se napatih mnogo. Kad ugledam svoje imanje,
Sluge i velik dom i visoki, onda nek umrem!”.

Alkinoj lijepo ugosti Odiseja, ne pitajući ga odmah tko je. Areta prepozna Odisejevu odjeću, koju mu je dala
Nausikaja, a sašila sama Areta, i upita ga tko je zapravo on. Odisej zato ispriča kako je zapeo na otoku Ogigiji s
nimfom Kalipsom, kako su mu poginuli svi drugovi, kako je doplivao do feačke zemlje i susreo se s Nausikajom, ali
još uvijek ne odaje svoj identitet. Alkinoj govori da bi mu bilo drago kad bi mu Odisej postao zetom, ali da će mu
pomoći vratiti se kući ako tako želi.

8. pjevanje
Alkinoj saziva skupštinu, prerušena Atena poziva ljude da dođu. Svi se dive veličanstvenom Odiseju, ali još uvijek
ne znaju tko je on. Alkinoj govori skupštini da moraju Odiseju osigurati siguran povratak kući i dati mu lađu i
posadu od sačinjenu od najboljih feačkih junaka.

Stane se pripremati gozba, a slijepi pjevač Demodok pjeva o svađi Odiseja, koji je zagovarao mudrost i lukavštinu, i
Ahileja, koji je zagovarao hrabrost i silu kao najbolju ratnu taktiku, a ta je svađa veselila Agamemnona jer mu je
prorečeno da će osvojiti Troju kad se dva najbolja junaka posvade. Odisej plače slušajući pjesmu, što opazi Alkinoj.

Započnu feačke igre: natjecanje u trčanju, hrvanju, skakanju, kolutanju, obaranju ruku. Alkinojev sin Laodamas
potiče Odiseja neka se i on okuša u borbi:

“Deder se, tuđinče oče, u borbama ogledaj i ti,

Ako razumiješ koju, a čini se, borbe da znadeš.
Ta slave nema veće junaku, dok život mu traje,
Nego je ona slava, što rukama, nogama steče.”.

Eurijal uvrijedi Odiseja govoreći mu da mu se ne čini da je Odisej vješt u borbama. Odisej se brani govoreći da je u
svoje vrijeme bio među prvim borcima, i baci kolut dalje od svih Feačana. Atena u čovječjem obliku kaže da ga
nitko od Feačana ne bi mogao nadmašiti.

Demodok pjeva o ljubavi Aresa i Afrodite, žene Hefestove, i kako ih je Hefest uhvatio u preljubu, ali ih je pustio na
Posejdonov nagovor. Odisej se divi plesu Alkinojevih sinova, Laodamasa i Halija.

Feačani daruju Odiseja plaštevima, košuljama, talentima, a Eurijal mu dade i skupocjeni mač pa se njih dvojica
izmire.

Odisej i Nausikaja se opraštaju, Odisej joj govori da će je uvijek slaviti kao boginju jer njoj prvoj ima zahvaliti za
spasenje.

Odisej zamoli Demodoka da pjeva o drvenom trojanskom konju i propasti Troje:

“Pjevaše, kako grad razoriše ahejski sini

Sasuvši se iz konja, izišav iz zasjede šuplje.
Pjevaše, kako i gdje l’ je plijenio ovaj il’ onaj
Strmeni grad, a Odisej ko Ares kako je išo
S bogu sličnim junakom Menelajem k Dejfoba dvoru;
U najžešći se boj zaletio ondje, al’ opet
S pomoću viteške on Atene predobi i tu.”.

Odisej se opet rasplače, što Alkinoj opet primijeti i zamoli ga da im konačno kaže tko je on zapravo i je li mu netko
blizak poginuo u Troji budući da ga pjesme o Trojanskom ratu toliko pogađaju.

9. pjevanje

Odisej se predstavlja, govori tko je i otkud je, pripovijeda o odlasku iz Troje sve do 13. pjevanja.
Prvo je došao u kikonski grad Izmaros, razorio ga, pobio dio muškaraca, a ženu i djecu poveo u roblje kao osvetu što
su Kikonci u trojanskom ratu vodstvom Menta pomagali Prijama. Međutim, Kikonci su pozvali u pomoć susjede
koji su bili jači od Ahejaca, tako da je i dio Ahejaca poginuo.

Zatim su došli do zemlje Lotofaga, koji se hrane lišćem lotosa, koji je Odisejeve drugove omamio tako da se nisu
htjeli vratiti kući, nego su ih morali vući natrag na lađe.

Put ih je potom vodio do plodnog Kozjeg otoka, zemlje Kiklopa, stvorenja nadljudske snage koji žive bez zakona, u
samoći u špiljama visokih brda, eventualno sa ženom i djecom.

Došli su do špilje Kiklopa Polifema, koji živi sam, uzgaja koze i ovce i od njihovog mlijeka pravi sir, i koji je u
trenutku Odisejevog dolaska bio  na ispaši. Odisej i drugovi poslužili su se sirom i zapalili vatru, čekajući Polifema
u nadi da će im dati gostinski dar. Polifem nakon svakog povratka s ispaše nadljudskom snagom navaljuje ogroman
kamen na vrata.

Kad ih je Polifem napokon opazio, Odisej ih je predstavio kao ahejske junake na povratku iz Troje i zamolio za
gostinski dar spominjući Zeusa, zaštitnika pribjegara. Polifem je na to odgovorio da su Kiklopi jači od besmrtnih
bogova, tako da ga nije strah ako se ne smiluje Odisejevoj družini. Uzeo je dvojicu Odisejevih drugova, bacio ih u
pod i pojeo, i tako sveukupno tri puta (ukupno šest drugova) za vrijeme Odisejevog boravka u špilji. Odisej je napio
Polifema i predstavio mu se kao Nitko, na što mu je Polifem odgovorio:

“Nitka ću posljednjeg pojest od njegovih svih drugova,

Ostale pojest ću prije – od mene dar ti je takav.”.

Vino je uspavalo Polifema, što je Odisejeva družina iskoristila kako bi mu probola jedino oko naoštrenom toljagom i
tako ga oslijepila. Polifem je jaukao od boli i pozivao druge Kiklope u pomoć. Oni su došli pred špilju zatvorenu
navaljenim kamenom i pitali ga je li mu tko u špilji i želi li ga ubiti, na što je on odgovorio:

Nitko ubiti mene iz pr’jevare hoće, ne silom. 

To je dalo znak ostalim Kiklopima da u spilji nije nitko osim Polifema, na što su ga proglasili ludim i otišli. Odisej i
drugovi su se prihvatili za trbuhe ovnova i tako se sakrili čekajući ispašu pa su tako pobjegli iz spilje. Natovarili su
lađe ovcama i zaplovili. Odisej se s lađe rugao Polifemu, viknuo mu čak i svoje pravo ime pa je ovaj shvatio da se
ispunilo Telemovo proročanstvo da će oslijepiti od Odisejeve ruke.

Polifem je zazvao oca Posejdona i prokleo Odiseja da se ne vrati kući ili da, ako mu je suđeno da se vrati, dođe
kasno i izgubi sve drugove. Polifem je za njima bacao kamenje, što ih je vuklo nazad ka kopnu, ali ipak su uspjeli
pobjeći. Odisej je prinio žrtvu Zeusu, koji ju nije prihvatio nego je počeo smišljati propast Odisejevih lađa i smrt
drugova.

10. pjevanje

Odisejeva je družina doplovila na otok Eoliju, gdje kraljuje bog vjetrova Eol. Eol ih je opremio  darovima za put i
sve vjetrove svezao u mijeh kako bi imali sigurnu plovidbu, a pustio je povoljan vjetar Zefir koji im je nosio lađe.
Međutim, nakon isplovljavanja, drugovi nisu znali što je u mijehu pa su pretpostavili da je Odisej od Eola dobio
blago koje ne želi podijeliti s njima, otvorili su mijeh i nehotice pustili vjetrove koji su stvorili oluju i odnijeli lađu
natrag na Eolov otok. Eol ih je potjerao kao ljude mrske bogovima.
Zatim su došli u Telepil, grad Lestrigonaca, snažnih ljudi velikog rasta, također ljudoždera, ali ipak na višem stupnju
razvoja od Kiklopa, budući da žive u kućama, imaju narodnu skupštinu i kralja Antifaha. Lestrigonci su pobili velik
broj Odisejevih drugova i uništili jedanaest Odisejevih lađa, što ga je ostavilo samo s jednom lađom.

Put ih je nanio na Eejski otok, gdje živi boginja Kirka. Podijelili su se u dvije skupine, jednu vođenu Odisejem,
drugu Eurilohom. Eurilohova je skupina došla do Kirkinih dvora, ona ih je pozvala unutra, dala im trave zbog kojih
su zaboravili na svoju domovinu i pretvorila ih u svinje, ali im je ostavila ljudski razum.

Jedino sumnjičavi Euriloh nije htio ući u dvore pa se nakon nekog vremena vratio po Odiseja. Na putu do dvora, bog
Hermija je dao Odiseju travu moly koja poništava sve Kirkine čarolije. Odisej je po Hermijinom savjetu navalio na
Kirku mačem, što ju je uplašilo, ali ona ga je svejedno pozvala da spava s njome. On joj je rekao da neće udovoljiti
njezinim zahtjevima dok mu se ne zakune da mu više neće nauditi, ona je to i učinila i spavali su skupa.

Na Odisejev zahtjev, Kirka je pretvorila njegove drugove natrag u ljude, još ljepše i mlađe nego su bili prije
pretvorbe u svinje. Na Kirkinom su se otoku zadržali godinu dana. Kirka im je savjetovala da odu u podzemni svijet
Aida i Persefone, prinesu žrtve mrtvacima i pronađu dušu tebanskog vrača Tiresije, koji će im proreći kako se vratiti
kući. Prije samog odlaska s Kirkinog otoka, Elpenor, najmlađi član družine, pod utjecajem vina stropoštao se s krova
i poginuo.

11. pjevanje

Odisej i drugovi pristigli su do grada Kimerana, gdje su našli ulaz u mrtvačko podzemno carstvo Ereb. U Erebu su
prinijeli žrtvu svim mrtvacima, a crnog ovna žrtvovali posebno za vrača Tiresiju i nisu dali nijednom mrtvacu da
pije krv (koja kao izvor života mami duše mrtvaca i nakratko im vraća životnu snagu) dok se nije napio Tiresija.

Najprije su ugledali dušu svog druga Elpenora, kojem su obećali da će ga sahraniti i oplakati.

Tiresija je, nakon što se napio žrtvene krvi, prorekao Odiseju sudbinu: probleme na putu kući će mu raditi Posejdon
kako bi se osvetio za Polifemovo osljepljenje. Nadalje, ako na Trinačkom otoku ne budu dirali stada boga Helija, svi
će se sretno vratiti u kući; u suprotnom im Tiresija proriče propast, a ako  i uspiju uteći, Odisej će se kasno vratiti
kući, izgubivši sve drugove, i zateći će Penelopine prosce kako rastaču njegovo imanje.

Nakon što pobije prosce, trebao bi doći do zemlje gdje ljudi ne znaju za more, sol ni lađe, susresti putnika koji će mu
reći da na ramenu nosi bijelu vijaču, što će Odiseju dati znak da Posejdonu žrtvuje neuobičajeno veliku žrtvu
suovetauriliu (bika, ovna i nerasta) kako bi se pokajao za svoj grijeh i tako proširio Posejdonov kult u dalekoj i
nepoznatoj zemlji koja ne pozna njegovo božanstvo. Nakon toga bi se trebao vratiti kući i bogovima prinijeti velike
žrtve hekatombe. Smrt će Odiseja dočekati na kopnu, u dubokoj starosti i bit će blaga, a ljudi oko njega će živjeti
sretno.

Zatim je Odisej razgovarao s majkom Antiklijom, koja mu je pričala o Penelopinoj vjernosti, o Telemahu i
Odisejevom ocu Laertu, koji ne dolazi više u grad, već spava sa slugama, živi siromašno i tužno iščekuje Odisejev
povratak. Antiklija mu je rekla da je nju ubila čežnja za Odisejevim povratkom. Odisej ju je poželio zagrliti, što je
nemoguće jer je njena duša sličnija sjeni nego čovjeku.

Došle su i duše drugih junačkih žena: Tire, Alkmene (Heraklove majke), Megare, Epikaste (Edipove majke),
Hloride, Lede, Ifimedije, Fedre, Prokride, Arijadne, Mere, Klimene, Erifile.
Odisejevo pričanje prekinu Areta i Alkinoj, diveći se njegovim pothvatima i moleći ga da im Odisej pripovijeda do
jutra. Odisej nastavlja pričati o podzemnom svijetu.

Odisej je u Erebu susreo dušu Agamemnona, koji mu je pričao o svojoj smrti, koju su mu priredili njegova žena
Klitemnestra i njen ljubavnik Egist. Agamemnom je pitao Odiseja o svojem sinu Orestu, ali Odisej nije znao ništa o
njemu.

Duša Ahileja upitala je Odiseja za svojeg sina Neoptolema, Odisej ga je nahvalio da je rječit, hrabar i borben te je
rekao da Neoptolem nije poginuo u Troji.

Duša Ajasa, najboljeg Agamemnonovog ratnika nakon Ahileja, i dalje je ljuta na Odiseja jer je vijeće nakon
Ahilejeve smrti odlučilo da će Ahiljevo oružje pripasti Odiseju, a ne njemu.

Naposljetku, Odisej je ugledao duše Minosa, Oriona, Titije, Tantala, Sizifa i Herakla.

12. pjevanje

Odisej priča kako su se on i drugovi vratili na eejski otok pokopati i oplakati Elpenora.

Kirka je Odiseju dala savjete kako izbjeći nevolje na putu: Sirene, Skilu i Haribdu.

Sirene su stvorenja koja svojim pjevom čaraju moreplovce tako da oni ostanu ukopani na mjestu dok ne umru od
gladi, a Odiseja su posebno mamile računajući na njegovu taštinu: spominjući njegovo junaštvo  pod Trojom. Odisej
i drugovi su im uspjeli pobjeći zahvaljujući Kirkinom savjetu: drugovi su začepili uši voskom da ne čuju pjesmu, a
Odiseja su, jer je htio čuti pjev, zavezali kako ne bi ostao s njima.

Zatim su došli do stijena gdje obitavaju Skila i Haribda. Skila je čudovište sa šest glava koje proždire sve koji
prolaze pored italske obale. Nasuprot njoj, u Sicilskom tjesnacu, nalazi se Haribda, personificirani morski vrtlog koji
guta moreplovce. Kirka je savjetovala Odiseju neka se ne bori i ne naoružava, jer je jedini spas od Skile i Haribde
bijeg, ali on ju nije poslušao. Skila je pojela šestoricu najboljih junaka.

Nakon toga došli su na trinački otok, gladni i umorni, i nisu poslušali Odisejev savjet, koji je dobio od Kirke i
Tiresije, da ne diraju stada boga Helija jer će ih bogovi kazniti. Euriloh kaže da bi radije umro naglo u brodolomu
nego danima gladovao pa su zaklali Helijevu stoku. Svi Odisejevi drugovi stradali su u brodolomu kad im je Zeus za
kaznu poslao oluju nakon što su napustili Helijev otok, jedino je Odisej preživio i nakon devet dana doplivao do
Kalipsina otoka Ogigije. Tu prestaje Odisejevo pripovijedanje o njegovim pustolovinama.

13. pjevanje

Feačani na čelu s Alkinojem daruju  i goste Odiseja, opreme ga lađom i posadom i feački veslači ga odvezu do Itake.
Feačani usnulog Odiseja sa svim darovima ostave na itačkoj obali i zapute se kući. Ljut što su Feačani pomogli
Odiseju, Posejdon blizu Sherije pretvori feačku lađu u kamen. Kad to Feačani spaze s kopna, Alkinoj se sjeti
proročanstva da će Posejdon pretvoriti njihovu lađu u kamen, a grad im okružiti velikim brdom kako bi ih odsjekao
od mora; zato Feačani brže-bolje prinose žrtvu Posejdonu kako se ne bi ispunio i drugi dio proročanstva.

Odisej se budi, ali ne prepoznaje da je na Itaci jer je dugo izbivao iz domovine, a Atena je oko njega obavila gustu
maglu kako ga nitko ne bi prepoznao. Atena mu prilazi u obličju pastira, on ju ispituje o zemlji u kojoj se našao, a
ona mu govori o slavi plodne Itake. Odisej ne otkriva tko je on zapravo, već govori da je stranac koji se borio u
trojanskom ratu.

Atena mu govori da ju unatoč svojem lukavstvu nije uspio prevariti i da zna da je on Odisej te mu i sama razotkriva
svoj pravi identitet boginje. Savjetuje mu da se ne razotkriva ni pred kim, pa čak ni pred obitelji, dok ne pobije
prosce. Atena postara Odiseja i odjene ga u dronjke kako bi sličio prosjaku i nitko ga ne bi prepoznao:

“Naroza kožu mu krasnu na udima njegovim gipkim,

Plavu mu uništi kosu sa glave i onda mu jošte
Staroga starca kožu na udove na sve navuče,
Njegove prekrasne oči Atena učini glupe,
Traljave zatim krpe i košulju metne na njega.”.

Atena zatim odlazi po  Telemaha u Lakedemon.

14. pjevanje

Postarani “prosjak” Odisej odlazi k svojem vjernom svinjaru Eumeju. Eumej ga ne prepozna, ali ga počasti kao
tuđinca. Eumej u razgovoru s “prosjakom” hvali Odisejevu velikodušnost i izriče svoje žaljenje za njim,
napominjući kako ne vjeruje da će njegov gospodar ikada vratiti:

“A povratit se vječni ne dadu bogovi onom,

Koji me milovo dobro, onakav mi dao imutak,
Kakav svojemu sluzi gospodar milostiv daje […]

Tako je nestalo njega, a za njim ostade tuga

Njegovim svim prijateljima, a meni najvećma od svih ;
Jer gospodara drugog ma od kuda došo, već neću
Tako ljubazna nać, ni da k ocu i majci se vratim […]”.

Eumej govori o Odisejevom velikom bogatstvu, što objašnjava činjenicu da prosci nakon godina rasipanja njegovog
imetka još nisu uspjeli sve iscrpsti:

“Onaj je imao golem imutak, koliko ga nije

Imao junak ni jedan ni na kopnu crnome igdje
Ni na Itaci samoj. Ni dvadeset zajedno ljudi
Tolikog nemaju blaga […]”

“Prosjak” pokušava Eumeja uvjeriti da će se Odisej uskoro vratiti kući i izmišlja priču o sebi: da je rodom s Krete i
da je nakon dugih lutanja u zemlji Tesproćana čuo za Odiseja i blago koje je skupio te da je Odisejeva zadnja stanica
prije povratka na Itaku Zeusovo proročište u Dodoni. Eumej i dalje ne vjeruje jer je već puno ljudi dolazilo s lažnim
vijestima o Odiseju, a “prosjak” nato predloži okladu o Odisejevom povratku. “Prosjak” iskušava Eumeja pričajući
mu o izmišljenoj zgodi kad se smrzavao u Trojanskom ratu, a Odisej mu je nabavio pokrivač. Eumej shvati što
Odisej želi i daje mu plašt kako bi se ugrijao, a on sam odlazi spavati sa svinjama kako bi ih zaštitio od eventualnih
lopova, čime Odiseju dokaže svoju vjernost.

15. pjevanje
Atena se u snu javlja Telemahu i požuruje ga da se vrati kući lažno sumnjičeći Penelopu da će poći za Eurimaha i
zaboraviti na Telemaha i Odiseja. Atena upozorava Telemaha da su mu prosci napravili zasjedu u tjesnacu i
savjetuje mu neka se prvo javi svinjaru Eumeju kad se vrati kući.

Menelaj i Helena daruju Telemaha. Telemah poželi susresti oca kad se vrati na Itaku, a s desne mu strane proleti
orao, što je bio znak da će mu se želja ispuniti. Helena također proriče da je Odisej već kod kuće i smišlja osvetu
proscima.

Telemah ostavlja Pizistrata u Pilu. U lađu prima bjegunca, vrača Teoklimena, koji bježi od krvne osvete obitelji
čijeg je člana ubio.

Odisej opet iskušava Eumeja i govori mu da će ići prositi u grad kako mu ne bi bio na teret, što mu Eumej ne
dopušta i time dokaže svoju dobrotu. Eumej Odiseju priča o njegovom ocu Laertu, koji tuguje za Odisejem, i o
majci Antikliji, koja je od tuge za Odisejem počinila samoubojstvo. Eumej pripovijeda o svojoj mladosti: rodio se
kao sin sirijskog kralja Ktesije, a Feničani su ga oteli i prodali u roblje Laertu.

Telemah se iskrcava na Itaci. Napominje kako će mu se majka Penelopa najvjerojatnije udati za Eurimaha, ali da bi
ih mogao “crni dan još prije svadbe zadesit”, na što mu s desne strane proleti orao, što dade znak da je Odisejev
kraljevski rod vječni vladar Itake. Telemah šalje drugove u grad, on sam odlazi k Eumeju.

16. pjevanje

Eumej Telemaha dočekuje srdačno kao da mu je vlastiti sin. Telemah govori Eumeju da će “prosjaka” on darivati i
hraniti kako ne bi Eumeju bio na trošak. Telemah Eumeja šalje Penelopi kako bi joj javio da se vratio kući.

Atena se ukazuje Odiseju (ali ne i Telemahu), pomladi ga, odjene u lijepu odjeću i reče mu neka razotkrije
Telemahu svoj identitet i neka zajedno osmisle osvetu proscima, a da će im ona pomoći u borbi. Nakon Odisejevog
otkrivenja, njih dvojica zaključe da će im u borbi protiv prosaca biti dovoljna Zeusova i Atenina pomoć. Odisej
savjetuje Telemaha neka ništa ne poduzima kad prosci budu loše postupali s njim dok je još u obličju prosjaka;
zatim, neka sakrije sve oružje u kući osim onog za njih dvojicu; naposljetku, neka nikome ništa ne govori o
njegovom povratku dok ne ispitaju tko im je ostao vjeran:

“Nitko neka ne dozna, Odisej da je u domu,

Neka ni sam ne dozna Laerto, a niti svinjar,
Nikoji ukućanin, ni sama Penelopa umna;
Sami dvojica mi upoznajmo mišljenje žena,
Također okušajmo i kojega slugu, da znamo,
Koji poštuje nas i boji se u srcu svojem,
Koji li ne misli na nas i prezire takoga tebe.”

Glasnici i Eumej poručuju Penelopi da se Telemah vratio kući.

Na Itaku se vraća i lađa prosaca, bijesnih što im je Telemah umaknuo, i na Antinojev prijedlog odlučuju da će ga
ubiti negdje daleko od grada. Njihove planove čuje Penelopa i ukori Antinoja da je nezahvalan, jer je Odisej spasio
život njegovom ocu, a on mu sada vraća uslugu trošenjem njegovog imutka i planiranjem smrti njegovog sina.
Dvolični prosac Eurimah uvjerava Penelopu da Telemaha nitko neće ni dotaknuti dok je on živ, u isto vrijeme
planirajući njegovu smrt.
Atena opet Odiseju dade obličje starog prosjaka, Eumej se vraća kući iz Penelopinih dvora.

17. pjevanje

Telemah se vraća u grad i naredi Eumeju da odvede “prosjaka” Odiseja u grad kako bi tamo prosio. Telemah se
vraća u Odisejeve dvore, Penelopa i dadilja Euriklija ga lijepo dočekaju, a prosci se pretvaraju da mu se raduju:

“Junački oko njega sakupljat se stanu tad prosci

Riječi zboreći l’jepe, al’ radeći njemu o glavi.”.

Telemah prepričava majci događaje s puta: susret s Nestorom i Menelajem.

Vrač Teoklimen izjavi da je vidio znamenje koje mu je ukazalo da se Odisej već vratio kući:

“Već je Odisej u zemlji u svojoj očinskoj miloj

Sjedeć il’ dolazeć šumke da sazna, što li se radi
Ovdje, a svima bijedu on prosiocima sprema.”.

Eumej i Odisej odlaze u grad. Na putu susretnu kozara Melanteja koji ih izvrijeđa, a “prosjaka” Odiseja udari u
bedro. Kad stignu u Odisejeve dvore, dočeka ih stari Odisejev pas Argos (= brz), koji prepozna svog gospodara i od
sreće ugine nakon dvadeset godina čekanja.

Odisej počne prositi među proscima: svaki mu dade nešto, iako ga ne poznaju, jedino ga Antinoj licemjerno odbija
darivati, a Odisej mu to spočitava:

“(Odisej): Iz kuće svoje ti udijelio ni soli ne bi

Onome, tko te moli, a sam na tuđemu sjediš
I nećeš da daš mi hljeba komadić imajuć mnogo.”.

Bijesni Antinoj baca podnožje na Odiseja, što mu zamjeraju ostali prosci, napominjući mu da je Odisej možda neki
prerušeni bog. Penelopa se sažali nad “prosjakom” i pozove ga na razgovor kako bi joj rekao zna li što o Odiseju, ali
joj Odisej preko Eumeja poručuje da će razgovarati nakon što prosci odu kućama. Penelopa izrekne želju da se
Odisej vrati i osveti se proscima, nakon čega Telemah glasno kihne, što označuje dobro znamenje. Eumej se vraća
kući.

18. pjevanje

U Odisejeve dvore dolazi prosjak Ir (= glasnik), pravim imenom Arnej (= ovčar), želeći otjerati novog “prosjaka”.
Prosci im predlažu da se pohrvaju, a Antinoje obeća pobjedniku dobru večeru. Odisejeva snaga ovdje dolazi na
vidjelo, ali Odisej se suzdržava u hrvanju kako ne bi tko otkrio svoj pravi identitet. Na čuđenje i žalost prosaca, u
hrvanju pobijedi “prosjak” Odisej i izbaci Ira iz dvora.

Penelopa, koju Atena proljepša i učini višom i krupnijom, dolazi među prosce, kori Telemaha što je dopustio borbu
između Ira i “prosjaka”, i lukavo nagna prosce da ju darivaju:
“Nije bivao taj u prosaca običaj prije,
Koji prositi hoće valjanu ženu i oca
Bogata kćer te stanu oko nje svi da se jagme,
Tovne dovode ovce i goveda sami za gozbu
Djevojačkome rodu i davaju darove sjajne
Te bez računa tuđi imutak oni ne troše.”.

Prosci joj donose darove, ali Antinoje reče da se oni neće maknuti iz dvora dok ona ne odluči za kojeg će poći.

Odisejeva sluškinja Melanta drsko razgovara s “prosjakom”, a on joj priprijeti da će ju tužiti Telemahu.

Prosac Eurimah nudi “prosjaku” da radi za njega, ali pretpostavlja da je previše lijen i da se navikao na prosjački
život. “Prosjak” mu govori da bi ga zasigurno pobijedio u poljoprivredi i kori ga zbog drskosti. Njih se dvojica
posvade i Eurimah ga gađa podnožjem, ali promaši. Telemah kori prosce i reče im neka odu kućama kad se pogoste,
a Amfinom reče proscima neka puste “prosjaka” na miru i ostave ga Telemahu na brizi. Prosci odlaze kućama.

19. pjevanje

Odisej i Telemah sakrivaju oružje iz kuće kako se prosci ne bi poslužili njime kad im zatreba u borbi.

Sluškinja Melanta opet napada “prosjaka”, a on joj prijeti Odisejevim povratkom i Telemahovom kaznom; i
Penelopa se pridružuje korenju Melante.

Penelopa i “prosjak” opet razgovaraju. “Prosjak” Odisej se predstavlja kao Krećanin Eton, sin Deukaliona i brat
Idomeneja, i kaže da je ugostio Odiseja na Kreti pred dvadeset godina. Penelopa ga lukavo ispituje kakva je bila
Odisejeva odjeća i kakvi su mu bili drugari, kako bi provjerila govori li istinu. On, naravno, znade pravi odgovor na
pitanja, i navodi da je nedavno čuo od Tesproćana da se Odisej uskoro vraća i da mu je posljednja stanica bila
Dodona, gdje je otišao u Zeusovo proročište saznati kako da se vrati kući.

Penelopa naredi sluškinjama da “prosjaku” operu noge, a on poželi da to učini neka stara sluškinja jer bi mu se
mlade vjerojatno rugale poput Melante. Penelopa odredi da će to obaviti Odisejeva stara dadilja Euriklija, koja reče
“prosjaku” da ju strašno podsjeća na Odiseja. Euriklija prepozna Odiseja po ožiljku na nozi, koji je kao mladić
zadobio u lovu na vepra kod svog djeda Autolika, i htjede signalizirati Penelopi da je to Odisej, ali Atena odvrati
Penelopinu pažnju. Odisej naredi Eurikliji neka ga nikome ne otkrije.

Penelopa se žali “prosjaku” kako ne zna da li da čeka Odiseja ili teškog srca pođe za nekog od prosaca kako bi
okončala rasipanje Odisejevog imutka. Penelopa mu ispriča svoj san: imala je dvadeset gusaka u domu koje je
poklao orao, koji joj je čovječjim glasom rekao da je on Odisej, a guske su prosci kojima on donosi grdnu sudbinu.
“Prosjak” govori Penelopi da će se to i obistiniti, ali Penelopa je sumnjičava i izjavi da će se udati za onoga prosca
koji pobijedi u strijeljanju.

20. pjevanje

Odisej primijeti da sluškinje noću tajno spavaju s proscima, ali se suzdrži od nagona koji mu govori da ih sve
poubija. Ne može spavati od brige jer ne zna kako će sam savladati tolike prosce, no Atena mu reče da mu čuva leđa
ma koliko ga neprijatelja snašlo.
Penelopa se moli Artemidi da joj pošalje smrt kako bi se mogla susresti s Odisejem i izbjeći udaju za bilo kojeg od
mrskih prosaca:

“Tako nek satru i mene vladari olimpski bozi,

Ili ljepokosa nek me Artemida pogodi str’jelom,
Pa ću Odiseja vidjet i pod zemlju zaći ću strašnu,
A srce goremu neću junaku razveseljavat.”.

Odisej moli Zeusa neka mu pošalje dobro znamenje prije suočavanja s proscima, i Zeus nato pošalje grmljavinu. Nju
čuje mlinarica i prepozna ju kao znamenje bogova jer je nebo vedro, bez oblaka, te poželi da se taj dan prosci
posljednji put pogoste u Odisejevom dvoru, i Zeus opet zagrmi.

U dvore dolazi svinjar Eumej i ljubazno razgovara s “prosjakom”, za razliku od kozara Melantija, koji ga grdi poput
svoje sestre Melante. Govedar Filetije se ljubazno ophodi s “prosjakom” i izražava žaljenje za Odisejem. Odisej to
cijeni i obeća Filetiju da će imati prilike vidjeti kako se Odisej osvećuje proscima, a Filetije izjavi da će mu pomoći
ako se to obistini.

Prosci planiraju Telemahovo ubojstvo, ali im s lijeve strane proleti orao, što je loš znak, pa po Amfinomovom
savjetu odgode ubojstvo. Prosci pristaju nahraniti “prosjaka”, a prosac Ktesip mu ironično daje “gostinski dar”: gađa
ga goveđom nogom, ali promaši. Telemaha jako razljuti bezobrazluk prosaca, oni mu se rugaju, a na to ih potiče
Palada Atena kako bi što više izazvali Odiseja na borbu. Teoklimen proriče proscima smrt, a oni se počnu rugati i
njemu. Penelopa čitavo vrijeme prisluškuje što se događa.

21. pjevanje

Penelopa poručuje proscima da će se udati za onoga tko uspije odapeti Odisejev luk i strijelom probiti dvanaest
sjekira zabodenih u zemlju.  Nitko od prosaca, a niti Telemah, nije toliko snažan da bi odapeo taj luk pa ga pokušaju
omekšati grijanjem i mazanjem lojem kako bi se lakše napeo, ali ni to im ne pomogne.

Odisej otkriva svoj identitet svinjaru Eumeju i govedaru Filetiju; oni mu obećaju pomoći u borbi protiv prosaca.

Čak niti Eurimah, najizgledniji kandidat među proscima, ne uspije napeti luk i izjavi da mu nije toliko žao zbog
propale ženidbe, koliko zbog sramote što su svi prosci tako slabi. Antinoje traži odgodu natjecanja jer je taj dan
Apolonova svetkovina.  Odisej zatraži da se njemu dade prilika odapeti luk, čemu se Antinoje protivi.

Za to vrijeme vrše se pripreme za kažnjavanje prosaca. Euriklija zaključava vrata ženske sobe, Filetije zaključava
ulazna vrata dvora, a Eumej donosi Odiseju luk. Odisej napinje luk i pogodi svih dvanaest sjekira s lakoćom.
Telemah se naoružava i stane pored Odiseja.

22. pjevanje

Odisej prvo ubije Antinoja i otkriva svoj identitet proscima:

“Pseta nijedna vi, od Troje da ću se vratit,

Više mislili niste, rastakali ste mi kuću
I žensku čeljad u njoj obl’jegati silom ste znali,
Prosiste moju ženu, a jošte sam ja u životu!
Bogova nije vas strah, što širokim vladaju nebom,
Niti je vama stalo do zamjere potonje ljudske;
Al’ sad su nastavljene oko vas na pogubu zamke.”.

Prosci traže oružje po zidovima, ali uzalud jer je sakriveno. Eurimah pokuša Odiseja uvjeriti da je glavni krivac
svim nedjelima već ubijeni Antinoj, i moli Odiseja da poštedi ostatak prosaca i njega samoga. Odisej obznanjuje da
nikoga neće poštedjeti i ubija Eurimaha, a Telemah ubija Amfinoma. Telemah donosi dodatno oružje za sebe,
Odiseja, svinjara Eumeja i govedara Filetija, ali zaboravi zaključati sobu s oružjem. To iskorištava Melantej, koji
pronađe oružje i razdijeli ga proscima. Filetij i Eumej uhvate Melanteja i zavežu ga na stup kako bi ga kasnije
mučili.

Odiseju u pomoć dolazi Atena u obliku Mentora, ali ne pomaže mu odmah već se pretvori u lastavicu kako bi Odisej
i Telemah imali prilike iskazati se u junaštvu. Naposljetku svi prosci budu pobijeni, uz Ateninu pomoć, koja koplja
prosaca odmiče od Odiseja i drugova, a proscima pošalje Egidu, ljudsku smrt. Odisej ne poštedi nikog, čak ni Lioda,
koji nije podržavao bezobrazluk prosaca i nikada nije naudio ženama u dvoru, ali svejedno je htio oženiti Penelopu,
što Odiseja nagna da i njega ubije. Pošteđeni su jedino pjevač Femije i glasnik Medon, na Telemahov nagovor.

Dadilja Euriklija oda Odiseju koje sluškinje nisu bile na njegovoj strani i koje su spavale s proscima; Odisej ih prisili
da s Telemahom, Emejem i Filetijem očiste dvoranu od krvi i tijela. Zatim povješaju neposlušne sluškinje i
mučenjem ubiju Melanteja, odrezavši mu nos, uši, spolovilo i udove.

Odisej okadi dvoranu sumporom kako bi je očistio od grijeha i pozdravi se s vjernim sluškinjama.

23. pjevanje

Odisej naredi da se u dvorima napravi slavlje kako se u gradu ne bi saznalo za pogibiju prosaca sve dok Odisej ne
ode k ocu Laertu, tako da građani misle da se održavaju Penelopini svatovi s nekim od prosaca.

Dadilja Euriklija poručuje Penelopi da je Odisej u dvorima i da se krio u liku prosjaka. Penelopa to ne vjeruje sve
dok lukavstvom ne navede Odiseja da joj izrekne tajnu njihove bračne postelje, za koju nije znao nitko osim njih
dvoje i još jedne sluškinje. Naime, Penelopa naredi da se njihov bračni krevet pomakne izvan bračne sobe, na što se
Odisej pobuni jer zna da je to nemoguće budući da ga je načinio od maslinovog panja tako da je bio pričvršćen za
zemlju.

Penelopa tako shvati da je to zaista njen muž i oni u postelji prepričavaju što im se sve događalo dok su bili
razdvojeni. Odisej joj napominje da njihovim mukama nije kraj jer mora ispuniti Tiresijino proročanstvo i proširiti
Posejdonov kult po zemljama koje još ne poznaju more i zatim kod kuće prinijeti hekatombe bogovima kako bi
doživio duboku starost i bezbolnu smrt.

Odisej zatim odlazi k ocu Laertu s Telemahom, svinjarom Eumejem i govedarom Filetijem, uz pratnju Atene.

24. pjevanje

Bog Hermija prati duše prosaca u podzemni svijet boga Aida. Tamo se susretnu s Ahilejevom, Agamemnonovom,
Antilohovom, Patroklovom i Ajasovom dušom. Ahilejeva i Agamemnonova duša razgovaraju o svojim smrtima.
Agamemnonova duša razgovara s dušom prosca Amfimedona, koja mu ispriča o pogibiji prosaca.
Odisej u pratnji Telemaha, Eumeja i Filetija dolazi k ocu Laertu, koji okopava voćnjak, odjeven u dronjke. Odisej
odluči prvo iskušati oca pa se pretvara da je Eperit iz Alidasa, ali ne može ga dugo mučiti pa mu se brzo otkrije.
Dokaže mu svoj identitet ožiljkom koji mu je zadao vepar i nabrajajući mu voćke koje mu je Laert poklonio. Atena
pomladi i poljepša Laerta. Odisej se susretne i izljubi sa starcem Dolijem i njegovim sinovima.

Za to se vrijeme po gradu rašire glasine o smrti prosaca pa se rodbina prosaca okupi u skupštinu. Eupit, Antinojev
otac, poziva na pobunu, a vrač Haliterso ih odvraća od pobune govoreći im da su prosci zaslužili svoju sudbinu.

Itačani stanu na Eupitovu stranu i odlaze do Laertovog voćnjaka spremni na borbu. Laert ubija Eupita. Atena u liku
Mentora na vrijeme zaustavlja borbu kako ne bi došlo do daljnjeg krvoprolića, tako da se po volji Zeusa i Atene
Odisej miri sa svojim narodom:

“Pošto je prosioce Odisej pobio divni,

Neka se vjerom tvrdom zakunu, i on nek u njih
Ostane kraljem, a mi učinimo, krv da sinova
I braće svoje oni zaborave: neka se ljube
Kao i prije, te mira i blaga nek med njima bude.”.

Likovi: Odisej, Telemah, Atena, Penelopa, Nestor, Pisistrat, Menelaj, Helena, Trasimed, Hermiona, Megapent,
Euriklija, Zeus, Kalipsa, Posejdon/Zemljotresac, Alkinoj, Nausikaja, Areta, Kiklopi, Kiklop Polifem, Lestrigonci,
Ahilej, Neoptolem, Kirka, Eumej, Penelopini prosci, Antinoj, Eurimah, Ktesip, Teoklimen, Amfinom, Eurinoma

Okovani Prometej

ANALIZA LEKTIRE / ESHIL

Okovani Prometej grčka je stihovana tragedija koja pripada književnom razdoblju antike. Tragediju je napisao grčki
dramatičar Eshil (525. – 456. g. pr. Kr.) za koju se pretpostavlja da je prvi put izvedena 470. g. pr. Krista. Okovani
Prometej prvi je dio danas izgubljene trilogije, od koje je drugi dio Oslobođeni Prometej djelomično sačuvan, a treći
dio Prometej vatronoša ostao je poznat samo po naslovu.

Okovani Prometej prema književnom rodu pripada drami, prema formi pripada poeziji (pisana je u stihu), a prema
vrsti tragediji. Stih kojim je Okovani Prometej pisan odgovara stihu karakterističnom za pisanje antičkih grčkih
tragedija, a to je daktilski heksametar, poznat i kao herojski, odnosno epski heksametar. Taj se stih sastoji od šest
daktila, a metrička shema jest:

–UU|–UU|–UU|–UU|–UU|–U

od kojih –  označava dugi slog, U kratki slog, a │cezuru (pauzu). Posljednja se stopa u toj shemi naziva trohej.

Radnja Okovanog Prometeja započinje in medias res – obraćanjem Snage Hefestu, bogu kovaču, kojemu govori
zapovijed njegova oca Zeusa, a ta je da Hefest treba pribiti Prometeja na stijenu kako bi Prometej platio svoju kaznu
jer je ljudima dao vatru:

SNAGA: U daleki smo evo stigli svijeta kraj,

U skitsku zemlju; pustoš pustu bez stvora.
Hefesto, tebi mislit je na zapovijed,
Što otac ti je dade, i zločinca tog
Sad verigama krutim, sponam’ gvozdenim,
Prikovat na hrid ovu, vrlet visoku,

U središtu je upravo Prometej, grčki bog koji je ljudima dao vatru, a koji se kao lik provlači kroz svih pet činova
tragedije. Nakon što ga je Hefest nevoljko pribio na stijenu, Prometej započinje svoj monolog zazivajući božanske
zrake, vjetrove, rijeke, morske talase, zemlju, sunce da dođu vidjeti kako od bogova pati bog! To je čuo Zbor
(Okeanide) te je došao do Prometeja kako bi saznao kakva ga je to teška sudbina snašla.

Do kraja prvog čina Prometej i Zbor vode dijalog u kojemu se saznaje razlog Prometejeve kazne. Potom se saznaje
da je Zeus bacao u Had (podzemlje) sve Titane koji su mu se suprotstavili. U drugom činu Prometej i Zborovođa
nastavljaju dijalog. Zborovođa pita Prometeja zašto je kažnjen, a Prometej otkriva Zeusov naum prema ljudima:

Čim sjede jednom on na prijesto očinski,

Tad odmah uzme dare dijelit bozima –
Čast ovu ovom, onom onu; sredi vlast,
A ništa baš se na bijednika čovjeka
On ne obazre, već rod cijeli cjelcati
Istrijebit htjede, drugi novi stvoriti.

Zbog toga što se Prometej opirao takvoj vladavini te pomogao ljudima, završio je prikovan na stijenu. Nakon kraćeg
dijaloga pridružuje im se Okean na krilatom konju te nudi Prometeju prijateljstvo i govori mu da s njime suosjeća, a
Prometej mu govori da ode. Okean na kraju odlazi do Zeusa, a čin završava sa Zborovođom koji sažalijeva
Prometeja. Treći čin čine Prometej i Zborovođa. Prometej nabraja sva dobra koja je naučio ljude, poput razuma,
pamćenja (stvaralačka majka Muza), pokazao im je zimu, cvjetno proljeće, lijekove za bolesne… na što Zborovođa
misli da je Prometej sišao s uma i da je besmisleno Prometejevo dobročinstvo.

U četvrtom činu upoznajemo novog lika – Iju. Ona je lik koji je zalutao, pa naišao na Prometeja koji zna da je kći
Inahova. Prometeju započinje priču o sebi, o prikazama koje su joj dolazile u sobu, o Loksijinom proročanstvu, o
istjerivanju iz domovine i biču božjem koji ju tjera po cijelom svijetu. Prometej joj na to odgovara proroštvom koji
ujedno označava kraj njenih lutanja, na što se Ija uspaničila te otišla.

Peti čin ove tragedije karakterizira Prometejeva prijetnja Zeusu nakon čega silazi Hermo kako bi mu prenio Zeusovu
naredbu neka kaže proročanstvo o tome tko će Zeusa lišiti s vlasti. Prometej mu to odbija reći zbog čega mu Hermo
prijeti – spominje orla krvožednog (pas Zeusov krilati) koji će Prometeju dolaziti svakodnevno, trgati mu meso i
častiti se pocrnjelom jetrom. Mukama će mu doći kraj kada ga Zeus baci u mračni Had. Prometej mu i dalje odbija
reći. Hermo odlazi, diže se oluja, oblaci prekrivaju Prometejevu stijenu, zemlja se trese, a posred gromova i munja
propada stijena s Prometejem, a s njima i kćeri Okeanove.

Vrsta djela: tragedija

Mjesto radnje: Mjesto je statično – događa se tamo gdje se nalazi glavni lik (Prometej).
skitska zemlja:

SNAGA: U daleki smo evo stigli svijeta kraj,

U skitsku zemlju; pustoš pustu bez stvora.
Kavkaz:
ZBOR: (…) Plače Arije cvijet bojni
Grad mu na visoku visu
Kavkazu nadomak, stoji, –
Strašna vojska, oštrorto
Koplje joj zvekom zveči!

Vrijeme radnje: nedugo nakon svrgavanja Krona i ostalih Titana s vlasti te dolaska Zeusa kao vrhovnog boga:

PROMETEJ: Pomagat Zeusu rado – njemu na radost.

Po mome svjetu crni bezdan Tartarov
Starodrevnoga Krona onog proguta
I drugove mu s njime. Kralju bogova
Onako ja koristih, a on meni sad
Ovakvom platom grdnom evo naplati!

Tema djela: Prometejeva kazna zbog širenja “božjeg” znanja ljudima okončana njegovim tragičnim završetkom
propadanja u podzemlje.

Ideja djela: Odnos pojedinca i društva. Iako se uzima mit kao predložak, tragedija se zapravo bavi suvremenim
temama poput pitanja države koja se uspostavlja nakon početnoga kaosa, ali i pitanjem odnosa pripadnika vlasti i
pobunjenika.

Škrtac(Plaut)
AUTOR: TIT MAKCIJE PLAUT

U ovoj drami isprepliću se motivi kao što su škrtost, neskromnost, nezasitnost i zlato. Glavna tema djela je
Euklionova škrtost i pohlepa za zlatom. Ovdje pisac ismijava ljudske osobine na humorističan način. Pisano je
jednostavnim jezikom. Kompozicija djela je unutarnja sa 4 čina i jednom vanjskom.

Euklion već u uvodnom dijelu pronalazi zlato koje sakriva, u zapletu Magador želi oženiti Fedru. Na vrhuncu
nestaje ćup sa zlatom, Likonid rješava zbrku u obratu. U raspletu Euklion dobiva svoj ćup sa zlatom, a Likonid
dobiva Fedru.

Euklion je bio siromah koji je pronašao zlato i obogatio se. No bio je bogat samo u materijalnom smislu, a izgubio
se na drugim razinama. Kod njega je blago pobudilo sebičnost, pohlepu i strah. Sve zaboravio, sve mu je postalo
nevažno, samo je mislio na zlato. Euklionova kći Fedra koja voli Likonida ima ljubavi u sebi i vjerna je bogu.
Megador je iz imućne obitelji. Želi se skrasiti pa iz tog razloga prosi Fedru, no na kraju ipak odustaje. Zato se
Likonid iz ljubavi prema Fedri odriče svog bogatstva kako bi dobio nju i njihovo dijete.

Kratak sadržaj

Na početku radnje Euklion pronalazi ćup sa zlatom. On je škrti starac koji zlato pronalazi zakopano u svom domu te
ga skriva kako ga netko ne bi pronašao. U to vrijeme je Likonid oljubovao Fedru koja je bila Euklionova kći.
Megador je odlučio uz sestrin nagovor otići Euklionu prositi Fedru. Obzirom da Megador nije tražio miraz od
Eukliona, on pristaje na njegovu prosidbu.

Euklion odluči zakopati ćup sa zlatom u šumu. Strobil (Likonidov sluga) zna gdje je ćup i krade ga. Likonid je
molio Megadora da mu prepusti Fedrinu ruku. Iz Euklionove kuće izlazi Kućni bog koji priča priču o djedu koji je
zlato dobio na čuvanje. Euklion je škrt kao i njegov djed. Kako je Fedra svaki dan odavala počast bogu on je za
uzvrat dao Euklionu pronalazak zlata kako bi ju lakše udao.
Kućni bog je ito namjestio Megadoru prošnju Fedre kako bu je kasnije Likonid lakše zaprosio. Euklion je mislio
kako ga Stafila uhodi pa ju je tjerao iz kuće. Ona odlazi na trg jer će tamo poglavar grada dijeliti srebro. Sestra
Eumonija savjetuje svog brata Megadora da se oženi. Oni dolaze iz bogate obitelji.

Megador i Euklion se susreću i pozdravljaju. Euklionu je sumnjiva Megadorova ljubaznost pa brže odlazi provjeriti
je li njegov ćup sa zlatom na mjestu. Megador objašnjava da je došao tražiti Fedrinu ruku i Euklion pristaje no bez
miraza. Euklion je jako sumnjičav. Svi odlaze u njegovu kuću kako bi pripremili svadbu za Fedru i Megadora.

Euklion čuje buku i misli da su lopovi došli ukrasti ćup. Svojoj toljagom udara Kongriona te juri za njim misleći da
je lopov. Kraj zbrke je kada Euklion pošalje kući Kongriona kako bi obavio posao za koji je namijenjen. Tada dolazi
Megador i u razgovoru sa samimo sobom nam se otkriva kao pravednik.

Dok je Megador razmišljao na glas, Euklion ga je potajno prisluškivao. Zatim su razgovarali, no Euklion je i dalje
strahovao za svoje blago te ga je odlučio sakriti u hram Vjere. Strobil želi da Likonid ženi Fedru. Strobil prati
Eukliona, a Likond moli majku da mu pomogne. Želi da ona kaže Megadoru da on voli Fedru te da mu prepusti
njenu ruku.

Fedra rađa i to potvrđuje Likonidovu priču. Strobil dolazi sa ćupom, a Euklion shvaća da njegovog ćupa nema i
počinje luditi.

Strobil dolazi do Likonida i govori mu da je pronašao ćup sa zlatom. Likonid želi da se ćup vrati Euklionu. Za nas,
tu je kraj priče, iako postoji još jedan dio jer pravi kraj je izgubljen. Nagađa se da je Likonid vratio Euklionu ćup i
zauzvrat dobio voljenu Fedru.

Analiza likova

Euklion – glavni lik djela. Siromašan starac koji je živio pobožno. Jednog dana je uz kućnog boga Lara pronašao
zlatni ćup koji je njegov djed sakrio na ognjištu. On ga jako čuva i stalno strahuje da će ga netko pokrasti ili
iskoristiti. Pohlepan je, nepovjerljiv i sumnjičav prema svima. Čak toliko da je glumio i dalje siromaha kad je trebao
udavati kćer samo kako ne bi morao dati miraz. Posuđivao je novce okolo kako se ne bi saznalo da je bogat. Stalno
je razmišljao o tome gdje sakriti ćup kako ga netko ne bi pronašao. Kod njega škrtost puno više dolazi do izražaja
nego roditeljska ljubav, kao što mu je i od sreće važnije zlato.

Fedra – Lijepa Euklionova kći koja je bila zaljubljena u Likonida. Ljubav je bila obostrana pa su dobili i dijete
zajedno, a pretpostavlja se da su se i vjenčali.

Likonid – Jako je zaljubljen u Fedru i uopće mu nije bitno što je siromašna i što bi ju otac dao ženiti bez miraza.

Lar – kućni bog i zaštitnik ognjišta. Simbol je topline, sigurnosti i doma. Znao se poigravati likovima kao bi ima
dao neke životne lekcije.

Biografija: Tit Makcije Plaut

Rimski komediograf Plaut živio je oko 254. -184. pr. Kr. Radio je svakakve poslove, od radova na pozornici, glumio
je u Rimu, a onda se kao trgovac zadužio pa je morao raditi kao rob u mlinu. Iako mu se pripisivalo stotunu
komedija, autorstvo je utvrđeno za samo 21. Najpoznatije su “Menaechmi”, “Hvalisavi vojnik” i “Škrtac”.
Ovaj autor obrađuje scene iz obiteljskog građanskog života. On u fino tkivo grčke komedije unosi elemente grube
komike, pa i lakrdije. Koristi plesne i glazbene umetke prilagođene ukusu rimske publike željne razonode.
Karakteristično za Plautove komedije je vješto vođena intriga. Tu presudnu ulogu ima rob, sočan narodni govor, živi
dijalozi te jasno ocrtani i karikirani likovi.

Eneida

ANALIZA LEKTIRE / PUBLIJE VERGILIJE MARON

“Eneida” je jedno od najpoznatijih Vergilijevih djela. Ovo je junački ep koji se sastoji od dvanaest pjevanja,
napisanih u daktilskom heksametru. Sveukupno, “Eneida” se sastoji od 9896 heksametara koji se nastavljaju na
Homerovu “Ilijadu” i “Odiseju”. Vergilije je “Eneidu” pisao punih deset godina i to posljednjih deset godina svojeg
života, od 29. godine pa do 19. godine prije Krista.

Ono što je Vergilije htio pokazati “Eneidom” jest povijest i nastanak grada Rima. U ovom junačkom epu kroz
dvanaest pjevanja čitamo o putovanjima i lutanjima junaka Eneje i ostalih Trojanaca koji su se uspjeli spasiti iz
Troje. Pjevanja možemo podijeliti u dvije skupine: prvih šest pjevanja govori o Enejinim lutanjima i dolasku u
Kartagu, a kasnije i u LatijI; drugih šest pjevanja govori o borbi u koju se upušta Eneja s Latinima.

Eneja je junak koji je uspio pobjeći iz ratom razrušene Troje, doći do Kartage, a u konačnici i do Italije, gdje će
kasnije nastati grad Rim. Nakon dugih sedam godina lutanja po morima, Eneja dolazi u Kartagu i upoznaje kraljicu
Didonu. Didona ga prihvaća i zaljubljuje se u njega. Eneja u početku odlučuje ostati s Didonom, no Jupiter ga
podsjeća na proročanstvo koje mu govori kako se mora nastaniti u Italiji. Iako nevoljko, Eneja napušta Didonu koja
završava tragično, počinivši samoubojstvo Enejinim mačem. Eneja i Trojanci ponovno kreću na put i nakon lutanja
dolaze kod kralja Latina, koji ih prihvaća i čak Eneji daje svoju kćer Laviniju za ženu, jer je proročanstvo prokazalo
da se njegova kćer mora udati za stranca. No, ni tu Eneja ne pronalazi mir, nego započinje duga borba protiv Latina
u kojoj Eneja, tek nakon pristanka Junone uspijeva pobijediti Turna i sagraditi temelje grada koji će kasnije postati
Rim.

Kao što je ranije navedeno, radnja “Eneide” nastavlja se na radnju Ilijade i Odiseje, no to nije jedina poveznica s
Homerom. Vergilija možemo povezati s Homerom i u epizodi u kojoj Eneja odlazi u podzemni svijet kako bi vidio
svoga oca (Odisej silazi u Had), te po slikama s Enejina novog štita kojeg mu donosi Venera (Ahilejev štit u Ilijadi).

Vrsta djela: junački ep, nacionalni ep

Vrijeme radnje: dulje vremensko razdoblje, od pada Troje do dolaska u Italiju (Trojanski rat je trajao 10 godina, od
1194. do 1184. godine prije Krista)

Mjesto radnje: Troja, Kartaga, Latija

Tema djela: Lutanja Trojanaca i Eneje u potrazi za novim gradom, nakon pada Troje

Kratak sadržaj

Prvo pjevanje
U prvom pjevanju Eneja i njegov narod, nakon mnogih nedaća na moru, vjetra i valova, dolaze u Kartagu. Eneja je s
Trojancima lutao već dugih sedam godina i jedino što želi jest doći u Italiju i nastaviti živjeti nakon pada Troje.
Međutim u tom naumu ih sprječava Junona, božica braka i zaštitnica Rima. Na samom početku pjevanja saznajemo i
zašto Junona ne voli Trojance. Naime, na vjenčanje Ahilovih roditelja, Peleja i Tetide nije bila pozvana božica Erida
koja je zbog srdžbe među goste bacila zlatnu jabuku na kojoj je pisalo “najljepšoj”. Na vjenčanju su bile i Junona,
Minerva i Venera koje su, svaka za sebe mislile da su najljepše. Stoga je Jupiter naredio da odu kod Parisa,
Prijamovog sina, vladara Troje, da im on kaže koja je najljepša. Paris je rekao da je Venera najljepša ali samo zato
što mu je obećala naći najljepšu ženu na svijetu. Paris je dobio Helenu, Menelajevu ženu, i zbog njihovog odlaska
počeo je Trojanski rat, a Junona i Minerva su bile izrazito ljute na Parisa, pa samim time i na Troju i sve Trojance
što uključuje i Eneju. Uz to, Junona je puna srdžbe prema Trojancima i Eneji zato što je Kartaga njezin omiljen grad,
a čula je da će pasti upravo od ruke Trojanaca:

“Od svih zemalja, pače od Sama, kažu Junona

Da grad voljaše taj; u njem joj oružje bješe
I kola njena, tad je već boginja radila brižno,
Ako je suđeno, naroda tu da stolica bude.
Ali dočula je bila, da od krvi Trojanske čeda,
Izlaze, koja će Tirske razoriti tvrđave jednoć…”

Eneja se bori s velikom olujom na moru. Junona je zamolila Eola da joj pomogne:

“Eole, bogova otac i ljudi kralj umirivat

Tebi je valove dao i opet ih dizat olujom;
Po moru Tirenskom sad pokoljenje mrsko mi brodi
U zemlju Italsku Ilij i pobite nosi Penate;
Vjetrima silu uspiri, prevali, potopi im lađe
Il’ ih raspršaj te im po vodi tjelesa razbacaj.”

Trojanci su jako stradali u oluji, brodovi su im bili potopljeni. No, Neptun je vidio kako bijesni oluja i odlučio je
spasiti Trojance od još većih gubitaka. Uz njegovu pomoć, Trojanci su stigli do Libijske obale. Stiglo je samo sedam
lađa. Eneja kreće u razgledavanje obale u nadi da će pronaći još svojih sugrađana iz Troje. U isto vrijeme, Venera,
Enejeva majka , moli Jupitera da se smiluje Trojancima i da im pomogne. Jupiter, kralj bogova, munja, neba i oluje
uvjerava Veneru da će Eneja jednog dana pronaći svoju zemlju u Italiji i da će njegovi potomci Romul i Rem
utemeljiti najmoćnije carstvo svijeta:

“Onda će žućkasto krzno od vučice hranilje noseć

Romul rasploditi pleme, sagraditi Martovske on će
Zidove pa će po svojem imenu Rimljane prozvat.”

Eneja, nesvjestan razgovora na Olimpu šeće po obalama, kada mu se u liku lovkinje prikazuje njegova majka
Venere i objašnjava mu nastanak Kartage. Govori mu kako ovdje vlada Didona, koja je ovdje došla u bijegu od svog
brata Pigmaliona. Naime, Didona se trebala udati za Siheja, bogatog Feničana, ali je Pigmalion želio njegovo
bogatstvo te ga je odlučio ubiti. Sihej se u snu prikaže Didoni i govori joj da mora bježati i ona odlazi u Kartagu.
Venera mu savjetuje da ode u Kartagu i da razgovara s kraljicom. Na kraju razgovora Eneja prepozna svoju majku te
joj govori:

“Zašto si okrutna i ti, te varaš toliko puta

Sina oblicima lažnim? Te desnice zašto se naše
Ne združe, zašto se glas ne govori, ne sluša pravi?”
Eneja dolazi u Kartagu i gleda kako se gradi hram u čast božice Junone. Didona dolazi u hram i prima izaslanstvo
Troje, Eneja ostaje sakriven, a u njegovo ime govori Ilionej i kaže kako su došli ovdje umorni od puta i uvjerava ju
da nisu došli ratovati ni pljačkati. Također joj govori za Eneju:

“Kralj nam je bio Eneja, od kojeg pravedniji niko

Ni duševniji ne bi, u ratu ni oružju veći.”

Didona im govori da su dobrodošli u njezin grad i da ona neće razlikovati Trojance i svoj narod nego da će ih
prihvatiti kao jednake. U tom trenu Eneja se otkriva:

“Stane Eneja pred svima i sine u svjetlosti sjajnoj,

Naličan bogu licem i plećima, mati jer sama
Dražesnu kosu mu da i rumenilo mladosti sjajno,
Oči zadahne njemu ljupkoćom veselom on,
Kako vještačke ruke bjelokost kite il žutim
Kako se zlatom srebro il Parijski optače kamen.”

Didona poziva Ahata i Eneju na gozbu. Eneja prihvaća poziv ali traži od Didone da mu se pridruži i njegov sin
Askanije. Šalje Ahata po Askanije i još mu govori da donese darove za Didonu. Venera smišlja plan kako bi se
Didona zaljubila u Eneju. Šalje svoga sina Kupida u izgledu Enejinog sina Askanija. Gozba počinje i Didona s
ljubavi u očima moli Eneju da joj priča što im se sve dogodilo u ratu i poslije njega.

Drugo pjevanje

U drugom pjevanju Eneja započinje svoju priču o padu Troje:

“Počeću, premda se duša pri spomenu zgraža i strepi

Od jada tog. ”

Eneja priča kako su Grci nadmudrili Trojance i kao dar im poslali konja u kojeg su se sklonili njihovi vojnici.
Ostatak vojnika se navodno vratio u Grčku, no oni su se samo pritajili kako bi napali kada vojnici izađu iz konja.
Blizu konja Trojanci su pronašli Sinona koji im ispriča kako su Danajci (Grci) htjeli otići iz Troje, ali ih je zaustavila
oluja. Prorok im je rekao kako trebaju žrtvovati jednog iz svojih redova i to je trebao biti Sinon. No, Sinon je uspio
pobjeći i tako su ga Grci Danajci ostavili. Sinon im dalje objašnjava kako je konj zapravo poklon Minervi koja se
okrenula protiv njih u ratu. Uz to im govori kako nitko ne smije naštetiti konju, jer će onda osjetiti Minervinu
srdžbu. Kapis i Laokont su prije Trojancima rekli kako konja trebaju spaliti, a Laokont je rekao

“Bilo što bilo, ja se i Danajskih bojim darova.

Rekne i golemo koplje zavrti s velikom snagom
Zvijeri u bok i trbuh krivuljasti, gdje se je sklapo.”

No nakon što je Sinon ispričao sve što je znao iz mora izađu dvije velike zmije i nasrnu na Laokonta, a prije njega
ubiju i njegova dva sina. Nakon ovog događaja Trojanci uvode konja u grad. Kada padne noć, Sinon otvara konja i
iz njega izađu grčki vojnici.

“Kad kraljevska izvije lađa

Oganj, tad Sinon božjom sudbinom čuvani kivnom
Zatvor omorikov kradom otključa i Dajnajce pusti”
Eneji se u snu prikazuje umrli Hektor i govori mu kako je Troja napadnuta. Eneja ustaje iz kreveta i odlazi u grad
kako bi se borio protiv Grka. Iako on i nekoliko njegovih vojnika ubijaju Grke, to im ne može pomoći jer ih ima
puno manje od Grka. Eneja susreće Pantoja koji mu govore što se dogodilo

“Ratnike visoki konj u sredini hrama nam sipa,

Pobjednik Sinon se ruga i oganj raznosi svuda.
Tisuće ulaze Grka kroz otprta vrata,
Koliko igda ih dođe od velikog Mikenskog grada”

Bitci su se pridružili i Epit, Hipanis, Dimas i Korev, no “Strahovita svuda je žalost/Svuda je strah, svud smrt u
premnogih prilikah svojih.” Grci zarobljavaju djevicu Kasandru i zlostavljaju je. Boreći se da je spase poginuli su
mnogi Enejini prijatelji. Eneja dolazi do Prijamovog dvora, te nam priča kako je završio Prijam:

“Možda za Prijama pitaš, sudbina kakva mu bješe.

kad grad već osvojen vidi i pragove svojega doma
Raskidane, dušmane u skrovišta svojeg sredini,
Naprazno starac ne pleća od starosti drhtava metne
Oružje, od kog se davno odučio, pripaše i mač,
Koji mu kosirtit neće, i tražeći smrt med dušmane
Guste poleti.”

Prijama ubija Pir, a Eneja dalje priča kako je sreo Helenu koja se skrivala uz oltar. Govori kako se oganj otvorio u
njegovoj duši, odlučio ju je ubiti. No, tu se umiješala Venera i govori mu kako Helena nije kriva za rat već ta krivnja
pripada bogovima. Uz to, govori mu i da treba bježati iz grada. Eneja odlazi sa svojim ocem, ženom Kreusom,
sinom Askanijem i ostalim stanovnicima Troje. No, usred bijega Kreusa se izgubi i više ju nisu mogli pronaći. Kada
ju je Eneja otišao tražiti, pojavila mu se u obliku duha rekavši mu da ne bude tužan i da ga čeka nova žena.

Treće pjevanje

I u trećem pjevanju Eneja nastavlja svoju priču. Nakon što su pobjegli iz Troje zaustavili su se pod Antandra gdje su
izgradili lađe. Nakon toga odlaze u Trakiju gdje Eneja želi priložiti žrtve. No, na tom mjestu počinje liti tamna krv
(“Meni potrese/Tijelo ledeni strah, od užasa krv mi se stisne”) i drvo mu počinje govoriti. Duh se predstavlja kao
Polidor, sin kralja Prijama. Prijam je svog sina poslao kralju Trakije kako bi ga spasio od rata. Iako je Trački kralj
rekao da će ga sačuvati, nakon pada Troje, on staje na stranu Grka i ubija ga. Duh mu govori kako trebaju pobjeći iz
ove zemlje. Nakon pogreba u Polidorovu čast, Eneja i ostali odlaze. Odlaze do otoka Dela gdje mu Apolon govori
kako treba otići u zemlju svojih predaka. Stari Anhis zemlju predaka tumači kao Kretu od kuda dolazi jedan od
otaca Troje Teukar. No, Apolon je zapravo mislio na Italiju.

Eneja i ostali Trojani odlaze na Kretu i počinju graditi novi grad, no ubrzo će ih pokositi kuga. Eneji se u snu
javljaju bogovi troje i govore mu kako je Anhis u krivu i kako je zemlja o kojoj govori Apolon Italija. Trojanci opet
kreću na put, a ovoga puta završavaju na Strofadskim otocima na kojima obitavaju Harpije (ptice s licem žene):

“Kad li iznebuha strašno iz brdina Harpije bahnu,

Lepeću krilima jako i tresnu i otimati od nas
Započnu jela i kaljat što nečišću dotaknu svojom,
Gadan je zadah njihov, a k tome krešte veoma.”

Trojanci odluče ubiti krave i koze kako bi isprovocirali Harpije i borili se s njima. Jedna od harpija im proriče kako
neće moći utvrditi novi grad dok ih ne satre glad toliko velika da počnu jesti stol s kojeg bi trebali jesti. Nakon
sukoba s harpijama odlaze do Epira gdje susreću Andromahu, Hektorovu ženu i Helena, Prijamovog sina. Upravo
Helen govori Eneji kako ne smiju ići tamo gdje se nastanjuju Grci i kako se mora čuvati Scile i Haribde. Trojanci
dolaze do obala Etne gdje susreću Ahemenida koji je bio u Uliksovoj vojsci i koji sada živi u velikoj bijedi i strahu
od kiklopa. Odlaze svi, zajedno s Ahemenidom do Drepanske luke gdje Eneji umire otac Anhis. Tu završava
Enejino pripovijedanje.

Četvrto pjevanje

Iako se Didona zaklela kako se nakon muževljeve smrti više neće udavati, govori svojoj sestri Ani:

“Ana, priznaću tebi, – od kako muž mi Sihej

Mrtav i od kada Penate okaljo je od brata ubiti,
Jedini taj mi je misli okrenuo, srce je moje
Pokoleba, i trag od ognja negdašnjeg ćutim.”

Sestra Ana joj govori kako bi spajanje Trojanaca i Kartažana bilo dobro jer će onda njihova moć samo rasti.
Pojavljuje se Junona kojoj se sviđa ideja da Eneja ostane u Kartagi jer tako nikada ne bi stigao u Italiju. Praveći se
da se želi pomiriti s Venerom, Junona joj govori kako trebaju pronaći način da Eneja i Didona ostanu sami. Za
razlog navodi da će tako Trojanci biti napokon ostavljeni na miru, a njihova zavada će završiti. Iako Venera zna da
Junona to želi napraviti samo kako bi Trojance držala podalje od Italije dopušta joj da nastavi sa svojim planom.

Drugo jutro se Eneja i Didona pripremaju za lov, Junona na njih spušta pljusak, a Eneja i Didona pa će ostati sami u
spilji kako bi se sakrili od kiše. U toj spilji Eneja i Didona vode ljubav, a kasnije se priča da će se i oženiti. No,
javlja se Jupiter putem Merkurija koji govori Eneji da se mora vratiti na put i krenuti za Italiju.

“Kad to Eneja vidi, ko smušen tu zanijemi,

Od stra mu signe se kosa, a u grlu zapne mu riječ.
Ošinut opomenom i nalogom kakvim božanskim
Pobjeći vatreno želi, iz zemlje slatke otići.”

Eneja pokuša na pobjeći sa svojim Trojancima nezapaženo, no kraljica dolazi i suprotstavlja mu se. (“Ali kraljica
varku ta ko će prevarit onu,/Kojano ljubi? spazi i osjeti gibanje”) Didona ga u ljutnji vrijeđa, a Eneja ju žali i
pokušava joj se ispričati i govori joj: “Od svoje volje ne’jdem u Italski kraj” Naravno, Didona njegovu ispriku ne
prihvaća i govori mu:

“Ognjem ću crnim
Pratit te odsutna, a kad već ledena udove smrt mi
Rastavi, nać ću se ko sjen posvuda; čuću te, gdje ćeš,
Zlotvore stradat, glas će do najdonjih doći mi Mana”

Didona govori svojoj sestri da ode kod Trojanaca i neka ih pokuša nagovoriti da ostanu, ali ni sestra nije uspješna. U
ljutnji naređuje svojoj sestri neka upali vatru gdje će zapaliti oružje Trojanaca i njihovu odjeću. Ana posluša svoju
sestru i ne sluteći da Didona na ovaj način priprema vlastitu smrt. Eneji se opet u snu javlja Merkurij i govori mu da
ne smije više ostati ovdje. Eneja zove svoje Trojance i govori im da krenu prema brodovima. Kada Didona vidi
brodove kako odlaze, više ne može živjeti sama sa sobom , te odlazi na lomaču koju je dala napraviti uzima Enejin
mač koji je ostavio i čini samoubojstvo.

Peto pjevanje
Eneja je na putovanju. Zbog jakih vjetrova završavaju na Siciliji. Tu ih dočeka Enejin prijatelj Akest koji tamo
vlada. Upravo pri iskrcavanju, Eneja shvaća da je prošla već godina dana od očeve mu smrti te odlučuje njemu u
čast prirediti bojne igre. U tim bojnim igrama natjecalo se u nekoliko disciplina. Devetog dana krenula su natjecanja
lađa u kojoj je pobijedio Kloant. Kloant je pobijedio zahvaljujući molitvi koju je uputio Neptunu. Sljedeće je bilo
utrkivanje u kojem pobjeđuje Eurijal. Nakon toga u borbi šakama pobjeđuje Entel, a u streljaštvu Eurtijon.

U isto vrijeme Junonina srdžba ne prestaje, pa preko Iride navodi žene Trojanaca da zapale lađe. Kako su žene bile
već umorne od tolikog puta morem, to su i učinile. Međutim, Junoni plan nije uspio, jer se Eneja moli Jupiteru te on
uz kišu gasi plamen. U požaru koji je bio izazvan izgorjele su samo četiri lađe. Eneja se bio sablažnjen događajem i
nije znao treba li ići u Italiju. U snu mu se pojavljuje otac i nagovara ga da krene za Italiju. Po njegovom nagovoru
Eneja ostavlja sve nejunake i žene u Siciliji, a samo s odabranim ljudima odlazi ponovno na put prema Italiji. Uz
pomoć Neptuna koji na Venerinu molbi umiri more, Eneja mirno plovi prema Italiji.

Šesto pjevanje

Trojanci napokon dolaze do obale Italije. Dolaze na Kumsku obalu. Tamo Eneja potraži Sibilu, proročicu. Nakon što
je sahranio Misena, Eneja upita Sibilu može li doći u podzemni svijet kako bi vidio svog oca. Sibila mu govori kako
prije ulaska u podzemni svijet mora pronaći znak, a to je zlatna grana koja se nalazi u šumi. Nadalje mu govori da
ako uspije otrgnuti granu da će moći otići u podzemlje, a ako ne uspije otrgnuti granu ne može tamo otići. Eneja je
bio očajan, jer je šuma bila prevelika da bi uspio pronaći zlatnu granu. No, pojave se golubice koje mu pokažu put
do drveta sa zlatnom granom. Nakon što uspije otrgnuti granu, Sibila ga uvodi u podzemni svijet. Odmah na ulazu
dolaze do rijeke Aheron. Eneja vidi kako Haron prevozi duše umrlih u podzemni svijet:

“Grozni prevozilac Haron strahovitom pokriti halom

Tim je rijekama čuvar; sijeda je njegova brada,
Čupava i vrlo gusta, u ognju mu stoje oči,
Prljavi plašt mu visi s ramena zavezan u čvor.
Motkom lađicu goni i pazi na njetina jedra
Pa u rđavom tome u čamcu vozi tjelesa. ”

Eneja isto tako vidi da nemaju sve duše dopuštenje za ulazak u podzemni svijet pa ostaju na obalama rijeke. Nakon
što Haron prevede putnike preko rijeke Stiks dolaze u Ork, gdje Eneja usreće i Didonu kojoj govori:

“Dakle me istinit glas, o Didona nesretna stiže,

Da si mrtva i svojim da mačem pogubi sebe?
Ja sam li uzrok ti smrti? o Jaoh! Tako mi zv’jezda,
Tako mi višnjih i vjere, pod zemljom ako je ima:
Nerado pođoh ja od obala, kraljice, tvojih,
Već mi bogova moć zapovidje krenuti otud
Koja me nagoni stupat med sjenama ovim , po ovom
Truležu, gnusu, po noći, tamnini mogo nijesam
Vjerovat, da će te odlazak moj rastužit toliko.”

Prolazi i poljem gdje se nalaze ratni junaci, tamo vidi mnoge koji su pali pod Trojom. Nedugo zatim dolaze u Elisij
gdje su se nastanile blažene duše gdje pronalazi svog oca. Otac ga toplo prima i pohvaljuje ga što je preživio toliko
putovanja. Još mu govori o dušama koje se nalaze u Elisiju , te o dušama koje će tek doći na svijet i jednom postati
Rimski junaci. Nakon toga odlazi iz podzemnog svijeta do svojih Trojanaca te kreće dalje na putovanje.

Sedmo pjevanje
Eneja i odabrani Trojanci dolaze na obale rijeke Tiber, te izlaze iz svojih lađa na polja blizu Lavrenta. Doznajemo
političko stanje u Latiju gdje kraljuje kralj Latin koji ima jednu kćer Laviniju. Laviniju su prosili mnogi prosci, a
najuspješniji i najizgledniji budući muž je Rutulski kralj Turno koji kraljuje zemljom blizu kralja Latina. Kralj Latin
je zabrinut zbog proročanstva koje mu govori da će njegovo kraljevstvo pasti od ruke stranaca, no ponovno odlazi u
proročište gdje mu se govori kako se njegova kćer treba udati za stranca. Za to vrijeme Eneja i njegovi Trojanci jedu
na obalama, prvo pojedu voće a kasnije i kruh koji im je ostao, a Askanije primjećuje kako se ispunilo proročanstvo
da su počeli jesti stol s kojeg jedu (misleći na kruh s kojeg su jeli). Sljedeći dan Eneja šalje glasnike kralju Latinu s
darovima i mole ga da im da nešto zemlje da mogu započeti novi život. Latin im daje zemlju na korištenje, a uz to
dat će vođi svoju kćer Laviniju kako bi ispunio proročanstvo.

Junona je opet bijesna, jer nije uspjela Trojance držati što dalje od obala Italije, pa šalje Alektu kako bi pobudila
mržnju u narodu prema Trojancima. Furija Alekta uspijeva zavaditi lokalno stanovništvo s Trojancima. Dolazi do
rata u koji se Latin neće miješati zbog proročanstva. U isto vrijeme Turno diže svoju vojsku i kreće u rat.

Osmo pjevanje

U isto vrijeme dok Turno skuplja vojsku, Eneja pokušava skupiti pomoć od okolnih gradova. Jedne večeri u snu se
Eneji javlja bog Tiber koji mu govori da potraži pomoć od kralja Evandra koji vlada gradom Palantejem. Evandar
obećava pomoći Eneji i njegovim ljudima u ratu protiv Latina i Turna te poziva Eneju na gozbu. Saznajemo da je
Evandar pobjegao iz Arkadije i da je sagradio svoj grad na Palatinskom brdu. Za to vrijeme Venera je opet zabrinuta
za svog sina, pa moli Vulkana, boga vatre da napravi Eneji oružje i štitove koji bi im pomogli u borbi protiv Latina.
Vulkan zapovijeda Kiklopima da u grotlu Etne naprave novo oružje. Sljedeće jutro Evandar pokazuje koje vojnike
može poslati u rat, a uz to moli i okolne narode da pomognu Eneji, pa na kraju njihova vojska broji nekoliko tisuća.
Evandar čak šalje i svog sina Palanta u rat. Eneja s njim odlazi u Etruriju kako bi prikupio još vojnika, tamo mu
Venera donosi oružje i novi štit kojem se Eneja posebno razveselio jer je na njemu Vulkan prikazao najbitnije
događaje rimske povijesti, od Romula i Rema pa do cezara Augusta.

“Italske događaje i naroda Rimskog trijumfe

Tu je načinio vatre gospodar, koji budućnost
Poznaje proroštvu vješt; načinio sve pokoljenje
Julova roda budućeg i rate je, bojeve redom.
Stoji na štitu, kako u zelenoj Martovoj spilji
Vučica s mladima leži, oko sisa dva se dječaka
Igraju sisajući, ne boje se, mati ih liže
…
Blizu se vidi Rim, a narod sjedi u cirku.”

Deveto pjevanje

Opet se pojavljuje bijesna Junona koja šalje Iridu k Turnu kako bi mu rekla da je Eneja otišao i da bi sada bilo
najbolje vrijeme da ih napadne. Turno odmah vodi svoju vojsku prema Trojancima, no oni su ih vidjeli pa su se
sakrili u novo napravljenu utvrdu, jer nisu htjeli započinjati bitku bez Eneje. Kako je vidio da ih neće moći napasti,
Turno odlučuje spaliti njihove lađe. Tada u pomoć dolazi Jupiter koji zapaljene lađe pretvara u Nimfe. Iako su
vidjeli da nisu uspjeli u svom naumu, Turno ne odustaje i gradi kamp oko Trojanaca.

Za to vrijeme Trojanci šalju Nisa i Eurijala k Eneji da mu kažu što se sve događa. Kako su na put krenuli po noći
pronašli su mnoge Latinske vojnike kako spavaju pa su ih odlučili ubiti što više mogu. Bližilo se jutro, a Nis i
Eurijal su još uvijek bili u kampu. Eurijal je kao trofej odlučio uzeti kacigu Latinskog kapeta. Tu je počinio veliku
grešku, jer su ju vidjeli vojnici koji su se vraćali u kamp, pa su ih ulovili i na kraju pogubili. Latini stavljaju njihove
glave na koplja i pokazuju ih ispred Trojanske utvrde.
Turno odlučuje napasti Trojance i događa se velika bitka u kojoj se ponajprije istaknuo Askanije, Enejin sin. Kako
im je Askaij podignuo moral u borbi, odluče otvoriti vrata i nasrnuti na Latine. Iako se borba činila neriješena,
Turnova vojska postaje brojčano inferiorna , te Turno ulazi u rijeku i otpliva k svojim vojnicima.

Deseto pjevanje

Iako je Jupiter mislio kako će Eneja u miru sagraditi novi grad, prevario se pa je svjedok žestokog rata koji se
odvija. Saziva vijeće na kojem se okupljaju bogovi. Junona krivi Veneru, a Venera Junonu za konstantne patnje
Trojanaca i njezinoga sina. Jupiter nije htio stati na ničiju stranu, pa govori kako se neće miješati u rati i da će
dopustiti da se ljudi sami izbore za sebe.

Za to vrijeme borba između Trojanaca i Latina i dalje traje, a vraća se i Eneja s trideset lađa i mnoštvom pomagača.
Turno zapaža brodove i naređuje svojoj vojsci da krene prema obali kako bi napali Eneju. Opet započinje
bespoštedna borba u kojoj na obje strane ima mnogo žrtava. U ovoj borbi posebno se istaknuo Palant, no on također
pogiba. Riječ o njegovoj pogibiji dolazi i do Eneje koji postaje još više bijesan i ne štedi nikoga. Želi ubiti Turna, no
njemu pomaže i spašava ga Junona. Poslije njega Eneja nalazi na kralja Mezentija, te ubije njega i njegovog sina.

Jedanaesto pjevanje

Dan poslije borbe, Eneja gleda u mrtvo tijelo Palantovo, te šalje tisuću vojnika da ga otprate natrag njegovu ocu
Evandaru. Iako je jako tužan zbog sinove smrti, ponosan je jer je Palant poginuo u borbi te i dalje Eneji želi svu
sreću u borbi protiv Turna.

S druge strane Latini šalju svoje izaslanike te pokušavaju dogovoriti primirje od 12 dana u kojem bi obje strane
pokopale svoje mrtve. U to vrijeme vraća se i Venul koji govori kako Diomed nije htio pomoći Latinima u borbi
protiv Trojanaca. Latin shvaća kako neće moći pobijediti Trojance pa u skupštini predlaže da se Trojancima preda
određeni dio teritorija kako bi došlo do primirja. U to vrijeme dolazi glasnik do Latina koji im govori da su Trojanci
sve bliže gradu i da će napasti. Latini bježe kako bi obranili svoj grad, tu im pomaže i Kamila, djevojka koja je
odgajana kao junakinja. Opet dolazi do borbe u kojoj se Kamila istaknula ubivši mnoge Trojanske junake, no nije
završila slavno jer nju ubija Aruns.

Kako je Eneja htio ući u grad preko jednog klanca, Turno je odlučio otići tamo kako bi ih napao. No, čuvši da će
Latini izgubiti, Turno sa svojom vojskom odlazi iz klanca kako bi im pomogao. Taj trenutak je čekao Eneja koji je u
grad ušao preko klanca.

Dvanaesto pjevanje

Turno odlučuje boriti se protiv Eneje kako bi spasio gradi i osvojio Lavinijinu ruku. Kralj Latin i njegova žena žele
da se Turno predomisli kako bi sačuvao svoj život, no Turno govori kako je njemu poštovanje važnije od života.
Turno obavještava Eneju o svojoj odluci i Eneja pristaje boriti se protiv njega. To je označavalo svojevrsno primirje
u kojem su ostali vojnici bili samo gledatelji. Junona je zabrinuta z Turna, pa šalje Juturnu, Turnovu sestru koja
počne buniti Rutule, pa jedan od njih ubije kopljem Trojanca i time primirje završava, te opet započinje borba.

Eneja biva ranjen u borbi, ali mu pomaže njegova majka Venera, te on opet kreće u boj. Kako ne može naći Turna
odlučuje ući i osvojiti Latinov grad. Latinova žena, Amata misleći da je Turno mrtav objesi se. Kada ta vijest stigne
do Turna on ponovno poziva Eneju na dvoboj kako bi ovo krvoproliće prestalo.
Drugi dan dolazi do borbe, a to sve gledaju Junona i Jupiter. Jupiter joj govori zašto se trudi uopće miješati kada zna
kako će borba završiti. Junon odlučuje prestati s napadima na Trojance, ali zauzvrat traži da Trojanci uzmu ime i
jezik od Latina, na što Jupiter pristaje. Jupiter na zemlju šalje jednu furiju u obliku ptice koja dolazi pred Turna koji
se prestraši i u tom trenu Eneja ga pogađa kopljem u nogu.Turno moli za milosrđe, i Eneja odlučuje poštedjeti mu
život, no onda vidi Palantov remen oko Turnova ramena i opet ga obuzme bijes i ubija ga.

Likovi: Eneja, Didona, Sinon, Laokont, Turno, Jupiter (Zeus), Junona (Hera), Venera (Afrodita), Minerva (Palada),
Neptun (Posejdon), Merkur (Hermes)…

Analiza likova

Eneja – glavni lik ovog junačkog epa. Vođa i junak koji je Trojance doveo u novu zemlju. Nakon pada Troje upada
u različite probleme i mnogo godina luta morima, dok se napokon nakon teške borbe ne skrasi u Italiji. Eneja je sin
Anhisa i besmrtne Venere, božice ljepote. Možemo reći da je Eneja izabran da izvede preživjele Trojance iz Troje i
da im sagradi novi grad u Italiji.

Eneja je zapravo lutka kojom bogovi ostvaruju ono što žele. Naime, Junona se ljuta na sve Trojance zbog zavade s
Venerom, pa proganja Eneju gdje god stigne i ne bori se pravedno. Eneja je svjestan proročanstva i zadaće koje su
mu bogovi dali i ponaša se u skladu s njima, iako to nekada ne želi, pogotovo kada je morao napustiti Didonu s
kojom je htio sagraditi novi život. Upravo zbog toga Eneja nema sve kvalitete koje krase pravoga junaka. On jest
dobar sin i uzoran građanin Troje, dobar otac i ideal kojemu se ostali mogu diviti, no nedostaje mu odlučnosti zato
što je vezan proročanstvima koja mora ispuniti.

Didona – kraljica Kartage koja je u Kartagu došla u bijegu od svog brata Pigmaliona. Naime, Didona se trebala
udati za Siheja, bogatog Feničana, ali je Pigmalion želio njegovo bogatstvo te ga je odlučio ubiti. Sihej se u snu
prikaže Didoni i govori joj da mora bježati i ona odlazi u Kartagu. Iako se Didona zarekla da nakon muževljeve
smrti više nikoga neće voljeti, zaljubljuje se u Eneja i prihvaća ga da živi s njom, nesvjesna proročanstva koje Eneja
mora ispuniti. Nakon što Eneja odlazi ona počini samoubojstvo njegovim mačem.

“Veselo ona za poso i kraljevstvo buduće brižna

Ljudma je krojila pravo i zakon, dijelila posle
I muku jednakom mjerom, a štošta razdavala kockom.”

Didona je Enejina suprotnost jer je strastvena i ne vodi se proročanstvima nego svojim željama, uz to je i simbol
žrtve koju je Eneja morao ostaviti kako bi u konačnici mogao doći u Italiju.

Turno – Junonin štićenik. Iznimno hrabar, ali i ponosan te pun bijesa. Isprosio je Laviniju i bio najizgledniji za
njezino muža. Nakon što je saznao da je Latin njezinu ruku dao Eneji spopadne ga bijes i odlučan je u svojoj namjeri
da porazi Eneju. No, u konačnici i on postaje žrtvom kako bi Eneja mogao ispuniti svoje proročanstvo.