BUDIZAM

Budizam nije prava religija, već više etika, filozofija ponašanja. Danas postoji oko
700.000.000 budista, koji su smješteni po cijeloj Aziji, a ima ih, u znatno manjoj mjeri, i na
drugim kontinentima. Osnivač budizma je Siddharta Gautama (Zidarta Gotama) – Buddha
(Buda), rođen u današnjoj državi Nepal oko 560. pr. Kr., a umro 480. pr. Kr. Po njemu je
budizam i dobio ime.

Budin život i prosvjetljenje

Mahamaya, žena Suddhodane, sanjala je jedne noći kako joj neki bijeli slon ulazi u utrobu.
Zatudnjela je i utroba joj postala prozirna poput kakva kristalna kovčežića. Ona je osjetila
potrebu da se povuče u šumu na meditiranje i ondje je, pod jednim stablom rodila dječaka.
Astrolozi su prorokovali da će on ili biti neki veliki car, ili će se odreći života i postati
Buddha. Dječak je dobio ime Siddhartha. Mahamaya je, puna sreće, umrla dva dana nakon
njegova rođenja, a brigu o djetetu preuzela je njezina sestra Prajapati, također jedna od
Suddhodaninih žena. Siddharthu su brižljivo odgajali za njegov budući poziv velikoga kralja,
kako mu se otac nadao.

Tijekom cijela Siddharthina djetinjstva Suddhondana je strogo vodio računa da mu sin bude
odijeljen od vanjskog svijeta, jer ga je, imajući na umu što su astrolozi prorokovali pri
njegovu rođenju, htio spriječiti da se odrekne života. Sagradio mu je tri palače u kojima ga je
odijelio od vanjskog svijeta i njegovih briga.

Kad je Siddhartha postao punoljetan, izabrali su mu za nevjestu Yasodharu. On i njegova žena

su vodili idiličan život, unatoč tome što ga je otac, koji se tijekom vremena sve više bojao da
će mu sin nekako doznati za bolest i smrt, zatvorio u gornje katove palače. Suddhodana se
brinuo da te odaje budu uvijek pune čarobnih i razbludnih žena kako bi Siddhartha mogao u
punoj mjeri iskusiti sve čulne užitke. Tako je živio u bezbrižnom zadovoljstvu i ne sanjajući o
vanjskom svijetu, jer je puna čulna spoznaja nužan preduvjet prosvjetljenju.
Došlo je vrijeme kada je Siddhartha morao započeti svoje životno djelo. Siddhartha je osjetio
želju da izađe iz palače i vidi grad, i oca je nagovorio da mu dopusti izlazak. Suddhodana je
poduzeo sve moguće mjere opreza: ulice su bile očišćene i okićene, a nikakav starac i
bolesnik nije se smio naći u blizini Siddharthina puta. Međutim, na Siddharthin prvi izlazak,
jedan od bogova je preuzeo lik slaba i propala starca i stao kraj puta. Vidjevši tu spodobu,
Siddhartha se zaprepastio, jer mu niko nikad nije ni spomenuo starost, a još se više zapanjio
kada mu je Candaka, vozač kola, objasnio da svki čovjek mora ostarjeti. Siddhartha se još
triput izvezao kolima u grad, i svakom zgodom mu se netko od bogova našao kraj puta kako
bi ga podučio pravoj naravi života. Tako je redom vidio nemoćna bolesnika, mrtvaca na
nosilima, i redovnika, sabrana i spokojna. Tako je naučio da sve što se rađa mora i umrijeti;
da bolest pogađa svakoga; da će i on sam jednog dana umrijeti; i da se odricanjem postižu
duševni mir i slava. Nedugo nakon toga, Yasodhara je rodila sina Rahulu. Svaki Buddha mora
imati sina prije nego što se odrekne svijeta, pa je Rahulino rođenje bilo Siddharthi znak da mu
je došlo vrijeme odlaska. Obavijestio je oca o svojoj namjeri, ali se Suddhodana užasnuo i
sina zatvorio u palaču. Obasuo ga svim i svačim, pružio mu još udobniji i veseliji život, ali
ničim nije mogao potkopati Siddharthovu odlučnost. One noći kad je Siddhartha naumio
pobjeći u palači je bila gozba, a deve su se pobrinule da se svi dobro napiju i onda naglo
zaspu usred užitaka. Samo je Siddhartha bio budan. S gnušanjem je gledao gomilu muškaraca
i žena u nedoličnim položajima, široko razjapljenih usta i uneređene odjeće. Svratio je u
Yasodharine odaje i na tren se zagledao u ženu i dijete što su spavali. Zatim je otišao.

Siddharthi su u njegovoj čvrstoj odluci pomogli deve. Tako je izmaknuo očevu nadzoru,
praćen samo Candakom. Brzo su stigli na rijeku Anomu i tu Siddhartha naredi Candaki neka
se vrati u palaču. Skinuo je sa sebe sve dragulje, znakove svojih kneževskih prerogativa i
odrezao dugu crnu kosu, i sve to dao vjernom vozaču kola; uz to mu je rekao neka u
prijestolnicu odnese poruku da će on, Siddhartha, ili pobijediti starost i smrt i ubrzo se vratiti,
ili, nemadne li snage za to, propasti i više ga niko neće vidjeti. Nakon tog, Siddhartha je
proveo sedam godina uzalud tražeći prosvjetljenje. Posjećivao je različite duhovne učitelje.
Zaključio je da ni asketizam ni znaje ne mogu biti put ka prosvjetljenju. Ipak, odbijao je doći
kući dok ne postigne što je naumio. Bilo mu je trideset pet godina i odlučio je sve snage
uložiti u još jedan, posljednji pokušaj. Kod grada Uruvele sjeo je u položaju lotosa ispod
jednog stabla što je izniklo istog dana ka se on rodio, riješen da ne ustane dok ne postigne
prosvjetljenje. Kad se tako pripremio za veliko duhovno otkriće, bogovi na nebu su se
obradovali, ali duhovi zla su se uznemirili i njihov vođa, Mara, pokušao je omesti Siddharthu.
Prvo ga je obavijestio da mu je suparnik Devadatta preteo prijestolje, ali Sidhartha nije ni
trepnuo. Zatim je podigao strašnu oluju, koja je zasula Siddarthu pljuskovima kiše, sulica,
mačeva, strelica, stijena, humaka i žeravice, ali se na sve to Siddhartha nije ni obazreo.
Napokon mu je poslao svoje tri kćeri – Zlovolju, Slast i Žeđ – da ga zavedu, ali ni to nije
uspjelo. Ta iskušenja nastavila su se cijelu noć, ali im je Siddhartha svima odolio.
Nakon četiri puta po sedam dana posta i duboke meditacije, postigao je prosvjetljenje i
postao Buddha. Riječ Buda, naime, znači prosvijetljeni. I kasnije, svaki budist koji dođe do
onog stupnja do kojeg je došao i Buda, naziva se prosvijetljeni, odnosno buda. Ustao je sa
svog mjesta ispod stabla Bodhi (stabla prosvjetljenja) i objavio da je Mara nadvladan, svako
zlo uništeno, a on je, Buddha, gospodar triju svjetova. Buddha je sa imao pred sobom izbor:
hoće li propovijedati istinu cijelom svijetu, ili će samo težiti svom spasenju. Brahma se
pojavio pred njim i uputio ga neka učini prvo, a Mara, kojem su propali svi pokušaji da
spriječi Buddhino prosvjetljenje, zalagao se za ono drugo. I Buddha odluči ostati i poučavati.
Posebno su poznate njegove dvije propovijedi održane u Benaresu. Riječ je o Četiri plemenite
istine i o Osmerostrukom plemenitom putu. One otkrivaju što je uzrok ljudskoj patnji, te kako
postići oslobođenje te patnje.

Osmerostruki plemeniti put

Plemeniti osmerostruki put ustvari jest Četvrta plemenita istina. Ona označava put do
uništenjapatnje i do oslobođenja čovjeka. Spas čovjek postiže osmerostrukim putem kojim u
životu mora ići. Buda je naučavao taj put kao 'plemenitu stazu od osam dijelova koja vodi do
ukidanja neznanja i tame, zamućenosti uma do izbavljenja, apsolutne istine nirvane. Ovaj je
put oslobođen od dviju krajnosti, i time je srednji. Pa tako u jednoj krajnosti imamo potragu
za srećom kroz zadovoljstvo koje nam dolazi putem osjetila, ta je potraga neprimjerena,
beskorisna te karakteristična za obične ljude. S druge pak strane, nalazi se put koji
podrazumijeva samoponiženje, odnosno različite oblike odricanja što rezultira bolom. Između
tih krajnosti rađa se osmerostruki put, kao sredina, kao plemenitost i vrlina koju treba slijediti.
Osmerostruki plemeniti put uključuje:

1. ispravno razumijevanje – Svi mi trebamo sagledati svijet onakakv kakav jest.

2. ispravne namjere – Trebamo uvijek biti ljubazni i saosjećajni.

3. ispravan govor – Moramo uvijek govoriti istinu i izbjegavati ogovaranja.

4. ispravno djelovanje – Ne smijemo nanijeti zlo nijednom živom biću, niti krasti, niti se
upuštati u nedozvoljene seksualne odnose, niti zloupotrebljavati alkohol i drogu.

5. ispravan životni stil – Trebamo na pošten način zarađivati za život i pritom ne škoditi
drugima.

6. ispravan napor – Moramo uvijek znati za što smo sposobni i ne trebamo trošiti ni previše ni
premalo energije za to.

7. ispravna svjesnost – Trebamo uvijek biti svjesni svega što se događa u nama i oko nas.

8. ispravna koncentracija – Moramo se uvijek usredotočiti na ono što radimo. Duboka

koncentracija nas vodi do jednog višeg stanja svijesti (prosvjetljenje).

Dalai Lama

Dalaj Lama je izvorno titula poglavara žute sekte Gelug, tibetanskog budizma. Na
mongolskom jeziku „dalaj“ znači „okean“, a „lama“ je isto što i na sanskritu guru, prevodi se
kao duhovni vođa. Tibetanski budisti veruju da je dalaj lama jedna od nebrojenih inkarnacija
bodisatve samilosti Avalokitešvare. Nakon smrti jednog dalaj lame, visoki sveštenici kreću u
potragu za djetetom koje će proglasiti idućom inkarnacijom linije dalaj lama, a otkrivaju ga po
tome što dijete „prepoznaje“ predmete koji su pripadali umrlom dalaj lami. Dijete, za koje
nađu da je novootjelovljeni dalaj lama, odvode u Lasu, gde ga do odraslog doba poučavaju
ostale visoke lame. Potraga za novim dalaj lamom obično traje nekoliko godina.

Dharma

Za budiste, pojam "dharma" općenito znači učenja Buddhe. U budističkim tekstovima se

sreću različita značenja termina dharma/dhamma, od kojih su neka: zakon, učenje, pravilo,
ispravnost, uzročnost, pojava, čestica. .Dharma u ontološkom smislu prethodi čak i Gaotama
Budi, koji predstavlja njenu manifestaciju. Posebno uključuje diskurs o temeljnim načelima
(kao što su Četiri plemenite istine i plemenita osamostruka staza). Dharma se odnosi ne samo
na učenja Buddhe, već i na kasnije tradicije tumačenja i dodavanja koje su razne budističke
škole razvile kako bi pomogle u objašnjavanju i širenju Buddhinih učenja. Za druge Dharma
predstavlja "istinu", ili krajnju stvarnost "onoga kako stvari stvarno jesu". Dharma je jedan od
tri dragulja budizma u kojoj budisti traže utočište ili ono na koje se oslanjaju za trajnu sreću.
Tri dragulja budizma su Buda, što znači um, savršenstvo ili onaj koji je prosvijetljen, Dharma,
što znači učenja i metode Buddhe i Sangha, što znači zajednica koja pruža smjernice i
podršku sljedbenicima Buddhe.

Nirvana

Nirvana se kao termin javlja skoro u svim jezicima, kao i tekstovima indijskih religija,
počevši od Budizma, Hinduizma, Sikizma, sve do Đainizma. Sanskritska riječ „nirvana“ se
sastoji od prefiksa „nir“, što znači – „izvan/van“, i korijena riječi – „vana“, što znači –
„puhati“, tako da u bukvalnom prevodu, nirvana znači – „ispuhati“, a prevodi se i kao –
„izumiranje/sloboda/prekid“.

Termin nirvane se poistovjećuje sa dubokim spokojstvom i stanjem blaženstva, oslobađanjem

od patnje i cjelokupnim preporodom duha i tijela. Samim tim što se u budizmu nirvana ne
može jasno odrediti, izreći, niti riječima opisati, predstavlja najuzvišeniju tačku čovjekovog
duhovnog stanja. Svaki prosvijećeni budista ima za krajnji cilj svog životnog puta dostizanje
nirvane i potpuno oslobađanje duha od materije Kako je i sam Buddha tvrdio, on je tokom
života dostigao potpuno oslobođenje uma, a suština čitavog njegovog učenja je osnovana
isključivo na analiziranju patnje, uma i svijesti. Ponavljao je da čovjek nema vječnu dušu, već
da se njegova duša sastoji od kombinacije pet elemenata – materije, misli, osjećanja,
predispozicije i svijesti.

Buda nirvanu doživljava i u svojim učenjima opisuje, kao najveću sreću, mir, slobodu,
zdravlje, nešto što nema granica i što je besmrtno, najuzvišenije stanje tijela i duha. On je ne
poistovjećuje sa materijalnim svijetom, već tvrdi da nirvana doseže oblik besmrtnog i
bezgraničnog. Cilj religioznog života u čitavoj budističkoj teoriji se zasnivao na dostizanju
nirvane i gašenju želja i strasti vezanih za fizički svet, odnosno sjedinjavanju duše sa
božanstvom. Nirvana predstavlja najvišu ljestvicu prosvetljenja i slobodu koja slijedi poslije
patnje, bola i samog spoljašnjeg svijeta.

U budističkim spisima se pominju dvije vrste nirvane: – nirvana sa ostatkom i – nirvana bez
ostatka. Nirvana sa ostatkom predstavlja nepotpunu nirvanu, kada arahant (pojedinac koji
dostigne krajnji stepen duhovnog razvoja) isključi sve iluzije i ostaje vezan za svijet patnje i
bola, samo iz razloga što posjeduje tijelo. Nirvana bez ostatka, ili potpuna nirvana je stanje
koje arahant dostigne u smrti, u stanju kada su i tijelo i duh ugašeni.

Atman, brahman i anatman

"Atman" – može se prevesti kao "duša", ''sopstvo'', ''svijest'' ili "individualna duša". Atman se
odnosi na bit svakog pojedinačnog živog bića - njegovu dušu ili primarnu životnu energiju.
Sva živa bića - ljudi, životinje, biljke - imaju atman koji oblikuje njihovu vječnu suštinu.
Atman nije tijelo; tijelo nije vječno. Tijelo čuva atmana sve dok tijelo ne umre. Atman je
besmrtan i vječan.

Brahman je "svjetska duša" ili "kozmička duša", koncept sveobuhvatnog bitka, koji je osnova
svih bića, tvari, vremena i prostora i svega postojećeg. To je vječna bit svemira i krajnja
božanska stvarnost. To je izvor života svega što je bilo, jest i što će biti u cijelom kosmosu.
Nije individualno biće.

U budizmu, neosnovano vjerovanje u atman je osnovni uzrok zablude koja stvara samsaru
(indijski filozofski termin kojim se označava vječni tok rađanja, umiranja i ponovnog rađanja,
u hinduizmu, budizmu, đainizmu, sikizmu i drugim tradicijama). Buda je smatrao da je pojam
metafizičkog sopstva zapravo plod pogrešne spekulacije o individualnom sopstvu,
podstaknute strahom od smrti, željom za zadovoljstvima i žudnjom za vječnim postojanjem.
Nasuprot vjerovanju u atman on je formulisao učenje o anatmanu.

Nesopstvo/anatta/anatman je temeljni pojam budističke filozofije koji označava nepostojanje

trajnog sopstva. Učenje o nesopstvu je specifično za budizam i ujedno najradikalnije Budino
učenje. To predstavlja jednu od glavnih razlika između budizma i hinduizma. Prema budizmu,
u jezgri svih ljudskih bića i živih bića, nema nečeg "vječnog, bitnog i apsolutnog što se naziva
duša, sopstvo ili atman". Budizam je od najranijih dana negirao postojanje "atmana, duše" u
svojim temeljnim filozofskim i ontološkim tekstovima. Budizam je definirao nirvanu kao to
blaženo stanje kad osoba, između ostalog, shvaća da on ili ona nema "ni sopstvo, niti dušu".

Karma

Karma je zakon uzročnosti u moralnoj sferi. Teorija karme je osnovno učenje budizma. To
učenje je postojalo i prije pojave Bude. Pa ipak, Buda je bio taj koji je formulisao i objasnio
ovo učenje u cjelovitom obliku kakav poznajemo i danas. Kada učinimo dobro djelo vođeni
dobrim namjerama, te dobre namjere izviru iz našeg uma. Učinivši to dobro djelo, razvijamo
sklonost našeg uma ka dobrim djelima, u njemu ostaje takav "trag" ili refleks. I to se naziva
"dobrom karmom". Isto važi za loše postupke, govor ili misli počinjene iz pohlepe, mržnje
itd. U budizmu riječ karma ne znači "sudbina" već "djelo" ili "uzrok i posljedica".
Najjednostavnije rečeno, svaka aktivnost, pozitivna ili negativna, ostavlja utiske u umu. Pošto
sadržaji uma uslovljavaju način na koji doživljavamo svijet, negativni utisci neizbježno vode
budućoj patnji. Tako svojim mislima, riječima i djelima sijemo sjeme budućih iskustava. U
budizmu je, prema tome, u našim rukama moć da primenjujući ovo shvatanje, promijenimo
svoje živote.

"Sva živa bića imaju svoje postupke (karma) kao svoje vlasništvo, svoje nasljedstvo, kao
uzrok svog rođenja, kao svoj najrođeniji rod i svoje utočište. Karma je ta po kojoj se bića
rađaju na dobrom i na lošem mjestu." – Buda

Joga i meditacija

Joga predstavlja sistem vježbi za fizičko i psihičko zdravlje. Joga je u svom principu
tradicionalna fizikalna i mentalna disciplina koja potječe iz Indije. Prakticira se unutar raznih
religija poput Hinduizma, Budizma i Jainizma, a najčešće je povezana sa meditacijom. Joga
se dijeli na više podvrsta koje su značajne za različite dijelove svijeta. Riječ yoga dolazi iz
sanskrta i odnosi se na kontroliranje, povezivanje i spajanje. Uči osobu da doživi unutrašnji
mir pomoću kontrole tijela i uma. Cilj joge je oslobođenje od materijalne patnje te prelazak u
višu razinu svijesti. Buddha je bio i sam posvećen i ozbiljan praktičar yoge. U budizmu osoba
koja meditira ne pokušava ući u hipnotičko stanje ili kontaktirati anđele ili bilo koju drugu
nadnaravnu cjelinu. Meditacija uključuje tijelo i um. Za budiste to je osobito važno jer žele
izbjeći ono što zovu "dvojnost" i stoga njihov način meditiranja mora uključivati tijelo i um
kao jedinstvenu cjelinu.. U najopćenitijoj definiciji, meditacija je način preuzimanja kontrole
uma kako bi postao miran i usredotočen, a meditator postaje sve više svjestan. Svrha
meditacije je zaustavljanje uma u besciljnom toku misli. Postoji nekoliko metoda meditacije.
U Budizmu nirvana se smatra krajnjim ciljem meditacije.