KONOLOŠKI RAZVOJ PRODAVAONICA Da bismo mogli predvi􀄇􀁄ti budu􀄄nost prodavaonica i njezinih tehnologija

moramo se prije svega upoznati s dosadašnjim razvojem kupovnog procesa. Stoga je prikazan kronološki slijed
zbivanja razvoja prodava-onica, 􀁓􀁒􀄆􀁈􀁙ši od pojave novca pa do prodavaonica kakve danas poznajemo. Naime,
prvotni oblik proda-vaonice pojavio se u obliku trampe2. Lokalne tr􀃧􀁑ice bile su mjesto razmjene dobara, susreta
ponude i po-tra􀃧nje, mogli bismo re􀄄i prvi oblik kupoprodajnog procesa. Roba se mijenjala za drugu vrstu robe bez
upotrebe novca kakvoga danas poznajemo (Samuel-son i Nordhaus, 2011). Onog trenutka kada su plemena mogla
proizvoditi više dobara nego što su mogla prodati, to􀄆nije kada su se stvarali viškovi robe, time su se stvorili uvjeti
za razvoj razmjene.

Društvo je prošlo kroz tri procesavelike podjele rada: Prva društvena podjela rada dogodila se izdvaja-njem
zemljoradnje od sto􀄆arstva. Plemena koja su 􀃧i-vjela uz rijeke po􀄆ela su intenzivnije obra􀄇􀁌vati zem-lju, dok su
se plemena u brdskim predjelima orijenti-rala na proizvodnju sto􀄆arskih proizvoda. Tom podje-lom, došlo je do
prostornog i vremenskog razdvajanja proizvodnje i potrošnje. Druga društvena podjela rada obuhva􀄄a razvoj za-
natstva koje se izdvaja od zemljoradnje u posebnu djelatnost. U tom periodu razmjena postaje sve 􀄆e-š􀄄a i
redovitija te je postala uvjet za opstanak ljudske vrste.

Do tada je postojala neposredna razmjena robe za robu, no s razvojem gospodarstva, ljudi 􀁓􀁒􀄆inju prodavati robu
za robni novac (Segetlija i sur. 2011). Naime, nekada je novac bio izra􀃧en razli􀄆itim vrs-tama dobara, kao što su:
stoka, ulje, vino, bakar, 􀃧e-ljezo, zlato, srebro, cigarete i sl. S vremenom je ro-bni novac bio ograni􀄆en na metale,
kao što su zlato i srebro te se tako trgovalo sve do 18. stolje􀄄a. Takav novac imao je s jedne strane intrinzi􀄆nu
vrijednost, dok je s druge strane bio oskudan, ali mogao je pos-tati i obilan u slu􀄆aju pronalaska naslaga ru􀁇􀁄􀄆􀁈
(Sa-muelson i Nordhaus, 2011). Tre􀄄􀁄 društvena podjela rada

2.1. Povijesni razvoj maloprodajnih oblika u Hrvat-skoj Periodizacija maloprodajnih oblika u Republici Hr-vatskoj
obuhva􀄄a razdoblja antike, srednjovjekovnog grada, period izme􀄇u dva svjetska rata, razdoblje so-cijalizma te
novi društveni i gospodarski period. Svaki od tih perioda ima svoju jedinstvenu trgovinsku raz-mjenu, ali gledaju􀄄i
cjelokupni kontinuitet razvoja trgovine u Hrvatskoj mo􀃧emo re􀄄i da je on dio jednog cjelovitog povijesnog razvoja.
Razvojem društva pa-ralelno se razvijala i razmjena dobara stoga je anti􀄆ki sustav razmjene najni􀃧i i najprimitivni
oblik proda-vaonice.
Maloprodaja u anti􀄆kom vremenu Najstarijim oblikom trgovine smatra se tzv. no-madska trgovina u kojoj su
putuju􀄄i trgovci nosili robu od mjesta do mjesta i istu prodavali. Tada je zanimanje trgovca bilo unosno, ali rizi􀄆no
jer su bili izlo􀃧eni plja􀄆􀁎ašima na kopnu te gusarima na moru. Daljnim razvojem gospodarstva pojavile su se
tr􀃧nice i sajmovi koji su bili organizirani za vrijeme vjerskih praznika i sve􀄆anosti, dok je trgovina sa stalnom lo-
kacijom postojala ve􀄄 u anti􀄆􀁎im sredozemnim gra-dovima (Atena, Rim, Kartaga i dr.). Tako je u gr􀄆􀁎im
gradovima trgovina bila organizirana oko glavnog trga, dok su se u rimskim gradovima tr􀃧nice odr􀃧avaleu uli􀄆icama
(Segetlija, 2002).

Maloprodaja izme􀄇u dva svjetska rata U periodu izme􀄇u dva svjetska rata u Hrvatskoj su postojale robne ku􀄄e,
industrijske prodavaonice, pro-davaonice potroša􀄆􀁎ih zadruga i male privatne proda-vaonice. „Prva robna ku􀄄a, ne
samo u Hrvatskoj, ve􀄄i u cijeloj u tadašnjoj Jugoslaviji, bila je „Kastner & Ohler“ u Zagrebu, nastala izme􀄇u 1912.
i 1914.godine (...). Imala je specijalne prodaje i sezonske raspro-daje, ekskluzivne i vlastite marke, prodaju putem
po-šte i kataloga, prodaju putem kredita i drugo“ (Sege-tlija, 2002:55). Neka proizvodna poduze􀄄a imala su svoju
filijalnu mre􀃧􀁘 prodavaonica, npr. „Bata“ (tvor-nica obu􀄄e iz Borova) koja je u Jugoslaviji imala više od 400
prodavaonica. Tako􀄇er se javljaju i prve pot-roša􀄆􀁎􀁈 zadruge koje su bile povlaštene i nisu pla􀄄aleporez, a
definiraju se kao „autonomno udru􀃧enje o-soba koje su se dobrovoljno udru􀃧ile radi ostvarivanja gospodarskih,
socijalnih i kulturnih potreba i htjenja na osnovi zajedni􀄆kog i demokratski upravljanog po-duz􀁈􀄄a (Avsec,
202:742)“. Protiv takvog poslovanja borili su se sitni trgovci na malo koje su podr􀃧avala trgova􀄆􀁎a udru􀃧enja
bore􀄄i se za interese trgovaca (Segetlija, 2002).