SVEUČILIŠTE U ZADRU

Odjel za povijest

Preddiplomski jednopredmetni studij povijesti

Ante Kasalo

Giuseppe Verdi
(Seminarski rad)

Mentor: Kolegij:

Doc. dr. sc. Mateo Bratanić Svjetska povijest u 19. stoljeću

Zadar, 2020.
Sadržaj
1 .Uvod...................................................................................................................................................3
2. Život Verdija do opere Nabucco.........................................................................................................4
3. Talijanski preporod (Risorgimento)....................................................................................................5
4. Zaključak............................................................................................................................................9
5. Popis literature..................................................................................................................................10
 1 .Uvod

Punim imenom Giuseppe Fortunino Francesco Verdi, je bio talijanski skladatelj, te

vodeći operni autor 19. stoljeća. Rođen 1813. godine u Italiji, u mjestu Le Roncole, koje se

nalazi pokraj Parme. Njegovo stvaralaštvo i djela su uvelike doprinjela razvoju moderne

opere, te ga se smatra jednim od najvećih opernih skladetelja. Kroz svoje opere se može

uvidjeti Verdijeva ljubav prema rodnoj državi, i želja za samim ujedinjenem te iste. Kroz

svoje djelovanje kao skladatelja, doprinijeo je puno više nego što bi se moglo očekivat, za

nekoga tko je samo skladatelj. U kasnije životu kada se Italija ujedinila postao je članom

parlamenta na prvom zasjedanju u povijesti Italije, te je na taj način isto doprinio svojoj

državi. Verdijev privatni život često nije dolazio do izražaja, zbog toga što je veliki dio svoje

mladosti proveo daleko od kuće. Zna se da je dva puta bio u braku, te je njegova prva žena

bila Margarita Barezzi (1814 – 1840), te je s njom imao dvoje djece, koja su rano umrla.

Druga supruga je bila sopranistica, odnosno operna diva Giuseppina Strepponi, zbog koje je

bio dugo vremea slomljen kada je umrla. Neke od njegovih kapitalnijih opera su: Nabucco,

Rigoletto, Travijata, Aida i Trubadur.

 2. Život Verdija do opere Nabucco

Giuseppe Verdi je bio rođen 10. listopada 1813 godine, u malom mjestu Le Roncole,

koje se nalazilo u Parmskoj pokrajini. Prema predaji Verdijev otac Carlo Giuseppe je u

nedjelju dobio sina, te se uputio prema Bussetu, gradu koji se nalazio 4 kilometra od njihovog

mjesta, kako bi prijavio svog prvorođenog sina. Verdi je prvotno dobio ime Joseph Fortunin

Francois, zbog toga što je u to doba u koje je on bio rođen sjeverni dio Italije, bio uključen u

Napoleonovu Francusku, no kasnije se ime talijanizira, te dolazi do oblika u kojem je prvotno

trebalo biti, Giuseppe Fortunino Francesco Verdi.1 Verdi je i imao sestru po imenu Giuseppa,

te za nju izvori navode kako je bila mentalno zaostala, za djecom svoje dobi. Obiteljska kuća

u kojoj su živjeli imala je više namjena, osim što je bila kuća, još je bila trgovina, ali i seoska

krčma. Danas njegova rodna kuća se nalazi u državnom vlasništvu, te se smatra nacionalnim

blagom. 2 Prvi doticaji Verdija sa obučavanjem započeli su u njegovoj sedmoj godini, kada su

ga njegovi roditelji poslali u lokalnog župnika, da nauči čitati, pisati i da nauči osnove

matematike, kako bi mogao pomagati svom ocu u njihovom obiteljskom poslu koji su imali.

Talent za glazbu pokazuje rano, svirajući stare orgulje, jednog seoskog orguljaša, za kojeg se

pretpostavlja da je nagovorio Verdijevog oca da mu kupi spinet.3 Bogati trgovac, te

zaljubljenik u glazbu Antonio Barezzi, prepoznaje Verdijeve skladatelljske sposobnosti, te mu

postaje mecena i time mu omogućava odlazak na milanski konzervatorij, gdje je išao na

audiciju. Na audicji Giuseppe Verdi, ne uspijeva proći zbog lošeg držanja njegovih ruku u

sviranju klavira. Neuspjeh ga vraća u Busseto, gdje nastavlja studij i postaje dirigentom 1838.,

te komponira prvu svoju operu „Oberto conte di San Bonifacio“ zajedno sa libertistom

Solerom. Naredne godine doživljava veliki neuspjeh u karijeri, ali pogađa ga velika nesreća,

1
G. Martin, 2004, 3.
2
G. Martin, 2004, 4.
3
J. Rosseli, 2000, 14.
gdje gubi dvoje svoje djece i suprugu Margaretu Barezzi (kćer od Antonia Barezzia, njegove

mecene). Giuseppe Verdiju je bilo potrebno neko vrijeme, kako bi prebolio tragediju koja ga

je zadesila, te je počeo raditi na svojoj trećoj oper sa Temistocleom Solerom (Nabucco).

Nabucco (1842.), donosi Verdiju veliki uspjeh, jer je provukao tematiku borbe Judeje protiv

Asirije, te je na taj način prikazao borbu talijanskog naroda protiv austrijskog carstva i njene

vladavine nad talijanima. Naredne opere koje će Verdi skladati počet će se gledati kao opere

Risorgimenta. Verdi je posato nacionalni heroj, upravo zbog dobro određene tematike, te

njegove same ljubavi prema vlastitoj domovni, ali bilo je i bitno da opere budu sadržajne,

dramski izražajne, kako bi dosegle takvu slavu.

3. Talijanski preporod (Risorgimento)

Talijanski pokret koji je nastao kao ideja ujedinjena Talijana, koja se razvila u 19.st. ,

te je dovela do stvaranje talijanske države. Ideje su se u osnovi razvile kroz političku

koncepciju koje su se pojavile u 17.-om i 18.-om stoljeću. Naravno cijeli proces je zapravo

bio potaknut događajima iz susjedne zemlje, Francuske. Koja je najranije od svih doživjela

jedan takav zavidan i velik pomak, u smislu demokracije i okrećanja novim idejama, te

odmicanjem od starih, konzervativnih i već istrošenih političkih smjerova i ideja. Italija kao

država je bila razdrobljena, na male i u početku otcjepljenje i nemoćne državice, koje nisu

imale svoj lik, a niti nacionalni identitet. Što se tiče malih državica, pogotvo misleći na sjever,

nalazile su se pod Austrijskom vlašću, što je dovelo do buđenja bunta, a i nacionalnog duha

unutar stanovnika Italije, koji su smatrali, da netko poput Austrije, ne smije biti nadređen

njima. Mnogi državnici, skladatelji, pisci, te ostali utjecajni ljudi, koji su imali moć

pristupanja velikim masama, su uvelike doprinjeli takvoj ideji, kao što je bio risorgimento.

Što se tiče talijanskog preporoda (risorgimenta), veliku i važnu ulogu u svemu tome je

odigrao i sam Giuseppe Verdi. Iako većina ljudi bi se zapravo zapitala, kako može jedan
običan skladatelj potaknuti nekoga ili nečiji duh za buđenjem nacionalne svijesti? E, pa

većina bi se vrlo lako prevarila, jer Giuseppe Verdi je upravo to i radio sa svojim operama.

Što se tiče njegovog utjecaja, vrlo jasno se da uvidjeti, kako je iz svojih opera, misleći na

Nabucco, proveo drugu, pozadinsku, skrivenu temu. Sadržaj opere se djeli u 4 čina, a sama

tema opere je Židovsko sužanjstvo, ali naravno to se u prenesenom značenju odnosilo na

„sužanjstvo talijana“ pod Austrijskom nogom. Sam libreto je u stvari pripovjedao poteškoće

židovskog naroda, koji je trpio vlast babilonskog tiranina Nabukodonosora. Velik broj

njegovih sunarodnjaka shvatili su simboliku, da su Židovi bili Talijani, Nabukodnosor je

predstavljao tiranju Austrijskog Carstva. Sam Verdi kao gorljivi rodoljub i nepokolebljivi

zagovornik liberalnih ideja i ideala, je potisnuo svoju gorčinu i tugu i prikazao je u svom

umjetničkom potencijalu, kojim je pokazao stav Austriji. 4 Godinu nakon, Nabucco je bio

premijerno prikazan u Milanskom kazališti La Scala. Prvu godinu izlaska je izveden čak 64

puta. Najpoznatiji dio cijele opere je bio „Zbor židovskih robova“, koji dolazi u trećem činu,

te započinje sa : „Va, pensiero, sull’ali dorate“ , ovom izrekom se često da uvidjeti da žale

za svojom zemljom, te je to zapravo bilo ono najbitnije s čim su se Talijani mogli

positovjetiti. Zanimljiva je stvar, da je kroz par narednih desetljeća, opera postala

neslužbenom himnom revolucije u Italiji. 5 Često se smatra da je Verdi tijekom 1830-ih. bio

ovisan o krugu amatera i dilitenata koji su potekli iz viših slojeva društva i gradova

austrijskih vladara. Verdi se htio uspostaviti kao skladatelj u Milanu, a to je ujedno i značilo

rad s osobama i institucijama, koje su mu mogle svakako pomoći. No Verdi nije bio kao

primjerice Jacopo Foroni, koji je prvom prilikom nakon skladanja prebjegao u Švedsku, već

je ostao dosljedan sebi do kraja. Giuseppe Verdi je znao napravati kompromise, s kojima

često se nije slagao, niti ih je želio napraviti, ali je morao. 6 Austrijske vlasti u Milanu su se

suočavale s velikim teškoćama prilikom davanja odobrenja za izvedbu Verdijevih opera. Što
4
National Geographic- Giuseppe Verdi: Uniting Italy With Music
5
National Geographic- Giuseppe Verdi: Uniting Italy With Music
6
P.Gossette, 2010, 274. 275.
je dovodilo do cenzure, koja je potaknula gledatelje opere, da još više zatraže određeni

cenzurirani dio opere, te je prema tome postojala mogućnost događanja kontraefekta, koji je

išao na štetu Austrijskoj vlasti. 7 Talijanski nacionalizam je bio vođen ka pobjedi zbog ljudi

poput Giuseppea Garibaldia, ali Verdijeva glazba je doprinijela uvelike emocionalnom

povećanju same ideje Ujedinjenja Italije. Poslije Nabucca, Verdije bio svjestan

odgovornosti koja je pala na njegova leđa, te zbog toga je namamio na sebe Austrijske

vlasti, ali i crkvene koje je isto znao kritizirati.

Iako je uživao veliko poštovanje, ali ujedno i zaštitu grofice Clare Mafferi, koja je bila

glavna mecena i zaštitnica umjetnosti u Milanu, pred Verdija su naišle razne nedaće. Nakon

njegove sljedeće opere, „I Lombardi“, koja je bila premijerno izvedena 1843 godine, Verdi

se prvi puta susreće s cenzurom. Milanski nadbiskup je prijavio Giuseppe Verdija, te je

istaknuo da njegovo djelo prkosi katoličkim obredima, te je naglasio kako će ga prijavti

osobno, Austrijskom caru Ferdinandu I. Dan nakon je carska policija došla do Verdija, te

mu rekla da promijeni dio koji vrijeđa crkvu, ali on je na to odgovorio da ne želi promjeniti

niti jednu notu. Bez obzira na takav stav Verdi je kupio simpatije šefa carske policije, te mu

se nista nije dogodilo. 8 Verdi se nakon toga upustio u niz velikih opera, koje su bile prožete

nacionalističkom idejom. Prva je bila Atila (1846), koja je govorila o omraženom Hunskom

dolasku u Italiju. Završni čin opere Macbeth (1847), započinjao je uzburkanim zborom

„Patria oppressa“, što je značilo „Potlačena zemlja naša!... sada ste grobnica za svoje

sinove.“ Verdi je nakon takvih opernih djela uživao istinsku slavu svoga naroda, ali i dalje

je imao sumnje u svoje naredne opere, za koje se pribojavao da bi mogle biti podbačaj (La

Traviata). 9

7
P.Gossette, 2010, 275.
8
National Geographic- Giuseppe Verdi: Uniting Italy With Music
9
National Geographic- Giuseppe Verdi: Uniting Italy With Music
 Nakon ujedinjenja njegove Italija, Giuseppe Verdi se snažno uključio u politiku

svoje zemlje, 1859. godine. Bio je izabran u pokrajinskom vijeću koje se susrelo s novim

„ocem“ domovine, sardinijskim kraljem Viktorom Emanuelom II. Nakon 1859. preostali

dijelovi su se počeli pripajati Italiji, redom Sicilija pa onda Venecija (1866), no Rim je

ostao kao dio Papinske države. Verdi je bio pozvan da postane zastupnik u prvom

talijanskom parlamentu, što je prihvatio. No njegovo sudjelovanje u parlamentu nije dugo

trajalo jer se povuako 1865. kako bi se okrenuo glazbi još i više. Nakon izlaska iz

parlamenta, skladao je dijelo „Don Carlos“, koje je nastalo 1867., te je kroz njega iskazao

želju za uvođenjem Rima unutar Italije, te tako da postane jedinstvena nacija. Verdi je kroz

svoju operu na nišanu imao crkvu, koju je smatrao pohlepnom. Nakon tri godine od izvedbe

Don Carlosa, 20. rujna 1870.,Talijanska vojska je ušla u Rim, te je time ujedinjenje bilo

gotovo. Nova država je prepoznala u Verdijevu radu velik doprinos, te su ga proglasili

senatorom, ali Verdi je ostao radikalan do kraja, te je uvidjeo socijalnu nejdnakost nacije i

vratio se u Busset. 10

Verdijevo stvaralaštvo se dijeli u tri faze. Prva faza se smatara od 1839.-1853. godine,

to je faza u kojoj se nastavlja na tradiciju, najviše na Donizettija. Koristi zbor kao nositelja

svojih opera, te dosta često naglašava pojedince kao nositelje opere. Za drugu fazu se uzimaju

godin 1853. – 1871., te u toj fazi se približava realizmu. Nju još obilježavaju utjecaji

francuskih opera, koja je poprilično naglašena u Sicilijanskim večernjama(1855.) i Don

Carlosu ( 1867.). Ova faza opera je bila najrazličitija od dosadašnjih te je u sebi uključivala

odmak od prijašnjih navika Verdija. Treća faza je trajala od 1871. – 1903. godine, u ovoj

ujedno i posljednjoj fazi koristi satiru i ironiju, te se tako poigrava s tradicijom, koju je

njegovao u ranijim fazama.

10
National Geographic- Giuseppe Verdi: Uniting Italy With Music
 4. Zaključak

Giuseppe Verdija se smatra jednim od najvećih skladatelja operne glazbe 19.-og

stoljeća, njegov stil koji je imao i raznolikost, doveli su do velikog broja opera, koje je

napisao. Rođen je bio 1813. godine 10. listopada, te je od tog dana do kraja svog života

početkom 20. stoljeća, zadužio Italiju i njen narod na više načina. Zadužio ih je na način

stvaralaštva, svog umijeća i velike glazbene ostavštine koju je ostavio za sobom, ali ih je

zadužio na jedan puno njima bliži način, a to je bilo borbom za Italiju. Giuseppe Verdi se

borio za Italiju, kroz svoje opere, skladbe i političko aktivno sudjelovanje. Svoje opere je

nerijetko koristio kao oružje kojim je iznimno vješto barato, te tako slao poruke Austrijskoj

vlasti, ali nerijetko i crkvi. Nakon takvih britkih i oštrih poruka koje su bile prožete kroz

njegove skladbe, nerijetko je nailazio na cenzuru. Mnogi bi očekivali kako bi cenzura usporila

i stavila u drugi plan Verdija i njegovo stvaralaštvo, ali dogodio se kontraefekt, u kojem je

zapravo on još više došao do izražaja. Sve u svemu skladao je 27 opera, te je time ostavio

poprilično velik trag u povijesti opere, ali i u povijesti njegove rodne Italije.


5. Popis literature

J. Rosseli , 2000. The Life of Verdi, Cambridge University Press, 2000.

G. Martin, 2004. Verdi: His Music, Life and Times, DODD Mead & Company, New York,
2004.

https://www.nationalgeographic.com/history/magazine/2017/01-02/verdi-operas-italy-
national-identity/ Giuseppe Verdi: Uniting Italy With Music

P. Gossett, 2010. Giuseppe Verdi and the Italian Risorgimento, University of Chicago, 2010.