PRIRUČNIK

ZA OSPOSOBLJAVANJE RADNIKA
ZA PRUŽANJE PRVE POMOĆI
TEMELJNA PRAVILA PRUŽANJA PRVE POMOĆI

Temeljna pravila pružanja prve pomoći su:

1. Za pružanje prve pomoći u svakoj ustrojstvenoj jedinici Društva moraju biti osigurana
odgovarajuća oprema i sredstva, te potreban broj radnika osposobljenih za pružanje prve
pomoći, osposobljenih po ovlaštenoj pravnoj osobi.

Postupkom osposobljavanja za pružanje prve pomoći svakako moraju biti osposobljeni svi
radnici na radnom mjestu ophodara i vatrogasca, koji će prvu pomoć pružati i unesrećenim
korisnicima autoceste.

2. Prije početka pružanja prve pomoći nužno je provjeriti sigurnost pristupa do mjesta nesreće
i ozlijeđene osobe, a zatim mjesto nesreće osigurati obilježavanjem radi osobne sigurnosti i
zaštite ozlijeđenog od mogućeg novog stradavanja.

3. Prva pomoć pruža se ozlijeđenoj osobi na mjestu nastanka ozljede, osim kada su osoba
koja pruža prvu pomoć i ozlijeđena osoba životno ugroženi (zbog urušavanja građevine,
požara, moguće eksplozije, strujnog udara, pojave otrovnih dimova ili plinova i slično). U tom se
slučaju ozlijeđena osoba prvo evakuira iz ugroženog prostora.

4. Prva pomoć pruža se od trenutka pronalaženja

ozlijeđenog do njegove predaje u zdravstvenu
ustanovu odnosno do dolaska ekipe hitne
medicinske pomoći koja će ozlijeđenom pružiti
stručnu medicinsku pomoć.

5. Osoba koja pruža prvu pomoć mora biti

prisebna, mirna i snalažljiva. Radoznale
osobe, koje smetaju u pružanju prve pomoći,
treba udaljiti iz blizine ozlijeđenog.

6. Prvu pomoć treba pružati pravodobno, brzo i pravilno, sukladno suvremenim metodama
pružanja prve pomoći, pridržavajući se dva temeljna pravila:

ƒ prije svega ne štetiti

ƒ ne činiti više nego što se očekuje.

Ne raditi prebrzo, jer tada su moguće greške u postupku pružanja prve pomoći koje mogu
pogoršati zdravstveno stanje ozlijeđene ili akutno oboljele osobe i otežati joj ozdravljenje.

7. Prije početka pružanja prve pomoći potrebno je pregledati ozlijeđenu ili akutno oboljelu
osobu i pokušati što točnije utvrditi:

ƒ stanje svijesti, te vrstu i mjesto ozljede odnosno vrstu akutnog oboljenja

ƒ stupanj životne opasnosti uzrokovane ozljedom ili oboljenjem.

Ako je osoba pri svijesti treba je umiriti i ohrabriti, ostaviti je u položaju u kojem je nađena
ukoliko se sumnja na ozljedu kralježnice (posebno u slučaju prometne nezgode, pod uvjetom da je
okolina sigurna i da osobi ne prijeti smrt uslijed iskrvarenja ili gušenja uslijed povraćanja), postaviti
joj ciljana pitanja o nesreći (osoba koja je bez svijesti ne reagira na podražaje i ne odgovara na
pitanja), te po potrebi pozvati Hitnu pomoć. Do dolaska Hitne pomoći ozlijeđenoj osobi treba
redovito provjeravati trenutno stanje.

44
 Osobi bez svijesti odmah provjeriti životne funkcije (disanje i kucanje srca), a ako ih se ne
može utvrditi započeti s oživljavanjem (umjetno disanje i masaža srca) i pozvati Hitnu pomoć.

8. Već tijekom pregleda, ukoliko je očigledna vrsta i obim ozljede, a ozlijeđeni je pri svijesti,
staviti ga u odgovarajući položaj.

9. Ako je u nesreći ozlijeđeno više osoba, prva pomoć pruža se najprije osobama s kritičnim
ozljedama (ugroženost disanja, vanjsko krvarenje iz velikih žila, unutarnje krvarenje, ozljede trbuha
uz ispadanje crijeva, crush ozljede), zatim teže (ozljeda glave i vratnog dijela kralježnice, otvoreni i
zatvoreni prijelom velikih kostiju i zglobova, opekline 10-40 % površine tijela, teške smrzotine,
ozljede kralježnice, ozljede perifernih krvnih žila) i na kraju lakše ozlijeđenim osobama
(ogrebotine i manje ozljede mekih tkiva, ozljede malih kostiju i zglobova, opekline do 10 % površine
tijela, razne komocije i kontuzije).

10. Ako ozlijeđeni jako krvari, odmah primijeniti metode zaustavljanja krvarenja.

11. Ako je ozlijeđeni otrovan (industrijski otrovi, otrovne zmije i kukci), po mogućnosti utvrditi vrstu
otrova i pružiti odgovarajuću prvu pomoć, te što prije osigurati liječničku pomoć.

12. Ako je ozlijeđeni u stanju šoka, učiniti sve što je potrebno u takvom slučaju.

13. Ako je ozlijeđeni u nesvijesti, odmah provjeriti da se ne guši i postaviti ga u stabilni bočni
položaj (strana na koju se ozlijeđeni okreće ovisi o mjestu ozljede), osim kada sumnjamo na
prijelome kostiju ili ozljedu kralješnice (u tom slučaju za postavljanje ozlijeđenog u stabilni bočni
položaj potrebne su dvije osobe).

14. Za svaku težu ozljedu odmah zatražiti liječničku pomoć na mjestu nastanka ozljede, a ako
to nije moguće osigurati hitan prijevoz ozlijeđenog do zdravstvene ustanove. Tijekom
prijevoza ozlijeđenu osobu treba prevoziti u odgovarajućem položaju, sukladno vrsti i obimu
ozljede.

15. Hitnu pomoć na mjestu nezgode zatražiti na broj 94 ili

112. Ukoliko je Hitnu pomoć pozvala druga osoba,
zatražiti od nje da potvrdi je li poziv primljen i stiže li
Hitna pomoć ubrzo.

16. Prilikom pozivanja Hitne pomoći potrebno je:

ƒ predstaviti se i razgovijetno izreći svoje ime i prezime, napomenuti da ste osoba koja
pruža prvu pomoć na mjestu nesreće, te dati broj telefona ili mobilnog aparata s kojeg
se poziva, što je važno za slučaj potrebe ponovne uspostave veze

ƒ operateru u Hitnoj pomoći ili Centru 112 s kojim je uspostavljen kontakt reći:

) gdje se nesreća dogodila (navesti točnu adresu; naznačiti broj i dionicu autoceste, te
prometni smjer; dati što točnije i podrobnije podatke o mjestu događaja)

) što se dogodilo (opisati vrstu i težinu nesreće, moguću opasnost od požara i/ili eksplozije,
vode, plina, otrovnih tvari, posebnih vremenskih uvjeta)

) broj, spol i približnu starost ozlijeđenih osoba, te o kakvim se ozljedama radi (na
temelju vlastite prosudbe o vrsti ozljeda, prirodi bolesti i stanju ozlijeđenih).

ƒ čekati daljnja pitanja ili upute (razgovor završava operater Hitne pomoći ili Centra 112)

ƒ potvrditi jesu li upute razumljive i je li moguća njihova provedba (postoji mogućnost da se

pojedina uputa ne može ili ne zna provesti).

55
SREDSTVA I OPREMA ZA PRUŽANJE PRVE POMOĆI

U svakoj ustrojstvenoj jedinici Društva, bez obzira na broj zaposlenih radnika, moraju se
osigurati odgovarajuća sredstva i oprema za pružanje prve pomoći, propisana Pravilnikom o
pružanju prve pomoći radnicima na radu.

Sredstva i oprema za pružanje prve pomoći u objektima su smještena

u ormarić bijele boje (slika lijevo), a na terenu se nose u odgovarajućoj
torbici.

Ormarić i torbica označeni su znakom Crvenog križa.

Na bočnoj ili prednjoj stranici ormarića ili torbice treba biti označeno:

ƒ adresa i telefonski brojevi hitne medicinske pomoći (uz broj 94) i

najbliže zdravstvene ustanove, te broj 112

ƒ ime i prezime i telefonski brojevi radnika ustrojbene jedinice

Društva osposobljenih za pružanje prve pomoći.

Ormarićem ili torbicom sa sredstvima i opremom za pružanje prve

pomoći radnicima na radu, zadužuju se radnici ustrojstvene jedinice
Društva osposobljeni za pružanje prve pomoći.

Uz svaki komplet za pružanje prve pomoći, u objektu i

na mjestu rada na trasi autoceste ili osobnom vozilu
(slika desno), mora biti priložena Knjiga evidencije o
pružanju prve pomoći u koju ovlašteni radnici upisuju
slijedeće:

ƒ ime i prezime osobe kojoj je prva pomoć pružena

ƒ datum i sat pružanja prve pomoći

ƒ utrošena sredstva i oprema prve pomoći.

Svaki upis ovlaštenih radnika u Knjigu evidencije o pružanju prve pomoći ovjerava voditelj
ustrojstvene jedinice.

O potrebi nabavke utrošenih sredstava i opreme za pružanja prve pomoći voditelj ustrojstvene
jedinice putem pisanog zahtjeva izvješćuje direktora sektora ili šefa samostalnog odjela.

Direktor sektora ili šef samostalnog odjela dužan je pravodobno osigurati nabavku nedostajućih
sredstava i opreme za pružanje prve pomoći.

66
POSTUPCI PRVE POMOĆI

4.1. NEODGODIVI POSTUPCI PRVE POMOĆI

Neodgodivi postupci prve pomoći, koji se poduzimaju nakon provjere sigurnosti pristupa mjestu
nesreće i osiguranja mjesta nesreće njegovim obilježavanjem u cilju osobne sigurnosti i zaštite
ozlijeđenog od mogućeg novog stradavanja, su:

ƒ utvrđivanje stanja svijesti i životnih funkcija (disanja i rada srca)

ƒ postavljanje osobe bez svijesti u stabilni bočni položaj

ƒ po potrebi poduzimanje mjera oživljavanja

ƒ zaustavljanje krvarenja.

4.1.1. Utvrđivanje svijesti, disanja i rada srca ozlijeđene osobe

Kada se naiđe na osobu koja nepomično leži ili se u našoj blizini iznenada sruši na tlo, potrebno
ju je lagano protresti za ramena i uputiti joj nekoliko pitanja.

Kod blagih gubitaka svijesti onesviješteni može pomicati pojedine dijelove tijela ili povraćati.

Ako nema nikakve reakcije, osoba je u stanju najdubljeg gubitka svijesti (koma).

Onesviještenu osobu postavlja se u ležeći položaj (slika lijevo).

Da se onesviještena osoba ne bi ugušila upadanjem korijena

vlastitog jezika u ždrijelo, a istodobno da se omogući istjecanje
sline, krvi i povraćenog sadržaja iz usta (ukoliko ih ima), glava
onesviještene osobe pažljivo se zabacuje unatrag tako da joj se
prstima jedne ruke podiže brada dok se prstima druge ruke
zabacuje glava.

Opisanim postupkom korijen jezika se odmiče od stražnje stjenke

ždrijela, čime se osigurava prohodnost dišnog puta.

Ponekad se iz usta onesviještene osobe moraju odstraniti zubna

proteza ili povraćeni sadržaj (najlakše će se učiniti prstom umotanim
u maramicu ili gazu).

Osobama u nesvijesti odmah treba provjeriti životne funkcije:

disanje i rad srca.

Disanje se utvrđuje:

ƒ gledanjem dizanja i spuštanja grudnog koša

ƒ stavljanjem svog obraza blizu nosa i usta onesviještene osobe

(držeći joj glavu u zabačenom položaju) kako bi na licu osjetili zračnu
struju (dah), uz istovremeno osluškivanje zvukove disanja (slika
desno).

Provjera disanja smije trajati najviše do deset sekundi.

77
Rad srca se utvrđuje pipanjem pulsa jagodicama prstiju na
prednjoj bočnoj strani vrata između grkljanja i mišića vrata (vidi
sliku lijevo).

4.1.2. Postavljanje ozlijeđenog u stabilni bočni položaj

A U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi

tjelesni mišići se nekontrolirano opuste.

Ako je onesviješteni na leđima, dolazi do spuštanja

donje čeljusti i jezika koji može zatvoriti dišni put, a
uz to moguće je i gušenje slinom, krvlju i vlastitim
povraćenim sadržajem.

Da bi se izbjegle navedene štetne posljedice,

onesviješteni mora ležati u stabilnom bočnom
položaju, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom
B zabačenom prema natrag.

Stabilni bočni položaj postiže se na način prikazan

slikama desno:

ƒ desnu/lijevu ruku i nogu postaviti u položaj kao

na slici A

ƒ primiti onesviještenog za rame i ispod koljena i

okrenuti ga prema sebi, slika B
C
ƒ gornju nogu povući prema naprijed, donju ruku
ispružiti, dok gornju ruku postaviti ispod obraza
da podržava glavu u zabačenom položaju, kao
što je prikazano slikom C.

Ako je gubitak svijesti prouzrokovan ozljedom uslijed prometne nezgode, padom s visine i
slično, mora se posumnjati i na mogućnost ozljede kralježnice.

D E

U tom slučaju za okretanje su potrebne dvije osobe. Dok jedna polagano okreće trup
ozlijeđenog, druga pridržava glavu u neutralnom položaju, to jest u istoj osovini s trupom,
izbjegavajući savijanje i rotaciju vrata, slika D i E. Ukoliko je na mjestu nezgode samo jedna
osoba, ista ozlijeđenog mora okrenuti sama, jer je opasnost od gušenja veća od rizika ozljede
kralježničke moždine.

88
4.1.3. Oživljavanje ozlijeđene osobe

Prestanak disanja i rada srca ozlijeđene osobe (klinička smrt), ne mora značiti i definitivnu smrt
(cerebralna smrt). Takve osobe u većini slučajeva, ukoliko im se prestanak disanja i rada srca
pravodobno zamijeti, možemo povratiti u život postupkom oživljavanja ili reanimacije.

Klinička smrt je stanje neposredno nakon prestanka disanja i rada srca, a prije odumiranja
stanica, kada je još moguće postupkom reanimacije oživjeti osobu.

Cerebralna smrt je nepovratan proces odumiranje moždanih stanica koje nastaje nekoliko
minuta po prestanku disanja ili rada srca.

Prestankom disanja i/ili rada srca ljudski organizam ostaje bez kisika, što dovodi do odumiranja
stanica, od kojih, već za nekoliko minuta, prve odumiru moždane stanice. Iz tog razloga pokušaj
oživljavanja ima smisla samo unutar tog kratkog vremena (oživljena osoba kod koje je već došlo do
djelomičnog gubitka moždanih stanica imat će blaže ili teže znakove oštećenja mozga koji se očituju kao
invalidnost ili smanjeno intelektualno funkcioniranje, dok u težim slučajevima odumiranja moždanih
stanica oživljena osoba može ostati u trajnoj komi, priključena na respirator, bez ikakvog ili vrlo malog
izgleda da se jednog dana probudi).

Vremenski period koji protekne od prestanka disanja i/ili rada srca do odumiranja moždanih
stanica je varijabilan, a najčešće iznosi 3-5 minuta, iako može biti i dulji. Ako je klinički mrtva
osoba u stanju pothlađenosti (na primjer: u slučaju utopljenika izvađenog iz hladne vode), kemijske
reakcije u tijelu su znatno usporene pa je i odumiranje stanica odgođeno. Time dobivamo više
vremena za započinjanje uspješnog postupka oživljavanja.

Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva vanjsku masažu srca i umjetno disanje, a za

opremljene medicinske ekipe još i primjenu lijekova i električne struje.

Oživljavanje se počinje vanjskom masažom srca. A

Kako ovaj postupak nosi rizik od prijeloma rebara i
ozljede unutarnjih organa provodi ga se samo kada
je potreban. Pri tome ozlijeđeni mora ležati na tvrdoj
podlozi. Ako leži na krevetu treba ga spustiti na pod.
Odjeću nije potrebno skidati.

Redoslijed radnji vanjske masaže srca (slika desno):

ƒ kleknuti sa strane ozlijeđene osobe, slika A

ƒ staviti korijen dlana na sredinu prsnog koša,

iznad vrha prsne kosti, slika A i B
B
ƒ staviti dlan druge ruke na ruku smještenu na prsni koš ozlijeđene osobe

ƒ ispreplesti prste ruku i uvjeriti se da je pritisak na ispravnom mjestu (ne

vršiti pritisak na gornji dio trbušne šupljine ili na donji dio prsne kosti)

ƒ postaviti se okomito na položaj ozlijeđene osobe

i ispruženih ruku prsnu kost utisnuti od 4 do 5
C
cm, nakon čega pritisak popustiti bez odvajanja
ruku od prsnog koša ozlijeđenog i to ponoviti
ukupno 15 puta uzastopce, slika C

ƒ pritisak i otpuštanje na prsnu kost ozlijeđenog

trebaju jednako trajati.

99
Nakon 15 pritisaka prelazi se na umjetno disanje. U tu svrhu, ako se umjetno disanje izvodi
usta na usta (može se izvoditi i metodom usta na nos), potrebno je učiniti slijedeće:

ƒ ponovno otvoriti dišne putove pažljivim zabacivanjem

glave i podizanjem donje čeljusti (prilikom pritiskanja dolazi
do pomicanja tijela)

ƒ pritiskom palca i kažiprsta ruke smještene na čelu

ozlijeđenog zatvoriti mekani dio nosa

ƒ dopustiti da se ozlijeđenoj osobi otvore usta, ali i dalje

podizati donju čeljust

ƒ na usta ozlijeđenog postaviti pripremljenu sterilnu gazu ili

čistu maramicu

ƒ normalno udahnuti, a zatim usnama obuhvatiti usta unesrećenog

ƒ polagano upuhati ozlijeđenom zrak u usta, promatrajući podizanje njegovog prsnog koša,
koji bi se morao odizati kao pri normalnom disanju

ƒ ponoviti prethodno opisani postupak još jednom.

Odmah po drugom ispuhu, bez odgađanja, postaviti ispravno ruke na prsni koš ozlijeđenog i
napraviti slijedećih 15 pritisaka. Prije početka umjetnog disanja treba provjeriti usnu šupljinu
ozlijeđenog i po potrebi ukloniti moguću prepreku (krv, sluz ili sadržaj povraćanja), te ponovno
provjeriti da li je glava ispravno zabačena odnosno brada podignuta.

Najbolji rezultati postižu se ako oživljavanje provode dvije, iskusne i za to dobro uvježbane
osobe, koje se izmjenjuju.

S oživljavanjem se ne prestaje sve dok osoba koja provodi postupak oživljavanja ne posustane
od iscrpljenosti, dok ozlijeđeni ne počne normalno disati, pola sata nakon početka postupka
oživljavanja, a isto ne daje rezultata, odnosno dok oživljavanje ozlijeđenog ne preuzme ekipa
Hitne pomoći.

4.1.4. Zaustavljanje krvarenja

Krvarenjem se naziva svaki izlazak krvi iz krvnih žila koje prema uzroku može biti traumatsko,
izazvano ozljedom krvnih žila i krvarenje zbog bolesti, kao što je poremećaj zgrušavanja krvi.

Po mjestu nastanka krvarenja razlikujemo: vanjsko i unutarnje, a po vrsti ozlijeđenih krvnih

žila: arterijsko (često kao pulsirajuće, krv je svijetlocrvena) i vensko (krv je tamnocrvena, nema
pulsirajućeg izljeva, već se krv ravnomjerno izljeva preko ruba rane) i kapilarno krvarenje.

Vanjsko krvarenje je vidljivo, jer krv uslijed oštećenja krvnih žila i površinskog tkiva istječe na
površini tijela.

Unutarnje krvarenje odvija se u tjelesnim šupljinama, kao posljedica ozljede unutarnjih organa,
pri čemu se krv nakuplja u tjelesnim šupljinama (prsni koš, trbušna šupljina, lubanja), skriveno od
pogleda, tako da duže vrijeme može ostati neprepoznato.

Jačina krvarenja ovisi o veličini ozlijeđene krvne žile. Pri ozljedi veće žile, posebice arterije, s ili
bez amputacije udova, krv će istjecati u mlazu, tako da osoba može vrlo brzo iskrvariti.

Polazeći od prethodnog, zaustavljanje krvarenja, uz postupak oživljavanja, predstavlja prioritetni

postupak prve pomoći kod svake ozljede s oštećenjem krvnih žila.

10
10
4.1.4.1. Zaustavljanje vanjskog krvarenja

Vanjsko krvarenje (pri čemu uvijek treba koristiti zaštitne rukavice) zaustavljamo:

ƒ pritiskom na ranu

Komadom sterilne gaze ili tkanine čvrsto pritisnuti mjesto

krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignuti ozlijeđeni
ud i zadržati ga u povišenom položaju.

Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo i slično), ne

smije ga se vaditi. U tom slučaju krvarenje se zaustavlja
pritiskom na rubove rane oko stranog tijela.

ƒ kompresivnim zavojem

Primjena kompresivnog zavoja je na slijedeći način:

ƒ na ranu staviti sterilnu gazu, a na gazu smotuljak od

zavoja ili tkanine, točno iznad mjesta krvarenja (može
poslužiti i komadić drveta ili kamen)

ƒ kružnim zavojem čvrsto stegnuti smotuljak (čvor treba

biti iznad smotuljka).

Ozlijeđenu ruku ili nogu treba držati u povišenom položaju.

ƒ pritiskom na veliku arteriju

Krvarenje na ruci, nozi ili glavi može se zaustaviti i

pritiskom na veliku arteriju koja dovodi krv u ozlijeđeno
područje (slika desno).

Za ovaj postupak potrebna je vještina i točno poznavanje

mjesta pritiska. Nikad se ne smiju istovremeno pritisnuti
obje vratne arterije.

A B C

D E F

Na slikama od A do F prikazani su načini pritiska na veliku arteriju u slučaju krvarenja glave,

ruke i noge, te način samopomoći u slučaju krvarenja iz prstiju.

11
11
ƒ podvezivanjem ozlijeđenog uda

Podvezivanje ozlijeđenog uda je radikalan zahvat koji

dovodi do prekida cirkulacije ispod mjesta podvezivanja
što može dovesti do odumiranja tkiva i gubitka uda. Zato
se podvezivanje smije primijeniti samo u slučajevima:

ƒ amputacijske ozljede (otrgnut ili odsječen dio ruke ili

noge), ako se ne očekuje ponovno spajanje odvojenog
uda

ƒ jakog nagnječenja i drobljenja uda kada je njegov

gubitak neminovan, zbog jakog krvarenja koje se ne
može zaustaviti niti jednim drugim postupkom.

Za podvezivanje se koriste namjenski proizvedene široke

gumene vrpce ili platnene vrpce s kopčom (Esmarch
traka), ali u tu svrhu može poslužiti i trokutasta marama
složena na širinu od 5 cm, kravata ili debelo uže. Ne
koristiti tanke materijale jer se mogu usijecati u tkivo.

Podvezica se stavlja na nadlakticu ili natkoljenicu. Zateže

se pomoću štapića dok krvarenje ne prestane.

Obavezno treba zabilježiti vrijeme nastanka ozljede i

stavljanja podvezice.

Tijekom prijevoza svakih pola sata traku treba otpustiti da bi krv potekla u dio između trake i
rane, kako bi se spriječilo odumiranje tkiva.

Ako odvojeni dio tijela nije uništen, treba ga zaštititi gazom i zavojem (ne smije ga se čistiti i
ispirati, niti stavljati u zamrzivač, jer bi preniska temperatura uništila tkivo), nakon toga staviti u
plastičnu vrećicu, a zatim sve zajedno uroniti u vodu pomiješanu s kockicama leda (da bi se
odvojeni ud sačuvao najbolje ga je držati na temperaturi od 0 0C do 4 0C odnosno na temperaturi
leda koji se otapa), te zajedno s ozlijeđenom osobom žurno prevesti u zdravstvenu ustanovu
u kojoj je moguća njihova replantacija (odvojeni prsti i dijelovi dlana mogu se replantirati do
najviše 20 sati, dok je za dijelove tijela s puno mišićnog tkiva granica za replantaciju 6 sati).

4.1.4.2. Raspoznavanje unutarnjeg krvarenja i zbrinjavanje ozlijeđenog

Unutarnje krvarenje, kao što je već prije rečeno, nastaje zbog ozljeda ili bolesti unutarnjih
organa. Na ozljede unutarnjih organa treba posumnjati pri svakom jačem udarcu u trup: pad
osobe s visine ili u dubinu, pad teških predmeta na osobu, prometna nezgoda i slično.

Osim kao posljedica ozljede unutarnjih organa, unutarnje krvarenje može nastati i pri prijelomu
velikih kostiju, osobito natkoljenične ili nadlaktične kosti, tijekom kojih koštani ulomci mogu
ozlijediti krvne žile i izazvati obilno unutarnje krvarenje. Za naglasiti je da ozljede krvnih žila,
osim u trenutku prijeloma velikih kostiju, mogu nastati i naknadno kao posljedica nepravilne
manipulacije i izostavljanja imobilizacije ozlijeđenog uda (osobito je opasan prijelom bedrene kosti
pri kojemu, zbog moguće ozljede bedrene arterije, ozlijeđena osoba može izgubiti i do 2,5 litara krvi).

Simptomi gubitka veće količine krvi, kao posljedica vanjskog i unutarnjeg iskrvarenja, su: opća
slabost, vrtoglavica, šum u ušima i iskrenje pred očima. U težim slučajevima iskrvarenja javljaju
se svi znakovi šoka.

12
12
Unutarnje krvarenje, uz pojavu prethodno navedenih simptoma, može se očitovati i sa odnosno
bez izlaska krvi na tjelesne otvore.

Unutarnja krvarenja s izlaskom krvi na tjelesne otvore su krvarenja: u plućima (bolesnik iskašljava
svjetlu, pjenušavu krv); u jednjaku, želucu ili dvanaesniku (bolesnik povraća tamno crvenu ili crnu krv
koja sliči na talog od kave. Stolica je crna); u crijevima (crvena krvava stolica iz završnog dijela, a crna
stolica iz dubljih dijelova crijeva); u bubregu ili mokraćnom mjehuru (crvena mokraća).

Unutarnja krvarenja bez izlaska krvi na tjelesne otvore su krvarenja: u trbušnu šupljinu; u prsnu
šupljinu (popraćeno je otežanim disanjem): u mišiće.

Osobu s znacima iskrvarenja treba staviti u ležeći položaj,

s nogama i rukama podignutim iznad razine srca (položaj
autotransfuzije), te pokriti i u tom je položaju hitno prevesti
u zdravstvenu ustanovu.

Položaj se postiže podizanjem ruku i nogu ozlijeđenog na

podlogu visine 20-30 cm, slika desno.

Tim postupkom osigurava se slijevanje krvi iz nogu i ruku prema srcu i privremeno nadoknađuje
izgubljeni volumen krvi za opskrbu mozga.

4.2. PRVA POMOĆ KOD RANA

Svaka ozljeda kojom se prekida kompaktnost ili cjelovitost tjelesne površine naziva se rana.

Rane mogu biti površinske i dubinske, vanjske i unutarnje, a prema podrijetlu su: razderotine,
posjekotine, ogrebotine, ubodne rane, opekotine, ozebline i drugo.

4.2.1. Opći postupci prve pomoći za rane

Pri nastanku rana, ako za pojedine vrste rana nije drugačije određeno, primjenjuju se ovi
postupci:

ƒ ozlijeđeni dio tijela otkriti tako da se vidi cijela rana. Ako je moguće odjeću i obuću skinuti, a
ako to nije moguće ranu otkriti rezanjem odjeće i obuće po šavu

ƒ zaustaviti krvarenje na propisan način, a ranu pokriti sterilnom gazom i poviti odgovarajućim
zavojem. Ranu ne ispirati vodom ili alkoholom (kod manjih rana, koje jako ne krvare, dozvoljeno
je ranu isprati čistom vodom), niti na nju stavljati razne masti, antibiotske praške i slično

ƒ strana tijela zabodena duboko u tkivo ne vaditi, već ih učvrstiti u zatečenom stanju

ƒ ozlijeđenu osobu postaviti u pravilan položaj prema vrsti, veličini i lokaciji rane kao i općem
stanju ozlijeđenog (ovisno o težini stanja ozlijeđenog po potrebi zatražiti liječničku pomoć).

Pravilan položaj ozlijeđenog za pojedinu vrstu rana je slijedeći:

RANA NA GLAVI

ƒ sjedeći položaj (ako je osoba pri

svijesti)

ƒ stabilni bočni položaj (ako je osoba

u nesvijesti)

13
13
RANA NA VRATU ƒ sjedeći položaj uz pridržavanje glave

RANA PRSNOG KOŠA ƒ polusjedeći položaj

RANA TRBUHA ƒ ležeći položaj s povišenim

uzglavljem i polusavijenim
nogama u koljenu

4.2.2. Otvorena rana vrata

Otvorena (vanjska) rana vrata, uz opće postupke, pokriva se s više slojeva sterilne gaze. Vrat je
mjesto gdje se krvarenje zaustavlja jedino digitalnom kompresijom odnosno izravnim pritiskom
prstima na ranu.

4.2.3. Otvorena rana prsnog koša

Otvorena (vanjska) rana prsnog koša ili pneumotoraks, nastaje ubodom predmeta ili probojem
prsnog koša projektilom (potrebno je izvršiti pregled svih strana prsnog koša). Znakovi su ružičasta
pjenušava krv i šištanje zraka iz rane.

Otvorena rana grudnog koša se sanira:

ƒ stavljanjem sterilne gaze na ranu

ƒ stavljanjem nepropusnog materijala na gazu (plastična vrećica, guma, najlon)

ƒ na jednom od uglova nepropusnog materijala (kako bi se osiguralo da zrak pri udisaju ne ulazi
kroz ranu u prsnu šupljinu) potrebno je osigurati otvor u obliku slova X.

4.2.4. Otvorena rana trbuha

Kod otvorene (vanjske) rane trbuha s ispalim organima iz trbušne šupljine, uz opće postupke,
potrebno je sterilnom gazom obaviti ispale organe (ne pokušavati ih vraćati u trbušnu šupljinu).

Prva pomoć kod ostalih otvorenih rana trbuha pruža se prema vrsti ozljede i sukladno tome,
primjenjuju se metoda zaustavljanja krvarenja.

4.2.5. Krvarenje jednog ili oba oka

Prva pomoć kod krvarenja iz

oka sastoji se u tome da se
prvo na oko postavi sterilna
gaza (bez pritiska na ranu), a
zatim se jedno ili oba oka
previju maramom ili zavojem.

Krvarenje iz oka može se pokušati zaustaviti pritiskom prstiju na sljepoočnicu.

14
14
4.2.6. Krvarenje iz nosa

Kod krvarenja iz nosa treba učiniti slijedeće:

ƒ postaviti ozlijeđenog u sjedeći položaj s glavom nagnutom prema naprijed

ƒ na zatiljak ozlijeđenog postaviti hladni oblog

ƒ stisnuti nosnice ozlijeđenog prstima ispod koštanog dijela tijekom 10-15 minuta.

4.2.8. Krvarenje iz usta

Pri krvarenju iz usta krv može biti:

ƒ crvene boje (krvarenje može biti iz šupljine izbijenog zuba ili zbog ozljede jezika)

ƒ pjenasta, svijetlo ružičaste boje (krvarenje dolazi iz pluća zbog ozljede prsnog koša ili moguće
tuberkuloze)

ƒ zgrušana, tamnocrvene boje (krvarenje dolazi iz želuca)

U slučaju ozljede pluća, a ne radi se o otvorenoj rani prsnog koša, ozlijeđenom pipanjem
provjeriti deformacije rebara (zbog jakog vanjskog udarca moguće je pucanje rebara i njihovo
ubadanje u pluća) i staviti ga u stabilni bočni položaj na stranu na kojoj su ozlijeđena rebra.

U slučaju krvarenja iz želuca ozlijeđenog postaviti u odgovarajući položaj.

U oba slučaja ozlijeđenom ne ispirati krv iz usne šupljine, ne davati mu tekućinu i lijekove koji se
uzimaju gutanjem, već ga uz poduzimanje postupaka prve pomoći (sukladno vrsti ozljede) u
odgovarajućem položaju prevesti u zdravstvenu ustanovu.

4.2.9. Krvarenje iz uha

Krvarenje iz uha, uz ozljede unutrašnjeg dijela uha, neovisno o uzroku, može biti znak mogućeg
prijeloma kostiju baze lubanje.

Kod krvarenja iz uha na isto treba staviti sterilnu gazu, a uho ne ispirati.

Ozlijeđenog, ukoliko se sumnja na prijelom kostiju baze lubanje, treba postaviti u ležeći položaj
na leđa i u tom položaju prevesti ga u zdravstvenu ustanovu ili sačekati Hitnu pomoć.

Ako je ozlijeđeni u nesvijesti, a krv curi iz uha, postaviti ga u stabilni bočni položaj, na stranu na
kojoj je ozlijeđeno uho.

4.2.10. Opekline

Opekline su ozljede nastale djelovanjem visoke temperature (plamen, vrele tekućine, užareni kruti
predmeti i pregrijani plinovi), kemijskih tvari (kemijske opekline), električne energije ili zračenja.

4.2.10.1. Toplinske opekline

Težina toplinskih opeklina ovisi o zahvaćenoj površini tijela (slika A) i dubini oštećenja tkiva
(slika B).

15
15
Kod I. stupnja opekline koža je crvena, A B
topla i bolna, kod II. stupnja pojavljuju
se i mjehurići i plikovi, a kod III. stupnja
dolazi do oštećenja dubljih slojeva kože
i tkiva.

Djeca, zbog manje površine tijela, teže

podnose opekline od odraslih.

Sve opekline koje ozlijeđenom zahvate

više od trećine površine kože mogu biti
izuzetno opasne.

Prema veličini zahvaćene površine

opekotine se dijele na:

ƒ male opekline (do 15 % površine tijela odraslih i do 5 % kod djece)

ƒ srednje opekline (od 15-25 % površine tijela odraslih i 10-20 % kod djece)

dok su iznad tih vrijednosti velike opekotine.

Postupak prve pomoći kod svih toplinskih opeklina je slijedeći:

ƒ skinuti odjeću s opečenog dijela tijela (komadi tkanine koji su zalijepljeni za kožu ne smiju se
nasilno odvajati već ih treba obrezati škarama)

ƒ opečenu površinu hladiti vodom do prestanka boli, a najmanje deset minuta, tako da se
opečeni dio tijela što prije uroni u vodu ili tušira (voda mora biti hladna, ali ne ledena, pri čemu
malu djecu ne ostavljati predugo u hladnoj vodi jer može doći do pothlađivanja tijela)

ƒ s opečene ruke odmah skinuti prstenje, narukvice i sat, prije nego koža natekne (ako se zbog
otekline prsten više ne može skinuti, treba ga prerezati)

ƒ opekline pokriti s nekoliko slojeva sterilne gaze ili specijalnim zavojem za opekline vrlo
labavo, bez zatezanja

ƒ kod opeklina na licu dovoljno je opečeno mjesto prekriti samo s nekoliko slojeva sterilne
gaze

ƒ ako je opečena velika površina ruke ili noge, ozlijeđeni ud treba imobilizirati.

Osobi pri svijesti (kod svih opekotina koje kod odraslih zahvaćaju više od 20 %, a kod djece više od 10
% površine tijela, te ako prijevoz do zdravstvene ustanove duže traje), zbog opasnosti od dehidracije,
treba dati piti vodu (u 1 litru vode je poželjno dodati 3 grama NaCl ili kuhinjske soli odnosno 1,5 grama
NaHcO3 ili natrijevog bikarbonata poznatog još pod nazivom soda bikarbona) ili bezalkoholne napitke
u dovoljnoj količini u malim gutljajima (alkohol je zabranjen).

Ako je zapaljena odjeća prilijepljena na opeklinu, opečeno mjesto treba omotati sterilnom
gazom preko odjeće.

Kod opeklina većih površina tijela opečenu osobu, zbog velikog gubitka topline, treba utopliti
laganim pokrivačima ili dijelovima odjeće.

Opečenoj osobi, kod svih opeklina, treba osigurati liječničku pomoć.

16
16
4.2.10.2. Kemijske opekline

Kemijske opekline uzrokuju najčešće kiseline i lužine, kojima se osobe nenamjerno poliju ili ih
popiju pri pokušaju suicida. Postupak prve pomoći kod kemijskih opeklina je slijedeći:

ƒ skinuti odjeću polivenu kiselinom ili lužinom, a površinu tijela polivenu kiselinom ili lužinom
treba dugo i temeljito ispirati čistom vodom

ƒ ako je kiselinom ili lužinom poliveno oko, isto ispirati čistom vodom ili fiziološkom otopinom
najmanje 20 minuta

ƒ ako je kiselina ili lužina unesena u usta ili nos, isto ispirati čistom vodom

ƒ ako je kiselina ili lužina progutana, ozlijeđenoj osobi, ako je pri svijesti, u oba slučaja treba
dati piti puno vode, ali ne previše da se ne izazove povraćanje

ƒ osobi koja je progutala kiselinu najbolje je dati piti mlijeko, dok osobi koja je progutala lužinu
najbolje je dati piti mlijeko ili vodu

ƒ vanjske kemijske opekline, kao i kod toplinskih opeklina, pokriti s nekoliko slojeva sterilne
gaze ili specijalnim zavojem za opekline vrlo labavo, bez zatezanja.

Kod gutanja kiselina ili lužina ozlijeđenoj osobi ne smije se dati piti razrijeđena vodena otopina
natrijevog bikarbonata, niti se smije izazivati povraćanje.

Kod svih kemijskih opeklina ozlijeđenoj osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.3. PREVIJANJE POJEDINIH DIJELOVA TIJELA

1. Previjanje glave maramom 2. Previjanje glave zavojem 3. Previjanje zatiljka zavojem 4. Previjanje nosa

5. Previjanje brade 6. Previjanje ramena maramom 7. Previjanje ramena zavojem 8. Previjanje lakta maramom

9. Previjanje lakta zavojem 10. Previjanje podlaktice zavojem 11. Previjanje šake maramom 12. Previjanje šake zavojem

17
17
13. Previjanje šake zavojem 14. Previjanje prsta zavojem 15. Previjanje prsa zavojem 16. Previjanje leđa zavojem

17. Previjanje boka maramom 18. Previjanje boka zavojem 19. Previjanje koljena maramom 20. Previjanje koljena zavojem

21. Previjanje stopala maramom 22. Previjanje stopala zavojem 23. Previjanje pete zavojem

4.4. PRVA POMOĆ KOD OŠTEĆENJA UZROKOVANIH HLADNOĆOM

Pri dugotrajnoj izloženosti hladnoći (ispod 0 0C), neovisno o tome da li je osoba hladnoći izložena
na otvorenom ili u zatvorenom prostoru, mogu se zadobiti dvije vrste oštećenja:

ƒ smrzotine

ƒ stanje opće pothlađenosti tijela.

4.4.1. Smrzotine

Smrzotine su lokalne ozljede tijela uzrokovane niskim

temperaturama, koje se najčešće javljaju na stopalima,
prstima ruku, uškama i nosu.

Vrlo često se javljaju zajedno uz stanje opće pothlađenosti

tijela.

U zahvaćenim dijelovima tijela, u početku, osoba ima osjećaj hladnoće koji prelazi u peckavu
bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće i boli, uz utrnulost i ukočenost hladnoći izloženog dijela
tijela, znaci su početka njegovog smrzavanja (koža smrznutih dijelova tijela je modra, blijeda ili
crvena, dok kasnije nastaju otekline, a ponekad i mjehuri)

Tijesna obuća, zbog smanjenja cirkulacije u stopalima, često pogoduje nastanku smrzotina,
pogotovo ako se dulje vrijeme ne skida s nogu.

18
18
Postupak prve pomoći kod smrzotina je slijedeći:
ƒ smrznutu osobu treba uvesti u toplu prostoriju i skinuti joj odjeću i obuću sa smrznutih
dijelova tijela (komadi tkanine koji su zalijepljeni za kožu ne smiju se nasilno skidati, već ih treba
obrezati škarama)

ƒ pothlađene dijelove tijela, kod kojih nema mjehura i rana, uroniti u mlaku vodu kako bi ih
postupno zagrijali

ƒ rane smrzotina previti s više slojeva sterilne gaze, bez zatezanja

ƒ osobu već tijekom zbrinjavanja smrzotina treba utopliti laganim pokrivačem, te joj dati da pije
tople bezalkoholne napitke (alkohol je zabranjen).

Prilikom pružanja prve pomoći ne smije se promrzle dijelove tijela trljati i izložiti povišenoj
temperaturi zraka, bušiti mjehure na koži, na promrzle dijelove navlačiti rukavice ili čarape.

Kod svih težih smrzotina ozlijeđenoj osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.4.2. Stanje opće pothlađenosti tijela

Pothlađenost je stanje sniženja opće tjelesne temperature (ispod 35 0C mjereno rektalno). Nastaje
kada organizam gubi više topline nego što je proizvodi.

Stanje alkoholiziranosti, iscrpljenosti i niska temperatura okoline pospješuju nastanak

pothlađivanja (česte žrtve smrzavanja su pijane osobe koje zaspu izvan kuće. Novorođenčad i mala djeca
su vrlo sklona pothlađivanju zbog male tjelesne mase).

U početku pothlađivanja, što nije uvijek pravilo, osoba ima osjećaj hladnoće i drhti.

Kasnije osjećaj hladnoće prestaje, javljaju se umor, tromost i velika želja za snom. Sve tjelesne i
psihičke funkcije se usporavaju (ponekad se javljaju priviđenja). S daljnjim snižavanjem tjelesne
temperature osoba gubi svijest. Disanje i rad srca se jako usporavaju. Ako se ne pruži pomoć,
smrt nastupa zbog prestanka disanja i srčanog rada.
Postupak prve pomoći kod stanja opće pothlađenosti tijela u velikoj mjeri ovisi o tome je li
pothlađena osoba pri svijesti ili ne.

Kada je pothlađena osoba pri svijesti:

ƒ pothlađenu osobu treba unijeti u toplu prostoriju, vlažnu i mokru joj odjeću zamijeniti suhom
(ako na raspolaganju nema tople prostorije, pothlađenu osobu treba sa svih strana omotati dekom,
odjećom, novinskim papirom ili drugim materijalom), te joj dati da pije topla, zaslađena,
bezalkoholna pića

ƒ za zagrijavanje pothlađene osobe upotrijebiti termofor i slične izvore topline, pri čemu se isti
ne smiju direktno prislanjati na tijelo, već preko slojeva deke

ƒ smrzotine, ako ih se zamijeti, zbrinuti na prethodno opisani način.

Kada pothlađena bolesnik nije pri svijesti:

ƒ odmah po unošenju pothlađene osobe u toplu prostoriju treba joj provjeriti disanje i rad srca i
po potrebi započeti s oživljavanjem (u stanju pothlađenosti disanje i rad srca mogu biti toliko
oslabljeni i usporeni da ih je ponekad teško zamijetiti. Ipak, postojanje i minimalnog disanja od samo
2-3 udisaja u minuti isključuje potrebu oživljavanja. Pri oživljavanju pothlađene osobe treba biti
uporniji nego inače, jer vrijedi pravilo da pothlađena osoba nije mrtva dok nije topla i mrtva)

19
19
ƒ zagrijavanje pothlađene osobe bez svijesti treba provoditi postupno i to tako da se najprije
grije trup bolesnika (ravnomjerno zagrijavanje čitavog tijela moglo bi biti kobno, jer širenje krvnih
žila pri zagrijavanju dovodi do priljeva hladne krvi s periferije organizma u srce, što može izazvati
nagli pad krvnog tlaka)

ƒ dobra metoda postupnog zagrijavanja bolesnika u okolnostima kada medicinska pomoć nije
dostupna je Hiblerov toplinski omotač:

) pothlađenu osobu položiti na raširene pokrivače, a ispod tijela postaviti aluminijsku ili
plastičnu foliju dovoljne širine da se istom tijelo može omotati

) složeni ručnik ili plahtu namočiti u vruću vodu (60-70 0C) i položiti je na prsni koš i trbuh
pothlađene osobe, koju zatim zamotati folijom, pri čemu ruke moraju ostati izvan folije

) čitavo tijelo zamotati pokrivačima, tako da samo lice ostane otkriveno

) namočeni ručnik ili plahtu treba mijenjati svakih sat vremena.

Kod svih težih stanja opće pothlađenosti tijela ozlijeđenoj osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.5. PRVA POMOĆ KOD TOPLINSKOG UDARA

Toplinski udar je stanje povišene tjelesne temperature koje nastaje kao posljedica pojačane
tjelesne aktivnosti (kako u zatvorenom tako i na otvorenom prostoru) u uvjetima visoke temperature i
vlažnosti zraka, kada prirodni termoregulacijski mehanizmi tijela nisu više sposobni osloboditi
višak topline u okolinu.

Najvažniji mehanizam oslobađanja viška topline je isparavanje znoja. Ako je postotak vlage u
zraku visok, znoj se ne može isparavati i tijelo nema načina da se riješi viška topline. Toplinski
udar je vrlo opasno stanje iz kojeg se organizam ne može sam izvući. Sve osobe koje dožive
toplinski udar umiru ako im se ne pruži pomoć.

Znakovi toplinskog udara su osjećaj vrućine, glavobolja, vrtoglavica, smušenost, nemir. Koža
osobe je suha i crvena, dok kod mlađih osoba može biti i znojna. Tjelesna temperatura
izmjerena u crijevu može iznositi 42 0C ili više. Čest je gubitak svijesti.

Osobu izloženu toplinskom udaru treba smjestiti u hladnu

prostoriju ili hladovinu, skinuti joj odjeću, a ako nije pri
svijesti, okrenuti je u stabilni bočni položaj.

Osobu treba polijevati hladnom, ali ne ledenom vodom, uz

istovremeno stvaranje umjetnog strujanja zraka uz pomoć
ventilatora, lepeze ili novina. Ne stavljati joj led na kožu.
Hlađenje osobe treba trajati dok joj se tjelesna temperatura
ne spusti ispod 38 0C.

4.6. PRVA POMOĆ KOD SUNČANICE

Sunčanica nastaje kao posljedica dužeg izlaganja djelovanju sunca nepokrivene glave.

Znakovi sunčanice su glavobolja, vrtoglavica, omamljenost, ubrzan rad srca, topla, crvena i
suha koža.

Prva pomoć kod sunčanice je da osobu smjestimo u hladnu prostoriju ili hladovinu, rashladimo
je polivanje hladnom, ali ne ledenom vodom ili hladnim oblogom na glavi i prsnom košu.

20
20
4.7. PRVA POMOĆ KOD TROVANJA UGLJIK MONOKSIDOM

Ugljik monoksid nastaje u požaru nepotpunim izgaranjem organskih tvari. To je plin bez boje,
mirisa i okusa i njegova prisutnost u zraku se ne može zamijetiti.

Kada se ugljik monoksid udahne on se u krvi trajno spaja sa željezom iz hemoglobina (crvena
krvna zrnca) i tako onemogućava prijenos kisika po organizmu.

Trovanje ugljik monoksidom može biti akutno i kronikčno. Najveća dopuštena količina ugljik
monoksida u zraku je 58 mg/m3.

Znakovi trovanja su: glavobolja, vrtoglavica, zujanje u ušima, poremećaji vida, mentalna
konfuzija, mučnina, povraćanje, proljev i svijetlocrvena boja kože. Vrlo brzo dolazi do gubitka
svijesti i smrti.

Tijekom spašavanja otrovane osobe, pri ulasku u zatrovanu prostoriju, spasilac treba zadržati
dah da i sam ne strada. Otrovanu osobu treba odmah iznijeti što prije van.

Ako je otrovana osoba bez svijesti treba provjeriti disanje i rad srca i po potrebi započeti s
oživljavanjem. Onesviještenu osobu koja diše okrenuti u stabilni bočni položaj.

Kod akutnog ili kroničnog trovanja ugljik monoksidom otrovanoj osobi treba osigurati liječničku
pomoć.

4.8. PRVA POMOĆ KOD UDARA ELEKTRIČNE STRUJE

Protok električne struje kroz ljudsko tijelo može prouzročiti: smrt ili duboku nesvjesticu, stanje
šoka, oštećenje kože u obliku opeklina, te oštećenje kostiju i mišića u obliku prijeloma i
razderotina.

Težina stanja ozlijeđene osobe nakon izloženosti udaru električne struje ovisi o više čimbenika:
općem zdravstvenom statusu, stanju srca, jačini i naponu izvora struje, trajanju kontakta sa
strujnim krugom, otporu koji struji pruža tijelo i drugim.

Prva pomoć kod udara električne struje i groma pruža se po slijedećem:

ƒ unesrećenu osobu što brže isključiti iz strujnog kruga

ƒ ako ne možemo isključiti dovod struje, unesrećenoga iz strujnog kruga izdvojiti izolacijskim
predmetom poput gumenih rukavica, izolacijskih kliješta, suhog drveta, a zbog osobne
zaštite spasilac mora imati obuću s gumenim potplatom

ƒ položiti ozlijeđenog u ležeći položaj i provjeriti disanje i rad srca

ƒ prvu pomoć pružiti sukladno nastalim ozljedama, jer udarom struje mogu nastati opekline i
ozljede kostiju i mišića

ƒ u slučaju prestanka disanja primijeniti umjetno disanje i vanjsku masažu srca u slučaju
prestanka rada srca

ƒ po uspostavljanju disanja i rada srca, te svijesti, ozlijeđenu osobu utopliti i davati joj
osvježavajuće napitke.

Kod težih oblika udara električnom strujom osobi treba osigurati liječničku pomoć.

21
21
4.9. PRVA POMOĆ KOD UTAPLJANJA

Prva pomoć kod utapanja:

ƒ osobi koja se utapa dobaciti nekakav predmet, kao na primjer plutaču, granu, dasku ili doći
do njega čamcem

ƒ ukoliko je spasilac dobar plivač, utopljeniku treba prići straga i uhvatiti ga rukom oko vrata, te
ga izvući na obalu

ƒ ako je utopljenik progutao veću količinu vode, postaviti u stabilni bočni položaj, te pritiskom
ruku na trbuh natjerati ga da izbaci progutanu vodu

ƒ u slučaju prestanka disanja i rada srca primijeniti umjetno disanje, te vanjsku masažu srca.

Čak ako utopljenik i potone, izvući ga iz vode i pružiti prvu pomoć.

4.10. PRVA POMOĆ KOD GUŠENJA ZALOGAJEM HRANE

Pri gutanju hrane može se dogoditi da zalogaj uđe u dišne putove (grkljan i dušnik) umjesto u
jednjak. Ovo se najčešće događa starijim osobama s poremećenom funkcijom gutanja i
osobama koje jedu brzo, gutaju nedovoljno prožvakanu hranu i pričaju i smiju se tijekom jela
(manje komade hrane moguće je iskašljati).

Za malu djecu opasni su sitni predmeti koje stavljaju u usta.

Začepljenje nastaje naglo tijekom jela, ili kod male djece tijekom igre.
Osoba ne može disati, ne može govoriti i ne može kašljati. Pokušava
udahnuti zrak, ali bez uspjeha. Usne i koža postaju plavkasti. Ako se ne
pruži pomoć, osoba gubi svijest i za nekoliko minuta umire.

Nagli nastanak i dramatičnost događaja često navodi okolinu na

pomisao da se radi o srčanom udaru. Da bi dala do znanja da se guši,
osoba koja ne može disati, ni govoriti, treba se primiti za vrat s obje ruke,
što je međunarodna poruka (Heimlichov znak) sa značenjem: GUŠIM SE.

Prva pomoć osobi koja se guši zalogajem hrane pruža se primjenom Heimlichov zahvata.

Odraslu osobu i dijete starosti od jedne do osam godina starosti koje se guši spasilac obuhvati
sa stražnje strana, slika A i C, te joj šaku stavi između pupka i prsne kosti. Nakon toga, naglim
trzajem, pritisne dio trbuha između prsnog koša i pupka. Uslijed udarca mjehur zraka, stalno
prisutan u želudcu, penje se jednjakom stvarajući pritisak na stjenke grkljana i tako pomaže da
se strano tijelo izbaci van. Zahvat ponovimo nekoliko puta dok osoba ne počne normalno disati.

A B C D

Ako je osoba koja se guši dovoljno prisebna, može si sama pomoći sličnim postupkom tako da
se sama udari rubom stolice u čvrsti spoj, slika B.

22
22
Kod djece do jedne godine starosti izbacivanje zalogaja hrane ili drugog stranog tijela provodi
se tako da se dijete položi na ruku ili primi za noge i okrene glavom nadolje i laganim udarcima
u leđa primora da izbaci zalogaj na način prikazan slikom D.

Ako osoba leži, a još je pri svijesti, Heimlichov zahvat primjenjuje E

se kao što je prikazano na slici E.

Gušenje u nesvjesnom stanju je posebno opasno, zato osobi prvo

očistimo nosnu i usnu šupljinu od stranih tijela i osobu okrenemo u
stabilni bočni položaj ili položaj na trbuh, a zatim joj osiguramo
Hitnu pomoć.

4.11. PRVA POMOĆ KOD OTROVANJA HRANOM

Otrovanja hranom izazivaju nedovoljno termički obrađene namirnice, jela koja nakon pripreme
nisu spremljena u hladnjak i ponovno prokuhana prije posluživanja, te jela pripremljena od
nejestivih ili otrovnih sastojaka, kao gljive i slično.

Znaci otrovanja nastupaju za od 2 do 24 sata, a započinju

pojavom probavnih smetnji, mučnine, povraćanja, grčeva
u trbuhu, prolijeva, a mogu se javiti povišena temperatura,
opća slabost i dehidracija.

Kod otrovanja hranom oboljeloj osobi:

ƒ pomoći da hranu povrati i dati piti vodu u gutljajima

ƒ osigurati mirovanje.

Povraćanje se ne smije izazivati ako je otrovani u nesvijesti ili je progutao nagrizajuću tvar.

Kod svih oblika trovanja hranom osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.12. PRVA POMOĆ KOD TROVANJA

Mnoge tvari što ih koristimo u svakodnevnom životu i radu su otrovne. Razna sredstva za
pranje, čišćenje, razrjeđivači, boje, lakovi, pesticidi, derivati nafte, lijekovi i drugo predstavljaju
potencijalnu opasnost, osobito za djecu.

Otrov može ući u organizam na tri načina: gutanjem, udisanjem i preko kože.

Štetnost otrova uvelike ovisi o načinu ulaska i količini (mala djeca su česte žrtve trovanja, osobito u
dobi od 1-5 godina, za što je kriva njihova radoznalost, neiskustvo i sklonost da sve stavljaju u usta. Kod
odraslih osoba, posebice kod alkoholičara, čest razlog trovanja je da zabunom popiju pesticide i naftne
derivate koji se drže u staklenim bocama. Iz tog razloga sve kemikalije i lijekove treba čuvati izvan
dosega djece, u originalnoj i dobro označenoj ambalaži).

Ukoliko osoba dođe u dodir s nekom tvari za koju se ne zna je li otrovna ili ne, te kako postupiti,
informacije može dobiti u Centru za kontrolu otrovanja u Zagrebu na telefon 01 2348 342.

Znakovi mogu biti vrlo različiti, ovisno o vrsti otrova, njegovoj količini i brzini ulaska u tijelo,
putovima ulaska i individualnim osobinama organizma.

Ako se otrov proguta, najčešće se javljaju mučnina i bol u trbuhu, proljev i povraćanje.

23
23
Pri udisanju otrovnih plinova ili para može doći do kašlja i osjećaja gušenja. Korozivne tvari
(kiseline i lužine) izazivaju kemijske opekline.

Ako se takav otrov popije, opekline se vide na usnama i sluznici usta. Neki otrovi izazivaju
psihičke poremećaje, vrtoglavicu, glavobolju, grčeve pojedinih mišića ili cijelog tijela, nepravilan
rad srca. Koža može postati plava, žuta ili crvena. Teži slučajevi trovanja dovode do gubitka
svijesti, a potom i do prestanka disanja.

Kod svih oblika trovanja treba postupiti po slijedećem:

ƒ utvrditi što je uzrokovalo trovanje

ƒ osobu iznijeti iz zatrovane okoline na svježi zrak, skinuti joj odjeću i obuću koja je natopljena
otrovom, isprati joj oči i usta čistom vodom, a otrov s kože odstraniti uporabom
odgovarajućih sredstava

ƒ ako je osoba bez svijesti provjeriti disanje i krvotok i po potrebi započeti oživljavanja pazeći
da i sami ne dođete u dodir s otrovom (koristite gazu pri umjetnom disanju)

ƒ onesviještenu osobu koja diše okrenuti u stabilni bočni položaj

ƒ ako je osoba pri svijesti, pokušati izazvati povraćanje podraživanjem ždrijela prstom.

Naizmjeničnim pijenjem tople vode i povraćanjem može se isprati želudac.

Ne smije se izazivati povraćanje kod osobe koja nije pri punoj svijesti ili koja se opire.

Ne smije se izazivati povraćanje pri otrovanju kiselinama, lužinama, benzinom, petrolejem,

otapalima za boje i sredstvima koja stvaraju pjenu.

Otrovana osoba treba popiti 2-3 žlice medicinskog ugljena (aktivni ugljen) razrijeđenog u čaši
vode. Medicinski ugljen veže na sebe puno vrsta otrova i tako sprječava njihovu resorpciju u
crijevima (medicinski ugljen trebao bi biti sastavni dio kompleta za pružanje prve pomoći). Ne smije ga
se davati kod trovanja kiselinama i lužinama.

4.13. PRVA POMOĆ KOD UGRIZA OTROVNIH ZMIJA I KUKACA

U našim krajevima žive dvije vrste otrovnica: poskok i riđovka. Poskok je nešto otrovniji od
riđovke.

Na mjestu ugriza vide se dvije ranice od zmijskih zuba (ponekad postoji samo jedna rupica), ubrzo
se pojavi oteklina koja poplavi, ozlijeđena osoba je blijeda, ubrzano diše i vidno je uplašena.

Prilikom ugriza otrovnih zmija :

ƒ osigurati mirovanje ugrižene osobe

ƒ ne isisavati otrov iz rane

ƒ po potrebi imobilizirati ugriženi dio tijela

ƒ osobi davati da pije dovoljno tekućine.

Ugriženoj osobi ne smiju se davati alkoholna pića.

24
24
Kod ugriza odnosno uboda otrovnih kukaca:

ƒ mjesto ugriza ili uboda rashladiti oblogom

ƒ okolinu ugriza ili uboda namazati nekom antialergijskom mašću.

Kod svih ugriza otrovnih zmija i kukaca osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.14. PRVA POMOĆ KOD NAPADAJA EPILEPSIJE

Kod napadaja epilepsije:

ƒ osobu poleći u ležeći položaj na leđa

ƒ osigurati područje (oblaganjem odnosno micanjem svih okolnih predmeta) da se osoba ne ozlijedi
udarajući oko sebe

ƒ ako je moguće između zubi ugurati joj neki predmet da ne pregrize jezik.

Poslije napada osobi osigurati liječničku pomoć (tijekom prijevoza, po potrebi, osobu postaviti u
stabilni bočni položaj).

4.15. PRVA POMOĆ KOD NESVJESTICE

Kod nesvjestice, pri kojoj osoba diše i radi joj srce:

ƒ osobu iznijeti na svježi zrak i postaviti je u položaj autotransfuzije

ƒ olabaviti odjeću u dijelu koji steže tijelo i rashladiti po licu i prsima hladnom vodom

ƒ nakon povratka svijesti osobi dati osvježavajuće bezalkoholne napitke i po potrebi (ovisno od
uzroka nesvjestice) osigurati joj liječničku pomoć.

4.16. PRVA POMOĆ KOD ŠOKA

Šok u medicinskom smislu označava po život opasno stanje poremećaja cirkulacije krvi koje
može imati različite uzroke i mehanizme nastanka.

Najčešći uzroci šoka:

ƒ veliki gubitak krvi zbog vanjskog ili unutarnjeg krvarenja i teške ozljede (prijelomi, opsežne
opekline, prignječenja udova, strijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša i druge)

ƒ anafilaktička reakcija (vrsta alergijske reakcije koja se može javiti kod uboda insekata ili primjene
nekih lijekova), srčani infarkt i sepsa (teška infekcija s pojavom bakterija u krvi)

ƒ veliki gubitak tjelesnih tekućina povraćanjem, proljevom i znojenjem.

Bol i strah potpomažu razvoj šoka.

Znakovi šoka: koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem; usne i prsti mogu biti modri;
puls je ubrzan i teško opipljiv; disanje je ubrzano i površno; osjećaj hladnoće; žeđ, mučnina i
ponekad povraćanje; nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelaze u apatiju i
nezainteresiranost. Bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan.

25
25
Osobi u stanju šoka, ovisno o vrsti zatečenih ozljeda,
odmah zaustaviti krvarenje, previti rane, imobilizirati
prijelome, te je postaviti da leži s lagano uzdignutim
nogama, utopliti je pokrivačem ili ju rashladiti, ovisno o
vanjskoj temperaturi, ne ostavljati ju samu, ohrabrivati
je i pružiti joj osjećaj sigurnosti.

U pravilu, osobi u šoku ne daje se hrana niti piće. Može joj se povremeno dati manje količine
vode ili čaja samo kada je prijevoz do bolnice dugotrajan i ako je sigurno da osoba nema
ozljede trbuha niti krvarenja iz probavnih organa.

Kod šoka, neovisno o uzroku, osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.17. PRVA POMOĆ KOD POTRESA MOZGA

Kod potresa mozga ozlijeđenog bez svijesti postaviti u stabilni bočni položaj i osiguravati mu
stalan prolaz zraka kroz dišne putove.

Kod svih oblika potresa mozga osobi treba osigurati liječničku pomoć.

4.18. PRVA POMOĆ KOD SRČANOG UDARA

Srčani udar je odumiranje manjeg ili većeg djelića srčanog mišića nastalo zbog njegove
nedovoljne opskrbe krvlju. Najčešći uzrok je začepljenje jedne od koronarnih arterija (žila koje
opskrbljuju srčani mišić) krvnim ugruškom. Preduvjet za nastanak ovakvog začepljenja je
razvijena ateroskleroza krvnih žila.

Razvoj srčanog udara nosi opasnost od nagle smrti zbog srčanog zastoja, pri čemu je najveći
rizik u prvim satima od njegovog nastanka.

Iako nema sigurnih znakova koji bi jednoznačno ukazivali na srčani udar, najčešći simptomi koji
bi trebali pobuditi sumnju i potaknuti srčanim udarom pogođenu osobu ili njegovu okolinu da
zatraži liječničku pomoć, su:

ƒ bol u prsma (osobe ju često opisuju kao pritisak ili stezanje, a može se širiti u lijevo, rjeđe desno
rame i ruku, vrat, čeljust, dok neke osobe osjete bol u gornjem dijelu trbuha)

ƒ blijeda i znojem orošena koža

ƒ mučnina i povraćanje.

Važno je znati da svi ovi simptomi ne moraju biti prisutni. Tako je moguć i infarkt bez bolova.
Ujedno, sve navedene tegobe mogu se javiti i kod drugih, često bezazlenih bolesti i stanja.

Kod osobe za koju se posumnja da je doživjela srčani udar prva pomoć je:

ƒ osigurati da osoba miruje, najbolje u polusjedećem položaju (ne dozvoliti joj hodanje niti drugo
naprezanje)

ƒ ako je osoba izgubila svijest, treba provjeriti disanje i rad srca i po potrebi započeti s
oživljavanjem.

Kod srčanog udara osobi treba osigurati hitnu liječničku pomoć.

26
26
4.19. PRVA POMOĆ KOD MOŽDANOG UDARA

Moždani udar je oštećenje djelića moždanog tkiva nastalo zbog začepljenja krvne žile u mozgu
ugruškom ili zbog pucanja žile s posljedičnim krvarenjem u mozgu. Povišen krvni tlak i
ateroskleroza su istaknuti faktori rizika za nastanak moždanog udara. Ovisno o mjestu i veličini
oštećenja doći će do poremećaja različitih tjelesnih ili psihičkih funkcija koje taj dio mozga
kontrolira (ove posljedice se kod velikog broja osoba mogu ublažiti ili čak ispraviti pravovremenim
bolničkim liječenjem i rehabilitacijom).

Najčešći simptomi koji bi trebali pobuditi sumnju i potaknuti moždanim udarom pogođenu osobu
ili njegovu okolinu da zatraži liječničku pomoć, su:

ƒ slabost ili oduzetost lijeve ili desne polovice tijela (može varirati od neznatne slabosti koju
primjećuje samo pogođena osoba do potpune oduzetosti koja ju čini nepokretnom), jaka glavobolja,
vrtoglavica, poremećaj ravnoteže

ƒ otežan ili onemogućen govor (osoba otežano izgovara riječi, zapliće se u govoru ili uopće ne može
govoriti)

ƒ spuštenost jednog kuta usana zbog čega usta izgledaju iskrivljena, te otežano gutanje
(hrana curi iz usta ili kroz nos)

ƒ nejednakost veličine zjenica koja do tada nije postojala, povraćanje, nekontrolirano

mokrenje i stolica i na kraju gubitak svijesti.

Kod osobe za koju se posumnja da je doživjela moždani udar prva pomoć je:

ƒ osoba treba ležati s lagano uzdignutom glavom i ramenima (ako počne povraćati, okrenuti je na
bok da se omogući istjecanje povraćenog sadržaja iz usta), ne davati osobi hranu niti piće

ƒ ako je osoba bez svijesti, okrenuti je u stabilni bočni položaj, provjeriti disanje i ako je
potrebno započeti s oživljavanjem.

Kod moždanog udara osobi treba osigurati hitnu liječničku pomoć.

4.20. PRVA POMOĆ KOD OŠTEĆENJA LIGAMENATA I KOSTI

Oštećenja kosti mogu biti: uganuća, iščašenja, prijelomi kostiju i ozljede kralješnice, koja za
posljedicu mogu imati unutarnja i vanjska krvarenja uzrokovana oštećenjem okolnog tkiva zbog
prijeloma kosti.

4.20.1. Prva pomoć kod uganuća

Uganuće ili distorzija je ozljeda ligamenata i zglobne čahure nastala zbog naglog, prejakog
pokreta u zglobu. Najčešće se događa u gležnju i vratnoj kralježnici.

Uganuće gležnja često se događa pri hodanju i

trčanju po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a
potom i oteklina zgloba.

Tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogom. Noga

treba mirovati u povišenom položaju. U težim
slučajevima potreban je liječnički pregled.

27
27
A Distorzija vratne kralježnice događa se u prometnim nezgodama
uslijed naglog pomicanja glave pri sudaru (trzajna ozljeda vratne
kralježnice), bilo zbog udarca u prednju (A) ili zadnju (B) stranu
vozila. Očituje se kao bol u stražnjem dijelu vrata koja se javlja
odmah nakon nezgode ili nešto kasnije. Bol se može širiti u
potiljak, leđa i ruke, a pojačava se s pokretima glave, pa osoba
vrat drži ukočenim.

B Treba imati na umu da pri sudaru mogu nastati i mnogo teže

ozljede vratne kralježnice uz pojavu prijeloma vratnih kralježaka
i mogućnost oštećenja kralježničke moždine (ovakve ozljede traže
znatno složeniji pristup u pružanju prve pomoći).

Potrebno je ozlijeđenom ovratnikom imobilizirati vrat i osigurati

mu liječničku pomoć (ukoliko je ozlijeđeni pri svijesti ostaje u
položaju u kojem je nađen do dolaska Hitne pomoći).

4.20.2. Prva pomoć kod iščašenja

Iščašenje je ozljeda kod koje zglobna glavica izlazi iz zglobne čašice. Zglob je izobličen i bolan,
a ekstremitet u neobičnom položaju. Svaki pokušaj kretnje nailazi na otpor i bol. Iščašenje se
najčešće događa u ramenu i pateli.

Patela ili iver je ovalna tetivna kost na prednjoj strani koljena (daje koljenu njegov karakterističan
oblik). Kod iščašenja patela je pomaknuta u stranu (prema van), pri čemu je koljeno izobličeno,
poluskvrčeno i bolno. Iščašenje patele moguće je ispraviti i bez liječničke pomoći (iako je
najbolje da to učini liječnik). Za ostale vrste iščašenje ozlijeđenoj osobi osigurati liječničku pomoć.

Prije prijevoza do liječnika zglob treba imobilizirati u položaju u kojem je zatečen.

4.20.3. Prva pomoć kod prijeloma kosti

Prijelom kosti bez ozljede kože i nastanka rane zovemo zatvorenim prijelomom. Ako na mjestu
prijeloma postoji rana, to je otvoreni prijelom pri kojemu koštani ulomci mogu svojim oštrim
rubovima ozlijediti krvne žile, živce i mišiće (isto se može dogoditi u trenutku prijeloma ili naknadnim
nestručnim pomicanjem slomljenih kostiju). Pojedini oblici prijeloma ruke i noge prikazani su
slijedećim slikama.

Znakovi prijeloma kosti su: bol, nemogućnost pokretanja ozlijeđenog uda, oteklina na mjestu
prijeloma i deformacija uda (iako ne moraju uvijek biti prisutni, no ako postoje to je siguran znak
prijeloma). I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom postoji.

28
28
Posebno teške ozljede, s vrlo teškim posljedicama, su ozljede kralježnice.

Kralježnica (slika desno) se sastoji od

kralježaka, prstenastih kostiju koje poredane
tvore kralježnički kanal.

Unutar tog kralježničkog kanala nalazi se

kralježnička moždina: snop živčanih niti i
stanica koje provode živčane impulse iz mozga
u razne dijelove tijela i obrnuto. Od kralježničke
moždine odvajaju se pojedinačni živci koji
izlaze iz kralježničkog kanala.

Kod prijeloma kralješka koštani ulomci mogu

ozlijediti kralježničku moždinu što dovodi do
djelomične ili potpune oduzetosti mišića i
gubitka osjeta ispod razine ozljede, što za
posljedicu ima: paraplegiju (oduzetost donjih
udova) i kvadriplegiju (oduzetost svih udova).

Kralježnička moždina biti oštećena u samom trenutku ozljede kralješka, ali i kasnije prilikom
pomicanja i nošenja ozlijeđenog.
Na ozljedu kralježnice uvijek treba posumnjati kad se ozlijeđeni žali na bol u leđima ili vratu, kad
je ozljeda popraćena gubitkom svijesti, pri svakoj težoj ozljedi glave, te kod višestrukih ozljeda.

Očiti znakovi ozljede kralježnice su slabost ili oduzetost udova (provjeriti može li ozlijeđeni micati
rukama i nogama ili prstima na rukama i nogama), slabljenje ili gubitak osjeta (provjeriti osjeti li
ozlijeđeni dodir na svojim nogama, trupu i rukama), te osjećaj utrnulosti ili vrućine u udovima.
Ponekad ozlijeđeni ima osjećaj da je presječen na pola.

Kod prijeloma kosti, ako za pojedine vrste oštećenja kosti nije drugačije određeno, primijeniti
ove postupke:

ƒ odstraniti odjeću i obuću s dijela tijela na kome je oštećenje kosti (odjeća se skida prvo sa
zdrave strane, a zatim s ozlijeđene ili odstranjuje rezanjem po šavovima)

ƒ ako je slomljeni ud deformiran u pravilu ga se ne smije namještati

ƒ u nekim slučajevima (kod pojedinih zatvorenih prijeloma) deformirani ud može se pokušati

izravnati uzdužnim istezanjem, pri čemu se lagano povlače dva susjedna zgloba u suprotnim
smjerovima (ovaj postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor ili jaču
bol, jer nepravilna manipulacija slomljenim udom može dovesti do oštećenja krvnih žila, živaca i
ostalih tkiva ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni)

ƒ pravilno staviti u stanje mirovanju (imobilizirati) dio tijela na kome je oštećenje kosti

ƒ kod otvorenih prijeloma ranu treba pokriti sterilnom gazom, a na gazu staviti jastučić od
pamuka i sve skupa učvrstite zavojem (ako slomljena kost viri iz rane, ne smije se istezanjem uda
vraćati u prirodni položaj, već se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju)

ƒ osigurati da jezik ne upadne u grlo kod prijeloma vilične kosti

Imobilizacija ili stavljanje u mirovanje dijela tijela s puknućem kosti provodi se raznim vrstama
udlaga koje predstavljaju privremeno rješenje do prijevoza ozlijeđenog u zdravstvenu ustanovu
gdje će mu biti pružena liječnička pomoć i provedeno trajnije zbrinjavanje ozljede.

29
29
Medicinske ekipe Hitne pomoći na raspolaganju
imaju tvornički proizvedene udlage, ovratnike i
zračne jastuke za imobilizaciju svih udova i
kralježnice.

U nedostatku tvorničkih sredstava mogu

poslužiti daščice, trokutasta marama i drugi
predmeti koji se nađu na licu mjesta (priručna
sredstva) ovisno o snalažljivosti osobe koja
pruža prvu pomoć.

U stanje mirovanja stavljaju se ozlijeđeni dio ruke ili noge i dva susjedna zgloba. Noga se
imobilizira u ispruženom položaju (ozlijeđena osoba mora ležati), a ruka presavijena u laktu i
priljubljena uz tijelo. Izuzetak su ozljede zglobova: iščašenja i zglobni prijelomi, kada svaki
pokušaj kretnje u zglobu nailazi na otpor i jaku bol. Ud se tada imobilizira u položaju u kojem je i
zatečen.

Pravilni položaji ozlijeđenog tijekom pružanja prve pomoći za pojedinu vrstu oštećenja kosti
naznačeni su ukratko u daljnjem tekstu opisno i slikovnim prikazima.

OŠTEĆENJE KOLJENA Ležeći položaj na tvrdoj ravnoj podlozi.

OŠTEĆENJE SKOČNOG ZGLOBA Ležeći položaj na tvrdoj ravnoj podlozi.

PRIJELOM REBARA Ležeći položaj na strani ozljede.

PRIJELOM VILIČNE KOSTI Sjedeći položaj sa glavom nagnutom prema naprijed.

PRIJELOM ZDJELIČNE KOSTI Ležeći položaj na leđima na širokoj dasci, sa savijenim
nogama u kukovima i koljenima, te s jastukom ispod i između
koljena.

Ukoliko je uz zdjelične kosti došlo i do prijeloma bedrene kosti,

tada su noge ispružene, a među njih (između koljena i gležnjeva)
stavlja se mekani materijal i ozlijeđena se noga imobilizira uz
neozlijeđenu.

OZLJEDA GRUDNE KOSTI Polusjedeći položaj.

OZLJEDA KRALJEŽNICE Ležeći položaj na leđima na širokoj dasci s valjkastim
podmetačem pod vratnim i slabinskim pregibom kralježnice.

Za imobilizaciju dijelova tijela primjenjuju se odgovarajući postupci, ovisno o vrsti oštećenja

kosti ili zgloba i to:

PRIJELOM KOSTI LUBANJE Postavljanje sterilne gaze na glavu.

30
30
PRIJELOM VILICE Imobilizacija vilice trokutnom maramom postavljenim pod
bradu i vezivanjem krajeva marame na tjemenu glave.

PRIJELOM KLJUČNE KOSTI Imobilizacija ključne kosti pomoću trokutnih marama.

PRIJELOM PODLAKTICE Imobilizacija vezivanjem ruke uz prsni koš.

Imobilizacija ruke pomoću udlage i polaganje ruke u trokutnu

maramu vezanu oko vrata ili vezivanjem ruke uz prsni koš.

OZLJEDA RUČNOG ZGLOBA Imobilizacija šake pomoću udlage postavljene od vrha prstiju
I OZLJEDA KOSTI ŠAKE do lakta s poluzatvorenim položajem šake, te polaganje ruke u
trokutnu maramu koja je vezana oko vrata. U šaku treba staviti
jastučić od zavoja.

31
31
PRIJELOM NATKOLJENICE Imobilizacija natkoljenice pomoću tri udlage, gledano bočno i
odozgo (jedna se postavlja tako da obuhvati stopalo noge i petu do
bedra, druga se postavlja s unutarnje strane noge od ruba stopala do
prepone, a treća sa vanjske strane noge od ruba stopala do pazuha).

PRIJELOM POTKOLJENICE ƒ imobilizacija potkoljenice pomoću tri udlage (jedna se

postavlja tako da zahvati petu i nogu do polovine natkoljenice, a
druge dvije jednake dužine s unutarnje odnosno vanjske strane
noge od ruba stopala do polovice natkoljenice)

OZLJEDA ZGLOBA KOLJENA Imobilizacija koljena pomoću udlaga u položaju u kojem je

zatečen (slično kao imobilizacija potkoljenice).

OZLJEDA SKOČNOG ZGLOBA Imobilizacija zgloba pomoću jedne udlage postavljene oko
pete do ispod koljena i druge od vrha prstiju noge do koljena.

PRIJELOM REBARA Imobilizacija prsnog koša, ako je ozlijeđeni u nesvijesti, postiže

se postavljanjem ozlijeđenog na stranu puknuća rebara.

Ako je ozlijeđeni pri svijesti imobilizira se samo ruka na strani

ozljede.

PRIJELOM ZDJELIČNE KOSTI Imobilizacija donjeg dijela tijela ozlijeđenog omatanjem uz

dasku na koju je ozlijeđeni položen, kao što je prikazano
slikom na stranici 30.

PRIJELOM KRALJEŽNICE Imobilizacija čitavog tijela ozlijeđenog omatanjem uz dasku na

koju je ozlijeđeni položen:

ƒ kada je ozlijeđen vratni dio kralježnice

32
32
 ƒ kada su ozlijeđeni ostali dijelovi kralježnice

ƒ kada je ozlijeđeni s ozljedom kralježnice u nesvijesti

Postupci kod sumnje na ozlijeđenu kralježnicu su:

ƒ ako je ozlijeđeni pri svijesti pitati ga ima li bolove u vratnom, leđnom ili slabinskom dijelu
leđa, može li micati prstima ruku i nogu, osjeća li neosjetljivost u nekim dijelovima tijela,
može li nam stisnuti ruku, te kako je došlo do nezgode

ƒ ako je ozlijeđena osoba u nesvijesti,

provjeriti životne funkcije, paziti da se
ne uguši

ƒ bez pomicanja osobe (koja je pri svijesti

odnosno bez svijesti) pregledati ima li
vidljivih deformacija ili oteklina duž
leđa, ako da, to je siguran znak ozljede
kralježnice

ƒ staviti obavezno ovratnik (zbog moguće

ozljede vratne kralješnice) i pozvati Hitnu
pomoć ukoliko je to ikako moguće

ƒ ako se ozlijeđeni mora prenijeti na

tvrdu podlogu, tada to čine najmanje tri
do četiri osobe:

) jedna osoba s obje ruke pridržava

glavu

) druga osoba (najjača) pridržava

ozlijeđenog ispod leđa s obje ruke

) treća pridržava rukama slabinu, a četvrta i peta osoba pridržavaju donji dio nogu

) na znak jednoga, prenose ozlijeđenog na tvrdu podlogu, potom ga imobiliziraju.

ƒ ispod vrata i slabinskog dijela staviti smotuljak tkanine.

Postupak zahtjeva najveću moguću usklađenost svih koji pomažu (izvoditi ga polagano i oprezno,
uz prethodnu pripremu).

33
33
4.21. NAČINI PRENOŠENJA OZLIJEĐENIH

Prenošenje ozlijeđenih obavlja se sukladno vrsti, ozlijeđenom dijelu tijela, težini ozljeda i stanju
svijesti ozlijeđene osobe.

U nastavku ovoga teksta prikazati će se nekoliko mogućih načina prenošenja, a koji će se način
odabrati ovisiti će o situaciji.
OZLIJEĐENOG PRENOSI JEDNA OSOBA

OZLIJEĐENOG PRENOSE DVIJE ILI VIŠE OSOBA

PRENOŠENJE OZLIJEĐENOG UZ i NIZ KOSINU

34
34
POSTUPANJE U SLUČAJU PROMETNE NEZGODE

5.1. OPĆI POSTUPAK U SLUČAJU PROMETNE NEZGODE

U slučaju nailaska na prometnu nezgodu potrebno je zaustaviti se, po mogućnosti izvan kolnika
(tako da ne nema opasnosti od nalijetanja drugih vozila), uključiti sva četiri pokazivača smjera, te
poduzeti slijedeće:

ƒ isključiti rad motora vozila koja sudjeluju u prometnoj nezgodi

ƒ osigurati mjesto nezgode trokutom, a noću baterijskom svjetiljkom

ƒ ostati priseban i ne udaljavati se s mjesta nezgode, osim u slučaju:

) pružanja prve pomoći sebi

) pružanja prve pomoći drugima

) pozivanja policije, Hitne pomoći ili vatrogasaca

ƒ osigurati vozilo od eventualnog izbijanja požara ili eksplozije brzim pregledom vozila

ƒ provjeriti ima li u vozilu ozlijeđenih

ƒ početi pravodobno pružati prvu pomoći:

) ako je osoba u nesvijesti, paziti na prohodnost dišnih putova da se osoba ne počne gušiti

) ako osoba ne diše i ne može se utvrditi rad srca, pristupiti oživljavanju

) ako krvari, pokušati zaustaviti krvarenje

ƒ pregledom pokušati ustanoviti moguće druge ozljede, poput prijeloma i ozljeda kralješnice
(pipanjem po osi kostiju kralježnice bez nepotrebnog pomicanja ozlijeđene osobe)

ƒ obavijestiti policiju, Hitnu pomoć, po potrebi vatrogasnu postrojbu

ƒ Hitnoj pomoći dati točne podatke o mjestu nezgode, vremenu događaja, broju ozlijeđenih
osoba i vrstama ozljede.

Ako na mjestu nezgode, sa stanovišta sigurnosti i težine utvrđenih ozljeda, ne prijeti opasnost
po život ozlijeđenog, tada u pravilu ozlijeđenu osobu ne izvlačimo iz vozila do dolaska Hitne
pomoći ili po potrebi vatrogasne postrojbe.

Prvu pomoć pružamo osobi u vozilu na odgovarajući način prema vrsti ozljede. Osobu, ako je
pri svijesti, svakako treba umiriti i hrabriti.

Ako osoba ne diše i ne može joj se utvrditi rad srca ili je vozilo:

ƒ u plamenu odnosno postoji opasnosti od izbijanja požara

ƒ na strmini ili prijeti pad u provaliju odnosno palo ili prijeti opasnost od pada u vodu

ƒ stalo na željezničkoj pruzi, a svakog trenutka može naići vlak

tada bez prethodnog pregleda treba ozlijeđenu osobu pokušati izvući iz vozila, jer joj je život u
opasnosti. Na isti će se način postupiti ako nema mogućnosti dolaska Hitne pomoći do mjesta
nezgode. Ti uvjeti se smatraju uvjetima neodgodive prve pomoći.

35
35
5.2. IZVLAČENJE OZLIJEĐENE OSOBE IZ VOZILA

Postupak izvlačenja ozlijeđene osobe iz vozila koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi razlikuje
se samo po odgovoru na pitanje: ozlijeđeni ima ili nema ozljedu kralježnice odnosno postoji li
opravdana sumnja ili ne na tu ozljedu.

Kada se sumnja na ozljedu kralježnice, postupak izvlačenja ozlijeđene osobe iz vozila provodi
se po slijedećem:

ƒ dogovoriti plan izvlačenja (osobe koje će sudjelovati u postupku i

tko će što raditi)

ƒ načiniti ovratnik od odjeće, kartona ili novina obloženih

tkaninom, te isto staviti oko vrata osobe zbog moguće ozljede
vratnog dijela kralježnice

ƒ učiniti pregled ozlijeđene osobe ukoliko se sumnja na ozljedu

kralježnice

ƒ ako je ozlijeđeni pri svijesti postaviti mu ciljana pitanja (na

postavljena pitanja dovoljno je samo jedan odgovarajući odgovor da
se opravdano posumnja na ozljedu kralježnice)

ƒ provjeriti da osobe koje pomažu shvaćaju ozbiljnost situacije i

što se i kako mora učiniti

ƒ polagano i pažljivo otpočeti postupak izvlačenja ozlijeđenog iz

auta:

) jedna osoba pridržava glavu ozlijeđenog

) druga osoba hvata ozlijeđenog ispod pazuha, obuhvaća

grudni koš

Najbolje je ako ozlijeđenog možemo iznijeti sa sjedištem u

položaju u kojem smo ga našli.

Kada nema opravdane sumnje na ozljedu kralježnice, ozlijeđenu osobu izvlačimo iz vozila po
prethodno opisanom postupku, samo bez pridržavanja glave.

Ukoliko vozilo tijekom prometne nesreće padne u vodu, a jedna ili više osoba u vozilu su pri
svijesti, neozlijeđene ili s manjim ozljedama, iste trebaju učiniti slijedeće:

ƒ osloboditi se pojasa i pomoći drugima u vozilu da isto učine

ƒ ako voda brzo navire u vozilo, smireno udisati zrak i čekati da se tlak zraka na vrata vozila
smanji do te mjere da se vrata vozila mogu otvoriti, a potom pokušati izroniti i pomoći drugim
osobama u vozilu u tome

ƒ ako je vozilo u dovoljnoj mjeri zatvoreno tako da voda ne ulazi u unutrašnjost ili ulazi vrlo
sporo, nogom razbiti prozor i pokušati izroniti.

5.3. NAČIN I UVJETI SKIDANJA ZAŠTITNE KACIGE OZLIJEĐENOM

Neosporna je činjenica da je zaštitna kaciga u većini prometnih nesreća, u kojima su sudjelovali

motoristi, bila presudan čimbenik u očuvanju njihovih života.

36
36
Prethodna tvrdnja temelji se na činjenici da je više od 50 % smrtnih slučajeva, uzrokovanih
ozljedama u prometnim nesrećama, povezano s ozljedom glave, dok se u 10 do 20 % slučajeva
uz ozljedu glave javljaju i ozljede vratnog dijela kralježnice (ove ozljede veoma su česte kod
motorista, tako da je zaštitna kaciga obvezni dio njihove opreme) .

Pri prometnim nesrećama motorista najveća je dilema da li ozlijeđenom zaštitnu kacigu skidati
ili ne. Naime, prilikom nesreće, postoje tri stanja u kojem se ozlijeđeni može nalaziti, a koja
načelno određuju način i uvjete skidanja kacige, to su:

ƒ ozlijeđeni je pri svijesti i diše

ƒ nije pri svijesti i diše

ƒ nije pri svijesti i ne diše.

OZLIJEĐENI JE PRI SVIJESTI I DIŠE

Ukoliko je ozlijeđeni pri svijesti i normalno diše, a dišni kanali nisu začepljeni, ne poduzimati
nikakve zahvate. U tom slučaju zatražiti od ozlijeđenog da sam skine kacigu. Tako će ga se na
trenutak zaposliti i osigurati da će kaciga biti skinuta propisno i za njega na najugodniji način
(kada ozlijeđeni nema kacigu na glavi, tada je najlakše pratiti njegovo disanje i ujedno stanje dišnih
putova, te ako izgubi svijest i prestane disati, najlakše joj je dati umjetno disanje).

Ukoliko ozlijeđeni prilikom skidanja kacige osjeti bol, treba ga zaustaviti, upitati ga da li je osjetio
bol i da li je zbog toga stao sa skidanjem kacige. Ukoliko ozlijeđeni odgovori potvrdno neka
ostavi kacigu na glavi i tako dočeka dolazak Hitne pomoći. Tijekom čekanja Hitne pomoći stalno
promatrati stanje ozlijeđenog i pripremiti se za jedan od dva naredna stanja.

OZLIJEĐENI NIJE PRI SVIJESTI I DIŠE

Ukoliko ozlijeđeni nije pri svijesti NE POKUŠAVATI skinuti mu zaštitnu kacigu (pod ovim se
podrazumijeva da ne pokušavate otvoriti prednji dio na flip-up kacigama jer mehanizam može biti
zaglavljen i pokušavanjem otvaranja prednjeg dijela ozlijeđenom se mogu nanijeti neizlječive povrede).
Sačekati dolazak Hitne pomoći koja će pravilno imobilizirati kralježnicu i vrat ozlijeđenog prije
nego poduzmu druge radnje (za vrijeme čekanja Hitne pomoći pratiti disanje i stanje dišnih putova
ozlijeđenog, te stanje svijesti i ukoliko isti prestane disati, pripremiti se za slijedeće stanje).

OZLIJEĐENI NIJE PRI SVIJESTI I NA DIŠE

Ako ozlijeđeni nije pri svijesti i ne diše (prilikom nesvjestice, mišići vilice se opuste i jezik padne u
ždrijelo i predstavlja prepreku disanju) zaštitna kaciga se mora skinuti i pokušati mu osloboditi
dišne putove. Ukoliko ni tada ozlijeđeni ne počne samostalno disati, treba primijenite umjetno
disanje. Za pravilno skidanje zaštitne kacige potrebne su dvije osobe, stoga tražite pomoć
prisutnih osoba.

Prilikom skidanja kacige vrat treba biti imobiliziran. Postupak skidanja kacige podrazumijeva da
ozlijeđeni leži na leđima.

Za pravilno skidanje kacige potrebne su dvije osobe, stoga

treba zatražiti pomoć drugih prisutnih osoba.

Jedna osoba kleči iza glave i s obje ruke obuhvaća kacigu

postrance u razini donje čeljusti, održavajući glavu
ozlijeđenog u neutralnom položaju. Druga osoba za to
vrijeme kleči postrance od glave i vizira.

37
37
Druga osoba otvara ili reže remen kacige ispod brade, a
prva osoba i dalje održava glavu u neutralnom položaju.

Druga osoba osigurava neutralan položaj glave,

podržavajući jednom rukom vrat s donje strane, istodobno
uvlačeći prste ispod ruba kacige, a drugom rukom drži
donju čeljust.

Kad su glava i vrat tako osigurani, prva osoba širi kacigu

koliko god je to moguće, diže je preko brade i nosa pa,
polako povlačeći prema sebi, kacigu skida s glave i odlaže
postrance.

Kad je kaciga skinuta, prva osoba ponovno prihvaća glavu i

održava je u neutralnom položaju, tako da polaže ruke
preko ušiju ozlijeđenog, a kažiprstima i palcima drži donju
čeljust tako dugo dok se ne postavi ovratnik.

Druga osoba izrađuje ili uzima gotovi ovratnik i postavlja ga

oko vrata.

Pod glavu se postavlja podložak (sloj debljine zida kacige),

koji će održati glavu u razini tijela.

38
38
SIGURNI ZNACI SMRTI

Sigurni znaci smrti su:

ƒ mačje oko (zjenica oka sužena)

ƒ mrtvačka ukočenost udova

ƒ mrtvačke pjege (na tijelu se javljaju mrlje nastale istjecanjem

krvi u danje dijelove tijela).

39
39