UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

EDIN SELIMOVIĆ
Amin Maluf- Krstaški ratovi u očima Arapa
Prikaz knjige

Mentor:

Sarajevo 2016.
 Opći podaci

Amin Maluf, francuski pisac rođen 1949. godine se u svojoj književnoj karijeri istakao
historijskim romanima, kako fiktivnim tako i onim vjerodostojnim. Rođeni Libanac iz
Bejruta, koji je dobar dio života proveo u Parizu, je danas poznat po svojim dirljivim i epskim
djelima u kojima daje pregled inače ignorisanih događaja historije. Do danas je napisao
mnogo knjiga, a neke od najpoznatijih su „Samarkand“, „Leo Afrikanac“ i „Vrtovi svjetla“.
Ipak, njegovo najpoznatije djelo, a ujedno i njegovo prvo djelo iz 1983. godine je naziva
„Krstaški ratovi u očima Arapa“. Po izlasku, knjiga je postigla veliki uspjeh u arapskom
svijetu i u Francuskoj, i ubrzo je prevedena na mnogo jezika, ali je tek 2006. godine
prevedena na jedan od južnoslavenskih jezika. U izdanju srbijanske izdavačke kuće Laguna,
djelo je stiglo i na police u Bosni i Hercegovini i ubrzo je privuklo razne čitaoce. Kao
historijski roman, ova knjiga pruža malo drugačiji pogled u važan historijski događaj, ali je
vjerodostojan i tačan.

Crvenih mekih korica, na kojima se nalazi slika koja prikazuje okupljanje arapske
vojske, knjiga zaokružuje 327 strana. Na početku i kraju knjige nalaze se dvije jako korisne
karte. Prva je karta mediteranske obale Bliskog istoka iz vremena Križarskih pohoda sa
detaljno ucrtanim gradovima, zamkovima i bojnim poljima, a na začelju je karta modernog
izgleda ovog područja. Knjiga je pisana hronološki, davajući pregled historije Križarskih
ratova od početka do kraja sa arapske strane, kako naslov i govori. Skoro svi izvori za pisanje
ovog djela su arapski hroničari koji su pisali o ovim ratovima, sa samo rijetkim podacima
preuzetim iz evropskih izvora. Križarski ratovi su dugo vremena bili tema pisanja evropskih
historičara, ali ne i arapskih. Arapska pisanja kao da su se zaboravila, a to Maluf jako dobro
naglašava. Uslijed svih političkih i društvenih problema koji su pogađali Bliski Istok od
vremena Križarskih ratova do danas, mnogi su se spisi izgubili, zapostavili ili su uništeni
(najveći broj u mongolskom osvajanju). Ipak, izvori koji su dostupni i koje je Maluf preuzeo
su zaista vjerodostojni i pouzdani, i pružaju drugačiji pregled čitavog ratovanja. Knjiga ipak
ispašta pod prevelikim vremenskim periodom koji je pokriven, pa se na trenutke čini kako je
preopterećena podacima i imenima. Mnogi vladari se u knjizi spominju iznenada, bez većeg
objašnjenja njihovog uspona, pa onda nestanu kako bi se pojavili za pedesetak strana. Na ovaj
način čitalac gubi koncentraciju i preglednost cijele knjige.
 Slika o Križarskim ratovima koju je stvorila Evropa je ugrubo sljedeća: Kršćani iz
raznih evropskih zemalja su na poziv pape krenuli u „svetu zemlju“ kako bi oslobodili Isusov
grob i povratili teritorij od barbarskih Saracena. Saraceni, ili muslimani, su divljaci koji žive u
anarhiji, ropstvu i uništavaju sve što nije muslimansko, pa su Križari u cijelom procesu
predstavljeni kao oslobodioci, koje će dočekati narodi Bliskog Istoka i vratiti im kršćansku
vlast. Maluf je pred čitaoce širom svijeta postavio drugačiju sliku.

Sa arapskog gledišta, Križarski ratovi su invazija nekih dalekih „Franđa“, koji dolaze
da pljačkaju i pale, a sve u ime bizantskog bazileusa. Muslimani proživljavaju masakre, ginu
u ogromnim brojevima i pokušavaju da pruže otpor, ali bezuspješno. Skoro dva stoljeća traje
muslimanska bitka sa Franđima koji žele da ih protjeraju iz njihove domovine.

Prikaz knjige

Rad je podijeljen u šest velikih poglavlja, od kojih svako pokriva neki vremenski
period i obrađuje najbitnije događaje i ličnosti iz istog perioda. Prije glavnih poglavlja, nalazi
se tu i Prolog u kojem je predstavljeno kako su nekoliko godina nakon invazije vlasti u
Bagdadu počele da ozbiljno gledaju na križarsku prijetnju, a poslije svih poglavlja slijede
Epilog, kao i izvori, bibliografija i hronologija događaja.

Prvo poglavlje, „Najezda“, pokriva period od samo četiri godine, koje su zapravo
ključne za shvatanje svih ovih ratova. Prvo potpoglavlje je „Dolaze Franđi“, u kojem Maluf
iznosi kako su svi pohodi počeli, otkud Križari u Bizantu, zašto su unajmljeni i kuda su se
kretali. Zanimljiv je naziv „Franđi“, jer njime Arapi nazivaju sve Evropljane tog vremena.
Današnji čitaoci bi pomislili da se taj termin odnosi samo na Francuze, ali Maluf navodi kako
su u toku ratova, Arapi među Franđima raspoznavali Francuze, Alemane (Nijemce), Engleze i
druge. Franđi su unajmljeni od strani bizantskog cara da povrate teritorije u Maloj Aziji koje
su muslimani osvojili od njega i na koje su se nastanili. Prvi pohod Franđa se završava u
muslimanskoj pobjedi, koja daje muslimanima lažnu nadu da su superiorniji od Križara.
Međutim, kada druga, vreća vojska Križara pređe Dardanele i uputi se u Aziju, muslimani
gube katastrofalne poraze i počinju da se brinu. Grad Mara, koji je osvojen od strane Križara
je doživio strašnu sudbinu. Kako navode izvori, Križari su već ostali bez zaliha hrane i vode,
pa su nakon osvajanja grada pobili svaku živu osobu u njemu i onda su počeli da se hrane
njihovim tijelima. Taj šokantni podatak je iznesen u podnaslovu „Ljudožderi iz Mare“, ali je
ponuđena i evropska strana priče u kojoj se umanjuje bizarnost čitavog događaja.

Iduće poglavlje „Okupacija“; pokriva idućih dvadeset i osam godina, do 1128. godine,
kada je pao Jeruzalem, a sa njim i dobar dio obale pod križarsku vlast. Ovdje je prikazana
opsada Tripolija i herojski otpor njegovih žitelja koji su izdržali dvije hiljade dana prije nego
su se predali Križarima i bili pobijeni. Brutalnost Križara je zabrinjavala običan svijet, ali je
vodstvo Arapa bilo pasivno, bez nekog odlučnijeg djelovanja i pružanja otpora. Čak naprotiv,
umjesto da se opiru, neki muslimanski vladari su u Franđima vidjeli šansu za ispunjavanje
svojih vlastitih interesa, pa su se sa njima udružavali protiv drugih lokalnih vođa, a od svega
toga su profitirali samo Križari.

Situacija se primirila, a novoofromljene križarske kneževine su uspostavile svoju vlast

na Bliskom Istoku. Treće poglavlje, „Protivudarac“, ide do godine 1146. i u njemu Maluf piše
o pokušajima izbacivanja Franđa i sve jačim nezadovoljstvom njihovim prisustvom. Arapi su
napokon počeli da se ujedinjuju, ali ono što im je nedostajalo je bio jak vođa koji će ih povesti
u odlučujuči pohod. U idućem poglavlju, naziva „Pobjeda“, vidimo kako su Arapi našli
upravo tog vođu u Nurudinu, koji je prvi uspio da nanese Franđima teške udarce, osigurao
Egipat i otvorio put dolasku na scenu legendarnog Saladina. Pisac pruža detaljan pregled
uspona Saladina, od malog namjesnika, pa sve do velikog vladara Arapa, koji je izgradio jaku
državu, imao je veliki utjecaj i ugled, ne samo u arapskom nego i u evropskom svijetu. Zbog
svog poštenog i časnog vladanja, Saladin je i u očima Križara ostao dobar vladar koji nije
dopuštao zločine nad kršćanima. Ipak, ubrzo nakon Saladinove smrti, njegov put ka potpunom
oslobađanju Bliskog Istoka se usporio zbog borbe za vlast.

Arapima je najteži period bivao upravo onaj nakon smrti velikog vođe, jer skoro nikad
na njegovo mjesto nije sjedao podjednako sposoban vladar. Tako se peto poglavlje,
„Odgoda“, bavi upravo diplomatskom igrom sve do 1244. godine kada su na Bliski Istok
prodrli i Mongoli i prijetili da unište sve arapske vladare. Mongoli su sravnili Bagdad sa
zemljom i krenuli su prema Siriji, ali su se tu zaustavili i krenuli nazad, omogućavajući
Arapima da skupe dovoljno jaku vojsku da oslobode i posljednje križarske posjede i odbace ih
nazad u Evropu. Nakon dva stoljeća ratovanja, evropljani su izgubili volju za borbom kojoj
nisu vidjeli kraja, a imali su sve više problema na svome kontinentu. Bizant je ostao
podjednako slab, čak i opljačkan, a Arapi su previše propatili, te su tako otvorili put
osmanskom osvajanju cijele regije za nekoliko stoljeća. Posljedice ovih ratova su vidljive u
arapskom svijetu i danas.