Professional Documents
Culture Documents
SEDEVAKANTIZAM
Uvod u sedevakantizam i osnovne katoličke doktrine
Sadržaj
Što je sedevakantizam? .......................................................................................................................... 1
Papinstvo ................................................................................................................................................ 2
Crkvena i papinska nepogrešivost / nezabludivost ................................................................................. 3
Dogma se ne može mijenjati ................................................................................................................... 6
Papa ne može biti formalni heretik / Formalni heretik ne može biti papa .............................................. 7
Izvan Katoličke Crkve nema spasenja (Extra Ecclesiam Nulla Salus) ........................................................ 8
II. vatikanski koncil i kontradikcije s prijašnjim Crkvenim učenjem....................................................... 10
Plodovi modernizma i II. vatikanskog koncila ......................................................................................... 0
Biblijska navještenja i Katolička proročanstva ove situacije ................................................................... 6
Konačni osvrt ........................................................................................................................................ 12
Što je sedevakantizam?
Sedevakantizam je teološka stanca koji pravovjerno tvrdi kako trenutno ne postoji
validni nasljednik Petra - prvog pape, već da je stolica prazna (lat. sede vacante). Razlog
tomu je neosporiva činjenica da je trenutni „zauzimatelj“ Petrove stolice očigledni
krivovjernik koji po Crkvenom učenju ne može biti validan papa, već protupapa, ili
antipapa.
Svrha ovog dokumenta jest bazično upoznavanje sa najvažnijim aspektima ove pozicije,
odnosno otkrivanjem otpadništva Rima, jer pade grad na sedam gora, pade Babilon veliki,
i postade prebivalištem zloduhâ, nastambom svih duhova nečistih, nastambom svih ptica nečistih
mrskih (Otk 18,2).
Kako je rekla naša Gospa u La Salettu: „Rim će izgubiti vjeru i postati stolica Antikrista“
Osim teološkog dokaza ove stance, ovaj dokument osigurati će temelje razumijevanja
kršćanstva, ističući i podsjećajući na, nažalost, uveliko zaboravljena učenja.
Papinstvo
Prvi i najvažniji dokaz za postojanje papinstva nalazimo u Matejevom evanđelju:
„18 A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena
neće je nadvladati. 19 Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit
će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."(Mt 16:18-
19)
Evidentno je kako Isus postavlja Petra kao vrhovnog vođu njegove Crkve, dajući mu
potpuni autoritet da, uz Božju pomoć, imajući ključeve kraljevstva nebeskog, njegovu
Crkvu vodi do iste Vječnosti. (Činjenica da Petar jedini ima ključeve Kraljevstva
implicira da je samo kroz njega, tj. njegovu Crkvu - Svetu Katoličku i Apostolsku -
ulazak u isto moguć).
Sljedeći citat važan je jer svjedoči istini da Isus upravo Petru predaje prvenstvo nad
Crkvom:
„15 Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?«
Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!« 16Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!« Upita
ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te
volim!« Kaže mu: »Pasi [Ποίμαινε] ovce moje!« 17Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li
me?« Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve
znaš! Tebi je poznato da te volim.« Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«“(Iv 21:15-17)
U izvornom Grčkom prijevodu, kada Isus drugi put Petru govori da pase njegove ovce
(tj. njegovu zemaljsku Crkvu), korištena je riječ Ποίμαινε [Poimaine] (imp. prez. akt., 2.
lice jd., )1 koja znači „ja čuvam/njegujem/vladam/upravljam“. Naime, ista se riječ
koristi u drugim dijelovima Biblije kako bi prikazala ulogu snažnog vodstva.
Primjer je:
„5 I ona porodi sina, muškića, koji će vladati [Ποίμαινε] svim narodima palicom
gvozdenom.“(Otk 12,5)
Iznosim ovu činjenicu jer jasno prikazuje ulogu Petra - prvog pape - kao pastira, ali i
čvrstog vladara i upravitelja stada, baš kao što će Isus (kako je vidljivo u gornjem
citatu) odriješito i čvrstom rukom vladati svim narodima zemaljskim.
U svrhu sažetosti ovog dokumenta, ovi će argumenti, iako vrlo bazični i očiti, biti posve
dostatni u dokazivanju Svete Tradicije papinstva ustanovljene na Petru - prvom papi.
1. Crkvena nepogrešivost
Dogma Crkvene nepogrešivosti uči kako je Crkva nepogrešiva u svom autoritarnom i
konačnom proglašenju učenja o vjeri i moralu.
To ne znači da je svaki član Crkve nužno nepogrešiv i bez grijeha, kao što je govorila
heretička sljedba donatista protiv kojih se je borio Sv. Augustin, među ostalim svetcima.
1
https://biblehub.com/greek/4165.htm
Ovo učenje eksplicitno je podrazumijevano od samih početaka Crkve, a kao dogma je
formulirano na I. Vatikanskom koncilu.
Papa Pio IX, Prvi Vatikanski koncil, 3. zasjedanje, članak 4., O vjeri i razumu (#13), 1870.,
ex cathedra:
„Jer, vjerska doktrina koju je Bog otkrio nije iznesena kao filozofsko otkriće koju može
usavršavati ljudska inteligencija, već kao božanski polog povjeren Kristovoj zaručnici, da
bude vjerno zaštićena i nepogrešivo objavljenja.“
Izvori ovog učenja su brojni, bili oni Biblijski, ili kao dio Svete Tradicije - koju smo
obvezani slijediti (npr., 2 Sol 2,15). Navesti ću nekoliko Biblijskih izvora.
„Isus im pristupi i prozbori: »Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! 19Pođite dakle i učinite
mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga 20i učeći ih čuvati sve što
sam vam zapovjedio!«
»I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«“ (Mt 28:18-20)
Dakle, onaj koji priznaje kako je Krist ustanovio Crvku na Petru, kako smo već dokazali,
ne može reći kako se ova izjava odnosi samo na apostole, već i na njihove nasljednike do
svršetka svijeta.
Budući da je Bog nepogrešiv, takvo je i njegovo učenje. Ako onda Krist naređuje
apostolima, kao i njihovim nasljednicima, da propovijedaju njegov nauk, a pritom
govori kako će biti s njima sve do svršetka svijeta - znači da će oni koji će čuti njegovo
evanđelje putem apostola obiljem moći koji je njima predana primiti nauk kao da ih je
Krist sam učio - odnosno nepogrešivo.
„16Ija ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17Duha Istine,
kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u
vama je. (Ivan 14:16-17)“
Ovdje Isus govori kako će svojoj Crkvi dati Duha Istine, Branitelja, da bude s njom zauvijek.
To je upravo Duh Sveti, koji neće dopustiti da njegova Crkva - kada govori u potpunom
autoritetu, obvezujući cjelinu Crkve na priznavanje već predane istine - pogriješi.
O ovom bi se moglo još podosta pisati, ali navedeni razlozi prihvaćanja ove dogme,
odnosno prihvaćanja Crkve kao nepogrešive Kristove zaručnice, biti će dostatni.
2. Papinska nepogrešivost
Dogma papinske nepogrešivosti proizlazi iz dogme o Crkvenoj nepogrešivosti. Ona uči
kako je papa, kada se obraća u Ex Cathedra obliku izjave i kada definira učenje o vjeri ili
moralu u punini svog apostolskog autoriteta - nepogrešiv. To ne znači da je papa nužno
dobar čovjek i da je svaka papinska izjava automatski nepogrešiva, već samo one koje
su Ex Cathedra oblika.
Papa Pio IX, Prvi Vatikanski koncil, 4. zasjedanje, članak 4., O nepogrešivom učiteljskom
autoritetu rimskog pape (#9), 1870., ex cathedra:
„(…) učimo i definiramo kao božansko otkrivenu dogmu da, kada rimski papa govori EX
CATHEDRA, to jest kada u vršenju dužnosti pastira i učitelja svih kršćana, zahvaljujući svojoj
vrhovnoj apostolskoj vlasti, definira nauku o vjeri ili moralu koju mora držati cijela Crkva,
posjeduje po božanskoj pomoći obećanoj kroz blaženog Petra tu nepogrešivost koju je božanski
Otkupitelj želio da njegova crkva uživa u definiranju nauke o vjeri ili moralu. Stoga su takve
definicije rimskog pape same po sebi, a ne pristankom Crkve, nepromjenjive.“
Navesti ću nekoliko dokaza iz Evanđelja:
„»Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. 32Ali ja sam molio za tebe da
ne malakše tvoja vjera.“ (Lk 22,31)
I na kraju, izjava Sv. Augustina koja mi se osobito sviđa (nađena u nj. propovijedi kada
je dobio pismo pape Inocenta I potvrđujući učenja sabora u Kartagi):
„Došao je odgovor Rima, slučaj je zatvoren. [Inde etiam rescripta venerunt: causa finita est]“
Dogma se ne može mijenjati
Papa Julije II, Peti Lateranski koncil (1512.-1517.), 8. zasjedanje, par. 3, ex cathedra:
„A budući da istina ne može biti u suprotnosti s istinom, definiramo da je svaka tvrdnja
suprotna prosvjetljenoj istini vjere potpuno lažna i strogo zabranjujemo da se dopušta drugačije
učenje. Odlučujemo da sve koji se drže pogrešnih izjava ove vrste, tako sijući krivovjerja koja su
u potpunosti osuđena, treba izbjegavati na svaki način i kažnjavati kao grozne i odvratne
heretike i nevjernike koji potkopavaju Katoličku vjeru.“2
Papa Pio IX, Prvi Vatikanski koncil, 3. zasjedanje, članak 2. o Otkrivenju, 1870., ex
cathedra:
„Stoga, također, neprestano treba zadržati razumijevanje njegovih svetih dogmi, što je Sveta
Majka Crkva jednom proglasila; i nikada ne smije doći do uzmicanja od tog značenja pod
varljivim imenom dubljeg razumijevanja“3
Ovo nam govori i čisti zdrav razum i logika. Ako je učenje Crkvenog magisterija, koji je
nepogrešiv u učenju o vjeri i moralu, zaista istinito, onda nema apsolutno nikakve
potrebe niti smisla istinu ponovno revidirati, a kamoli proturječiti.
Zašto?
Zato jer je istina nepromjenjiva, kao i Bog. Kako kaže Sv. Toma Akvinski, čija je misao
ukorijenjena u Aristotelovoj misli o božanstvu4 - Bog je čisti akt/zbiljnost (Actus Purus),
“ono Prvo“ koje svako bivstvujuće postavlja u bitak, odnosno izvodi ga iz mogućnosti
(potencija) u zbiljnost (akt), te mu time stoji u temelju. Dakle, budući da je Bog u
potpunosti jednostavan, jer beskonačno biće ne može imati dijelove, Istina je jednaka s
2
https://www.papalencyclicals.net/councils/ecum18.htm
3
https://www.papalencyclicals.net/councils/ecum20.htm
4
Aristotel, Metafizika XI, 7, 1072 a25 – b29
Njegovom esencijom. Zato Isus kaže: „Ja sam Put i Istina i Život“ (Iv 14,6), i zato Bog
kaže: „Ja sam koji jesam“(Izl 14,3) - zato jer On uistinu to jest.
Dakle, jer je Bog nepromjenjiv i jedinstven, takva je i otkrivena istina, te kao takva ne
smije biti narušena uvođenjem laži putem kontradikcije ili nesuglasice.
Papa Pio IX, Prvi Vatikanski koncil, 3. zasjedanje, članak 4., O vjeri i razumu (#6), 1870.,
ex cathedra:
„Bog ne može zanijekati sebe, niti istina ikad može biti u suprotnosti s istinom.(…)“
Nemojmo se dati zavarati, iako se vremena mijenjaju i ljudi svakim stoljećem padaju
dalje od Boga, Bog i njegova apsolutna Istina uistinu se nikada neće promijeniti.
Budući da je spasenje jedino moguće u Katoličkoj Crkvi, oni koji su izvan nje ne mogu
biti spašeni.
5
Knjiga nije dostupna na hrvatskom jeziku
6
lat. „ipso facto“ ili „samim činom“
Papa Lav XIII, „Satis Cognitum“ (#15), 29. lipanj, 1896., ex cathedra:
"Nitko, dakle, ako nije u zajedništvu s Petrom ne može dijeliti njegovu vlast, jer je apsurdno
zamisliti da Crkvom može zapovijedati onaj koji je izvan nje.“
Dakle, ako je papa izričiti heretik, on ipso facto („samim činom“) gubi svoj autoritet i
prestaje biti članom Crkve. Kako kaže Sveti Otac Lav XIII - protiv zdravog razuma ide
teza da netko može biti glava onog čega nije član.
A tko je heretik?
Kako kaže nepogrešivi izvadak vjere, odnosno božanski odabrano svjedočanstvo vječne
Istine - heretik (formalni) je onaj koji čak u najmanjem stupnju prekrši proglašenu
doktrinu.
Eto, ti argumenti dokazuju da papa, koji je heretik, zapravo i nije papa. To, naravno,
vrijedi za svakog, bio on laik ili kardinal.
Sastav svih teoloških učenja o ovoj temi dostupan je u cjelovitoj verziji ovog
dokumenta.
„Isus mu reče: "Ja sam put i istina i život: nitko ne dolazi k Ocu, osim po meni.“(Ivan 14,6)
„I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16Tko uzvjeruje i
pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“(Mk 16:15-16)
„Jer, iako ima tobožnjih bogova na nebu i na zemlji, i više bogova i gospodara -, za nas ima samo
jedan Bog, Otac, od koga sve potječe i prema kome mi idemo, i samo jedan Gospodin, Isus Krist,
po kome sve postoji i po kome mi jesmo.“(1 Kor 8:5-6)
„Jer su svi bogovi naroda idoli ništavi, a Gospod je stvorio nebo.“(Psalam 96,5)
„Ali što žrtvuju neznabošci, zlim duhovima žrtvuju, a ne Bogu. A ja neću, da vi budete
zajedničari s zlim duhovnima.“(1 Kor 10,21)
„Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Krist Isus,“(1 Tim 2,5)
Dakle, budući da je II. Vatikanski koncil bio čin „Visokog Crkvenog magisterija“, on bi
trebao biti apsolutno konzistentan, dosljedan i nepogrešiv.
Kako će sada biti vidljivo, dokumenti II. Vatikanskog koncila nisu bili dosljedni, te se
stoga, kršeći ranije uspostavljenu dogmu, ne mogu smatrati ispravnim ili uopće
Crkvenim. U svrhu sažetosti ovog dokumenta, navesti ću 4 primjera.
1. Nostra aetate #4
Ovaj dokument ovdje govori kako Židovi od Boga nisu odbačeni ili prokleti.
Također, činjenica je da Talmud, sveta knjiga Židova, na mnogim mjestima laje uvrede
protiv našeg Gospoda i Gospe. Te navode, zbog njihove zlobe i ogavnosti, ovdje neću
citirati. Dostupni su na: https://www.answering-christianity.com/jews1.htm
2. Nostra aetate #3
Kao drugo, islam ne propovijeda vjeru u Trojednog Boga. Štoviše, oni ne štuju Krista
(kršćani štuju Krista). Tvrditi dakle, da se muslimani klanjaju jedinomu Bogu je laž. Bogu
sa klanja onaj koji je svjestan postojanja Svetog Trojstva. Zato Sveto Trojstvo i
spominjemo u apostolskom vjerovanju, jer je osnovni predmet u koji trebamo vjerovati
da uopće budemo katolici. Tako, dakle, ovaj dokument poriče i postojanje Svetog
Trojstva.
Papa Sv. Lav IX, „Congratulamur vehementer“, 13. travnja, 1053., ex cathedra:
„Čvrsto vjerujem da je Sveto Trojstvo, Otac i Sin i Duh Sveti, jedan svemoguć Bog, i da je u
Trojstvu cijelo Božanstvo iste suštine i istobitno, istovječno i svemoguće, i jedne volje, snage,
veličanstva; Tvorac svega stvorenog, od koga je sve, kroz kojega je sve, na kojemu je sve na nebu i
na zemlji, vidljivo i nevidljivo. Isto tako vjerujem da je svaka osoba u Svetom Trojstvu jedan
Bog, potpun i savršen. "
Nadalje, vidljiv je inkluzivni i zadivljenički stav prema ovoj lažnoj religiji. Iako mi, kao
vjernici, želimo muslimanima obraćenje i vječnu sreću, prepoznajemo zlobu i laž ove
religije. Toga je svjesna i Crkva, i ne glumi nekakvim hipijskim stavom međusobnog
prihvaćanja i neopravdane ljubavi.
Papa Eugen IV, Sabor u Baselu, Zasjedanje 19., 7. rujna 1434., ex cathedra:
„... postoji nada da će se mnogi u odvratnoj sekti Mahometskoj [Muhamedovoj] obratiti
Katoličkoj vjeri.”
I nadalje, dokument govori kako muslimani Boga štuju napose molitvom, milostinjom i
postom.
„Apostolska konstitucija“, Lumen Gentium (Svjetlo naroda), II. vatikanski koncil, 21.
studenog 1964.:
„Niti će Božanska Providnost zanijekati pomoć nužnu za spasenje onima koji bez svoje
krivnje, još nisu stigli na eksplicitno znanje o Bogu i Njegovom milošću nastoje živjeti dobar
život.“
„Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio. Jer što se na njemu ne
može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova
vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora. Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga,
niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo.“(Rim
1:19-21)
Dok ovaj krivovjernički dokument, ujedno i plod ovog heretičkog sabora, govori kako
postoje oni koji bez svoje krivnje, još nisu stigli na eksplicitno znanje o Bogu, Sveta Knjiga,
Biblija, inspirirana Duhom Svetim, ujedno i Riječ Božja, govori kako nitko nema
izgovora, jer je bog vidljiv u samoj svojoj kreaciji.
4. Unitatis Redintegratio #3
Dekret o ekumenizmu, Unitatis Redintegratio #3, II. vatikanski koncil, 21. studenog
1964.:
„Ljudi koji vjeruju u Krista i istinski su kršteni u zajedništvu su s Katoličkom Crkvom,
iako je ta zajednica nesavršena. Razlike koje postoje u različitim stupnjevima između njih i
Katoličke Crkve - bilo u nauci, ponekad i u disciplini ili u vezi sa strukturom Crkve, doista
stvaraju mnoge prepreke, ponekad i ozbiljne, za potpuno crkveno zajedništvo. Ekumenski pokret
nastoji prevladati ove prepreke. Ali čak i pored njih, ostaje istina da su svi koji su
opravdani vjerom u krštenje ugrađeni u Krista i imaju pravo biti kršćanima te ih djeca
Katoličke Crkve ispravno prihvaćaju kao braća. "
Ovaj izvadak uči kako su članovi Katoličke Crkve oni koji vjeruju u Krista i istinski su
kršteni. Također, uči da su dijelovi Kristovog Mističnog Tijela oni koji su opravdani
vjerom u krštenje.
Pa, kako može pobornik Lutherove sekte, koji vjeruje da je čovjek spašen samo vjerom,
a ne i djelima (što groteskno proturiječi Jak 2), sljedbenik krivovjernika koji govori da
„čovjek može počiniti grijeh ubojstva i brakolomstva 1000 puta na dan i biti spašen“ i pojedinac
koji omalovažava Svetu Tradiciju kao polog vjere (blatantno kontradiktirajući 2 Sol 2,15,
međuostalim), biti član Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve? Kako li on može biti
„brat“?
Ovdje sam obradio sam 4 izvatka od ukupno 8 dokumenata. Puno veća i detaljnija
obrada ovih, a i nebrojenih drugih izjava, dostupna je u cjelovitoj verziji ovog
dokumenta.
Iako je ova „misa“ direktno svjedočanstvo protestantskog duha postkoncilske sekte, što
je vidljivo u ukinuću velikog broja molitva koje ističu ekskluzivitet točnosti Katoličke
doktrine (npr. Blaženu Djevicu, molitve Svecima, žrtvonosnu prirodu svećeništva, te
pravu prisutnost Kristovog Tijela, Krvi, Duše i Božanstva u sakramentu euharistije), to
nije najveća teškoća. Nova „misa“ je nevaljana zbog promjene u formi posvećenja
euharistije.
Da bi bilo koji sakrament bio valjan, tvar (materija), oblik (forma), djelitelj (svećenik) i
namjera moraju biti prisutni.
Papa sveti Pio V, dekret „De Defectibus“, pog. 5., dio 1.:
„Riječi posvete, koje su forma ovog Sakramenta, su sljedeće: JER OVO JE TIJELO MOJE. I: JER
OVO JE KALEŽ MOJE KRVI, NOVOGA I VJEČNOGA SAVEZA: OTAJSTVO VJERE:
KOJA ĆE SE ZA VAS I ZA MNOGE PROLITI NA OTPUŠTENJE GRIJEHA. Ako bi netko
uklonio ili promijenio bilo što u obliku posvećenja Tijela i Krvi, i u toj samoj promjeni
riječi, [nova] formulacija ne bi značila istu stvar, on ne bi posvetio sakrament.“
Papa sveti Pio V, Apostolska konstitucija „Quo primum Tempore“, par. 9.:
„Stoga nikome kome nije dopušteno mijenjati ovu obavijest o našoj dozvoli, statutu,
uredbi, zapovijedi, propisu, odobrenju, dopuštenju, deklaraciji, volji, odredbi i zabrani. Bi li,
međutim, netko počinio takvo djelo, neka zna da će gnjeviti gnjev Svemogućeg Boga i
blaženih apostola Petra i Pavla.“
b) Čini li promjena riječi „mnoge“ u „sve“ značajnu razliku, tj. razilazi li s prvotnim
značenjem? Itekako.
Kao prvo, to nije pravi oblik posvećenja koji je Krist koristio pri Posljednjoj
Večeri:
„Jer je ovo krv moja i Novoga Zavjeta, koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha.“
(Mt 26:28)
Kao drugo, s razlogom je korištena riječ „mnoge“, a ne „sve“. O tome su govorili
mnogi sveci, a i sam Tridentski koncil.
Tridentski koncil, 6. zasjedanje, 3. poglavlje:
„Premda je umro za sve, ipak svi ne ostvaruju koristi od Njegove smrti, već samo oni
kojima je priopćena zasluga njegove muke.“
Dakle, korištenje riječi „za sve“ katastrofično mijenja značenje sakramenta. Nitko,
apsolutno nitko, pa čak niti papa, nema moć mijenjanja riječi koje je Krist sam
ustanovio za neki pojedini sakrament.
Franjo (2013.)
Budući da je i sam bio očiti modernist, nije čudno da je promovirao ovakve poglede.
Zanimljivo je da je ta modernistička pozicija direktno osuđena u Crkvenom učenju.
Papa Pio X, Pascendi (#26), 8. rujna 1907.g., objašnjavajući lažne doktrine modernizma:
"Zakonima evolucije podređeno je sve - dogme, Crkva, štovanje, Knjige koje štujemo kao svete,
čak i sama vjera…“
A i sami smo prije dokazali kako je dogma, odnosno sama Božja istina, nepromjenjiva -
baš kao i Bog.
Evo ga! I do toga smo došli. Čovjek koji se predstavlja Svetim Ocem opravdava
židovsku sumnju u Kristovo božanstvo. Pa, ako čvrsto ne vjeruje da Krist jest Bog,
odnosno u centralno učenje kršćanstva, kako li može vjerovati u ikakvo drugo Katoličko
učenje? Ratzinger nije ništa više od ogavnog apostata i lažnog učitelja.
Wojtyla uporno uči kako je čovjek Krist. Ljudsku prolaznost, ispraznost, grešnost i
nevjernost izjednačuje s Božjom bezkonačnošću, veličinom, bezgrešnošću i vjernošću.
Ovo je apostazija i anti-kršćansko Evanđelje! Međutim, svojom karizmom zavarao je
mnoge nevjerne ovce koje goni svaki vjetar nauka u ovom kockanju ljudskom (Ef 4,14). Jer,
došlo je vrijeme o kojem je Sv. Pavao pričao, vrijeme kad ljudi ne podnose zdrave nauke,
nego sebi po vlastitim požudama nagomilavaju učitelje kako im godi ušima; od istine uho
odvraćaju, a bajkama se priklanjaju. (2 Tim 4:3-4)
Eto, to je sva pažnja koju ću obratiti na ove otpadnike u ovom dokumentu. Mislim da je
trenutno stanje u Vatikanu vidljivo i sasvim očigledno, pogotovo uzevši u obzir
Bergogliove neoliberalne i globalističke težnje koje pokušava opravdati unutar
svojevrsnog hipijevskog okvira lažne poniznosti. Usprkos tomu, svakome od ovih
krivovjernika biti će posvećen posebni (i puno detaljniji) dokument.
Ukazavši se dvojici dječice, Sveta Majka Marija otkrila je tragičnu bližu i dalju
budućnost. Osim što je navijestila Prvi Svjetski rat i ostale progone, prorokovala je i o
otpadništvu u Rimu.7
„Rim će izgubiti vjeru i postati sjedištem antikrista.“(#28)
„Zli duhovi zraka s antikristom vršit će velika čuda na zemlji i u zraku, a ljudi će se sve
više i više kvariti(…)“(#29)
„Pozivam apostole posljednjih vremena, vjerne učenike Isusa Krista koji su živjeli u preziru
prema svijetu i prema sebi, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i tišini, u molitvi i pokori, u
čistoći i u sjedinjenju s Bogom, u patnji i nepoznati svijetu. Vrijeme je da izađu i dođu
prosvijetliti zemlju…Borite se, djeco svjetla, vi malobrojni koji možete vidjeti; jer evo
vremena, krajeva vremena. “(#30)
„Crkva će biti pomračena, svijet će biti u zanosu.“(#31)
Osim što nam Gospa ovdje otkriva o otpadništvu Rima, govori kako će i on postati
sjedište Antikrista. Zato, mi osobno, smatramo kako je Antikrist figura vladara (čije je
sjedište, naravno, u Rimu). Budući da iz drugih Biblijskih tekstova znamo kako će
Antikrist propovijedati evanđelje protivno pravom, Kristovom, smatramo da je u
poziciji propovijedati upravo netko tko se predstavlja Crkvenim vladarom. Zbog toga
smatramo da je on bio jedan od postkoncilskih antipapa. Ali, o tome tko je on (po našem
mišljenju) bio, detaljnije ćemo razraditi u posebnom dokumentu. Za sada je važno da
smo svjesni Gospine poruke.
Nadalje, Gospa otkriva kako će djece svjetla, odnosno onih koju mogu vidjeti biti malo, te
otkriva kako su oni istovremeno apostoli posljednjih vremena, koji će propovijedati istinu
neposredno prije krajeva vremena.
A što je pomrčina?
7
http://www.catholicplanet.com/future/lasalette-melanie.htm
Pomrčina je pojava kada jedno tijelo dođe u položaj ispred drugog, tako da ga pokriva i
čini teško vidljivim. Primjer je pomrčina Sunca - pojava kada se Mjesec ispriječi između
Zemlje i Sunca, pri čemu Sunce bude djelomično ili potpuno zaklonjeno.
Ista stvar se dogodila sa pravom Crkvom, koja je prognana u pustinju (o tome također
postoje otkrivenja), a koju je pomračila lažna „protu-Crkva“, odnosno organizacija koja
je uzurpirala vlast i zgrade Rima i predstavlja se kao prava Crkva, a ona to nije. To je
upravo postkoncilska sekta koja izruguje pravi Kristov nauk na tisuću različitih načina.
Tako je prava Crkva, pa time i prava vjera, ostala pomračena, jedva vidljiva golom oku.
Kako je i Krist imao Pasiju, tako će i njegova zaručnica - prava Crkva - imati svoju
muku, a kroz nju upravo i prolazi.
Stih koji govori da će svijet biti u zanosu, usporedan je sa stihom Otk 17,8, koji govori
kako će ljudi ostati zapanjeni dijelovima Zvijeri, koja će vršiti mnoga čuda na zemlji i u
zraku. Važno je napomenuti da je riječ „zapanjeni“ prijevod grčke riječi „θαυμάζω”
[thaumazo], koja znači “diviti se” ili „čuditi se“. To opisuje podzemnike koji se dive
postkoncilskim karizmaticima, kao i njihovim lažnim ukazanjima - čudima (npr.
Međugorje) - čija imena nisu zapisana u Knjizi Života. Također, opisuje lažne
tradicionaliste koji se, ne razumjevši da oni nisu važeći službenici, doslovno čude
radikalnim ponašanjem u Rimu. Više o tome u drugom dokumentu.
Ovo ukazanje je bogato i drugim važnim otkrivenjima, ali u svrhu sažetosti preskočit
ćemo ostalo.
Sveti Malahija, Irski biskup, koji je po svetom Bernardu predvidio dan i sat svoje smrti,
1139. godine, kada je došao u Rim na poziv pape Inocenta II, imao je viziju o budućim
papama i antipapama, odnosno o onima koji će se nazivati Petrovim nasljednicima, bili
oni to ili ne.
Tako je napisao 112 kratkih kriptičnih latinskih fraza, svaka na neki način povezana sa
pripadnim papom/antipapom. Taj dokument pohranjen je u Vatikanske arhive, i nije
ponovno otvoren sve do 1556. godine.
Sada ću navesti neke primjere latinskih izreka i njihovu relaciju s pripadnim vladarom.
Vladavinu Pia VII zasjenila je vladavina Napoleona, čiji je simbol bio orao. Napoleon je
konstantno bio u sukobu s Piom VII, te je, nakon što ga je papa ekskomunicirao, naredio
svojim službenicima da ga otmu. Ubrzo nakon toga sklopili su dogovor koji je znatno
više išao u Napoleonovu korist.
Papa Pio IX bio je posljednji vladar Papinske države. Postao je zatvorenik u Vatikanu
kada je Savojska dinastija ujedinila Italiju. Njihov grb bio je bijeli križ.
Grb pape Lava XVIII u sebi sadrži komet na nebu. Inače, grb je napravljen kada je on
bio biskup, odnosno 35 godina prije nego što je postao papa.
Započeo je svoju vladavinu 26. kolovoza 1978., kada je mjesec bio napola pun. Također,
dolazi iz župe Belluno, koja znači „Lijepi mjesec“.
Rođen je 18. svibnja 1920. - na dan pomrčine Sunca. Također, umro je 8. travnja 2005. -
opet, na dan pomrčine Sunca. Motiv pomrčine spomenut je i u ukazanju u La Salettu.
Latinska fraza:
„Petrus Romanus, qui pascet oues in multis tribulationibus: quibus transactis ciuitas septicollis
diruetur, & Iudex tremẽdus iudicabit populum suum. Finis.“
Na hrvatskom znači:
„Usred golemog progona Svete rimske Crkve, na prijestolje će sjesti Petar Rimljanin, koji će
napasati svoje stado tijekom mnogih stradanja, nakon čega će grad na sedam brda biti uništen, i
strašni Sudac će suditi svome narodu. Kraj.“
Po proročanstvu ovog vjernog sluge će, nakon vladavine protupape Franje I, Rim biti
uništen (kao i u Otk 11,13; također navješteno u Otk 18,21 ). Stoga, budući da je antički i
poganski Rim već pao 476. g., novi poganski Rim pasti će ponovo na Kraju Vremena.
Po našem mišljenju, budući da je prvi i zadnji rimski car bio Romul, ima smisla da i prvi
i zadnji vladar na poziciji pape ili antipape bude upravo Petar.
Tijekom svoje vladavine, Franjo, umjesto titule „pape“, neumorljivo ističe svoj naslov
rimskog „biskupa“. Čakštoviše, u svojim prvim riječima nakon što je bio „odabran“,
ističe kako je razlog za „konklavu“ bio taj da Rim dobije svog biskupa.
Zanimljivo je da dolazi iz Argentine, državu koju često šaljivo nazivaju „kraj svijeta“.
Naposljetku, važno je istaknuti da se spominje progon Svete rimske Crkve, što savršeno
odgovara porukama iz ukazanja u La Salettu.
Poznati Katolički kapucin i mistik, koji je bio i nosilac presvetih stigma i čije je tijelo do
dana današnjeg neraspadnuto, navijestio je trenutno otpadništvo.
Oko 1960. g., Gabriele Amorth posjetio je Oca Pia i razgovarao s njim o Trećoj Fatimskoj
Tajni (o kojoj ćemo napraviti poseban dokument). Godine 2011., Amorth je u intervjuu
pričao o ovom razgovoru.
Konačni osvrt
I što sada? Što je činiti običnom, teološki neobrazovanom ili nezainteresiranom,
jednostavnom vjerniku?
Njegova zadaća je pratiti Kristov nauk. Tako kaže i propovjednik u svojem posljednjem
obraćanju: „»Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek.« 14Jer sva će
skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.“(Prop 12:13-14).
Onaj koji se boji Boga, drži zavjet njegov i brižno ispunjava zapovijedi njegove (Ps 103), taj će
na kraju pobijediti. Jer rekao je: „Ako me ljubite, držite zapovijedi moje!“ (Ivan 14,15)
Potrebno je odbiti krivovjerničku revoluciju II. vatikanskog koncila, kao i sve antipape.
Potrebno je izaći iz zajedništva sa postkoncilskom sektom, te prestati pohađati Novus
Ordo „misu“. Sakramente je potrebno primati kod validno zaređenih svećenika.
Za više informacija o tome gdje primati sakramente, kontaktirajte nas ili posjetite:
https://www.mostholyfamilymonastery.com/catholicchurch/where-to-receive-
sacraments/
„Začujem i drugi glas s neba: »Iziđite iz nje, narode moj, da vas ne zadese zla njezina te
ne budete suzajedničari grijeha njezinih! 5Jer njezini grijesi do neba dopriješe i spomenu
se Bog zločina njezinih.6Vratite joj milo za drago, naplatite joj dvostruko po djelima!
U čašu u koju je ona natakala natočite dvostruko! 7Koliko se razmetala sjajem i
raskoši, toliko joj zadajte muka i jada! Jer u srcu je svome govorila: ‘Na prijestolju
sjedim kao kraljica i nikad neću obudovjeti, jad me nikada zadesiti neće!’ 8Stoga u isti
će je dan zla zadesiti: smrt i jad i glad te će sva u ognju biti spaljena. Jer silan je
Gospod, Bog, Sudac njezin!«“
(Otk 18,4)
Više informacija na vaticancatholic.com ili hrvatskikatolickiportal.wordpress.com.
U slučaju da ne razumijete engleski jezik ili imate pitanja ili primjedbe, kontaktirajte nas
ili ostavite komentar. Ova stranica nastojati će redovito objavljivati članke vezane za
Vjeru, otpadništvo u Rimu, i sl.