Mer Opprett blogg Logg på

Dette nettstedet bruker informasjonskapsler fra Google for å levere tjenester og analysere trafikk. IP-adressen og
brukeragenten din deles med Google sammen med ytelses- og sikkerhetsstatistikk for å sikre tjenestekvalitet, MER INFORMASJON OK
generere bruksstatistikk samt oppdage og håndtere misbruk.

Centralno grijanje na drva - u(g)radi sam

Ako slučajno uspijete otvoriti neku stranu ovog bloga, preporučujem da to odmah kopirate i spremite, jer pitanje je da li ćete to kasnije
ponovo moći da nađete. Ovo je jedan slobodan i neprofitabilan projekat, tako da uzimam sebi za pravo manjih naknadnih izmjena i
dopuna u cilju pojašnjenja nekih navoda. Sadržaj bloga se može slobodno bez ograničenja proslijediti i objaviti u drugim medijima.

Početak Zatvoreni i otvoreni sistem centralnog grijanja Korisne preporuke i detalji pri izradi centralnog grijanja

Korisne preporuke kod opsluživanja i održavanja sistema centralnog grijanja Specifikacija materijala i zaštitni elementi centr...

Izrada kotlovske posude - 1.dio Izrada kotlovske posude - 2.dio

Korisne preporuke kod opsluživanja i održavanja sistema centralnog grijanja

PRIPREMA SISTEMA CENTRALNOG GRIJANJA ZA ZIMSKI PERIOD

Čišćenje sistema grijanja

Kod svakog grijanja na kruta goriva, pa tako i kod centralnog grijanja, jedna od najvažnijih radnji pri održavanju je čišćenje svih dimovodnih kanala. Ukoliko je
sistem grijanja dobro dimenzionisan i ako se tokom zime koriste dobro osušena drva, dovoljno je da se to čišćenje napravi jednom godišnje. To se može
obaviti odmah nakon završetka sezone grijanja, ili nešto kasnije. Ja svoj sistem čistim pred sami početak sezone grijanja, jer se kod nas ponekad dešava da
nam tokom ljeta u dimnjak upadnu ptice.
Čišćenje kotla za etažno grijanje je jedan prilično prljav posao, jer se prilikom struganja dimovodnih kanala u kotlu stvara vrlo fina crna prašina od gareži, koja
se širi cijelom prostorijom gdje se kotao nalazi. To se ne vidi na prvi pogled, ali ako povučete prstom npr. po namještaju vidjeti ćete o čemu se radi.
Da bi se spriječilo širenje te prašine, prostor oko kotla treba nekako izolovati. Za to koristim tanku plastičnu foliju za jednokratnu upotrebu dimenzije 4 x 5 m,
koja se koristi prilikom farbanja za zaštitu namještaja. Tu foliju pričvrstim za plafon u kuhinji uz pomoć papirne ljepljive trake, formirajući tako jednu malu
„komoru“ oko kotla. Nakon završenog čišćenja na foliji će se nataložiti ta crna prašina, pa je treba pažljivo skinuti i odložiti u smeće. Površina zida i poda oko
kotla se odmah očiste usisivačem za prašinu i čišćenje je time završeno.

Ako se radi o etažnom kotlu kao što je moj, potrebno je skinuti gornju ploču i par elemenata koji se nalaze u unutrašnjim dimovodnim kanalima kotla. Te
dijelove kao i evn. dimovodnu cijev najbolje je iznijeti negdje na dvorište i očistiti sa čeličnom četkom. Detaljnija uputstva za demontažu kotla prilikom čišćenja,
trebala bi se nalaziti u tehničkoj dokumentaciji tog kotla.

Ovdje su prikazane alatke koje koristim za čišćenje kotla, kao i četka za čišćenje dimnjaka. Za tu svrhu sam napravio još dvije masivnije strugalice od debljeg
željeznog flaha, jer se skrama od gareži na unutrašnjim stijenkama kotla nešto teže skida. Prilikom čišćenja treba koristiti i nekakve zaštitne rukavice, ne samo
zbog prljavštine, nego i zato što su unutrašnje površine kotla prilično grube i svaki dodir može da iritira kožu na rukama. Ko ima problema sa prašinom, bilo bi
poželjno da koristi i nekakvu zaštitnu masku za disanje.
Prilikom izrade svakog dimnjaka trebalo bi razmišljati i o načinu njegovog održavanja. Kod mojeg dimnjaka je dovoljno da jednom provučem okruglu čeličnu
četku na slici, od početka do kraja dimnjaka. Pri tome izbacim gareži negdje oko dvije trećine velike kante od jupola.

Kod čišćenja kotlova centralnog grijanja koji se nalaze u kotlovnici, biti ćete svakako pošteđeni zaštićivanja prostorije od gareži. Međutim prilikom demontaže i
unutrašnjem prilazu takvim kotlovima, uglavnom ima nešto više posla. Pri tome svakako treba koristiti uputstva za održavanje iz tehničke dokumentacije
dotičnog kotla. Za utjehu onima koji imaju etažne kotlove može biti činjenica, da je kod njih iskoristivost grijanja nešto malo veća, jer se ne troši energija na
zagrijavanje kotlovnice.

Čitao sam negdje na internetu savjet, da se pred početak sezone grijanja skidaju radijatori kako bi se iz njih izbacio talog, zbog navodno „bolje cirkulacije vode
kroz radijatore“.
Ukoliko imate ugrađeno jednostavno centralno grijanje sa etažnim ili nekim drugim kotlom na kruta goriva, bez ugrađenih toplotnih spremnika, ne slušajte
takve savjete, jer je to najbolji način kako da ubrzanom unutrašnjom korozijom brže uništite svoje radijatore i druge elemente sistema grijanja!
Unutrašnje ispiranje radijatora bi trebalo obavezno uraditi jedino u slučaju ako vršite generalni remont cijelog sistema, ili ako prilikom rekonstrukcije ili nove
izrade sistema grijanja ugrađujete neke provjerene polovne radijatore.
Unutar sistema se stvara talog koji se sastoji od mješavine kamenca iz vode, korozije i raznog sitnog smeća i prljavštine koja je preostala prilikom izrade
sistema. U donjoj zoni radijatora postoji prostor u kojem se sakuplja taj talog. Međutim taj prostor je dovoljno velik da primi popriličnu količinu taloga i da pri
tome voda kroz radijator cirkuliše bez ikakvih problema.
Kamenac će se taložiti na dno radijatora onoliko dugo dok se potpuno ne izdvoji iz vode, odnosno dok ta voda u sistemu ne „omekša“.
Korozija u sistemu se stvara hemijskom reakcijom vode i slobodnih molekula kisika koji su rastvoreni u vodi, kao i u dijelovima koji nisu dobro odzračeni. Taj
kisik zagrijavanjem vode polako izlazi iz sistema kroz odzračne ventile ili preko otvorene ekspanzione posude. Nakon određenog perioda korištenja grijanja, u
vodi više neće biti slobodnih molekula kisika, pa će i proces korozije na željeznim površinama u sistemu biti prekinut. Ako bi ispirali radijatore, u sistem bi
trebalo ponovo ubaciti svježu vodu sa kisikom (i kamencem) i taj cijeli proces korozije bi krenuo iz početka.
Upravo zbog gore navedenog, nije poželjno mijenjati ili ispuštati vodu iz sistema centralnog grijanja, osim u slučaju kada je neophodna popravka
ili rekonstrukcija sistema!

Naravno, nije svejedno da li u jednom malom sistemu centralnog grijanja imate 100, 200 ili 2200 litara vode. Što je veća količina vode, srazmjerno tome je
veća i količina kamenca, kao i količina slobodnih molekula kisika. Zbog toga je mali sistem sa ugrađenim velikim toplotnim spremnicima neuporedivo više
izložen koroziji, nego neki jednostavan sistem centralnog grijanja. Isto tako ako je takav sistem zatvorenog tipa, praktično ga je nemoguće potpuno odzračiti, a
u toku svake sezone grijanja u njega je potrebno i do nekoliko puta dosipati vodu i podizati pritisak sistema. To je jedan od razloga, zašto sam protivnik skupih
i komplikovanih sistema centralnog grijanja na drva, bez obzira na „konfor“ koji pružaju.

Jedina intervencija koju bih preporučio kod radijatora u vezi čišćenja je uklanjanje
prašine i paučine, koja se tokom godine skuplja iza radijatora i u kanalima radijatora kroz
koje cirkuliše topli zrak. To čišćenje i nije toliko neophodno, jer se time kod samog
grijanja neće ništa bitno promijeniti. Međutim unutar prostora koji se zagrijava, cirkulisati
će manje prašine kroz zrak, što je bolje za zdravlje posebno kod astmatičara.
Kod panelnih radijatora taj zahvat nije baš tako jednostavan, zato što unutar radijatora
ima veliki broj uskih kanala. Najjednostavniji način da se ukloni prašina iz kanala je
ispuhivanjem pomoću malog zračnog kompresora i čišćenje sa uskom mekanom
četkom. Na panelnim radijatorima se gornja rešetka može jednostavno ukloniti, samo
prvo treba jedan bočni limeni poklopac skinuti, a drugi olabaviti.
Taj posao bi se mogao obaviti npr. pred farbanje unutrašnjih zidova u objektu, jer kasnije
i onako morate napraviti generalno čišćenje prostorija.

Nakon završenog čišćenja, ne zaboravite prekontrolisati stanje vatrostalnih zaptivnih pletenica na vratima
ložišta kotla. Oštećene ili odljepljene vatrostalne zaptivke moraju se odmah zamijeniti odnosno zalijepiti. Pri
saniranju treba koristiti specijalna ljepila za te namjene, koja podnose visoke temperature (do 1000 C).

Vrlo je važno da je ložište kotla dobro zadihtovano, kako zrak ne bi nekontrolisano ulazio u taj prostor, mimo
automatskog regulatora protoka zraka ugrađenog na kotlu. Za duži vijek trajanja vatrostalnih zaptivki,
poželjno je da ih nakon čišćenja kotla premažete sa grafitnom mašću uz pomoć neke tvrđe četkice.

Održavanje alternativnog napajanja strujom za cirkulacionu pumpu

Invertor (UPS) koji pretvara struju iz akumulatora u izmjeničnu struju napona 220 V, ne zahtijeva nekakvo posebno održavanje. Međutim olovni automobilski
akumulatori, koji se najčešće koriste za napajanje uređaja, zahtijevaju povremenu kontrolu i „kondicioniranje“ (pražnjenje do kraja pa onda max. punjenje).
Ljudi često griješe, montiranjem starog ispravnog akumulatora sa automobila na invertor. Kod alternativnog napajanja vrlo je bitno da akumulator ima što veći
realni kapacitet. Taj kapacitet se tokom upotrebe u motornom vozilu vremenom smanjuje. Vaš automobil će bez problema upaliti i sa akumulatorom koji ima
samo 30 – 40 % od svog nazivnog kapaciteta. Međutim vaš će invertor sa takvim akumulatorom moći raditi samo 30 – 40 % vremena, naspram novog
akumulatora istog nazivnog kapaciteta. Iz tog razloga na invertor uvijek trebate spojiti novi akumulator!
Možete i kombinovati zamjenu akumulatora na vašem automobilu, na način da novi akumulator priključite na invertor, a akumulator koji je prethodno služio za
sistem grijanja ugradite u automobil. Naravno to pod uslovom da je veličina akumulatora u oba slučaja ista. Na taj način ćete optimalno iskoristiti svaki
akumulator. (za grijanje je poželjno da se stavi akumulator 55 – 75 Ah)

Kontrola cirkulacione pumpe pred nalaganje sistema

Nakon dugog mirovanja, motor u cirkulacionoj pumpi ponekad zna da zablokira, jer se rotor zalijepi za piksne u kojima se okreće, zbog kamenca i drugih
naslaga iz vode.
Zato treba uvijek prije početka sezone grijanja, manuelno uključiti pumpu i uvjeriti se da ispravno funcioniše. Pri uključivanju i isključivanju pumpe, na
manometru za mjerenje pritiska sistema možete uočiti blagi otklon kazaljke (oko 0,1 bar) i to je pouzdani znak da je pumpa ispravna.
Ukoliko se kazaljka manometra ne pomjera, uključenu pumpu lagano udarite po kučištu nekim drvenim predmetom.
Ako ni nakon toga nema otklona kazaljke na manometru, isključite pumpu, odvrnite čep za odzračivanje pumpe i odvrtačem malo zaokrenite rotor pumpe.
Prije skidanja čepa pripremite jednu krpu, koju ćete držati ispod pumpe, jer će tu iscuriti malo vode (pri odzračivanju pumpe dovoljno je malo odvrnuti taj čep,
dok ne počne da kaplje voda i onda se zavrne).

Naravno pumpa može da ne radi i iz nekog drugog razloga, ali ovo je najčešći slučaj blokiranja pumpe.

Kontrola sigurnosnih elemenata grijanja

Kod zatvorenog sistema pred početak grijanja treba provjeriti zaštitni termo-ventil i sigurnosni ventil.

Zaštitni termo-ventil je spojen direktno na priključak gradskog vodovoda, tako da bi na njemu pritisak
vode trebao biti približno kao na svim kućnim slavinama.
Provjeru vršite pritiskom na plastičnu kapicu ventila, čime se ventil otvara i pušta vodu iz vodovoda
kroz izmjenjivač toplote ugrađen u kotlu. (opruga venila je prilično jaka, tako da kapicu treba pritisnuti
malo jače) Voda iz izmjenjivača toplote treba da izađe kroz cijevi negdje izvan objekta, zavisno od
toga kako ste izveli tu instalaciju.
Za one koji nisu pravili sistem grijanja moram naglasiti još jednom, voda koja protiče kroz taj ventil,
nema nikakve veze sa vodom u vašem sistemu grijanja.
Držite taj ventil otvoren nekih pola minuta do minut, kako bi iz cijevi izmjenjivača toplote izašao
kamenac, odnosno iz vodovodnih cijevi razne nečistoće i zrak koji su se skupili zbog dugotrajnog
mirovanja. Time je provjera tog ventila završena.

Plastičnu kapicu sigurnosnog ventila okrenite za pola kruga u smjeru kazaljke, koja je na njoj obilježena. To
uradite brzim pokretom, samo toliko da se na kratko oslobodi opruga ventila (preskoči zub) i propusti malo
vode. Voda koja protiče kroz taj ventil je iz sistema grijanja i svako duže ispuštanje vode će smanjiti
pritisak u sistemu.
Time je provjera i ovog ventila završena.

Kod otvorenog sistema pred početak grijanja treba provjeriti nivo vode u otvorenoj ekspanzionoj posudi i po potrebi dosuti vodu.

Odzračivanje funkcionalnog sistema centralnog grijanja

Odzračivanje se svodi uglavnom na ispuštanje zraka iz sistema preko montiranih odzračnih ventila, kao i iz cirkulacione pumpe (gore je već objašnjen način i
za odzračivanje pumpe).
To je najbolje uraditi početkom sezone grijanja u toku prvog nalaganja kotla. Svuda gdje je prisutan zrak čuti će se karakteristično žuborenje i šuškanje vode.
Odzračivanje se vrši samo po potrebi, što zavisi o vrsti sistema i vremenu kada i kako je sistem napravljen. Ako se radi o dvoetažnom objektu, uglavnom je
dovoljno odzračiti samo radijatore na spratu, odnosno najviše tačke sistema. Pri tome treba pomoću odvijača odvrnuti šaraf na odzračnom ventilu i pustiti da
 zrak izađe kroz mali ispust na ventilu, sve dok ne počne da curi voda. Nakon toga zavrnete šaraf i
odzračivanje na tom ventilu je završeno.

Ako imate kostantne probleme sa zrakom u nekom od radijatora, na isti možete jednostavno montirati
automatski odzračni ventil, koji vrši funkciju kao svaki odzračni lončić. Razlika u veličini između
običnog i automatskog ventila (desno) je neznatna kao što se vidi na slici.
Postupak zamjene ventila je jednostavan. Kada je grijanje isključeno, zavrnite do kraja radijatorski
ventil i ispod njega prigušni ventil. Za prigušni ventil ćete trebati jedan odvijač ili imbus ključ, zavisno
od izvedbe.
Prilikom zavrtanja prigušnog ventila zapamtite koliko ste pri tome napravili krugova! Nakon
ove intervencije morate ga vratiti u isti položaj kako je stajao ranije.
Zatim možete na drugoj strani radijatora odvrnuti odzračni ventil. Prethodno stavite ispod radijatora
nekakvu posudu, jer bi tu moglo iscuriti malo vode. Ako postoji mogućnost, možete i podići taj kraj
radijatora za koji centimetar i podmetnuti nešto ispod njega dok se ne završi zamjena ventila.

Ako su radijatorski i prigušni ventil već duži niz godina ugrađeni i u upotrebi na radijatoru, možda i nije
baš najbolja ideja da se ta zamjena odzračnih ventila vrši u toku sezone grijanja. Zna se desiti da gumeni semering u tim ventilima vremenom istrune i nakon
te intervencije prokaplje (posebno kod prigušnog venila). Zato bih u takvim slučajevima preporučio da se ta zamjena vrši izvan sezone grijanja.

Kontrola pritiska u zatvorenom sistemu i eventualno dosipanje vode u sistem

Ukoliko je vaš sistem grijanja na čvrsta goriva propisno napravljen, proračunati pritisak vašeg sistema
bi trebao biti obilježen na ekspanzionoj posudi, kao što je to opisano u dijelu Zatvoreni i otvoreni
sistem centralnog grijanja.
U tom slučaju je dovoljno korigovati proračunati pritisak, dosipanjem vode kroz slavinu na najnižem
dijelu sistema, što se može očitati na manometru.
Prilikom dosipanja vode u sistem, prvo napunite crijevo do vrha sa vodom, pa tek onda ga
priključite na slavinu od vodovodnog priključka! Na taj način ćete u sistem ubaciti manje zraka.
Nikada ne dosipajte vodu u zagrijani kotao! Ako je sistem ohlađen, a u kotlu još uvijek ima vruće
vode, uključite manuelno cirkulacionu pumpu na 15 – 20 minuta da se voda rashladi.
Ako nije izvršena korekcija pritiska u ekspanzionoj posudi, to možete i naknadno napraviti bez
skidanja ekspanzione posude slijedećim redosljedom:

- odredite pravilan pritisak za vaš sistem (pročitati gore navedenu temu za zatvoreni sistem),
- pronađite negdje na najdonjoj tački vašeg sistema grijanja mali ventil sa metalnim poklopcem kao na slici,
- pripremite jedno baštensko crijevo odgovarajuće dužine, kojim ćete moći ispustiti vodu izvan objekta, odnosno usipati vodu u sistem preko najbliže
vodovodne slavine (npr. priključak za vodu od veš-mašine). Na oba kraja tog crijeva treba čvrsto namontirati holenderske priključke od ¾ cola za priključivanje
na slavine,
- ispustite ili dospite vodu preko tog crijeva u sistem grijanja, tako da pritisak na manometru sistema pokazuje nešto manji pritisak od onog koji ste prethodno
izračunali za vaš sistem (dovoljno je za 0,1 bar - ne ispuštajte svu vodu iz sistema!),
- pronađite na ekspanzionoj posudi korekcioni ventil i nekim preciznijim manometrom za auto-gume naštelujte proračunati pritisak za vaš sistem,
- i na kraju dopunite sistem vodom kako bi se pritisak u sistemu izjednačio ili bio neznatno veći od pritiska u ekspanzionoj posudi (do 0,1 bar).

Opisani postupak je predviđen samo za male jednostavne sisteme centralnog grijanja na kruta goriva. Kod grijanja na neke druge energente, gdje se proces
regulacije grijanja vrši elektronski (npr. plinski kotlovi), ponekad je elektronika namještena tako, da blokira grijanje ukoliko je u sistemu pritisak manji od 1 bar.

Kod malih zatvorenih sistema grijanja na kruta goriva (bez toplotnih spremnika), zračni sastojci koji su bili rastvoreni u vodi, trebali bi u potpunosti izaći iz
sistema nakon prve sezone grijanja. Pošto je hlapljenje vode kod takvih sistema neznatno, dosipanje vode odnosno korekcije pritiska kasnije se mogu vršiti
svakih nekoliko godina (na nivou + / – 0,05 bara). Isto tako razlika pritiska u radu toplo / hladno je stalno konstantna. To je važno za rano otkrivanje
eventualnog curenja vode iz sistema ili oštećenja ekspanzione posude. U tim slučajevima već neznatni brzi pad pritiska od 0,1 – 0,2 bara može biti alarm da u
sistemu nešto nije u redu.
Na slici je manometar / termometar u jednom jednostavnom zatvorenom sistemu sa projektovanim pritiskom od 0,6 bara. Ta instalacija grijanja je napravljena
prije sedam godina, a prve godine je na tom sistemu vršeno par korekcija pritiska, dok se sistem nije stabilizovao. Nakon toga naredna korekcija je
napravljena prije dvije godine , dosipanjem vode za 0,1 bar pritiska, jer je kazaljka manometra kod hladnog sistema tada stajala nešto ispod 0,6 bara.
Kao što se vidi na slici, kazaljka manometra na hladno i sada blago prelazi projektovani pritisak od 0,6 bara. Ukoliko ne bude potrebe za nekakav remont,
ovakav sistem može da radi narednih nekoliko godina bez ikakvih korekcija pritiska.
 PRIPREMA DRVA ZA ZIMU I STVARANJE KONDENZACIJE U KOTLU CENTRALNOG GRIJANJA

Da bi se shvatila ova tema, potrebno je poznavati barem osnovne principe rada kotla za grijanje na drva, kao i
princip sagorijevanja drveta. Ova tema je malo opširnija, ali ću pokušati da to objasnim u najkraćim crtama.

Princip rada kotla za centralno grijanje na drva

Kotao centralnog grijanja na drva možete posmatrati kao jednu zatvorenu metalnu posudu, izuzetno
nepravilnog oblika, u čijoj sredini se nalaže vatra. U posudi se nalazi voda koja se zagrijava i preko polaznog
priključka na posudi odlazi u sistem grijanja. Prolazeći kroz sistem grijanja voda se rashlađuje i vraća natrag
preko povratnog priključka na posudi.
Posuda kotla je oblikovana tako, da vatra i vrući dim unutar kotla zagrijavaju tu posudu na što većoj površini.
Drugim riječima, što je ta površina veća, veći je i stepen iskoristivosti kotla. Kod kotlova visokog stepena
iskoristivosti, čak i rešetka na kojoj gore drva je izrađena od cijevi kroz koje cirkuliše voda, odnosno i rešetka je
dio te zatvorene posude.

Ko je nalagao običan šporet na drva, zna da se jačina vatre može grubo regulisati podešavanjem malog otvora
za dovod zraka, koji se obično nalazi na vratima ložišta.
Kod kotla za centralno grijanje na drva, koristi se isti princip regulacije jačine vatre. Razlika je jedino u tome, što se taj otvor za dovod zraka u ložište kotla
otvara i zatvara automatski, zavisno od toga kolika je temperatura vode u posudi kotla.
Kada voda u kotlu postigne zadanu temperaturu, poklopac regulatora ulaska zraka u ložište se zatvara i tada dolazi do nepotpunog sagorijevanja drveta u
kotlu. Topla voda se uz pomoć cirkulacione pumpe sprovodi kroz radijatore u sistemu, preko radijatora se hladi i ponovo vraća u kotao. Kako se voda u kotlu
hladi, termostat ponovo otvara poklopac regulatora zraka na ložištu i tada dolazi do potpunog sagorijevanja drveta u kotlu.
Ti ciklusi se ponavljaju cijelo vrijeme sve dok se kotao nalaže. Naravno sagorijevanje drveta u kotlu nije samo „crno-bijelo“, već ima i onih međufaza kada drva
gore jednim umjerenim intenzitetom. To bi bilo i najoptimalnije, ali je teško održivo zato što na sagorijevanje utiče mnogo raznih vanjskih faktora. Kod
potpunog sagorijevanja unutrašnjost dimnjaka se više zagrije i bolje „usisava“ plinove iz kotla. Isto se dešava i kada je veća razlika vanjske temperature i
unutrašnje temperature u okolini kotla. Različita drva, različite veličine isto tako gore različitim intenzitetom itd.

Stvaranje kondenzata u kotlu

Vrijeme nepotpunog sagorijevanja duže traje u prelaznom periodu grijanja, odnosno početkom i krajem zime. Kod nepotpunog sagorijevanja drveta dolazi
do pojave „suhe destilacije drveta“ i pri tome se stvara veliki broj raznih sastojaka. Za nas je ovdje najvažniji kondenzat, koji se razlaže na katran i octenu
kiselinu. Katran se koristi u industriji kao antikorozivno sredstvo, međutim octena kiselina nagriza metalne površine unutar ložišta kotla, posebno ako se
unutar ložišta pojavljuje u tečnom stanju.

Katran ne može dovesti do oštećenja unutrašnjih zidova kotlovske posude, ali može značajno smanjiti efikasnost zagrijavanja kotla. Naime tanki sloj katrana
koji u toku nepotpunog sagorijevanja nastane na zidovima ložišta, u fazi potpunog sagorijevanja djelomično izgori i ostavlja iza sebe tanak sloj gareži. Kod
slijedećeg ciklusa nepotpunog sagorijevanja, katran će se kondenzovati na taj sloj gareži, pa onda opet izgoriti. Izmjenama ciklusa potpunog i nepotpunog
sagorijevanja taj sloj gareži će postajati sve deblji, stvarajući pri tome nepoželjnu izolaciju između vatre i unutrašnjih zidova kotla.
Zato bi tokom zime trebalo povremeno uklanjati te naslage gareži struganjem sa žaračem ili nekim drugim prikladnim alatom, ili korištenjem
hemijskih sredstava koja su namijenjena za tu svrhu. Ako se čišćenje izvodi struganjem, dovoljno je samo skinuti grube naslage gareži, bez struganja
tankog sloja katrana sa zidova ložišta. Učestalost čišćenja naravno zavisi od količine katrana koji se kondenzuje u kotlu.

Stvaranje kondenzata u ovakvim kotlovima je praktično neizbježno, ali se njegov uticaj kao i količina može značajno smanjiti na više načina.

- što su drva bolje osušena, biti će i neuporedivo manje kondenzata, a posebno kiselinskih sastojaka,
- što se bolje dimenzioniše cijeli sistem, ravnomjernije će se rasporediti ciklusi potpunog i nepotpunog sagorijevanja drveta. Kod potpunog sagorijevanja
drveta sagorijeva odnosno isparava i kondenzat,
- pravilna izrada kotlovnice za kotlove koji su projektovani za takvu montažu.

Priprema drva za sezonu grijanja

Dosta ljudi koji imaju centralno grijanje na drva, najčešće iz materijalnih razloga zanemaruje pravovremeno obezbjeđivanje drva za zimsku sezonu. Ipak treba
računati na to, da je kod jednog dobro napravljenog sistema skoro nemoguće grijanje na sirova drva!
Kod sagorijevanja sirovih drva se stvara enormno velika količina kondenzata, koji vrlo brzo stvara velike naslage katrana i gareži u dimovodnim kanalima kotla
kao i u dimnjaku. Takav sistem bi se već na početku sezone grijanja začepio i trebalo bi ga čistiti možda i preko deset puta tokom jedne zime. Isto tako bi
kotao bio izložen velikom uticaju korozije i njegov vijek trajanja bi bio značajno smanjen.
Kada se vatra u vašem kotlu dobro razgori, možda primjetite nekakav čudan šuštajući zvuk iz ložišta, kao kada se prospe malo vode po žaru. Ako polako
otvorite vrata ložišta, možete primjetiti poneku cjepanicu kojoj na presjeku izlazi tečnost zajedno sa mjehurićima zraka. Nalaganje sa takvim drvima, sasvim
sigurno dovodi do povećane kondenzacije u kotlu.
Zato bi već krajem tekuće sezone grijanja trebalo početi sa pripremom drva za slijedeću zimu. Iscijepana drva bi trebalo skladištiti u dobro provjetravanim
drvljanicima ili pod nadstrešnicama, gdje bi bila zaštićena od atmosferskih padavina.
Bez obzira što kotlovi za centralno grijanje na drva imaju dosta veliko ložište, da bi se drva bolje osušila, režite ih i cijepajte isto onako kako bi to radili za
obični šporet na drva!

Par savjeta za riješavanje problema sa kondenzacijom u kotlu

Na početku bloga sam postavio jedan jednostavan način za izračunavanje potrebne snage radijatora u objektu. Prilikom montaže grijanja trebalo bi se držati
th proračuna, kao i snage kotla koja ne bi smjela biti mnogo veća od ukupne snage radijatora (najviše 15 – 20%). To je iz razloga kako bi se našao nekakav
„kompromis“ između vremena potpunog i nepotpunog sagorijevanja drveta.
Ako je kotao mnogo veće snage od ugrađenih radijatora, većinu vremena će raditi prigušeno u režimu nepotpunog sagorijevanja. Koliko god da su drva koja
nalažete osušena, u ložištu kotla će ipak doći do procesa suhe destilacije drveta i više ili manje će se stvarati kondenzat. To je zbog toga što se drva ne mogu
potpuno razgoriti, osim kod početnog dnevnog nalaganja i nakon svakog dopunjavanja kotla drvima. Na taj način ne mogu u potpunosti sagoriti niti sastojci
kondenzata.
U ovakvim slučajevima se često preporuča ugradnja toplotnog spremnika, kako bi se napravilo dodatno „toplotno opterećenje“ za kotao. Pri tome je
zamišljeno da kotao radi u režimu potpunog sagorijevanja, zagrijavajući istovremeno radijatore i vodu u toplotnom spremniku do određene temperature. Ta
zagrijana voda se iz spremnika kasnije preko sistema regulacije odvodi u radijatore za zagrijavanje objekta.
Neki tvrde da su kod ovakvih sistema ostvarili uštede kod potrošnje drva, u šta ja lično čisto sumnjam. Prilikom konstantnog potpunog sagorijevanja drva,
odnosno pri maksimalnom plamenu u ložištu, iskoristivost kotla je najniža jer velika količina toplotne energije odlazi kroz dimnjak! Kod ovoga su
izuzetak jedino pirolitički kotlovi kod kojih je način sagorijevanja drveta drugačiji (konstantan rad u režimu nepotpunog sagorijevanja) i gdje se odmah pri
ugradnji preporučuje i ugradnja toplotnog spremnika.
Uz nešto veću potrošnju drva, kod naknadne ugradnje toplotnog spremnika je potrebna komplikovana i skupa regulacija, a i pojavljuju se još dodatni problemi
koje sam ovdje već opisao u gornjem tekstu.
Jedan efikasan način za smanjenje kondenzacije kod prejakih kotlova je češće nalaganje sa manjom količinom drva, prije svega u prelaznim periodima
grijanja. Pri tome bi regulator protoka zraka trebao biti više otvoren, približno kao kada grijete objekat u hladnijem periodu. Taj način i ja koristim, pošto mi je
kotao jači za par kilovata od proračunate maksimalne snage koja mi je potrebna. Takav način nalaganja nije neki problem kod etažnih kotlova, ali nije baš
zgodan ako vam je kotlovnica izvan kuće.
Ako bi kotao za grijanje bio manje snage od snage radijatora, većinu vremena bi radio u režimu potpunog sagorijevanja, Ne bi bilo kondenzacije, ali bi
potrošnja drva bila mnogo veća nego kod nešto jačeg kotla. Također kod većih hladnoća objekat se ne bi mogao adekvatno zagrijati.
Zbog toga je najjeftinije i najjednostavnije riješenje - odabir kotla odgovarajuće snage.

Kod nepotpunog sagorijevanja octena kiselina je uglavnom u plinovitom stanju, dok se katran pojavljuje u gustom tečnom stanju. Prilikom otvaranja regulatora
protoka zraka, pojačava se vatra u ložištu i katran sagorijeva, a kiselinski plinovi se razgrađuju i izlaze kroz dimnjak.
Ukoliko se u režimu nepotpunog sagorijevanja voda u kotlu iz nekog razloga naglo rashladi ili je kotao konstantno izložen strujanju hladnog zraka, onda dolazi
do problema. Kiselina će iz svojeg plinovitog agregatnog stanja preći u tečno i kondenzovati će se u obliku kapljica na tim „hladnim“ nižim dijelovima ložišta.
Time započinje agresivno nagrizanje korozijom na metalnim površinama u ložištu.

To pothlađivanje vode je karakteristično za kotlove koji su smješteni u improvizovanim kotlovnicama, kroz koje je omogućeno strujanje vanjskog hladnog
zraka. U ekstremnim slučajevima može doći i do kondenzacije vlage iz zraka na vanjskim površinama kotlovske posude. Pri tome se pojavljuje voda oko kotla
i stiče se utisak kao da je kotao procurio.
U takvim slučajevima je neophodno oko kotla sanirati i izolovati zidove i vrata, ili ako se kotao nalazi u nekoj većoj prostoriji koja se ne može zagrijati,
jednostavno zidovima pregraditi kotao i time napraviti odvojenu prostoriju kao kotlovnicu.
Prilikom saniranja, kao i prilikom izgradnje nove kotlovnice (ako je sve potpuno zadihtovano), treba ostaviti negdje u gornjoj zoni prostorije mali otvor za ulaz
zraka, koji je potreban za pravilno sagorijevanje drveta u kotlu. Taj otvor može biti nešto manji od površine presjeka dimovodne cijevi na kotlu.

Naglo pothlađivanje vode može da se desi i kod etažnih kotlova na drva. Ja sam imao jedan takav slučaj, kada smo tokom zime na nekoliko dana imali veći
broj gostiju u kući. Inače smo navikli da su nam sva unutrašnja vrata u prizemlju otvorena. U tom periodu posjeta intenzivno se ulazilo i izlazilo na sva vanjska
vrata kuće i prizemlje se teško zagrijavalo. Tada sam pojačao grijanje na kotlu, međutim nisam uspio postići željenu temperaturu u prizemlju. U tom periodu,
pri izbacivanju pepela iz kotla sam primjetio enormnu količinu tečnog katrana, a i mala rešetka iza donjih vrata ložišta bila je sva žuta od korozije. Bio sam
prisiljen da uvedem „kućni red“ otvaranja i zatvaranja svih vrata u prizemlju i nakon toga više nije bilo kondenzacije.

Ova pojava se može jednostavno objasniti. Termostati (osjetnici termostata) koji regulišu protok zraka kroz ložište, ugrađuju se u gornju zonu kotla (na
suprotnoj strani od priključaka polaznog i povratnog voda) gdje je temperatura vode i najviša. Hladan zrak koji ulazi u objekat struji donjom zonom prostorije i
time se naglo rashlađuje donji dio posude kotla kao i radijatori. Ako kotao u tom trenutku radi u režimu nepotpunog sagorijevanja (termostat registruje
postignutu zadanu temperaturu vode), osjetnik termostata neće odmah reagovati i otvoriti poklopac za protok zraka. Time će biti spriječeno pojačavanje vatre
u kotlu, a donji dio kotla će se rashladiti ispod kritične granice. Tada kiselinski sastojci koji su bili u plinovitom stanju, prelaze u tečno stanje i slivaju se niz
zidove ložišta.

Naglo pothlađivanje vode u kotlu može se desiti i samo preko radijatora npr. prilikom zagrijavanja poslovnih prostora gdje se često otvaraju vanjska vrata kao
što su kafići, prodajni prostori i slično. U tim slučajevima bi trebalo pomoću četveroputnog ventila ili na neki drugi način obezbjediti, da se dio tople vode iz
kotla vraća na povratni vod i time povisi temperatura vode u donjoj zoni posude kotla.
Također se kod prvog jutarnjeg nalaganja preporučuje, otvaranje regulatora protoka zraka na maksimum, sve dok radijatori u sistemu ne postignu radnu
temperaturu. Uglavnom je dovoljno ostaviti kotao da radi do pola sata u tom režimu potpunog sagorijevanja, čime se spriječava kondenzacija u kotlu i podiže
temperatura unutar dimnjaka.

Nadam se da će oni koji imaju problem sa kondenzacijom u kotlu, u ovom tekstu pronaći razloge i riješenje svog problema.

Mješajući ventil - ima li smisla njegova ugradnja?

Mogli ste već primjetiti da u mojim shemama i tekstovima o izradi centralnog grijanja,
kod kotla nisam predvidio ugradnju mješajućeg ventila (u nastavku „miš ventil“ prema
njemačkoj riječi „mischventil“, mischen - miješati). Ugradnja tih ventila se preporučuje
posljednjih možda 10-15 godina, dok se u zadnje vrijeme njihovom ugradnjom već
uslovljava i garancija na kotao. Kao glavni razlog ugradnje navodi se „zaštita kotla od
kondenzacije“.
Taj ventil funkcioniše na način, da jedan dio vruće vode iz polaznog voda vraća natrag u
kotao, sa ciljem da se povisi temperatura vode koja se vraća iz radijatora preko
povratnog voda u kotao. Temperatura povratnog voda kod kotla prema najnovijim
„proračunima“ trebala bi biti 60 ºC ili viša.

Još prilikom izrade bloga shvatio sam da je to obična prevara, a sada uz već
mnogobrojna negativna iskustva uzrokovana ugradnjom tih ventila, mogu malo detaljnije
da se osvrnem na taj problem.
Uvijek kada pišem „kondenzacija u kotlu“, pod tim pojmom podrazumijevam prvenstveno kondenzaciju katrana. Katran ima visoku temperaturu tačke vrelišta,
pa samim tim i temperaturu kod koje počinje da se kondenzuje na unutrašnjim zidovima kotla. Zbog njegovog složenog hemijskog sastava i složenih uslova
prilikom njegovog nastajanja, nemoguće je precizno odrediti njegovu tačku vrelišta, ali možemo računati da se ona kreće od nekih 250 ºC pa sve do preko
400 ºC.
Drugim riječima, kada se steknu uslovi za suhu destilaciju drva u ložištu kotla (nepotpuno sagorijevanje), uz pomoć miš ventila možete održavati
temperaturu vode u kotlovskoj posudi i na samoj granici ključanja, ali kondenzaciju katrana nećete spriječiti !!!
A ako imate katrana u ložištu kotla, onda postoji i potencijalna mogućnost kondenzovanja octene kiseline, kao i drugih produkata suhe destilacije drveta.
Tačka vrelišta octene kiseline iznosi nekih 118 ºC, dok je tačka rosišta (kondenzacije) znatno niža i zavisi od mnogobrojnih faktora koji su vrlo promjenjivi u
haotičnim uslovima koji vladaju u jednom ložištu kotla prilikom sagorijevanja drveta.
Upravo iz tog razloga je nemoguće precizno odrediti temperaturu vode u kotlovskoj posudi, kod koje bi započela kondenzacija octene kiseline na
zidovima ložišta i dimovodnih kanala kotla!!!

Kao jedan jednostavan primjer, navesti ću temperaturne uslove koji su zastupljeni u mojoj instalaciji grijanja. Već na početku bloga naveo sam da je moj kotao
nešto jači nego što bi trebalo, a prosjek zimskih temperatura je posljednjih godina porastao, tako da je u mojem slučaju taj odnos snage i toplotnih gubitaka
objekta još nepovoljniji. Iz tog razloga realne temperature vrućeg voda kod mene većinu vremena ne prelaze 60 ºC (na kotlu nekih 70 - 75 ºC). Drugim
riječima, cijeli sistem većinu vremena radi u nekom niskotemperaturnom režimu.
Na povratnom vodu nemam ugrađen termometar, ali mogu pretpostaviti da se nakon podizanja temperature u cijelom sistemu, na njemu temperature kreću u
rasponu od nekih 25 - 50 ºC.
Bez obzira na tako niske temperature povratnog voda, normalnom upotrebom kotla nemam kondenzacije octene kiseline!
Prisustvo kondenzacije kiseline može se vrlo lako vizuelno utvrditi kroz crvenkaste fleke karakteristične za koroziju, koje se tokom nalaganja pojavljuju na
zidovima ložišta, kao i na „suhim“ limovima unutar ložišta i prostoru za prikupljanje pepela. Samo u par navrata smo imali kondenzaciju kiseline i to sam
opisao u gornjem tekstu, pod kojim uslovima je došlo do te pojave.

Kroz komentare sam već napomenuo da je moj kotao (Centrometal EKO-CET 23) procurio krajem pretprošle zime (2015/2016). Prilikom sanacije ložišta
ustanovio sam da se lim istanjio od njegove fabričke debljine 4 mm, do manje od 1 mm i to samo u zoni žara!
Da budem precizniji, to je jedna linija širine par centimetara kružno po cijelom ložištu, u visini nekih desetak centimetara od rešetke ložišta. Kada se ide od te
linije prema gore, isto nekih desetak centimetara, lim je tu već imao pristojnu debljinu od 3 - 3,5 mm. Ista stvar je bila i kod samih sastava cjevaste rešetke
(rosta) sa bočnim zidovima ložišta, što je bilo sasvim dovoljno da se tu navare novi komadi lima.
Takva pozicija oštećenja lima može se objasniti načinom nalaganja kotla. Naime kako bi smanjili kondenzaciju katrana, nalažemo kotao malim količinama
drveta, tako da su „udarne“ temperature prilikom nalaganja upravo u zoni ložišta gdje se lim drastično istanjio. Inače nikada ne izbacujem pepeo sa rešetke,
već na pepelu nalažem novu vatru, tako da je i ta zona žara malo podignuta. Da je kotao korišten „punim kapacitetom“, pretpostavljam da bi površina
oštećenog lima bila mnogo veća.
U svakom slučaju oštećenja lima pokazuju da njihov uzrok nije kondenzacija već kontinuirano izlaganje visokoj temperaturi, tako da se taj uzrok
može pripisati isključivo kvalitetu i debljini lima od kojeg je izrađeno ložište kotla!
Kroz razne kontakte došao sam do informacije, da kotlovi ovog modela traju oko 5 - 10 godina, tako da je ovaj moj kotao trajao i jednu sezonu duže od tog
najdužeg roka.
Detaljnije o staroj posudi i izradi nove kotlovske posude možete pročitati u temi „Izrada kotlovske posude - 1.dio" (u nastavku ima i drugi dio).

Poslije svega što sam naveo, mogao bih npr. pokušati eksperimentom da utvrdim, kod koje temperature vode na povratnom vodu mojeg kotla počinje
kondenzacija kiseline? Onda nakon jednog mjerenja dođem recimo do podatka da je to temperatura od 21 ºC.
Da li taj podatak može biti relevantan? Naravno da ne može, ali je još manje relevantan podatak da je to temperatura od 60 ºC ili viša. Temperatura vode u
kotlovskoj posudi je samo jedan manje bitan faktor od par važnijih faktora koji mogu uticati na kondenzaciju kiseline u kotlu. Gore sam već naveo najvažnije, a
to su dobro osušena drva i topla prostorija u kojoj se nalazi kotao.
Ako su ta dva uslova ispunjena, pri normalnoj eksploataciji grijanja temperatura vode na povratnom vodu kotla može biti daleko niža od 60 ºC i
svaka ugradnja miš ventila u tom slučaju postaje besmislena! Da bi se održavala odgovarajuća temperatura vode u kotlu, sasvim je dovoljan
termostatski prekidač za uključivanje i isključivanje cirkulacione pumpe!

Osim što je ugradnja miš ventila besmislena, da vidimo koje su još štetne posljedice njegove ugradnje?

Ako prilikom grijanja postavite miš ventil u položaj kod kojeg npr. 60% vode odlazi u radijatore, a 40% vode se vraća natrag u kotao, srazmjerno tome će se
smanjiti i protok vode kroz radijatore. Drugim riječima, pritisak vode kroz radijatorski krug se smanjuje i postoji mogućnost da najudaljeniji radijatori u sistemu
ostanu potpuno hladni. Ako pokušate dodatno balansirati radijatore, pa onda opet okretati miš ventil, doći će do potpunog debalansa sistema i može doći do
problema sa grijanjem kompletnog objekta.
To je i najčešći problem kod ugradnje tog ventila, a ako ste nasjeli na priču kako na povratnom vodu treba biti temperatura od 60 ºC ili više, možda ćete
pokušati potražiti pomoć na nekom tehničkom forumu koji se bavi ovom problematikom. Onda će se pojaviti „stručna ekipa“ koja će vam savjetovati da
ugradite još jednu pumpu u radijatorski krug, pa još hidrauličku skretnicu, pa možda i neki prestrujni ventil, pa i kakav nepovratni ventil, eto toliko da se nađe.
Da bi cijela ta skalamerija mogla uopšte funkcionisati, potrebna je naravno i regulaciona elektronika koja bi upravljala sa radom obje pumpe i naravno
dodatnim elektromotorom na miš ventilu. I dok bi trepnuli, iz džepa bi vam iscurilo nekoliko stotina eura, da bi pri tome imali jedan komplikovan sistem, kojim
ste u principu dobili jedno veliko - ništa.

Ako bi kakvim slučajem ipak uspjeli pronaći neki položaj ventila, kod kojeg bi grijanje bilo podnošljivo, a temperatura na povratnom vodu bi se koliko toliko
podigla, imali bi jedan inertan sistem koji bi mnogo sporije zagrijavao vodu do radne temperature. Neki tvrde da se ugradnjom miš ventila ostvaruju uštede u
gorivu, pa ako se to može nazvati uštedom, onda neka im bude.

Prilikom okretanja miš ventila i usklađivanja sa radom regulatora protoka zraka na kotlu, doći će do situacije da su periodi nepotpunog sagorijevanja duži,
nego kada ne bi bilo miš ventila. Samim tim ne samo da ne biste spriječili kondenzaciju, već bi ste je i povećali.

Može se desiti da neka neupućena osoba okrene taj miš ventil u položaj, pri kojem se potpuno premoštavaju ulazni i izlazni vod na kotlu i tada će
naravno doći do pregrijavanja kotla. Ako još ima nekakvih problema sa zaštitnim mjerama na kotlu, može doći do teških posljedica!

Zato ako ste već prinuđeni da zbog garancije na kotao ugradite miš ventil, preporučio bih da se taj ventil fiksira u potpuno otvorenom položaju,
odnosno kao da uopšte nije ni ugrađen. Na taj način ste ispunili uslove proizvođača kotlova, a taj miš ventil će služiti eto kao „garantni kupon“.
U tehničkom smislu, ugradnja miš ventila na kotlove ovakvih sistema grijanja predstavlja običnu budalaštinu, ali u komercijalnom smislu predstavlja i te kako
veliku dobit. Zato je ovo područje zbog velikog broja nepoznanica izuzetno pogodno raznim bjelosvjetskim „stručnjacima“ za manipulacije i lov u mutnom, a
sve sa ciljem ostvarivanja dodatnog profita firmama / korporacijama koje se bave proizvodnjom i distribucijom toplotne opreme.
(obrazloženje ove tvrdnje sa konkretnim primjerima možete pročitati na dnu ove strane u komentarima).

Očitavanje vrijednosti temperature i pritiska sa mjernih instrumenata u sistemu

Uglavnom na svim kotlovima za centralno grijanje, već su fabrički ugrađeni manometar i termometar za mjerenje pritiska i temperature vode u sistemu. Zbog
boljeg praćenja ta dva parametra, uobičajeno je da se ugrađuju još dodatni manometar i termometar negdje na polazni vod, a u nekim slučajevima i na više
tačaka u sistemu.
Dodatni instrumenti se ugrađuju tako, da su odmah uočljivi pri ulasku u kotlovnicu, odnosno pri pogledu na razvodni dio instalacije grijanja.

Prilikom mjerenja temperature kod zagrijanog

sistema, dolazi do razlike očitane temperature
između kotlovskog i vanjskog termometra (na
polaznom "vrućem" vodu). Kotlovski termometar
može da pokazuje i do 15 C višu temperaturu, ali
to ne treba da vas zabrinjava.
Oba termometra su vjerovatno ispravna, a do ove
pojave dolazi zbog pozicije gdje su smješteni
senzori termometara. Kotlovska posuda sa
vodom je izuzetno nepravilnog oblika, pa je i
cirkulacija vode kroz tu posudu dosta
neravnomjerna. U onom dijelu posude gdje je
cirkulacija vode najsporija, temperatura vode će
biti i najviša. Upravo na te tačke se montiraju
senzori kotlovskih termometara. Tako vanjski
termometar pokazuje realnu temperaturu vode
koja odlazi u radijatore, a kotlovski termometar u
tom trenutku pokazuje temperaturu vode u
najtoplijem dijelu kotlovske posude.
Kod hladnog sistema oba termometra bi trebalo
da pokazuju približno istu temperaturu.

Prilikom očitavanja pritiska u sistemu, također može doći do razlika između dva instrumenta. Međutim te razlike bi trebale biti minimalne i zavise od toga na
kojoj visini su montirani manometri. Ako su npr. dva manometra montirana na visinskoj razlici od 1 metar, donji manometar bi trebao pokazivati viši pritisak za
0,1 bar.
Isto tako na pokazivanje manometra utiče rad cirkulacione pumpe, pa se otklon kazaljke može smanjiti ili povećati za oko 0,1 bar, zavisno od toga kako je
manometar montiran naspram pumpe.

Inače pritisak vode u instalaciji grijanja se i kod otvorenog i kod zatvorenog sistema bazira na hidrostatičkom
pritisku vodenog stuba (svaki metar visine vodenog stuba – 0,1 bar pritiska). Shodno zakonu o spojenim posudama,
pravilo hidrostatičkog pritiska vodenog stuba važi u bilo kojoj tački jedne instalacije centralnog grijanja.

Kod otvorenog sistema se visina vodenog stuba mjeri od manometra, do visine nivoa vode u ekspanzionoj posudi. U
ovom slučaju manometri ne igraju neku bitnu ulogu, jer su promjene pritiska pri radu grijanja zanemarive.
Kod zagrijanog sistema visina nivoa vode u ekspanzionoj posudi može narasti za npr. 10 - 20 cm, što pretvoreno u
pritisak iznosi 0,01 - 0,02 bara, odnosno predstavlja veličinu koja se ne može ni očitati na gruboj skali manometra
grijanja.

Kod zatvorenog sistema se visina vodenog stuba mjeri od manometra, do najviše tačke u sistemu koja mora biti
ispunjena vodom. Tome se ubacivanjem vode u instalaciju dodaje još oko 0,2 bara pritiska, što je ekvivalentno kao da
ste na najvišoj tački sistema vertikalno montirali jednu cijev dužine 2 metra, koja je ispunjena do vrha sa vodom. Tada
možemo reći da je cijeli sistem „potopljen“, odnosno da je u potpunosti ispunjen sa vodom.
Voda se ne može kompresovati poput plina, pa se postavlja pitanje, kako se voda može „upumpati“ u zatvoreni sistem?
Jednostavno, skoro svaki element u instalaciji grijanja je više ili manje fleksibilan, pa se na račun neznatnog izobličenja
tih komponenti može ubaciti jedna manja količina vode, sve dok se ne postigne zadani pritisak (pri tome se
podrazumijeva da je cijeli sistem potpuno odzračen).
Prilikom zagrijavanja zatvorenog sistema voda se širi i pritisak u sistemu varira, iako ekspanziona posuda preuzima taj
„višak“ vode. Isto tako vrlo mali gubitak vode uzrokuje vidljivi pad pritiska vode u sistemu. Zato u ovom slučaju
manometri igraju važnu ulogu, zbog praćenja ispravnosti rada kompletne instalacije grijanja.

Regulacija vlažnosti zraka u prostorijama koje se griju radijatorima

 Prilikom rada centralnog grijanja, radijatori isušuju zrak u prostorijama koje se zagrijavaju. Previše
suh zrak u prostorijama može uzrokovati smetnje na disajnim organima, glavobolje i moguće još neke
druge zdravstvene probleme. Da bi se to izbjeglo, na radijatore možete zakačiti nekakve posude, u
koje se po potrebi usipa voda, koja će usljed zagrijavanja isparavati i vlažiti zrak.
Naravno, vrlo je važno i u kojem podneblju se nalazi vaš stambeni objekat. Kod nas su npr. zime vrlo
vlažne, tako da prikazane keramičke posude na radijatoru više služe kao ukras, nego što imaju
praktičnu funkciju. U krajevima gdje su zimi prisutni suhi sjeverni vjetrovi, svakako bi trebalo dodatno
ovlaživati prostorije.

Bilo bi poželjno da u prostorijama gdje se najviše boravi, osim sobnog termometra postavite i jedan higrometar. Tako možete
pratiti vlažnost zraka u prostoriji i održavati je u optimalnim granicama od 40 – 70 % vlage (na slici je primjer jedne klasične
kombinacije analognog termometra, barometra i higrometra).
Također bi bilo poželjno da se prostorije provjetravaju 2 – 3 puta dnevno, otvaranjem prozora ili vrata na par minuta, kako bi
došlo do potpune izmjene zraka u prostorijama. Na taj način će se izbaciti ustajali zrak iz prostorije, a zidovi se neće rashladiti.
Nakon zatvaranja prozora i vrata, temperatura će se vrlo brzo vratiti na onu prije provjetravanja, a boravak u prostoriji će biti
mnogo zdraviji i prijatniji.

Još nekoliko uobičajenih pitanja u vezi korištenja centralnog grijanja

- da li je dobro sušiti veš na radijatorima?

Ne ! Savremeni radijatori su konstruisani tako, da oslobađaju što više topline uz što manje vanjske dimenzije. Panelni i
aluminijski radijatori zagrijavaju prostorije na dva načina – isijavanjem topline sa prednje površine radijatora i konvektorskim
grijanjem, odnosno protokom toplog zraka kroz sredinu radijatora. Ako te radijatore pokrijete mokrim vešom, prekida se
strujanje zraka kroz sredinu radijatora i značajno se smanjuje njegova moć grijanja. U nekim slučajevima bi moglo doći čak i do
pregrijavanja vode u kotlu.
Kod klasičnih gusanih radijatora situacija je nešto drugačija, pošto nemaju konvektorskih površina. Međutim svako sušenje
veša na radijatorima uzrokuje i povećanu vlažnost zraka u prostorijama, što može dovesti do kondenzacije vode i stvaranja
buđi na zidovima.
Jedino se na cijevnim radijatorima u kupatilima može sušiti sitniji veš (uz češće provjetravanje kupatila), ali pri tome onda treba
računati na smanjenje temperature zraka unutar tih prostorija.

nastaviti će se...

________________________________________________________________________________________________________________________

Ako imate vremena, pročitajte još moje slijedeće blogove, koji doduše nemaju nikakve veze sa centralnim grijanjem, ali koji možda mogu djelomično
promijeniti neke vaše poglede na svijet.

Prvi blog je pod nazivom „Moguća teorija o teorijama zavjere“(link), u kojem se postavlja pitanje o porijeklu mikroprocesora i uopšte kompletnog informatičkog
okruženja u kojem živimo. Mislim da je blog prilično dobro argumentovan, sa smjernicama za one koji su raspoloženi za nekakvo dublje istraživanje te teme.

Drugi blog je pod malo dužim nazivom „Einzigartige Schnitzereien - Igor Pesocki - Skulptur im Bild“, što u prevodu znači „Jedinstveni duborezi – Igor Pesocki
– skulptura u slici“ (link). Taj blog je dvojezičan (njemački i srpsko-hrvatski) i nije komercijalnog karaktera, odnosno izloženi radovi se ne mogu kupiti, niti se
mogu praviti po narudžbi.
Navedeni link vodi pravo u moju galeriju radova, odakle se klikovima jednostavno može doći na linkove, koji detaljnije objašnjavaju faze izrade nekih od mojih
pojedinačnih radova.
Broj komentara: 55:

maja 13. travnja 2016. u 22:18

-Drago mi je da sam pronašla sve o centralnom krutom gorivu, sve mi je jasno, jedino dali ventili sa brojem 1 do 5 na radijatoru u proljeće kad se
prestane grijati dali se ti ventili moraju skroz zatvoriti. Unaprad hvala. Tomašić Ankica
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 14. travnja 2016. u 22:03

Pozdrav Ankice,
pošto se vjerovatno radi o termostatskim ventilima, bilo bi dobro da se nakon završetka sezone grijanja ostave do kraja otvoreni. Ti ventili
znaju ponekad zablokirati nakon dugog mirovanja ako su u zatvorenom položaju, tako da kod narednog zimskog nalaganja radijator s tim
ventilom ostane hladan. Taj problem se lako otkloni, ali zašto uopšte stvarati probleme?
Ako imate i koji obični radijatorski ventil, njih je najbolje jednom podesiti i ostaviti tako da stoji bez puno okretanja. Tako će gumeni semerinzi
u tim ventilima duže trajati, a posebno kod jeftinijih ventila te vrste.

Odgovori

Anonimno 7. studenoga 2016. u 21:03

Vrlo korisno štivo...sve sam proćitao u dahu, naravno jer imam problem sa kondenzacijom u kotlu i to velikom koja se odrazava i na sami
dimnjak.Nakon samo mjesec dana lozenja novi koao Buderus G211D pun je kondenza tekućeg i sada ne mogu postići temperaturu veću od 60 *C.
Trenutno grijem cca 80 m2 stambenog prostora,nagodinu ću cca 160m2 (dogradnja kata) iz kojeg razloga mi je serviser preporucio jaći kotao nego mi
trenutno treba. Ugradio mi je miš ventil koji je trebao po njegovom sprjećiti kondenzaciju u kotlu, ali kada podesim taj ventil na prigusni nacin tada u
sistemu dobivam max 40*C sto mi je nedovoljno da zagrijem prostorije. Dali pomazu nekavi stapovi koji se ubacuju u vatru za skidanje toga kondenza
sto mi je serviser preporucio...ili zasukati rukave ugrijati peć i skidati sve rucno koliko se moze? I dali imate neko rijesenje za ovo dok ne dogradim
objekt? Hvala. Ilija Kovacevic
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 9. studenoga 2016. u 13:22

Pozdrav Ilija,

Vaš komentar mi je iz nepoznatog razloga došao kao spam, pa ga zato nisam odmah uočio.
Kao što sam već napisao, u pogledu kondenzacije vrlo je važno instalirati kotao odgovarajuće snage prema toplotnim potrebama objekta.
Što se tiče ugradnje mješajućeg ventila, već sam o tome pisao u jednom komentaru u blogu. Ugradnja tog ventila je u većini slučajeva
obična zabluda, jer on niti štiti kotao, niti spriječava kondenzaciju u ovakvim slučajevima kao što je Vaš. Od ugradnje tih ventila profitiraju
jedino majstori i proizvođači te opreme, a krajnji korisnik kasnije uglavnom ima samo probleme.
U ovom slučaju, jedino što bih mogao preporučiti je da nalažete kotao češće sa manjim količinama drveta, ili ako postoji mogućnost da
obložite ložište kotla sa šamotnim ciglama. Pri tome bi trebalo da se nešto smanji snaga kotla, smanjlo bi se ložište, a cigle bi trebale
održavati dovoljno visoku temperaturu za sagorijevanje kondenzata.

Odgovori

Dragan Nastiasijevic 13. studenoga 2016. u 19:24

Добро је све ово, слично искуство имам.
Ковачевићу сте дали једино могућ савет, котлови су лоши, ја сам варени будерус пензионисао након 2 сезоне, смеће од котла.
Идем да видим остали садржај на Вашем блогу. Поздрав.
Odgovori

Anonimno 4. veljače 2017. u 18:43

Pozdrav, moj problem je vezan sa padom pritiska u sistemu centralnog grijanja.
Nova instalacija,pušteno u 10/2016 od strane majstora.naima majstor je prilikom puštanja u pogon i prvog loženja podesio pritisak na 1,3bar , no meni
taj pritisak svaki dan pada i moram dopunjavati sistem.
ujutro prije loženja na manometru pritisak je 0 bar,a kad grijanje radi bude max 0,4 bar, pa ,kad dopunim sistem iz odzračnog lončića izlazi zrak sto bi i
bilo u redu da se to ne događa svaki dan vec 4 mjeseca. kada prije loženja dopunim sistem na cca 1bar tada kod lozenja pritisak se popne za 1bar i
iznosi 2bara. moje pitanje je :odakle toliko zraka izlazi kad je odzraceno sve prvi dan(svi radijatori i lojtra u kupaoni i podno također) i zasto taj pritisak
toliko poraste kad nadopunim sistem.hvala Davor
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 4. veljače 2017. u 20:10

Ovakve i slične komentare po pravilu više ne objavljujem, iz jednostavnog razloga što za ovakve slučajeve ne mogu dati nekakav precizniji
odgovor, bez da vidim na licu mjesta instalaciju grijanja. Svaka instalacija grijanja je priča za sebe i uzroci za navedene probleme mogu biti
različiti.
Jedino što mogu preporučiti je da pročitate kompletan blog, sve sa komentarima i da na taj način eventualno pokušate pronaći uzrok vašeg
problema.
Prije svega trebali bi da pročitate teme „Zatvoreni i otvoreni sistem centralnog grijanja“ i „Korisne preporuke i detalji pri izradi centralnog
grijanja“. Ako to ne može pomoći, onda je najbolje da pozovete nekog majstora za centralna grijanja.
Svim ostalim čitaocima bloga sugerisao bih da u buduće ne postavljaju ovakva pitanja, jer neće biti objavljena, između ostalog i zbog
ograničenog broja komentara koje je moguće postaviti na jednoj strani.

Odgovori

Anonimno 8. veljače 2017. u 12:33

Poštovani,
Priličan sam laik za postavljenu temu ali mogu reći da sam sve pročitala i da trebam jedan mali savjet prije nego li pozovem predstavnike tvrtke koji su
postavili centralno kod moga oca. Znaci, centralno je na kruta goriva a peć je klasična, manja, ona koja se stavlja u kuhinju. Prve godine grijali smo se
fantastično i sve je besprijekorno radilo. Ove zime ne možemo temeraturu zraka podići više od 22 stupnja. Svi parametri koje ste vi ovdje naveli se ne
razlikuju sa našim...Pumpa je ispravna, temperatura vode se zagrije do 80 stupnjeva, voda cirkulira po radijatorima ali oni naprosto nisu vrući.
Ozračivali smo ih i opet ništa.
Možete li mi išta reći iz ovoga što sam vam navela...gdje bi mogao biti problem?
Puno hvala...Pozdrav!
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 8. veljače 2017. u 18:19

Za razliku od prošlih godina, ova zima je imala perioda sa ekstremnim hladnoćama i to u cijelom regionu. Kada se pravi proračun potrebne
snage grijanja, po pravilu se uzima nekakav prosjek vanjskih zimskih temperatura. Normalno ako vanjske temperature padnu značajno
ispod nekih uobičajenih temperatura za zimski period, biti će i poteškoća oko postizanja odgovarajuće temperature u objektu koji grijete.
Ako vam je za utjehu, ni mi nismo mogli zagrijati prizemlje kuće u vrijeme onih ekstremnih hladnoća niti za pola stupnja više od 22 C, iako
smo tjerali temperaturu na kotlu skoro do maksimuma. Kotao nam je nešto veće snage nego što bi trebalo, ali su radijatori veličine koja je
određena proračunom za nekakve normalne zime. Ovdje su inače blage zime i ljudi ne pamte da je tako dugo vanjska temperatura bila
tokom cijelog dana ispod nule, a u noćnim satima i ispod -15C.
Naveli ste da vam radijatori nisu vrući kod neke više temperature vode u kotlu. Naravno ovako imam premalo podataka, da bih mogao nešto
preciznije zaključiti. Ipak možda se radi o preslaboj cirkulaciji vode kroz sistem, zbog toga što su prigušni ventili na radijatorima previše
zavrnuti. U tom slučaju je dosta velika razlika u temperaturi između gornje i donje zone radijatora.
Možete pokušati odvrnuti prigušne ventile na radijatorima za koje smatrate da su hladniji za 1 – 2 kruga. To se radi kada je sistem zagrijan i
pumpa uključena, kako bi odmah ustanovili evn. promjene nakon odvrtanja. Morate samo paziti da se taj ventil ne odvrće do kraja, jer se
nekada zna desiti da unutrašnji navoj ispadne vani, a onda imate poplavu ispod tog radijatora. Ako niste potpuno sigurni da to možete sami
napraviti, onda je ipak bolje da pozovete nekoga ko je to već radio na svojem grijanju ili pozovite majstora za centralno grijanje.
Ako imate slučajno ugrađen mješajući 4-putni ili 3 putni ventil, onda je moguće uzrok problema to što nije pravilno podešen. U tom slučaju
morate se obratiti onome ko ga je ugradio za upute kako se s time rukuje, a ja sam načelno protiv ugradnje takvih ventila kod kotlova na
kruta goriva.

Odgovori

Anonimno 23. rujna 2017. u 12:25

Poštovanje. Prvo pohvale na vaš blog. Ovako čitajuči vaš blog ustanovio sam da mi uopče majstor nije poštelao pritske u sistemu i ekspanzionoj
posudi. Poštivajuči vaše upute narihtao sam pritisak u sistemu na 1.3 bara ali na posudi mi je tlak oko 1.5 bar. Ako radim korekciju pritiska u
ekspanzionoj posudi pada mi ili raste tlak u sistemu centralnoga grijanja i uvijek je ta razlika od 0.2 bara. Inače problem mi je ustvari kad se ugasi
cirkulaciona pumpa pri radnoj temperaturi peči (oko 60-70 stupnjeva) da se čuje određeno brujanje u cijevima sa malim podrhtavanjem cijevi u blizini
peči.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 23. rujna 2017. u 22:14

 Ako ste pravilno podesili pritisak u sistemu, znači da bi visina od manometra do najviše tačke vašeg sistema koja je potopljena u vodi
trebala iznositi nekih desetak metara.
U komentaru mi nije baš jasno o kakvom se padu ili rastu pritiska radi, ali u svakom slučaju bitno je da razlika pritiska između hladnog i
zagrijanog sistema bude što manja.
Što se tiče brujanja u cijevima, razlog za to može biti banalan kao npr. da neku cijev od grijanja dodiruje nekakav uređaj koji je uključen i
prenosi preko cijevi vibracije na cijeli sistem. Možda je uzrok prisustvo zraka u kotlu. To je teško reći, sve dok se na licu mjesta ne bi
pogledalo o čemu se radi.

Odgovori

Unknown 21. prosinca 2017. u 00:26

Ovo je odlično,zanima me pojašnjenje o mješaču vode koji je ugraďen u sistem, a koji je spojen na odlaznoj cijevi sa dolaznom. Postavljen je odmah
iza peći i zanima me podešavanje njegove uloge. Mješačova skala iznosi podioke - crtice od 1 do 10. Koji je omjer najbolji,odosno Jel korisna upće
njegova uloga.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 21. prosinca 2017. u 02:56

Vjerovatno mislite na mješajući 3-putni ili 4-putni ventil, čija se ugradnja u sisteme centralnih grijanja na kruta goriva preporučuje posljednjih
možda 10-15 godina.
Već sam pisao nešto o tome u par komentara kroz blog i smatram da je to obična prevara sa ciljem da se poveća prodaja te ventilske
tehnike, a uz to kasnije i razne regulacione tehnike za te ventile koja uopšte nije jeftina.
Uloga tih ventila bi trebala biti da vraćaju jedan dio vruće vode iz polaznog voda kotla u povratni vod, kako bi se navodno kotao zaštitio od
„previše hladne“ vode koja se vraća iz radijatora. Tu se spominje sve od nekakve zaštite od „toplotnih šokova“, pa do spriječavanja
kondenzacije u kotlu. Ti „toplotni šokovi“ predstavljaju notornu glupost, a što se tiče kondenzacije, već sam pisao o tome u kojim uslovima
ona nastaje. Najčešći uzrok kondenzacije su sirova drva i predimenzionisani kotao. U takvim slučajevima možete ugraditi i deset mješajućih
ventila, ali to neće spriječiti kondenzaciju. Stariji iskusni majstori to dobro znaju i izbjegavaju ugradnju tih ventila, jer krajnji korisnici s tim
ventilima uglavnom imaju više problema nego koristi.
Ljudi su zaboravili da su kotlovi i bez mješajućih ventila nekada trajali po 30-40 godina i više. S druge strane, ti isti mješajući ventili postoje
vjerujem već više od 50 godina u prvobitnom obliku kao i danas, samo su u sistemima grijanja imali drugačiju ulogu. Odjednom se neko
sjetio kako to treba ugrađivati i to na kotlove koji danas traju 10 ili u vrh glave 15 godina.
Neko će mi možda zamjeriti kako ja kao laik dajem takve procjene, dok su neki tamo školovani inžinjeri iz te struke, došli do tih njihovih
spektakularnih saznanja. Moj kotao je procurio krajem pretprošle zime, sanirao sam mu ložište, pregurao prošlu tešku zimu i danas se još
grijem na njega. Analizirao sam kompletnu situaciju i krenuo da pravim kopiju moje kotlovske posude uz manje izmjene, uzevši pri tome sve
dimenzije posude u milimetar. Kada sam izračunao zapreminu posude, došao sam do podatka da ona iznosi nekih 29 litara. Na pločici sa
tehničkim podacima na kotlu, u svim brošurama i linkovima za taj model kotla već godinama stoji podatak da je njegova zapremina 37 litara.
Gdje se to „izgubilo“ tih 8 litara i kakvi su to inžinjeri koji nisu u stanju izračunati tako banalnu stvar kao što je zapremina kotlovske posude?
A zašto kotlovi kratko traju? Odgovor se može naći u brošuri za „BOSCH“ kotlove iz serije „Solid 2000 B“, koji se inače favorizuju na jednom
forumu kao najbolji koji se mogu naći na našem (regionalnom) tržištu.

https://www.bosch-climate.rs/files/Katalog_cvrsto_gorivo-2016-web1_RS.pdf

Obratite pažnju na 3. stranu pdf-a tačka 3. sa opisom „kotlovskog“ lima oznake S235JRG2 odnosno 1.0038 (da dodam JUS Č 0361). Dakle
radi se o najobičnijem KONSTRUKCIONOM limu, a ako to može da radi jedan „BOSCH“, zašto ne bi mogao npr. „Centrometal“, „Alfa-plam“
ili neka druga firma u regionu, da sada ne nabrajam.

Anonimno 28. siječnja 2018. u 21:44

Poštovani Igore,apsolutno ste u pravu što se tiče ugradnje mešnih ventila u zatvoreni sistem grejanja na čvrsto gorivo.Naime danima me
proganjala muka oko nestanka vode u sistemu grejanja,gde sam ja stalno tražio krivca na odzračnim radijatorskim ventilima koje sm već
oštetio i gde kaplje voda.Danas sam ipak ulovio famozno pritajenog krivca tome a to je MEŠ VENTIL koji je pritajeno unutar izolacije cevi
tople vode lio vodu sistemai koja je preko sunđeraste izolacije cevi odmah isparavala tako da sam ga primetio čitajuči vaš gornji članak. Da
napomenem da mi je pritisak u sistemu otišao na 3,5 bara a vidljiva temperatura kako sam je očitao na 130 stepeni i otvotio se sigurnosni
ventil peći kroz koji je šištala para. Mogu Vam reći da sam u mahu nestao iz podruma u koji je smeštena peć i odmah odvrnuo sve
zatvorene radijatore očekujući eksploziju peći.Na odzračnim ventilima je šištala para što dokazuje da su instrumenti ispravni.Moje grejanje
je u prvoj sezoni eksploatacije.
Dakle kako ste objasnili meš ventil je mesto na kome samo može biti stvaran opasan problem. Inače on je bio podešen na % od skale sa
deset podeoka-
SUTRA VRŠIM NJEGOVU DEMONTAZU.Hvala Vam na dobronamernom savetu koji sam nažalost tek danas pročitao

Igor Pesocki 29. siječnja 2018. u 01:37

Ovo baš i nije najbolji primjer koji bi pokazao nefunkcionalnost ugradnje mješajućeg ventila na kotao, već se tu ipak radi o aljkavosti onoga
ko je pravio to grijanje. Prije puštanja grijanja u rad trebalo je napraviti probu cijelog sistema pod pritiskom, onako kako sam to opisao u
blogu, a majstor je bio dužan objasniti kako taj miš ventil funkcioniše. Ako ste u to neupućeni, može se desiti da se taj ventil okrene u
položaj kod kojeg se premoštavaju ulazni i izlazni vod kotla i onda imamo ovo što ste gore opisali.
Zato bih ovom prilikom još jednom pokušao objasniti potpuni besmisao ugradnje tih ventila, iako proizvođači kotlova sve više počinju
 uslovljavati garanciju na kotao ugradnjom miš ventila, što ja doživljavam kao najobičnije reketiranje!!!

Kao glavni razlog za ugradnju miš ventila navodi se spriječavanje kondenzacije u kotlu. Kondenzacija katrana, kiselinskih i ostalih produkata
suhe destilacije drveta nastaje isključivo u momentu kada u kotlu imate NEPOTPUNO SAGORIJEVANJE! A do nepotpunog sagorijevanja
dolazi, kada se poklopac regulatora ulaska primarnog zraka u kotao usljed dovoljno zagrijane vode zatvori! Pri tome će se vatra u kotlu
prigušiti usljed smanjenog dotoka kisika, temperatura unutar ložišta će se smanjiti i kada padne ispod neke granice (mislim da je to nekih
400-450 C), u takvim uslovima započinje proces suhe destilacije još nesagorijelog drveta. Katran koji nastaje u tom procesu može da se
zalijepi na zidove ložišta, manjom mjerom na zidove dimovodnih kanala i jedan dio da se slije u prostor za prikupljanje pepela. Štetni
kiselinski sastojci su tada uglavnom u plinovitom stanju i polako izlaze preko dimnjaka vani, onoliko brzo koliko poklopac ulaza primarnog
zraka dozvoljava cirkulaciju zraka kroz kotao. Količina katrana, a posebno kiselinskih sastojaka ovisi o tome KOLIKO SU DRVA OSUŠENA!
Ako bi došlo iz nekog razloga do podhlađivanja zidova ložišta kotla, kiselinski sastojci bi se kao i katran počeli slivati na dno kotla. E sad se
vrše manipulacije oko toga, kolika je temperatura vode potrebna u kotlu da se to ne desi?
Prvo je počela ugradnja termostatskog prekidača za cirkulacionu pumpu koji bi se podesio da uključuje pumpu na nekih 65 C, a isključuje
na nekih 60 C, sa čime se u principu slažem, ako ništa drugo onda zato da se pumpa rastereti od neprekidnog rada. Naravno realne
temperature u donjoj zoni kotla su pri isključenju pumpe dosta niže od 60 C. Onda se krenulo sa ugradnjom miš ventila kako bi se ta
temperatura još povećala i to u cijelom kotlu. Prema „nanovijim saznanjima“ temperatura vode na povratku u kotao bi trebala biti 60 C ili
viša, pri čemu bi u najtoplijem dijelu kotla dostigla maksimalnu radnu temperaturu za koju su većina kotlova projektovani.
I šta se onda dešava? Tim igranjem sa regulatorom protoka zraka u kotlu, imati ćete upravo duže periode nepotpunog sagorijevanja, a
kondenzaciju naravno nećete spriječiti! Ako još koristite sirova drva, kiselinski sastojci će biti u tolikoj koncentraciji da će nagrizati i kotao i
dimnjak, bez obzira što su u plinovitom stanju.

Prilikom sanacije ložišta mojeg kotla, ustanovio sam da nedostatak miš ventila u mojoj instalaciji nema apsolutno nikakve veze sa
oštećenjima na limu, iako imam kondenzacije u nekakvim prihvatljivim granicama. A o poremećajima hidrauličkog balansa u sistemu zbog
ugradnje miš ventila moglo bi se još pisati, ali o tome nekom drugom prilikom.

Odgovori

Nebojsa Rondovic 3. ožujka 2018. u 11:36

Samo da se zahvalim. Sve mi je jasno. Već primjenjujem.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 6. travnja 2018. u 20:21

Pošto sam prije nekoliko dana napravio dopunu gornjeg teksta, a vezano za ugradnju mješajućih ventila, napraviti ću još koji osvrt na tu
temu preko komentara, svjesno rizikujući možda i potpuno blokiranje ove stranice bloga.

Promoteri ugradnje miš ventila ni sami nisu svjesni štete koju može uzrokovati takva ugradnja, niti su upoznati sa procesima koji se odvijaju
u kotlu tokom nalaganja, a ovdje je jedan od takvih primjera.

https://www.caleffi.com/sites/default/files/file/01223_hr.pdf

Iz ovih tehničkih uputa miš ventila jednog od brendiranih proizvođača toplotne opreme izdvojio bih slijedeći tekst (strana 2. pdf-a), citiram:
„Drveno kruto gorivo sadrži promjenjivi postotak vlage ovisno o vrsti (cjepanice, pelete, briketi i otpilci itd.) i o načinu sušenja. Vodena para
se oslobađa tijekom faze sušenja krutog goriva u komori za izgaranje. Prisutnost hladnih zona u kotlu ili u dimnim cijevima može sniziti
temperaturu dimnih plinova do točke rosišta, što uzrokuje stvaranje kondenzacije. Vodena para kondenzira se na stijenkama kotla, zajedno
s čađi i dijelovima neizgorenih ugljikovodika sadržanih u dimnim plinovima, proizvode naslage i katran.“

U ovom vrlo „poučnom“ sadržaju nema niti riječi o suhoj destilaciji drveta, a sa druge strane saznajemo da katran nastaje miješanjem čađi,
vode i ugljikovodika.
Ovo je nešto slično kao da ja sada krenem sa teorijom kako drvo ne raste iz zemlje, nego nastaje miješanjem vode, pepela i biljnih sokova.
Dakle ovdje se ne radi o nekakvim pogrešnim podacima koje bi mogli evn. ispraviti, već o običnoj budalaštini koja se ne može čak niti
komentarisati.

Neki čak ne znaju niti elementarne principe hidraulike prilikom kretanja vode kroz cijevi grijanja, pa onda daju sheme za montažu miš
ventila, kod kojih je pumpa u radijatorskom umjesto u kotlovskom krugu grijanja. Jedan takav primjer imamo upravo u brošuri za „BOSCH“
kotlove (link gore u četvrtom komentaru od ovog, str. 10. pdf-a).
Kod takve montaže, temperatura povratnog voda može samo da se smanji, a nikako da se poveća. Doduše temperatura vode u kotlu može
da se poveća sve do pregrijavanja, ali na račun smanjivanja, odnosno prekidanja cirkulacije vode kroz kotao. Uostalom napravite na papiru
jednostavnu simulaciju kretanja vode kada je miš ventil sasvim otvoren, na pola prigušen i potpuno zatvoren. Ne trebate biti nekakav veliki
stručnjak za hidrauliku da bi ste shvatili u kojem smjeru bi pumpa tjerala vodu, odnosno da bi se voda u zadnja dva slučaja kretala u
radijatorskom krugu. Međutim autor te brošure u daljnjem tekstu pokazuje potpuno nerazumijevanje materije o kojoj piše, navodeći da se
dio vruće vode iz polaznog voda preusmjerava u povratni vod, što je kod ovakvog spajanja apsolutno nemoguće. Da bi sve to izgledalo
uvjerljivo, čak je priložena i fotografija kotla koji je spojen na takav način.

Ovo je samo jedan dio od „bisera“ koje možete pronaći na internetu vezano za ovu temu.

Odgovori
Krešo Bukvić 13. lipnja 2018. u 21:02
Na koju temperaturu bi bilo preporucljivo staviti cijevni ternostat. Majstori mi nisu ugradili mis ventil i rekli da ga drzim na 40 stupnjeva? Kotao je Senko
25 kw, a termostat se nalazi na cijevi kakvih 50 cm od izlaza tople vode iz kotla (sama duzina cijevi)
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 13. lipnja 2018. u 23:31

Što se tiče ugradnje miš ventila, mislim da sam u gornjem tekstu i komentarima već dovoljno obrazložio zašto to ne treba ugrađivati.
Što se tiče temperature vode koja se reguliše nalijegajućim termostatom, proizvođač vašeg kotla je predvidio da ona bude najmanje 60 C.
Pri tome bi trebalo da se računa temperatura koja se očitava na kotlovskom termometru. Međutim kada je temperatura na tom termometru
60 C, realna temperatura na izlaznom vodu kotla će biti nešto niža.
Majstori su vjerovatno mislili na temperaturu koja je obilježena na samom termostatu. Zato bi bilo najbolje da prilikom nalaganja kotla
sačekate da se temperatura na kotlovskom termometru podigne do 60 C i tada namjestite termostat da uključi cirkulacionu pumpu. Hoće li u
tom momentu uključenja na termostatu stajati 40 C ili nešto više, to nije toliko bitno. Prije početka podešavanja termostata postavite ga na
najvišu temperaturu.

Odgovori

Krešo Bukvić 14. lipnja 2018. u 06:01

Nazalost radi se o ugradbenom kotlu koji nema termometar
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 14. lipnja 2018. u 09:17

Ako nema kotlovskog termometra, znači da su tehničke upute koje sam čitao u vezi temperature u kotlu samo mrtvo slovo na papiru. Onda
postavite termostat onako kako su vam majstori rekli, nadam se da oni iskustveno znaju šta je najbolje za tu vrstu kotla i tu vrstu termostata
koje su ugradili.

Odgovori

Krešo Bukvić 14. lipnja 2018. u 09:34

Hvala Vam, sistem je završen neki dan pa smo samo jednom ložili za provjeru i po termometru na polaznom vodu koji su stavili majstori temperatura
nejde iznad 50 c. Morat cu pricekati zimu i lozenje pa se poigrati s brzinom pumpe i s cjevnim termostatom koji ukljucuje pumpu
Odgovori

Anonimno 3. studenoga 2018. u 20:20

Da pohvalim blog, odlican! :) Ako sam dobro razumeo pritisak u sistemu koji pokazuje ugradjeni manometar i ekspanzionoj posudi bice isti (Shodno
zakonu o spojenim posudama) kada se sistem pusti u rad?
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 3. studenoga 2018. u 21:21

Da, pod uslovom da je ekspanziona posuda montirana negdje u visini tog manometra. Ako nije, onda se za razliku visine po jednom metru
dodaje ili oduzima 0,1 bar.

Odgovori

Unknown 7. prosinca 2018. u 21:52

Poz sve pohvale za tekst
Odgovori

Unknown 22. siječnja 2019. u 22:12

Sve pohvale
Odgovori
Anonimno 1. veljače 2019. u 23:26
sistem gubi pritisak mesec dana za 8 h sa 2 bar na0 bar.expanzioni sud zamenjen i dalje isto se desava..majstor me ubedjuje da mi curi negde
instalacija ali svugde je suvo i svi radijatori su ispravni

Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 2. veljače 2019. u 10:54

Prvo treba provjeriti da li ima curenja sa sigurnosnog ventila. Ako je ugrađen samo goli ventil to je lako uočljivo, ali ako je sa njega
sprovedena cijev negdje do slivnika ili izvan objekta, onda treba provjeriti ima li vode na kraju te cijevi.

Ako je sigurnosni ventil u redu, temeljno očistite kotao iznutra i nakon toga uspite vodu u sistem pod pritiskom 2 - 2,5 bara. Nemojte nalagati
kotao, već ostavite sve to da stoji otvoreno neko vrijeme, sve dok pritisak u instalaciji ponovo ne padne. Ako je kotao negdje iznutra
procurio, to bi se trebalo registrovati na ovaj način.

Odgovori

Unknown 6. veljače 2019. u 15:46

Bravo я
Odgovori

Anonimno 9. veljače 2019. u 12:21

Poštovanje i pohvale za sve korisne savjete što se tiče centralnog grijanja. pa evo i pitanja. Imam Buderus kotao i nemam baš neka znanja o ovoj
temi. Dakle lik koji je montirao cijeli sistem, pumpu je montirao na povratni vod. E sad me zanima ima li to logike jer kod večine prijatelja koji koriste
grijanje kao moje pumpa je na polaznom vodu. Majstorov komentar je bio da u slučaju nestanka struje (što se prije često događalo) peć sama potjerati
vodu u sistem kroz polaz ako temperatura bude narasla. Hvala unaprijed na odgovoru.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 9. veljače 2019. u 14:35

Pumpa može da se montira i na polazni i na povratni vod, ali bih ja preporučio da se ipak stavi na povratni vod. To je čisto preventivno ako
bi došlo do pregrijavanja kotla, da pumpa nije izložena previsokim temperaturama.
Položaj pumpe nije toliko bitan kod gravitacione cirkulacije, već kako su postavljene i kojeg su promjera cijevi u instalaciji grijanja. Ponekad
takva cirkulacija ako je prejaka može biti štetna, jer se u kotlu ne može održavati odgovarajuća temperatura vode i teže je održavati željenu
temperaturu zraka u objektu koji se zagrijava.
Mi inače živimo u području gdje su nestanci struje već postali normalna pojava, pa sam bio prisiljen da ugradim inverter pretvarač struje kao
alternativno napajanje pumpe. Evo već je 14-ta sezona grijanja, a do sada nam se nikada nije aktivirao niti zaštitni termo ventil, a kamoli da
je proključao kotao.
O ugradnji pretvarača za struju imate nešto na strani „Korisne preporuke i detalji pri izradi centralnog grijanja“.

Odgovori

Anonimno 12. veljače 2019. u 15:41

Hvala na odgovoru. Blog je odličan, stvarno za svaku pohvalu. Samo nastavite tako
Odgovori

Anonimno 8. ožujka 2019. u 22:24

Zaista poučno,tek sad vidim koliko sam grešaka pravio,moje pitanje se odnosi na sljedeće:u ovom prijelaznom razdoblju kada dnevna temperatura
varira od 0-20 C, prije spavanja manuelno isključim pumpu iz struje dok je temperatura u kotlu 70,tako da ujutru, dok se supruga i ja spremamo na
posao a djecu vrtić, ne moram ložiti ponovo vatru već utikač utisnem u utičnicu pumpa toplu vodu(koja je sada 60-65C u kotlu) potjera u radijatore
kuća se malo ugrije i svi zadovoljni,međutim primijetio sam u višim dijelovima ložišta malo kondenzacije što do sada nije bio slučaj, nije kapljičasto više
je u stanju smole,koliko je to opasno za peć, pozzz
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 9. ožujka 2019. u 13:10

 Smola nije opasna za peć, dapače ona štiti metal od korozije. Tanak sloj smole ne predstavlja problem, ali kada se na zidovima ložišta taj
sloj usljed veće kondenzacije podeblja i djelomično sagori stvarajući plase tvrde gareži, onda je i efikasnost kotla manja. Te naslage
predstavljaju toplotni izolator između vatre i zidova ložišta, pa se toplotna energija teže prenosi na vodu u kotlu.
Kako god da nalažete kotao na kruta goriva, u njemu ćete uvijek imati naslage bilo da su one u obliku smole ili gareži. Zato se već u startu
preporučuje ugradnja kotla koji ima 10 - 15% veću snagu od potrebne, jer ne možete baš svaki dan temeljno čistiti unutrašnjost kotla.

Veću opasnost predstavlja to što potpuno isključujete cirkulacionu pumpu, jer bi se moglo desiti da dođe do pregrijavanja kotla.
Pretpostavljam da pred spavanje ubacite i još koju cjepanicu kako bi se duže održavao žar u ložištu.
Ne znam kako je inače spojena pumpa u vašem sistemu, ali bih preporučio da tu pumpu priključite preko nekakvog nalijegajućeg
termostata, koji bi bio podešen da se uključi kod maksimalne temperature vode koja je predviđena za vaš kotao. Pošto ste već zadovoljni sa
takvim načinom nalaganja, to bi bila samo sigurnosna mjera da ne dođe do pregrijavanja kotla.
O pravilnom električnom priključivanju pumpe možete pročitati nešto na strani „Korisne preporuke i detalji pri izradi centralnog grijanja“.

Odgovori

Željko Klasić 14. ožujka 2019. u 11:21

Pozdrav gospon Igor. Imam centrometal ovu pec eko ck p 30 i ovo je druga zima kako je koristim. Ložim na drva, nemam miš ventil, regulator propuha
sam narihto da je temperatura u kotlu oko 80° i nemam nikakvih problema sa kondenzacijom. Niti se stvara smola niti curi voda. E sada sam kupio
pelet set i majstor (ovlašteni) hoce da mi zgradi sve te raznorazne ventil, motoriče itd za što traži preko 7000kn koje ja ne dam. Pelet set znam i sam
namontirat. Zanima me hocu li imat nekakvih problema sa grijanjem ako samo ugradim taj set i porihtam regulaciju. Imam cijevni termostat koji sam
podesio da pali pumpu kad bude temp. kotla oko 60°.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 14. ožujka 2019. u 21:20

Pozdrav Željko,

Ne bavim se baš grijanjem na pelete, ali evo da pokušam odgovoriti.

Osnovno pitanje koje bi trebalo postaviti je, zašto bi uopšte bilo potrebno u ovom slučaju ugrađivati miš ventil?

Ako majstor tvrdi da to treba zbog spriječavanja kondenzacije, gore sam već naveo uslove koji moraju biti ispunjeni da bi došlo do iste. Da
bi došlo do stvaranja smole i eventualno kiseline u kotlu, neophodno je da imamo prisutnu suhu destilaciju drveta ili peleta kao drvne
prerađevine. Da bi došlo do suhe destilacije drvnog materijala, isti mora goriti u režimu nepotpunog sagorijevanja. Sada sami zaključite, da li
je moguće da peleti gore u režimu nepotpunog sagorijevanja uz strogo regulisano doziranje i paljenje te mase i dovoljan dovod zraka?
Što se tiče kondenzacije vode, to je jedan potpuno drugačiji proces od kondenzacije smole. Razni „eksperti“ potpuno banalizuju taj proces,
pa tumače kako se voda stvara i kondenzuje nekakvim isparavanjem iz drveta. Kada čistu vodu ili vodu u obliku rastvora (npr. morska voda)
izložimo zagrijavanju odnosno destilaciji, u tom slučaju kao destilat dobijamo vodu. Međutim ako izložimo destilaciji vodu koja je „ugrađena“
u organsko jedinjenje (npr. drvni sokovi), onda kao krajnji produkt dobijamo sve samo ne vodu. U ogrijevnom drvetu ima jedna zanemarivo
mala količina čiste odnosno rastvorene vode, koja pri ubacivanju drveta u ložište kotla vrlo brzo ispari i izađe kroz dimnjak.
Ipak tokom potpunog sagorijevanja drveta nastaje poprilična količina vodene pare, ali kao rezultat hemijskog procesa. Naime kada se drvo
izlaže visokoj temperaturi, ono se razlaže između ostalog i na ugljikovodike. Ugljikovodici tokom gorenja uz prisustvo kisika iz zraka daju
toplotnu energiju + H2O (vodenu paru) + CO2 (ugljični dioksid).
Iako se na ovaj način stvara veća količina vodene pare, tu činjenicu sam potpuno zanemario u gornjim tekstovima. To je jednostavno iz
razloga što se taj proces može izvoditi samo kod potpunog sagorijevanja drveta, kada su temperature unutar kotla najviše i vodena para se
u takvim uslovima uglavnom ne može kondenzovati, već izlazi kroz dimnjak vani. Ako bi se i desilo da se u nekoj zoni kotla u nekom
momentu kondenzuje manja količina vode (npr. kod prvog nalaganja na početku sezone), ta voda bi brzo isparila bez pričinjavanja nekakve
štete u kotlu.

Ako se kao razlog ugradnje miš ventila navodi temperaturna regulacija grijačih tijela, onda takva ugradnja ima smisla, ali pri tome treba uzeti
u obzir kompletnu instalaciju grijanja. Međutim prema opisanom, mislim da to kod vas nije taj slučaj.

Malo sam oduljio sa ovim odgovorom, ali to je dodatno objašnjenje za gornji tekst, koje će čitati i drugi korisnici ovog bloga.
I da rezimiram, mislim da ne bi trebalo biti nikakvih problema sa grijanjem bez miš ventila, osim u slučaju da u pelet setu postoji nekakav
temperaturni senzor koji bi se montirao negdje u donjoj zoni kotla ili povratnom vodu i koji bi mogao uticati na regulacioni dio. To vi bolje
znate, pošto kao što ste naveli, možete i sami ugraditi taj set. Pretpostavljam da će u tom slučaju i garancija na uređaj biti upitna.

Odgovori

Unknown 8. srpnja 2019. u 14:46

Igore. Pozorno sam pročitao sve i susreo se sa svim problemima o kojima ste vi opisivali. Slučaj sa pregaranjem lima na stražnjem dijelu kotla
Viessmann Vitolig 150 (piroliza). Ama baš svi uvjeti su bili zadovoljeni a pregorio je zadnji lim i Viessmann ne želi priznati da je problem u limu, a u
stvai hrpa žara stoji na tome mjestu i naliježe na lim. Da sam znao da će se to desiti sigurno bi nekoliko godina unazad na tome dijelu stavio šamotnu
ciglu, ali?!.
Idemo dalje, sada sam kupio Vitoligno 150 (pirolizu) i nanjoj su sve maneiz prve generacije ispravili (barem mislim), jer su stavili dodatne obloge
stijenki lima, sada je ventilator na izlazu iz peći (podtlak), lambda sonda radi pravilonog sagorijevanja zbog viška CO2, itd, itd. Jedino što sam htio
ugraditi je elektronika za miš ventile ali ste me malo razuvjerili i nisam odlučan da li da to radim ili ne, upravo iz razloga sporog zagrijavanja cijelog
sustava, ovako sam sam odredio neku srednju veličinu i tako stalno stoji.
Imam ugrađen Ladomat koji cirkulira vodu unutar kotla i pumpu uključuje elektr. kotla, a imam i nalijegajući termostat koji pali pumpe u dva kruga (ne
znam da li da ga skinem i pustim da se i te pumpe pale odmah kada i pumpa u Ladomatu,
Zanima me jedno konkretno pitanje a to je regulacija prigušnica u radijatorima, koliko one moraju biti otvoreni, da li je bolje da su više otvoreni kako bi
se toplija voda vratila u kotao ili hladnija. Ja ih više prigušim jer voda klokoće u njima, da li je to greška.
Sliku izgorenog kotla vam mogu poslati ali ne preko bloga jedino preko emaila
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 9. srpnja 2019. u 01:16

Vitolig 150 od 18 kW sam ugradio prije nekih desetak godina našim rođacima i u njihovoj odsutnosti povremeno sam nalagao taj kotao
praktično svaku zimu. Taj kotao sam ugradio bez toplotnog spremnika, Ladomata i ostale skalamerije, odnosno kao svaki drugi kotao na
drva ili kako neki vole reći „bosansko grijanje“. Kotao je do sada radio besprijekorno, a elektronika ugrađena u njemu dobro odrađuje svoj
posao. Time sam samo dokazao da priča o neophodnosti ugradnje toplotnog spremnika na takve kotlove nije tačna.
Ložište tog kotla je stvarno loše riješeno i tu nedostaje šamot na prednjoj i zadnjoj strani, koji bi trebao biti zarezan pod nekim nagibom, tako
da se napravi nekakav lijevak prema sapnici.

Tokom zime ne čistimo pepeo i nesagorijele ostatke iz gornje komore sa drvima, nego uvijek nalažemo novu vatru na pepelu. Katran i čađ
koji nastaju sagorijevanjem drva ne sagorijevaju u potpunosti pirolizom, već se talože do neke granice na dnu prednje i zadnje strane gornje
komore. Sloj tog taloga postigne debljinu od nekoliko centimetara i praktično štiti barem donju zonu lima od direktnog toplotnog isijavanja od
žara.
Ako se to ložište redovito čisti, onda je i realno očekivati da se lim na dnu ložišta brzo istanji, jer su temperature žara vrlo visoke kako bi
uopšte došlo do procesa pirolize. Međutim, u uputama za takve kotlove uvijek stoji, da treba koristiti dobro osušena drva, koja su odstajala
dvije godine. Mislim da neki olako shvaćaju takve upute i ne koriste propisana drva, što je kod ovakvih kotlova vrlo pogrešno! Naime, drva u
takvim kotlovima gore konstantno u režimu nepotpunog sagorijevanja (izuzetak je samo period potpaljivanja kotla) i ukoliko nisu dobro
osušena, u gornjoj komori se stvaraju kiselinski sastojci koji ubrzano nagrizaju lim.

Iz vašeg komentara nije baš jasno o kakvoj instalaciji grijanja se radi, pretpostavljam da imate ugrađen toplotni spremnik, jer osnovna uloga
Ladomata je veza između kotla i spremnika. Ako je to tako, onda bi elektronika na miš ventilima trebala da ubrza grijanje sistema, naravno
ukoliko ti miš ventili imaju ulogu temperaturne regulacije grijačih tijela.
Ja načelno preferiram jednostavne sisteme grijanja na drva sa što manje elemenata, a posebno elektronike. Složeni sistemi omogućuju
neke neznatne uštede i konfor prilikom grijanja, ali samo dok su funkcionalni i ispravni. A kada dođe do nekakvog kvara, tu mogu nastati
veliki problemi pa i teže havarije.

Prigušnice na radijatorima služe za balansiranje sistema grijanja, a više o tome možete pročitati na strani „Korisne preporuke i detalji pri
izradi centralnog grijanja“.

Odgovori

Anonimno 7. listopada 2019. u 00:55

Pozdrav, nedavno smo izradili etazno grijanje i imamo par nejasnoca.

Naime, naša pumpa centrometal peci se aktivira kada je temperatura na termostatau kotla 68 stepeni,onako kako je fabrički podešen, a temperatura
na cijevnom ( vanjskom ) termostatu iznosi do 90 stepeni i kada se pumpa aktivira, temp na tom cijevnom satu počinje padati do 60 stepeni otprilike.
Radijatori su naravno hladni sve dok se pumpa ne aktivira, a temp prostorije u kojoj se nalazi pec dostigne veliku temperaturu. Naime, par naših
prijatelja koji imaju istu peć kažu da se njihova pumpa aktivira na temp od 40 stepeni ( ne znam sad da li je to temp cijevnog ili kotlovskog termostata) i
njihov savjet je i da nama majstor, kao što je i njima,podesi na termosatu temp od 40 stepeni kao temperturu aktivacije pumpe, jer će nam se tako
radijatori brže grijati, a i desit će se manja potrošnja drva.

Pošto smo totalni laici po pitanju ovog grijanja, koji je vas savjet? Da li trebamo podesiti temperaturu aktivacije pumpe na 40 stepeni i zašto? Šta se
dešava u ovom slučaju? Ili ipak trebamo ostaviti da se pumpa aktivira na temp kotla od 68 stepeni i zašto ako trebamo?

Moje pitanje je potpuno laicki postavljeno, ali se nadam da ste me razumjeli sta zelim da saznam i koje su moje nedoumice :)

Srdacan pozdrav

Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 7. listopada 2019. u 19:58

Uobičajeno je da realna temperatura vode mjerena na izlazu iz kotla bude manja od temperature koju pokazuje kotlovski termometar, pa
zato sumnjam u ispravnost cijevnog termometra. Da bi na izlazu imali vodu temperature 90 °C, u najtoplijoj zoni kotla voda bi trebala biti
blizu tačke ključanja, što svakako nisu fabrička podešavanja.

Tokom nalaganja kotla, u njemu bi trebala biti odgovarajuća temperatura vode, kako ne bi dolazilo do kondenzacije vode unutar ložišta i
dimovodnih kanala. Kod prvog nalaganja kada je kompletna instalacija grijanja hladna, može se kondenzovati neka manja količina vode, što
sam već objasnio u jednom od gornjih odgovora. Kada voda u instalaciji postigne radnu temperaturu, kondenzacija unutar ložišta prestaje i
 ona voda koja se kondenzovala ispari.
Zato bi bilo dobro da kod kontinuiranog loženja u kotlu uvijek ostane nešto tople vode, kako bi se smanjila ta kondenzacija i ubrzalo
podizanje temperature sistema kod svakog narednog nalaganja.

Proizvođač kotla je podesio termostat da se otvara na 68 °C, međutim u praksi je to vrlo relativna veličina i zavisi od raznih faktora. U toku
gorenja vatre u kotlu, dok je cirkulaciona pumpa isključena, toplotno raslojavanje vode unutar jedne kotlovske posude je vrlo raznoliko
zavisno od njezinog oblika. Tako u dijelu posude gdje je postavljen temperaturni senzor termostata imamo temperaturu od podešenih 68 °C,
dok u nekom drugom dijelu posude temperatura te iste vode u tom trenutku može biti niža npr. za 10 - 15 °C ili više. Proizvođači toplotne
opreme uzimaju kao nekakvu referentnu temperaturu ispod koje dolazi do kondenzacije oko nekih 60 °C, što u praksi zapravo nije tačno. Ta
temperatura je dosta niža i do kondenzacije vode unutar ložišta i dimovodnih kanala neće doći već kod neke prosječne temperature vode
koja se vraća iz radijatora, naravno kada je u sistemu postignuta radna temperatura.

Što se tiče naglog porasta temperature u prostorijama nakon uključenja pumpe, to je uglavnom uticaj još uvijek dosta visokih vanjskih
temperatura. Kada dođe prava zima, onda više neće biti tih „toplotnih udara“. Možete pokušati malo eksperimentisati sa minimalnom
temperaturom uključenja pumpe, samo da ne dođe do curenja i zadržavanja kondenzovane vode unutar ložišta i dimovodnih kanala kotla.
Radijatori će se brže početi zagrijavati vodom nešto niže temperature, a potrošnja drva će zavisiti od toga koliko ćete drva ubacivati u
ložište. Da li se baš može ići do temperature od 40 °C, to već ne bih mogao komentarisati.

Odgovori

Unknown 26. listopada 2019. u 22:11

Postovani...hitno trebam odgovor tek napravljeno centralno na drva danas treci put nalozim pec i 2 sata nemoze podici temperaturu zovem majstora i
kaze pojacaj na 70 ok.potom cjeli dan grije normalno i sad navecer iza gdje je spojen dimnjak curi neka crna tekucina mirisa gara i to je prilicno
nacurilo u sistemu voda nije pala mozete mi odgovoriti sto je to i jel sve u redu
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 27. listopada 2019. u 01:30

Prema gore opisanom mogu zaključiti da imate veću kondenzaciju vode unutar dimnjaka, jer se dimnjak previše rashlađuje negdje sa
vanjske strane. To naravno nije u redu i trebalo bi napraviti termo izolaciju dimnjaka na izloženim vanjskim stranama.
Isto tako ako ložite kotao sirovim drvima, moglo bi doći do ove pojave.

Odgovori

Anonimno 4. studenoga 2019. u 08:32

Poštovani, našom greškom nam je proključao kotao. Majstor je ugradio ventile da peć izbaci vrelu vodu, a rashladi hladnom.Ali sada na tom odvodu i
dalje kaplje voda. Dali je to problem i može li se riješiti bez majstora?

Hvala
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 4. studenoga 2019. u 17:20

Prema ovim oskudnim podacima koje ste dali, moglo bi se zaključiti da imate peć bez ugrađenog izmjenjivača topline koji je namijenjen za
standardne zaštitne termo ventile, već vam je ugrađen dupli termo ventil tipa Caleffi 544. Takvi ventili nisu predviđeni da se ručno aktiviraju i
time iz njih izbaci nekakva nečistoća koja bi se eventualno zaglavila nakon aktiviranja. Možda se to može otkloniti rastavljanjem dijela
ventila iz kojeg izlazi kapilara za sondu, pa pritiskom sa unutrašnje strane da se aktivira ventil, bez vađenja vode iz sistema. Naravno
moguće je i da je došlo do nekakvog oštećenja ventila, što onda svakako zahtijeva vađenje vode, demontažu ventila, njegovu popravku ili
zamjenu.
Ovo je samo pretpostavka, a i posao za nekog iskusnog majstora, kako ne bi napravili poplavu u prostoriji gdje se nalazi peć. Bez obzira
imate li zatvoreni ili otvoreni sistem, uvijek je problem ako voda iz sistema negdje curi vani.

Odgovori

Unknown 4. studenoga 2019. u 09:47

Jako dobar blog. Zahvaljujem!
Odgovori

Unknown 6. studenoga 2019. u 20:26

Poštovani autore.Sve pohvale za blog.
Imao bih pitanje.Ugradio sam novi etažni kotao centrometal bio-cet 29.Zadovoljan sam kao mi za sada grije dvije etaže.Brzo postigne
temperaturu.Pumpu nisam priključio na njegov termostat već sam stavio cijevni i podesio da pali na 50C.Drva su suva, spremljena su već u proljeće
tako da su sigurno suva.Primijetio sam da ima dosta smole u ložištu i malo je i počela da curi dole u lužnicu.Da li je to zabrinjavajuće?Dimnjak mi je
solidan i izolovan je toplotnom izolacijom cijelom dužinom.I ako imate savjet kako da ložim tu svoju peć.
Hvala.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 6. studenoga 2019. u 23:10

Bez obzira koliko je dobro dimenzionisan kotao i cijela instalacija grijanja, u ovakvom prelaznom periodu grijanja, kada imamo dosta visoke
temperature za ovo doba godine, pojava smole u kotlu je skoro neizbježna. Jedini način da se ta pojava ublaži je da se kotao nalaže češće
sa malom količinom drva, samo toliko da se na dnu ložišta održava žar.

Mi smo također imali isti problem sa našim starim eko-cet kotlom, sve do ove godine kada sam konačno ugradio novu modifikovanu
kotlovsku posudu ručne izrade (teme „Izrada nove kotlovske posude 1. i 2. dio), a o tome ću pisati nešto više iduće godine kada završi
sezona grijanja. Doduše i sada nalažemo na gore opisani način, ali je pojava smole zahvaljujući šamotnim oblogama svedena na nulu.
Ne znam kakva je unutrašnja konstrukcija sadašnjih Centrometal etažnih kotlova, ali pretpostavljam da tu osim pokretne rešetke u ložištu
nema nekih bitnijih promjena. Bez obzira što je vaš kotao vjerujem još uvijek pod garancijom, ipak bih predložio da pokušate nekako barem
improvizovano ubaciti šamotne obloge u dno ložišta kotla. Ako imate određenih tehničkih znanja, to i nije nekakva velika investicija.

Mogu da iznesem nekakva preliminarna zapažanja o usporedbi stare fabričke kotlovske posude i nove posude, iako je prošlo samo nekih
mjesec dana „mršavog“ nalaganja:

- osim eliminisanja smole u ložištu i prostoru za prikupljanje pepela, količina pepela koju izbacim iz kotla se smanjila za više nego duplo.
- ranije je tokom nalaganja iz dimnjaka izlazio prilično gusti dim, a sada se vidi nešto dima samo kod potpaljivanja kotla, dok tokom
nalaganja dima skoro da i nema.
- nisam primjetio da se tempo zagrijavanja prostorija nešto bitno promijenio.

Iz navedenog se može zaključiti da je sagorijevanje drveta u kotlu sa šamotnim oblogama

neuporedivo bolje, pa uz to nakon sezone grijanja očekujem i mnogo manje gareži u dimovodnim kanalima i dimnjaku. Pretpostavljam da će
i potrošnja drva biti nešto manja, ali o tome mogu dati nekakvu ocjenu tek nakon nekog dužeg perioda eksploatacije grijanja.
Postavljanje šamotnih obloga će također značajno produžiti vijek trajanja kotla.

Mislim da bi bilo bolje kada bi spojili pumpu preko fabričkog termostata, jer bi njegova sonda trebala biti postavljena na optimalnom mjestu u
kotlovskoj posudi za razliku od cijevnog termostata. Ako ste to napravili samo zato da bi smanjili temperaturu vode kod uključenja pumpe, to
se može regulisati i na fabričkom termostatu, samo ga treba naći. Takav zahvat je doduše bolje napraviti kada istekne garancija na kotao.

Odgovori

Anonimno 10. studenoga 2019. u 22:08

Postovani, prvo da pohvalim ovaj blog i gomilu korisnih informacija koje sam pokupio jer se prvi put susrecem sa kotlom na drva i zatvorenim
sistemom grejanja u vkendici u koju sam se skoro uselio. Sporet, kotao koji sam zatekao je Alfa Plam 90 i ceo sistem sa pumpom i kompenzacionim
sudom funkcionise, u stvari pitam da li funkcionise. Naime, radijatori su vruci (ne vreli), pumpa na manometru pokazuje 0.6bara a temperatura vode na
izlazu max 45C. Radijatori i pumpa su ozraceni. Nigde ne mogu precizno procitati, za tu vrstu kotla koji je pottreban pritisak i koja potrebna
temperatura vode na izlazu iz kotla? Ako mi mozete odgovoriti , hvala unapred.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 10. studenoga 2019. u 22:50

Alfa plam 90 sa kotlom za centralno grijanje je peć dosta skromnih mogućnosti, barem što se tiče priključivanja radijatora. Maksimalna
radna temperatura je 90 °C, ali mislim da taj šporet to teško može postići, osim ako bi došlo do nekakvog zastoja na pumpi. Ako sa tom
temperaturom na izlazu od 45 °C možete adekvatno zagrijati prostorije, onda je to u redu.
Maksimalni radni pritisak za taj kotao je 2,5 bara, a o preciznijem podešavanju pritiska u zatvorenom sistemu, odnosno da li je to kod vas
korektno urađeno, možete pročitati u temi „Zatvoreni i otvoreni sistem centralnog grijanja“.
Ovdje je jedno tehničko uputstvo za taj kotao, osim ukoliko se ne radi o nekakvoj prerađenoj verziji običnog šporeta Alfa plam 90 bez
kotlovske posude.

http://www.alfaplam.rs/upload/Product/Files/2015_01/ALFA_70E_I_ALFA_90HE.pdf

Odgovori

Anonimno 26. studenoga 2019. u 00:10

Izrazito zanimljiv blog. Evo da i ja postavim pitanje. Imam zaštitni termo ventil koji mi je zlata vrijedan jer sam lake ruke kod loženja i dvaput mi se
aktivirao i spasio stvar. No, očito brže izbacuje vrelu vodu nego što ubacuje hladnu u sistem pa mi s 2.5 bara nakon što termo ventil odradi svoje, tlak
padne na 1 bar. Je li riječ o lošoj instalaciji ili bi problem mogao biti u nečem drugom? Ne razumijem zašto je to tako kada je tlak na vodovodnoj mreži
oko 4 bara. Zahvaljujem na odgovoru.
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 26. studenoga 2019. u 01:18

Pretpostavljam da je i kod vas riječ o ventilu Caleffi 544, koji je osmišljen kao nekakvo „solomonsko riješenje“ za kotlove koji nemaju
mogućnost ugradnje standardnog zaštitnog termo ventila. Po mom mišljenju, takav ventil bi trebao biti zabranjen za prodaju, jer po pravilu
voda koja se nalazi u instalaciji grijanja trebala bi biti fizički potpuno odvojena od sanitarne vode. Kod slabijeg pritiska ili nestanka vode u
vodovodnoj instalaciji, moglo bi se desiti da voda iz grijanja uđe u vodovodne cijevi i da korištenjem sanitarne vode dobijete nekakvo
trovanje. Svakako bi trebalo ugraditi nepovratni ventil između vodovodne instalacije i zaštitnog termo ventila.
U praksi se nisam susretao s tim ventilom, nego sam samo gledao njegov presjek na nekim linkovima. Iz toga se može zaključiti da je
nakon svakog njegovog aktiviranja neophodno korigovati pritisak u instalaciji, naravno kod zatvorenog sistema grijanja.
Što se tiče te razlike u pritisku, vjerovatno je ventil tako i projektovan, da ulazni protok bude nešto manji od izlaznog. To je i logično jer u
vodovodnoj instalaciji pritisak zna biti mnogo viši od dozvoljenog pritiska u instalaciji grijanja.
Nije jasno da li se radi o pritisku od 2,5 bara kod pregrijavanja kotla ili o podešenom radnom pritisku. U svakom slučaju pročitajte temu
„Zatvoreni i otvoreni sistem centralnog grijanja“.

Anonimno 27. studenoga 2019. u 16:34

Radi se o 2.5 bara podešenog radnog pritiska. Kod hladnog sistema je oko 2.2 Kuća je prizemlje i kat - zatvoreni sistem. Muči me zvuk koji
pumpa pušta kada termoventil ohladi sistem. Kao da je 1 bar prenizak tlak da pumpa kvaliteno tjera vodu kroz sistem.

Igor Pesocki 27. studenoga 2019. u 18:08

Taj pritisak je preko tri puta viši nego što je potrebno, pa bi bilo dobro da ga podesite onako kako sam to opisao u blogu. Pošto je tako visok
radni pritisak, onda je moguće da se istovremeno sa zaštitnim termo ventilom aktivirao i sigurnosni ventil. Kada se taj ventil otvori, onda se
iz sistema ispušta voda sve dok pritisak ne padne na 1 - 1,5 bara.
Svi ti zvukovi koji se javljaju nakon aktiviranja tog termo ventila su normalni, jednostavno ušla je velika količina svježe vode sa zrakom i
potrebno je odzračiti sistem isto kao nakon prvog punjenja instalacije vodom.

Odgovori

Unknown 28. studenoga 2019. u 17:45

Pozdrav Igore, imam Viadrus u22 32-35kw koji grije kuću od 150m2 u prizemlju, a peć je u garaži ispod.
Ono što me muči je to čišćenje, dimnjak moram čistiti svakih mjesec i pol dana i izvadima jednu kantu toga van. U peći je isto dosta neuredno, ložište
je puno kao neke kore dok one smole ima sa vanjske strane peći di su mala vratašca. Trenutno ima 11 radijatora po 8-9 članaka, drugu zimu će ih biti
još 5 kad završim jedan stan. Dali je ta peć prejaka ili će biti ok kad bude još tih 5 radijatora?
Koliko bi trebao biti pritisak u sistemu? Majstori su mi govorili 1.5-2 bara ali čitam da treba puno manje. Znači peć je ispod u garaži a to je ispod
radijatora manje od 2m visine. Kuća je sva prizemna.
Skoro sam išao staviti taj miš ventil jer su mi to neki predložili već ali nakon ovog vašeg teksta sam definitivno odustao. Akumulacijski spremnik
nemam. Drva su suha oko 10-12 mjeseci. Termostat za paljenje pumpe je namješten kad je na kotlu 60c, na polaznom vodu na termostatu je to nekih
40c.
Probao sam neki dan nešto zanimljivo što sam pročitao a to je da se drva u peći naslažu do gornjih vrata i da se vatra potakne sa gornje strane i
primjetio sam da to fino krene goriti i na dimnjaku izlazi puno puno manje dima nego što je to kad se loži kao i svi odozdo. Iapričavam se na malo
podužem postu ali eto muči me toliko toga, a majstori svako kaže svoje i na kraju znam ja više što pročitam nego oni
Odgovori

Odgovori

Igor Pesocki 28. studenoga 2019. u 22:10

Navedena peć je dosta jača nego što bi trebalo za kuću od 150 m2, tako da nije čudno što u ovakvom prelaznom periodu imate veliku
kondenzaciju katrana i ostalih naslaga. To sa brojem radijatora nije baš jasno, ali u svakom slučaju morate prethodno napraviti barem grubi
proračun toplotnih gubitaka objekta, da bi znali koja je potrebna optimalna snaga kotla za grijanje.
Za prizemne objekte je dovoljan pritisak od 0,5 bara, ali prethodno treba podesiti isti pritisak i u ekspanzionoj posudi, što je objašnjeno u
gornjem tekstu, kao i temi „Zatvoreni i otvoreni sistem centralnog grijanja“
Rado bih vam predložio da obložite zidove ložišta šamotnim pločama na nekih 25 - 30 cm od rešetke, ali pošto se radi o livenom kotlu sa
neravnim zidovima, mislim da bi to bio veći problem. Katran koji bi se kondenzovao u gornjoj zoni kotla slivao bi se na šamot gdje bi sagorio
u potpunosti, tako da bi prostor ispod rešetke bio čist. Jedino bi iznad šamota na zidovima ostalo nešto tvrde gareži, ali u mnogo manjoj
količini. Kada je bolje sagorijevanje onda bi se i dimnjak trebao manje prljati.
Što se tiče nalaganja odozgo, to možete primjeniti samo kod prvog dnevnog punjenja kotla. Ako primjećujete neke promjene na bolje, onda
nalažite tako. Kada prvo punjenje izgori, nastavite nalagati češće sa manjim količinama drva.
U ovom slučaju bi i akumulacijski spremnik riješio problem, ali se tu radi o dosta velikoj investiciji. Ako bi se već išlo u veće raskopavanje
sistema grijanja, jeftinija opcija bi bila skidanje jednog ili dva članka kotla, kako bi dobili optimalnu snagu za grijanje.