POKRET ZA AUTONOMIJU BOSNE I HEREGOVINE

O dnos sultana prema Bosni i mjere koje su provođene utjecale su na zbližavanje

bosanskih prvaka. Oni su shvatili opasnost koje im donose reforme, te stvaraju
zajednički front otpora protiv sultana.

Nezadovoljstvo je bilo izazvano:

 Surovim odnosima i podmitljivošću valija

 Velikim poreskim opterećenjima stanovništva
 Odvođenjem bosanske vojske na strana ratišta
 Prvođenjem Nizami-džedida

1826. nakon što je sultan ukinuo janjičare, Gradaščević je zaprijetio da će koristiti vojnu silu
kako bi potčinio svakoga ko se bude protivio sarajevskim janjičarima. Prekretnica za
Gradaščevća je nastupila završetkom Rusko-Turskog rata i potpisivanjem Mirovnog ugovora u
Jedrenama 14.09.1829. Prema odredbama traktata, Osmansko carstvo je moralo dati
autonomiju Srbiji. To je izazvalo dodatne proteste jer je Srbiji uz to dato i šest nahija koje
tradicionalno pripadaju Bosni. Zbog ovog se rodila želja, a time i pokret za autonomiju.

U periodu između 20.12. i 31.12.1830. Gradaščević je bio domaćin skupa bošnjačkih ajana u
Gradačcu. Mjesec dana kasnije, od 20.01. do 05.02.1831. održan je još jedan sastanak u Tuzli s
ciljem da se pripremi za pobunu.
Zahtjevi doneseni na sastanku u Tuzli:
 Obustaviti uvođenje Nizami-džedida
 Opozvati privilegije date Srbiji
 Dopustiti uvođenje autonomne vlasti u Bosni
 Na čelo Bosanskog ejaleta postaviti domaćeg čovjeka
 Godišnji porez Bosanskog ejaleta ograničiti na 4000 kesa

Za vođu pokreta je izabran Husein-kapetan Gradaščević. Sljedeći korak je bio održavanje

sastanka u Travniku, a kako je Travnik bio sjedište bosanskog pašaluka i vezira to je značilo
direktnu konfrontaciju sa Osmanskim vlastima. Gradaščević je od svojih podanika tražio da
pomognu okupiti vojsku te je 29.03.1831. krenuo u Travnik s nekih 4000 ljudi.
Došavši u Travnik, Gradaščević je bosanskom valiji Namik-paši predao svoje zahtjeve koje je on
odbio, nakon čega se zatvorio u travničku kulu i pozvao u pomoć braću Sulejmanpašiće. Nakon
kraće opsade, Namik-paša se predao i prešao je na stranu Bosanske vojske. Međutim, ubrzo je
pobjegao i sakrio se u Stolac kod Ali-age Rizvanbegovića. Porta je odlučila da slomi pokret
slanjem svih svojih snaga na čelu sa velikim vezirom Mehmed Rašid-pašom.
U bici kod Lipljana 22.06.1831. bosanska vojska je potukla osmansku i ponovo uputila svoje
zahtjeve veziru koje je on prihvatio. Gradščević se sa vojskom vratio u Sarajevo, gdje je sazvan
sabor na kojem je on izabran za bosanskog vezira. Time je i zvanično proglašena autonomija
Bosne, a Gradaščević je dobio prozvan „Zmaj od Bosne“.
Međutim, bosansku autonomiju nisu podržavali heregovački prvaci a slabljenju pokreta
doprinijelo je i razdvajanje bosanskih prvaka koje je podsticao Rašid-paša. Umjesto fermana
kojim bi Gradaščević postao bosanski vezir, sultan im je 1832. poslao ugovor za bezuslovnu
predaju. Odbijanjem tog ugovora, na Bosnu je poslana velika vojna sila. U odlučujućoj bici u julu
1832. nadomak Sarajeva, Gradaščević, izdan i napušten, biva poražen. Prebacio se u Austriju,
odakle je uručen Osmanlijama. Oni su ga prebacili u Carigrad gdje je 1833. umro pod sumnjvim
okolnostima. Hasan-aga se sa svojim odredima borio do augusta. 05.08.1832. i on se predaje i
taj datum označava kraj pokreta za autonomiju Bosne.
Neki od razloga propadanja pokreta su, kako navodi Muhamed Nametak, bili:
 Nedostatak političkog iskustva kod bosanskih vođa, koji su, nakon početnih pobjeda
stali i prokockali prednost koju su stekli tim pobjedama
 Izostanak podrške izvan zemlje, koju su imale kršćanske zemlje koje su se borile protiv
osmanske vlasti
 Izdaja Ali-paše Rizvanbegovića i njegovih saveznika, što znači da su unutarbosanske
suprotnosti olakale posao protivnicima bosanskog suvereniteta

STANJE NAKON SLOMA POKRETA ZA AUTONOMIJU

Slomom pokreta za autonomiju nastavljen je otpor reformama u BiH, čak i naredne dvije
decenije. Razlog tome je što je pokret bio prihaćen od svih slojeva društva, u njemu su
učestvovali i vojska i raja, seljaci i građani, bogati i siromašni. Porta je 1834/35. godine pripojila
2 nahije iz Zvorničkog sandžaka Srbiji, nakon čega je granica između Srbije i Bosne poprimila
današnji oblik. Jedna od posljedica ovog pokreta je bilo ubrzano provođenje reformi, što je
često omogućavano upotrebom sile. Međutim, svijest bosanskog stanovništva o posebnosti bila
je previše jaka da bi je Porta mogla silom oružja uništiti.

IZVORI:
1. Udžbenik historije za 3. razred
2. http://balkans.aljazeera.net/vijesti/husein-kapetan-gradascevic-borac-za-autonomiju-ili-
zastitnik-poretka
3. https://bs.wikipedia.org/wiki/Pokret_za_autonomiju_Bosne