1

Michelangelo (R. Salvini), plavim fontom Pope - Hennessy

Michelangelo kipar
- rođen 6. ožujka 1475. u Capreseu
O najveći broj podataka prema Condivijevoj biografiji nastaloj 1552 – 53. koju je osobno
potvrdio (ako ne i diktirao) majstor
O otac bilježnik, sudac, gradonačelnik (podestà), iako relativno siromašan
O Michelangelo je volio vjerovati da njegova obitelj vuče porijeklo od grofova Canosse
O Majka mu je umrla u 6. godini, a dijete je povjereno dadilji iz Settignana koja je bila kćer i
supruga kamenorezaca. (Michelangelova izjava o dadiljinom mlijeku i nadahnuću za
kiparstvo).
O U ranoj adolescenciji Michelangelo uči latinski kod Francesca da Urbino, no uskoro, prema
vlastitoj želji počinje učiti slikati, unatoč protivljenju obitelji.

- 1488. ulazi u radionicu Domenica i Davidea Ghirlandaia

O Ghirlandaio je upravo dovršio ciklus u Sta Trinita i započeo s oslikom kora Sta Maria Novella
 Lako slikarstvo s tendencijom prema velikim kompozicijama
 Ghirlandaio zadržava osjet za kompoziciju, ali obogaćuje i ilustrativni aspekt
polagajući pozornost na krajolik, okruženje i geste.
 Pod utjecajem Oltara Portinari (1483.) paleta mu se proširila, bogate čiste i svijetle
boje (ipak utjecaj na Michelangela, Sikstina)
O 1487. Filippino je potpisao ugovor za kapelu Strozzi u Novelli, a Botticelli je već dovrišio
mnoge od svojih sanjivih nostalgičnih slika. Mladi Michelangelo nije mogao vidjeti Filppina
na djelu pomažući Ghirlandaiu jer je ovaj već bio u Rimu (na sopra Minerva) i odložio radove
u Novelli.
 Ipak, vjerojatno je vidio Filippinove freske u Brancacci, Viziju sv. Bernarda u Campori,
i neka druga djela
O Masacciove freske vjerojatno su ostavile snažan dojam na Michelangela mnogo više nego
Filippino
O Pollaiuolo je zasigurno utjecao na M. Bitkom aktova i vjerojatno Mučenjem sv. Sebastiana za
kapelu Pucci. Vjerojatno ga je privukla zategnutost linije i kontraposti njegovih figura.
 Ipak, postoji podatak o M. procjeni da su Pollaiuolovi likovi "vreće oraha"
O Zagubljena je prva M. studija: Sv. Antun prema Schongauerovoj gravuri
O Narjanija sačuvana djela su kopije Giotta i Masaccia.
 2
O M. ima loše mišljenje o Ghirlandaiovoj umjetnosti jer odbija delikatan i nervozni senzibilitet
firentinskog slikarstva kasnog quattrocenta: njegov naturalizam epizode i ornamentalna
elegancija. Odgovara mu monumentalan, sintetični pristup ranog quattrocenta. Ipak, sjeti
se što kaže Freedberg u komentaru na obnovu fresaka na svodu Sikstine.
O Michelangelo je kod braće Ghirlandaio, prema Condiviju, 1488 – 90.

- Boravak kod Medicejaca, 1490 -92.

O Nakon nedovršenog trogodišnjeg ugovora kod Ghirlandaiovih
O Legenda o faunovoj glavi koja se Lorenzu toliko svidjela da je zamolio M. oca za dopuštenje
da mladić dođe živjeti na dvor Medici
O Uloga Granaccija
O Vrt Medici s antičkim skulpturama u kojem se majstor definitivno formira kao kipar
O PH tvrdi da je boravak u vrtu Medici, tj. činjenica da su tamo učenici slobodno proučavali
antičku zbirku Medici, bitan za formiranje Michelangelovog stila u dva smisla
 Započeo je svoj umjetnički put bez ograničenja zadanog učiteljevim stilom kao ni
zadanom tehnikom. PH naglašava empirijski pristup Akademije u vrtu Medicejaca
 Freedberg: Michelangelo antiku percipira ne samo kao depo naturalističkih recepata
ili rječnika citata, već kao duhom prožetu umjetnost
 Michelangelo je zarana usmjeren ka konceptu vizualnih umjetnosti kao isključivo
intelektualnoj aktivnosti.
 Freedberg ističe i literarne aspekte tog humanističkog kruga
 No osim snažnog upliva neoplatonizma važno je primjetiti i kasniji
Savonarolin utjecaj

- MADONNA DELLA SCALA, CASA BUONAROTTI, 1489 - 92.

O Ikonografski koncept odnosi se na Djevičin naslov "scala Dei"
O Gospa udaljena i zamišljenog pogleda odskače od tipičnog humaniziranog koncepta
quattrocenta
O Schiacchiatto i nedovršeni putti prizivaju Donatella (putti veoma sliče onima s cantorie)
 Donatellovski je i koncept duhovne intenzivnosti odnosa Gospe i Djeteta.
Michelangelo ovdje preskače generaciju i vraća se Donatellu za prauzor.
O Svaki dojam prostora je uklonjen, pa se masivna Gospa, postavljena bez pokreta, poput
antičke božice pojavljuje u prvom planu, u punoj snazi
 3
O Na početku svojeg kiparskog opusa, Michelangelo slijedi izravno Donatella u njegovoj
herojskoj ozbiljnosti, a u ozbiljnim i jasnim formama možemo pročitati svijest o
Masaciovom slikarstvu
O Sporo pletenje kružnog kontiniteta prožetog nadahnutom snagom

- BITKA KENTAURA, CASA BUONAROTTI, 1492.

O Visoki reljef s uzorom u antičkim sarkofazima i Bertoldovim klasičnim reljefima
 Bertoldo, Donatellov sljedbenik koji je bio čest gost u vrtovima Medici. Postav
njegova Herakla iz V&A muzeja ponavlja Michelangelo na lijevom mladiću.
Dijagonalan postav linije ramena, napet vrat, zakrenuta glava, jedno koljeno u
naglašenom iskoraku prema prostoru.
 Kada se Bertoldov Heraklo pogleda straga, uočit će se predložak za Michelangelov lik
desno od stojećeg mladića.
O Ikonografski utjecaj Poliziana koji mu objašnjava mit o otmici Dejanire i borbi kentaura
(Condivi). Ipak, Ph tvrdi kako je akademski program u ovom reljefu, zapravo, najmanje čitak
te naglšava važnost ovoga reljefa kao repera u revolucionarnoj promjeni stava prema
morfologiji antike.
O Michelangelo je prije ovog reljefa morao vidjeti i Pistojsku propovjedaonicu Giovannija
Pisana kojem se divio jednako kao i Masacciu i Donatellu
O Zamršen čvor napetih sukobljenih masa, osobito u središtu, dok učvorenost popušta prema
bočnim stranama. Uzor u Bertoldovu reljefu prema antičkom sarkofagu. Bertolda zanima
organizacija grupe. PH tvrdi da su renesansni kipari antičkim reljefima najviše zamjerali lošu
kompoziciju. Bertoldo pokušava dva lika povezati tako da tvore jedinicu organizacije
postava.
O Središnja grupa muškarca okrenutog leđima i žene ispod njega naglašavaju dijagonalu čitave
kompozicije
O Sjajan lik u donjem lijevom uglu – empatija
O Majstor se uz djelo ubrzo vezao, čitav je život bilo u njegovom vlasništvu, a neki kritičari
smatraju da ga je popravljao u kasnijim godinama
O Primjetna je zarana stečena opsesivna koncentracija na ljudski lik ne kao reprezentaciju ili
mimezis već kao vizualni jezik. U tom smislu Bitka kentaura može biti viđena kao ogledalo
koje će odražavati težnje cjelokupnog majstorovog opusa.
- Osim toga, reljef je nedovršen
 4
O U XV. st. sveukupan broj nedovršenih kipova manji je od 10, dok je u Michelangelovom
opusu veći nego onaj dovršenih.
O Razne teorije: estetske, moralne i metafizičke
O INNERE i AUSSERE VOLLENDUNG (unutrašnje i vanjsko dovršenje)
O Michelangelovi kipovi su nedovršeni iz različitih objektivnih razloga: nezadovoljstva
materijalom, svađe s naručiteljem ili pak, nezadovoljstvom temom. Ipak, svi se ti razlozi
svode na probleme njegove kreativne naravi. Svaka je od Michelangelovih skulptura u
osnovi suočena sa umjetničkim problemom. Čini se da je njegovo zanimanje za djela
jenjavalo u trenutku kada je ono bilo načinjeno do točke u kojoj je rješenje dosegnuto.
Michelangela zanimaju problemi, ne dovršena djela.
O U tom smislu Michelangelova djela uvode i nov čimbenik: ona otkrivaju mogućnosti
nedovršenog i postavljaju nov odnos promatrača koji je pozvan na aktivno sudjelovanje u
odgonetanju forme koja nije u potpunosti definirana. Devetnaesto je stoljeće
Michelangelovu nedovršenost svhatilo kao afirmaciju umjetnikove osobne slobode i njegova
povezivanja s beskrajnim koje je veće od umjetnosti. Tada je rođena i ideja da su zapravo
Michelangelova nedovršena djela zapravo dovršena.

- Lorenzo umire 1492., a Michelangelo, shrvan boli vraća se svojoj obitelji

 Boravak na dvoru Medici ne samo da ga je naučio gledati antičku skulpturu, nego je
upoznao Medicejce, ne samo Lorenza, nego i sinove Piera, Giovannija (papu Lava X.) i
Giuliana (vojvodu od Urbina), a i njihove tutore: Agnola Poliziana, Marsilia Ficina i
Pica della Mirandolu. Osobit je utjecaj mogao izvršiti Cristoforo Landino koji ga je
upoznao s Danteovim djelom.
 Michelangelo usvaja neoplatonističku filozofiju
 Savonarola već 1490. okuplja mnoštvo naroda do te mjere da su zbog brojnosti puka
službe morale biti premještene iz S. Marca u katedralu

O HERAKLO, IZGUBLJENO
 Nakon 1492. nekoliko mjeseci M. tuguje, a zatim počinje raditi na Heraklu u
mramoru (kip je 1530. obitelj Strozzi poslala u Francusku gdje je bio u Fontainebleau,
a nestao je 1713.)
 5
 Gravira iz 1649. prikazuje akt koji bi se mogao vidjeti kao uvertira za Davida
 Salvini između mnogih interpretacija Herakla (Lorenzo, simbol borbe plemenitosti
nad barbarima) preferira čitanje Herakla kao Savonarole
 Michelangelo 1492. započinje sa sekcijama leševa, ali ne iz medicinskih već
umjetničkih razloga. Prezirao je Duererove tekstove o anatomiji u kojima se ne
govori ništa o pokretima i djelovanju ljudskoga tijela.
- 1494. u siječnju je u Firenci napadalo neobično mnogo snijega, pa je Piero de'Medici pozvao M. da
izradi snjegovića, nakon čega M. ostaje u kući Medici do ljeta 1494.

O RASPELO ZA STO SPIRITO, CASA BUONAROTTI 1495.

 Za priora crkve Sto Spirito koji mu je omogućio anatomiju leševa
 Nježna obrada ne pokazuje znakove M. anatomskih studija s kojima je vjerojatno
započeo tek nakon što je raspelo bilo dovršeno
 Blago zakretanje torza uvod je u kasnije figure serpentinate. U osnovi je riječ o figuri
na tragu mirne skulpture 2/2 XV. st. npr. Benedetta da Maiano
 Salvini u nježnosti ovog kipa primjećuje utjecaj Savonaroline "Operetta dell'Amor di
Gesù" koja naglašava Kristovo "presveto i bezgrešno tijelo našeg slatkog Isusa"
O Zbog teškog Pierovog karaktera i nekih drugih okolnosti (Polizianova smrt, uznemirujuća
Savonarolina proročanstva o "novom Kiru koji će zarobiti Italiju", Michelangelo napušta
Firencu u jesen 1494.

- Kratko boravi u Veneciji

- Bologna
- U listopadu 1494. nalazi se u Bologni gdje ga na početku kažnjavaju zbog nesporazuma oko
boravišne takse ali mu Gian Francesco Aldovrandini dopušta boraviti u njegovoj kući
O Kod Aldovrandinija Michelangelo ostaje godinu dana
O Karlo VIII. "novi Kir" osvaja Firencu, Medicejci su izgnani i nalaze sklonište u Bologni

- DOVRŠENJE RAKE SV. DOMINIKA, BASILICA DI S. DOMENICO

O Započeo Nicola Pisano u XIII. st., nastavio dell'Arca u XV., umire 1494.
O Michelangelo je izradio malene kipove sv. Petronija i Prokula, te anđela sa svijećnjakom
smještenog nasuprot Arcinom. Vjerojatno je izradio i kerubinske glave u frizu
O U sakralnoj skulpturi nema mogućnosti izravnih antičkih predložaka, ali je utjecaj očit.
 6
O Kontrolirana snaga i latentna dinamičnost Jacopa della Quercia na portalu katedrale
zasigurno je impresionirala mladog Michelangela.
O Primjetna je i snaga trijeznog Pisanovog klasicizma, ali i oštrog ekspresionizma ferrarske
škole Ture, Cosse i Robertija kao i njihov odraz na grob dell'Arce u Sta Maria della Vita.
O U glavi SV. PROKULA utjecaj Colleonija kojeg je M. vidio za kratkog boravka u Veneciji, ali je
tijelo modelirano prema Donatellovom Jurju
 Dinamično jedinstvo prostora i volumena uznemireno suprostavljenim masama
prvog plana. Dramatična neposrednost suprotna je suzdržanom herojskom idealu
Quattrocenta.
O SV. PETRONIJE je modeliran prema Quercijinom Petroniju na pročelju S. Petronia kod kojeg
postoje tenzija oblika i snažan kontrapost ali su izgubljeni u goticizirajućem ritmu.
Michelangelo ekstrahira elemente kontrasta od tekućih linija i snažnije ih projicira stvarajući
dramu život plasticiteta odjeće.
O ANĐEO S KANDELABROM
 Anđeo je mnogo manje ovisan o ranijoj skulpturi i u većem je stupnju plod
majstorove invencije.
 Gusta plastička masa djeluje puna unutrašnje energije koja tjera skulpturu da ustane
i iziđe iz mramornog bloka
 U ranim djelima vidljiva je filtracija raznolikih utjecaja kroz majstorov talent i
osobnu viziju. Kod anđela prisutno je živo gibanje Quercijinih draperija, ali i miran
obris della Robbijinog anđela u sakristiji Fir. Kat.
 Michelangelo anđela ne postavlja okomito na bazu, već dijagonalno naglašavajući
ispruženo koljeno i ramena koja uzmiču iz prednje plohe. Na taj način ponavlja
formule postavljene u likovima na Bitci kentaura, a sličnost je i s Tezejevom glavom s
reljefa.
 Osobito su zadivljujuće izrađeni zglobovi, gležnjevi i vratovi koji predstavljaju jedan
od najvećih kiparskih problema uopće.
 Zanimljiva je i gravitacijska uvjerljivost svjećnjaka
O Već u ranim radovima M. napušta quattrocenteskni koncept prostora i perspektive koji
svaki od likova i objekata postavlja izolirano od cjeline čime je i u najdramatičnijim
scenama stvoren dojam udaljenosti i suzdržanosti. Michelagelo likove postavlja u prvi plan
u svoj žestini tragične usamljenosti.

- Krajem 1495. M. se vraća u Firencu

 7

O Vrijeme Savonaroline teokracije u punom jeku

O Za Lorenza di Pierfrancesco Medici (poznatog kao Popolano jer je bio republikanac i
suprostavljao se Pieru) izradio je dva izgubljena kipa
 SV. IVAN KRSTITELJ I PRVI NESTALI KUPIDON
O Sv. Ivan Krstitelj se identificira s onim u Bargellu
 Tradicionalno pripisivan Donatellu jer se M. u ovom djelu doista vraća
Donatellijanskom izrazu, ali je primjetan i utjecaj Ferrarske slikarske škole koji se kod
M. pojavljuje u Bologni (osobito Ercole de Roberti)
 Asketizam i strogost izraza figure koja je istovremeno zatvorena i spremna na pokret
 Odraz Savonarolinih ideja

O KUPIDON ZA PIERFRANCESCA
 Unatoč mnogim hipotezama, Salvini misli da je izgubljen
 "Bog ljubavi, između 6 i 7 godina, prikazan kao zaspali dječak"
 M. ga je tretirao zemljom kako bi izgledao antički i prodao ga kardinalu Raffaeleu
Riariu
 Kupidon je i razlog Michelangelovog odlaska u Rim. Kupio ga je kardinal Riario koji u
lipnju 1496. ohrabruje Michelangela na dolazak u Rim.

- 1495 – 96. odlazak u Rim krajem godine

O M. živi kod kardinala Riaria koji nije zadržao Kupidona doznavši da je riječ o suvremenom
djelu. Najznačajniji patron postat će Jacopo Galli, bogati kolekcionar antičkih umjetnina. Tu
je izradio još jednog izgubljenog kupidona i Bakusa.

- BACCHUS, BARGELLO, OKO 1495.

O Nalazio se u vrtu rimskog bankara Jacopa Gallija koji ga je vjerojatno kupio od Riaria, iako je
moguće da nije nastao po Gallijevoj narudžbi.
O Oblikom i prikazom, prema starim piscima, u potpunosti odgovara antičkim idealima
O Linije i mase oživljene su napetošću (npr. u vanjskoj liniji trbuha), pa je klasična vedrina
teme otežana dramatičnim dojmom tuge i nemira.
O Bogat plasticitet ukazuje na činjenicu da je stvoren kao vrtna skulptura koju se može
razgledati sa svih strana. Takav je pristup slobodnostojećem kipu u Firenci razvijan još od
Donatella (čak i ranijih radova, likova koji su pokrenuti u nišama, a Desiderio i Maiano
 8
Krstitelju otvaraju usta) i Verrochia, no u Rimu je prije Michelangela praktički nepoznat.
Povijeni ritam Bakusa nezamisliv je bez poznavanja Verrochijeva Putta s dupinom, osobito u
blagom pokretu kojim je mali satir vezan s kupidonom, a koja završava na uzdignutom
peharu.
O Ipak, u Bakhu Michelangelo proglašava oslobođenje od forme shvaćene isključivo kao
površine. Bakho je živi organizam, a način na koji njegovo tijelo živi izveden je izravno iz
antike. Michelangelo je ovdje riješio problem tretmana slobodne skulpture u prostoru i
ubuduće će ga zanimati drugi problemi.
O Mali faun kao ornamentalna fraza u glazbi
O Condivi: Bacchus nosi tigrovu kožu kao upozorenje da će i najjačega pobijediti ukoliko se
približi njegovom idealu". Moralistička interpretacija borbe između čovjekova moralna
osjećaja i predanja senzualnome.
O Freedberg: duhovna prisutnost se u Bakhu ne osjeća samo u izrazu i gesti, već i u njegovome
tijelu, materiji koja je prožeta i prevladana duhom.

- BRUSAČ NOŽA, BARGELLO???

O Stariji pisci, a i Burchkardt pripisivali ga ovoj Michelangelovoj fazi, dok ga ostali smatraju
helenističkom skulpturom
O Nalazio se u vrtu Medici u Rimu i Firenci
O Skit koji oštri nož kojim će Apolon oderati Marsiju
O Utjecaj torza Belvedere i helenističke skulpture
O Veza s bradom Krista na Pietà, te načinom padanja nabora na istoj grupi (leđa Bogorodice)
O Latentna napetost mramornog bloka, tj. između krivulje koju čini lik pritisnut težinom i
pokreta sadržanog u njegovoj kretnji

- PIETÀ, 1498-99.
O Narudžba za francuskog kardinala JEANA VILLIERA DE LA GROLAIE, tj. njegov grob u crkvi Sta
Petronilla koja je kasnije uništena. Ugovor 27. kolovoza 1498. svjedoči da je Michelangelo
već u jesen 1497. nabavljao mramor u Carrari.
O Kada ovu skulpturu ne bismo uzimali zdravo za gotovo ona bi zapravo bila neobjašnjiva po
pitanju stila, teme i tipologije.
 9
O Vesperbild je u osnovi tema omiljena u njemačkoj gotici, a do Michelangela je mogla doći
preko ferrarskog slikarstva Ercole de Robertija. Ipak, tema je postala omiljena među
firentinskim slikarima devedesetih godina – oni prikazuju Oplakivanje, dok ovdje Gospa
izlaže Mrtvog Krista što je naglašeno njezinom gestom. Desna je ruka predmet kasnije
restauracije, no PH tvrdi kako je sve, osim možda kažiprsta, identično originalu. Jedna od
teorija predlaže i ugledanje na slične francuske uzore zbog kardinala koji je nekoć bio opat u
St. Denisu. Ipak, lomljena je draperija ovdje zaobljena, Krist je od lutka postao helenistički
heroj, a Gospina je emocija tretirana klasičnom suzdržanošću.
O No, Michelangelo transformira kompoziciju u piramidalnu shemu povećavajući bazu i
smanjujući kontrast između vertikalne Madonne i Kristova tijela u čemu možemo
prepoznati Leonardova firentinska rješenja. Leonardov se utjecaj može vidjeti i u nježnoj igri
svjetla koje pada po Kristovom i Gospinom tijelu i licima.
 Svjetlo izvlači Kristovo mrtvo tijelo prema naprijed, igra se po naborima Gospine
odjeće i konačno završava u polusjeni Gospina lica.
 Kristova je glava uvučena, kako ne bi narušavao zatvorenost piramide
 Sav pokret i uzgibana površina okupljeni su u maestralnoj Gospi
O Dubok mir prožet dramom i tugom
O Neoplatonističko viđenje nježne, idealne ljepote koja sadrži tugu i dramu.
O Iako je trebala biti dovršena do 1499. M. ostaje u Rimu do svibnja 1501, vjerojatno radeći na
Pietà

- U svibnju 1501. Michelangelo je u Firenci koja je u tom trenutku republika pod vodstvom Piera
Soderinija, doživotnog gonfaloniera (po uzoru na Veneciju). Takav je režim vjerojatno M. odgovarao
jer je u njemu mogao vidjeti primjenu rimskih republikanskih vrlina brige za javno dobro i
humanističkih ideala.
- Iako je apsorbirao mnoge neoplatonističke ideale, M. čini se čitav život naginje stoicizmu.

- DAVID, 1501 – 04.

O Izvorno je bio namjenjen za katedralu, točnije kao pandan Ducciovom Heraklu za fasadu.
Duccio je za tu skulpturu dobio narudžbu još 1464. Naručen je golemi blok mramora, jer je
zamišljeno da za razliku od Ducciovog Herakla, David bude isklesan iz jednog komada. Na
bloku iz Carrare je počeo raditi u donjem dijelu, čime je poremetio stabilnost bloka, ali je
uskoro napustio Firencu. Sedamdesetih je oštećeni blok ponuđen Antoniu Rossellinu, no on
umire 1477. pa je blok napušten. Vasari spominje da je bio smatran "mrtvim komadom".
 10
O Visoka renesansa gaji sasvim drugačiji odnos prema velikim i zahtjevnim kamenim
blokovima i skulpturi golemih dimenzija, pa je interes nanovo probuđen. Michelangelo je
već ranije razmišljao o tom bloku, Sansovino je predlagao da bi mogao biti spašen kad bi se
bloku dodavali dijelovi, a Pietro Soderini ga je kanio ponuditi Leonardu. Konačno je
dodijeljen Michelangelu.
O PH tvrdi da je kip u Accademiji potpuno pogrešno postavljen te da ga nitko zapravo ne može
ispravno vidjeti. Treba (kako je i bio izvorno postavljen) se nalaziti pred ravnim zidom, a ne u
niši i pod kupolom, jer arhitektura svojim oblicima i modelacijom ograničava i definira
prostor što pojedine dijelove njegova tijela čini groteskno velikim, a zidna površina i
profilacija uništavaju njegove siluete.
O Michelangelov David je konačno postavljen pred Palazzo Vecchio, umjesto Donatellove
Judite koja je premještena u ložu iako je komisija (Cosimo Rosselli, Piero di Cosimo,
Granacci, Davide Ghirlandaio, dva Sangalla, Cronaca, Andrea della Robbia, Sansovino,
Perugino, Botticelli, Filippino, Lorenzo di Credi i Leonardo) odlučila da David bude smješten
u loži.
O Politički simbol pravedne vlasti gonfaloniera
O Koncept otvorene obrane slobode grada
 Za razliku od Donatellovog Davida koji je prikazan nakon pobjede, s Golijatovom
glavom, Michelangelov gleda u neprijatelja i priprema se za djelovanje. To je
izraženo dinamičnom napetošću obrisa skulpture (veza s Pollaiuolom)
 Oživljene površine i mase stvaraju intenzivnu energiju anatomije
 Simbol stalne spremnosti na djelovanje i zaštitu
O Iako se često tvrdi kako je David u Firencu doveo klasicizam, on ima svoje nadahnuće upravo
u Firenci quattrocenta (Donatellov David, Pollaiuolovi Heraklo i Antej). Osim toga David je u
manjoj mjeri imitacija antike od npr. ranijeg Bakusa.
O Blok je relativno plitak u odnosu na širinu, pa je Michelangelo zamislio pozu koja je
istovremeno otvorena i frontalna. Tako bočni pogled nije naglašen kao frontalni, i u tom je
smislu David klasičniji nego što bi vjerojatno bio da je Michelangelo radio u dubljem bloku.
O Za uzor su mu poslužili krotitelji konja s Quirinala koji su gotovo identične visine. Već Vasari
spominje da ih je Michelangelo nadmašio, kao i sve klasične skulpture koje su se tada mogle
vidjeti u Rimu. Vasari osim toga hvali i eleganciju obrisa nogu, mekanih linija bedara,
gracioznost koncepta i ljupkost poze. PH smatra da te Vasarijeve riječi moraju poslužiti kao
korektiv svemu što je nakon 1873. rečeno o ovom kipu budući da smo svi hipnotizirani
snagom koncepta i veličanstvenošću detalja. Vasari je i sam vidio kosu preuzetu od Antinoja,
 11
kolosalne pektoralne mišiće, prijeteće oči, ali za njega se dostignuća ovoga kipa mogu vidjeti
u omjeru, ne veličini.
- BRUGES MADONNA, 1501 – 02. NOTRE DAME, BRUGES
O Poslana iz Firence u Bruges 1506., ali je vjerojatno dovršena već 1502.
O Naručili su je u Rimu trgovci suknom iz Brugesa
O Kao i Pietà, i ovdje je naglašena napetost između frontalne i nepomične Gospe i torzije
Djetetovog akta.
O Freedberg: U osnovi se ovdje pojavljuje svijest o Michelangelovoj kompoziciji, što će kasnije
biti dodatno razrađeno u tondu Donni.
O Dijete je desnom nogom usidreno u os Gospe, ali se oko te osi zaokreće. Na taj je način
stvorena tiha drama, dojam neizbježne sudbine implicirane u teškim i snažnim naborima.
O Utjecaj Leonardovih studija za Sv. Anu, kao i kod tri tonda

- KIPOVI ZA OLTAR PICCOLOMINI U SIENI; 1501. I 1504.

O Sv. Grgur, Pavao, Pio i Petar na oltaru Andree Bregna kojeg je dekorirao Pietro Torregiani
(čijeg je sv. Franu M. također dovršio)
O Michelangelo je trebao dovršiti svih 15 kipova
O Sv. Petar i Pavao vjerojatno su u potpunosti Michelangelovi, dok je likove sv. Pia i Grgura
vjerojatno izradio Baccio da Montelupo prema M. nacrtima
O Postoji pretpostavka da je u sv. Pavlu Michelangelo izradio autoportret
O Petar i Pavao su strogi, intenzivni kipovi koji nose nešto od Davidove energije al
istovremeno zamišljeni poput Madonne Bruges. Kod sv. Petra sva je draperija izrađena u
odnosu prema totalu.
O PH spominje kako ih je radio bez entuzijazma

- Tri tonda
O Kao i ostali firentinci, i Michelangelo je bio oduševljen Leonardovim crtežom Sv. Ane i
Obitelji iz 1501. To je jasno po dva sačuvana crteža u kojima interpretira dinamiku
Leonardove grupe i spiralnu kretnju.
O Tako nastaju i dva kiparska i jedan slikarski tondo
O Tonda s Gospom i Djetetom namijenjena nadgrobnicima u Firenci su iznimno proučena tema
kroz quattrocento. U slikanom je tondu riječ o samostalnoj i samodostatnoj kompoziciji.
 12
Michelangelo u ova dva tonda spaja dva navedena koncepta. Iako su izrađeni u mramoru,
riječ je o autonomnim kompozicijama bez nametnutih odnosa s nekom cjelinom.

- TONDO TADDEI, ROYAL ACADEMY OF ARTS, LONDON, 1502 – 04.

 Istovremen s oslikanim tondom Donni u Uffizima
 Postoji sumnja u potpuno Michelangelovo autorstvo, ne i PH
 Nježna životnost
 U visokoj je renesansi razrađena teorija o slikarskom svjetlu koje je inhterentno
slikarskom prostoru i kiparskom svjetlu koje dolazi iz prostora izvan umjetnine. Takvo
je razmišljanje prisutno i u tondu Donni jer su forme i njihovi međusobni odnosi
definirani svjetlom. Ovdje se razmišlja o kiparskom, vanjskom svjetlu. Ideal
koherencije je i ovdje prisutan, ali je ostvaren frizolikim sredstvima u kojem je svaki
od elemenata prisutan u krajnjoj lucidnosti osmišljenih odnosa Gospa – Dijete –
Krstitelj i isprepletenosti njihovih udova.
 Postav Djeteta ima uzor na sarkofagu s Medejom
 Nedovršenost u većoj mjeri nego tondo Pitti
 Lonardove studije za Sv. Anu

- MADONNA PITTI, 1502 – 03, BARGELLO

 Ikonografski vezana uz Razboritost sa Quercijine Fonte Gaia u Sieni
 Kružnim oblikom tonda dodatno je naglašen kontrast čvrstih, zbijenih likova koji
žele izići iz zgusnutog prostora u kojem se nalaze. Taj je dojam naglašen
nedovršenim površinama.
 Likovi su okruženi nedefiniranim prostorom koji nagovještava sferični oblik
 Za razliku od tonda Taddei ovdje nema postolja, već dno reljefa definira kružni nabor
Gospinog ogrtača, no ona je posjednuta na kameni blok koji izlazi iz površine prikaza
 Antički je uzor u ovom slučaju sarkofag s Fedrom u Campo Santu u Pisi kojeg je za
predložak koristio i Nicola Pisano 250 godina ranije.

- TONDO DONNI; UFFIZI; 1504-05.

O najranija poznata majstorova slika
O Angelo Donni će dvije godine kasnije od Rafaela naručiti svoj i portret supruge
O oblik tonda je još u quattrocentu bio korišten za slike namijenjene osobnom štovanju
O Michelangelo je oblikovao i drveni okvir s malim poprsjima proroka i Krista
 13
O Sveta obitelj s malim Krstiteljem iza parapeta i zagonetnim muškim aktovima u pozadini.
Njihova je identifikacija dugo bila predmet promišljanja, no svakako predstavljaju način na
koji majstor demonstrira vještinu u tom žanru.
 je li riječ o pretkršćanskom svijetu ili o likovima anđela koji se vezuju uz ime
naručitelja?
O kompozicijski je riječ o vertikalno orijentiranom kompaktnom pravokutnom bloku koji se
odbija prilagoditi kružnom okviru
O Freedberg: The structure of the Doni Tondo reveals a develpment, on a basis afforded by
Leonardo but exceeding it, of a principle of classical style: it is a progress in the exposition
of controlled energy internally articulating a unity of form.
O niski zid formira oštar vodoravni pojas kao kontrapunkt okomitosti glavne grupe likova a
istovremeno razdvaja prednji od stražnjeg plana
O pažljive draperije u chiarsocuru kroz korištenje samo jedne boje za svaku pojedinu jedinicu
odaju svijest o leonardovom slikarstvu, kao što to donekle čini i lik Marije
O Freedberg: Ghirlandaiove oštre i otvorene, sjajne boje bit će vidljive i na svodu Sikstine.
Također i težnja jasno čitljivim oblicima.
O veza sa Signorellijevom Gospom s Djetetom, obje su kružne kompozicije s aktovima u
pozadini
O muskularne Michelangelove figure i snažna Gospina ruka karakteristične su za
Michelangelov figuralni stil
O iako pomalo hladna, suha i mehanička, ova tempera je jedini majstorov esej u slikarstvu na
dasci, sva ostala djela su freske

- BITKA KOD CASCINE, 1505.

O nakon što je dovršen David narudžba za veliku fresku u Dvorani Velikog vijeća
O karton je dovršen 1505., ali Michelangelo napušta Firencu, no kompozicija je uskoro postala
vrlo popularna i utjecajna, te su je desetljećima kopirali i proučavali
O središnji je dio poznat po kopiji u grisailleu (kolekcija Earla of Leicestera, Holkham Hall,
Norfolk), 1504-05., studijama djelova raznih umjetnika, kao i preko Michelangelovih vlastitih
pripremnih crteža za karton
O kao i David, a za razliku od Leonardove Bitke kod Anghiarija, Bitka kod Cascine ne opisuje
trenutak borbe, ni pobjedu, već prethodnu akciju.
 14
 vojnici se zbog vrućine prije bitke kupaju u Arnu nedaleko Pise. Jedan od vojnika se
uplašio zbog mogućeg napada te je zasvirao znak za uzbunu, a vojnici reagiraju na
znak, svi u različitim stupnjevima odjevenosti, aktivnosti i pokreta.
O tri zgusnuta reda likova smještena su u plitak prostor koji podsjeća na Pollaiuolovu Bitku
deset aktova, a osobito na majstorov Reljef bitke (Casa Buonarotti) kojeg je izradio kad mu
je bilo 16 godina.
O mnogi od ovdje zamišljenih figuralnih prototipova postat će stalni u majstorovoj umjetnosti
i naći će se na svodu Sikstine
O karton Bitke kod Cascine budućim će umjetnicima osigurati čitav katalog figuralnih poza
koje će koristiti, čak je i Tizian jednu od Michelangelovih ideja iskoristio u Tri ljudska doba

O Freedberg:
 Michelangelova scena odaje snažne odnose s Quattrocentističkim stilom (kao i
Signorelli). Za razliku od Leonardove bitke, ovdje nema tretmana bitke u osnovi tog
pojma, kupanje i izlazak iz rijeke samo mu je pretekst za razradu anatomije u akciji.
Michelangelo slikarskom problemu prilazi na kiparski način. Stoga njegov koncept
bitke u tom smislu doista prikazuje određen antropomorfni ideal, ali na način uži od
Leonardovog. U Anghiariju se odvija susret umjetnikove volje i prikaza, dok je u ovom
slučaju prikaz u potpunosti podvrgnut umjetnikovoj volji i htijenju.

- KIPOVI ZA PROČELJE KATEDRALE

O brzina kojom je Michelangelo radio (Pietà, David) uvjerila je upravitelje Arte della Lana da bi
Michelangelo u 12 godina mogao izraditi i toliko likova apostola za pročelje katedrale.
Ugovor je potpisan u travnju 1503. dok su radovi na Davidu još trajali, a Michelangelo je
započeo raditi na crtežima (British Museum).
 Najčitkiji crtež prikazuje lik s nogom podignutom na postolje, koja drži knjigu u
lijevoj, dok desnom rukom pritišče obraz
 Naručena su četiri mramorna bloka iz Carrare, no prije no što su dopremljeni, u
ožujku 1505. Michelangelo je otišao u Rim, gdje ga je pozvao Julije II. kako bi radio na
njegovoj grobnici. Osim radova na apostolima, napustio je i rad na fresci bitke kod
Cascine u Pal. Vecchio
 U Rimu je ostao do travnja 1506. kada se vratio u Firencu u kojoj ostaje do
studenoga. Iako se čini da je ugovor za apostole poništen, blokovi su mu bili na
 15
dohvat ruke, te je nastavio rad uz prilične emotivne turbulencije zbog odnosa s
Julijem II. PH smatra da su vidljive u nedovršenom kipu sv. Mateja.
- SV. MATEJ, ACCADEMIA, 1505-06.

O 1503. ugovor s Arte della Lana i Operom della Cattedrale za izradu 12 likova apostola za
unutrašnjost (?) katedrale od kojih je izradio samo nedovršenog Mateja budući da ga je
privukao poziv Julija II. u Rim.
O Na Mateju je radio prije ožujka 1505., kada odlazi u Rim i 1506. kada je u Firenci nakon
svađe s Julijem, iako: vidi gore – PH vjeruje da je u tom trenutku ugovor raskinut.
O Kritičari su uočili nekoliko izvora nadahnuća za Mateja
 Donatellov Abraham i Izak
 Laokontova grupa koju je Michelangelo vidio u siječnju 1506.
 "Pasquino" (rimski fragment helenističke skulpture Menelaja koji nosi Patroklov leš,
pronađen početkom XVI. st.)
O zanimljivo je da se Michelangelo u potpunosti okreće helenističkoj, a ne više klasičnoj
skulpturi kao izvoru nadahnuća prema strastvenom, antiklasičnom, kao i prema
Donatellovoj gorljivosti
 zaoštrava se uvijanje M. likova kroz napregnuti kontrapost desne ruke i lijeve noge,
te površinama prsa i glave koje su zakrenute u suprotnim smjerovima
O Matej sasvim sigurno nije namjerni non-finito jer je jasno da je Michelangelo u tom
trenutku imao važnije narudžbe. Ipak, jasno je da ga majstor nije napustio na slučajnom
stupnju dovršenosti, već u trenutku kad je dosegnuta ekspresija i izraz lika. Ali zar ga nije
napustio zbog odlaska u Rim? Ili je ipak nastao nakon svađe s Julijem na što bi upućivale
misli koje slijede?
 Dojam patnje i težnje za oslobađanjem iz kamenog bloka karakterističan je za mnoge
M. non-finite
 "Cosa mobil non è che sotto el sole / non vinca morte e cangi la fortuna
O Promijenio je stranu izbačenog koljena u odnosu na crtež iz British museuma. To koljeno
započinje neprekidni pokret koji se proteže kroz čitav blok, na taj način dodatno
dinamizirajući čitavu figuru, kakve dinamike ne nalazimo u ranijim likovima. PH smatra da je
razlog tome Laookontova grupa pronađena u siječnju 1506. Ne u formalnom smislu (jer se
torzo sv. Mateja ugleda više na Pasquina kojeg je poznavao od 1501. nego na likove iz
Laokontove grupe). Laokont je mogući predložak u smislu sveobuhvatnog napora ili
kontroliranog emotivnog izlijeva koji u Michelangelovo djelo unosi ne samo novi formalni
 16
ritam i zamjetno naglašenu taktilnost, već i dojam samouživljavanja u skulpturu. Ona nije
više nešto što je izvan njega samoga, već postaje projekcija njegove sveukupne osobnosti.
O Na određeni je način Sv. Matej u mnogo većoj mjeri dirljiviji od kasnijih nedovršenih radova
možda zbog zamjetne nervoze i naglosti kojom je klesan. Kao da je, nakon neuspjeha u
Rimu, svom silinom napao kameni blok ne bi li potvrdio sebi, ne svijetu, da je uistinu
vrhunski, transcendentni genije kako je pretpostavljao.
O Julije II. je i dalje navaljivao, obećao mu imunitet, te je nakon Soderinijeve molbe,
Michelangelo se pristao vratiti papi, i to u Bolognu gdje se papinski dvor u tom trenutku
nalazio.

- Grobnica Julija II.

O U ožujku 1505. prvi odlazak u Rim
O Narudžba za monumentalni papin grob u Sv. Petru
O Prvi projekt
 Arhitektonska slobodnostojeća struktura (74 m2) na visokoj bazi s nišama s
alegorijama kreposti na sve četiri strane. Na uglovima su zamišljene plinte koje su
trebale nositi alegorijske likove slobodnih umijeća u liku robova (tradicionalnim
slobodnim umjetnostima dodani su slikarstvo, skulptura i arhitektura) nad kojima je
imao biti vijenac, a na njemu četiri golema kipa (jedan od njih Mojsije, te sv. Pavao).
Na toj konstrukciji bi počivao grob pape u tempiettu kojeg nose dva anđela (jedan
koji plače, drugi koji se smije).
 Projekt je trebao sadržavati više od 40 kipova
 Alegorije Robova na plintama: gramatika, retorika, logika, aritmetika, geometrija,
astronomija i glazba, a njima su pridruženi slikarstvo, kiparstvo i arhitektura
 Robovima M. želi prikazati da su sva ta umijeća, poput Julija II., zarobljenici
smrti jer nikada neće postojati čovjek koji će ih poštivati kao što je to Julije II.
O Spomenik je trebao biti postavljen u novom golemom koru novog Sv. Petra koju je 50ak
godina ranije započeo Rossellino za Nikole V. Julije II. je za završetak Rossellinovog rada
unajmio Giuliana da Sangallo i Bramantea, no tijekom tih rasprava odlučeno je da se
pregradi čitava crkva. Upravo zbog tih ambicioznih planova oko nove crkve, Michelangelov
je projekt grobnice pao u drugi plan interesa Julija II.
O Michelangelo je u međuvremenu proveo 8 mjeseci u Carrari tražeći kvalitetan mramor i
organizirajući transport. Na povratku, kada je od pape zatražio isplatu troškova bio je
odbijen. Ljutit napušta Rim, no papini glasnici ga nalaze u Poggibonsiju, na firentinskom
 17
teritoriju, gdje ga ne mogu uhititi. Po njima M. javlja papi kako se nikada neće vratiti zbog
lošeg postupka pape, te kako je slobodan od njegovih zathjeva budući je papa odustao od
projekta grobnice. Tako nastaje slučaj "tragedije od groba" kako ga je M. nazvao.
 Na Michelangelovo uvrijeđeno napuštanje moglo je utjecati i Bramanteovo
spletkarenje protiv majstora u kojem je vidio suparnika za papinsku naklonost. U
jednom pismu Sangallu, M. spominje i mogućnost ubojstva od strane nepoznatih.
O Nakon Michelangelova bijega, papa ga nagovara na povratak, no Michelangelo poručuje da
će raditi u Firenci, a ne u Rimu. Piero Soderini, gonfalonier Firence ga ipak nagovara na
povratak papi.
O u unutrašnjosti grobnice komora u obličju manjeg hrama usred kojeg se imao nalaziti
sarkofag, a na samom vrhu spomenika dva anđela koji nose arcu, jedan se smije, a drugi
plače
O Mojsije i Pavao kao neoplatonističke alegorije aktivnog i kontemplativnog života, tj.
racionalne i intuitivne spoznaje
O Mojsije nije zamrznut u trenutku ugledanja zlatnoga teleta, već je prikazan u prosvjetljenju
intuitivne spoznaje Boga
O U sklopu prvog projekta u Carrari je pripremljen i kameni blok za lik pape, no njega je 1602.
upotrijebo i Niccolo Cordieri za lik sv. Grgura Velikog u crkvi S.Gregorio al Celio u Rimu

- KIP JULIJA II. U BOLOGNI, KATEDRALA, 1508.

O Michelangelo konačno pristaje naći se s Julijem u Bologni koju je Julije nedavno osvojio
pobjedivši signoriju Bentivoglio. Tijekom prve polovice 1507. brončani je kip izliven u Bologni
te je početkom 1508. postavljen u tabernakulu na pročelju katedrale.
O Golem brončani kip Julija II. za fasadu S. Petronia bio je visok oko 6 m, a prikazivao je
sjedećeg papu s desnom rukom u blagoslovu, s ključevima u lijevoj. Kip je uništen 1511. kada
se Bentivoglio vratio uz pomoć Francuza.
O Kada je Michelangelo pitao Julija da li da ga prikaže s knjigom u ruci, dobio je odgovor "Ja ne
poznajem slova. S mačem!"
O Bandinellijeva skica za spomenik Klementu VII. vjerojatno je nastala na temelju tog kipa. Iz
skice se nazire žestoka, snažna gesta ruke u blagoslovu (kada je vidio kip, Julije je pitao
Michelangela "Je li to gesta blagoslova ili prokletstva?")

- 1508. u ožujku, M. se vraća u Firencu kako bi radio na dovršetku Sv. Mateja i Cascini, no već krajem
proljeća, Julije ga ponovno zove u Rim kako bi radio na svodu Sikstine koju će dovršiti 1512, a Julije
 18
umire 1513. PH tvrdi kako je sudbina učinila dobro Michelangelu kada je za idućeg papu, Lava X.,
izabran čovjek koji nije mario za Michelangelovo djelo, pa je barem tijekom prve tri godine (do
1515.) Michelangelo u miru radio na grobnici Julija II.

- SVOD SIKSTINE; 1508-12.

o prigovori zbog restauracije tijekom 80ih godina zbog toga što je nakon BUON FRESCA,
Michelangelo dotjerivao u tehnikama FRESCO SECCO (vlažio dijelove buon fresca) i A SECCO,
ojačavao konture likova i dodavao pentimente, te vjerojatno konačni premaz LAKOM preko
suhe površine, dok je restauracija skinula sve do razine buon fresca.
 nakon restauracije prigovori su da su scene ostale plitke, dekorativne i presvijetle u
boji, a likovi su izgubili na voluminoznosti i trodimenzionalnosti, tj. na tipično
Michelangelovoj skulpturalnosti. Freedberg smata da su to izvorne Michelangelove
boje i svjetlo koje izvor imaju u Ghirlandaiovom slikarstvu, a to potkrjepljuje
koloritom Tonda Donni u Uffizima.
o 1510. dio fresaka je bio dovršen i otkriven:
 ili čitava središnja zona s 9 naracija od Odvajanja Svjetla od Tame do Noinog
pijanstva bez dodatnih segmenata, tj. Proroka i Sibila, te naracija u odsječcima
svodova i lunetama s Kristovim prethodnicima
 ili polovica svoda od Noinog pijanstva (koje je prvo slikano) do Stvaranja Eve sa
sveukupnom dekoracijom
 monumentaliziranje stila u kasnijim freskama ne mora se nužno tumačiti
promjenom stila, već blizinom oltara  na isti su način na Posljednjem sudu krupnije
figure primaknute uz Krista
o scene teku od Noinog pijanstva na ulazu, do Razdvajanja Svjetla pred oltarnim zidom.
o Orijentacija kapele je suprotna uobičajenoj, s oltarom na zapadu.
o dekoracija kapele nastala prema zamisli Siksta IV. bila je determinirajući faktor za
ikonografiju pa i strukturu novih fresaka
 nastavlja se generacijska i univerzalna tema
 gusta dekoracija oko ignuda sa simbolima žirova također upućuje na obitelj "della
Rovere" kojoj pripadaju obojica papa
 19
o oblikujući arhitektonski dizajn, Michelangelo je uzeo u obzir postojeće prozore koji su ostali
glavnim izvorom svjetla
o dugi središnji niz prizora okružio je fiktivnim mramornim vijencem i podijelio u devet djelova
širokim pojasima pilastara. Dijelovi alterniraju u širini.
o u užim dijelovima Michelangelo ubacuje dodatni unutrašnji fiktivni mramorni okvir
 svaki od okvira užih prizora nose po četiri ignuda, muških aktova sa središnjim
medaljonima u kojima su grisaille brončani kipovi
 ignudi, zajedno s prorocima i sibilama predstavljaju seriju studija alternativnih
postava sjedećih figura
o na trompama Michelangelo je oslikao četiri prefiguracije spasenja: Davida i Golijata, te
Juditu i Holoferna s jedne, i Hamanovu smrt i Mojsija s mjedenom zmijom s druge strane
o ritam ugaonih pandantiva nastavlja se trokutnim odsječcima, susvodnicama svodova koji
teku čitavom dužinom svoda, a u kojima se izmjenjuju "brončani" aktovi s prorocima i
sibilama na mramornim prijestoljima na kojima se nalaze putti u imitaciji mramora koji se
oslanjaju na tradiciju Donatella i Luce della Robbie
o u nižoj zoni na ravnim zidovima pod susvodnicama nalaze se Kristovi preci, oni su jedini
likovi koji nisu zahtijevali vizualnu adaptaciju zbog svoda na kojem se nalaze
o davno je zamijećenja ekspanzija figura u veličini i monumentalnosti iz ranije u kasniju fazu
oslika, tj. od scena s Noom, Adamom i Evom, te njihovih sibila i proroka, pa do scena s
Bogom Ocem.

o Potop
 naracija o herojskom čovjekovom pothvatu da se spasi od poplave
 intrigantna kompozicija s mnoštvom figura u kovitlacu oluje
 arka: pravokutna visoka građevina s piramidalnim krovom koja podsjeća na samu
Sikstinu
 osim arke, fokuse kompozicije čine dijagonalno brdo u prednjem planu, stijena u
desnom uglu i brodica u srednjem planu
 ova područja slike nose isprepletene figure i smjer njihovih pokreta, takvo
rješenje postojalo je već kod Mantegninih ranih radova, te kod Ghirlandaia u
Sta Maria Novella ciklusu
 Michelangelove figure predstavljene su u punoj fizičkoj uvjerljivosti, s inzistiranjem
na anatomskoj točnosti
 20
 boja je tek sredstvo u postizavanju snage pojedinih oblika i grupa, te nema
samostalnu funkciju
 izvori koncepta Poplave mogu se tražiti u Uccellovoj fresci u Chiostro Verde, te na
Porta Paradiso
 borba pojedinca sa sudbinom: otac koji nosi mrtvog sina i majka koja štiti dijete,
ljubavnici koji se međusobno hrabre zagrljajem, izbjeglice koje sobom nose stvari
 ostali pokušavajući pobjeći potopu hvatajući se za rubove arke (kao kod Uccella), ili
okupljajući se na brodici koja će uskoro potonuti. Tragediju ojačava spoznaja
promatrača da su svi njihovi napori uzaludni i da će svi uskoro biti mrtvi. Spas se
nalazi jedino u arci (tj. crkvi) s golubicom. Iz arke, točno u središtu slike izvire Noina
ruka
 iako individualne figure i grupe imaju naglašene skulpturalne mase, cjelina ostaje
dvodimenzionalna i piktoralna

o Stvaranje Eve
 interakcija različitih elemenata užih prizora
 ignudi su postavljeni u vizuri drugačijoj od Eve koja se čita ako promatrač oltaru
okrene leđa, čitava kapela ima tri kuta promatranja, s oltara, te s bočnih strana
kapele
 torza lijevih ignuda su slična, ali u obrnutim postavima, a razlikuju se samo u
gestama ruku i nogu
 prirodno svjetlo prozora Michelangelo integrira u sliku i na taj način proizvodi dojam
jedinstva fiktivnog i stvarnog svijeta
 i ova je scena organizirana dijagonalnim rastom kopna s ležećim Adamom čiji se
obris ponavlja u konturi tla. Eva se iz Adamovog tijela uzdiže Božjim pokretom ruke.
 Woelflin spominje različita čitanja Evinog izraza lica
 čista fizička prisutnost figura, njihovih gesti, uvjerljivo zauzimanje prostora i sklad s
prirodnim silama karakteristična je za Michelangelovu umjetnost
 eliminirana je svaka dekoracija, površinska igra i zanimanje za detalj, Michelangelo
govori jezikom figure koji je svjestan ljudskih emocija i fizičke snage
o terribilità njegovih figura nije samo karakteristična za njegovu umjetnost, već je tijekom
vremena pripisana i njegovom karakteru

o Stvaranje Adama
 21
 nezaboravna monumentalnost kompozicije koja nema prostora
 dodirom prsta u čovjeka se prenosi božanska energija, a taj je odnos naglašen
vizualnim kontaktom Boga prema pasivnom Adamu čije tijelo počinje živjeti
 u Adamu Michelangelo otkriva svoj odnos prema antičkoj skulpturi, točnije grčkoj
klasičnoj skulpturi V. st. pr. Kr., iako su njegovi izravni uzori vjerojatnije bili prizori na
kasnijim gemama, ranokršćanskim bjelokostima ili slično. Ti su uzori dodatno
filtrirani kroz iskustvo quattrocenta, tj. Donatella, Jacopa della Quercia, Masaccia i
Niccoloa dell'Arca čiju je mramornu skulpturu Michelangelo proučavao u Bologni.

 Belvederski Torzo (cca. 50 pr. Kr.)

 čini se da je poznata još u 15. st., a u 16. je već dio Vatikanske kolekcije
 snažna muskulatura Herakla odigrala je veoma važnu ulogu u
Michelangelovoj generaciji

 Laokontova grupa, 1. st. pr. Kr.

 pronađena u siječnju 1506., prvi su je proučavali Giuliano da Sangallo i
Michelangelo, a po njihovom prijedlogu kupuje ju Julije II. otkad stoji u
Vatikanu
 skulpturu je spominjao još Plinije

 Adamova poza refleks je položaja gole zemlje na kojoj leži, a njegovo je tijelo još
uvijek bez snage i samostalnog pokreta
 monumentalnost i čistoća kompozicije u kasnijim prikazima možda je posljedica
otkrivanja prvog dijela fresaka kada je izašla na vidjelo sva zamršenost ranijih
prikaza koji promatraču nisu bili dovoljno čitki. Ovdje su oba protagonista svijetle
mase na tamnoj pozadini vrlo jasni
 Adamova beživotna lijeva ruka priziva identičnu Mrtvog Krista na Pietà koja je
nastala desetljeće ranije

o Kumejska sibila
 jedna od pet antičkih proročica u liku stare žene u društvu dva mlada gola dječaka od
kojih joj jedan prinosi dodatnu knjigu. U prijestolje su ugrađeni oslikani mramorni
putti.
o Libijska sibila
 22
 figura serpentinata organizirana oko lijevog stopala, točnije palca, gornji dio tijela
još je snažnije zakrenut kako bi nosio masivnu knjigu koja se nalazi iza nje

PROČELJE S. LORENZA
- 1515. Lav X. je u Firenci gdje s rođakom, kardinalom Giulijem de'Medici (budućim papom
Klementom VII.) dogovara dovršetak S. Lorenza što su namjeravali započeti pročeljem.
Michelangela je zasigurno privukla grandiozna intencija monumentalnog pročelja koje je imalo
sadržavati deset niša sa skulpturama. Takav je arhitektonski kompleks bio ravan onome za pročelje
katedrale. Kasnije je broj kipova povećan na 24.
- ugovor je potpisan 1518., no nakon toga entuzijazam naručitelja opada.
- Ugovor je poništen 1520. vjerojatno zbog činjenice da je trošak u samo godinu dana dvostruko
porastao, ali najviše zato što se tijekom 1519. zanimanje Medicejaca usmjerilo ka gradnji
komemorativne kapele uz crkvu.

- DRUGI PROJEKT ZA GROBNICU JULIJA II.

- Julije II. umire 21. 02. 1513., no prethodno je zadužio Michelangela da dovrši grob. U tom trenutku
nastaje drugi projekt.
- Napuštena je ideja o mauzoleju, no grobnica je i dalje monumentalna, otvorena s tri strane, premda
prislonjena uz zid
O Grobnica pravokutnog tlocrta otvorena s tri strane. Na svakoj strani po dva tabernakula koji
počivaju na bazi, a ukrašeni su pilastrima, arhitravom, frizom i vjencem. Na pilastrima 12
tabernakula trevalo je biti smješteno 12 likova. Nad vijencem treba počivati sarkofag s likom
Julija II. i četiri lika koji ga nose. Svi likovi dvostruke su ljudske visine. Na platformi uokolo
sarkofaga treba postaviti šest sjedećih likova. Na istoj platformi, uza zid trebala je biti
postavljena kapelica s pet likova koji bi trebali biti veći od svih donjih.
O Drugi projekt je zamislio 34 lika, reljefe, putte i prijestolja poput onih na svodu Sikstine.
Michelangelo se obvezao dovršiti drugi projekt do 1520.
O Drugi projekt predstavlja istovremeno povećanje (visina grobnice i likova) i redukciju (broj
likova)
O Ukoliko je u capelletti trebala biti prikazana Gospa, razlika je i u posmrtnom dodavanju
sakralnih tema (možda i četiri sveca)
 23
- PH smatra da se u konačnom donjem registru konačne verzije u S. Pietro in Vincoli može iščitati
drugi projekt ukoliko se uklone volute s pilastara jer je u tom trenutku dovršen i dekorativni
program, a ne samo Mojsije i dva roba.

- POBUNJENI ROB, 1513, LOUVRE

O Nepopustljiva energija oživjela je mase koje su hrabro uravnotežene u različitim planovima
O Grčevit napor za oslobođenjem koji prenosi energiju Laokontove grupe, no postoji i aluzija
na sv. Sebastijana
O Oslobođenje od tijela, grijeha, smrti
O PH smatra da se Pobunjeni rob pogrešno fotografira kako je okrenut ulijevo, jer je njegovo
mjesto na grobnici bilo ispod Mojsija (dakle okrenut udesno), dok se Umirući rob nalazio
lijevo

- UMIRUĆI ROB, 1513., LOUVRE

O Drugi aspekt istog bića
O Dugi su oblici izvučeni u napetosti koja počinje, ali ne doseže razriješenje
O Međuigra izbalansiranih masa koje se rastapaju u kontinuitetu linije izražava muku koja
nestaje u umornoj klonulosti. Taj izraz nalazi svoj krajnji akcent u u kutu glave koja se
oslanja na dijamantni oblik kojeg tvori povijena ruka. Predmaniristička invencija.
O Dvojnost doživljaja – krajnja tuga i užitak u predaji smrti.
O Vasari oba roba vidi kao pokrajine koje je Julije pripojio Papinskoj državi, dok ih Condivi
smatra aluzijama na slobodne umjetnosti
O Umirućeg je roba možda je mudrije vidjeti kao onoga koji se budi, pa time i jasnije vidjeti
ulogu robova kao slobodnih umijeća (umjetnosti su se probudile za Julija II. i sada nastavljaju
živjeti, a nisu umrle u vremenu njegovih nasljednika).
O Zatvorena struktura možda je uvjetovana plitkim mramornim blokom (kao i David),
zatvoreni su odnosi vidljivi u rješavanju desnog zakrivljenog bedra i mirne linije torza i
obrnuto s druge strane, dok ih s gornje strane zatvaraju dvije dijagonale lakata
 24
MOJSIJE, S. PIETRO IN VINCOLI, 1513 – 15.
O Nastaje u sklopu drugog projekta (bio je zamišljen još u prvom) za nišu u desnom uglu
srednje, druge etaže, ali je završio na središnjem dijelu šestog projekta.
 Svakako je zamišljen da ga se promatra iz mnogo nižeg položaja nego što je konačno
osmišljeno
O Burckhardt je smatrao da je Mojsije prikazan u trenutku razmišljanja o idolopoklonstvu
Židova, no Condivi smatra da je zapravo riječ o idealiziranom autoportretu umjetnika koji
pokazuje prijezir prema moralnoj nečistoći svijeta
O Primjetan je refleks Donatellovog Sv. Ivana Evanđelista za nišu katedrale: torzo koje
prihvaća svjetlo, uspinje se kroz pokrenute nabore, u snažnoj ruci i detaljno obrađenoj bradi.
O Mojsije predstavlja u skulpturu utjelovljene likove proroka sa svoda Sikstine
 Arhitektonska kompozicija uravnoteženih masa koncentrirana je u svakom dijelu i
detalju u snažan, dinamičan impuls
 Nabori zavijeni oko desne noga i fascinantna brada
 Svaki, pa i najmanji dio skulpture je pokrenut i oživljen obradom površine
 Golema težina i čvrsta logika kontraposta tvore snažan pokret čitavog lika koji je
zarobljen u dijalektici svečane, dominantne pozicije na prijestolju i iznenadnog
pokreta glavom naprijed i lijevom nogom natrag.
O Krajnji stupanj dovršenosti kipa, koji nije tipičan za Michelangela, objašnjava se
naknadnim radovima, 1540ih kada je postavljen u S. Pietro in Vincoli.
O kada bi bio smješten na visini za koju je zamišljen, njegov izraz lica ne bi bio prijeteći i
teatralan, te bi ga bilo lakše protumačiti u svjetlu riječi P. della Mirandole: "U ovoj viziji
Mojsije i Pavao, kao i mnogi drugi izabrani, gledaju Lice Božje, a ta je vizija ona koju naši
teolozi nazivaju intelektualnom ili intuitivnom spoznajom."
- 1516. nastaje treći, reducirani plan grobnice Julija II., ali ga u tom trenutku Lav X. zadužuje za
izradu pročelja S. Lorenza u Firenci. Lav X. će projekt otkazati 1520. što će biti još jedno od M.
razočarenja.

- USKRSLI KRIST, STA MARIA SOPRA MINERVA, 1518 – 19.

O 1514. M. potpisuje ugovor za izradu Uskrslog Krista za Sta Maria sopra Minerva, ali zbog
greške u mramornom bloku napušta taj rad i odlazi u Firencu 1516.
O U Firenci, 1518 – 19., na nagovor Vasarijev, uzima drugi bok i iznova počinje raditi na kipu
koji je poslan 1521. u Rim. Nakon toga je na njemu intervenirao učenik Pietro Urbano, no
 25
Michelangelo nije bio zadovoljan njegovim izgledom, pa ga je odbijao predati naručitelju
koji je bio zadovoljan izgledom učinjenog i uzeo kip.
O Kao i Vecchiettin kip u kat. u Sieni, i ovaj ilustrira Euharistiju
O Anatomija je nastala na temelju stvarne, a lik posjeduje stanovite klasične kvalitete.
Istovremeno, zaokret tijela i kontrapost ga omekšavaju do mjere da kip, kako su neki
primjetili, podsjeća na Leonardovu Ledu.
O Salvini smatra da je ovo jedino djelo zrelog Michelangela koje se povezuje s mladenačkim
Raspelom iz Sto Spirita.

- ROBOVI IZ ACCADEMIJE (DIVOVI); 1519 – 20 (ILI KRAJEM 1520IH.)

O Čini se da je na njima radio sve do 1534. kada potpuno napušta Firencu
O Mnogobrojne rasprave o mogućem namjernom non-finitu
O Upravo zbog non-finita, ovi robovi najživlje predstavljaju Michelangelovu ideju od
izranjanju skulpture iz kamenog bloka.
 Riječ je o Aristotelovoj ideji da je zadatak umjetnika ostvariti ono što je postojeći
potencijal materijala.
 Neoplatonisti su vjerovali da je umjetnikov um onaj koji vodi njegovu ruku i pritom
sudjeluje u božanskom umu iz kojeg je izvedena slika koju će konačno stvoriti
umjetnik.
O Napor kojeg umjetnik mora uložiti u stvaranje jednak je naporu kojeg duša mora uložiti u
razlikovanje dobra od zla koji postoje jedno pored drugog, kao i oblik u kamenom bloku.

O Atlas
 Najmanje dovršeni div
 Snažnom se gestom muči kako bi izbavio glavu iz grčevitog stiska materije.
Koherentnost misli sadržanih u dovršenim djelovima čini dovršenje nepotrebnim.
Michelangelo je jedan od rijetkih umjetnika koji je mijenjao koncept skice tijekom
rada na bloku.
O Bradati div
 Viši stupanj dovršenja
 Bolan grč zakrenutih udova koji žele polomiti lance
O Mladi div
 Žalost umjesto revolta
 Kretnje recipročne bradatom divu
 26
O Probuđeni div
 Liježe
 Nova, tragična vizija Umirućeg roba iz Louvrea

NOVA SAKRISTIJA; 1519 – 1534.

- 1519. Giulio Medici (koji će uskoro postati papa Klement VII.) od Michelangela naručuje grobnicu
Medici za Lorenza Veličanstvenog i i Giuliana i Lorenzove umrle sinove: Giuliana, vojvodu od
Nemoursa i Lorenza, vojvodu od Urbina u novoj dogradnji koja će biti nasuprot Brunelleschijeve
Stare sakristije. Istovremeno je naručena izgradnja i Laurenziane, ali će M. na njoj započeti radove
tek 1524.
- Ubaciti komentare o arhitekturi kapele (Salvini, 112)
- Kao i kod ostalih velikih projekata, neslaganja i svađe dovele su do prekida projekta, pa grob
Lorenza i Giuliana nikada nije ni započet (u konačnom projektu za njih dvoje je zamišljena jedna
grobnica), a dva groba Lorenzovih sinova nisu dovršena
O Nedostaju riječni bogovi koji su trebali nositi sarkofage i četiri kipa: Nebo i Zemlja i dva
nepoznata koj su trebali biti smješteni u nišama s obje strane vojvoda
O Nikada nije naslikan ni fresko oslik luneta nad tri groba
- Do 1525. radi uglavnom na arhitektonskom slogu, dok većina kipova nastaje u razdoblju između
1525. i izgona Medicejaca 1527. Nakon uspostave Republike M. uglavnom radi na fortifikacijama pa
je zasigurno zapustio rad na kapeli.
- PH datira Dan ranije od ostalih likova i to temelji na uočavanju načina na koji raniji likovi leže na
sarkofagu koji je, po svemu sudeći, trebao biti plošniji. Njegove noge "vise", a poza je nečitka u
odnosu na sarkofag. Iz toga proizlazi i zaključak o razvoju stila. To dokazuje i usporedbom s likom
Krista iz Sta Maria sopra Minerva koji je stroži i sličniji Danu, dok je Apolon iz Bargella mekši poput
Zore i Sumraka. Stoga zaključuje da su likovi Dana i Noći raniji.
O Stoga PH pretpostavlja da je Michelangelov stil doživio promjenu prema monumentalnijem
izričaju.
O Dan bi se tako datirao u 1524. i (budući da je načinjen u drugoj vrsti mramora) prethodi svim
ostalim skulpturama.
- dok je Noć očito izvedena iz rimskog sarkofaga s Ledom (izgubljen, poznat po crtežu) s tom razlikom
da je stražnja ruka postavljena preko tijela kako bi bila sukladna liku Dana. Druga se razlika u
odnosu na Ledu nalazi u prednjoj ruci koja je nedovršena i sakrivena iz maske. Možda se dogodila
greška u klesanju, kako tvrdi suvremeni izvor.
 27
- Za Giulianov lik predložak je Torzo Belvedere, kao i za Dan (u širem smislu), a za Lorenzov neka
antička skulptura.
O PH za Lorenza tvrdi da je sjena na njegovu licu tek slučajnost. Ta je skulptura nešto dublja
nego Giulianova, a kako bi se poravnala s prednjim planom cjeline, zid je nešto više
udubljen. Kad bi Lorenzov lik bio izmaknut naprijed, izišao bi iz prednje ravni (kao i mnoge
visokorenesansne skulpture), a sjene bi nestalo
- Riječni bogovi
O Bili su zamišljeni za platforme pod sarkofazima
O model riječnog boga koji se trebao nalaziti lijevo pod Lorenzom nalazi se u Accademiji, a
jedan za Giuliana sačuvan je u skici. Taj je crtež vjerojatno nastao 1524., za njega je naručen
kamen, no uslijedila je promjena koncepta prema monumentalnijoj skulpturi.
- Ikonografija prema Salviniju:
O Condivi smatra da je riječ o Uskrsnuću što je potkrijepljeno planiranim freskama na istu
temu. Od riječnih bogova koji simboliziraju četiri rijeke Hada, preko figura na sarkofagu i
uzašlih duša dvaju vojvoda koji su okrenuti Gospi u kojoj je utjelovljena Ideja
O Sam Michelangelo je naručitelju objasnio da je riječ o prolaznosti dnevnih mijena koje
uzrokuju prolaznost, a nakon smrti dvaju vojvoda izgubile su svjetlo. Čini se da bi takva,
"dvorska" interpretacija mogla funkcionirati na političkoj razini, no Condivijeva, je uvjerljivija
- Ikonografija prema Pope-Hennessyju
O PH s ironijom spominje brojne romantične interpretacije o odnosu figura prema prolaznosti
vremena, kako optimistične, tako i pesimistične.
O Condivijevu smatra prihvatljivom, ali je nadopunjava idejama o antitezi između Nousa i
Psihe, aktivnog i kontemplativnog, četiri riječna boga kao moguća četiri elementa materije
i moguća izvora zla
- Umorni i neudobni likovi dnevnih figura
O Dramatični kontraposti udova. Linije njihovih tijela u obrnutom smjeru ponavljaju linije
sarkofaga čime je stvorena tenzija dvaju kontrastiranih formativnih principa.
O Neodlučnost
O Iako su im tijela zaštićena metalnim mrežama (oklop), svaki je djelić tijela dobro zaštićen
- Likovi vojvoda
O Vita Attiva i Vita Contemplativa
O Kad se zatvore vrata kapele, unutra je samo svećenik i dvoje vojvoda okrenuti prema Gospi,
Ideji. Sudjeluju u bezvremenskoj i vječnoj misi, do trenutka Uskrsnuća.
 28

- Gospa s Djetetom
O Poput duha, izduženih proporcija uvjetovanih kamenim blokom kojeg je, čini se, M.
namjerno odrezao
O Jedini kontrast vertikali je zakošena dužina lijeve noge prekrižene preko druge noge, kojim
se križanjem utapa u masu tijela. Ta kompresija masa dodatno je naglašena Djetetom koje
se privilo uz majku, ali ne u gesti sisanja, već kao zastrašeno vizijom, naglo uzmiče.
O U Gospi kulminira tužna, elegična vizija koncepta čitave kapele
- Michelangelo se ponovno za nadahnuće okreće emotivnoj helenističkoj, a ne klasičnoj skulpturi, no
to je samo početna točka jer je teško zamisliti izvorniju umjetnost od predočenog.

- 1529. Michelangelo radi na fortifikacijama Republike. Iste godine, zbog prijetnji kojima je izložen
zbog denunciranja zapovjednika obrane grada, Malateste Baglionija (koji će ubrzo izdati Republiku),
M. napušta grad i odlazi u Veneciju. Firentinska vlada ga zove natrag, i on se vraća no živi u
opasnom okolnostima i pod prijetnjama (nakon povratka Medicejaca u grad ima zaštitu Kelemtna
VII. i nastavlja rad na grobnici).

- 1532 - 34., Posljednje dvije godine u Firenci radi na Davidu-Apolonu i Laurenziani koja će biti
dovršena tek 1550ih, ali strogo prema njegovom planu (Salvini, 122).

- DAVID – APOLON, BARGELLO, 1525-26 I 1530 -31.

O Lik je započet kao David, ali je pretvoren u Apolona
O Zbog promjene koncepta lik nema ni sigurnost Davida i ljepotu Apolona
O "Mučena" figura, čitavo je tijelo u grčevitom kontrapostu bez točke odmora

- POBJEDA, PAL. VECCHIO, 1532.

O Kronološka neslaganja oko datacije
O Vjerojatno je namjenjena za grobnicu Julija II., no nije sigurno u kojem planu
O Vjerojatno je riječ o portretu Tomasa Cavalierija, a tada bi ga trebalo datirati nakon 1532.
kada ga je M. upoznao
O Tolnay ga čita kao pobjedu mladosti nad starački dobom.
 29
- 1534. M. napušta Firencu i nikada se više neće vratiti u rodni grad

- POSLJEDNJI SUD; 1536-41.

o evaluacija mnogo teža nego u slučaju oslika svoda; može se tumačiti kao konačno ishodište
renesansnog slikarstva ili pak kao Michelangelovo priklanjanje manirizmu u posljednjoj
fazi. Neki kritičari Posljednji sud smatraju i prvom baroknom slikom, ili barem
protobaroknom.
o s druge strane, mnoge od zamisli Posljednjeg suda tumačenje su starih majstorovih ideja,
još od pripremnih crteža za Bitku kod Cascine
o najveća jedinstvena kompozicija naslikana do tada, Michelangelo je morao preslikati vlastite
dvije lunete, zatvoriti dva prozora i preslikati Peruginove freske.
o Krist je smješten u gornjem dijelu središnje osi i zamahom desne ruke pokreće lančanu
reakciju zbivanja: izabrani se na njegovoj desnoj strani podižu ka nebu, dok prokleti s lijeve
padaju u donji prostor.
 pod Kristovom desnom rukom Marija preuzima sekundarnu ulogu u gesti otklona i
straha; u lunetama anđeli nose stup na kojem je bičevan i križ
 nad Kristom sjedi Jona sa svodnog oslika, naslikan 25 godina ranije (ikonografska
veza s Kristovom smrti i uskrsnućem)
o dvije dijagonale su linije koje raščlanjuju, a sastaju se u Kristu; kao bljesak munje prolazi niz
sliku pokret njegove ruke, ne dinamički, nego kao optička linija, a linija se ponavlja i na
drugoj strani. Bez tog simetričnog rasporeda bilo bi nemoguće osigurati glavnoj figuri
potrebnu snagu. (Woelflin)
o prostor je podijeljen u tri vodoravne zone plus lunete, te okomito u dva polja oko središnje
osi čime je stvoreno 8 zasebnih cjelina
 tijela izabranih se uzdižu iz grobova
 sveti likovi
 anđeli s križem i trnovom krunom
 sveti likovi
 prokleti padaju
 Pakao i prokleti s Haronom i Minosom
o osim te podjele, čitavu fresku sjedinjuje kružno gibanje, iako je geometrija kompozicije
neprecizna: vodoravne zone spaja gibanje u smjeru kazaljke na satu.
o nema racionalne perspektive ni mjerila, kao ni arhitektonskog okvira koji bi ustanovio
granice i omjere
 30
o Michelangelov koncept ljudskog lika, njegove plemenitosti i života se ovdje ne mijenja
radikalno, neki su dijelovi tijela ojačani, ramena i strukovi su prošireni.
 Mijenja se tehnika oblikovanja figura koje ovdje u manjoj mjeri ovise o konturi, već
se grade iznutra, snažnim chiaro-scurom koji priziva Leonarda, ali se može povezati
s Tizianom o kojem je Michelangelo mogao znati putem zajedničkog prijatelja
Sebastiana del Piombo, a i sam je kratko boravio u Veneciji zbog firentinskih
spletaka Malateste Baglionija.
o iako je interakcija i uzbudljivost svjetla i sjene ovdje povećana, boja se sastoji od teških i
tamnih tonova sivih i smeđih boja, kao i dubokih tonova inkarnata koje naglašava tek
duboko plavo zasjenjeno nebo.
o majstorovi vlastiti strahovi i borbe dolaze do izražaja u samoironičnom autoportretu Sv.
Bartula koji beznadno gleda u padajuću masu tijela na putu u pakao.
o planove i neke kartone pripremio je još Klement VII. (Medici) koji je umro 1534., a njegov
nasljednik Pavao III. (Alessandro Farnese) koji je također bio Michelangelov mecena
nastavlja s izvedbom.
o stotine figura u različitim pozama i gestama su uglavnom aktovi ili jedva obučeni. Za idućeg
pape, Julija III. Daniele da Volterra je likovima dodao odjeću (npr. sv. Katarini koja je bila
potpuni akt).

- BRUT, BARGELLO, 1540.

Posljednji iz niza političkih figura, možda Lorenzino de'Medici koji je1537. ubio vojvodu Alessandra
Medicija. Republikanske ideje.

- Šesti plan za grobnicu Julija II. (1545.)

O Nakon dovršetka Suda, M. dovršava Mojsija, te radi na Lei (vita attiva) i Raheli (vita
contemplativa) za konačno dovršenje grobnice Julija II. koja je otkrivena 1545.
O Rahelina figura serpentinata svojevrstan je odjek Gospe iz Suda, no ovdje je naglasak na
vertikalnoj kretnji više nego na poetskom izrazu
O Lea je mirna i introspektivna, u balansiranoj pozi
O Oba lika iskazuju manjak nadahnuća i zamor ruke.

- FRESKE U KAPELI PAOLINA, VATIKAN; 1542-50.

o narudžba Pavla III., Farnesea; dvije nasuprot postavljene freske

 31
o ultima maniera, zajedno s Posljednjim sudom

O OBRAĆENJE SV. PAVLA; KAPELA PAOLINA, 1542-45

 majstoru je već 75 godina i velik dio slike atribuira se pomoćnicima
 promjena omjera i kuta gledišta
 Woelflin: Za razliku od Suda, ove freske više nemaju nikakve veze sa
simetrijom, a bezobličnost još jače dolazi do izražaja, ali u energiji
prikazivanja Michelangelo nadilazi sebe samoga.
 figure su prirodne veličine, a odnos između promatrača i likova mnogo je intimniji

O MUČENJE SV. PETRA; 1546-50.

 simetričnija i prostorno kompleksnija od prethodne
 bogatije i naglašenije boje nego u Sudu, dodaje svijetlo zelene i ljubičaste na
inkarnat
 gotovo aksijalni postav Petrove glave i figura kopača i čovjeka s gestom. Postavljen je
središnji naglasak slike koji nestaje u neartikuliranom krajoliku preko figura u
drugom planu
 za razliku od Leonarda, Michelangelo nije vrstan animalist (konji)

- nakon gotovo 50 godina Michelangelov se osobni stil u slikarstvu nije bitno mijenjao. Svaka od
velikih slikarskih narudžbi: Cascina, Svod, Sud i Paolina treba se promatrati u drugačijem kontekstu,
no u svima njima vidljiv je monumentalni stil treće generacije renesansnih slikara.
- njegovo vizualno iskustvo, osobito ono vezano uz antičko kiparstvo, tijekom vremena zauzima sve
važnije mejsto osnažujući kiparsku komponentu koja je njegovom stilu imanentna od samih
početaka.
- Michelangelo je vjerojatno bio upoznat s Tizianovim slikarstvom i prije njegova boravka u Rimu
1545 pa trebalo razmišljati bi o mogućim dvosmjernim utjecajima.
- ne treba zaboraviti i Michelangelove privatne teškoće koje su konstanta njegova života i
neizostavna činjenica njegove umjetnosti.

- za vladavine Pavla III. povratak arhitekturi

O nakon Sangallove smrti 1546. dovršava pal. Farnese
O Campidoglio
 32
O Porta Pia
O Sta Maria degli Angeli

- Posljednji kiparski radovi: Tri Pietà

- Meditacije na temu žrtvovanja, smrti i vjere

- PIETÀ IZ FIRENTINSKE KATEDRALE; 1546-55., MUSEO DELL'OPERA

O Grupa je ostala nedovršena zbog greške u mramoru koji se slomio u lijevoj Kristovoj nozi,
lijevoj ruci i torzu
O Vjerojatno je započeta u vrijeme radova na Paulini i početka radova na Petru
O Nakon što je tijekom radova M. sam slomio dijelove figure, pažljivo ju je složio i dovršio
Magdalenu Tiberio Calcagni. Time je narušeno kompozitno jedinstvo grupe jer je
Magdalena odviše izmaknuta.
O Blaga torzija Nikodemove glave spušta se preko S linije Kristova tijela do savijenog koljena.
Od te točke pratimo liniju Marijinog tijela koje definira desnu stranu kompozicije. Njezina je
glava uz Kristovu, nasuprot krivulji Nikodemova ramena i formira pauzu u tužnoj i blagoj
krivulji čitave kompozicije.
O Uzvišena slika tuge

PIETÀ PALESTRINA; FI ACCADEMIA, 1550 – 60.

O Sukobljena mišljenja oko datacije, pa čak i autorstva jer do XVIII. st. nije zabilježena u
izvorima
O Vjerojatno je generalni koncept Michelangelov, a izvedba u većoj mjeri učenika ili nekog
kasnijeg sljedbenika
O Ipak, u interpretaciji triju tijela snažno je prisutna Michelangelova ideja.
O Izduženje figura uvod je u Pietà Rondanini

- PIETÀ RONDANINI, 1546 – 1564., MILANO, MUSEO DEL CASTELLO SFORZESCO

O Vjerojatno je započeta prije firentinske, ali Vasari tvrdi da je na njoj radio još posljednjih
dana života
O Primjetna je izmjena nekoliko različitih ideja
 Prvotno su Kristova glava i ramena bili nagnuti prema naprijed, sukladno padu i
nagibu nogu. No u posljednjim je danima života, Michelangelo odrezao glavu i
 33
ramena (fragmenti su pronađeni) i isklesao novu Kristovu glavu od Marijinog
ramena.
 Na taj su način dva lika naglašenije sjedinjena, a Kristovo tijelo više ne pada, ne klizi,
nego se podiže i zapravo ono nosi Mariju koja kao da uvlači Njegovu životnu
energiju u sebe.
O Oblici su naglašeno izvučeni, dugački, eterični
O Naglašena torzija ranijih radova prisutna je, ali značajno oslabljena
O "Quell'amor divino / Ch'aperse a prender noi in croce la braccia"