Kritički prikaz predstave „Zečja rupa“ Davida Lindsay-Abairea u režiji Lajle Kaikčije i

produkciji Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru

Komad je vrlo složena priča o međusobnim odnosima unutar porodice nakon strašne
tragedije. Centralna figura radnje je mladi bračni par čijeg je dječaka automobil udario i
usmrtio. Dakle sama priča na početku donosi snažan dramski sukob koji nosi cijelu dramu.

Scenografija je minimalistička i tek toliko postavljena da radnju smjesti u dom bračnog para.

Sitni detalji scenografije kao što su dječakove igračke koje pokrivene prašinom stoje na
rubovima sobe snažno uvlače osjećaj jeze u atmosferu doma podsjećajući konstatno roditelje
na tragediju. Veliki plišani medvjed koji je pripadao dječaku i video snimak na kojem je
dječak igraju utjehu roditeljima i sigurno mjesto na koje idu kada ne mogu da se više nose sa
bolom. Svađa oko toga da li je supruga izbrisala video ili ne postaje prepirka kome od dva
roditelja su ta sjećanja potrebna, važna i postavlja pitanje da li da zaborave, krenu dalje i da
pokušaju da iznađu neke načine za ponovno uspostavljanje novog života ili da se prepuste
agoniji, apatiji i produbljenju svoga bola i zahlađenja odnosa među njima.

Igra je realistična i vrlo uvjerljiva. Naboj i sukob predstave su sadržani u likovima

natopljenim teškim emocijama koje oni nose kao eksplozive u svojim tijelima. Poglavito se to
odnosi na likove supružnika gdje ih njihove boli odvode jedno od drugoga i izbacuju na
površinu bračni sukob koji korjen ima u tragediji. Ermin Bravo i Jelena Kordić Kuret to zaista
maestralno igraju i uspijevaju da na publiku prenesu ta osjećanja. Snaga ove drame jeste u
vještini glumaca da publici prenese tu količinu bola i pitanja koje tekst sam po sebi nosi, a oni
su to zaista obavili fenomenalno. U osnovnu priču se upliću supruzina majka i sestra koje sa
sa svojim isto tako škakljivim pričama dodatno usložnjavaju odnos bračnog para. Dodatne
priče na momenat zbližavaju partnere, a opet na drugi još više udalje otvarajući nova
nerješena pitanja. Iznad svega toga dolazi kao lajtmotiv odnos roditelja prema momku koji je
udario i ubio autom njihovog dječaka. Momak koji je ubio dječaka gubi svoju nevinost
nesretnom okolnošću i biva stavljen pred sud roditelja i stavlja na ispit njihove najviše ljudske
vrijednosti kao što su spremnost na oprost, pomirenje i saosjećanje.

Rediteljica se odlučila za igranje integralnog teksta, međutim drama nudi mnogo sporednih
odnosa, pitanja i sukoba koji u nekom momentu skreću možda previše pažnju sa glavne ideje i
motiva tako da bi određeni štrih pojačao i fokusirao glavnu ideju i poruku omogućujući pulici
snažniji doživljaj i eventualni preokret u glavi.