U registraturi – prikaz

„U registraturi“ je hrvatska televizijska serija iz 1974. snimljena prema

istoimenom romanu Ante Kovačića. Ova filmska adaptacija jednog od najpoznatijih
hrvatskih romana 19.stoljeća doprinijela je dodatnoj popularizaciji djela. Za scenarij i
režiju serije zaslužan je Joakim Marušić, za glazbu Arsen Dedić, a među glumcima se
spominju poznata imena kao što je Rade Šerbedžija koji utjelovljuje Ivicu Kičmanovića,
Fabijan Šovagović u ulozi Jožice Kičmanovića i Mate Ergović kao Kanonik.
U ovoj seriji, kao i u romanu prema kojem je nastala, prisutni su elementi
realizma. Stvarnost je prikazana onakvom kakva jest, objektivno pa se tako prikazuju i
prednosti i nedostaci života na selu. Likovi su proučavani u njihovim svakodnevnim
životnim prostorima kako bi se naglasila njihova prirodna i društvena uvjetovanost što
je najistaknutije u liku Ivice Kičmanovića. Detaljnost opisa tih situacija i likova, odnosno
njihovih odnosa općenito također je jedna od komponenti realizma koja je vidljiva ovdje.
Prva epizoda serije posvećena je djetinjstvu glavnog lika, Ivice Kičmanovića.
Gledatelji su upoznati s obitelji Kičmanović, međusobnim odnosima u njoj te odnosima
sa susjedom Kanonikom i njegovom obitelji. Na samom početku epizode prikazana je
tuča između Ivičinog oca, tzv. Zgubidana i susjeda Kanonika koja poprilično dobro
opisuje njihov odnos. Oni se stalno svađaju i tuku, no unatoč čestim neslaganjima, ipak
se ne može reći da su neprijatelji jer se znaju i šaliti i smijati zajedno kao što je prikazano
u jednoj sceni u kojoj se vraćaju s mise. Njihov odnos tako je prilično kaotičan, no u njega
je dodana i doza humora tako da te svađe ne izgledaju toliko ozbiljno, nego i smiješno u
nekim trenucima. Ivičinu majku i Ivicu može se vidjeti nešto manje, no ipak se o njima
saznaje dosta zahvaljujući kadrovima u kojima oni nisu u fokusu. Tako se na primjer o
odnosu Ivičine majke i oca može saznati u sceni u kojoj se Zgubidan vraća kući, a njegova
supruga ga gleda prijekornim i zabrinutim pogledom. To ukazuje na to da njihov odnos
nije baš najbolji, no ne može se ni reći da je loš. Što se tiče glavnog lika Ivice, o njemu se
podosta saznaje. Već u djetinjstvu on pokazuje nadarenost i marljivost u školi, a spreman
je i pomoći obitelji, točnije ocu kada upadne u tuču sa susjedom.
Osim odnosa među likovima, u ovoj epizodi zorno je prikazana njihova
svakodnevica te općenito život na selu. Iako je taj seoski način života u djelu idealiziran,
u ovoj adaptaciji cilj redatelja nije bio stvoriti nekakvu idiličnu atmosferu, nego ući
dublje u sredinu koja je kasnije uvjetovala Ivicu i njegove postupke. To je vidljivo po
tome što nema niti jedne scene u kojoj je prikazana samo priroda, već se u svakoj nalaze
likovi. Osim toga, ukazuje se i na zaostalost ruralnih sredina u pogledu obrazovanja jer
ljudi tamo smatraju kako je ono nepotrebno; po njima bi djeca trebala učiti samo ono što
im je potrebno za rad na polju.
Visoka gledanost serije prisutna je i do danas zahvaljujući njenoj velikoj kvaliteti.
Glumci su na visokom nivou, kostimografija je odlična, režija je dinamična, a i sama tema
je prilično zanimljiva. Jedna od stvari koja mi je zapela za oko i dojmila me se je
osvjetljenje, odnosno njegova promjena – kako Perica postaje sve bolesniji, scene
postaju sve tamnije. Sve u svemu, osobno mi se ova epizoda svidjela.