SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

VETERINARSKI FAKULTET

KATARINA MOHAČ

HRANIDBA TRKAĆIH KONJA

PRIMJENJENA HRANIDBA
SEMINARSKI RAD

ZAGREB, 2020.
Seminarski rad je izrađen na Zavodu za prehranu i dijatetiku životinja
Voditelj: Željko Mikulec
ZAGREB, 2020.
SADRŽAJ:
 UVOD
Trkaći konji imaju velike potrebe za energijom stoga bi trebali pojesti 2 do 2.5% tjelesne
mase na bazi suhe tvari. Potrebe za energijom su individualne i ovise o više čimbenika.
Većinom se trkaći konji hrane slamom ili nekim drugim izvorom vlaknine uz obavezni
dodatak žitarica.
Takvi se konji drže uglavnom u stajama u posebnim boksevima te nemaju stalni pristup paši,
stoga je od velike važnosti da trener ili vlasnik dobro balansira prehranu. Najveći problem u
hranidbi takvih konja jest postizanje unosa dovoljne količine suhe tvari i zadovoljavanje
energetskih potreba. Koncentrirana krmiva predstavljaju veći dio prehrane konja, međutim
manjak vlaknine može uzrokovati velike probleme kao što su kolike i čirevi u probavnom
sustavu.
Različiti trening pokazuje i odstupanja u uzimanju suhe tvari. Istraživanje je pokazalo da
američki kasač uzima prosječno 14.4 kg suhe tvari dnevno, dok npr. Engleski punokrvnjak
uzima 12.3 kg suhe tvari dnevno. Ova razlika je rezultat drugačijeg načina treniranja.
Također, važan je i udio koncentrata u hranidbi. Kod kasača koncentrat čini 35% obroka, a
kod punokrvnjaka 45%. ovo je objašnjeno time što kasač konzumira više voluminoznog
krmiva u odnosu na koncentrat. Međutim, iako uzimaju više voluminoze, kasači svejedno
unose 27% više probavljive energije od punokrvnjaka.

VOLUMINOZNA KRMIVA
U hranidbi trkaćih konja koriste se voluminozna krmiva kao što su lucerne, svježa trava,
sijeno. U hranidbi voluminoznim krmivima važno je pažljivo birati biljke jer ne sadrži svaka
jednaki postotak neutralnih deterdžentskih vlakana.
Postotak NDF-a će biti veći što je biljka starija pa će i probavljivost iste biti manja. Stoga se
savjetuje biranje sijena koje je mlado i ima nisku razinu NDF-a kako bismo zadovoljili
energetske potrebe konja. Preporučeni postotak NDF-a u krmivu je 20%, međutim svako
krmivo sa količinom NDF-a ispod 40% se smatra vrhunskim, nakon njega je sijeno koje
sadrži između 41 i 46% smatra se vrlo dobrim, a ako sadrži između 47% i 53% NDF-a smatra
se dobrim. Ukoliko želimo povećati razinu probavljive energije, potrebno je povećati udio
kvalitetnog krmiva koje sadrži malo NDF-a, a ne povećavati udio koncentrata. Međutim, ako
je konju dostupna neograničena količina sijena, može se dogoditi da ga konzumira po svojoj
volji i pojede ga previše te se tad javlja pojava „hay belly“. Ta je pojava izrazito nepoželjna za
trkaće konje i negativno utječe na njihov trening ili utrku.
Uobičajeni udio krmiva u obroku trkaćih konja je. 10 kg sijena, 4 kg zobi, 1 kg premiska koji
sadrži sve potrebne vitamine i minerale te pola kilogerama ulja.
 KONCENTRAT
Za optimalan unos suhe tvari, izrazito je važan omjer koncentrata i krmiva u obroku.
Koncentrat je taj koji konjima omogućuje dodatnu energiju, međutim ne može se koristiti
samostalno jer je voluminoza isto tako bitna. Osim što omogućuje dodatnu energiju,
koncentrat se dodaje kako bismo spriječili gubitak tjelesne mase i samim time izbjegli loše
rezultate na utrkama. Koncentrat kao samostalan može negativno utjecati na zdravlje životinje
i uzrokovati niz problema u probavnom sustavu, stoga kako bismo to spriječili, on se podijeli
na više pojedinačnih obroka u danu.
Većina trenera koristi u hranidbi komercijalno proizvedene koncentrate, neki i koriste same
žitarice, međutim potrebna je analiza takve hrane da se utvrdi udio hranjivih tvari.
Uravnotežena prehrana s provjerenim sastavom hranjivih tvari izrazito je važna u hranidbi
mladih konja koji su u fazi pripreme za trening.

OBROCI S VISOKIM UDJELOM ŠKROBA

Posljednja su istraživanja pokazala da konji za kasačke utrke mogu trenirati na prehrani koja
se sastoji samo od voluminoze, međutim veliki dio uzgajivača dodaje neke dopunske smjese
ili koncentrirana krmiva kako bi poboljšali apetit takvih konja i posljedično tome uspjeh na
trakama.
Kod trkaćih konja, poželjno je da se sporije umara, međutim na pojavu umora utječu mnogi
fiziološki i biokemijski faktori, među najznačajnijima jest iscrpljivanje zaliha glikogena u
mišićima. Trening visokog intenziteta može smanjiti zalihe glikogena u mišićima za 50%.
Kod punokrvnjaka taj je postotak niži i iznosi oko 32% nakon trčanja na 1600 metara. Taj
postotak varira, međutim važno ga je kontrolirati jer o njemu ovisi uspjeh konja na utrkama.
Istraživanje koje je provedeno je pokazalo da prehrana konja bogata nestrukturalnim
ugljikohidratima (50.9% škroba) dodovdi do viših koncentracija glikogena 48 i 72 sata nakon
intenzivnog treniranja, za razliku od prehrane sa niskim udjelom škroba ili srednjim udjelom
škroba. Kako nismo postigli ovu visoku razinu škroba, potrebno je primijeniti prehranu koja
nije u potpunosti sigurna jer može izazvati niz problema, a sastojala bi se od: 21% sijena,
ostatak se bazira na kukuruzu (37%), zobi (20%), i oljuštenom ječmu (20%).
Znanstvenici su pokušali obnoviti zalihu glikogena primjenjujući visoki udio UH i imali su
različite rezultate. Snow i Harris (1991.) utvrdili su da konji hranjeni peletama i sijenom
nakon galopiranja 1600m su u potpunosti obnovili svoje zalihe glikogena za 2-3 dana. U
nekim je slučajevim moguće d akonj dobije veće količine nestrukturalnih ugljikohidrata iz
voluminoze, pogtovo ako je ona mlada i svježa. Važno je naglasiti da su konji posliježelučani
fermentatori i zato im je glavni izvor energije voluminoza. Zbog toga je iskoristivost velike
količine nestrukturalnih ugljikohidrata ograničena te ne može potaknuti sintezu i obnovu
zaliha glikogena.
 OBROCI S VISOKIM UDJELOM MASTI I ULJA
Evolucijskim razvojem, konji nisu razvili prilagodbu na hranu s visokim udjelom masti i ulja,
međutim danas je normalno dodavati masti i ulja u prehranu kako bi se osigurao dovoljan
unos probavljive energije. Dodavanje masti i ulja u obrok obično prati smanjivanje udjela
nestrukturalnih ugljikohidrata što može imati svoje prednosti.
Prema nekim istraživanjima mast pozitivno utječe na zalihe glikogena. Također, za vriejme
aerobnog treninga, preferirani izvor energije je mast i na taj način se štede rezreve glikogena
za anaerobni mišićni rad. Posljedično tome, smanjuje se i nakupljanje laktata i umor u
mišićima. Osim toga, fermentacijom ugljikohidrata oslobađaju se velike količine topline što
može biti negativno u toplijim krajevima, a pogotovo za vrijeme utrka kada se otpušta ionako
puno energije zbog rada mišića. Udio masti u prehrani je ograničen, međutim pretpostavlja se
da viši udjeli masti imaju veće prednosti za konje koji treniraju napornije i trče duge staze
poput kasača i punokrvnjaka, nego što je to kod konja koji trče kraće staze (Quarter konja).
Većina istraživanja ispitivala je samo jednu vrstu ulja ili masti i kao rezultat pokazalo se da je
ulje kukuruza najukusnije. Osim ukusnosti potrebno je obratiti pažnju na cijenu i dostupnost.

PREPORUKE ZA HRANJENJE PRIJE TRENINGA

Pokazalo se da vrijeme hranjenja može znatno utjecati na uspjeh konja na utrkama. Kod konja
koji su hranjeni ad libitum sijenom restrikcija unosa sijena na 1% tjelesne mase nekoliko dana
prije treninga rezultirala je padom tjelesne mase za 2%, međutim došlo je do povećanja
konzumacije specifične masene stope kisika tijekom sprintanja i smanjenjem utroška
anaerobne energije. Takav način hranidbe trkaćih konja se rijetko pronalazi u praks, stoga je
poteebno utvrditi optimalnu količinu voluminoze koja će se davati trkaćim konjima. Za
koncentrat vrijedi ista stvar, ne postoje neke određene količine koncentrata koje se smiju dati.
Što se tiče samih obroka prije treninga, preporuča se da obroci prije utrke i treninga budu mali
(manje od 1 kg) i da se ne daju 2-3 sata prije same utrke. Ako se konj nahrani 3 sata prije
utrke, raste koncentracija inzulina u krvi i pada koncentracija glukoze, što može imati
negativan utjecaj na uspjeh. Žitarice se ne daju nekoliko sati prije utrke da bi se izbjegle
potencijalne psihološke promjene. Prije same utrke mogu se dati male količine sijena.
Voluminoza ima određeni smirujući utjecaj jer potiče žvakanje te proizvodnju sline bez
pretjeranog punjenja probavnog sustava. Voda se ne daje 4 sata prije utrke i to neće izazvati
dehidraciju već će olakšati životinji trčanje i fizički napor. Nakon utrke konj se treba ohladiti i
potom mu je potrebno osigurati vodu.

DODATCI PREHRANI (SUPLEMENTI)

Često se koriste komercijalni dodatci i to često otopine koje sadrže željezo kako ne bi došlo
do anemije ili s namjerom povećanja hematokrita što nije znanstveno potvrđeno. Provedena
su istraživanja kod ljudi koja govore da uzimanje kreatinina pozitivno utječe na sprintanje,
međutim isto se nije dokazalo kod konja. Ispitivan je i DMG ili dimetilglicin koji sprječava
nakupljanje laktata, međutim danas njegovo korištenje nije odobreno. Od dodataka još
magnezij i timijan imaju smirujuće djelovanje . Izrazito važan je i silicij čiji deficit je povezan
s deformacijama vezivnog tkiva i problemima metabolizmom koštanog tkiva.

APETIT
Trkaći konji često zbog velikih napora i pod intenzivnim treningom izgube apetit, što je
izrazito loše jer počinju gubiti na tjelesnoj masi. Smanjen apetit može upućivati na neke
probleme u probavnom sustavu kao što su čirevi ili kolike. Kod konja koji intenzivno treniraju
mogu se dodati vitamini B kompleksa i oni mogu potaknuti apetit.

ZAKLJUČAK
Trkaći konji zahtijevaju posebnu prehranu s obzirom na visoke energetske potrebe. Osim
prehrane koncentratima, važno je osigurati dovoljnu količinu vlakana jer su konji
posliježelučani fermentatori i najviše energije mogu dobiti fermentacijom vlakana, dok je
iskoristivost nestrukturalnih ugljikohidrata ograničena. U prehrani trkaćih konja važnu ulogu
imaju masti koje mogu biti izvor energije tijekom aerobnog treninga, a time se štede rezerve
glikogena potrebne za anaeroban trening. Trošenje rezervi glikogena veliku ulogu ima kod
umaranja konja. Prehranu je potrebno prilagod
LITERATURA:
Practical consideration for feeding racehorses (265.-269.)
iti pazeći pri tome na zdravlje životinje.