1.

Balneologija je: nauka o prirodnim banjskim ljecilistima koja koriste mineralne vode u
svrhu lijecenja i prevencije bolesti.

2. Terapija u banjskih ljecilistima se svodi (nacin primjene ): kupanjem u mineralnoj vodi,

pijenjem mineralne vode, oblaganjem peloidom ili peloidnim kupkama, inhaliranjem
ljekovitih gasova.

3. Prema kolicini suhog ostatka mineralne vode se dijele na:

a) Oligomineralne – suhi ostatak je manji od 1g/l
b) Mineralne – iznad 1g/l

4. Prema klasifikaciji mineralnih voda po Quentin-u u prvu grupu se ubrajaju:

a) gvozdjevite vode
b) arsenske vode
c) hidrokarbonatne vode
d) sulfatne vode
e) hloridne vode

5. Indikacije za primjenu gvozdjevito – arsenskih voda:

a) profilaksa hipoksicnih stanja organizma kod kardiovaskularnih i plucnih oboljenja
b) hipertireoza
c) stanja rekonvalescencije
d) akutni tromboflebitis donjih ekstremiteta
e) anemija

6. Nacin primjene mineralnih voda:

a) Spoljasnja primjena – kupanje
b) Unutrasnja primjena – pijenje, grgotanjem, inhaliranjem, vaginalnim orosavanjem.

7. Kako utice temperatura unijete mineralne vode na sekretornu i motornu funkciju

gastrointestinalnog sistema i kako se konzumira:
Hladna voda: potice lucenje zeludacnog soka i pojacava crijevnu peristaltiku
Topla voda: smanjuje bol i spazam. Najbolja resorpcija vode je kod 38*C

8. Sta izaziva zamucenost mineralne vode:

9. Banjska reakcija moze se manifestovari u vidu: opste i lokalne reakcije.

Lokalna banjska reakcija se najcesce ispljava u vidu: Bolovi u zglobovima i misicima,
 kicmi, operisanim mjestima, a nekad se javi i lokalna pojava upale.

10. Radioaktivne vode:

To su dubinske, hipertermalne vode, koje sadrze gas radon. On ima kratko vrijeme
poluraspada i zato se ove vode mogu koristiti samo na izvoru. Mogu da se koriste
kupanjem i inhaliranjem radona tokom kupanje. Radon je rastvorljiv u lipidima pa se,
prema tome, lako resorbuje kroz kozu i sluznicu i ulazi u cirkulaciju. Izlucuje se preko
pluca i koze nekoliko sati nakon unosenja.
Nacin djelovanja: protiv bolova i upale. Imaju najjaci analgetski efekat od svih
mineralnih voda, a imaju i sedativni efekt, poboljsavaju perifernu cirkulaciju,
stimuliraju izlucivanje mokracne kiseline i smanjuju njen nivo u krvi (kod gihta),
snizavaju krvni pritisak, povecavaju broj leukocita, smanjuju broj eritrocita.
Indikacije:
a) reumatska oboljenja
b) giht
c) oboljenja periferne cirkulacije

11. Ncin primjene ugljeno-kiselih voda:

Pijenje: povecava lucenje hlorovodonicne kiselinei motilitet zeludca.
Kupanje: Ugljendioksid otopljen u vodi podrazuje zavrsetke receptora za toplinu i time
djeluje na poboljsanje cirkulacije.

12. Kako djeluju sulfatne mineralne vode:

Djelovanje na zeludac: dolazi do hiperemije sluzokoze i inhibicije sekrecije i motorike
zeludca.
Djelovanje na disajne puteve: bakreriostaticki, baktericidno, desenzibilirajuce,
antiinflamatorno i ekspektorantno.
Djelovanje na perifernu cirkulaciju: predstavlja glavno dejstvo sumpor vodonika. Kao
posljedica periferne vazodilatacije dolazi do pada krvnog pritiska.
Djelovanje na zglobove: povecava se retencija sumpora u zglobovima i hrskavicama
kod hronicnih reumatskih bolesnika.
Djelovanje na kozu: keratoliticki.

13. Dnevna potreba organizma za jodom 100-150mg

14. Sta je peloidoterapija:

Terapija prirodnim produktima sastavljenim od mjesavine mineralne, morske ili
jezerske vode sa organskim ili neorganskim elementima, koji su nastali geoloskim ili
 bioloskim procesima i koriste se u terapiji u obliku obloka ili kupki.

15. Klasifikacija peloida:

Prema porijeklu: Prirodni i vjestacki
Prema hemijskom sastavu: Organski i neorganski
Prema mineralizaciji:
a) Nemineralizovani (manje od 1g/l soli),
b) slabo mineralizovani (1-15g/l),
c) srednje mineralizovani (16-35 g/l),
d) visoko mineralizovani (36-150g/l),
e) prezasiceni (vise od 300g/l)
Prema pH:
a) ultrakiseli (pH < 2,5)
b) kiseli (pH 2,6 – 5,0)
c) slabo kiseli (pH 5,1 – 6,9)
d) neutralni (pH 7)
e) slabo alkalni (pH 7,1 – 9,0)
f) visoko alkalni (pH > 9)

16. Mehanizam djelovanja peloida: Toplotno, Mehanicko, Hemijsko

17. Priprema peloida:

Vadi se iz nalazista, oslobadja se stetnih primjesa, zagrijava se do odredjene
temperature te se upotrebljava.
Sirovi peloidi spremaju se u bazene pokrivaju se slojem mineralne ili morske vode
(40cm) te se ostave da sazrijevaju 4-6 mjeseci. Zreo peloid se ubacuje u mjesalicu koja
ga mijesa sa mineralnom ili morskom vodom sve dok ne postane hhomogen, plastica i
pogodan za aplikaciju.

18. Tehnika primjene:

Obloge: Deka, plasticna folija, carsaf, na carsaf blato debljine nekoliko centimentara.
Kupka: moze biti 3:1 ili 1:3 (blato i voda) pa mogu biti rijetke ili guste kupke. Mogu biti
polukupke kada je tijelo uronjeno u peloid do pojasa ili opste kada je tijelo uronjeno
do vrata.