Sveučilište u Zagrebu

Filozofski fakultet

Odsjek za povijest

Oksimoron Izanami - božica života i smrti

Seminarski rad iz kolegija Silasci u Podzemlje: rituali plodnosti u drevnim svjetskim

religijama

Studentica: Marta Ćaćić

Mentorica: dr. sc. Jasmina Osterman

18.06.2020

Uvod 2
Razrada teme 3

Izanami i Izanagi - roditelji bogova 3

Smrt Izanami i odlazak u podzemlje 4

Nečistoća i smrt, muško i žensko 8

Zaključak 10

Bibliografija 10

Izvori 10

Literatura 11

Ilustracije 11

1
 Uvod

Mitologije drevnih naroda igrale su važnu ulogu u svakodnevici ljudi. Njihova vjerovanja
bila su ono što je odlučivalo većinu velikih događaja i promjena koje su se događale. Cijeli
životni vijek čovjeka bio je podređen ritualima i običajima, neovisno o tome u kakvoj
zajednici je živio. Zagrobni život su poštovali, a bogovi podzemlja vrlo su često
personificirali i plodnost zemlje te je postojala vrlo čvrsta veza između plodnosti i smrti.
Narod japanskog otočja prigrlio je Shinto religiju koja na svijet gleda kroz prizmu bogova
kami utjelovljenih u svakoj prirodnoj pojavi. Religija je drevnog porijekla, a s vremenom je
preuzela neke stavke iz kineskog sustava vjerovanja budući da su narodi Japana bili vrlo
povezani s tradicijom Kineskog Carstva. Mitovi postanka svijeta i bogova zapisani su više
puta, ali temeljne kronike koje su preživjele i danas se proučavaju su Kojiki i Nihon shoki ili
Nihongi. Obje su zapisane i predstavljene carskom dvoru početkom 8.stoljeća, Kojiki 712.
godine, a Nihongi 720. godine. One su kapitalna djela japanske kulture i iako su zapisani isti
mitovi u njima postoje određene razlike: “The Kojiki is on the whole the fuller of the two, and
contains legends which Nihongi passes over in silence, but the latter work, as we now have it,
is enriched by variants of the early myths, [...]”.1 U ovom radu predstavit ću mit o božanskom
paru Izanami i Izanagi koji su prema predaji stvorili japansko otočje i temeljne bogove
šintoističkog panteona. Naglasak će biti na mitu o Izanaminoj smrti, odnosno o silasku
Izanagija u podzemlje za svojom voljenom te kako se taj mit tumači danas, simboliku
ukorijenjenu u njemu i predpostavku muško-ženskih odnosa koja se može iščitati. Osim toga
također ću se naglasti neke segmente mita koje se mogu pronaći u kulturama drugih
zajednica, poput kršćanskih priča, mitologijama naroda Mezopotamije, grčke i rimske
mitologije, radi naglaska globalnosti osnove mita.

1 Nihongi, 21.

2
 Razrada teme

Izanami i Izanagi - roditelji bogova

Božanski roditelji Izanagi i Izanami, brat i sestra, pripadnici su zadnje od 7 generacija

bogova, a vrhovni bogovi Nebesa su im za zadatak zadali stvoriti zemlju i nastaniti ju svojim
potomcima. Postoji mnoštvo verzija mita i iako su varijacije malene, mogu značiti puno u
smislu tumačenja i simbolike. Dvije najvažnije verzije su one zapisane u Kojiki i Nihongi, s
tim da su u posljednjoj zapisane još neke od inačica mita. Jednom kada su stvorili prvo
kopno, odlučili su se povezati obredom vjenčanja. U obje verzije prilikom vjenčanja Izanami
je progovorila prava, ali u Kojiki je to kažnjeno rođenjem bolesnog djeteta Leech-child
Hiruka: “From the standpoint of the male and female principles, the wedding ceremony
between Izanagi and Izanami is significant. When they moved round the divine pillar, Izanagi
form the left and Izanami from the right, Izanami at first chanted, Oh, What a handsome
man!, and then Izanagi said, Oh, what a beautiful maiden! It was considered evil for a woman
to speak first, and this resulted in the birth of Hiruko, a deformed child, whom they
abandoned in a reed boat.”2 Hiruko će poslije postati Ebisu, jedan od 7 bogova sreće u Japanu
te bog ribarstva i pomoraca. U ovoj verziji se također može uočiti puštanje djeteta u košari
niz rijeku što je osnova priča o Mojsiju ili Sargonu. U Nihongi božanski roditelji samo
ponove ritual i Izanagi progovara prvi, a rođenje Hiruka nije percipirano kao kazna radi žene
koja progovara prva, već je samo nabrojan u nizu njihovih mnogih potomaka. Međutim, u
obje verzije naglašeno je kako je neispravno kada žena progovori prva i to je potrebno
ispraviti: “Despite being a woman, Izanami usurps the male role of initiating speech and
3
intercourse. This transgression leads to the production of misshapen offspring.” Nadalje,
Izanagi i Izanami su također roditelji japanskog arhipelaga, mnogih otoka i prirodnih pojava
te najvažnijeg trojstva u Japanu, tzv. svjetleće djece: Amaterasu, božice Sunca, Tsukuyomi,
boga mjeseca te Susanowo, boga mora. Mit o njihovom rođenju u Nihongi navodi oboje kao
roditelje, ali u Kojiki njihovo je rođenje uslijedilo tek nakon što je Izanagi već posjetio
podzemlje te se rađaju iz rituala pročišćenja vodom: “Then when he washed his left eye, there
came into existence a deity named Ama-Terasu-Opo-Mi-Kami. Next, when he washed his
right eye, there came into existence a deity named Tuku-yömi-nö-mikötö. Next when he

2 Kawai 1986, 75.

3 Ambros 2015, 27.

3
washed his nose, there came into existence a deity named Paya-susa-nö-wo-nö-mikötö.” 4
Razlika je važna jer se Amaterasu smatra pretkom carske dinastije, majkom careva te ako je
ona izričito potomak Izanagija to akcentira kako je muški dio božanskih roditelja začeo
carsku dinastiju, a ženski ostao pod zemljom izoliran i napušten.

Smrt Izanami i odlazak u podzemlje

Ono u čemu se obje kronike podudaraju je kako je Izanami umrla, a Izanagi ju slijedio u
podzemlje: pri porodu boga vatre umire u velikim mukama. Izanagi ju moli da se vrati, ali
ona je već pojela plodove podzemlja. Izanagi ugleda njeno trulo tijelo te u strahu bježi iz
podzemlja, Izanami ga lovi te on na ulaz postavlja kamen kako bi ju vječno zatvorio u
podzemlje, rastaje se od nje. Za osvetu ona obećaje svaki dan usmrtiti 1000 ljudi, a on
obećaje stvoriti 1500 novih.
Prilikom rađanja boga vatre Kagutsuchija Izanami je spalila genitalije i smrtno je ranjena.
Nakon ranjavanja, stvara još nekoliko bogova: “[...] the bodily discharges produced as she
dies - vomit, urine, and feces, transform into additional divinities: a fire goddess, an earth
goddess, and a water goddess.”5 Metamorfoza tih božanstava formira tezu kako porođaj,
genitalije ili tjelesne izlučevine nisu nešto nečisto, nešto što se u nekim drugim kulturama
smatra neprirodnim i grešnim te se još više naglašava nečistoća skore smrti. Nakon što
sasječe mačem Kagutsuchija i oplače sestru i ženu, Izanagi se odlučuje poći za njom u
podzemlje, mjesto gdje obitavaju božanstva smrti. “This world has been variously described
as being located beneath the sea, under the ground and in the mountains, and the changing
conceptions of its location are doubtlessly responsible for a good part of the confusion about
it that can be noted in Japanese myth.” 6 Podzemlje u japanskoj mitologiji nosi naziv Yomi, a
postoji nekoliko lokacija za koje se smatra da su mogući ulaz u svijet mrtvih. Nagađanja oko
lokacija se prvenstveno baziraju na imenu, odnosno sličnosti s korijenom imena Izanami,
Iza/Isa. Došavši u podzemlje, Izanagi pronalazi Izanami te ju moli da se vrati s njim u svijet
živih, ali ona je već pojela plodove podzemlja tako da se više ne može vratiti, isto kao i
Perzefona u grčkoj mitologiji. U analizi ovog mita, profesorica japanske književnosti
Rebecca Copeland navodi: “In Izanami’s case, fire springs from the body of the earth mother.
And it is by fire that she dies. It is also through her association with the fires of the

4 Kojiki, 70.
5 Ambros 2015, 28.
6 Kelsey 1981, 223.

4
underworld - the ingestion of the products of those fires - that she is bound to her role as
deaths.” 7 Ona naglašava kako je element vatre na neki način čak dva puta usmrtio Izanami,
tijekom poroda i vezavši je za Yomi. Kada se u obzir uzme simbolika koju vatra nosi u
gotovo svim mitologijama - početak civilizacije i djelatnosti čovjeka npr. Prometej - ovim se
insinuira kako je božica zemlje, odnosno majka otočja Japana skončala s razvitkom
civilizacije. Copeland dalje povezuje ženski spol s prirodom, a muški s civilizacijom; Izanami
će ostati zauvijek zatvorena i pasivna, dok će se iz muške loze roditi buduća carska dinastija:
“The suggestion is that to develop into the brilliance of civilization, the earth mother - with
her raw sensuality and unlettered wisdom - must be isolated and controlled.”8
Kada mu dosadi čekati, Izanagi pali vatru na komadu svog češlja i prekršivši Izanaminu želju
pronalazi ju i vidi u što se pretvorila; sličnost se može uočiti i u mitu o Orfeju, koji se unatoč
zabrani bogova, osvrće i time zauvijek gubi šansu za Euridikinim uskrsnućem. Izanami je
tijelo nečisto, trulo i propada: “At this time, maggots were squirming and roaring [in the
corpse of Izanami-nö-mikötö.]”9 Osim toga, po tijelu joj je plazilo 8 bogova groma
zmijolikog oblika: “What he sees in not the body with which he was familiar, but a body
which has been taken over by several reptiles. His wife becomes angry at having been seen
and pursues him in order to kill him. However, one wishes to understand the ideas of
pollution or taboo here, it is noteworthy that the dead body of Izanami is closely associated
with reptiles and with attempts to harm the living.” 10 Kao i u mnogim kulturama, zmije su
percipirane kao zlokobne, predstavnici samog zla u nekim slučajevima. Tako i u Japanu,
postoji niz vjerovanja i mitova koji povezuju božanstva i zmije te uvijek sama metamorfoza
božanstva u reptilski oblik rezultira smrću ili ubojitim nagonom: “One could list story after
story in which reptilian deities are linked strongly to the dead. These are essentially chthonic
deities, and their association with fertility on the one hand, and the world of the dead on the
other is worldwide.”11 Povezanost bogova plodnosti i smrti vrlo je česta, a gotovo uvijek
podzemlje, posljednje prebivalište mrtvih jest pod zemljom. Izanami je postala vladarica
Yomija, ali prije toga je stvorila mnoge zemlje i prirodne pojave te je time na neki način
ujedinila život i smrt.
U Japanu postoji ritual mogari koji su navodno provodili u antičkom Japanu nakon smrti:
“When someone died, his family built a hut called a mogari near their house and laid the

7 Copeland 2018, 21.

8 Isto
9 Kojiki, 62.
10 Kelsey 1981, 224.
11 Isto, 224/225

5
corpse there; they then went to inspect the corpse everyday until it turned putrid. This rite is
believed to be a way of praying for the rebirth of the dead.” 12 Postoji dosta sličnosti ovog
mita i navedenog rituala jer Izanagi na neki način istražuje i pregledava mrtvo tijelo. Profesor
F. Murakami u svom djelu naglašava incest između brata i sestre, rođenje božanske djece (po
Nihongi), potom smrt koja vodi uskrsnuću: “ Although Izanami’s rebirth is not mentioned in
Kojiki, the story relates not only her death but also Izanagi’s overwhelming desire for her
return to life. The above analysis suggests that Izanagi and Izanami committed incest and
gave birth to the three noble deities, and that the rebirth of Izanami, after she had been burnt
to death, was prayed for through the mogari magico-religious rite.”13 Stoga je Izanami
ponovno rođena kao božica smrti, ali zadržava stare atribute: “Izanami - the mother of the
Japanese archipelago - becomes the embodiment of death. She is, in one body, both life and
death”14
Nakon što ju je vidio, Izanagi bježi iz Yomija, a Izanami, uvrijeđena i bijesna šalje za njim
The Ugly Women of Yomi, možda najsličnije grčkim Erinijama, ali im Izanagi uspijeva
pobjeći. Osim njih, poslala je i osam zmijolikih bogova gromova, ali ga niti oni nisu uspjeli
uloviti: “[...] he took three peaches that were growing there, and ambushed his pursuers with
them, so that they all ran away. Then Izanagi announced to the peaches: Since you have
helped me, you must help all living people in the Land of Reed Plains [another name of the
Japan] whenever they fall into trouble, and he bestowed on the peaches the designation of
15
Great Fruit Divinity.” Po ovom se dijelu, između ostalih, vidi utjecaj kineske kulture u
japansku, jer je breskva u Kini označavala besmrtnost i štovala se kao sveto voće. Kako ga
nisu uhvatili, Izanami je sama započela potjeru, ali kada je došla blizu izlaza, Izanagi je na
ulaz u Yomi postavio ogroman kamen. “So he took a thousand-men-pull-rock, and having
blocked up the path with it, stood face to face with Izanami no Mikoto, and at last
pronounced the formula of divorce.” 16 Zbog traženja razvoda, Izanami je smrtno uvrijeđena,
posramljena, te se zaklinje da će svaki dan ubiti 1000 ljudi. Kao odgovor na njenu prijetnju,
Izanagi obećaje svaki dan stvoriti 1500 novih ljudi. Ovim osvetom započeo je životni ciklus,
odnosno, objašnjava se smrtnost ljudi. Izanamina ljubomora i bijes, potaknuli su je
krvožednost i potrebu za osvetom, njeno uskrsnuće kao vladarice podzemlja ovim činom je
finalno. “Her jealousy further prompted her to vow to strangle a thousand people a day. She

12 Murakami 1988, 457.

13 Isto
14 Copeland 2018, 20.
15 Borgen 1990, 68.
16 Nihongi, 25.

6
had no reason to be jealous of another woman, however, for, as far as we know, there was not
one in Izanagi’s life. But she hated losing her marital status. And social status, however hard
it may be to be bullied by possessive mothers-in-law or neglected by unfaithful husbands, is
something most Japanese women cannot do without.” 17 Gubitak bračnog statusa, onog
zadnjeg što ju je povezivalo sa svijetom živih bilo je prekinuto nasilnim putem i to ponajprije
zbog njenog izgleda. Brat i muž, izdao ju je, nije ispoštovao njene želje te ju na kraju ostavio
vječno zatočenu u svijetu mrtvih iz jednostavnog straha za vlastiti život.

18

Nečistoća i smrt, muško i žensko

Odmah nakon izlaska iz podzemlja Izanagi obavlja ritual pročišćenja voom zbog bliskog
kontakta sa smrću i nečistim. Kontrast elemenata je ovdje važan jer je Izanami usmrtila vatra,
17 Burma 2015, 22.
18 Slika 1: Warwick Goble, 1910. Izanagi stavlja kamen na vrata Yomija

7
a vodom Izanagi prekida kontakt sa smrću. Za šintoizam, ideja smrti sama po sebi nije toliko
zlokobna, koliko je nečista: “Many scholars regard Izanami as an archetypal figure that
exemplifies the association of the female body with pollution.” 19 Povezujući ženu
istovremeno s rođenjem i smrću, može se uočiti ambivalentan odnos prema ženama koji
japanska kultura gaji. Možda ne toliko prema samoj pojavi žene, već prvenstveno prema
njenom tijelu jer ipak je ono žrtva truleži. Također, boja elementa vatre se povezuje s
menstrualnim ciklusom žene, a krv i bilo koji oblik ozljede je za Japance i danas jednako
prljav: “One must add that women in Shinto, as in many religions, are considered to be more
polluted than men, because blood is a form of pollution. In some parts of Japan women used
to be segregated in special huts during menstruations.” 20 Ne samo da je krv povezana s
vatrom, nego su i same kolibice u kojima su žene morale boraviti za vrijeme ciklusa na kraju
bile spaljivane jer su zagađene.
Izanami i Izanagi su prvi božanski par koji je stvarao potomstvo te se baš kao i Adam i Eva u
kršćanskoj predaji, smatraju roditeljima čovječanstva, jer se unatoč verziji gdje svjetleća
djeca nastaju prilikom Izanagijevog pročišćenja nakon Yomija, Izanami i dalje na neki način
smatra njihovom majkom. Promatrajući ovaj mit iz perspektive zapadne civilizacije
dominantno pod utjecajem kršćanske dogme temeljene na patnji, pokajanju i oprostu grijeha
radi boljeg života nakon smrti, neizbježno se uočava kako u ovom mitu nema grijeha. “Their
crisis came when Izanami was seen by her husband in a state of pollution. The disaster
concerned her shame rather than anything she consciously did. Although the gods enjoyed
sex with impunity, they were terrified of pollution, especially the pollution of death. Izanagi,
seeing the putrid body of his sister, barely escaped death himself. One could perhaps say that
pollution is the Japanese version of original sin.”21 Ni Kojiki ni Nihongi ne daju nikakvu sliku
života nakon smrti. Bogovi donose odluke za koje snose posljedice, nema apsolutnog zla ili
dobra, a polariteti koji postoje su u ravnoteži: kada jedan nadjača drugi, neizbježno će uskoro
oslabiti - ravnoteža je postojana. Slična je situacija s percepcijom muškog i ženskog u kulturi
Japana: “The complementary relationship between Izanami and Izanagi derived from Chinese
models of masculinity and femininity, is only hinted at in the Kojiki, but here [Nihongi] it is
highlighted as fundamental. Clearly, Izanami and Izanagi embody the principles of yin and
yang - the female is dark, yielding, and destructive, whereas the male is bright, forceful, and
constructive.”22 Dolazeći u sve intenzivniji kontakt s budizmom te općenito s civilizacijama

19 Ambros 2015, 29.

20 Burma 2015, 22
21 Burma 2015, 22
22 Ambros 2015, 27/28.

8
stare Koreje i Kine, Japanci su razvili rigorozniji odnos među spolovima, gdje je muški
metafora života, a ženski smrti. Ali, treba naglasiti da je unatoč tomu, japansko vrhovno
božanstvo Amaterasu, božica Sunca, dok ta titula u većini religija stoji uz muškog boga, npr.
Kina-Zhurong, stara Grčka-Apolon/Helije, Akađani-Šamaš. “In this way, when considering
the structure of Japanese myth from the standpoint of a confrontation between the male and
female principle, we see that one never obtains complete dominance over the other, and that
even when one side appears to dominate, inherent in the structure is the potential for the other
to quickly counterbalance this dominance.”23 Unatoč nepravdi i nepoštovanju koje Izanami u
jednom trenutku trpi zbog Izanagijevih odluka, ravnoteža spolova na neki je način postignuta
postavljanjem božice za vrhovno božanstvo.
Ipak, čitajući mit danas, izoliran od ostatka mitologije i iz perspektive feminizma,
objektifikacija ženskog tijela i sebičnost Izanagija tijekom cijelog mita vrlo je očigledna.
Zlobnost koja se pridodaje Izanami samo je rezultat Izanagijevog omalovažavanje njezine
želje i na kraju napuštanja i utamničenja: “[...] it is clear that this is not a particular evil
inherent in women. Rather it is an evil desired by men: a reflection of masculine lust.”24
Izanami je na kraju sputana u podzemlju, pasivna i samim time ideal žene u skladu s
budističkim načelima poslušnosti muškarcu: “It is her fixed position - the original womb
located within a womblike enclosure - that renders her an image of female chasteness, and
thereby, a heroine of model behavior.”25

23 Kawai 1986, 76.

24 Burma 2015, 81.
25 Copeland 2018, 22.

9
 Zaključak

Izanami je božica koja, kao i u mnogim starim religijama, istovremeno predstavlja život i
plodnost s jedne strane, a smrt i nečistoću s druge. Mit o silasku u podzemlje jasno ukazuje
na povezanost s drugim vjerovanjima, odnosno rasprostranjenost strukture mitova. Utjecaj
kineske tradicije i kulture vidljiv je u polaritetima muško-ženskih odnosa kao simbola yin-
yang i u viđenju breskve kao voća besmrtnosti. Nadalje, motiv zmija je, kao i u puno drugih
tradicija, povezan sa smrću, a njihova pojava u konkretno japanskim mitovima nagovještava
nasilne ili ubilačke porive božanstva. Čitanjem ovog mita, neovisno iz kojeg izvora, može se
shvatiti japansko viđenje smrti te naglastit simbolika koju vide u njoj kao izrazito nečistoj, a
ne zloj ili stravičnoj kako se često prikazuje na zapadu. Velika je važnost vatre kao elementa
jer ne samo da usmrti pramajku zemlje, nego se može dovesti u kontakt s krvlju, ranjavanjem
i opet povezati s nečistoćom koja je istinski strah Japanaca. Purifikacija Izanagija elementom
vode, kao kontrasta elementu vatre, koja slijedi nakon izlaska iz Yomija najbolji je
pokazatelj. Muško-ženski odnosi u ovom mitu, a i općenito u japanskoj mitologiji veoma su
ambivalentni. Žene su izvor divljenja, ali istovremeno i straha, kao što je i Izanami
istovremeno i život i smrt. Shvaćanje ljudske smrtnosti dovodi se u vezu sa ženskom
ljubomorom i željom za osvetom. Iako se ravnoteža po pitanju spolova u globalu postiže s
daljnjim razvojem mitologije, Izanami ipak ostaje zatočena u podzemlju, pasivna i statična
idealna slika žene bez mogućnosti sudjelovanja u daljnjem razvoju života japanske tradicije.

10
Bibliografija

Izvori

Philippi, Donald L. Kojiki. Princeton: Princeton University Press, 2015.

muse.jhu.edu/book/44299
W. G. Aston, ur. Nihongi: Chronicles of Japan From Earliest Times to AD 697. London:
Routledge, 2010. https://doi.org/10.4324/9780203841952

Literatura

Ambros, Barbara R. “Ancient Japanese Mythology: Female Divinities and Immortals” U:

The
Woman in Japanese Religion. 22-39. NYU Press, 2015. (26.03.2020.)
www.jstor.org/stable/j.ctt15r3zhw.6.
Borgen, Robert, Marian Ury. "Readable Japanese Mythology: Selections from Nihon Shoki
and Kojiki." U: The Journal of the Association of Teachers of Japanese 24, no. 1
(1990): 61-97. (27.05.2020.) doi:10.2307/489230.
Burma, Ian. A Japanese Mirror: Heroes and Villains of Japanese Culture. London: Atlantic
Books, 2015.
Copeland, Rebecca. "Kirino Natsuo Meets Izanami: Angry Divas Talking Back." U: Diva
Nation: Female Icons from Japanese Cultural History, ur. Rebecca Copeland, Laura
Miller, 13-33. Oakland, California: University of California Press, 2018.
(04.05.2020.) www.jstor.org/stable/10.1525/j.ctvvnf64.7.
Kawai, Hayao, Tadashi Hori. "The Hollow Center in the Mythology of Kojiki." Review
of Japanese Culture and Society 1, no. 1 (1986): 72-77. (03.05.2020.)
www.jstor.org/stable/42800067.
Kelsey, W. Michael. "The Raging Deity in Japanese Mythology." U: Asian Folklore Studies
40, no. 2 (1981): 213-36. (26.03.2020.) doi:10.2307/1177865.
Murakami, Fuminobu. "Incest and Rebirth in Kojiki." U: Monumenta Nipponica 43, no. 4
(1988): 455-63. (04.05.2020.) doi:10.2307/2384797.

11
Ilustracije

Slika 1. http://mesosyn.com/myth2j.html (13.06.2020.)

12