Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad - Pneumatika I Hidraulika
Seminarski Rad - Pneumatika I Hidraulika
SEMINARSKI RAD
Predmet: : Pneumatika i Hidraulika
TEMA: „Hidromotori i hidropumpe“
1. Uvodne – Hidraulični 3
sistemi.....................................................................................
2. Podjela pumpi i 4
motora.............................................................................................
2.1 Podjela volumenskih 9
pumpi.....................................................................................
2.1.1 Zupčasta 10
pumpa...................................................................................................
2.1.2 Vijčana 13
pumpa.....................................................................................................
2.1.3 Krilna 14
pumpa........................................................................................................
2.1.4 Klipne pumpe – 16
motori.........................................................................................
3. 22
Literatura..................................................................................................................
2
Hidromotori i hidropumpe
3
Hidromotori i hidropumpe
2. Podjela pumpi i motora
Osnovna podjela hidrostatičkih mašina upravo je prema konstrukciji, odnosno na koji način oni
prenose fluid, pa se tako razlikuju:
zupčaste,
vijčane,
krilne i
klipne pumpe ili motori, sa čitavim nizom različitih izvedbi.
Podjela pumpi prema konstrukciji prikazana je shemom na slici 1, dok
je podjela motora dana na slici 3.
4
Hidromotori i hidropumpe
U nekim primjerima iz prakse ili iz literature mogu se pronaći i konstrukcijske izvedbe pumpi ili
motora koji će biti izvan većinske matice. Na slikama 1 i 3 one su predstavljene blokom „Druge
vrste“.
U svakom slučaju, rotacijske pumpe i motori prevladavaju, makar kada je riječ o tradicionalnim
primjenama hidraulike (zato su one ostale povezane crtkanim linijama na slikama 1 i 3). Također se
može vidjeti da su vrlo slične podjele pumpi i motora. U načelu, to i jesu konstrukcijski vrlo slični
sistemi, ali s različitom ulogom. Ponekad ista hidraulička mašina može raditi i kao pumpa, i kao
motor. Dodaje se da se linearne pumpe nazivaju povratno – translatorne, što je prikladan izraz za
engleski reciprocating pumps.
Napominje se da se može pronaći i drugačije svrstavanje pumpi i motora. Na primjer, ovdje su
vijčane svrstane kao posebna grupa unutar zupčastih (gdje su nazvane „zavojne“ pumpe), a negdje
se one vode kao zasebna grupa. Također pumpe ili motori sa zupčastim prstenom često su
svrstane kao varijanta pumpi ili motora sa unutarnjim ozubljenjem.
Osim osnovne podjele po konstrukcijskoj izvedbi, važna podjela je prema varijabilnosti volumena
pumpe ili motora. Dakle, pumpe i motori mogu biti:
- Nepromjenljivog (fiksnog) volumena
- Varijabilnog (promjenljivog) volumena
Mogućnost varijabilnosti volumena pumpe ili motora značajna je u mnoštvu primjena. Naime,
kontinuiranom promjenom volumena može se kontinuirano mijenjati radna karakteristika
momenta i brzine vrtnje. Dakle, nekakav kontinuirani varijabilni prijenosnik (CVT) lako se može
realizirati na taj način. Uz to, promjenom volumena dobava pumpe može se prilagođavati
potrebama opterećenja, pa se mogu realizirati energetski efikasni pogoni ili prijenosnici.
Nisu sve vrste pumpi ili motora pogodne za izvedbu sa varijabilnošću volumena. Uglavnom se
krilne jednokomorne, te aksijalno klipne pumpe i motori rade u izvedbama sa varijabilnim
volumenom. Ostalima konstrukcija pumpi ili motora onemogućava, ili barem bitno otežava
5
Hidromotori i hidropumpe
varijabilnost volumena. Potrebno je spomenuti i tzv. digitalne pumpe i motore, kao nadolazeće
izvedbe. One su u pravilu radijalno-klipne konstrukcije, a varijabilnost volumena osiguravaju im
periodi otvaranja i zatvaranja ventila za distribuciju fluida (načelo PWM-a).
Mehanizmi koji mijenjaju volumen pumpi ili motora mogu biti:
- mehanički pogonjeni (npr. ručnom polugom),
- hidraulički pogonjeni (npr. hidrauličkim cilindrom kojim se upravlja ventilima),
- elektro-hidraulički (npr. hidrauličkim cilindrom kojim se upravlja ventilima posredstvom
elektrike i elektromagneta),
- te elektro-mehanički (npr. polugom, ili polužjem kojima se upravlja posredstvom elektrike,
elektromagneta i/ili elektromotora).
Jasno je da mogućnost varijabilnog volumena znatnije poskupljuje pumpu ili motor. Može se reći
(vrlo površno) da jedan hidraulički stroj varijabilnog volumena košta od 30% pa na više, u odnosu
na identičan stroj fiksnog volumena. Važno je napomenuti da se promjena dobave pumpe može
mijenjati i promjenom broja obrtaja kojom se pumpa okreće. U tom slučaju pumpa može biti
fiksnog volumena, međutim primarni pogon (elektromotor, motor sa unutarnjim izgaranjem) mora
imati mogućnost promjene broja obrtaja (međutim, kod elektromotora takvo rješenje može biti
skupo, odnosno znatno skuplje nego promjenljivi volumen pumpe, a zbog velikog momenta
inercije električnog motora dinamička svojstva mogu biti znatno lošija).
Prema konfiguraciji hidrauličkog kruga pumpe i kruga motora mogu se podijeliti na one
namijenjene radu u otvornom krugu (open-loop hydraulic system), i one namijenjene radu u
zatvorenom krugu (closed-loop hydraulic system).
Radi objašnjenja pojmova, na slici 4 prikazani su vrlo pojednostavljeni otvoreni (a) i zatvoreni (b)
hidraulički krug. U otvorenom krugu fluid iz aktuatora odlazi u spremnik, dok pumpa usisava fluid
iz spremnika. U zatvorenom krugu fluid koji izlazi iz aktuatora direktno ulazi u pumpu.
Teoretski, nikakav spremnik nije potreban. Ipak, svaki zatvoreni hidraulički krug ima spremnik (mali
u odnosu na otvoreni krug), te ima manju pumpu koja služi za napajanje glavne pumpe (tj. napaja
hidrauličku liniju u kojoj je manji pritisak). Načelne prednosti zatvorenog kruga su neka bolja
svojstva (dinamički odzivi, preciznost, kompaktnost), dok su nedostaci slabija mogućnost hlađenja,
te složenije upravljanje sistemom.
Jedno općenito objašnjenje režima rada, koje se može podijeliti na rad hidrauličke mašine kao
pumpe i na rad kao motora dato je na slici 5. Dakako, identična stvar vrijedi i za elektromotorne
pogone, međutim tada se režim pumpe naziva generatorski. Suprotan smjer obrtanja (n) i
momenta (T) u režimu pumpe, znači da je potrebno „dovesti“ moment pomoću nekog pogona
6
Hidromotori i hidropumpe
(npr. elektromotor ili motor sa unutarnjim izgaranjem), da bi generirali protok (tj. pritisak, ako
postoje otpori u hidrauličkom sistemu.
Motorni režim ima isti smjer obrtanja i momenta, što znači da on „daje“ moment teretu. Već je
spomenuto, pumpe i motori imaju vrlo sličnu konstrukciju, a nekad su identični.
Hidrauličke pumpe i motori predviđeni su za jednosmjernu ili dvosmjernu vrtnju, te za protok koji
može ići u samo jednom, ili oba smjera. Primjer pumpe predviđene samo za jedan smjer
vrtnje, te za jedan smjer protoka dan je simbolom na slici 6a). Ista takva pumpa, ali s varijabilnim
volumenom dana je na slici 6b).
Pumpa-motor dana je na slici 6c) i d). Na slici c) pumpa se vrti u jednom smjeru i daje protok u
jednom smjeru, međutim kada protok krene u suprotnom smjeru, tada radi kao motor, i okreće se
u suprotnom smjeru (dakle, radi u I i IV, ili II i III kvadrantu). Nasuprot tome, pumpa-motor na slici
d) vrti se uvijek u istom smjeru, i protok ide uvijek u istom smjeru. Ona je očito namijenjena samo
zatvorenim hidrauličkim sistemima.
Pumpa na slici 6e) i pumpa-motor na slici 6f) također su namijenjene isključivo zatvorenim
hidrauličkim sistemima. Pumpa na slici e) je reverzibilna, okreće se u oba smjera, i sukladno je
smjeru obrtanja gdje će protok biti u jednom ili drugom smjeru (dakle, radi u II ili IV kvadrantu).
Pumpa-motor na slici f) može raditi u sva četiri kvadranta.
Rad u režimu pumpe i motora može se ilustrirati primjerom podizanja i spuštanja tereta nekakvim
vitlom koje pogoni hidromotor. Za vrijeme podizanja tereta, hidromotor radi kao motor. Međutim,
ako se teret spušta, potrebno ga je kočiti, i tada hidromotor radi kao pumpa.
Dobivenu energiju spuštanjem tereta može se pohraniti npr. u hidraulički akumulator, ili pogonski
elektromotor može raditi u generatorskom režimu i davati struju. Dakako, da za obije mogućnosti
trebaju biti stvoreni preduvjeti (riješeno upravljanje, pohrana energije, itd.). Upravo takvi načini
uštede energije jedna su od tema moderne hidraulike. Sve pumpe ili pumpe-motori sa slike 6
mogu biti i promjenljivog volumena, a tada bi imali strjelicu kao na slici b).
Analogni primjeri koji su dani na slici 7. za pumpe, vrijede i za motore, a prikazani su na slici 7
(motor za jedan smjer vrtnje, te za jedan smjer protoka (a), isti takav motor varijabilnog volumena
(b), te motor za dva smjera vrtnje i dva smjera protoka (c)).
7
Hidromotori i hidropumpe
8
Hidromotori i hidropumpe
3. Zupčasta
a. s vanjskim ozubljenjem
b. s unutrašnjim ozubljenjem
c. sa zupčastim prstenom
4. Vijčana
5. Krilna (lamelna)
a. s 1 komorom
- s konstantnim protokom
- s promjenljivim protokom
b. s više komora
– višeradne (konstantni protok)
6. Klipna
a. klipno-aksijalna (s aksijalno postavljenim ekscentrom)
- s nagibnom pločom (s mirujućim ekscentrom)
- s nagibnom osi (s rotirajućim ekscentrom)
b. klipno-radijalna (s radijalno postavljenim ekscentrom)
- s unutrašnjim djelovanjem (vanjskim ekscentrom)
- s vanjskim djelovanjem (unutrašnjim ekscentrom)
c. koljeničastim mehanizmom
d. kulisnim mehanizmom
7. Membranska
Membranske pumpe, te klipne pumpe s koljeničastim mehanizmom i kulisnim mehanizmom
rijetko se koriste u hidraulici.
Jednokomorne krilne i klipne pumpe s aksijalnim ekscentrom i s vanjskim radijalnim ekscentrom
imaju mogućnost variranja protoka (promjenljivi protok). Sve zupčaste i vijčane pumpe imaju
konstantan protok.
9
Hidromotori i hidropumpe
Zupčasta pumpa s vanjskim ozubljenjem prikazana je na slici 9. Zupčanici su oslonjeni u kliznim ili
valjnim ležajima. Kako zupčanici izlaze iz zahvata na usisnoj strani (plava boja), prostor u kojem se
fluid usisava se širi. Fluid se transportira po obodu zupčanika u prostoru između zuba. Kako
zupčanici dolaze u zahvat na izlaznoj strani pumpe (crvenom bojom), prostor se reducira, a fluid se
sabija.
Zupčanici obično imaju ravne zube, ali rjeđe mogu biti i kosi ili strelasti. Zupčanici s kosim zubima
imaju tiši i mirniji rad, međutim pojavljuje se znatnija aksijalna sila. Strelasti zubi mogu poprimiti
prethodne karakteristike, ali uz znatno veću složenost izrade, te cijenu. Da bi pumpa imala što
manje volumenske gubitke, nužno je da radijalni i aksijalni zazori između zupčanika i kućišta,
odnosno ležajnih čahura, budu što je moguće manji. Da bi se povećao radni pritisak (razlika pritiska
kroz zazore je uzrok većih volumenskih gubitaka), uvodi se aksijalna i radijalna kompenzacija
zazora sa blago pomičnim čahurama ležaja, čime se smanjuje zazor proporcionalno pritisku. U tim
slučajevima, radni pritisci mogu biti veći (bez kompenzacije, radni pritisci s uglavnom do 100 bara).
Što se tiče zupčastih motora s vanjskim ozubljenjem, njihova konstrukcija je principjelno ista kao i
pumpi. Određene razlike mogu postojati kod motora s kompenzacijom zazora, zbog toga što se
kod motora obično traži da se vrte u oba smjera, što zahtijeva simetričnost kod kompenzacije. S
obzirom na loše startne karakteristike, i mali stepen korisnog djelovanja (velike gubitke) na malim
obrtajima, zupčasti motori s vanjskim ozubljenjem su brzohodni motori (na nižim brzinama od 500
obrtaja/minuti gotovo da ne funkcioniraju). Mali motori (volumena do 1 cm3/obrtaju) vrte se
brzinom čak i višom od 10000 obrtaja/minuti.
10
Hidromotori i hidropumpe
11
Hidromotori i hidropumpe
12
Hidromotori i hidropumpe
13
Hidromotori i hidropumpe
Krilnih pumpi i motora ima više vrsta. U literaturi još se ponegdje nazivaju i lamelne. Ipak naziv
„krilne“ bliži je engleskom (vane) ili njemačkom izvorniku (Flügel).
Razmjerno ravnomjeran protok bez značajnijih pulsacija, tihi rad, te kompaktne dimenzije
(najmanje vanjske dimenzije za određeni radni volumen pumpe), odlika su krilnih pumpi, pa je i
njihova uporaba prilično široka. Uz to krilne pumpe (s jednom komorom) mogu biti promjenljivog
volumena. Nedostaci su manji stepen korisnog djelovanja u odnosu na klipne pumpe, te niži
predviđeni radni pritisci.
Krilna pumpa sastoji se od statora, rotora i krilaca (lamela). Krilca su radijalno smještena, a mogu
biti pomična, tako da se slobodno pomiču unutar rotora (najčešće), ili statora (rjeđe). U tom
slučaju centrifugalna sila pomiče krilca radijalno prema obodu, te na taj način je osigurano
brtvljenje. Često se u tu svrhu koristi i pritisak fluida koji se dovodi kanalima u šupljine krilaca, tako
da je osigurano bolje brtvljenje u slučaju većeg radnog pritiska. Na taj način omogućeni su veći
radni pritisci krilnih pumpi. Također se mogu koristiti i oprugice koje potiskuju krilca prema obodu.
To se pretežno upotrebljava kod krilnih motora zbog boljih karakteristika na malim obrtajima
(kada je centrifugalna sila mala). Također krilca krilnih pumpi ili motora mogu biti fiksna.
Uz podjele krilnih pumpi i motora na one s pomičnim i one s fiksnim krilcima, dijele se na
jednokomorne (engl. single stroke) i višekomorne (multi stroke). Prikaz krilne jednokomorne
pumpe dan je na slici 17. Stator pumpe može se različitim mehanizmima (najčešće hidrauličkim
cilindrom) pomicati, te se na taj način može mijenjati ekscentricitet rotora i statora. Promjenom
ekscentriciteta mijenja se i radni volumen pumpe (ili motora), tako da je uz maksimalni
ekscentricitet volumen pumpe maksimalan, dok je uz ekscentricitet nula (dakle koncentričnost
rotora i statora) radni volumen pumpe jednak nuli (znači pumpa ne daj nikakav protok). Krilna
jednokomorna pumpa s promjenljivim volumenom prikazana je na slici 18. Hidraulički cilindar na
lijevoj strani pomiče stator u desno, te na taj način smanjuje volumen pumpe. Opruga na desnoj
strani pomiče stator u lijevo i na taj način povećava njen volumen (na slici je prikazan maksimalan
volumen pumpe).
14
Hidromotori i hidropumpe
15
Hidromotori i hidropumpe
se nazivaju fiksna). Prikaz jedne takve dvokomorne pumpe, sa dva krilca, dan je na slici 21.
Takve pumpe daju prilično ravnomjeran protok, tihe su, a podnose radne pritiske i do oko 200 bar.
Kod krilnih motora može se sresti i jedna specifična izvedba koja se naziva krilni motor s
kotrljajućim krilcima (engl. rolling vane motor), gdje se krilca mogu kotrljati, te se tako izbjegava
trenje klizanja, što omogućava vrlo malo početno trenje, i dobre karakteristike takvog motora na
malim brzinama vrtnje. Stoga se i koristi u primjenama gdje je potrebno preciznije pozicioniranje i
slično.
16
Hidromotori i hidropumpe
Osnovna je podjela rotacionih klipnih mašina prema relativnom gibanju klipova u odnosu na osu
rotacije pumpe ili motora. Tako postoje dvije osnovne grupe, radijalno klipne i aksijalno klipne.
Radijalno klipne dalje se dijele na one sa ekscentričnim blokom, i one sa ekscentričnom osovinom,
a aksijalno klipne na one sa zaokrenutom pločom i one sa zaokrenutim bubnjem. Radijalno klipnim
pumpama i motorima klipovi se gibaju radijalno (okomito) u odnosu na osu rotacije. Princip rada
radijalno klipne pumpe sa ekscentričnim blokom prikazan je na slici 23. a), a one sa ekscentričnom
osovinom prikazan je na slici 23b.). Naziv na engleskom za radijalno klipnu pumpu (ili motor) sa
ekscentričnim blokom je „external piston support“, a za onu sa ekscentričnom osovinom je
„internal piston support“, što također ukazuje na konstrukcijske razlike između navedenih dviju
vrsti.
U slučaju radijalno klipne pumpe sa ekscentričnim blokom, ulje u cilindre se puni iznutra, kroz blok
cilindara koji rotira skupa sa cilindrima. Kod izvedbe sa ekscentričnom osovinom, ulje se puni kroz
statički blok cilindara, a rotira osovina sa svojim ekscentričnim prstenom. Punjenje i pražnjenje
(odnosno usis i tlačenje kod pumpe) cilindara uljem odvija se ciklički. Kod pumpe sa slike 23. jedan
okretaj znači jedan ciklus. No, postoje pumpe i motori koji odrade više ciklusa punjenja i pražnjenja
tijekom jednog okretaja. Primjer jednog takvog radijalno klipnog motora sa ekscentričnim blokom,
i sa višestrukim ciklusima (6 ciklusa) dat je na slici 24. Unutarnja distribucija fluida također se može
vidjeti na slici (crvenom i plavom bojom). Jedna radijalno klipna pumpa sa ekscentričnom
osovinom i sa tri cilindra prikazana je na slici 25. Fluid se usisava u cilindre iznutra (kroz kanale na
ekscentričnom prstenu), a sabija se preko nepovratnih ventila smještenih na vrhu klipa. Na taj se
način izolira visokopritisnog i dio od niskopritisnog, što omogućava pravilan rad pumpe.
Fotografija jedne radijalno klipne pumpe sa ekscentričnom osovinom i s pet klipova data je na slici
26. Radijalno klipne pumpe i motori uglavnom su većeg volumena, i to nepromjenljivog. Podnose
dosta visoke radne pritiske i imaju dobar stepen korisnog djelovanja. Motori obično dolaze kao
sporohodni, višeciklični i dosta se koriste, naročito kad se zahtjevaju vrlo visoki pogonski momenti.
a. b.
Slika 23. Princip rada radijalno klipne pumpe
a) sa ekscentričnim blokom,
b) sa ekscentričnom osovinom
17
Hidromotori i hidropumpe
18
Hidromotori i hidropumpe
Kod aksijalno klipnih pumpi i motora, klipovi se gibaju paralelno (ili preciznije rečeno pod uglom do
45º) u odnosu na osu rotacije osovine. U odnosu na radijalno klipne pumpe ili motore, razmjerno
lagano se može dobiti varijabilnost radnog volumena. Princip rada jedne aksijalno klipne pumpe
prikazan je na slici 27. Na slici se radi o aksijalno klipnoj pumpi sa zaokrenutom pločom. Osovina sa
bubnjem i klipom (tj. klipovima) unutar cilindra rotira. Pošto je ploča, koja je oslonac klipova,
nagnuta za određeni ugao u odnosu na osovinu, tako i klipovi unutar cilindara izvode gibanje
naprijed – nazad uslijed rotacije, tijekom čega usisavaju fluid, odnosno sabijaju ga. Klipovi klize po
zaokrenutoj ploči koja miruje (rjeđe direktno oslonjeni, a najčešće pomoću klizača ili kliznih
pločica, engl. slippers). Razvodna ploča (prikazana u presjeku A-A, engl. control plate, ili valve
plate) osigurava odvajanje fluida pod visokim (P) i pod niskim pritiskom (T).
Varijabilnost volumena dobija se na način da se nagib zaokrenute ploča mijenja. Veći nagib znači i
veći volumen pumpe ili motora. Ako je nagib 0º, što znači da je ploča okomita na osovinu, volumen
mašine je nula. U slučaju mašine sa zaokrenutim bubnjem, varijabilnost volumena postiže se
zaokretanjem bubnja.
19
Hidromotori i hidropumpe
Jedna aksijalno klipna pumpa sa zaokrenutim bubnjem, koja također ima mogućnost varijabilnosti
volumena, prikazana je na slici 30a.). Mehanizam za promjenu volumena je hidraulički (s
hidrauličkim cilindrom). Presjek jedne aksijalno klipne pumpe sa fiksnim volumenom (marke
Bosch-Rexroth) dan je na slici 30b.).
a. b.
Slika 28. Aksijalno klipne pumpe
a) sa zaokrenutom pločom
b) sa zaokrenutim bubnjem
a. b.
Slika 29. Aksijalno klipna pumpa sa zaokrenutom pločom
a) s promjenljivim volumenom
b) s promjenljivim volumenom, presječena (marke Bosch-Rexroth)
a. b.
Slika 30. Aksijalno klipna pumpa sa zaokrenutim bubnjem
a) s promjenljivim volumenom
b) s fiksnim volumenom, presječena (marke Bosch-Rexroth)
20
Hidromotori i hidropumpe
Uz rotacione klipne pumpe i motore ponekad, ali rijetko, u hidraulici se koriste i linearne klipne
pumpe. Takve pumpe nazivaju se povratno-translatorne (na engleskom ponekad reciprocating).
Njihovi klipovi su smješteni u redu (kao u rednom klipnom motoru s unutarnjim izgaranjem),
pokretani su koljenastm vratilom, a zbog svoje konstrukcije mogu podnositi vrlo visoke radne
pritiske (i više od 1000 bar). Stoga primjenu mogu naći ponegdje gdje su potrebni vrlo visoki
pritisci, ali mali protoci.
4. LITERATURA
21
Hidromotori i hidropumpe
22