VII Naučno/stručni simpozij sa međunarodnim učešćem

„METALNI I NEMETALNI MATERIJALI“ Zenica, BiH, 15-16. maj 2008.

DESTRUKTIVNE I NEDESTRUKTIVNE METODE ISPITIVANJA

MATERIJALA KOD ZIDANIH KONSTRUKCIJA

DESTRUCTIVE AND NON-DESTRUCTIVE INVESTIGATIONS

METHODS OF MATERIALS IN MASONRY STRUCTURES

mr.sci. AMIR ČAUŠEVIĆ, dipl.ing.građ.

mr.sci. NERMAN RUSTEMPAŠIĆ, dipl.ing.arh.
mr.sci. MILORAD SKOKO, dipl.ing.građ.

Arhitektonski Fakultet Patriotske lige 30, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Ključne riječi: ziđe, ispitivanje materijala i konstrukcija, destruktivne i nedestruktivne

metode
Key words: masonry, investigations of materials and structures, destructive and
non-destructive methods

SAŽETAK
Do spoznaje o stepenu oštećenja zidanih konstrukcija se najčešće dolazi na jedan od slijedećih
načina: eksperimentima na ugrađenom materijalu, eksperimentima na modelima konstrukcija,
računskim provjerama na modelima konstrukcija i naravno, posmatranjima oštećenja zgrada u
jakim potresima. Dakle, pored stručnog znanja o projektovanju i izvođenju objekata neophodno je
poznavanje metoda i raznovrsne opreme za ispitivanje materijala i konstrukcija. Ove metode
ispitivanja se korisite prvenstveno u toku sekundarnog i tercijalnog nivoa detekcije i dijagnostike
oštećenja zidanih konstrukcija. Prilikom ispitivanja zidanih konstrukcija prednost dajemo
ispitivanjima in situ tj. na licu mjesta prvenstveno iz razloga otežanog manupuliranja uzorcima kao i
očuvanja njihove cjelovitosti. Kod ispitivanja temelja zidanih konstrukcija koji su rađeni u betonu
svrsishodnija je primjena metoda sa razaranjem na određenom broju kernova, na mjestima na kojima
se svakako vrši otkopavanje temelja sa ciljem njihovog snimanja, naročito u slučajevima nadogradnji
zidanih objekata. Ovisno od slučaja, testovi koji mogu biti korisni su : endoskopsko ispitivanje, zvučna
i ultrazvučna testiranja, flat-jack test, test opuštanja, test povlačenja(pull out test), sklerometar,
penetracioni test itd.

SUMMARY
The first phase of any structural impairment investigation implies the use of conventional techniques
carried out in order to state the level of damage of the structure such are : geometrical and crack
pattern survey, understanding and static calculation of structural system, interpretation of the crack
pattern, geognostic investigation and monitoring, to understand the soil-structure interaction etc.
These techniques we usually apply during second and tercial level of detection and diagnosis of
damage of masonry structure. Dependig on case most often used techniques are: chemical, physical
and mechanical tests, endoscoping testing, pull out test, flat-jack test, penetrating test, sonic and
ultrasonic testing, and if necessary, passive and active dynamic tests on site to survey the overall
structural behaviour.The investigation programmeis ussually planned, aimed at evaluating the state of
damage of the structure and at designing the preservation and restoration actions.
The essential basic tools for non-destructive investigation remain good eyes, knowledge and
understanding of original construction methods and materials, and repair techniques.
1. DESTRUKTIVNE I NEDESTRUKTIVNE METODE ISPITIVANJA MATERIJALA
KOD ZIDANIH KONSTRUKCIJA
Intervencija na konstrukciji može biti ne samo u svrhu da se sanira već postojeća šteta nego i
radi prevencije mogućih povreda. Intervenirati na konstruciji možemo sa unaprijeđenjem
same konstrukcije (odnosno ojačanja iste) ili redukcijom seizmičkih dejstava (disipacija
energije). Izradi kvalitetne dokumentacije – elaborata /projekta o eliminaciji povreda objekta/
mora prethoditi precizna identifikacija povreda, a na osnovu dosadašnjih iskustava nephodno
je da se insistira na preciznoj identifikaciji povreda. Činjenica je da se gotovo redovito
javljaju skriveni lokaliteti povreda koji bivaju uočeni tek nakon početka radova.
U zavisnosti od uzroka i veličine nastalih povreda detekciju i dijagnostiku provodimo na dva
nivoa i to preliminarni i sekundarni, eventualno i tercijalni nivo.
Preliminarni nivo je ujedno i najvažniji. Greške učinjene u ovoj fazi imaju negativan učinak
na sve slijedeće operacije.
Osnovne radnje na tom nivou jesu:
1. Pregled izvorne projektne dokumentacije (ako je dostupna), i to nikako u smislu
revizije koja u tom trenutku i nema smisla, već s ciljem upoznavanja sa objektom kao
cjelinom, posebno njegovog konstruktivnog sklopa, arhitektonskih detalja, opreme i
instalacije, pri čemu je potrebno registrovati sve uočene eventualne manjkavosti – što
nije u koliziji sa naprijed pominjanom revizijom.

2. Detaljan obilazak objekta i neposredne okoline s ciljem utvrđivanja:

 Da li je objekat izveden prema projektnoj dokumentaciji (što je u suštini zadatak
tehničkog pregleda objekta i izdavanja upotrebne dozvole),
 Da li su vršene neke naknadne intervencije u smislu dograđivanja, općenito promjene
izvornog gabarita, rekonstrukcije,
 Posebno je značajna, u sklopu obilazaka, precizna identifikacija tipa nosive
konstrukcije , kao i vrste materijala od kojeg je izvedena,
 U sastav tih aktivnosti ,razumljivo, ulazi registracija svih uočenih, ili nagovještenih ,
povreda , naročito na nosivim konstruktivnim elementima,
 Da li je objekat kao cjelina, ili njegovi dijelovi, stabilan.

Ukoliko se utvrdi da je preliminarni nivo zadovoljio zahtjeve, pristupa se izradi projektne

dokumentacije za eliminisanje povreda. Uobičajeno je da ova dokumentacija sadrži
neophodne crteže zatečenog stanja sa označenim mjestima oštećenja, uz tekstualno
objašnjenje, način i metodologiju otklanjanja povreda i predmjer i predračun radova koje
treba izvesti na eliminaciji povreda.

2. MEHANIČKA TESTIRANJA
Najuobičajeniji test karakteristika materijala je test na jednoaksijalno naprezanje pritiskom
koji daje vrijednost otpornosti i odnosa napon dilatacija.
Kada je ziđe1 izloženo oštrim uslovima okoliša bilo bi korisno testirati nekoliko uzoraka u
različitim uslovima zasićenja ( poslije sušenja zasićenje ili nakon smrzavanja otopljenje).

3. IN SITU
Ovo testiranje nam omogućava analiziranje strukture direktno na mjestu na kojem ona stvarno
jest, bez promjena uzoraka dajući nam indikacije o materijalu i ponašanju konstrukcije.
Ovisno od slučaja testovi koji mogu biti korisni su :

1
Ziđe je skup zidnih elemenata položenih na projektom određeni način povezanih malterom na konačnom
mjestu u građevini.
a. Endoskopsko ispitivanje
Endoskopsko ispitivanje je vidljivo direktno ispitivanje koje se radi unutar rupe prečnika od
nekoliko centimetara čije srce se može eventualno iskoristi za laboratorijska testiranja .
Endoskop, koji se sastoji od nekoliko sočiva i ogledala (kruti boroskop) ili sistema optičkih
vlakana ( fleksibilni videoendoskop) i može dostići nekoliko desetina metara dužine, se
ubacuje u prethodno pripremljenu rupu u konstrukciji. Ispitivanja mogu biti pohranjena na
video traci ili fotodokumentirana. Ona otkrivaju morfološke varijacije u ziđu, prisustvo
nevezanog ziđa, debljinu sloja maltera i njegovo stanje očuvanosti, prisustvo i oblik pukotina i
eventualnih unutrašnjih šupljina. Ovakva istraživanja ponovljena u različitim zonama daju
takođe indikacije o homogenosti ziđa i ukoliko se ponove nakon odgovarajućih injektiranja
dozvoljavaju kontrolu efikasnosti istih.

b. Zvučna i ultrazvučna testiranja

Širenje brzine longitudinalnih talasa kroz ziđe je veoma značajan podatak koji se koristi u
metodama bez razaranja. Ova brzina zavisi od krutosti, homogenosti i kompaktnosti ziđa, pa
ovakva istraživanja nam mogu dati podatke o propadanju, mikro prslinama ili pak efikasnosti
prethodnih intervencija u procesu zaštite.Na površinu ziđa se aplicira piezoelektrični risiver, a
na drugoj strani, po mogućnosti simetrično, generator impulsa (obično čekić). Dva
instrumenta su povezana na osciloskop koji na svom monitoru daje signal, a koji je u relaciji
sa vremenom koje je proteklo za emisiju zvučnih talasa, od pobuđivača do risivera.
Postavljaju se na najmanje 20-30 mjesta ravnomjerno raspoređenih na zgradi. Na osnovu
histograma ili poligona frekvencija dobivenih rezultata određuju se intervali najnižih i
najviših indeksa sklerometra, odnosno brzina ultrazvuka, kao i interval rezultata sa najvećom
učestalošću.

c. «Flat Jacks» test

«Flat Jacks» ispitivanje omogućava nam da saznamo i stanje naprezanja u ziđu i odnos
napon dilatacija sa odgovarajućim modulom elastičnosti. Prema American Standard of
Testing Materials ovo testiranje je postalo standard. Ovakav test u ziđu se sprovodi koristeći
«Flat Jacks» , plosnate prese sastavljene od gornjeg i donjeg lima, na slijedeći način :Zona
koja će biti testirana se posebno obilježi, obave se odgovarajuća referentna mjerenja (koristeći
deformometar) kroz pravce na kojima će sječenja biti obavljena. U ovisnosti od dimenzija i
debljine zida, ziđe biva prosječeno, u ovisnosti da li samo želimo da provjerimo truntno stanje
napona ili pak želimo znati konačnu čvrstoću. Jedan ili više «Flat Jacks-a» su ubačeni na
način da se unesu vertikalno (ukoliko želimo uraditi test na pritisak) ili horizontalno(ukoliko
želimo uraditi test na smicanje). Dvije prese se postavljaju na razmaku 5-6 redova opeke i to
jedna iznad druge. Koristeći manometar povećavamo pritisak i punimo prese uljem, prese se
šire i prenose pritisak na opeke iznad i ispod prese. Na svakom koraku očitamo deformaciju
sve dok ista ne dostigne jednaku ili suprotnu vrijednost onoj prethodno mjerenoj, pa
odgovarajuće vrijednosti zatezanja daju vrijednosti naprezanja koje je trenutno u ziđu. Sličan
test možemo izvesti i na zatežućim elementima.

d. Test povlačenja
Ovakvim testom je moguće odrediti, kod betonskih konstrukcija i ziđa, otpornost na zatezanje
i smicanje. Nakon što je nanijet mali anker štap od čelika u zid okomito na njegovu površinu,
nanosi se, sa hidrauličkom dizalicom, zatežuća sila sve do vrijednosti sile pri kojoj anker
bude izvučen iz zida.Vrijednost granične sile u korelaciji sa oblikom i površinom produženja
izvučenog konusa daje procjenu otpora zatezanje-smicanje.
e. Sklerometar i penetracioni test
Sklerometar ili Schmidtov čekić koristi se za određivanje čvrstoće na pritisak zidnog
elementa, a ne ziđa, a na osnovu odskoka igle, nakon udara na površinu.
Kod ziđa čvrstoća može biti procjenjena i na osnovu otpora čupanju zakovanog eksera.

f. Test sa statičkim opterećenjem

Testiranje se vrši sa opterećenjem koje je veće od stvarnog i dobiveni dijagram opterećenje-
deformacija nam omogućava da procjenimo (iz njihovog oblika i zaostalih vrijednosti) manje
ili veće elastično ponašanje konstruktivnih elemenata (stropovi, nosači i sl.)

g. Dinamički testovi
imaju obično za cilj da ispitaju ponašanje konstrukcije pod dinamičkim opterećenjem kao što
su vjetar , zemljotres, vibriranje mašina, djelovanja saobraćaja i sl. Test podrazumijeva
postavljanje nekoliko senzora najčešće akcelerometara na odgovarajuću poziciju i prema
smjeru u kojem su gore navedene dinamičke akcije prisutne. Zabilježena ubrzanja mogu biti
sukcesivno elaborirana u cilju da se odredi odgovarajuće brzine i pomjeranja kao i dinamičke
karakteristike konstrukcije (sopstvena frekvencija i modul vibriranja, prigušenje i sl.)

4. MONITORING
Ponekad može biti jako korisna kombinacija indirektnih testiranja (zvučna testiranja i sl. ) i
fizičko hemijska karakterizacija.
Najuobičajeniji test karakteristika materijala je test na jednoaksijalno naprezanje pritiskom
koji daje vrijednost otpornosti i odnosa napon - dilatacija.
Kada je ziđe izloženo oštrim uslovima okoliša bilo bi korisno testirati nekoliko uzoraka u
različitim uslovima zasićenja ( poslije sušenja-zasićenje ili nakon smrzavanja-otopljenje).
Laboratorijsko testiranje na uzorcima ziđa predstavlja poteškoću zbog uzimanja uzoraka i
transporta budući da su uzorci velikih dimenzija, pa je iz tih razloga preporučljivo uraditi
testiranja na samoj lokaciji odnosno in situ.

5. FIZIČKO-HEMIJSKA TESTIRANJA
Ponekad može biti jako korisna kombinacija indirektnih testiranja (zvučna testiranja i sl.) i
fizičko hemijska karakterizacija.Cilj ovog ispitivanja je individualizacija tipa materijala ili
njegova eventualna promjena usljed dejstva agresivnih faktora kao što su vlažnost,
rastvorljive soli i sl.Ovi su testovi takođe korisni da bi potvrdili kompatibilnost sa
materijalima koji će biti korišteni u procesu restauracije.
Najvažnije karakteristike ziđa koje je potrebno utvrditi ovakvim testiranjima su :

1. Fizičke karakteristike- zapremina, težina, poroznost, upijanje vode, otpornost na

mraz, upijajući efekti kamena ili cigle sa malterom.
2. Hemijske karakteristike: izvorna petrografska složenost, vrsta i dubina promjena,
prisustvo rastopivih soli, kreda, tip veziva (vazdušni ili hidraulički kreč, cement,
pucolan), tip agregata (krečni, silikatni) i njihov procenat učešća u malteru.

Neki od specifičnih testova su :

 Poroznost sa živom - daje nam vrijednosti poroznosti materijala i veličine pora,

 Mjerenje kreča kojim se otkriva procenat karbonata u malteru ili kamenu,
 Difrakcija X zraka - za ispitivanje opeke, kamena i maltera i otkrivanje prisustva
rastvorljivih soli, koje su jedan od glavnih pokretača procesa propadanja.
6. OPTIČKA I PETROGRAFSKA ANALIZA
Optička i petrografska analiza «Tankog dijela» - predstavlja najvažniju analizu u cilju u
karakteriziranja: opeke (eventualno porijeklo, temperatura pečenja), kamena (porijeklo,
promjene) i maltera (kompoziciju krečnih ili silikatnih agregata, greške u prijanjanju
agragatnog veziva, poroznost, prisustvo mikroprslina).
Pored navedenih ispitivanja provode se i slijedeći istražni radovi na objektima: geomehanički
izvještaj, sondiranje, sondažne jame, seizmička refrakcija, geoelektrična mjerenja, metode
ispitivanja materijala i konstrukcija, fizikalna mjerenja, konzervatorski istražni radovi,
praćenje pukotina (nekada sa tzv.špijunkama) i sl.

7. KONTROLA I PRIHVATANJE
Ispitivanje čvrstoće na pritisak ziđa se obavlja na tri uzorka. Nakon čega se određuje srednja
vrijednost pritisne čvrstoće f. Karakteristična čvrstoća na pritisak ziđa fk definira se kao manja
od slijedeće dvije vrijednosti : f/1,2 i minimalne vrijednosti fmin.
U nastavku će se dati kratak pregled provedenih istraživanja na stambenom objektu u ulici
Danijela Ozme u Sarajevu. Ovaj stambeni objekata je granatiran, a potom zapaljen u proljeće
1992. god. U periodu od 1992-2000 bio je izložen agresivnom dejstvu atmosferilija, što je
drastično uvećalo stepen oštećenja, koji je i prije toga bio značajan, budući da je objekat
izgorio. Ono što je ostalo od objekta su nosivi zidovi od opeke bez ikakavih ukrućenja koji se
pružaju kroz četiri etaže. U cilju ispitivanja ugrađenih materijala, u preostalim konstruktivnim
elementima, uzeto je 20 komada opeke u parovima na deset različitih mjesta radi utvrđivanja
marke opeke. Pored toga urađeno je ispitivanje nosivih zidova „in situ” na tri različite
lokacije. Odeđivanje i ocjena marke betona urađeno je prema tački 6.2. Standarda JUS
B.D.1.011. u varijantama prema rednom broju ugleda i prema vizuelnom stanju ugleda. U oba
slučaja po jedna serija odgovara kvalitetnoj klasi M 7,5, a druga klasi M 10. Ispitivanje zidova
na smicanje „in situ” je obavljeno na građevini s pomoću male hidraulične prese kapciteta 50
KN, na koju je direktno prikopčan manometar. Sila na zid je nanošena preko čeličnih
podmetača direktno na jedan horizontalni red opeka. Ni na jednom mjernom mjestu nije bilo
moguće aplicirati čistu horizontalnu silu, jer je na zid između prese i mjernog instrumenta
djelovala vertikalna sila težine zida iznad. Ispitivanja su pokazala da se može računati sa
čvrstoćom zida pri smicanju, za slučaj kada je vertikalni napon pritiska jednak nuli, u iznosu
od 0,07 N/mm2. Ispitivanje karakteristične čvrstoće na pritisak zida utvrđena na malim
modelima pokazala su da se može računati sa kvalitetnom klasom zida MZ5. Ispitivanje
čvrstoće na pritisak ziđa se obavlja na tri dovoljno reprezentativna uzorka, koji odgovara
najopterećenijem zidu ( najčešće neki od podrumskih zidova), nakon čega se određuje srednja
vrijednost pritisne čvrstoće f. Karakteristična čvrstoća na pritisak ziđa fk definira se kao manja
od sljedeće dvije vrijednosti: f/1,2 i minimalne vrijednost fmin. Debljina uzorka treba biti
jednaka debljini zida, a ostale dvije dimenzije najmanje jednake istoj. Uzorci na površinama
na kojima se nanosi opterećenje trebaju biti obrađeni malterom, jer će se na taj način dobiti
ravne i paralelne naležuće površine. Na uzorcima se takođe postavljaju i instrumenti, kao što
su deformetri ili ugibomjeri, za mjerenje deformacija nakon čega možemo definisati -ε
dijagram, odnosno, potom, i odrediti modul elastičnosti.Nakon tako provedene analize objekta
koji će biti predmet sanacije odlučujemo se za modus sanacije.U slučaju nemogućnosti
provođenja ovih ispitivanja za grubu procjenu možemo se poslužiti empirijskim izrazom :
f pk  K  f o  f m gdje je :
f o - čvrstoća opeke na pritisak
f m - čvrstoća maltera na pritisak. To je vrijednost koja se dobije procjenom jer je nemoguće
uzeti uzorak maltera na licu mjesta. Uzima se minimalna vrijednost marke maltera 1 kako bi
smo bili na strani sigurnosti. Za slučaj kad je f o  5,0 MPa , Pravilnikom o tehničkim
normativima za zidane zidove propisane su slijedeće vrijednosti gore navedenih koeficijenata
:K=0,60 - kada zid ima podužnih spojnica i K=0,55 - kada nema podužnih spojnica
 = 0,65 i β=0,25
Sve metode bez razaranja (nedestruktivne metode) primjenjive su na licu mjesta («in situ») i
isključuju metode koje zahtijevaju uzimanje uzoraka i njihovu obradu i ispitivanje u
labaratoriji. U kontekstu same definicije ne destruktivnog, ne uništavajućeg, ne razarajućeg
podrazumjeva se tehnika koje ne prouzrokuje gotovo nikakvu štetu ili eventualno čini
određenu štetu strukturi, ali ipak tako malu da se može smatrati zanemarivom.

8. ZAKLJUČAK

Rezultati ovih testova, ovisno od njihove vrste, se mogu povezati sa stvarnim osobinama
ispitivanog ziđa kao što su: krutost, homogenost, kompaktnost, stanje naprezanja u ziđu i
odnos napon-dilatacija sa odgovarajućim modulom elastičnosti, otpornost na zatezanje i
smicanje, prisustvo i oblik pukotina i eventualnih unutrašnjih šupljina, morfološke varijacije
u ziđu i sl. Nakon svih ovih ispitivanja provede se kontrolni proračun statičkog sistema
konstrukcije, uvažavajući poznate karakteristike ugrađenog materijala i poznate dimenzije
elemenata, sa ciljem određivanja stabilnosti i sigurnosti konstrukcije. Mjere koje se
poduzimaju u cilju zaštite od zemljotresa podrazumijevaju poboljšanje karakteristika
materijala (injektiranje i sl.), ojačanje pojedinih elemenata konstrukcije, ukrućenje temelja ili
ograničenje pomjeranja. Moguće je uspostaviti bazu podataka o geometrijskim i mehaničkim
karakteristikama zidanih objekata posebice kulturnog naslijeđa na osnovu jednog širokog
pregleda literature o eksperimentima provedenim na istim. Ovakva baza podataka je
ustanovljenja na Bath University u saradnji sa Karlshruhe University. Uspostavljena je kriva
koja omogućava definisanje mehaničkih karakteristika ziđa u slučaju kada su poznata neka od
mehaničkih ili geometrijskih svojstava komponenata. Ova baza podataka je povezana sa
nelinernom analizom (metodom konačnih elemenata ) koja nam omogućava da simuliramo
standardne testove i analize konstrukcije kao cjeline. D.F. D'Ayala u svom radu pod nazivom
»Numeričko modeliranje armiranih ili saniranih zidanih konstrukcija« upoređuje rezultate
dobivene ovakvom jednom procedurom sa eksperimentalnim rezultatima saniranih spandrel
zidova podvrgnutih nejednakom slijeganju. Numerička metoda je definisana i direktno
povezana sa bazom podataka, koja dajući tipološke i historijske podatke o ziđu, omogućava
pouzdane procjene mehaničkih parametara koje onda možemo koristiti u standardnoj
proceduri nelinearnog programa, metode konačnih elemenata. Na ovaj način izbjegavamo
provođenje ekstenzivnih destruktivnih testova.

LITERATURA:

1. Emir Hadži-Musić : Aseizmičke konstrukcije u visokogradnji, Sarajevo: Svjetlost, ,1985

2. Boško Petrović : Odabrana poglavlja iz zemljotr. građ.,Beograd: Građevinska knjiga,1989
3. Dražen Aničić,P.Fajfer i dr. : Zemljotresno inženjerstvo, Beograd Građevinska knjiga,1990
4. Giorgio Croci:Structural restoration of architectural heritage”, Roma ”La Sapienza”,1998
5. Skoko Milorad: Izbor optimalnih modela konstruktivnih elemenata pri sanaciji i rekonstrukciji
objekata visokogradnje, mag. rad , Arhitektonski fakultet Sarajevo 2004
6. Amir Čausević: Konstruktivni aspekti sanacije i rekonstrukcije zidanih objekata visokogradnje,
mag. rad , Arhitektonski fakultet Sarajevo 2004
7. Nerman Rustempašić: Tehnološki postupci i pristup sanaciji i rekonstrukciji objekata
austrougarskog perioda (sa posebnim osvrtom na međuspratne konstrukcije), magistarski rad,
Arhitektonski fakultet Sarajevu, 2004