UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

Vertikalni transport

Skripta za I parcijalni

Doc.dr. Ahmed Ahmić

Sarajevo, 2015. godine

1
SADRŽAJ

UNIVERZITET U SARAJEVU...................................................................................................................1
1. UVOD...................................................................................................................................................5
1.1. Historijat razvoja liftova...............................................................................................................5
1.2. Vrste liftova.................................................................................................................................6
1.3. Primjena i značaj liftova...............................................................................................................7
2. KONSTRUKTIVNE KARAKTERISTIKE LIFTA.............................................................................................8
2.1. Električni liftovi.................................................................................................................................8
2.2. Električna dizala sa i bez reduktora..................................................................................................9
2.2.1. Električna dizala bez reduktora..................................................................................................9
2.2.2. Dizala sa reduktorom...............................................................................................................10
2.3. Elementi lifta..................................................................................................................................11
2.3.1. Pogonska mašina.....................................................................................................................11
2.3.2. Oprema za upravljanje.............................................................................................................11
2.3.3. Graničnik brzine.......................................................................................................................11
2.3.4. Električne sklopke...................................................................................................................12
2.4.Održavanje električnog lifta.............................................................................................................12
2.4.1. Redovno održavanje (servis)...................................................................................................12
3. LIFTOVI..............................................................................................................................................13
6.1.Vuča.................................................................................................................................................13
6.2.Kompenzacioni uređaj.....................................................................................................................14
6.3.Kinematska rješenja........................................................................................................................15
4. POGONSKA MAŠINA..........................................................................................................................18
5. VOZNO OKNO, KABINA, MAŠINSKA PROSTORIJA..............................................................................20
8.1.Vozno okno......................................................................................................................................20
8.2.Vrata voznog okna...........................................................................................................................21
8.3.Mašinska prostorija i prostorija za pomoćne užetnjače..................................................................23
8.4.Kabina..............................................................................................................................................23
6. PROTUUTEZI I VOĐICE.......................................................................................................................25
9.1.Protuuteg........................................................................................................................................25
9.2.Vođice..............................................................................................................................................26
7. HVATAČKI UREĐAJI I ODBOJNICI.......................................................................................................27
10.1.Hvatački uređaji.............................................................................................................................27
10.2.Odbojnici.......................................................................................................................................28
8. LIFTOVI SA ČELIČNIM UŽADIMA........................................................................................................28
11.1.Čelična užad...................................................................................................................................30
2
 11.1.1.Osnovne karakteristike užadi..................................................................................................32
11.1.2.Vrste čeličnih užadi.................................................................................................................33
11.1.3.Trajnost čeličnih užadi............................................................................................................34
11.1.4. Izbor užadi.............................................................................................................................34
11.2.Sigurnosni sistemi..........................................................................................................................35
11.3. Normalan rad lifta (rad u normalnim uslovima)...........................................................................36
11.4. Dizala bez strojarnice....................................................................................................................38
9. KOMANDNA TABLA I MIKROPROCESORI...........................................................................................39
9.1. Miconic......................................................................................................................................39
10. FOTOĆELIJA...................................................................................................................................40
11. OSNOVI PROJEKTOVANJA SISTEMA VERTIKALNOG TRANSPORTA U OBJEKTIMA..........................42
11.1. Potreba za liftovima...............................................................................................................42
11.2. Temeljna ograničenja projektovanja.....................................................................................42
11.3. Ljudska ograničenja...............................................................................................................43
11.3.1. Fiziološka ograničenja........................................................................................................43
11.3.2. Psihološka ograničenja.......................................................................................................43
12. HIDRAULIČNI LIFTOVI....................................................................................................................44
Osnovne prednosti hidrauličnih liftova:.................................................................................................44
3.1.Elektro-hidraulični agregat..............................................................................................................46
3.2.Pogon hidrauličnog lifta...................................................................................................................47
3.3.Kabina hidrauličnog lifta..................................................................................................................50
3.4. Vrata kabine lifta............................................................................................................................51
3.5.Hidraulični cilindri............................................................................................................................53
3.5.1. Hidrauliči lift sa centralnim cilindrom......................................................................................54
3.5.2. Hidraulični lift sa dva cilindra...................................................................................................56
3.6. Tehnički opis hidrauličnog lifta.......................................................................................................61
3.7.Liftovi na hidraulični pogon.............................................................................................................63
3.7.1. Osnovni principi rada lifta na hidraulični pogon......................................................................64
3.7.2. Održavanje hidrauličnih pogona..............................................................................................65
3.7.3. Upustvo za rukovanje i održavanje..........................................................................................66
13. PRORAČUN HIDRAULIČNOG LIFTA.................................................................................................67
4.1. Tehnički podaci...............................................................................................................................67
4.2. Proračun čvrstoće...........................................................................................................................68
14. IZBOR HIDRAULIČNIH LIFTOVA......................................................................................................70
5.1. Proračun stavilnosti klipnog pumpnog uređaja..............................................................................70
5.2. Izbor cilindra lifta............................................................................................................................72
3
15. FASADNI LIFTOVI...........................................................................................................................72
15.1. Tipovi fasadnih liftova...................................................................................................................74
15.2.Kosi liftovi......................................................................................................................................77
15.3.Kabina............................................................................................................................................82
15.4.Karakteristični proračuni kod fasadnih liftova...............................................................................83
15.4.1. Proračun snage motora za dizanje tereta..............................................................................83
15.4.2. Proračun snage motora za kretanje krana po stazi................................................................83
15.4.3. Provjera opterećenja točka krana..........................................................................................84
15.4.4.Provjera površinskog pritiska između točka i kranske staze...................................................85
16. ISPITIVANJE LIFTOVA I ELEMENATA...............................................................................................88
17. SERVISIRANJE I ODRŽAVANJE LIFTOVA..........................................................................................92
17.1. Servisiranje liftova........................................................................................................................92
17.1.1. Kvarovi liftova........................................................................................................................93
17.1.2. Ispitivanje i otklanjanje kvarova.............................................................................................94
17.1.3.Činjenice o servisiranju liftova................................................................................................94
17.2. Održavanje liftova.........................................................................................................................95
17.2.1. Mjesečno održavanje liftova..................................................................................................96
17.2.2. Godišnji tehnički pregled.......................................................................................................96
17.2.3. Redovno održavanje..............................................................................................................97
17.2.4. Vandredno održavanje..........................................................................................................99
17.2.5.Metode održavanja liftova....................................................................................................100
17.3.Knjiga održavanja........................................................................................................................101
18. TEHNIČKI PREGLED, LIFT MONTERI, REMONT I ATESTIRANJE......................................................102
18.1. Tehnički pregled.........................................................................................................................102
18.1.1.Redovni tehnički pregled......................................................................................................103
18.1.2.Vandredni tehnički pregled..................................................................................................104
18.2. Lift monteri.................................................................................................................................105
18.3. Remont liftova............................................................................................................................108
18.4. Atestiranje liftova.......................................................................................................................109
19. FIRME KOJE SE BAVE SERVISIRANJEM I ODRŽAVANJEM LIFTOVA...............................................111
20. SAVREMENI PRAVCI RAZVOJA I SISTEMI ZA UPRAVLJANJE LIFTOVA...........................................115
20.1. Savremeni pravci razvoja liftova.................................................................................................115
20.2. Sistemi za upravljanje liftova......................................................................................................116
20.2.1. EMS sistem..........................................................................................................................116
20.2.2. REM sistem..........................................................................................................................119
20.2.3. Lift softver............................................................................................................................119
4
1. UVOD

1.1. Historijat razvoja liftova

Lift se prvi put spominje u djelima Rimskog arhitekte Vitruviusa, koji piše o tome da je
Arhimed izgradio svoj prvi lift, vjerojatno u 236. godini pne. U nekim književnim izvorima
kasnijeg historijskog razdoblja, liftovi se spominju kao kabine okačene na konopcu od konoplje,
pokretane ljudskom ili životinjskom snagom. Pretpostavlja se da su liftovi ove vrste bili
instalirani u samostanu na Sinaju, Egipat. U 17. stoljeću prototipovi liftova su se mogli naći u
palačama Engleske i Francuske.

Slika 1. Nacrt lifta, Konrad Kyeser (1405)

U Knjizi tajni, pisanoj od strane arapskog učenjaka Ibn Khalaf Al-Muradia u islamskoj
Španjolskoj, opisuje se korištenje liftova kao uređaja za podizanje „Velikog Ovna“, oružja
korištenog u opsadama.Ivan Kulibin, 1793.godine izgradio je lift s vijčanim mehanizmom u
Zimskoj Palači u Sankt Petersburgu, a zatim u 1816. godini lift je instaliran u glavnoj zgradi u
mjestu Arkhangelskoye pored Moskve. Da bi se 1823. godine lift po prvi put instalirao i u
Londonu.

Sredinom 19. stoljeća, bilo je mnogo vrsta „grubih“ liftova koji su nosili teret. Dio njih je imao
hidraulički pogon. Prvi hidraulični liftovi bili su pokretani sa klipom ispod kabine za podizanje

5
ili spuštanje lifta. Pumpa je stvarala pritisak koji se putem vode prenosio na klip unutar
vertikalnog cilindra.

U 1852. godini, Elisha Otis konstruisao je i patentirao hvatački uređaj koji se nalazio na ramu
kabine. Ovo rješenje karakteriše sistem kočionih klinova koji stupaju u dejstvo hvatanjem za
obje vođice kabine, pokretane kinetičkim mehanizmom, s tim što je lisnata opruga podignuta pod
uticajem veze užeta i težine kabine i tereta.

Slika 1. Nacrt Otisovog patenta, januar 1861.

Otis prvi put to prezentira na izložbi u New Yorku u Crystal Palace 1854. godine. Dana 23.
marta 1857. godine, Otis instalira prvi putnički lift u poslovnoj zgradi na Broadway-u u New
Yorku.

Prvi električni lift je izgrađen od Wernera von Siemensa u 1880. godini. Sigurnost i brzinu
električnih liftova je znatno poboljšao Frank Spraguea.

Na razvoj liftova uticala je potreba za kretanjem sirovina, uključujući transport ugljena i drveta
sa teško dostupnih mjesta. Tehnologije razvijene potrebama industrije, te uvođenje čeličnih
konstrukcija bitno su uticale na razvoj vertikalnog transporta putnika i tereta. U 1874. godini,
J.W. Meaker je patentirao metodu koja omogućava da se vrata lifta sigurno otvaraju i zatvaraju.

Usavršavanjem hidraulike, 1882. godine osniva se kompanija pod nazivom London Hydraulic
Power Company. Spomenuta kompanija konstruira mrežu instalacija visokog pritiska na
obadvije strane Temze u dužini od 184 kilometara koja napaja oko 8.000 strojeva, pretežno
liftova (dizala) i dizalica.

1.2. Vrste liftova

Pod liftom se podrazumijevaju čvrsto ugrađeni uređaji za dizanje, koji opslužuju čvrsto položene
nivoe, imaju kabinu koja se pokreće električnim putem, koja je izvedena za prevoz ljudi i tereta, i

6
obješena o užad ili lance, nošena klipnim agregatima i koji se kreću duž vertikalnih učvršćenih
krutih vođica ili kosih učvršćenih krutih vođica u odnosu na vertikalu.

Liftove možemo podijeliti na više načina.Oni se klasificiraju na temelju načina pokretanja,

odnosno, korištenjem različitih načela dizajna irazličitih metoda izgradnje komponenti. Zatim
prema brzini liftova, te prema namjeni. Ovo su tri glavne klasifikacije prema načinu pokretanja
koji su općenito priznati od strane dizajnera i proizvođača.

Prema načinu pokretanja liftove dijelimo na:

 Električne liftove;
 Hidraulične liftove;
 Pneumatske liftove.

Zatim prema brzini liftove možemo podijeliti na:

 Sporohodne (0,85 m/s);

 Brzohodne (2 m/s);
 Ekspresne (10 m/s).

Prema namjeni liftove dijelimo na:

 Putničke;
 Bolničke;
 Teretne.

1.3. Primjena i značaj liftova

Lift je osmišljen kako bi se olakšalo kretanje ljudi i roba između spratova. Lift je bio jedan od
onih izuma čiji je značaj podcijenjen. Dovoljno je zapitati se kolika bi bila praktičnost bilo koje
zgrade više od osam spratova bez lifta. Pokušajmo onda zamisliti moderan grad bez zgrada viših
od osam spratova. Uz konstrukcijski čelik i armirani beton, lift je bio bitan element za razvoj
modernih nebodera i tako zajednički oblikovao izgled modernog urbanog centra. Praktični uticaj
lifta je bio gotovo na istoj razini kao i njegov simbolički utjecaj. Za 19. vijek karakterističan je
veliki urbani rast i priliv novih stavnovnika u gradove, uključujući ljude srednje klase, kao i
tvorničke radnike. Sa rastom vrijednosti nekretnina u gradovima, porodice srednje klase ne mogu
priuštiti vlastite kuće. Tada vlasnici apartmana i stanova promoviraju život u stambenim
zgradama s reklamom o "high-tech" sadržajima što podrazumijeva: toplu i hladnu tekuću vodu,
telefonski sistem, plin za kuhanje, rasvjetu, potpuno opremljenu kupaonicu, i liftove. U zgradi
koja je posjedovala lift, život na prvom i na ostalim spratovima neznatno se razlikovao jer je
svaki sprat bio jednako dostupan. Nasuprot tome, u Evropi gdje još nije došlo do primijene
liftova bogate porodice su se uglavnom nalazile na srednjim spratovima, dok su siromašnije
porodice uglavnom živjele u podrumima ili na višim spratovima.

7
KONSTRUKTIVNE KARAKTERISTIKE LIFTA

Konstrukcija lifta sastoji se od vertikalne vođice koja je ankerovana u vertikalnu konstrukciju

objekta i kabine koja je najčešće zatvorena.

Postoje standardne konstrukcije, ali i konstrukcije koje su izvedene prema objektu na koji se
montriraju. Ponekada, mogu da ostanu montirani i po završetku izgradnje objeketa.

Savremeni liftovi imaju pogonski dio koji se nalazi na vrhu kabine čime je izbjegnuta
potreba za mašinskom kućicom na vrhu. Takođe, nemaju kontra teg i sopstvena težina lifta i
težina korisnog tereta prenosi se na tlo preko vertikalne vođice. U slučaju gubitka električne
energije, kabina može da se spusti na tlo gravitacijom, uz kontrolu brzine kretanja ili pomoću
dodatnog akumulatora.

Liftovi se izvode i kod radova u tlu kada vrše prenos tereta u dubinu

Prema definiciji lift je trajno ugrađeno postrojenje za prevoz koje opslužuje određene stanice
korištenjem kabine (koja se kreće između najmanje dvije čvrsto ugrađene vertikalne šine –
vođice), čije mjere i konstrukcija omogućavaju pristup ljudima ili utovar tereta.

Liftovsko postrojenje pokreće pogonska mašina na čijem se kraju nalazi pogonska

užetnjača preko koje je prebačen komplet čeličnih užadi koja su na jednom kraju povezana sa
ramom kabine – a na drugom sa ramom protivtega. Težina protivtega je 50% od težine kabine i
polovine njenog nazivnog opterećenja. Svako čelično uže ima poseban žlijeb na užetnjači.

2. Električni liftovi

Prema kriterijumu bezbjednosti dijele se na:

 liftovi za prevoz osoba

 liftovi za prevoz tereta sa pratiocem
 teretni liftovi za prevoz tereta, a pristupačni su osobama samo kod utovara i istovara
 liftovi za prevoz tereta u koje nije moguć pristup osobama
 kosi osobni liftovi
 kosi teretni liftovi

8
2.2. Električna dizala sa i bez reduktora

2.2.1. Električna dizala bez reduktora

Godine 1903. Otis je predstavio

dizajn koji će postati standard u industriji
dizala. Električna dizala bez reduktora
mogu se upotrijebiti u zgradama različitih
visina i mogu raditi na puno većim
brzinama od dizala pogonjenih parom.
Prva takva dizala su postavljena u zgradi
Beaver u New Yorku, i zgradi Majestic u
Chicagu.

Dizajn se pokazao iznimno

postojanim tako da i danas, kada se
zgrada modernizirala - iako je sustav
kontrole dizala zamijenjen novim
elektroničkim sistemom – rijetko je
potrebno zamijeniti dobro održavan
pogonski motor. Takva dizala obično rade
na brzinama većim od 500 ft minuti.

Liftovska postrojenja bez reduktora

ugrađuju se u objekte u kojima su potrebni
liftovi sa većim nazivnim brzinama.
Električna energija pokreće pogonski
elektromotor, a on pogonsku užetnjaču
koja se nalazi direktno na njegovoj osovini
ili na osovini reduktora. 1

Slika 3. Električno dizalo bez reduktora

Pokretanjem osovine motora, pokreće se pogonska užetnjača, a trenjem užadi o njenežlijebove

ostvaruje se kretanje kabine i protivtega po njihovim šinama. Smjerovi kretanja kabine i
protivtega su suprotni. Odgovarajućim upravljanjem rada pogonske mašine i ostalih dijelova
liftovskog postrojenja, realizuje se kretanje kabine između svih stanica koje lift opslužuje,
otvaranje i zatvaranje vrata lifta, a time i transport putnika .

1
Prof.dr Abdulah Ahmić,Pretovarna i transportna mehanizacija,Univerzitet u Sarajevu 1996

9
U stroju za podizanje bez reduktora, šest do osam dužina kabla od žice, poznatog kao nosiva
užad, spojeni su na vrh dizala i omotane oko pogonske koloture u specijalnim utorima. Drugi
krajevi kabla su pričvršćeni za protuuteg koji se može micati prema dolje ili prema gore po
svojim vodilicama.

Zajednička težina kabine dizala i protuutega pritišće kablove u utore na pogonskoj koloturi
stvarajući potrebnu vučnu silu kako se kolotura okreće. Da bi se smanjilo opterećenje motora,
težina protuutega se postavlja na težinu kabine i polovičnu težinu putnika. Kako se kabina podiže
tako se protuuteg spušta, balansirajući opterećenje. To smanjuje upotrebu energije zbog toga što
u bilo kojem trenutku motor treba podizati ne više od pola težine tereta.

Slika 4. Kolotura sa utorima kod električnog dizala bez reduktora

Kolotura sa utorima u ovom tradicionalnom sistemu je prilično velikih dimenzija,

promjera od 0,6 do 1,2 metra (2-4 ft). Električni motor koji ju pogoni mora biti dovoljno snažan
da ju može okretati 50 do 200 puta po minuti da bi mogao pomicati dizalo pravilnom brzinom.

Sigurnost je osigurana upravljačkim uređajem koji uključuje kočnice kabine ukoliko

dođe do propadanja kabine. Snažna stezaljka stisne čelični upravljački kabl, koji aktivira dvije
sigurnosne stezaljke koje se nalaze ispod kabine dizala. Pomične čelične čeljusti se zaglave za
tračnice kabine dok se postigne dovoljno velika sila sposobna za lagano zaustavljanje kabine.

2.2.2. Dizala sa reduktorom

Kao što i samo ime govori, električni motor u ovom dizajnu pogoni pužno-zupčasti uređaj, koji
okreće pogonsku koloturu. Iako su brzine dizala mnogo manje nego u tipičnim dizalima bez
reduktora, korištenje reduktora nudi mogućnost upotrebe motora s manjom snagom za okretanje
koloture. Ta dizala obično rade na brzinama od 38 do 152 metra (125-500 ft) po minuti i mogu
nositi teret do 13,600 kg (30,000 lb). Električno kontrolirana kočnica između motora i reduktora
zaustavlja dizalo, zadržavajući dizalo na zadanom katu.

10
2.3. Elementi lifta

2.3.1. Pogonska mašina

Pogonska mašina se sastoji od elektromotora, reduktora, elektromehaničke kočnice, i užetnjače.

Kočnica lifta djeluje automatski ako nestane napon mreže i ako nestane napon upravljanja.2

Elektromehanička kočnica mora da zaustavi kabinu lifta, opterećenu na 125% nazivne nosivosti,
kada se kreće nazivnom brzinom u smjeru dole.

Elektromehanička kočnica mora imati napravu za ručno otkačivanje, koja je tako izrađena da se
poslije prestanka djelovanja na nju, kočnica automatski zakoči.

2.3.2. Oprema za upravljanje

U energetskom ormaru lifta nalaze se tiristorski mostovi kojima se reguliše broj obrtaja osovine
pogonskog elektromotora odnosno brzina kretanja kabine.

U mikroprocesorskom kontroloru nalazi se mikroprocesor i sva ostala mikroelektronika pomoću

kojih se upravlja radom energetskog dijela liftovskog postrojenja, kabinom i vratima. U
kontroleru se koncentrišu i obrađuju svi podaci o položaju kabine u voznom oknu, smjeru njenog
kretanja, broju putnika u njoj.

Mikroprocesor sve ove podatke obrađuje i donosi odluku o kretanju kabina u cilju realizacije
svih zahtijeva putnika.

2.3.3. Graničnik brzine

Kada kabina lifta postigne brzinu koja je 15 % veća od nazivne, u dejstvo mora da stupi hvatački
uređaj koji se aktivira graničnikom brzine. Graničnik brzine se mora pokretati čeličnim užetom
nazivnog prečnika najmanje 6 mm.

Koeficijent sigurnosti užeta mora biti najmanje 8. Uže graničnika brzine mora biti zategnuto
zateznim uređajem koji se nalazi u donjem dijelu voznog okna.

Graničnikom brzine preko električnog sigurnosnog uređaja, mora da se isključi pogon lifta
prije nego što brzina kabine, u smjeru gore ili dole, dostigne brzinu stupanja u dejstvo graničnika
brzine. Ako uže graničnika brzine olabavi ili se prekine, mora da se zaustavi pogon lifta
električnim sigurnosnim uređajem za kontrolu zategnutosti ovoga užeta.

Graničnik brzine mora imati atest.

2
Prof.dr Abdulah Ahmić,Pretovarna i transportna mehanizacija,Univerzitet u Sarajevu 1996

11
2.3.4. Električne sklopke

U mašinskoj prostoriji odmah pored njenih vrata mora da se za svaki lift nalazi po jedna
glavna sklopka lifta. Njome se na svim polovima jednovremeno prekida dovod struje liftu. Ova
sklopka ne smije da prekida strujna kola:

 za osvjetljenje i provjetravanje kabine,

 za priključnice na krovu kabine i
 u mašinskoj prostoriji
 za osvjetljenje mašinske prostorije i
 voznog okna
 za provjetravanje mašinske prostorije i
 uređaj za uzbunu.

2.4.Održavanje električnog lifta

Investitor odnosno korisnik je dužan obezbjediti:

 Posluživanje dizala

 Pregled djelovanja dizala

 Redovno održavanje

 Redovni pregled i kontrolu

2.4.1. Redovno održavanje (servis)

U redovno održavanje(servis) spada:

 Probnu vožnju dizala od stanice do stanice duž cijelog voznog okna u oba smjera

 Provjeravanje ispravnosti zabravljivanja svih vrata voznog okna

 Pregled,čišćenje i podmazivanje elektromehaničkih zabrava i šarki vrata

 Kontrolu podmazivanja ležaja elektromotora

 čišćenje i podmazivanje vodilica kabine i protiutega

 Kontrolu rada signalnih uređaja

 Reguliranje djelovanja dizala

12
2. LIFTOVI

6.1.Vuča

Vuča kabine može se ostvariti na tri načina:

 Preko bubnja za namotavanje čelićnog užeta

 Preko frikcione veze između pogonske užetnjače i užadi
 Preko lančanika ili lanca

Pogonska užetnjača se uglavnom izrađuje od sivog liva, dok firma „OTIS“ izrađuje pogonsku
užetnjaču od čelićnog lima ASTM A48, klase 4B. Oblik poprečnog presjeka pogonskih žljebova
je u zavisnosti od povećanja broja vrijednosti trenja f.

μ
f=
y
sin
2

Pošto nastaje brzo habanje klinastog žljeba bez proreza, pa se zbog toga stalno smanjuje
pogonska moć vuče, potrebno je da se ovaj tip žljeba koristi samo kod liftova sa niskim
intezitetom saobraćaja i čija brzina užadi ne prelazi 0,6m/s. Na pogonskoj užetnjači žljebovi
moraju biti fino obrađeni. Cijela površina žljeba mora biti strogo homogena, da ne dođe do
oslabljenih mjesta uslijed nehomogenosti sastava liva. Prečnik užetnjače D je u zavisnosti od
brzine vožnje kabine i od prečnika čelićnog užeta, a njihova širina zavisi od broja čeličnih užadi i
od njihovog prečnika.

Dmin =40∙ d

gdje je d prečnik čelićnog užeta.

Da bi se dobilo bolje rješenje vuče, ako se zahtijeva povečanje obuhvatnog ugla, može se broj
žljebova na pogonskoj i pomočnoj užetnjači povećati, te se čelično uže obaviti jednom oko
pogonske i jednom oko pomočne užetnjače.

Kabina i protuuteg moraju biti obješeni o čeličnu noseću užad ili lance sa paralelnim člancima
(Galov lanac) ili lanac sa valjcima. Za noseću užad moraju biti ispunjeni određeni uslovi:

 Nazivni prečnik mora da iznosi minimalno 8 mm;

 Nazivna zatezna čvrstoća žice mora da iznosi:
a) 1570 Mpa ili 1770 Mpa za užad iste zatezne čvrstoće žica,
b) 1370 Mpa za spoljne žice i 1770 Mpa za unutrašnje žice užadi sa dvije nazivne zatezne
čvrstoće žica.

Kabina i protuuteg moraju biti obješeni o najmanje dva nezavisna noseća užeta ili lanca. Noseća
užad ili lanci moraju biti ravnomjerno opterećeni bez obzira na njihov broj. Noseća užad ne
smiju se spajati ili popravljati upletanjem. Ako je potrebno zamjeniti jedno uže ili više užadi u

13
grupi moraju se zamjeniti sva užad u toj grupi. Koeficijent sigurnosti noseće užadi mora iznositi
najmanje:

 12 za liftove sa pogonskom užetnajčom sa tri noseća užeta kao i za liftove sa bubnjem;

 za liftove sa pogonskom užetnjačom sa dva noseća užeta.

Krajevi noseće užadi moraju biti pričvršćeni za kabinu, protuuteg i uređaj za vješanje
zalijevanjem u konične čahure, pomoću pljosnate konične čahure ili drugim sistemom sa istom
sigurnošću. Ako su u pitanju liftovi sa pogonskom užetnjačom kad protuuteg miruje na potpuno
sabijenim odbojnicima, vučna sposobnost pogonske užetnjače mora biti takva da spriječi
podizanje kabine okretanjem pogonske užetnjače. Bubanj ili lančanik nisu dozvoljeni kao uređaji
za vuču liftova za prevoz lica osim za teretne liftove sa pratiocem. Da bi opterečenje noseće
užadi ili lanaca bilo ravnomjerno mora postojati bar na jednoj strani

vješanja uređaj za izjednačavanje opterečenja. Ako se jedno noseće uže ili lanac olabavi ili
prekine pogon lifta mora se zaustaviti električnom sigurnosnom sklopkom za kontrolu labavog
nosečeg užeta ili lanca.

Ako se kod liftova sa nazivnom brzinom većom od 2.5m/sizjednačuje masa nosećih sredstava,
moraju se ugraditi kompenzaciona užad sa zateznom užetnjačom čijom se silom teže zatežu
užad. Zatezanje kompenzacionog užeta kontroliše se električnom sigurnosnom sklopkom.
Kompenzaciona užad, kojih mora biti najmanje dva, moraju biti učvršćena za donji dio okvira
kabine i za protuuteg. Za kompenzacionu užad mora se postaviti užetnjača u dnu voznog okna.
Ako su u pitanju liftovi sa nazivnom brzinom većom od 3.5m/s mora se primjenjivati dodatni
uređaj kojim se sprečava poskakivanje zateznog uređaja kompenzacionog užeta.

6.2.Kompenzacioni uređaj

Kompenzacioni uređaj služi da se kompenzira nepravilno prenošenje težine pri vuči lifta. Postoje
dva načina za izbjegavanje negativnih uticaja pri vuči lifta:

 vezivanje ispod kabine i protuutega istim brojem i istog prečnika čeličnih užadi;
 vezivanje ispod kabine i protuutega čeličnim lancem, a kroz njega provučeno uže od
kudelje.

Ako se kod liftova sa nazivnom brzinom većom od 2.5m/sizjednačuje masa nosečih sredstava,
moraju se ugraditi kompenzaciona užad sa zateznom užetnjačom čijom se silom teže zatežu
užad. Zatezanje kompenzacionog užeta kontroliše se električnom sigurnosnom sklopkom.
Kompenzaciona užad, kojih mora biti najmanje dva, moraju biti učvršćena za donji dio okvira
kabine i za protuuteg. Za kompenzacionu užad mora se postaviti užetnjača u dnu voznog okna.
Ako su u pitanju liftovi sa nazivnom brzinom većom od 3.5m/s mora se primjenjivati dodatni
uređaj kojim se spriječava poskakivanje zateznog uređaja kompenzacionog užeta.

14
 1. Kabina
2. Noseće uže
3. Protuuteg
4. Zatezni uređaj
5. Kompenzaciono
čelično uže

Slika 23

1. Kabina
2. Noseće uže
3. Protuuteg
4. Kompenzacioni
lanac

Slika 24

6.3.Kinematska rješenja

Šema kinematskih rješenja veze kabine i protuutega sa pogonskom mašinom mogu biti izvedna
bez protuutega i sa protuutegom a u tom slučaju mora u sastavu pogonske mašine da postoji
15
bubanj za namotavanje i odmotavanje vučnih užadi. Ako se traži veća nosivost pogonske mašine
onda se to rješava preko pomoćnih užetnjača, koje su vezane za ram kabine i ram protuutega.
Drugi krajevi čeličnih užadi vezani su vješaljkama za pod mašinske prostorije.

Slika 25

16
 Slika 22

Rješenje preko frikcione veze, bez pomočne užetnjače i sa pomočnom užetnjačom.

Slika 23

17
 Slika 24

Ako se traži veća nosivost pogonske mašine, onda se to rješava preko pomočnih užetnjača koje
su vezane za ram kabine i za ram protuutega. Drugi krajevi čelične užadi su vezani vješaljkama
za pod mašinske prostorije.

3. POGONSKA MAŠINA

Pogonske mašine se prema konstrukciji dijele na mašine:

 Za sporohodne i brzohodne liftove

 Za ekspres liftove

Pogonske mašine za sporohodne i brzohodne liftove izrađuju se sa pužastim reduktorom kojeg

karakteriše miran i bešuman hod, veliki prenosni odnos, sposobnost samokočenja i zbijena
konstrukcija. Ovaj tip pogona odnosi se na liftove sa v≤2m/s.

Puž i pužno kolo glavni su dijelovi pužnog reduktora, jer oni preko obrtnog momenta, primajući
pogonsku snagu od elektromotora, vrše translatorno kretanje podižući i spuštajući teret. On može
biti sa jednohodnim, dvohodnim, trohodnim i četverohodnim pužem.

18
 Slika 25

Šematski prikaz pogonske mašine sa uređajem za fino pristajanje čine slijedeći elementi:

1. Pogonski elektromotor za brzinu vožnje kabine

2. Pomoćna mašina (mikro-reduktor)
3. Kvačilo
4. Glavni pogonski elektromotor
5. Kočioni uređaj
6. Pogonska mašina
7. Elektromagnet za ukopčavanje kvačila
8. Pogonska užetnjača

Elektromotori koji se primjenjuju za liftove, u odnosu na struju , dijele se na elektromotore:

 sa naizmjeničnom strujom;
 sa jednosmjernom strujom.

Liftovi sa pogonom sistema Vard-Leonard

Ovo rješenje radi sa pogonskom mašinom koja je izrađena kao pužasti reduktor, i sa direktnom
vučom. U sastavu ovog pogona nalazi se generatorska grupa sa pomoćnim uređajem, koja stvara
jednosmjernu struju, koja napaja preko kontaktora za odgovarajući program rada pogonskih
elektromotora jednosmjerne struje. U poređenju sa asihronim motorima, Vard-Leonard grupa
ima slijedeće prednosti:

 srednja vrijednost brzine lifta sa Vard-Leonard pogonom je za 35% viša od srednje

vrijednosti brzine lifta sa pogonom sa dvobrzinskim motorom;
 ukupni dobitak u vremenu u ovom procesu sa Vard-Leonardovim pogonom je za 26%
bolji u odnosu na pogon sa dvobrzinskim motorom.
 pri polasku lift sa dvobrzinskim motorom uzima preko 3 puta veću struju od nominalne.
Kod Vard-Leonardove grupe struja pri polasku ima vrijednost svega 10% od nominalne
struje;
 26% manja potrošnja struje u odnosu na pogon sa dvobrzinskim motorom;

19
  liftovi koji rade na Vard-Leonard sistemu imaju širu primjenu kod svih brzina liftova,
dok dvobrzinski motori bez dopunskog ubrzanja druge brzine mogu se primjeniti samo
do 1m/s;
 ciklus kretanja sa Vard-Leonard pogonom je kraći;
 potrošnja struje je manja i termičke pojave kod pogonskog motora su manje u odnosu na
asihroni motor;
 polazna struja je mala u odosu na nominalnu struju 10%;
 ubrzanje i usporenje je neovisno o opterećenju lifta;
 miran rad;
 ubrzanje raste sa brzinom vožnje;
 liftovsko postrojenje prima manja dinamička naprezanja, a što se odnosi na manji zamor
materijala;
 duži vijek trajanja u eksplotaciji;
 troškovi održavanja su manji;

4. VOZNO OKNO, KABINA, MAŠINSKA PROSTORIJA

8.1.Vozno okno

Vozno okno duž svoje cijele visne i sa svih strana mora biti ograđeno čvrstim i punim zidovima,
tavanicom i dnom. Kabina lifta i njen ptotuuteg moraju se nalaziti u istom voznom oknu. Ako
vozno okno nije predviđeno za sprečavanje širenja požara dopušteno je da visina zidova, osim na
prilaznim stranama, bude ogranićena na 2,5m od nivoa stanice, kao i od mjesta pristupačnih
licima, a na prilaznoj strani kabine, iznad visine 2.5m od nivoa stanice mora biti ugrađena puna,
rešetkasta ili perforirana ograda ako vrata kabine nemaju mehaničko zatvaranje pri čemu mjere
otvora, rešetki i perforacija (širina i visina) ne smiju biti veće od 0,075m. Na voznom oknu
dozvoljeni su slijedeći otvori:

 otvori vrata voznog okna;

 otvori vrata za održavanje;
 otvori vrata za nužni izlaz i pristup u voznom oknu;
 otvori vrata za kontrolu;
 otvori za provjetravanje;
 otvori između voznog okna i mašinske prostorije;
 otvori koji odvode gasove i dim u slučaju požara.

Ako je rastojanje između nivoa dvije uzastopne stanice veće od 11m tada između tih stanica
moraju postojati vrata za nužni izlaz i pristup voznom oknu, osim u voznom oknu sa najmanje
dvije kabine lifta i mogućnosti prelaska iz jedne u drugu kabinu. Vrata za održavanje, nužni izlaz
i pristup u vozno okno i za kontrolu moraju biti metalna, ne smiju se otvarati u prostor okna i ne
smiju biti perforirana. Kabina ne smije da krene u slučaju kada vrata okna nisu zatvorena što
mora biti kontrolisano sigurnosnim električnim uređajem. U vrhu voznog okna moraju biti otvori
za provjetravanje, čija je ukupna prvršina presjeka najmanje 1% od površine horizontalnog
20
presjeka voznog okna, a kojima se odvodi vazduh iz voznog okna. Vozno okno se ne smije
koristiti za provjetravanje drugih prostorija. Vozno okno mora izdržati opterećenja koja nastaju
pri radu pogonske mašine, pri dejstvu hvatačkog uređaja na vođice pri nasjedanju kabine ili
protuutega na odbojnike i pri dejstvu sila koje nastaju radom uređaja za kompenzaciju. Zidovi
voznog okna moraju biti izrađeni od materijala koji je otporan na mehanička oštećenja i vatru,
koji ne stvara prašinu, već spriječava njeno taloženje. Ispupčenja ili udubljenja na zidovima
voznog okna ne smiju biti veća od 5 mm. Zidovi voznog okna moraju imati takvu mehaničku
čvrstoću da se djelovanjem upravne sile od 300N ne smije pojaviti ugib veći od 10mm. Ako se
ispod voznog okna nalaze radne prostorije moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi:

Dio jame voznog okna mora se dimenzionisati za najmanje 5000N/m 2 pokretnog opterećenja, a
ispod odbojnika protuutega mora se postaviti stub do čvrstog tla ili se na protuuteg mora
postaviti hvatački uređaj. Dno jame mora biti konstruisano tako da omogući zaustavljanje
opterećene kabine ili protuutega u tom oknu prilikom slobodnog pada sa najvišeg položaja u
voznom oknu. Dno jame voznog okna mora biti vodoravno osim podnožja odbojnika, vođica i
odvoda za vodu. Jama voznog okna mora biti zaštićena od prodiranja vode. U jami zajedničkog
voznog okna mora biti pregrada između pokretnih dijelova susjednih liftova. Pregrada za
razdvajanje okna mora se prostirati od dna jame voznog okna do visine od najmanje 2.5m. Ako
protuuteg lifta čija se vuča ostvaruje trenjem miruje na potpuno sabijenim odbojnicima tada
moraju biti ispunjeni slijedeći uslovi:

 dno vođenog puta koji preostaje za kretanje kabine u smijeru nagore mora iznositi
najmanje 0,1m+0,035v2, s tim da se put izražava u metrima a nazivna brzina u m/s;
 slobodna visina krova kabine mora iznositi najmanje 1m+0.035v2;
 slobodno rastojanje između najnižih dijelova tavanice voznog okna i:
a) najviših elemenata na krovu kabine, osim svijetle visine otvora mora iznositi najmanje
0,30m+0,035v2
b) najviše tačke uređaja za vođenje kabine, uređaj za vješanje kabine, ograde na kabini i
dijelova vertikalno pomičnih vrata mora iznositi najmanje 0,1m+0.035v2 .

Ako kabina lifta miruje na potpuno sabijenim odbojnicima:

 u jami voznog okna mora postojati prostor koji omogučuje smještaj kvadra veličine
najmanje 0,5m x 0,6m x 0,8m, tako da leži na jednoj od svojih površina;
 slobodno rastojanje između dna jame voznog okna i najniže tačke kabine mora iznositi
najmanje 0,50m, a slobodno rastojanje između dna jame voznog okna i najniže tačke
uređaja za vođenje kabine, dijelova hvatačkog uređaja, zaštitnog lima, praga i dijelova
vertikalno pomičnih vrata (najmanje 0,10m).

U jami voznog okna mora biti ugrađena sklopka „STOP“ sa jasno obilježenim položajem
uključenja i isljučenja kojom se pogon lifta i automatska vrata isključuju i drže u stanju
mirovanja. U vozno okno se ne smiju ugrađivati instalacije koje nisu sastavni dio lifta. U
voznom oknu mora biti ugrađeno električno osvjetljenje i to po jedna svjetiljka udaljena najviše
0,5m od tavanice i dna voznog okna a ostale svjetiljke na rastojanjima od najviše 7m.

8.2.Vrata voznog okna

21
Vrata voznog okna, krila i okvir, moraju biti od metala osim providnih kontrolnih otvora
otpornih na deformacije, izrađenih i ugrađenih tako da obezbjeđuju pravilan rad brave vrata.
Mehanička čvrstoća i krutost vrata moraju biti takve da ih horizontalna sila od 300N (koja
djeluje normalno na površinu od 5cm 2), na bilo kom mjestu krila, s jedne i druge strane ne
deformiše trajno, da ih ne deformiše elastično za više od 15mm i da ne prouzrokuje poremećaj
koji će uticati na ispravan rad vrata i brave. Svijetla visina vrata vozog okna mora iznositi
najmanje 2m. Svijetla širina vrata voznog okna ne smije iznositi više od 50 mm sa svake strane
od širine ulaza u kabinu. Na svakom prilazu voznom oknu mora postojati prag koji izdržava sva
opterećenja pri ulasku i izlasku lica i pri utovaru i istovaru tereta. Vrata voznog okna moraju biti
izrađena tako da u pogonu ne dođe do njihovog zaglavljivanja, ispadanja iz ležišta ili vođica i
prekoračenja puta vođenja. Horizontalno pomična vrata voznog okna moraju biti vođena na
gornjoj i donjoj ivici krila vrata. Vertikalno pomična vrata voznog okna moraju biti vođena na
objema vertikalnim ivicama krila vrata. Nosač krila vrata mora biti proračunat tako da izdrži
teret koji prelazi preko njega, uzimajući u obzir i uslove oslanjanja otvorenih vrata. Za pomična
automatska vrata voznog okna odnosno druge vrste mašinski pokretnih vrata, moraju biti
ispunjenji sljedeći uslovi:

 prednja ivica vrata mora biti glatka i zaobljena;

 sila koja je potrebna da bi se sprijećilo zatvaranje vrata ne smije biti veća od 150N, osim
u prvoj trećini putanje zatvaranja vrata;
 kinetička energija krila vrata voznog okna i mehaničkih djelova koji su sa krilima vrata
čvrsto povezani, proračunata ili mjerena pri srednjoj brzini zatvaranja, ne smije biti veća
od 10J. Ako lice prilikom ulaska ili izlaska iz kabine spriječi zatvaranje vrata, zaštitnim
uređajem vrata se moraju automatski otvoriti. Dovoljno je da se takav zaštitni uređaj
postavi samo na vratima kabine;
 Ako je kinetička energija proračunata da ne smije biti veća od 10J, srednja brzina
zatvaranja krila vrata mora biti manja od 0.3m/s, a vrata se moraju zatvarati neprekidnim
pritiskom na dugme.

Vertikalna pomična vrata voznog okna dozvoljena su samo za liftove za prevoz tereta sa
pratiocem i prevoz motornih vozila.

Ako je lift u pogonu ili kabina nije u stanici ili u zoni odbravljivanja prilikom pristajanja mora
biti spriječeno otvaranje vrata voznog okna odnosno bilo kojeg krila ako su vrata višekrilna.
Zona odbravljivanja može se prostirati najviše od 0,25m iznad i ispod praga vrata voznog okna.
Kabina lifta ne smije se pokrenuti niti kretati ako vrata voznog okna nisu zabravljena i zatvorena.
Mehanizam zabrave vrata voznog okna mora biti izrađen od metala ili ojačan metalom i otporan
na udar, zaštićen od prašine. U visini zabravljivanja, zabrava mora izdržati silu koja djeluje u
smjeru otvaranja vrata i to najmanje 1000N ako su vrata pomična, a 3000N ako su vrata obrtna.
Zabravljivač okna mora zahvatiti najmanje 7mm, kontrola se vrši električnim sigurnosnim
uređajem za kontrolu zabravljenosti vrata voznog okna.

Ako se nasilno odbravljavaju vrata voznog okna kad se kabina kreće mora se zaustaviti rad lifta.
Sva vrata voznog okna moraju biti izrađena tako da se mogu odbraviti s polja specijalnim
ključem. Poslije odbravljivanja specijalnim ključem zabravljivač ne smije ostati u odbravljenom
položaju ako su vrata voznog okna zatvorena. Svaka vrata voznog okna moraju imati električni
sigurnosni uređaj za kontrolu zatvorenosti vrata. Poluautomatska vrata voznog okna moraju
imati uređaj za usporenje zatvaranja koji stupa u dejstvo najkasnije na rastojanju od 50mm
22
između prednje ivice krila vrata i okvira vrata. Automatska vrata voznog okna po isteku
utvrđenog vremena moraju se zatvoriti ako nije data komanda za vožnju. Lift mora biti
konstruisan tako da se ni sa jednog mjesta pristupačnog licima ne može staviti u pokret samo
jednom neuobičajnom radnjom ako vrata voznog okna nisu zatvorena i zabravljena.

8.3.Mašinska prostorija i prostorija za pomoćne užetnjače

U mašinskoj prostoriji moraju biti smještene pogonske mašine, pripadajući upravljački uređaji –
po mogućnosti u blizini pogonske mašine, vješaljke za užad, pomočne užetnjače, osim pomoćnih
užetnjača na kabini i protuutegu i graničnici brzine osim zateznog uređaja graničnika. Ako se
upravjački uređaji ne mogu postaviti u mašinsku prostoriju, postavljaju se u prostoriju za
pomoćne užetnjače ili drugu prostoriju koja ispunjava uslove propisane za mašinsku prostoriju.
Prostorija za pomoćne užetnjače može biti izvedena ispod mašinske prostorije. Ispod pomoćnih
užetnjača koje se nalaze u voznom oknu mora da postoji zaštitna pregrada koja spriječava da
prelomljena osovina padne u vozno okno. Pomoćne užetnjače moraju imati osigurač kojim se
spriječava da osovina ispadne iz ležišta, da uže ispadne iz žljeba pri olabavljenju užeta i da strana
tijela upadaju između užeta i žljebova pomoćnih užetnjača koje su obuhvaćene užetom sa donje
strane. Mašinska prostorija i prostorija za pomoćne užetnjače moraju biti izvedene tako da izdrže
opterečenja koja nastaju radom lifta. Pod mašinske prostorije mora biti proračunat na pokretna
opterečenja od najmanje 5000N/m2. Zidovi i pod mašinske prostorije moraju biti zvučno
izolovani od stambenih, radnih prostorija. Mašinska prostorija za pomoćne užetnjače mora biti
suha i provjetravana. Motori i električni upravljački uređaji i drugi uređaji u mašinskoj prostoriji
moraju biti zaštićeni od prašine, štetnih gasova i vlage u stepenu zaštite koji zahtijevaju uslovi
rada. Temperatura u mašinskoj prostoriji, odnosno prostoriji za pomočne užetnjače, ako se u
njima nalazi upravljački uređaj treba biti između 5 i 40 C0 .

8.4.Kabina

Kabina služi za prevoz putnika i tereta i mora biti tako izrađena da u potpunosti odgovara svojoj
namjeni. Statičko i dinamičko opterećenje mora biti u potpunosti zadovoljavajuće. Ram kabine
svojom čelićnom konstrukcijom nosi kabinu u kojoj se nalaze putnici ili teret. Ram kabine je
izrađen da čini jednu cjelinu u kojoj se nalaze slijedeći elementi: vješaljka, nosač rama kabine,
kinematska veza sa kočionim klinovima, stranice, vučne šipke hvatačkih klinova, donji ram
kabine, hvatački uređaji i klizači.

Visina unutrašnjosti kabine mora da iznosi najmanje 2,2m. Svijetla visina ulaza u kabinu mora
da iznosi najmanje 2m, s tim što je dozvoljeno smanjene najviše za 50mm.

Ako je nazivna nosivost lifta veća od 2500kg, za svakih novih 100kg tereta korisna površina
kabine može se povećati za najviše 0,16m2. Za međuvrijednosti nazivne nosivosti najveća
korisna površina izračunava se linearnom interpolacijom. Izračunavanje največeg broja lica vrši
se formulom:

nazivnanosivost
najveći broj lica=
75
23
a rezultat se zaokružuje na prvi manji cijeli broj.

Kod liftova za prevoz namještaja sa pratiocem najveće nazivne brzine 1m/s, nazivna nosivost
mora se proračunati sa najmanje 220 kg/m2 korisne površine poda kabine. Za bolničke liftove sa
krevetom i pratiocem, nezavisno od nazivne brzine, nazivna nosivost mora se proračunavati sa
najmanje 300 kg/m2 korisne površine poda kabine. Za liftove za prevoz tereta sa pratiocem čija
je nazivna nosivost najviše 1000kg i koji su prvenstveno namijenjeni za komadnu robu koja se
utovaruje i istovaruje ručno ili pomoču ručnih kolica, nazivna nosivost mora se proračunati sa
najmanje 250kg/m2 korisne površine poda kabine. Za liftove za prevoz motornih vozila sa
pratiocem korisni teret mora se proračunati sa najmanje 200kg/m 2 korisne površine poda kabine.
Za liftove sa bubnjem ili lančanikom sa pratiocem korisni teret mora se proračunati sa najmanje
200kg/m2 korisne površine poda kabine. Ovi liftovi se mogu izvesti tako da se koriste samo
pomoču posebnog ključa. U objektima čija je najviša stanica na visini većoj od 30m, računajući
od nivoa terena, mora postojati najmanje jedan lift sa kabinom povečanih dimenzija (1m x
1,1m). Pod kabine ovog lifta proračunava se sa opterečenjem od najmanje 500kg/m2.

Bolnički liftovi sa teretom i liftovi za prevoz tereta sa pratiocem, površine poda kabine do 3,5m 2
a koji se upotrebljavaju samo povremeno za prevoz bolesnika ili tereta kod kojih jedan dio
kabine, najviše polovina, služi za prevoz lica, mogu se pregraditi vratima.

Kabina i protuuteg lifta moraju imati najmanje po četiri uređaja za vođenje kabine klizanjem ili
kotrljanjem. Uređaji za vođenje kabine moraju da budu izrađeni i postavljeni tako da se ne
odvoje od vođice i ako se oštete. Prilikom proračuna nosećih elemenata lifta moraju se uzeti u
obzir najveća opterečenja koja nastaju od tereta i utovarnih uređaja pri utovaru ili istovaru tereta.
Kabina lifta mora biti pregrađena punim zidovima, podom i tavanicom. Na kabini lifta
dozvoljeni su otvori za ulaz lica ili utovar tereta, otvor za nužni izlaz sa vratima ili kapkom, i
otvori za provjetravanje.

Zidovi, pod i tavanica kabine, okvir kabine i uređaji za vođenje, moraju kao cjelina imati
dovoljnu mehaničku čvrstoću da izdrže udar i opterećenja kojima je kabina izložena za vrijeme
rada lifta, kad djeluju hvatački uređaji i kad kabina nasjeda na odbojnike. Zidovi, pod i tavanica
ne smiju biti izrađeni od lako zapaljivog materijala koji stvara veliku količinu dima i gasova
opasnih po život.

Električni sigurnosni uređaj kojim se isključuje spoljna komanda lifta mora stupiti u dejstvo kad
se pod kabine optereti najviše 15kg s tim što se to ne odnosi na liftove sa sabirnom komandom.
Ako su na liftovima za prevoz lica u zgradama zastakljena vozna okna mogu se zastakliti i zidovi
kabine (panoramski liftovi).

Ako na krovu kabine ne postoji otvor za nužni izlaz, krov mora biti izrađen od matrijala koji se
može prosjeći. Mjere otvora za nužni izlaz na krovu kabine moraju iznositi najmanje 0,35m x
0.50m.

Djelovi za upravljanje i zaustavljanje lifta u kabini lifta moraju biti postavljeni najniže na 0,9m a
najviše 1,7m iznad poda kabine i u blizini ulaza. Na krovu kabine ili na gornjem nosaču okvira
kabine mora se nalaziti uređaj za servisno upravljanje, prekidač za zaustavljanje lifta i dvopolna
priključnica sa zaštitnim kontaktom. Kabina lifta mora imati električno osvjetljenje. Ako se
prekine normalno napajanje svjetlosnog izvora, u kabini mora postojati pomočni izvor električne

24
energije za nužno osvjetljenje sa stalnim punjenjem, koji se uključuje automatski odmah po
nestanku stalnog napona.

Slika 6

5. PROTUUTEZI I VOĐICE

9.1.Protuuteg

Protuuteg lifta izrađuje se u jednom komadu ili se sastoji od više međusobno čvrsto spojenih
djelova ili u obliku limenog sanduka napunjenog materijalom za punjenje. Dijelovi protuutega
moraju biti izrađeni tako da ne ispadaju, da se ne lome ili troše. Ako se protuuteg sastoji iz više
dijelova mora se postaviti okvir koji čvrsto drži djelove protuutega da se ne bi pomjerali ili
ispali. Umjesto okvira za učvršćenje djelova protuutega mogu se koristiti najmanje dvije čelične
šipke s tim što dijelovi protuutega moraju biti od metala, a nazivna brzina lifta ne smije biti veća
od 1m/s. Ako se protuuteg kreće preko čelićne užadi minimalna udaljenost od zida voznog okna
ne smije biti manja od 0,50mm. Ako se protuuteg kreće preko čelićne užadi ili krutim vođicama
slobodan prostor između pokretnih dijelova lifta ne smije biti manji od 70mm. Na liftovima sa
bubnjem zabranjena je upotreba protuutega.

25
9.2.Vođice

Kabina i protuuteg moraju biti vođeni učvrščenim vođicama tako postavljenim da kabina i
protuuteg ne mogu da napuste svoje putanje.

Vođice kabine moraju biti dobro postavljene i izvedene, jer od njih zavisi rad lifta i habanje
kliznih elemenata. Danas se primjenjuju vođice izrađene od čelika u obliku slova „T“. Da bi se
dobilo što bolje i tiše vođenje kabine, vođice trebaju biti fino obrađene. Postavljanje vođica
može se izvesti na dva načina:

 viseće vođice;
 vođice koje su oslonjenje na dno voznog okna.

Stabilnost vođica mora izdržati dinamička naprezanja prouzrokovana radom hvatačkih uređaja.

Vođice protuutega moraju biti izvedene od nepokretnih čeličnih vođica, čiji broj mora biti paran.
Ako rastojanje između krajnjih tačaka vođenja ne iznosi više od 30m tada se može primjeniti
vođenje preko čelične užadi.

Slika 7

26
6. HVATAČKI UREĐAJI I ODBOJNICI

10.1.Hvatački uređaji

Kabina lifta mora imati najmanje jedan hvatački uređaj. Hvatački uređaj mora dejstvovati samo
u vožnji (nadole) i mora kabinu sa nazivnim oprerećenjem zaustaviti dejstvom graničnika brzine
i držati je na vođicama čak i pri slobodnom padu. Ako se hvatački uređaj nalazi na protuutegu,
on mora dejstvovati samo pri kretanju protuutega nadole i mora protuteg zaustaviti dejstvom
graničnika brzine i držati ga na vođicama čak i pri slobodnom padu. Ako je nazivna brzina lifta
veća od 1m/s, mora se ugraditi hvatački uređaj za postupno kočenje. Ako je nazivna brzina lifta
manja ili jednaka 1m/s, može se na kabini ugraditi hvatački uređaj za trenutno kočenje sa
prigušenjem. Kada je nazivna brzina lifta manja ili jednaka 0,63m/s može se na kabini ugraditi
hvatački uređaj za trenutno kočenje.

Za hvatačke uređaje za postupno kočenje, srednje usporenje iz slobodnog pada sa nazivnim

teretom u kabini mora iznositi između 0,2g i 1g (g=9.81m/s2)

Hvatački uređaj se nalazi po pravilu na donjem djelu kabine, a ako se nalazi na protuutegu on je,
po pravilu, na donjem djelu protuutega. Putanja koju kabina sa hvatačkim uređajem za postupno
kočenje pređe nadole ne smije biti duža od 1m u odnosu na pričvršćeno uže na graničniku brzine,
da bi se hvatački uređaj doveo iz normalnog slobodnog položaja u položaj kad počinje pritisak
na vođice.

Hvatački uređaj kabine ne smije stupiti u dejstvo pomoču graničnika brzine prije nego što se
postigne brzina od 115% nazivne brzine. Brzina pri kojoj stupa u dejstvo hvatački uređaj mora
biti manja od:

 0,80m/s za hvatačke uređaje za trenutno kočenje sa klinovima;

 1,00m/s za hvatačke uređaje za trenutno kočenje sa valjcima;
 1,5m/s za hvatačke uređaje za trenutno kočenje sa prigušenjem i za hvatačke uređaje za
postupno kočenje za nazivne brzine lifta do 1m/s;
0,25
 1,25 v + za sve ostale vrste hvatačkih uređaja s tim što se v – nazivna brzina izražava
v
u m/s.

Brzina pri kojoj stupa u dejstvo graničnik brzine hvatačkog uređaja protuutega mora biti veća od
brzine pri kojoj stupa u dejstvo graničnik brzine hvatačkog uređaja kabine ali najviše do 10%.
Sila koja pri stupanju u dejstvo graničnika brzine dejstvuje na hvatački uređaj mora biti najmanje
jednaka dvostrukoj sili potrošenoj za stupanje u dejstvo hvatačkog uređaja, ali ne manja od
300N. Graničnik brzine mora biti pristupačan radi održavanja i pregleda za vrijeme rada lifta.
Ako se uže graničnika brzine prekine, električnim sigurnosnim uređajem za kontrolu
zategnutosti užeta graničnika brzine mora se zaustaviti pogon lifta. Graničnik brzine mora biti
plombiran.

27
10.2.Odbojnici

Odbojnici služe za prinudno zaustavljanje kretanja kabine ili protuutega u slučaju da otkaže
zadnji prekidač. Odbojnik se postavlja kod donje granice putanje kabine i protuutega. Odbojnici
su u zavisnoti od brzine i djele se na:

 odbojnike sa oprugom;
 odbojnike sa uljnim amortizerom.

Odbojnik sa oprugom radi na principu akumuliranja energije i smije da se upotrijebi, osim za

liftove čija nazivna brzina ne prelazi 1m/s, dok sa povratnim prigušivaćem smije da se upotrijebi
do nazivne brzine 1,6m/s. Odbojnik sa uljanim amortizerom radi kao odbojnik koji troši
energiju, i može se upotrijebiti za sve tipove liftova, nezavisno od nazivne brzine.

7. LIFTOVI SA ČELIČNIM UŽADIMA

Možemo reći da je najpopularniji dizajn lifta, lift sa čeličnim užadima. Kod ove vrste liftova,
kabina lifta se podiže i spušta uz pomoć čeličnih užadi. Užad su spojena sa kabinom lifta, i
prebačena preko kotura koji se nalazi na vrhu postrojenja. Na (slici) je prikazan lift sa čeličnim
užadima. Kotur je povezan sa elektromotorom. Kada se elektromotor uključi, sa jedne strane on
podiže lift, dok sa druge strane on spušta lift. Kod liftova koji ne posjeduju zupčanik
elektromotor rotira kotur direktno. Kod liftova koji posjeduju zupčanik, elektromotor pokreće
(rotira) kolut preko reda zupčanika. Treba kazati da su kotur, elektromotor i sistem za kontrolu
lifta smješteni u mašinskoj kućici. Užad koja podižu lift sa druge strane vezana su za kontra-teg.
Kontra-teg je iste težine kao kabina lifta kada je ona popunjena 40% njenog prostora. Drugim
riječima kazano, kada je kabina lifta ispunjena 40%, tada su kontra-teg i kabina lifta u ravnoteži
(u balansu). Svrha ovog balansa (ravnoteže) jeste u konzerviranju energije. Sa jednakom težinom
na obje strane kotura, potrebna je veoma mala sila da poremeti taj balans u jednom ili drugom
smjeru. Balans održava skoro pa konstan nivo potencijalne energije u sistemu. Koristeći
potencijalnu energiju u kabini lifta (puštajući ju pri tome da se spusti do dna), stvara se
potencijalna energija u kontrategu (kontrateg se podiže do vrha). Isti proces se ponavlja pri
kretanju lifta naviše. I lift i kontrateg kližu, odnosno vođeni su po vođicama koje se nalaze sa
strane. Vođice omogućavaju liftu i kontrategu kretanje gore-dole, a također služe kao sigurnosni
mehanizam za zaustavljanje lifta. Liftovi sa čeličnim užadima višestruko su upotrebljiviji i
efikasniji od hidrauličnih liftova. Uz to, oni posjeduju i više sigurnosnih mehanizama.

28
 Dijelovi lifta:

1 – sistem za kontrolu

2 – elektromotor

3 – kotur

Slika 32. Prikaz lifta sa čeličnim užadima

29
11.1.Čelična užad

Materijal, podjela i izrada

Uže se sastoji od više strukova (najčešće 6 ili 8) obavijenih

oko jezgra. Jezgro može biti vlaknasto ili čelično. Svaki
struk se sastoji od više žica (6 - 61) obavijenih oko jezgra,
koje je najčešće od čelične žice, a rijeđe se izrađuje od
vlakana. Osnovni elementi čelčnog užeta prikazani su na
slici1. Određen broj žica po zadatom geometrijskom
rasporedu oko jezgra je použen u uže. Uslovno, užad se po
konstrukciji mogu podijeliti na:

1. zavojna užad Slika 33. Elementi čeličnog užeta

2. obična užad
3. specijalna užad (Seale, Warrington, Fuller, ne rotirajuća užad Herkules)

Čelična užad se proizvode unakrsnim ili paralelnim usukivanjem (použavanjem). Kod paralelnih
(uzdužnih) použavanja smjer strukova u užetu i smjer žica u struku je isti. Na osnovu toga
razlikujemo uzdužno desno Z/Z i uzdužno lijevo S/S použavanje. Kod unakrsnih použavanja
smjer strukova u užetu i smer žica u struku je različit. Tako imamo unakrsno desno S/Z i
unakrsno lijevo Z/S použavanje. Užad paralelnog použavanja su otpornija na habanje nego užad
unakrsnog použavanja.
Čelična užad se proizvode sa vlaknastim (VJ) ili čeličnim jezgrom (CJ), koje ima osnovnu
namjenu da obezbjedi pravilan raspored strukova u užetu. Kao materijal za vlaknasta jezgra
koriste se: sisal, juta, kudelja i polipropilen. Vlaknasta jezgra su namašćena i imaju funkciju
održavanja konstantnog prečnika užeta, poboljšavaju fleksibilnost i vijek trajanja užeta.
Konstrukcija čeličnog užeta zavisi od vrste, prečnika i namjene čeličnog užeta.
Sva užad su neraspletiva (tzv. tip "trulay"). Pošto se uže sastoji od 6 ili više uvrnutih strukova,
ono ima tendenciju da se raspliće. Primjenom specijalnog postupka predformiranja, neka užad se
ne raspliću, oslobođena su unutrašnjih napona, lako se upliću i bez problema se namotavaju na
čekrke.
Čelična užad se izrađuju po standardima JUS i DIN. Užad se pakuju na drvene transportne
kaleme (doboše) izrađene u standardnim veličinama JUS N.CO.505. Osnovne karakteristike
užadi su: prekidna sila - otpornost na kidanje (minimalna prekidna sila se definiše kao najveća
sila pri kojoj dolazi do pucanja užeta pri ispitivanju), otpornost na koroziju (u cilju smanjenja
efekta korozije užad se proizvode pocinkovana ili se štite mašću), otpornost na gnječenje (efekat
gnječenja može se umanjiti pravilnim izborom jezgra, a potpuno se eliminiše korišćenjem
metalnog jezgra), otpotnost na trenje (uže sa relativno malim brojem strukova ima veću
otpornost na trenje, ali je istovremeno manje fleksibilno, a užad paralelnog smjera usukivanja
imaju veću otpornost na trenje, jer je međusobni kontakt žica u užetu manji), otpornost na
previjanje...
Uže mora biti uskladišteno u dobro provjetrenom i zatvorenom prostoru, izolovanom od vlage,
prašine i raznih isparenja. Za vrijeme skladištenja površinski sloj užeta treba svaka tri meseca
zaštiti mašću. Jednom u 3 mjeseca bubanj sa užetom treba okrenuti za 180° da bi se sprečilo
izlivanje masti sa površinskog sloja užeta. Kod odmotavanja užeta treba imati makar primitivan
uređaj za odmotavanje kako bi se bubanj slobodno okretao pri odmotavanju užeta i time sprečilo
uvrtanje užeta, ukrštanje i stvaranje petlji. Najveću pažnju treba posvetiti sječenju užeta. Uže se
prvo podveže na najmanje 2 mesta paljenom žicom, tako da kad se presječe dobijaju se već
podvezani krajevi, pa je eventualno rasplitanje užeta onemogućeno. Ako, medutim, sječenje nije
pravilno izvršeno, može doći do povlačenja pojedinih strukova u užetu, pa pod opterećenjem ono
neće biti ravnomjerno opterećeno što utiče na dužinu radnog vijeka užeta. Sječenje se vrši
bušilicom. Za vrijeme korištenja užeta neophodno je da se isto u redovnim intervalima
30
podmazuje odgovarajućim mazivima u cilju zaštite od korozije. Kod predformiranih užadi treba
periodično vršiti pregled da nije došlo do pucanja žica. Mjesto pucanja je teško otkriti baš zbog
toga što je uže predformirano pa puknuta žica ne iskače napolje. U redovnim periodičnim
pregledima treba ispitati stepen oštećenosti, zamor, istrošenost i korozivnost užeta. Čelična užad
se najčešće koriste kao noseći elementi mašina za dizanje i prenos tereta. Sastavljena su od
velikog broja tankih čeličnih žica (prečnika 0,2-4,2 mm, Rm=1570, 1770, 1960 Mpa) koje su u
jednostrukoj ili višestrukoj zavojnici ovijene oko osi užeta. Žice su vučene u hladnom stanju a da
bi im se obezbjedile dobre mehaničke karakteristike one se još termički obrađuju.
Ukoliko pri eksploataciji ili lošem skladištenju u uže prodre vlaga, žice korodiraju, pa dolazi do
bržeg pucanja tankih žica. Da bi se uže zaštitilo od korozije ono se izrađuje od pocinčanih žica
pri čemu se nosivost užeta smanjuje za 10%. Čelična užad imaju malu sopstvenu težinu, veliku
sigurnost u radu, relativno su jeftina, pogodna za velike brzine i rad bez šuma.

Dijelimo ih u dvije grupe: nosiva (nepokretna) i pokretna užad

Nosiva (nepokretna) užad miruju i opterećena su na zatezanje. Izrađuju se tako što se oko jedne
žice, kao jezgre, omota nekoliko redova žica. Žice ovog užeta čine jednu zavojnicu a uže koje je
izrađeno na ovaj način naziva se spiralno uže.Primjenjuje se kao noseće uže kod kablovskih
dizalica i žičare. Danas se u tu svrhu mnogo češće upotrebljavaju zatvorena užad. Ona osim
unutrašnjih žica okruglog poprečnog presjeka imaju jedan ii dva vanjska reda profilnih žica.
Ovim se dolazi do glatke površine užeta a smanjuje se i prodiranje vlage u uže.

Pokretna užad se koriste kao nosivi elementi kod dizalica i kreću se prilikom dizanja i spuštanja
tereta. U tu svrhu se najčešće koriste pramena užad. Kod njih žice čine dvostruku zavojnicu.
Izrađuju se tako što se prvo na specijalnim mašinama, oko neke jezgre omota nekoliko redova
žica (najčešće 2 do 3). Jezgra je žica istog promjera i istih karakteristika kao i ostale i uzima se u
obzir pri proračunu. Na ovaj način dobije se pramen (struk). Pletenjem (sukanjem) više
pramenova oko jezgre od kudelje, azbesta ili mehke čelične žice dobija se prameno uže.

Prema vrsti pletenja, razlikujemo

istosmjerno i unakrsno pletena užad. Ako je
smjer uvijanja pramenova isti kao smjer
uvijanja žice u pramenovima, onda su to
istosmjerna užad. Kod unakrsno pletenih
užadi smjer uvijanja pramenova je
suprotan smjeru uvijanja žica u pramenu. Slika 34. Način pletenja čeličnih užadi
Istosmjerno pletena užad su savitljivija od
ostalih ali se odvajaju pa se obično
primjenjuju na mjestima gdje su im oba kraja pričvršćena (pokretanje kolica voznog vitla, kod
grabilica sa dva užeta, vučno uže kod žičare itd.). Na dizalicama, za vješenje tereta, gotovo
isključivo se koriste unakrsno pletena užad jer se ne odvrću ili se odvrću sasvim malo. Kao što se
sa slike vidi užad mogu bili lijevovojna i desnovojna što zavisi od smjera pletenja pramenova.
Sva naprijed navedena užad nazivaju se užad normalnog načina izrade. Ona imaju isti prečnik
svih žica i isti ugao pletenja žica u pramenove. Kako prečnici pojedinih slojeva nisu isti, to ima
za posljedicu da žice dva susjedna sloja nisu paralelne već se ukrštaju. Kod jako opterećenih
dizalica primjenjuju se paralelno pletena užad. Ona imaju istu visinu hoda zavojnice tako da su
žice duže što su udaljenije od sredine užeta. Kod njih se žice dva susjedna sloja oslanjaju po
cijeloj dužini tako da su smanjeni površinski pritisci a time i povećan vijek trajanja užeta. Ovim
načinom je omogućena izrada užadi od žica različitog prečnika. Unutrašnji slojevi su sastavljeni
od tanjih a vanjski od debljih žica, pa su užad savitljivija i trajnija.
Za dizalice kod kojih teret visi na jednom užetu svakoj žici, prije nego se ona uplete u pramen,
daje se na onaj oblik koji će imati u pramenu. Isto tako se pramenu unaprijed daje oblik koji će
imati u užetu. Ova užad se ne odvrću pri dizanju i spuštanju tereta. Trajnost im je povećana za 25
31
– 100% u odnosu na užad normalne izrade. Užad su standardizovana i data u određenim
tabelama. Tabela 1 daje pregled pramenih čeličnih užadai standardizovanih po JUS-u.

11.1.1.Osnovne karakteristike užadi

1. Prekidna sila - otpornost na kidanje

Pošto se od užeta očekuje da trpi određeni teret najpre je potrebno znati koliko se stvarno
opterećenje očekuje od užeta. Na stvarno opterećenje treba dodati opterećenja uzorkovana
iznenadnim startovanjem i kočenjem, udarima, velikim brzinama, trenjem u ležajevima i sl. kako
bi se dobilo ukupno opterećenje. U normalnim okolnostima na ovako dobijeno opterećenje
primenjuje se faktor sigurnosti 5-6. Za posebne namene gde se vrši prenos specijalnog tereta ili
prevoz ljudi, ovaj faktor sigurnosti ide i do 8-9. Kada je jednom utvrđeno ovakvo opterećenje
koje se zahteva od užeta, izabraće se prečnik, konstrukcija i vrsta jezgra u užetu, koje će
garantovati minimalnu prekidnu silu veću od ovako dobijenog opterećenja. Minimalna prekidna
sila se definiše kao najveća sila pri kojoj dolazi do pucanja užeta pri ispitivanju.

2. Otpornost na koroziju

Korozija užeta se javlja kada je uže izloženo delovanju vode, atmosferskim uticajima ili drugim
agrsivnim isparenjima.
U cilju smanjenja efekata korozije užad se mogu:
 proizvoditi od pocinkovane žice
 zaštititi mašću
Zaštita mašču se obavlja kako u fazi proizvodnje, tako i u fazi eksploatisanja užeta.

3.Otpornost na gnječenje

Do oštećenja užeta izazvanog gnječenjem može doći zbog:

 Sopstvenog pritiska užeta na koturaču
 Netačne dimenzije žljeba na koturači ili valjku
 Prevelikog broja namotaja užeta na valjku.
Efekat gnječenja može se umanjiti pravilnim izborom jezgra, a potpuno se eliminiše korišćenjem
metalnog jezgra.

4. Otpotnost na trenje

Normalno je očekivati od užeta u upotrebi da dolazi do trenja zbog kontakta sa tvrdim

materijalom koturača, valjaka ili tvrdom podlogom preko koje prelazi.
Do iste pojave dolazi i u unutrašnjosti užeta kada je ono pod opterećenjem ili se u radu previja.
Efekat trenja se ostvaruje tako što se skida metal - kako sa spoljašnjih, tako i sa unutrašnjih žica
užeta.
Uže sa relativno malim brojem strukova (užad sa 6 u odnosu na npr. 8 strukova) gde su žice u
spoljnjem sloju strukova relativno deblje, imaće veću otpornost na trnje, ali je istovremeno
manje fleksibilno.
Takođe, užed paralelnog smera usukivanja (tj. S/S i Z/Z) imaju veću otpornost na trenje jer je
međusobni kontakt žica u užetu manji.

5. Otpornost na previjanje
32
Uže se može ugraditi na takva mesta gde če ono prelaziti preko određenih koturača, valjaka ili
cilindara pri čemu treba da izdrži određen broj uzastopnih namotavanja i odmotavanja, tj.
previjanja. Ovaj fenomen rezultira u pojavi poznat kao zamor na previjanje koji se povećava sa
povećanjem brzine rada užeta.
Zamor na previjanje se može znatno smanjiti praćenjem i pravilnim izborom odnosa previjanja
uže - koturača, zategnutošću i konstrukcijom užeta.
Pod odnosom previjanja: uže - koturača podrazumeva se D/d gde je D= prečnik koturače ili
valjka, d= nazivni prečnik užeta.
Uobičajeni odnos za izrazito fleksibilnu užad je 19:1, a za ostalu 24:1, a po potrebi i više do 40:1
- ako konstrukcija opreme to dozvoljava.

11.1.2.Vrste čeličnih užadi

Uslovno, užad se po konstrukciji mogu podeliti na:

 zavojna užad
 obična užad
 specijalna užad

Zavojna užad

Ovo je najjednostavnija vrsta užadi koja se sastoji od jedne centralne žice i šest ili više okolnih
žica jednakog prečnika uvrnutih oko centralne žice,  u jednoj ili više slojeva. Najčešće
konstukcije su: 1x3; 1x7; 1x12; 1x19; 1x25; 1x35; sa upotrebom u automobilskoj industriji.

Obična užad

Bitna odlika ovih užadi je da se u njihovom sastavu nalazi smo jedna dimenzija žice, a samo uže
je sastavljeno od 6 ili 8 strukova. Najčešće konstukcije su: 6x7; 6x19; 6x37; 6x12; 6x14; itd.
Upotrebljavaju se u mašinskoj i građevinskoj industriji, ribarstvu, šumarstvu itd.

Specijalna užad

U sastavu ovih užadi pojavljuje se više različitih dimenzija žica gde je dužina koraka u svim
slijevima ista.Pošto su u spoljnom sloju deblje žice, ova užad imaju veću otpornost na trenje.
Zbog toga se najčešće koriste u u uslovima gde je spoljno trenje izraženo.

a) Sil (Seale) kostrukcija

U prvom sloju se koriste žice tanjeg preseka a u drugom debljeg, gde je dužina koraka
ista. Pošto su u spoljnom sloju deblje žice, ova užad imaju veću otpornost na trenje. Zbog
toga se najčešće koriste u uslovima gde je spoljno trenje izraženo.

b) Vorington (Warrington) konstrukcija

Unutrašnji sloj struka sastoji se od žica istog prečnika, a spoljni od dvostruko većeg broja
naizmenično poređanih debljih i tanjih žica. Sve žice u strukovima imaju isti korak.

c) Filer (Fuller) konstrukcija

Zbog boljeg popunjavanja za ove konstukcije se koriste u unutrašnjem sloju tanje, tav.
filer žice, koje užetu daju veći metalni presek i čvrstoću užeta. Dužina koraka u svim
slojevima je ista.

33
 d) Nerotirajuća užad "Herkules"
Ova užad imaju osobinu nerotiranja pa se koriste tamo gde je jedan kraj užeta slobodan
tj. kod različitih kranova.

11.1.3.Trajnost čeličnih užadi

Iskustvo je pokazalo da na
trajnost užeta osim načina
izrade, velikog uticaja ima
i sam način eksploatacije
užeta. Najveći uticaj ima
zamaranje materijala i
prelaskom određenog
broja savijanja, ako se i
dalje koristi uže se kida.
Broj savijanja užeta
zavisi od odnosa Dmin/d
(Dmin najmanji prečnik
kotura ili bubnja, du je Slika 35. Određivanje broja savijanja
prečnik užeta) i Dmin/δ (δ –
prečnik žice).
Povećanjem omjera povećava se trajnost užeta. Pokazalo se da najveću trajnost imaju užad sa
prečnikom žice δ=0,8-1 mm. Razlog tome je što se tanje žice brže troše na mjestu dodira dok su
u debljim veći naponi na savijanje. Pod jednim savijanjem podrazumijeva se prelaz užeta iz
pravog položaja u krivinu ili izlaz iz krivine u pravu liniju (slika 35). Jedno savijanje u
suprotnom smjeru računa se kao dva u istom smjeru. Da bi se povećala trajnost užetu potrebno je
da ono, u žlijebu leži na što većoj površini (barem 1/3 oboda, njegovog presjeka) kako se ne bi
deformisalo. Iz istih razloga ono ne smije biti ni uklješteno. Trajnost užeta se znatno povećava i
povećanjem stepena sigurnosti. Loše skladištenje užadi može dovesti do toga da unutrašnje žice
korodiraju i u radu pucaju a da se ne primjeti, što dovodi do ne željenih posljedica.

11.1.4.Izbor užadi

Najmanji prečnik užeta koji se koristi ne smije biti ispod 8mm, a zatezna čvrstoća pojedinih žica
Rm=1570 (MPa) ili 1770 (MPa). Kako rade u uslovima naglih ubrzanja, ona treba da apsorbuju
nagle poraste opterećenja. Za takve uslove eksploatacije najpovoljnije je unakrsno pleteno
čelično uže 8 x 9 sa vlaknastom jezgrom JUS C.H1.088. Vlaknasta jezgra je relativno velikog
prečnika, što čini uže fleksibilnim tako da se porast opterećenja postepeno apsorbuje i prigušuje.
I kabina i protivteg se vješaju o najmanje dva nosača užeta (ili lanca) moraju biti ravnomjerno
opterećena (neovisno od broja).

Pri odabiranju užadi mora biti zadovoljen uslov:

F K > S⋅F U

gdje je: F K (N) – sila kidanja užeta,

FU (N) – stvarna sila u užetu,

34
 S – stepen sigurnosti
S – 12 – za liftove s pogonskim koturima i 3 ili više nosećih užadi,
S – 16 – za liftove s pogonskim koturima i 2 noseća užeta,
S = 12 – za liftove s bubnjem
S > 10 – za liftove s nosećim lancem

11.2.Sigurnosni sistemi
Liftovi su izgrađeni sa nekoliko sigurnosnih sistema.

Prvi od njih su sama užad. Svako uže se izrađuje od čelika, i to na način koji je već opisan u
prvom dijelu. Dakle, čelične žice upletene jedna oko druge. Sa ovakvom strukturom jedno uže
može držati i kabinu i kontrateg. Međutim, liftovi se izrađuju sa nekoliko užadi (između 4 i 8),
tako da u slučaju kidanja jendog užeta, preostala užad će držati lift.

No, ako bi se sva užad pokidala, ili se desi da skliznu sa kotura, lifti bi pao na dno. Ali, liftovi sa
užadima imaju ugrađen kočioni sistem, koji zahvata vođicu i zaustavlja lift. Sigurnosni sistemi se
aktiviraju od strane regulatora, i to u slučaju da se lift kreće veoma brzo. Većina sistema za
regulaciju postavljaju se oko kotura, a smješteni su na vrhu lifta. Uže regulatora prebačeno je
preko kotura, i preko još jednog kotura koji se nalazi na dnu. Uže je takođe povezano sa kabinom
lifta, tako da se kreće kada lift ide gore dole. Kako kabina lifta ubrzava, tako ubrzava i regulator.
Na slijedećoj slici (sl.36.) prikazan je regulator.

Slika 36. Regulator

Sa slike je vidljivo, da je kotur opremljen sa dvije tzv. metalne ruke a koje rotiraju na zavrtnjima.
Metalne ruke su postavljene tako da se mogu lahko kretati naprijed nazad. Ali u većini slučajeva
nalaze se u stanju veoma velike gipkosti (odskočnosti). Kada se obrtni moment povećava, tada
centrifugalna sila potiskuje metalne ruke prema vani, potiskujući ih ka opruzi. Ako kabina lifta
pada dovoljno brzo, centrifugalna sila će biti jaka toliko da će potisnuti metalne ruke sve do

35
vanjskih rubova regulatora. Rotirajući u ovoj poziciji, nazubljeni krajevi metalnih ruku, zahvatit
će kotur. Na ovaj način, regulator se zaustavlja.

Ali kada se kotur zaglavi (zakoči), tada užad regulatora izbacuju aktivatorski krak naviše. To
dovodi do pomicanja zglobne poluge, koja aktivira kočnice. U ovom slučaju poluga potiskuje
trouglasti sigurnosni sistem, koji se nalazi u stacionarnoj trouglastoj vođici. Na taj način je
zaustavljen lift.

Lift takođe posjeduje elektromagnetne kočnice koje se uključuju kada lift stane. Elektromagneti
ostavljaju kočnice u otvorenom položaju, nego da ih zatvaraju. Sa ovakvim dizajnom kočnice će
automatski reagovati ukoliko lift izgubi napajanje. Liftovi pored ovog, posjeduju još i AKS
(automatski kočioni sistem) koji je smješten na vrhu i na dnu. U slučaju da lift krene preko
dozvoljenih granica gore ili dole, kočnice ga zaustavljaju. Ako sve ovo ne uspije zaustaviti lift, i
on počinje padati ka dnu, tada postoji još jedno sigurnosno rješenje koje će vjerovatno spasiti
putnike. To je sistem za apsorpciju udara (klip sa cilindrom koji je ispunjen uljem). Ovaj uređaj
je od velike koristi za lift.

11.3.Normalan rad lifta (rad u normalnim uslovima)

Mnogi moderni liftovi nadzirani su i kontrolisani od strane računara. Zadatak računara jeste da
proslijedi sve relevantne informacije o liftu, i na taj način pokrene motor, a koji potom pokreće
lift i upućuje ga na mjesto gdje je određeno. Da bi ovo mogao učiniti, računar mora znati
najmanje tri stvari:

 gdje putnici žele ići (na koji sprat, gore-dole)

 gdje se nalazi svaki sprat

 gdje se nalazi kabina lifta

Gdje putnici žele ići, je veoma jednostavno. Prekidači koji se nalaze unutar kabine lifta, i
prekidači koji se nalaze na svakom spratu, povezani su sa računarom. Kada se pritisne prekidač,
računar automatski prima zahtjev.Postoji mnogo načina da se ustanovi gdje se kabina lifta nalazi.
Za uobičajen sistem, svjetlosni senzor ili magnetni senzor, koji se nalazi sa strane lifta, čita slijed
rupa, koje se nalaze na vertikalnoj traci unutar postrojenja. Računar diktira brzinu motora, tako
da on postepeno usporava prilikom dolaska do svakog sprata. Na ovaj način osigurana je sigurna
i ugodna vožnja za putnike.

U zgradi sa mnogo spratova računar mora imati neku vrstu strategije, kako bi se liftovi kretali što
efikasnije. Kod starijih sistem, strategija je bila da se izbjegne povratak po istom putu. To znači,
lift bi se kretao, recimo naviše, sve dok bi bilo ljudi koji bi željeli ići gore (naviše). Lift će
odgovoriti na zahtjev, da ide naniže, samo kad bude prevezao sve putnike koji idu naviše. Ali,
isto tako kad krene naniže, neće se vraćati gore, tj. naviše sve dok ne preveze putnike naniže.
Ovakva vrsta strategije je dobra zbog toga što veoma brzo preveze putnike na željeni sprat, ali je
veoma nefleksibilna.U novije vrijeme, kretanje lifta ovisi o saobraćaju putnika (gustoći).
Računari, tačno znaju koji sprat ima najviše zahtjeva, u kojem dijelu dana, i oni usmjeravaju lift
ka tome spratu. Kada se radi o više liftova u jednoj zgradi, tada se liftovi raspoređuju o ovisnosti
36
od lokacije na kojoj se nalaze. Još jedna stvar koja je veoma interesantna jeste ta da putnika na
ulazu odabire na koji sprat želi ići, tako da računar uzimajući u obzir sve liftove i njihove
lokacije, pokazuje koji lift će najprije stići do željenog mjesta. Mnogi liftovi imaju ugrađen
senzor za težinu koji se nalazi na dnu kabine. Ovaj senzor pokazuje računaru koliko je lift
ispunjen. Ako je kabina lifta blizu kapaciteta, računar neće dozvoliti primanje još putnika,
ukoliko neki od njih ne izađu. Takođe, ukoliko, je lift preopterećen, računar neće dozvoliti da se
vrata zatvore, sve dok se težina ne smanji do dozvoljene.

Šta se dešava ako se užad prekinu?

Kod liftova sa užadima, uže je spojeno sa kabinom sa jedne strane, i sa kontrategom sa druge
strane. Uže ili užad su prebačena preko kotura koji je povezan sa elektromotorom, tako da kad
se elektromotor pokreće, on pokreće kotur i užad. Funkcionisanje lifta je već poznato. Poznati su
nam i sistemi za zaustavljanje lifta. Ako ovi sistemi o kojima smo govorili ne uspiju da zaustave
lift postoji još jedno rješenje. Iako zrak koji se nalaze ispod lifta i frikcija stvaraju mali otpor,
ipak će se lift strmoglaviti na dno. Međutim, dvije stvari će ublažiti pad:

Prvo lift će kompresovati zrak na dno prilikom pada, isto kao što cijev kompresuje zrak u pumpi
za biciklo. Dakle, ovaj pritisak će usporiti lift.

Drugo, mnogi liftovi imaju ugrađen sistem za apsorpciju udara na dno, koji će tako ublažiti pad.
Na slijedećim slikama vidljivo je koji su to sigurnosni mehanizmi lifta. Na slici 37. , vidljivi su
neki dijelovi lifta, i šta se dešava ako se užad prekinu.

Slika 37. Prikaz lifta i princip rada

Na slijedećoj slici (sl.38) prikazano je šta se dešava na sredini, odnosno kako reaguju sigurnosni
mehanizmi. Vidljivo je da su užad prekinuta.

37
 Slika 38. Prikaz lifta na sredini

Ostaje još da vidimo šta se dešava na dnu lifta, u slučaju kidanja užadi. To je prikazano na (slici
39.). Vidimo da se na dnu nalazi system za apsorpciju udara. To je koristan sigurnosni
mehanizam, koji će u velikoj mjeri ublažiti posljedice.

Slika 39. Prikaz lifta na dnu

11.4.Dizala bez strojarnice

Ovaj revolucionarni sistem dizala bazira se na prvom velikom skoku u tehnologiji dizala u skoro
100 godina. Prvenstveno dizajniran za zgrade između 2 i 20 katova, ovaj sistem koristi manju
38
koloturu od konvencionalnog reduktorskog ili nereduktorskog dizala. Smanjena veličina
koloture, zajedno s rekonstruiranim motorom, omogućava stroju montažu unutar samog voznog
okna - eliminirajući potrebu za povećom strojarnicom na vrhu zgrade.

Otis dizala bez strojarnice koriste plosnate čelične remene prevučene poliuretanom umjesto
teških pletenih čeličnih kablova koji su standard u industriji od 1800. Remeni su široki oko 30
mm (1 inch) i debljina im je samo 3 mm (0,1 inch), približno su iste čvrstoće kao i pleteni čelični
kablovi ali su mnogo izdržljiviji ifleksibilniji. Mala debljina remena omogućava korištenje manje
koloture smanjujući prostor potreban za stroj u voznom oknu.

8. KOMANDNA TABLA I MIKROPROCESORI

Komandna tabla je uređaj na kojem se nalaze električne komponente, koje primaju vanjske
pozive putnika u obliku električnih veličina i preko svojih pomoćnih elektromehaničkih organa
obavlja automatski rad lifta.

8.1. Miconic
Firma „Schindler“ daje svoje moderno rješenje komande lifta sa mikroprocesorom. Za svako
liftovsko postrojenje može se razviti i ugraditi individualni program. Na taj način omogućen je
dosada nedostignuti efekat i ekonomičnost vertikalnog transporta. Svi parametri, koji rezultiraju
iz karaktera zgrade i planiranih pogona, pretvaraju se u računski program. Na taj način se mogu
uzeti u obzir indvidualne želje vlasnika zgrade. Kod grupe liftova sa programiranom komandom,
komandno rješenje MICONIC dolazi do potpunog izražaja. Ovdje može da se uključi i iskoristi
cijela kompjuterska inteligencija. Cilj je da se reducira vrijeme čekanja, a pri tome je vrijeme
vožnje liftom kraće i vožnja je komfornija. Špica saobraćaja nagore smatra se najtežim
saobraćajnim problemom. Primjena rješenja koje pruža MICONIC, savlađuje i ovaj problem.
MICONIC pravovremeno uočava promjene opterećenja kabine i dovodi do rasterečenja, čim su
jedna ili dvije grupe kabina krenule nagore. Osim toga, on momentalno registruje kapacitet svih
kabina i odabira one, koje mogu najbolje da usluže pozive nadole.

Kod špice saobraćaja za smijer vožnje nadole određuje se redoslijed vožnje kabine na slijedeči
način: pozivi koji su dati ranije moraju prvenstveno biti usluženi, a pozivi koji su dati kasnije
biće aktivirani na kraju.

Jezgro svakog MICONIC programa, koji se programira individualno za svaku zgradu,ostaje

trajno zapisan u programu. Ovaj računski proces odigrava se brzinom od deset puta u sekundi.
Svaki lift u jednoj grupi liftova posjeduje svoj kompjuter, koji prati i poznaje podatke učinka

39
cijelokupne grupe liftova. Ako jedan lift nakratko bude isključen iz pogona, onda ostali
preuzimaju njegove programske zadatke.

Kod projektnog planiranja postoji posebna ekipa u fabrici „Schindler“, koja preko simulacije
izvodi originalnim programom rad na upravljanju liftom. Ako se promijeni namjena zgrade, ili se
promijeni interna struktura vertikalnog saobraćaja, mogu se isto tako simulirati novi uslovi, prije
nego što se pređe na novo programiranje.

Elektronika ne uočava samo smetnje u elektronskom sistemu, nego i u mehaničkom, ili u

elektromehaničkim sastavnim elementima. Za trajan bezprijekoran rad postrojenje je
pripremljeno na lokalnom dijagnostičkom programu, koji se čita preko monitora, ali može biti
priključeno i na Schindlerov daljinsko- dijagnostički sistem. Ovakvo rješenje je primjenjeno kod
liftova Poslovnog Centra UNITIC. Principijelna šema rada komande lifta kod tipa složene
komande MICONIC 10 označava slijedeće veze:

1. Sistem – bus (Schindler – Bus)

2. Saobraćajni monitor
3. Tiristot – pretvarač
4. Gearless
5. Pokazivač položaja kabine
6. Naprave za uključivanje
7. Kutija upravljanja
8. Kabina

Slika 40

9. FOTOĆELIJA

40
Na okviru ulaza u kabinu postavlja se fotoćelija i to sa jedne strane okvira, a sa druge strane,
sijalica kao izvor svjetlosti. Prilikom procesa zatvaranja vrata, odmah se pali sijalica koja
mlazom svjetlosti budi fotoćeliju, a ona preko pojačivaća budi relej, koji preko radnog kontakta
ukopčava vezu za zatvaranje vrata. Ako neko prekine zrak svjetlosti koji pada na fotoćeliju, ova
postaje otpornik, relej se iskopčava i vrata se vraćaju u svoje prvobitno stanje – vrata su
otvorena. Preko svjetlosnog izvora, sijalice, koja se nalazi ujedno sa sočivom na jednoj strani
okvira vrata kabine, pali se svjetlosni mlaz na drugu stranu okvira vrata na fotoćeliju. Prilikom
pojave svjetlosti na fotoćeliji, struja male jačine prolazi kroz fotoćeliju i naelektriše mrežicu na
pojačivačkoj grupi. Pošto je cijev pod naponom, kroz mrežicu prolaze elektroni koji u obliku
struje pobuđuju relej, a ovaj preko svog radnog kontakta ukopčava kontaktor, koji vrši proces
zatvaranja vrata. Kotaktor napaja pogonski elektromotor , koji vrši zatvaranje vrata.

Slika 41

Ako neki zastor naiđe na mlaz svjetlosti koji napaja fotoćeliju, tada će se stvoriti otpor na
fotoćeliji i mrežica na cijevi neće biti dovoljno naelektrisana da propusti elektrone i relej će biti
isključen a s njim i kontaktor, i tada je ukopčan kontaktor za otvaranje vrata, koji napaja strujom
elektromotor za promjenu smijera obrtaja, i vrata se otvaraju.

10. OSNOVI PROJEKTOVANJA SISTEMA VERTIKALNOG TRANSPORTA U

OBJEKTIMA

41
10.1. Potreba za liftovima

Ugrađivanjem liftova u zgrade zadovoljava se potreba putnika za vertikalnim prevozom. Liftovi

su potrebni da bi se osigurao udoban transport na različite nivoe u zgradi. Prometni kapacitet
vertikalnog transporta u zgradi je glavni faktor uspjeha ili neuspjehazgrade kao mjesta u kojem
se radi, živi ili vrši neka usluga. Kao i toalet, liftovi bi trebali biti dostupni i jednostavni za
korištenje (bez razmišljanja). Nažalost, to nije uvijek slučaj, vrlo često se u praksi mogu naći
loša rješenja i loši lift sistemi. U poslovnim i drugim komercijalnim zgradama, liftovi su
instalirani radi učinkovitog kretanja ljudi u zgradi, pri obavljanju svojih radnih zadataka. Korist
toga je ušteda vremena, samim tim i novca. Za razliku od komercijalnih zgrada, u stambenim
zgradama zakonski propisi i raspoložive finansije osiguravaju vrstu i sistem lifta.

U Velikoj Britaniji, na primjer, preporučuje se da lift bude instaliran u svim zgradama u kojima
se nalaze četiri ili više spratova, dok u zgradama sa više od šest spratova peporučuju se dva lifta.
Nakon Drugog svjetskog rata izgradnja visokih i srednje visokih zgrada naglo se povećava što
predstavlja izazov za industriju liftova. Tada dolazi do poboljšanja u inženjeringu projektovanja i
inženjeringu ugradnje sistema lifta. Prihvatanje novih metoda za projektovanje je teklo sporo, da
bi bilo prihvaćeno u ranim 1970-tim.

10.2. Temeljna ograničenja projektovanja

Planiranje i izbor lift opreme je vrlo angažiran zadatak. Iako su osnovni

proračuni relativno jednostavni, teorija na kojoj se temelje je složena. Dobiveni rezultati trebaju
biti upoređeni sa rezultatima iz već postojećih objekata, kako bi se osigurali zadovoljavajuću
funkcionalnost lift sistema.Kod dimenzioniranja lift sistema za nove zgrade, moraju biti pozanate
dimenzije objekta. Nažalost, čest je slučaj da arhitekt odgovoran za koncept izgradnje objekta ne
uzima profesionalni savjet od specijaliste za liftove i na taj način ograničava prostor za lift
sistem ili još gore, ograniči broj liftovskih jama i njihove dimenzije. Ovo bitno utiče na stupanj
slobode u dizajniranju lift sistema.

Cirkulacija zgrade, vodoravna i okomita, je osnova svake zgrade, stoga da bi dizajn bio uspješan
bitno je da se arhitekta savjetuje sa stručnjakom iz oblasti prometa. To ne znači da će lift dizajner
preuzeti ulogu glavnog projektanta, nego jednostavno da putem timskog pristupa raznim
estetskim i konceptualnim idejama, može dobiti optimalna rješenja. Često rezultat timskog rada
i profesionalnog pristupa daje bolja rješenja za lift sistem, koja će za rezultat imati npr. manji
broj liftovskih okna, kraće vrijeme putovanja zgradom, itd. Rezultat pravilnog pristupa
projektovanju trebala bi biti zgrada koja je ispravno konfigurisana za dobar pristup, sdovoljnim
kapacitetom i koja je u funkciji korisnika i njihovih potreba za cirkulacijom unutar zgrade.
Naravno ponekad, radi uštede troškova gradnje, postoji težnja da se gradi samo jedan lift u
zgradi, odnosno da se njegove dimenzije prilagode zakonskim minimumima. Kako investitori
postaju svjesni da lift sistem podiže vrijednost zgrade, tako uštede na lift sistemima postaju
manje.Kod redizajniranja radi modernizacije postojećih liftova, osnovni problem su gore
spomenuta ograničenja , jer zgrada već postoji. Dok je prednost redizajniranja u tome što su
poznati konzumenti liftova.

42
10.3. Ljudska ograničenja

Lift sistem mora biti prihvatljivi za putovanje ljudi. Najvažniji uslov za korisnika je sigurnost.
Ovi aspekti su pokriveni donošenjem sigurosnih standarda na nacionalnim, kontinentalnim i
drugim razinama. Ovaj zahtjev je najvažniji, tako da se putnici mogu osjećatisigurno. No, putnici
su ljudi i podliježuograničenjima, koja spadaju u dvije kategorije: fiziološke i psihološke (tijelo i
um).

10.3.1. Fiziološka ograničenja

Fiziološka ograničenja (učinci kretanja na tijelo) ograničavaju način na koji

tijelo može biti premješteno u vertikalnoj ravni. Ljudskom tijelu je neugodno kad reaguje na
nagle promijene brzine. To se događa kada je tijelo predmet ubrzanja ili usporavanja (poznati G
efekt). Magnituda utjecaja na pojedinca ovisi o njegovoj dobi, tjelesnom i mentalnom zdravlju, i
da li je pojedinac spreman za iskustvo naglog pokreta. Nije jasno utvrđeno koja je to razina
ubrzanja koja permanento šteti organizmu, ali je poznato, po iskustvu, koje su to razine ubrzanja
ili usporavanja općenito prihvatljive kada je u pitanju vertikalni transport ljudi.

Imajte na umu da ne postoji ograničenje brzine na kojoj putnik ne može podnijeti putovanje ili
kretanje uopšte. Ali vrijednosti ubrzanja, odnosno usporavanja je ograničavajući faktor. Uticaj
ubrzanja od jedne osmine 1g (1g je ubrzanje tijela zbog gravitacije, 9,81 m/s 2) na tijelo težine od
80 kg koje putuje u smjeru prema gore je da tada teži 90 kg. Isto tako, isto tijelo podvrgnuto
usporavanju, dok putuje u smjeru prema dole, ne bi bilo teže od 70 kg.

10.3.2. Psihološka ograničenja

Kao što bi se očekivalo, psihološka ograničenja su više suptilna. Putnik očekuje dobru uslugu od
lift sistema. Ali pojedinac (putnik) očekuje različit stupanj usluge u različitim vremenima,danima
i na različitim lokacijama. Na primjer, uredski djelatnik neće biti previše ljut, ako kasni kada
putuje do zgrade za rad, ali će postati vrlo ne zadovoljan, ako dolazi do kašnjenja za vrijeme
završetka radnog vremena. Nasuprot tome, isti uredskiradnik ne bi očekivao isti stupanj usluge
od lifta u stambenom bloku. Ovo ograničenje se ogleda u vremenu čekanja putnika. U principu,
prosječno vrijeme čekanja nauredski blok ne bi trebalo preći 30 s dok u stambenih blokova ne
smije premašiti 60 s. Vrijeme čekanja jeprimarno psihološko ograničenje.

Sekundarno psihološko ograničenje je vrijeme tranzita, ili vrijeme putovanja. Ovdje putnik ovisi
o ostalim putnicima u kabini i ostalim putnicima namjestima upućivanja poziva. Za putnika koji
putuje prema gore vrijeme putovanja postaje neprihvatljivo ako traje više od 90 s. Opet razina
tolerancije ovisi o tome da li putnik putuje udruštvu prijatelja ili kolega i o tome kako se ostali
putnici ponašaju. Na primjer, jedan putnik koji ulazi ili izlazi iz kabine je očito više „sebičan“ od
dva ili tri putnika koji ulaze ili izlaze u isto vrijeme. Ovo psihološku prinudu je sažeo Strakosch
(1967) kao "osobu koja se neće htjeti voziti u kabini duže od razumnog vremena ".
43
Postoje i drugi psihološki efekti, kao što je estetski izgled i "nježna" vrata, što dodaje
putniku povjerenje u sistem i pomaže prevladati strahove kod nekih osoba koje se boje
takvihstrojeva.

11. HIDRAULIČNI LIFTOVI

Sistem hidrauličnih liftova nudi tihu i udobnu vožnju i jednostavnu ugradnju u objekte.
Svojim jedinstvenim dizajnom hidraulični liftovi su efikasan izbor bilo da ih ugrađujete u
stambene objekte, poslovne centre ili bolnice. Idealni su za korištenje u objektima niže
spratnosti. Zbog načina rada i tehničkih uslova za ugradnju, hidraulični liftovi štede prostor,
vreme i novac.

Slika 5. Hidraulički lift

Osnovne prednosti hidrauličnih liftova:

 Mali potrošač

 Laka ugradnja u postojeće objekte

 Preciznost pri pristajanju na spratnu stranicu

 Veoma tih rad

 Udobnost korišćenja

Osobine i održavanje hidrauličnih liftova:

 Kod hidrauličnih liftova je maksimalno 60 uključaka na čas.

 Kod hidrauličnih liftova, brzina vožnje je maksimalno 0.63 m/s. Ukoliko se idena
povećanje brzine, to drastično povećava cenu i smanjuje vek trajanja.
 Liftovi na hidraulični pogon imaju pogonske motore od 12 do 16 KW, osiguračeod 50 A
i napojni vod od 5 x 16 mm2.
 Energetska saglasnost, jačina trafo stanice i potrošnja električne energije naperiod od 25
godina veka trajanja su presudne za izbor vrste lifta.
 Svi povećani troškovi energije u periodu od 25 godina znatno premašuju vrednost lifta

44
Troškovi održavanja hidrauličnih liftova su :

 Zamena ulja (350 do 450 l) svakih 4 do 5 godina sa cijenom od 700 € do 1000 €.

 Zamena semeringa i remont sistema hidraulike posle 3 do 5 godina- 1500 do 3000 €.
 Hidraulični liftove se preporučuju za male visine dizanja (do 4 stanice i 10 m) i velike
nosivosti (preko 1600 kg).

Hidraulični liftovi proizvode se kao putnički liftovi i teretni liftovi. Nosivost teret-nih liftova
kreće se i do 70t. Opća karakteristika za hidraulične liftove je mogućnost veoma tačnog
pristajanja u stanici ±2mm što za liftove sa vučom užadima se teže postiže. Druga karakteristika
je ograničena visina dizanja, maksimum 30m, što zavisi od težine tereta koji se podiže. Ipak u
praksi se postiže visina dizanja do 20m.

Slika 6. Princip rad hidrauličnih liftova

Hidraulični liftovi razlikuju se prema vrsti pogona kod kojih imamo 2 slučaja:

 Centralni hidraulični direktni pogon

 Hidraulični liftovi sa indirektnim pogonom.

Hidraulični liftovi sastoje se uglavnom od sljedećih dijelova i sklopova:

45
  Elektrohidrauličnih agregata za stvaranje visokog pritiska hidrauličnog ulja.
Većinom su sa klipnom hidrauličnom pumpom visokog pritiska. Uz agregat
su smješteni ventili toka, sigurnosni ventil i dr.

 Hidrauličnog cilindra za podizanje kabine sa putnicima ili teretom.

 Kabina lifta sa upravljačkim uređajima i sigurnosnim uređajima.

 Vođica kabine lifta po kojima se kreću klizači poslagani na ramu kabine i

služe kao stabilizatori lifta.

 Priključna crijeva armirano gumena za dotok ulja pod pritiskompri

podizanju kabine lifta i za povratakulja u uljni rezervoar pri spuštanju kabine
lifta.

 Amortizeri na dnu prostorije lifta koji mogu biti mehanički (opruge) i

hidraulični cilindri.

 Graničnik prekidača napajanja električnom energijom za slučaj kad lift

prođe gornju tačku zaustavljanja.

 Upravljačkog seta u kojemu su smješteni urađaji za regulaciju rada lifta,

mjerni instrumenti i sl.

 Prostorija za kretanje lifta – vozno okno i kućica za smještaj elektro-

hidrauličnog agregata.

3.1.Elektro-hidraulični agregat

Za podizanje kabine hidrauličnih liftova pogonska jedinica je elektro-hidraulični agregat

predstavljen na slici 7. Čine ga: elektromotor, hidraulična pumpa, elektronski set za regulaciju
rada, protočni ventili za tok hidrauličnog ulja, mjerni instrumenti i sl.

46
 Slika 7. Elektro-hidraulični agregat

Tehničke karakteristike:

 Motor 14,7 kW

 Pumpa 25-180 l/min

 Max. Pritisak 4,5 MPa

 Težina 90 kg

 Rezervoar ulja 70 l

 Min. količina ulja 40 l

3.2.Pogon hidrauličnog lifta

Ostvaruje se preko elektro-hidrauličnog pumpnog agregata, ventilskog razvoda, cjevovoda,

cilindra i klipa. Princip pogona prikazan jena slici 9. Pumpni urađaj – elektomotor i hidraulična
pumpa, potopljena u rezervoar hidrauličnog ulja vrši potiskivanje hidrauličnog ulja preko
komandnog bloka, koji je cjevovodom vezan za hidraulični cilindar koji potiskuje klip cilindra i
tako vrši podizanje i spuštanje kabine sa teretom Q.

Slika 8. Spoljni izgled elektro-hidrauličnog agregata

47
 1,2 Elektromotor i hidraulična pumpa
3 Rezervoar hidrauličnog ulja
Slika 9. Šematski prikaz pogona
hidrauličnog lifta 4 Komandni blok
5 Uljni cjevovod
6 Hidraulični cilindar
7 Klip cilindar
8 Kabina lifta
9 Ventili za zatvaranje dovoda ulja
10 Manometar
11 Prelivni cjevovod

Između cjevovoda (5), koji vezuje komandni blok i cilindra nalazi se ventilski razvod (9) za
ručno zatvaranje dovoda hidrauličnog ulja. Na komandnom bloku nalazi se manometar za
mjerenje pritiska ulja u cjevovodu i prelivni cjevovod za smjestaj povratnog hidrauličnog ulja u
rezervoar hidrauličnog ulja.

U toku kretanja hidrauličnog lifta na dolje-spuštanjaelektro-hidraulički agregat ne radi, a ulje se

pod gravitacijskim pritiskom tereta kabine i ljudi u njoj, a protok reguliše ventil protoka.

Pri kretanju kabine nagore imamo sledeći proces rada u pogonu lifta. Izlaganje za kretanje lifta
pod punini teretom (Q) ili bez tereta (Q = 0) ima isti proces rada, pa ovo izlaganje važi i za obje
krive, prikazane na dijagramu, sl. 5.

Od tačke (0) do tačke (3) motor pumpe radi i pumpa vrši dovod ulja u cilindar preko komandnog
bloka. Od tačke (0) do tačke (1) ventil za kretanje je zatvoren te nastaje ubrzanje kretanja kabine
u vremenu (tu). Od tačke (1) do tačke (2) imamo konstantnu brzinu kretanja kabine (V = const).
U ovom procesu ventil za kretanje je isključen. Od tačke (2) do tačke (3) ventil za kretanje je
otvoren i imamo proces usporavanja u vremenu (tlls) i u tački (3) zaustavljanje.

Pri kretanju kabine sa teretom (Q) ili bez tereta (Q = 0), predstavljeno na dijagramu od tačke (1„)
do tačke (4Q), motor pumpe za cio ovaj proces ne radi. Od tačke (lo) do tačke (2o) imamo proces
ubrzavanja i to u vremenu {tu). U ovom procesu se ventil za spuštanje otvara. Od tačke (2 0) do
tačke (30) imamo konstantnu brzinu kretanja kabine (V = const.) i ventil za spuštanje je otvoren.
Od tačke (30) do tačke (40) imamo proces usporenja u vremenu usporavanja (tus) i u tački (40)
zaustavljanje. U ovom procesu je ventil za spuštanje zatvoren.

48
 U procesu dizanja iz dijagrama se vidi da
je maksimalna brzina (Vi) pri dizanju
kabine bez tereta (Q = 0) veća od brzine
(V3) kod dizanja kabine sa teretom (Q).
Kod procesa pri spuštanju kabine, sa
teretom (Q) maksimalna brzina (V10) je
veča od maksimalne brzine (V2a)kod
spuštanja kabine bez tereta.

Slika 10. Dijagram vožnje elektro-hidrauličnog

lifta

Kod ovog rješenja slici 11. vidi se da je za klip (1) vezan lančanik (2) koji preko galovog lanca
(3) jednim krajem je vezan za ram kabine (4) a drugim krajem za čeličnu konstrukciju oslonca
klipa (5) vrši proces podizanja kabine sa teretom. Ovaj sistem mora da radi sa hvatačkim
uređajem, jer kao što je već iznijeto, imamo indirektni proces dizanja. Ovo rješenje daje
mogućnost veće visine dizanja i mnogo se primjenjuje u stambenim zgradama. Visina dizanja se
kreće do 24m. Brzina dizanja se kreće od 0,08 m/s do 1,0 m/s. Nosivost se ne radi veća od
1000kg.

1. Klip cilindar
2. Lančanik ili koturača
3. Lanac ili uže
4. Ram kabine
5. Oslonac klipa

3.3.Kabina hidrauličnog lifta

Slika 11. Ruksak lift – indirektni pogon

49
Kabina hidrauličnog lifta služi za prijevoz putnika i mora ispunjavati sve standarde vezane uz
sigurnost i udobnost putnika. Kabina se izrađuje kao kombinacija metala, drveta, sintetičkih
materijala. Osnovni sklopovi kabine lifta prikazani su na slici:

1. ram kabine
2. gumeni jastuci
3. kabina lifta

Slika 12. Osnovni dijelovi i sklopovi

kabine lifta

Kabina lifta izrađuje se od dekoriranih limova ako se oblaže dekorativnim materijalom, ili od
nehrđajućeg čelika ako se ne oblaže. Pod kabina najčešće se izrađuje od drveta pokrivenog
tepihom ili gumenim rtakama, i isti mora biti izgrađen tako da izdrži sva statička i dinamička
opterećenja koja stvaraju putnici. Proračunava se na opterećenje 500 kg/cm2 minimum.

Na slici 12. vidi se da je kabina smjestena u ram kabine na čijem su donjem ramu postavljena
četiri gumena jastuka koja ublažavaju udare kabine i vožnju čine udobnijom.

U cilju osiguranja lifta od preopterećenja ispod poda kabine postavljaju se mikroprekidači koji
pri preopterećenju kabine isključuju kretanje kabine, a preko zvučne i optičke signalizacije
opominju putnike da je kabina preopterećena. Ovi kontakti prikazani su na slici 13.:

Slika 13. Mikroprekidači ispod poda kabine lifta

Kod većeg broja liftova mikroprekidači raguju tek

kad se pod kabine usljed preopterećenja spusti za visinu od 5 mm, a to se postiže usljed
slastičnosti gumenih jastuka. Kabine hidrauličnog lifta prikazane su na slikama 12 i 13.

50
3.4. Vrata kabine lifta

U praksi je poznato više vrsta vrata kabine lifta i za sve važi propis da unutrašnja visina kabine
lifta ne smije biti manja od 2m, a širina ne smije biti manja od 600 mm. Visina vrata kabine lifta
ne smiju biti manja od 1,80 m.

Vrata kabine lifta izrađuju se kao:

 Ručna i

 Automatska

Slika 14. Kabina lifta – horizontalni presjek

51
Prema tipu i funkcionisanju mogu biti:

 klizna –jednokrilna i dvokrilna

 obrtna dvokrilna i

 makazasta

Budući da se kod hidrauličnih liftova novije konstrukcijeprimjenjuju klizna vrata to će se

detaljnije opisati.

Klizna vrata kabine lifta rade paralelno sa kliznim vratima voznog okna. Kod raznih proizvođača
liftova različita su rješenja pogona za otvaranje i zatvaranje vrata lifta. Najčešće je preko
elektromotora male snage sa reduciranim brojem obrtaja preko klinastog kaišnika prenosi snagu
na mehanizam za otvaranje i zatvaranje vrata kabine lifta.

U visini pojasa prosječne visine čovjeka u ramove vrata postavlja se fotoćelija, te ako putnik
stoji u snopu svjetla fotoćelije vrata se ne mogu zatvoriti i lift ne može krenuti.

3.5.Hidraulični cilindri

Služa za prijenos snage sa elektro-

hidrauličnog agregata na kabinu lifta,
odnosno za kretanje lifta. To su teleskopski
hidraulični cilindri sa klipovima vrlo fine
obrade unutrašnjih zidova cilindra sa
zaptivačima na početku svakog klipa. Izgled
i oznake dimenzija prikazani su na slici 15
Donji dio cilindra sa klipom preko stope
vezan je za armirano betonsku podlogu,
agornji dio klipa direktno ili indirektno
vezan je za ram kabine lifta.

Slika 15. Raspored hidrauličnih cilindara

52
3.5.1. Hidrauliči lift sa centralnim cilindrom

Služi za prijenos snage elektro-hidraulične pumpe na kabinu lifta ili za podizanje i spuštanje
kabine lifta. Mogu biti postavljeni na više načina od kojih su najčešće predstavljeni na sljedećim
slikama:

Slika 16. Pogon lifta sa centralnim klipom

Cilindar je postavljen na presjeku dijagonala projekcije dna kabine na tlo, čija je donja stana
ukopana (ubetonirana) na dubini l što zavisi od visine dizanja H. Gornja strana klipa vezana je za
ram kabine na donjoj strani kabine.

53
Hidraulični lift sa direktnim pogonom

Slika 17. Prikaz direktnog pogona hidrauličnog lifta

Kabina kod ove konstrukcije visi na klipovima i cilindrima učvršćenim i postavljenim na vrhu
vođica. Donji nosač klizi po vođicama i osigurava linearno kretanje kabine. Hidraulični cilindri
su manjih prečnika i ovakve konstrukcije hidrauličnih liftova koriste se za manje visine dizanja
do 5m. Klipovi icilindri ne zauzimaju veliki prostor u voznom oknu.

54
 Hidraulični lift sa indirektnim pogonom

Slika 18. Prikaz indirektnog pogona hidrauličnog lifta

Kretanje lifta odvija se preko hidrauličnog agregata, hidrauličnog cilindra sa klipom i za razliku
od predhodnih konstrukcija preko čeličnih užadi i koturača od kojih je jedna vezana za klip
cilindra, a druga za čelični nosač na vrhu voznog okna. Preko koturača postavljena su čelična
užad na jednom-gornjem kraju učvršćena za nosač koturače, a na suprotnom-donjem kraju
vezana za klip hidrauličnog cilindra.

Pokretanjem klipa njegovim uvlačenjem i izvlačenjem preko čeličnih užadi kabina lifta se podiže
i spušta. U slučaju kidanja užeta aktivira se regulator brzine i on djeluje na hvatački uređaj koji
djeluje na vođice i zaustavlja kretanje lifta. U ovom slučaju vođice kabine lifta primaju
vertikalno opterećenje. Na dnu voznog okna postavljaju se granični amortizeri koji mogu biti sa
oprugama ili hidraulični. Liftovi sa indirektnm pogonom primjenjuju se za veće visine dizanja
H>20 m.

3.5.2. Hidraulični lift sa dva cilindra

55
Za liftove veće nosivosti upotrebljavaju se dva hidraulična cilindra, kako je prikazano na slici
19. Nedostatak ovih liftova je što hidraulični cilindri zauzimaju dosta prostora u voznom oknu
oko 300-400 mm. Na liftu nema čeličnih užadi, hvaračkog uređaja i regulatora brzine, jer nema
potrebe za to. Nosivost hidrauličnog lifta zavisi od korisne površine poprečnog presjeka cilindra,
pritiska ulja u elektro-hidrauličnom agregatu odnosno u crijevima i brzini protoka hidrauličnog
ulja.

Slika 19. Hidraulični lift sa dva cilindra

Ruksak lift – direktan pogon

56
Na slici 20. prikazan je tzv ruksak lift sa direktnim pogonom. Ovaj sistem radi sa jednim
hidrauličnim cilindrom koji je vezan sa gornjim dijelom kabine.

Slika 20. shematski prikaz sistema ruksak lifta sa direktnim pogonom

Ovaj sistem pogona služi za manje nosivosti do 1500 kg i visine dizanja do 5 m. Brzina vožnje
lifta kreće se do 0,7 m/s.

57
Ruksak lift sa indirektnim pogonom

Slika 21. II Dispozicija teretnih hidrauličnih liftova tip GMV

Prilikom pokretanja hidrauličnog lifta pumpa potiskuje ulje uhidrocilindar, ulje pokreće klip koji
se izvlači i podiže kabinu.

58
Upotrebljavaju se za manje visine dizanja, obično do pet spratova i veću nosivost. Odlikuju se
mirnim radom i trajnošću. Brzina vožnje je manja od električnog lifta. Shodno svojoj namjeni i
brzina ovakvih dizala je nešto manja, te standardno iznosi 0,62 m/s, ali su moguće izvedbe s
većom brzinom.  

59
3.6. Tehnički opis hidrauličnog lifta

Nazivna brzina lifta = 0,62 m/s   VD= (visina dizanja) - max 18 m   broj postaja - max 6 / ulaza
=12za kabinu  visine  2100  mm  smanjiti  HH  za  100  mm

1. Tlocrtne mjere voznog okna - 0/+40 mm (za svako eventualno odstupanje potrebno je
konzultirati isporučitelja)

2. Mjere iz vertikalnog presjeka PD,EH, HH uzimaju se od gotovog poda  (sGP)

3. Strojarnicu  smjestiti  u  blizini  voznog  okna ( maksimalna  udaljenost  6  m )

4. U  strojarnici  i  u  vrhu  voznog  okna  osigurati  provjetravanje

5. Visina  strojarnice  min.  2100  mm

Prag vrata strojarnice mora biti podignut za 100 mm od gotovog poda

Pogonski postrojenje

Pogon hidrauličnog lifta sastoji se od hidrauličkog agregata, cijevi i cilindra. Pogonski agregat
sastoji se od elektromotora, pumpe, ventila, filtera za ulje i rezervoara za ulje. Pumpa djeluje
samo kod dizanja kabine. Spuštanje kabine se vrši preko sistema clektromagnctnih ventila a po
60
potrebi spuštanje kabine se može vršiti i pomoću ručnog ventila. Pogonski elektromotor je
specijalne konstrukcije potopljen u ulju za pogon lifta.

Uređaj za upravljanje i razvod

Kompletna aparatura za električno upravljanje na dugmad u kabini sastoji se iz:

kutije za unutrašnje upravljanje s kompletnim registromdugmadi za vožnju gore i dolje prema

broju stanica, dugmetom za " ALARM ", dugme za otvaranje vrata, te s optičkim signalima koji
pokazuju da je lift primio nalog za vožnju, smijer daljnje vožnje lifta i trnutni položaj kabine u
oknu.Kod svakog ulaza u vozno okno nalazi se po jedna kutija za vanjsko upravljnjesa:
dugmadima za poziv za željeni smijer vožnje, optičkim pokazivačem položaja kabine u glavnoj
stanici, na svim stanicama nalaze se signalne strelice smijcra daljnje vožnje i optičkim signalom
koji pokazuje daje vozilo primilo poziv.Upravljačka kutija za revizionu vožnju sa dugmadima za
oba smijera vožnje, dugmetom " STOJ " i prekidačem uključenje-isključenje revizione vožnje
smještena je na krovu kabine.Svi prekidači voznog okna sa potrebnim krivima i
armaturama.Upravljačka grupa kompletno je montiorana u limenom ormaru sa svim
potrebnimelektričnim sklopnicama, te ostalim aparatima za upravljanje pogona.

Razvodna kutija kompletno je montirana za ugradnju na zid strojarnice u blizini ulaznih vrata sa
svim potrebnim osiguračima, prekidačima i glavnom sklopkom.

Sav elektro-strojni i instalacioni materijal i ostala električna oprema dizala, njihova montaža,
dovod struje i zaštita od previsokog napona dodira odgovara tehničkim propisima za električne
instalacija u zgradama.Smještaj pojedinih aparata treba biti pregledan i pristupačan. Postrojenje
lifta mora biti zaštićeno od groma.

Prijevozna oprema

Kabina je izrađena od čeličnog lima, lakirana, obložena laminatom i nehrđajućimčeličnim

limom.Kabina ima automatsko teleskopsko otvaranje.U kabini je stropno osvjetljenje koje
neprekidno svijetli dok je lift u pogonskomstanju. Kabina lifta je u toku eksploatacije
osvjetljena s najmanje dvijesvjetiljke. Kabina je izvedena s čvstim podom. Ispod praga kabine
nalazi se zaštitnapregača visine 750 mm.Kod preopterećenja hidrauličnog lifta ugrađen je
nadtlačni ventil koji otvara vezuizmeđu pumpe i rezervoara i time onemogućuje dizanje kabine
lifta.

Kabina je elastično ugrađena u nosivi okvir iz čeličnih profila, koji je izveden sovjesnim
uređajem i sigurnosnim uređajem za prisilno kočenje, sa postupnim ilitrenutnim
djelovanjem.Nosivi elementi okvira kabine posebno su proračunati.Kabina je vođena sa svojim
vodilicama duž čitave visine voznog okna preko 4vođenja smještena na okvir kabine. Koja su iz
svog kućišta natisnuta na vodilice kabinete je time isključena mogućnost iskliznuča kabine sa
vodi lica. Vođenje je izvedeno splastičnim klizačima. Između kabine i okvira kabine kao
sredstvo sprečavanjaprijenosa vibracija postavljeni su gumeni elementi.Razmak između praga
kabine i praga vrata voznog okna iznosi 30 mm.Vodilice kabine sastavljene su iz specijalno
vučenih T-profila povezane čvrstospojnicama i vođenje duž čitave visine voznog okna. Vodilice
su poduprte i držane povisini u potporama, čiji je spoj izveden putem trenja, tako da je
omogućena njihovadilatacija u vertikalnom pravcu.Pri dnu klizne staze, ispod kabine, postavljeni

61
su graničnici.Nosiva užad je izvedena u specijalnoj konstrukciji za liftova, te zadovoljava
propisanusigurnost.

Atest za užad predočuje se prilikom tehničke primopredaje lifta.

3.7.Liftovi na hidraulični pogon

Liftovi sa hidrauličnim pogonom primjenjuju se za vertikalni transport ljudi i tereta do

maksimalne visine dizanja 30 m, dok se u praksi koriste za visine dizanja između 20 i 24 m.
Obezbjeđuju miran rad, bez trzanja i buke, kao i veliku tačnost pristupanja, od ±2 mm, koja se sa
vučom preko užadi ne može obezbijediti.

Nosivost liftova sa hidrauličnim pogonom može biti veoma velika i do 7 t. U zavisnosti od

osnovnog položaja cilindra u odnosu na kabinu razlikuju se konstruktivna rješenja liftova na
hidraulični pogon koja se mogu podijeliti u dvije glavne grupe i to:

 liftovi sa direktnim pogonom i

 liftovi sa indirektnim pogonom.

Osnovni dijelovi lifta na hidraulični pogon su:

1) pogonski mehanizam koji se sastoji od:

 hidrauličnog klipa (1 ili 2),

 hidrauličnog cilindra (1 ili 2),

 cjevovoda, uključujući i specijalne gumene cijevi,

 blok ventila sa kontrolnim manometrom,

 hidraulične pumpe,

 elektromotora.

2) kabine,

3) vođice kabine,

4) hvatački uređaji,

5) noseća čelična užad sa koturačama, kod hidrauličnog lifta sa indirektnim pogonom ili
lančanički sistem sa Galovim lancem kod hidrauličnog ruksak lifta sa indirektnim
pogonom,

6) graničnik brzne, kod hidrauličnog lifta sa indirektnim pogonom.

62
 Kod liftova na hidraulični pogon, obično se ne primjenjuje protuuteg. Kabina se sa teretom i
ostalom opremom podiže preko hidrauličnog klipa, indirektnim ili direktnim pogonom, a
spuštanje se ostvaruje sopstvenom težinom kabine i tereta, kao i uslijed težine samog klipa.
Kabina može biti obješena o užad ili lance. Kod liftova sa direktnim pogonom kabina je
poduprta odozdo, a kod indirektnog pogona okačena je preko kotura, odnosno koturače. Kabina
se kreće duž vertikalnih šina.3

Na mjestu ulaza i izlaza nalaze se prilazna vrata voznom oknu. U jami voznog okna nalaze se
odbojnici kabine, kotur užeta graničnika brzine, električna priključnica, stepenice za ulaz radnika
u jamu, krajnji prekidač za isključivanje pogona, vođice za vođenje kabine i električna sijalica.
Za vođenje kabine postavljaju se profili ili specijalne šine. Hvatači za šine aktiviraju se u slučaju
kidanja nosećeg užeta ili lanca, time sprečavajući pad kabine. Uslijed eventualnog kidanja užeta
ili lanca, graničnik brzine registruje povećanu brzinu kabine preko 15%, uključuje hvatač za šine
vođica kabine.

3.7.1. Osnovni principi rada lifta na hidraulični pogon

Cilindar sa klipom postavlja se u okno lifta i to tako da se cilindar osloni i veže za okno, a
glava klipa za ram kabine. Agregat se postavlja u posebnu mašinsku prostoriju, koja povezuje
cjevovod sa cilindrom. Uključivanjem elektromotora koji je čvrsto spojen sa hidrauličnom
pumpom, ulje se iz rezervoara pod pritiskom potiskuje u blok ventil. Blok ventil preko električne
komande lifta otvara glavni ventil u bloku i time omogućava protok ulja u cjevovod. Putem
cjevovoda ulje dolazi do cilindra, pošto je pod većim pritiskom od pritiska u cilindru, istiskuje
klip iz cilindra. Na ovaj način se ostvaruje dizanje kabine. 4

Kada se elektromotor isključi, istovremeno se zatvara i glavni ventil u bloku, kabina se

zaustavlja i ostaje u tom položaju. Kada se želi spuštanje kabine, preko električne komande se
aktiviraju elektromagnetni ventili u bloku, koji otvaraju glavni ventil i ulje iz cilindra pod
pritiskom klipa potiče cjevovodom nazad kroz blok ventila u rezervoar. Isključivanjem
elektromotornih ventila zatvara se glavni ventil i kabina lifta se zaustavlja. Glavni ventil u bloku
se otvara i zatvara postupno, čime se postiže postupno pokretanje i zaustavljanje kabine.

3
Slobodan B. Tošić, “Liftovi“ , Beograd 2004, str. 653.
4
Slobodan B. Tošić, “Liftovi“ , Beograd 2004, str. 654
63
 Slika 22. Osnovni dijelovi pogona hidrauličnog lifta

3.7.2. Održavanje hidrauličnih pogona

Pri održavanju hidrauličnog pogona, pored kontrole funkcionalne sigurnosti mora se ispitati
i pogonska sigurnost. Radnik na održavanju opreme hidrauličnog pogona lifta treba da obavi
radove koji se odnose na:

 kontrolisati vezu klipa sa ramom kabine, kao i zaptivanje glave cilindra,

 ispitati uljovod da li zaptiva i da li je korodirao,

 kontrolisati pritezanje vijaka i priključaka,

 kantu za sakupljanje ulja isprazniti (ulje ne vraćati u agregat),

 ispitati zaptivanje bloka ventila,

 ispitati sigurnosni ventil,

 u koliko postoji ručna pumpa, isprobati je,

 provjeriti ventil za ručno spuštanje kabine,

 provjerom ispitati ventil pucanja cijevi,

 provjeriti količinu ulja u agregatu, kada je lift u najvišoj stanici,

 provjeriti zaprljanost ulja u agregatu.5

3.7.3. Upustvo za rukovanje i održavanje

5
Slobodan B. Tošić, “Liftovi“ , Beograd 2004, str. 691
64
 Lift sa hidrauličnim pogonom koristi se isto kao i lift sa električnim pogonom tj. i za njega
takođe važi Pravilnik o tehničkim normativima za liftove za električni pogon i za vertikalni
prevoz lica i tereta. To znači, pored ostalog da za lift mora da bude obezbijeđeno:

 dnevno održavanje,

 mjesečno održavanje,

 šestomjesečni pregled,

 povremena tehnička kontrola lifta mora se obaviti najkasnije po isteku jedne godine od
predhodne tehničke kontrole lifta,

 tehničkoj kontroli podliježu i novo izgrađeni liftovi, kao i liftovi osposobljeni za upotrebu
poslije nesrećnog slučaja, odnosno liftovi na kojima je obavljena zamjena bilo kog
vitalnog dijela i noseće užadi, pogonske mašine, hvatačkog uređaja, graničnika brzine,
upravljačkih uređaja, uređaja za kočenje ili uređaja za dizanje, kao i liftova koji su
predhodno isključeni zbog neispravnosti koja može dovesti do opasnog pogonskog
stanja, pa se mora tehničkom kontrolom utvrditi da li su ispunjeni naknadno svi propisani
uslovi za njegov bezbijedan rad.6

Za upotrebu hidrauličnog lifta važe slijedeća pravila:

 lift se može koristiti samo prema namijeni i opterećenjima koja su na njemu naznačena,

 poziva se pritiskom na dugme,

 nesmije se staviti u pokret dok sva vrata nisu zatvorena,

 lift se stavlja u pokret pritiskom na dugme broja stanice u koju se želi stići,

 u slučaju nepravilnog rada ili neke druge nužde pritisnuti dugme “STOJ“ i lift će se
zaustaviti,

 u koliko dođe do nestanka struje, a putnik se nađe u kabini između stanica treba da
pritisne dugme ˝UZBUNA˝ i mirno sačeka lice koje će ga osloboditi,

 djeci ispod 15 daN težine dozvoljena je upotreba lifta samo u pratnji odraslih.

U slučaju zastoja kabine između stanica, lift se može ručnim pritiskom na ventil na agregatu
malom brzinom spustiti u nižu stanicu. Ovo može da obavi samo obučeno lice. Pošto se pogon
ostvaruje posredstvom hidrauličnog ulja, a svi pokretni dijelovi su u ulju potopljeni, to posebno
podmazivanje hidrauličnog pogona nije potrebno. Dovoljno je povremeno kontrolisati količinu
ulja u agregatu (preko kontrolnika) kada je kabina u najvišoj stanici kao i kvalitet ulja pri
redovnom održavanja. Poželjno je poslije prestanka korištenja ili isključenja lifta, kabinu dovesti
u najnižu stanicu kako bi klip bio uvučen i time manje izložen prašini i koroziji.

6
Slobodan B. Tošić, “Liftovi“ , Beograd 2004, str. 693
65
 Ostali dijelovi lifta koji su identični kao i kod liftova sa električnim pogonom, potpadaju pod
Uputstva za korištenje i održavanje. Ovo uputstvo se prilaže uz komplet ostalih uputstava u
mašinskoj kućici.

12. PRORAČUN HIDRAULIČNOG LIFTA

4.1. Tehnički podaci

Nosivost : Q= 500 kg ≈ 5000 N

Težina kabine : Ek= 3400 N

Težina ogrodja : E0 = 21000 N

Težina kabinskih vrata :EV=1060 N

Ukupna težina kabine : Esk=Ek+E0+Ev = 6560 N

Težina klipnjače : Gh= 700 N

Težina cilindra : GC =1800 N

Ukupna težina : Gsk=Q+ESk+Gb+Gv = 12760 N

Faktor opterećenja : k =2.0

Broj plužerja n=l

Visina dizanja H=l 5 m

Gsk 12760
Fb  *k  2  25520 N
Opterećenje klipnjače ( Fb ) n 1

Promjer klipnjače Db= 100 mm

Db2 1002 
A   7854, 0mm 2
Površina klipa ( A) 4 4

Provjera kretanja klipnjače ( Vb )

Karakteristike hidrauličnog pogonskog a

Kapaciteti pumpe M= 125 l/min

Snaga elektromotora N= 9.5 KW

Zapremina rezervoara V= 40 / 130

66
 100 * M M 125
Vb   21, 2 * 2  21, 2  0, 265 m
6* A* n Db * n 100 2 *1 s

Provjera kretanja kabine V

V  k * Vb  2 * 0, 265  0,53 m
s

Provjera snage elektromotora

Stepen korisnog dejstva lifta n=0.76

n * Fb * Vb 1* 25520 * 0, 265
Np    8,9kW
1000 * 1000 * 0, 76

4.2. Proračun čvrstoće

Tip plužera 1008 100/5

Klipnjača material st. 52

σm=500 N/mm2

Promjer Db= 2000 mm

Debljina stijenke eb = 10 mm

Provjera klipnjače na izvijanje, koja je na oba kraja zglobno učvršćena

d 2  Db  2 * eb  200  2 *10  180

Presjek klipnjače

π 2 2 π
A b= ( D b−d 2 )= ( 2002 −1802 ) =5969 mm2 =5969 cm 2
4 4

Moment inercije

π 4 4 π
A b= ( D b −d 2 )= ( 200 4 −1804 ) =2700 , 98
4 64

Polumijer inercije

0,5 0,5
I 2700 , 98
i min =
[ ] [
Ab
=
59 , 69 ] =6 ,72

67
Dužina izvijanja

l 0 =hod ( H )+rezervnihod (1 ' )=6190 mm

l 0 =1500+200=1700 cm

Vitkost

l0 1700
λ= = =253 D
i min 6 , 72

Dozvoljena slia na izvijanje

2
Ab∗π ∗E 0 5969∗π 2∗2100
F k= 2
= 2
=77321 N
2,5∗λ 2,5∗25 ,3

Stvarna sila na izvijanje

k
F ks=1,4 [ ]
E +Q +0,5∗Gb +G v =
n ( sk )
¿ 1,4 [ 2 ( 6560+5000 )+0,5∗700+ 500 ] =
¿ 1,4 [ 2∗11560+850 ] =33558 N

Kontrola sigurnosti

Fk ≥ Fks

77321 ≥ 33558 q.e.d

13. IZBOR HIDRAULIČNIH LIFTOVA

68
5.1. Proračun stavilnosti klipnog pumpnog uređaja

Proračun sastoji u provjeri naprezanja na savijanje nosećeg stuba pri punom opterećenju
G. polazi se od sledećih veličinakoje opterećuju klipnu pumpu:

 nosivost lifta Q (kg)

 ukupna težina kabine sa opremom K (kg)
 težina klipa pomnožena sa koeficijentom 0,5 i dodatna težina veze (KL) kg

Zbir ovih vrijednosti opterećuju noseći ??? pumpnog agregata G (kg).

U proračun se posebno dodaju I sljedeće veličine:

 spoljni promjer klipa D (cm)

G
p (kg 2 )
 D 2 cm
 maximalni pritisak pri radu 4

G
ps  1, 2  ( kg 2 )
 D 2 cm
 pritisak pri radu sigurnosnog ventila 4
 ukupna dužina klipa l (cm)

Provjera naprezanja klipa:

 obično se uptrebljava Č 45-50

 promjeri klipa D spoljni i d unutrašnji dobijaju se iz fabričkih dijagrama i tablica

Za date veličine proračunavaju se sljedeće veličine:


J
64
 D 2  d 2  cm 2
 moment inercije za dati presjek

A   D 2  d 2  cm 2
 površina presjeka 4
J
i (cm)
 promjer inercije A

 slobodna dužina ls  0, 7  l (cm)

l
 s
 vitkost i
 2  E kg
 kr  ( )
 kritično naprezanje 2 cm 2
G
  (kg 2 )
 naprezanje od opterećenja A cm
 kr

 koeficijent sigurnosti 

69
Za proračun cilindra potrebno je:

 prečnik cilindra do (mm)

 debljina zida cilindra s (mm)
 naprezanje zida δr (kp/mm2)
s  200 r

 koeficijent sigurnosti ps  d 0

Primjer: Potrebno je izračunati i provjeriti osobni hidraulični lift sa centralnom potisnom

hidrauličnom pumpom, sa sljedećim tehničkim karakteristikama:

 nosivost lifta Q=300kg (4 osobe)

 brzina vožnje v=0,65 m/s
 broj stanica i prilaza Z1=Z2=4
 visina dizanja H=9,9m=990cm
 težina kabine sa opremom K=560kg
 ukupno opterećenje G=1100kg
 ukupna dužina 990+24+55=1069

Iz fabričkog dijagrama za opterećenje G=1100kg i za ukupnu slobodnu dužinu klipne pumpe,

dobijamo veličine prečnika cilindra pumpe odnosno klipa.

l s =0,7⋅l=0,7⋅1069=748 cm
A iz fabričkog dijagrama na osnovu G i H dobijamo:

D=9cm

D=7,5cm

Provjera stuba:

moment inercije

  D4  d 4   4
J
64

64
 9  7,54   132 kg 2
cm

 
A
4
 D 2  d 2    92  7,52   19, 4cm 2
4
površina presjeka

J 132
i   2, 6cm
promjer inercije A 19, 4

ls 748
   279
vitkost i 2, 6

70
 kritično naprezanje
 kr 
 2  E  2  2100000
 2

279 2
 270 kg 2
cm  
G 1100
    56, 6 kg 2
A 19, 4 cm
naprezanje od opterećenja

 kr 270
   4, 77
koeficijent sigurnosti  56, 6

G 1100
p   17,3 kg 2
D  2
 cm
92
maximalni pritisak 4 4

G 1100
ps  1, 2  1, 2  20,8 kg 2
D 
2
 cm
92
pritisak pri radu sigurnosnog ventila 4 4

5.2. Izbor cilindra lifta

Unutrašnji promjer 122 mm

Debljina zida cilindra s=5,5 mm

Naprezanje zida δr=45 kp/cm2

s  200   r 5,5 * 200 * 45

   19,5
Koeficijent sigurnosti ps  d 0 20,8 *122

14. FASADNI LIFTOVI

Fasadni lift u cijelosti odgovara konstrukcionom rješenju konzolastog krana.Pogon se ostvaruje

električnim putem.Na terasi, po određenom putu, seta pogonski uređaj fasadnog lifta, a preko doboša za
namotavanje užadi i koturača na streli vrši se podizanje i spuštanje kabine sa opremom za čišćenje i
pranje fasade i prozora.Ovaj uređaj radi automatski ili preko odgovarajućeg stručnog radnika mašiniste
kome perač prenosi komandu, a mašinista komandu automatskim putem prenosi mehanizmu za kretanje
po terasi,za dizanje i spuštanje kabine sa peračem. Kabina koja je napravljena kao metalna kabina, visi o
čeličnim užadima koja se preko koturače postavljene na streli i bubnja namotavaju i odmotavaju.

71
U kabini se nalazi stolica za perača i rezervoar za vodu, kao i telefon i registar kutija. Telefon služi za
razgovor sa mašinistom pri kretanju mehanizma po terasi ili pri spuštanju i dizanju kabine.Registar kutija
služi za direktno automatsko komandovanje bez pomoći mašiniste.Sve komande koje daje perač prenose
se preko visećeg kabla, koji se namotava ili odmotava na bubanj za kablove pri dizanju ili spuštanju
kabine. Da se kabina dok visi o fasadi ne bi njihala usljed vjetra, postoji čelično uže koje to spriječava, a
koje je vezano za mašinu i za pločnik preko kuka koje u pločniku postavljaju. Broj ovih kuka uzima se
obično da je jednak širini fasade (Bf) podijeljeno sa širinom kabine (Bk):

Z=Bf / Bk

Postoje i rješenja da se na fasadi postave slicevi za vezivanje kabine kada perač radi.Ovi slicevi se
postavljaju po cijeloj visini zgrade i na odgovarajuća polja,koja nisu jednaka širini kabine. Slicevi se
obično izrađuju od profilisanog lima.Dizalica je postavljena na četiri obrtna točka da bi se mogla kretati
po terasi u raznim pravcima. Da bi se opterećenje koje nosi dizalica lakše prenijelo na ploću terase
postavljaju se obično čelični I profili koji služe i kao vođice.Ove vođice su ili ukopane u pod terase ili su
postavljene iznad poda terase.Radi pravilnog kretanja dizalice u ogradi terase je postavljena distantna
vođica.Dizalica ima dva elektromotora,od kojih jedan služi za dizanje kabine a drugi za kretanje dizalice
po terasi.Elektromotori su spojeni sa reduktorima za odgovarajuće namjene.

72
 Slika 42. Detalj distantne vođice

U samoj dizalici se nalazi i elektromotorni uređaj sa sklopkama, ispravljačima, transformatorima,

zaštitnom sklopkom i osiguračima, kao i prijemnik za telefon.

Da bio se ostvarila potpuna statička ravnoteža dizalice, cijeli ovaj uređaj za kretanje i za dizanje smješten
je u zadnjem dijelu kao zadnji krak dizalice, da bi se dobio što bolji moment. Kada je posao oko čišćenja
fasade završen, kabinu treba ukloniti sa fasade. Ona se podiže iznad ograde terase i cijeli se fasadni lift
postavlja na određeno prekriveno mjesto, u garažu, koja ga štiti od atmosferski uticaja.da bi se jedna
ovakva konstrukcija mogla postaviti potrebno je da zgrada ima ravan krov. Kod izrade spoljne vođice
potrbno je voditi računa o tome da ona bude obezbjeđena, odnosno da ne bi došlo do prevrtanja.
Mehanizam za kretanje se sastoji od motora i užetnjače i cijeli mehanizam za kretanje se nalazi na
platformi.

Platforma je pokretna usljed intervencija koje je potrebno izvršiti. Da se lift ne bi prevrnuo platforma je
smještena na četiri točka. Sa spoljne strane staza je udvostručena, jer pored šine po kojoj se lift kreće
postoji i druga koja osigurava lift od naginjanja. Postoje i neke druge konstrukcije fasadnih liftova gdje su
smješteni U- profili po vertikali,gdje se točkovi kreću po unutrašnjoj strani i tako da unutrašnja strana
služi kao odbojnik. Motor kod ovakvih konstrukcija je sličan ostalim motorima liftova. Da bi se
konstrukcija , ali i motor zaštitili sve se pokrije, a najbolje rješenje je u vidu nekog sanduka, jer najvažnije
je da do motora ne dolazi vlaga.

Vertikalna vođica ne smije biti predimenzionisana, odnosno ne smije biti preteška, ali da bi se povećao
koeficijent sigurnosti zgrade imaju nosače i vođica se pričvrsti za čelične nosače. Međutim, ova vrsta
rješenja se ne koristi na zgradama manjih visina, jer u takvim uslovimapuno su pogodnije portalne
dizalice.

15.1.Tipovi fasadnih liftova

Postoji nekoliko tipova fasadnih liftova:

 Liftovi koji se kreću po kranskoj stazi

 Lift koji se kreće preko četiri točka

 Lift konzolastog tipa

73
 Slika 43. Lift koji se kreće po kranjskoj stazi

Ova konstrukcija fasadnog lifta predstavlja konstrukciono rješenje konzolastog krana sa namjenom
održavanja fasada. Lift je oslonjen na četiri točka (8) koji se kotrljaju po kranskoj stazi (11)oslonjenoj na
betonski zid koji je postavljen na terasi zgrade. Ovakvo rješenje kranske staze je neophodno jer kabanica
na kojoj se ona nalazi ne može izdržati opterećenje krana i tereta. Kabina (1) koja je obješena o čeličnu
užad preko koturača i dva nosača (strela) (4) i preko pogonskog uređaja za namotavanje užadi biva
vertikalno podizana i spuštana. U kabini se nalazi rezervoar za vodu, klupa i komandni uređaj, a spolja sa
udarne strane je elastična obloga (3). U dnu kabine postavljena je sigurnosna poluga (2).

Kada je posao oko održavanja fasade završen kabina (1) se podiže uz fasadu do krajnje tačke dizanja i
strele (4) se lučno podižu preko hidrauličnog uređaja (7) koji kinematskim putem vrši taj rad i kabina se
podiže na terasu zgrade. Kućica (5) u kojoj se nalazi pogonski uređaj služi kao balans za suprostavljanje
momentima stvorenim na streli od težine kabine i tereta i rezultantne konstrukcije. Kućica (5) sa strelama
(4) obrće se oko svoje ose preko obrtnog uređaja (6) i prebacuje kabinu (1) na terasu kada je rad na fasadi
završen. Preko uređaja za namotavanje i omotavanje električnog kabla (9) vrši se pravilno postavljanje
kabla pri kretanju krana po kranskoj šini.

Udaljavanje i približavanje kabine fasadi zgrade vrši se podizanjem strele za odgovarajući ugao čime se
maksimalno odstojanje od ose kabine (1) i ose prve kranske staze (11) smanjuje. Ovo odstojanje iznosi
maksimalno 1375mm, što predstavlja dovoljan razmak između kabine i zida fasade za slobodno
vertikalno kretanje kabine. Na slici je prikazano približavanje i udaljavanje kabine od fasade zgrade:

74
Slika 44. približavanje iudaljavanje kabine od fasade zgrade Slika45. gumeni odbojnikkabine lifta od
fasade zgrade

Kranska staza se izrađuje od čelične painer nosača koji svojim ravnim ivicama omogućuju pravilno
vođenje krana. Preporučuje se veličina od 120 ili 140 mm. Tj PI 12 ili PI 14.

Slika 46. tehničko rješenje postavljanja kranske staze na čeličnim stubovima

Nosači kranske staze su čelični nosači izrađeni od cijevi (1) i ukopani u betonsku stopu. U donjem djelu
nosača nalazi se zavarena ploča (2) debljine δ≤6 mm i veličine 140 x 140 mm, koja prima opterećenje od
točka krana. Na gornjem djelu nosača nalazi se zavarena ploča (3), pravougaonog presjeka veličine 70 x
170 mm, debljine δ=8 mm na kojoj se nalaze otvori od φ=17 mm za zavrtnje (5,6,7) veličine M16 koji
služe za stezanje žabica (4) kranske staze, a sama služi i kao oslonac kranske staze.

75
Da ne bi došlo do kvašenja plafona koji se nalazi ispod tarase zbog otvora u koje su ukopani nosači
postavlja se zaštitna presvlaka koja je obuhvaćena jednim djelom i iznad nosača, a sama je obujnicom
stegnuta za nosač. Ako se želi da kran obilazi cijelu terasu tada se kranska staza savija lučno pod 90˚.

Ovakav tip fasadnog lifta može nositi teret od Q = 200 kp sa brzinom dizanja Vd= 0,2 m/s pri
horizontalnom kretanju lifta Vh = 0,2 m/s .

15.2.Kosi liftovi

Kosi liftovi se vrlo rijetko primijenuju kao rješenje vertikalnog transporta ljudi i tereta. Broj
ugrađenih kosih liftova u Evropi je minimalan, smatra se da ih ima svega tri. Na sl.47. prikazan je kosi lift
izgrađen na jednoj javnoj zgradi u Americi.

76
 Slika 47. kosi lift izgrađen na jednoj javnoj zgradi u Americi

U rudnicima se primijenjuju rješenja istovara tereta preko kose ravni koja u osnovi radi na principu kosih
liftova.Na sl.48. prikazano je rješenje transporta tereta na kosoj ravni. Teret sa vagonetom se
kreće kotrljanjem po vođicama vučen preko čeličnog užeta koje se namotava na bubanj od
pogonske mašine, smještene na najvišoj tački kose ravni u mašinskoj kućici.

Slika 48. rješenje transporta tereta na kosoj ravni

Puštanje u pogon vagoneta se izvodi preko ručnih komandi, a pogon je električni. Ovaj transport,
kako se vidi na slici, izvodi se bez kontratega, a pogonska mašina vuče opterećenje od vagoneta
(V) i tereta koji se prenosi (Q0).
Na sl.2. vidi se da se opterećenje vagona i tereta razlaže na opterećenja (Q1) i (Q2), pa imamo:
Qn = Q0+ V (kp), gdje su veličine:
Q1 = Qn ∙ sinα (kp) i
Q2 = Qn∙ cosα (kp).

Na sl.3. dato je rješenje sa dva vagoneta, od kojih se natovareni diže, a prazan se spušta.
Kod većih uglova nagiba kose ravni primijenjuje se nagnuti vagon zbog transporta
materijala.Normalno, umjesto vagona (2) može se uzeti kontrateg pa imamo rješenje transporta
po kosoj ravni sa kontrategom.

77
Rješenje transporta preko kosih liftova ima primjenu kod zgrada koje su postavljene u nizu na
brdovitom terenu. Na osnovu ovog rješenja može se doći liftom do svih stajališta u zgradi koja
su postavljena pod uglom.

Kosi liftovi imaju u principu iste uređaje kao i liftovi koji se kreću vertikalno. Postoji
mašinska kućica koja je vezana sa voznim oknom. Vozno okno je postavljeno koso pod uglom,
gdje se kreće kabina i kontrateg. Ovi liftovi imaju sljedeće tehničke karakteristike:
1. Broj liftova: m = 2 komada
2. Nosivost: Q = 750 kp ili 10 osoba
3. Brzina vožnje: Vn = 1,2 m/sec
4. Broj stanica i prilaza: Z1 = Z2 = 6
5. Spratna visina: h = 3,5 m
6. Visina dizanja: H = 17,5 m
7. Dužina putanje: S = 17,5 m
8. Ugao uspona: 16 º
9. Sistem pogona lifta: Vard-Leonard sistem, sa pogonskom
mašinom preko pužnog reduktora
10. Sistem električne komande: sabirna komanda iz kabine i spol ja u oba
smjera vožnje, sa komandom za liftboia
11. Sistem otvaranja i zatvaranja
vrata kabine i voznog okna: automatska vrata — dupla teleskop
12. Širina vrata: B = 1500 mm
13. Broj uključaka na čas: Z = 180

Mašinska kućica je vezana direktno sa voznim oknom koje je postavljeno pod uglom i da
se po njemu kreću kabina i kontrateg. Na svakih dužinskih 12 metara i visinske razlike od 3,2
metra nalaze se 6 prilaza sa automatskim vratima. Kabina se nalazi na fremu koji je koso
postavljen tako da kabina stoji u horizontalnoj ravni, a samim tim putnik stoji normalno. Kabina
klizi po vodicama preko 8 točkova koji su zglobno vezani za frem kabine. Ispod putanje kabine
nalazi se putanja za kontrateg koji takođe klizi po vodicama preko 8 točkova. U mašinskoj kućici
nalazi se pogonska mašina sa pogonskom užetnjačom preko 610 mm sa 6 užadi prečnika 12 mm
koji su vezani frikciono za užetnjaću, a krajevima su vezani za frem kabine i za kontrateg. Na
donjem kraju voznog okna postavljen je uljni odbojnik — graničnik. Postoji veza između
mašinske kućice i voznog okna koja se izvodi preko pomoćnih vrata otvora od 650 mm.

78
79
 Slika 49.rješenje kosog lifta

Na slici 49 prikazano je rješenje kosog lifta „Sovič“ za prenos osoba i tereta sa sljedećim
tehničkim karakteristikama:

80
 1. Nosivost: Q = 450 kp
Vi 0,56
2. Brzina vožnje: — = — m/sec
V2 0,14
3. Broj stanica: Zi = 5
4. Broj prilaza: Z2 = 7
5. Visina dizanja: H = 11,0 m
6. Dužina putanje: S = 24,5 m
7. Ugao uspona: 26 º
8. sistem električnih komandi:
9. univerzalno upravljanje pomoću dugmadi
10. sistem zatvaranja vrata:
11. spoljna vrata se ručno otvaraju i zatvaraju.
12. Kabina sa dva ulaza i sa jednim ručnim vratima.

Liftovsko postrojenje radi bez kontratega i vuča se izvodi preko doboša za namotavanje užadi.

Mašinska kućica je postavljena ispod voznog okna, gde je pogonska mašina vezana za
betonsko postolje koje prima opterećenje od 5 600 kp, a preko doboša i pogonskih užetnjača koje
su tako raspoređene da vrše vuču kabine sa teretom (presek A—B i E—F). Gornje prenosne
užetnjače ulaze u vozno okno i postavljene su između vođica kabine, tako da kad je kabina u
svojoj poslednjoj stanici, one se nalaze spod nje. Kabina je vezana čeličnim užadima za
specijalni nosač koji se nalazi ispod postolja frema. Frem je izrađen od čeličnih profila; on ima
osam točkova koji su zglobasto vezani za njega, i koji su podešeni da izdrže dozvoljeni pritisak
između podloge vodice kabine i obloge točka. Tu se nalazi brzine, hvatački uređaj i vješaljka za
čeličnu užad. Regulator brzine radi na principu centrifugalne sile, i pri prekoračenoj brzini
kretanja kabine vrši otvaranje hvatačkog uređaja koji prinudno zaustavlja kabinu. Normalno, tu
se nalaze i sigurnosni kontakti koji su vezani za regulator brzine, hvatačkog uređaja i vješaljke za
uže. Na grudnim površinama frema nalaze se odbojnici koji služe da se kabina zaustavi u
krajnjim položajima ako se električnim putem ne zaustavi. Iznad frema je postavljena kabina
koja je vezana za njega, a preko odbojnika je ukrućena da bi mogla primiti bočne sile. Kabina je
izrađena od metala sa dva ulaza i sa jednim vratima koja se ručno zatvaraju preko vrata izrađenih
od lamela. Pri otvaranju vrata, krila vrata odlaze iza kabine sa strane. Kabina sa fremom se na
točkovima kreće po vođicama koje su izrađene od NP 8 profila i na svakih 1300 mm oslonjene
na čelične nosače koji su vezani za betonski pod voznog okna. Razmak između vođica je 950
mm, a u sredini između njih se nalazi čelični profili 70 -70-8 mm koji služi kao vođica pravca
kabine. Na putanji kabine, između vođica, nalaze se valjci od Ø=60 mm koji služe da se čelično
uže oslanja o njih.
Komandni kabl je jednim krajem vezan za kabinu a drugim za priključnu dovodnu kutiju
u voznom oknu. Da bi se mogao pravilno skupiti i odmotati pri kretanju kabine, kabl je vezan sa
12 stezača koji klize po vođici za nošenje kabla. Ovakvo rešenje je dosta dobro i ono se može
primijeniti za manje brzine vožnje.
Točkovi kabine su postavljeni između varene čelične konstrukcije koja je zglobasto
vezana za frem kabine, slici 6.. Točkovi prečnika D = 150 mm imaju kotrljajuća ležišta, a sama
nagaznia obloga je izrađena od tvrde gume

15.3.Kabina
Kabina služi da nosi radnika koji čisti i pere fasadu zgrade. U njoj se nalazi oprema za čišćenje kao i
komandni uređaji. Kabina je obložena aluminijem jer je izložena atmosferskim uticajima i kvašenju
vodom prilikom pranja fasade zgrade. Mjerne veličine kabine su dovoljne da radnik može slobodno da se
81
kreće po njoj i da nesmetano vrši svoj posao. Širina kabine od 1,8 m dovoljna je radniku da opere ili očisti
jedan prostor po fasadi zgrade. S obe strane kabine nalaze se rezervoari za vodu, posebno za prljavu i
čistu vodu. Zapremina rezervoara je oko 25 L. Preko slavine vrši se otakanje vode. S radne strane kabine
nalazi se ograda koja štiti radnika pri radu da ne padne. Kabina visi na dva čelična užeta vezana za ram
kabine. U kabini se nalazi komandni uređaji preko koga se vrši automatsko komandovanje za
horizontalno i vertikalno kretanje kabine i njeno parkiranje.

15.4.Karakteristični proračuni kod fasadnih liftova

15.4.1. Proračun snage motora za dizanje tereta

Snaga pogonskog motora koji diže teret izračunava se na osnovu poznate jednačine:

Q⋅Vd
P= 75⋅η (KS) gdje su;

Q= K+Q0 (kp) tj.

K – težina kabine sa vodom za pranje usvaja se od 100 do 150 (kp),

Q0 – težina perača; u posebnim slučajevima radi se sa dva perača, tj. Q = 160 kp,

Vd – brzina dizanja, usvaja se 0,2

( ms )
η – stepen korištenja postrojenja za dizanje (0,7- 0,75)

15.4.2. Proračun snage motora za kretanje krana po stazi

Snaga pogonskog motora za kretanje krana po stazi računa se po jednačini koja glasi:

( G 1+G 2 )⋅( μ⋅r + f )⋅2 Vk

PR = 60⋅75⋅D⋅η (KS) gdje su;

82
G1 – težina krana (kp); ona se kreće od 1600 do 2000 kp, u zavisnosti od tipa,

G2 = Q = K + Q0 (kp)

η – stepen iskorištenja pogona (kreće se oko 0,8),

Vr – brzina kretanja krana (18 m/s)

f – koeficijent kotrljanja (0,05 cm)

μ – koeficijent trenja klizanja (0,1)

d
r – poluprečnik osovine točka (r= 2 = 25-35 mm),

D= prečnik točka (mm)

15.4.3. Provjera opterećenja točka krana

Točkovi na fasadnom liftu – kranu računaju se prema najvećem opterećenju kojem je točak izložen. Na
sljedećoj slici data je shema točka sa odgovrajućim karakteristikama.

Slika 50. shema točka sa odgovrajućim karakteristikama

Provjera se vrši na osnovu jednačine:

F max kp
K= b⋅D ¿ 20 ÷ 40
( )
cm2 gdje su;

kp
K – koeficijent za gus je 20 ÷ 40
( )
cm2

83
b – širina kranske staze (cm)

D – prečnik točka (cm)

Fmax – maksimalno opterećenje na točku (kp)

Ako uslov kod jednačine zadovoljava, onda su usvojeni točkovi dobro dimenzionisani.

15.4.4.Provjera površinskog pritiska između točka i kranske staze

Provjera se vrši na osnovu jednačine:

F max kp
Pmax = D⋅( b−2r )
( )
cm2 gdje je;

Fmax – maksimalno opterećenje na točku (kp)

D – prečnik točka (cm)

b – širina nagaznog dijela na kranskoj stazi (cm)

r – zaobljenje na vođici (cm)

Na sljedećoj slici prikazan je detalj nagaznog dijela vođice.

84
 Slika 51. detalj nagaznog dijela vođice

Ako se kranske staze izrađuju od čeličnog Painer-profila, onda se veličina (r) zanemaruju, pa jednačina za
površinski pritisak ima sljedeći oblik:

F max kp
Pmax= D⋅b ( cm2 ) .

Firma „Manesman“ daje riješenje u kome je raspored točkova u trouglu, gdje je pogonski uređaj dat na
srednjem točku, a upravljački točkovi su prednji i zadnji.

Preko strijele (1) koje se pomoću hidrauličnog uređaja (2) ručno podižu i spuštaju vrši se približavanje i
udaljavanje kabine (3) od fasade zgrade. Kabina (3) se po završetku rada postavlja na odgovarajuće
postolje krana (na sl. označeno crtkano). Pogonski uređaj za dizanje kabine (3) i strijela (1) postavljen je
na zadnjim točkovima i pored svojih funkcija služi i kao protuteg. Za primanje horizontalne sile (E+F) i
dizanje distance kabine, koje prima ograda terase zgrade, služe gumeni točkovi (4), tako da za ovu
konstrukciju nije potrebna specijalna šina na ogradi terase. Na samoj kabini s prednje strane zida,
postavljeni su gumeni točkovi (5), koji se oslanjaju, priljubljuju uz fasadu zgrade i ne dozvoljavaju
klaćenje kabine usljed pojave vjetra. Ovo riješenje ne zahtjeva da se postave čelična užad po kojoj klizi
kabina, a koja sprečavaju njeno njihanje. Pogonski uređaj (6) vezan je sa srednjim točkovima (7) kojih
ima dva zbog većeg opterećenja, primaju sile (C+D), što je označeno na sl.

Drugi par točkova-upravljački točkovi su sa rasponom od 1500mmi lučno se obrću na ležištima šasije.
Oni primaju silu (A+B). Na osnovu ovog omogućeno je da se kran okreće na polovini svoje dužine tj.
l 1500
2 = 2 (mm), jer se obrtni pol (P) nalazi se na sredini (L) krana.

Kod ostalih rješenja okretanje se vrši na cijeloj dužini krana. Ovo omogućuje da se s njim manevriše na
manjim rastojanjima. Na slici prikazano je okretanje krana.

85
86
15. ISPITIVANJE LIFTOVA I ELEMENATA

Liftovi se ne mogu staviti u upotrebu, ako prethodnim ispitivanjem nije utvrđena njegova
sposobnost za upotrebu.

Sposobnost liftova za upotrebu utvrđuje se:

 pregledom cjelokupnog postrojenja;

 statičkim ispitivanjem;

 dinamičkim ispitivanjem.

Sposobnost liftova za upotrebu ispituje stručna radna organizacija registrirana za djelatnost u

koju spada to ispitivanje.7

Pregled cjelokupnog postrojenja obuhvata provjeravanje ispravnosti rada svih sigurnosnih

uređaja i elemenata, kao i provođenje zaštitnih mjera za siguran i neopasan rad, a osobito:

 zabravljivanje vrata voznog okna;

 nosivih uređaja i elemenata i njihove spojeve s kabinom i protuutegom;

 svih sigurnosnih kontakata;

 zaštite od previsokog napona dodira;

 zvučne izolacije postrojenja;

 uređaja za uzbunu,

 pogonskih strujnih krugova, upravljačkih strujnih krugova, strujnog kruga za rasvjetu i

strujnih krugova za signalizaciju;

 priključka liftova na gromobransku instalaciju-

Statičkim ispitivanjem provjerava se otpornost kabinelifta, nosivih elemenata ovjesa kabine i

protuutega, nosive ploče ili nosive čelične konstrukcije i sigurnost kočnica, kao i statička vučna
sposobnost pogonske uznice.

Pri statičkom ispitivanju liftova, kabina se mora ravnomjerno opteretiti u trajanju od najmanje 10
minuta, i to sa:

1) 100% uvećanom nosivošću — ako se ispituje dizalo nosivosti do 1.000 kp;

2) 50% uvećanom nosivošću — ako se ispituje dizalo nosivostipreko 1.000 kp.

7
Liftovi, Tehnički propisi, Institut za sigurnost, Zagreb str. 10
87
 Pri statičkom ispitivanju kabina se mora nalaziti u najnižoj stanici. Dinamičkim ispitivanjem
liftova provjerava se djelovanje kočnica pogonskog stroja, uređaja za prisilno kočenje,
ograničenja brzine kretanja i graničnika, kao i stabilnost tračnica vodilica.

Djelovanje uređaja za prisilno kočenje, ograničienja brzine kretanja i stabilnost tračnica

vodilica, dinamički se ispituju prije prvog tehničkog pregleda pod nominalnim opterećenjem
kabina, a u ostalim slučajevima s neopterećenom kabinom lifta.

Djelovanje kočnica pogonskog stroja i graničnika dinamički se ispituju pod nominalnim

opterećenjem kabine i s praznom kabinom.Lift se dinamički ispituje pri pogonskoj brzini
kretanja.8

Pri ispitivanju nasjedanja kabine ili protuutega lifta na graničnike mora se isključiti
djelovanje spratnog prekidača najviše i najniže stanice, pri čemu se pogonski stroj isključuje
krajnjim prekidačem.

Lift nije sposoban za upotrebu, ako se ispitivanjem utvrdi da je srednje usporenje kretanja
kabine, pri nasjedanju kabine odnosno protuutega lifta na graničnike, veće od:

1) 20 m/s2 — za osobne liftove;

2) 25 m/s2 — za teretne liftove;

1) 15 m/s2 — za osobne liftove za bolesnike, kao i ako pri takvom ispitivanju nastane
potpuno sabijanje opruga odnosno zaglavljivanje klipa graničnika.

Ograničenje brzine kretanja liftova ispituje se:

1) prebacivanjem čeličnog užeta ili lanca na kontrolni žlijeb odnosno na kontrolni lančanik,
ako se ispituje kontrolnim žlijebom odnosno kontrolnim lančanikom;

2) razdvajanjem spoja čeličnog užeta, ako se ispituje bez kontrolnog žlijeba. Pri ovom
ispitivanju čelično uže ograničitelja brzine kretanja opterećuje se utegom koji se stavlja u pokret
da slobodno pada. Brzina slobodnog padanja utega, pri kojoj se aktivira ograničenje brzine
kretanja liftova, izračunava se prema slijedećem izrazu:

V=2S/t

gdje je:

S - put koji uteg pređe;

t - vrijeme za koje uteg pređe izmjereni put.

Ispitivanjem ograničenja brzine kretanja liftova može se istodobno ispitati i djelovanje

uređaja za prisilno kočenje, ako to dopušta konstrukcija lifta. Odobrenje za upotrebu može se

8
Liftovi, Tehnički propisi, institut za sigurnost, Zagreb, str. 11
88
izdati tek pošto se izvrši tehnički pregled. Tehničkim pregledom utvrđuje se da li je lift izrađen u
skladu s projektom, s propisima, normativima i standardima.

Odobrenje za upotrebu novoizgrađenog objekta u kome je ugrađen lift predstavlja i

odobrenje za upotrebu u tom objektu. Za liftove koji se ugrađuju u postojeće objekte i za rekon-
struirane liftove, moraju se izdati posebna odobrenja za upotrebu.Odobrenje za upotrebu vrijedi
najviše tri godine. Nakon isteka roka mora se tražiti novo odobrenje za upotrebu liftova.9

Organ nadležan za izdavanje odobrenja za upotrebu liftova može, prije isteka roka, staviti
izvan snage izdano odobrenje, ako se na istom utvrde takvi nedostaci odnosno kvarovi zbog
kojih se lift ne može pravilno i sigurno koristiti.

Što se tiče ispitivanja liftovskih elemenata, koja su vezana za kvalitet izrade i montaže možemo
ih podijeliti na:

Pogonska mašina:

 zazor između puža i pužnog kola,

 zazor u klinu pužnog kola,

 zazor u glavčini,

 zazor u spojnici,

 aksijalni ležaj,

 ulje u mašini,

 kvalitet ulja u mašini,

 kakva je čistoća ulja, dali sadrži neke sastojke,

 kada je izvršena zamjena ulja,

 pogonska užetnjača,

 pomoćna užetnjača,

 ležište pomoćne užetnjače,

 položaj ose od glave i pomoćne užetnjače,

 centriranje pogonske mašine,

 kočni uređaj.

Vozno okno - ram kabine:

 noseća konstrukcija,

9
Liftovi, Tehnički propisi, institut za sigurnost, Zagreb, str. 11

89
  hvatački uređaj,

 kinematika poluge,

 klizači (klizni, kotrljajući),

 hvatni kontakt (radi ili se nudi rješenje).

Kabina

 izrada kabine (drvena, metalna),

 izolacija,

 pod kabine (pokretni, nepokretni),

 osvjetljenje kabine,

 ventilacija (prirodna, vještačka),

 kabinska vrata (ima ili nema struje).

Mehanizam za automatsko otvaranje vrata:

 sistem mehanizma,

 stanje mehanizma,

 karakteristike pogonskog motora (snaga, napon, broj obrtaja...).

Vođice od kontratega:

 dimenzije,

 način vješanja,

 stanje.

Kontrateg:

 kostrukciono rješenje,

 vješaljka,

 klizači (klizni, kotrljajući, stanje).

16. SERVISIRANJE I ODRŽAVANJE LIFTOVA

90
17.1.Servisiranje liftova

Redovan servis je osnova sigurnog rada lifta: smanjuje vrijeme stajanja lifta zbog kvarova,
utiče na spriječavanje većih kvarova i produžava vijek trajanja postrojenja. Servis se redovno
vrši svakog mjeseca što je utvrđeno prema zakonskoj odredbi.

Servisiranje liftova obuhvata :

 mjesečno servisiranje,

 popravka liftova.

Servis obuhvata:

1. pregled postrojenja lifta i kontrolu njegova rada;

2. provjeru ispravnosti rada svih sigurnosnih uređaja (kočnice, zahvatnog uređaja,

graničnika, zabrave vrata, odbojnika....);

3. provjeru ispravnosti nosive užadi, lanaca i njihovih veza;

4. provjeru strujne izolacije, priključaka na gromobransku instalaciju;

5. čišćenje i podmazivanje dijelova liftova;

6. provjeru ispravnosti rada pri vožnji i pristajanju;

7. provjeru pogonskih i upravljačkih uređaja.

Prilikom servisiranja liftova rade se slijedeće radnje :

1. pregled postrojenja po određenim stavkama,

2. određena podešavanja postrojenja,

3. kontrola sigurnosnih uređaja na postrojenju,

4. podmazivanje postrojenja po šemi,

5. kontrola i dosipanja ulja.

Lift se upisuje na popis održavanja te se sastavlja mjesečni plan održavanja po kojem se

serviseri upućuju na tačno određene objekte u tačno određenom terminu i detaljno pregledavaju
sve elemente koji su u vezi sa liftom. Nakon obavljenog servisiranja obavještavaju korisnika o
zapaženom stanju i eventualnom nedostatku. Nakon servisiranja vrši se upis svih radnji koje su
obavljene za vrijeme servisiranja u „Knjigu o održavanju liftova“ .
91
 Svaki mjesečni servis argumentira se radnim nalogom potpisan od strane servisera i
korisnika usluge. A za servisiranje lifta, organizacija osigurava korisnicima bezbrižnost u
pogledu praćenja tačnog datuma servisa te uzima to kao svoju obavezu.

17.1.1.Kvarovi liftova

Kvarove možemo podijeliti na:

 elektični kvarovi

 mehanički kvarovi.

U električne kvarove spada pregorijevanje osigurača, loše kontaktiranje na sklopkama i

relejima uslijed istrošenosti ili nagorijevanja, pregorijevanja i prekida namotaja, zemljospoji,
prekid u napojinm linijama i stezaljkama itd.

Mehanički kvarovi ispoljavaju se u vidu šumova zujanja i škripe, povećanim temperaturom

pojedinih elemenata i kvarova koje izazivaju električne prekide. Mehanički koji izazivaju
električne prekide i električni kvarovi se najprije moraju pronaći ispitivanjem priručnim
sredstvima i aparatima (voltimetar, zvonce, dok se čisto mehanički ustavnovljavaju
osluškivanjem i dodirom.

Slika 52. Električni kvarovi10

17.1.2. Ispitivanje i otklanjanje kvarova

Ispitavanje se provodi zavisno od toga da li je kvar izazvao potpun zastoj lifta ili lift ne
izvršava pojedine komande.

10
http://vidikovackivenac53.co.rs/
92
Za svaki lift je neophodno slijedeće :

1. Redovno održavanje se mora obaviti najmanje jedanput mjesečno.

2. Ako se pri pregledu utvrde neispravnosti koje mogu dovesti do neželjenih posljedica, lift
se mora isključiti dok se utvrđene neispravnosti ne otklone.

3. Svaki lift mora imati knjigu održavanja sa osnovnim podacima i njegovom održavanju.
Knjiga se nalazi u lift - kućici.

4. Lift kućica mora biti uredna i opremljena PP uređajima.

Potpun zastoj (ne rade spratni releji).

Kvarovi u glavnom napojnom vodu :

1. pregorjeli osigurači,

2. neispravni automatski prekidač,

3. neispravan krajnji isključivač,

4. neispravni osigurač,

5. olabavljene veze na stezaljkama.

17.1.3.Činjenice o servisiranju liftova

1. Liftovi predstavljaju glavni investicioni kapital i bitan dio funkcioniranja zgrade i njenog
izgleda

Cijena predstavlja značajan dio ukupne cijene zgrade. Briga o liftu smještena je odmah ispod
zaštite vašeg investiranja. Način na koji liftovi izgledaju, kolikom se brzinom kreću, koliko brzo
se odazivaju na poziv, koliko često su van upotrebe, samo su neke od činjenica koje pomažu ili
škode reputaciji zgrade.

2. Jedini način za ostvarenje najvećeg učinka i dugog života lifta – preventivno održavanje

Svaka mašina koja ima konstantnu upotrebu zahtijeva konstantno održavaje. Za liftove, to znači
redovan pregled, podešavanje i podmazivanje. Preventivno održavanje drži funkcionalnost na
najvišem nivou, pomaže izbjegavanju velikih izmjena i produžava vrijednost trajanja lifta.
Planovi održavanja poznatih firmi za servisiranje liftova osiguravaju pouzdano održavanje.

3. Jeftino servisiranje može skupo koštati

Sigurno je da će te dobiti ono što ste platili. Slabo servisiranje znači da nesto ne funkcioniše
dobro, a to je obično održavanje lifta. Prije ili kasnije efekti ovakvog „skraćivanja“ će se
prikazati kroz oblik veoma skupog popravka i/ili izmjena. Zbog godina iskustva određene firme

93
kao sto je „ThyssenKrupp Elevator“ , poznaju vrijeme i tehnologiju koja je potrebna za ispravno
održavanje liftova, i realna cijena njihovih usluga je bazirana na njihovom iskustvu.

4.Plan održavanja lifta čuva sistem u vrhunskom stanju

Ispravno servisiranje lifta sadrži:

 pregledanje, podmazivanje i podešavanje liftova prema sistematskom i regularnom

rasporedu;

 popravljanje i zamjena dijelova po potrebi;

 sprovođenje periodičnog sigurnosnog testiranja;

 obezbjeđenje „hitne službe“ 24 sata dnevno 365 dana godisnje.

17.2. Održavanje liftova

Investitor odnosno korisnik lifta dužan je održavati lift u ispravnom stanju i osigurati
posluživanje liftova, pregled rada, redovno održavanje i redovan tehnički pregled liftova.11

Posluživanje liftova obuhvata:

1) brigu o pravilnoj upotrebi i čuvanju;

1) pružanje pomoći osobama koje su u liftu zastale između stanica ili koje zbog bilo kog
razloga ne mogu napustiti kabinu.

Pregled rada liftova obuhvata pregled:

1) rada uređaja za uzbunu;

2) rasvjete kabine;

3) rada signalnih uređaja;

4) rada uređaja za zabravljivanje vrata i rada kontakata vrata;

5) rada cjelokupnog postrojenja lifta radi provjeravanja da li pri radu nastaju vanredne
pojave, kao što su šumovi, lupanje, struganje i sl.12

Održavanje liftova vrši se prema jasno utvrđenom planu koji je zakonski propisan. Postoje dvije
vrste održavanja i to :

11
Liftovi, Tehnički propisi, institut za sigurnost, Zagreb, str. 13
12
Liftovi, Tehnički propisi, institut za sigurnost, Zagreb, str. 13
94
 1. Mjesečno održavanje

2. Godišnje održavanje

17.2.1. Mjesečno održavanje liftova

Redovno mjesečno održavanje liftova u skladu sa važećim pravilnikom o tehničkim

normativima na električni pogon za vertikalni prevoz lica i tereta, uz angažovanje potrebnog
potrošnog materijala (ulje, mast, i slično), uračunatog u cijenu održavanja. Nudi se jedan
obavezni mjesečni servis lifta.

Prema zakonu mjesečno održavanje liftova sadrži slijedeće radnje :

 Otklanjanje kvarova zastoja u radu lifta (kao i manjih popravki), na poziv

korisnika i naručioca, ili po incjativi proizvođača.

 Obuhvata sve popravke liftova koje zaduženi radnik može da obavi u redovnom
radnom vremenu i bez angažovanja materijala, dijelova i sklopova, kao i
radioničkih usluga izvođača.

 Hitne intervencije, na poziv naručioca (odglavljivanje liftova radi vađenja osoba

iz liftova) na liftovima u objektima naručioca, svakim radnim danom u vremenu
od 0-24 sata, od strane ovlaštene službe za hitne intervencije.

17.2.2. Godišnji tehnički pregled

Cjelokupno postrojenje lifta mora se jednom godišnje obaviti tehnički pregled od ovlaštene
organizacije koja je dala garanciju i uvjerenje o ispravnosti. Stavke po kojima se vrši i što
obuhvata tehnički pregled:

 provjeru i ispitivanje rada ispravnosti svih sigurnosnih uređaja te njeno podešavanje,

 provjeru i ispitivanje ispravnosti pogonskih i upravljačkih uređaja,

 pregled i ispitivanje pogonskog stroja i njeno podešavanje,

 provjera i ispitivanje rada zahvatne naprave i njeno podešavanje,

 pregled i ispitivanje brzine, krajnjih sklopki, odbojnika, rada vrata voznog okna, zabrave
vrata voznog okna i njeno podešavanje,

 provjeru nosive užadi i njihovu vezu s kabinom i njenom krutom vezom,

 pregled i ispitivanje rada lifta pri vožnji od stanice do stanice u oba smjera s pristajanjem
te servisno upravljanje,
95
  provjeru i ispitivanje vuče,

 provjera spojeva gromobranske instalacije,

 provjeru izolacije strujnih krugova,

 provjeru rada uređaja za uzbunu i ostalih signalnih uređaja,

 pregled rasvjete kabine i voznog okna,

 reguliranje rada lifta,

 statičko i dinamičko ispitivanje,

 ispitivanje gromobranskog uzemljenja,

 mjerenje balansa i ispitivanje podešenosti preopterećenja,

 ispitivanje uređaja zahvatne naprave,

 ocjenjivanje stanja i stepena istrošenosti elemenata koji utiču na sigurnost rada lifta,

 statičko ispitivanje, ali samo ako su žljebovi pogonske uznice vidljivo istrošeni,

 dinamičko ispitivanje, ali samo ako je koji od elemenata koji se dinamički ispituje
zamijenjen,

 ispitivanje djelovanja uređaja za prisilno kočenje ručnim pokretanjem prazne kabine i

ručnim aktiviranjem ograničenja brzine kretanja, kao i ispitivanje krajnjih prekidača
ručnim pokretanjem kabine uz kontrolu sigurnosnih putova kabine i protuutega.

17.2.3. Redovno održavanje

Održavanje lifta podrazumijeva potrebne postupke za vrijeme njegovog upotrebnog vijeka,

za siguran rad lifta i njegovih sastavnih dijelova. Redovno održavanje obavlja se najmanje
jedanput mjesečno. Svaki lift mora imati uputstvo za upotrebu i održavanje i uputstvo za
spašavanje osoba (lica) kojih se mora pridržavati kod redovnog održavanja i kod spašavanja
lica.Ako za postojeći lift nema potrebnih uputstava, te ako su ona nepotpuna, vlasnik ih mora
nabaviti ili dopuniti od montažera u roku od 18 mjeseci ili osigurati njihovu izradu ili nadopunu.
Za takva uputstva vlasnik mora nabaviti saglasnost od imenovanog tijela za tehnički pregled.13

Kod redovnog održavanja moraju se bez odgađanja otklanjati svi nedostaci u radu lifta, a
neispravni i oštećeni dijelovi moraju se zamjeniti ispravnima. Mora se isključiti i staviti izvan
upotrebe, ako se utvrdi kvar zbog kojeg nije moguće pravilno i sigurno korištenje i na njemu se
mora istaći upozorenje: »lift u kvaru - upotreba zabranjena«. Podaci dobiveni o tome unose se u
knjigu održavanja.

Redovno održavanje obuhvata:

13
Službeni glasnik BiH br. 45/04, str. 12
96
  probnu vožnju liftova od stanice do stanice duž cijelog voznog okna u oba smjera;

 provjeravanje ispravnosti zabravljivanja svih prilaznih vrata;

 provjeravanje ispravnosti kočnice pogonskog stroja liftovi u strojarnici;

 kontrolu postrojenja, u skladu s odredbama ovog pravilnika;

 reguliranje rada liftova i servisiranje.

Poslovi redovnog održavanja mogu se povjeriti samo osobi koja ima pismenu ispravu, izdanu
od strane korisnika, kojom se potvrđuje da ona raspolaže potrebnim znanjem za obavljanje tih
poslova.

Slika 53.Redovno održavanje14

Ove poslove mogu obavljati:

1) stručne organizacije registrirane za djelatnost u koju spadaju osnovni poslovi, ili

2) radne organizacije - korisnici liftova, ako raspolažu kadrovima koji imaju odgovarajuću
stručnu spremu, ali samo u pogledu liftova koji koriste za svoje potrebe.

Redovno održavanje lifta obuhvata: pregled postrojenja i kontrolu njegovog rada, prema
uputstvu za upotrebu i održavanje, otklanjanje utvrđenih nedostataka te zamjenu neispravnih i
oštećenih elemenata, a posebno:

14
http://www.beograd.rs/cms/view.php?id=1467228
97
  provjeru ispravnosti rada svih sigurnosnih uređaja, osobito rada sigurnosnih uređaja
kočnice pogonske mašine, zahvatnog uređaja, graničnika brzine, krajnji sklopki,
odbojnika, vrata voznog okna i zabrave vrata voznog okna,

 provjeru nosive užadi, lanaca, traka i njihove veze s kabinom i protuutegom,

 provjeru vuče što se ostvaruje silom trenja,

 provjeru izolacije svih strujnih krugova i njihovih veza s uzemljenjem,

 provjeru priključaka na gromobransku instalaciju,

 čišćenje i podmazivanje dijelova lifta,

 provjeru ispravnosti rada lifta pri vožnji od stanice do stanice duž voznog okna u oba
smjera te pri pristajanju,

 provjeru nužnih izlaza,

 provjeru ispravnosti pogonskih i upravljačkih uređaja lifta.15

17.2.4. Vandredno održavanje

Vanredni servis kod liftova više spratnosti i složenije komande obuhvata otklanjanje
utvrđenih nedostataka, uz angažovanje pomoći drugog radnika, materijala, dijelova i sklopova,
po prijedlogu izvođača ili zahtijeva naručioca, a u skladu sa zajednički utvrđenim opisom radova
(stanje liftova i potrebe naručioca).

Dežurstvo radnika izvođača, na određenim ili svim liftovima, a koje podrazumeva:

 stalno prisustvo jednog radnika - liftmontera u objektima naručioca, radnim danom ili u
drugom vremenu kako se strane dogovore;

 pasivno dežurstvo i van redovnog radnog vremena i neradnim danima i praznicima;

 dežurstvo - prisustvo radnika pri punjenju i pražnjenju objekta.

Vanredno čišćenje određenih liftova obuhvata uklanjanje štetnih i zapaljivih materija

(materijal koji nije proizvod/posledica rada, održavanja ili popravki liftova) iz mašinske kućice,
iz voznog okna i sa krova kabine.

17.2.5.Metode održavanja liftova

Sa porastom tehničke složenosti opreme lifta raste i značaj njenog održavanja. Danas u
svijetu postoji više metoda i koncepata održavanja. Možemo izdvojiti tri metode održavanja:

15
Službeni glasnik BiH br. 45/04, str. 13
98
  preventivno održavanje

 korektivno održavanje

 investiciono održavanje.

Potrebno je naglasiti da kod održavanja i eksploatacije lifta kao sredstva kojim se prevoze
putnici i roba akcenat je stavljen na bezbijednost, kako putnika tako i zaposlenih koji vrše
održavanje, a ne na samu eksploataciju lifta.

Preventivno održavanje zasniva se na obavljanju niza planiranih zahvata na opremi ili tehničkim
sistemima prije nego što dođe do otkaza. Osnovna podjela preventivnog održavanja se može
izvesti na preventivno održavanje po konstantnom vremenskom periodu ili po stanju elemenata.

Nedostaci ovakvog održavanja su povećani troškovi i dodatni napori da bi se stanje sistema

održalo i bilo u funkciji.

Mjesečni redovni servis spada u preventivno održavanje. Ova obaveza je propisana zakonom i
sprovodi se po dinamici i u skladu sa kompleksnošću liftovskog sistema. Servisiranje se vrši dva
puta mjesečno ukoliko je brzina lifta veća od 1,2m/s.

Korektivno održavanje predstavlja održavanje zasnovano na otklanjanju oštećenja i otkaza na

komponentama, mašinama i tehničkim sistemima nakon što se oni pojave. Danas se primenjuju i
druge metode održavanja, ovaj vid održavanja je zadržao svoju aktuelnost obzirom da je
nemoguće izbjeći na opremi, odnosno na tehničkim sistemima pojavu otkaza ili greške.

Prednost korektivnog održavanja se ogleda u dugotrajnijem iskorišćavanju radnih elemenata.

Nedostaci korektivnog održavanja su: vrijeme popravke dugo traje, veća količina rezervnih
dijelova, zastoj proizvodnog procesa uslijed otkaza opreme. Na liftovima korektivno održavanje
se primenjuje uslijed oštećenja ili otkaza nekog dijela,opreme.

Investiciono održavanjePrilikom eksploatacije lifta kao sredstva za prijevoz putnika i robe,

vremenom dolazi do učestalih zastoja, oštećenja i otkaza koje je teško otkloniti, dolazi do
zamora materijala i jednostavno potrebno je više sredstava uložiti da bi se eksploatacija
nastavila. Iz tog razloga sam serviser ili tehnička kontrola predlaže da se izvrši remont lifta ili
nekog njegovog vitalnog dijela postrojenja da bi se vratio u funkciju.

Lice koje je zaduženo za nadzor po tom prijedlogu, a u skladu sa svojim ovlašćenjem

organizuje komisiju koja vrši opis potrebnih radova na liftovskom postrojenju. Zatim se pristupa
procjeni kolika bi ta investicija bila i sva ta dokumentacija se daje investitorima da to odobre ili
ne. Ukoliko investitor pristane na tu ponudu pristupa se remontu lifta ili nekog vitalnog dijela, a
u slučaju da ne pristane lift ostaje van funkcije dok se ne nađe neko drugo rješenje ili se ne izvrši
revizija ponude i obima radova.

Jedna od većih popravki koja spada u investiciono održavanje je zamjena ili popravka
dizalične mašine. Svi dijelovi mašine su izuzetno skupi i u zavisnosti od oštećenja i otkaza
pristupa se zamijeni ili popravci mašine. Po okončanju popravke formira se komisija koja je
99
zadužena za provjeru i puštanje u rad mašine odnosno lifta. Oni ocijenjuju izvršene radove i
odlučuju dali je sve u skladu sa normativima i zakonskim regulativama. Ako je sve u redu
primljeni radovi odnosno mašina dobiva certifikat i lift se pušta u pogon.

17.3.Knjiga održavanja

Svaki lift mora imati knjigu održavanja koja sadrži:

a) opće podatke o liftu (podatke o vlasniku i mjestu ugradnje, podatke o montažeru, te

godinu ugradnje),

b) osnovne podatke o liftu (vrstu, nazivnu nosivost i brzinu, najveći broj uključaka na sat,
broj sati rada u toku 24 sata, broj stanica i oznaku glavne stanice, visinu dizanja, vrstu električne
energije i napona za strujne krugove, podatke o zaštiti od previsokog napona dodira, vrstu
kabine, njezinu veličinu i materijal od kojeg je izrađena, podatke o konstrukciji kabine i poda
kabine, mjere i podatke o ovješenju vodica kabine, mjere i podatke o ovješenju vodica
protuutega, podatke o konstrukciji zahvatnog uređaja i veličinu puta zahvatanja, podatke o
provjetravanju mašinske prostorije i provjetravanju kabine, vrstu reduktora, broj hodova puža i
zubaca na pužnom krugu, promjer uznice, obuhvatni ugao i ugao utora uznice, tehničke
karakteristike čelične užadi za kabinu i protuuteg, podatke o uređaju za kompenzaciju, o
graničniku brzine, o kopirnom uređaju i krajnjim sklopkama i tehničke karakteristike pogonskog
motora tip, snaga, broj okretanja, nazivna struja, podatke o sigurnosnim uređajima, broj
komandnih ploča, presjek glavnog električnog voda i vrstu odbojnika ispod kabine odnosno
protuutega).

c) podatke o izmjenama općih podataka i osnovnih karakteristika lifta,

d) podatke o održavanju i isključivanju lifta iz upotrebe radi neispravnosti, o pregledima

lifta, nedostacima i otklanjanju istih, te zamjeni dijelova,

e) podatke o održavatelju,

f) identifikacijski broj i

g) podatke o osobi ovlaštenoj za spašavanje lica iz lifta.16

U strojarnici liftai moraju na vidnom mjestu biti istaknuta funkcionalna električna šema liftova,
plan podmazivanja, tehnička uputa za pogon i održavanje, kao i ostala upozorenja.17
Knjiga održavanja nalazi se u prilogu ovog rada.

17. TEHNIČKI PREGLED, LIFT MONTERI, REMONT I ATESTIRANJE

18.1. Tehnički pregled

16
Službeni glasnik BiH br. 45/04, str. 15
17
Pravilnik o tehničkim mjerama i uvijetima za liftovi str 14.
100
 Odobrenje za upotrebu liftova može se izdati tek pošto se izvrši tehnički pregled. Tehničkim
pregledom utvrđuje se da li je lift izrađen u skladu s projektom, s propisima, normativima i
standardima.

Odobrenje za upotrebu novoizgrađenog objekta u kome je ugrađen lift predstavlja i

odobrenje za upotrebu u tom objektu.Za liftove koji su ugrađeni u postojeće objekte i za rekon-
struirane liftove, moraju se izdati posebna odobrenja za upotrebu.

Odobrenje za upotrebu vrijedi najviše tri godine.Nakon isteka roka mora se tražiti novo
odobrenje.Organ nadležan za izdavanje odobrenja za upotrebu može, prije isteka roka, staviti
izvan snage izdano odobrenje, ako se na liftu utvrde takvi nedostaci odnosno kvarovi zbog kojih
se lift može pravilno i sigurno koristiti.U ovom slučaju, lift se mora staviti izvan upotrebe sve
dok ne bude izdano novo odobrenje za upotrebu.

18
Slika 54.Tehnički pregled

Tehnički pregled može biti:

 redovni tehnički pregled

 vandredni tehnički pregled

18.1.1.Redovni tehnički pregled

Redovni tehnički pregled lifta mora se obaviti najmanje jedanput godišnje, kojeg je vlasnik,
dužan osigurati. Redovni tehnički pregled obavlja imenovano tijelo za tehnički pregled.
Održavatelj mora sudjelovati kod redovnog tehničkog pregleda lifta. Ako na zahtjev vlasnika

18
http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/244329/Liftovi-u-gradu-u-proseku-medju-najstarijim--u-Evropi
101
lifta ili imenovanog tijela za tehnički pregled, održavatelj bez opravdanih razloga ne želi
prisustvovati pregledu, održavatelju se može oduzeti ovlaštenje za održavanje lifta i o tome
obavijestiti Ministarstvo.

Redovni tehnički pregled obuhvata sve postupke koji su potrebni da se provjeri da postojeći
lift zadovoljava zahtjeve, a novi zadovoljava osnovne zdravstvene i sigurnosne zahtjeve. Kod
redovnog tehničkog pregleda imenovano tijelo za tehnički pregled lifta provodi sljedeće
postupke:

 provjerava ispravno djelovanje opreme za sigurnost i zaštitu,

 provjerava ispravnost druge opreme koja bi mogla utjecati na sigurnost,

 provjerava da li su na liftu nastale promjene koje mogu utjecati na sigurnost,

 provjerava da u okolini nisu nastale promjene koje mogu utjecati na sigurnost,

 provjerava da kod upotrebe lifta ne dolazi do promjena koje mogu utjecati, na sigurnost,

 provjerava da se na liftu nalaze sve oznake i upute za upotrebu, održavanje i spašavanje

lica iz lifta,

 provjerava da li su u knjigu održavanja lifta upisane sve promjene nastale od posljednjeg

redovnog tehničkog pregleda i

 provjerava da li su od posljednjeg redovnog tehničkog pregleda uklonjeni svi

nedostaci prema izvještaju o obavljenom redovnom tehničkom pregledu.19

Imenovano tijelo za tehnički pregled lifta nakon obavljenog redovnog tehničkog pregleda
sastavlja izvještaj o obavljenom redovnom tehničkom pregledu. Izvještaj mora sadržavati sve
eventualne nedostatke i potrebne postupke za otklanjanje istih i rok za njihovo otklanjanje.

Vlasnik nakon dostavljenog izvještaja o obavljenom redovnom tehničkom pregledm

od imenovanog tijela za tehnički pregled, mora poduzeti sve potrebne radnje kako bi
otklonio sve nedostatke utvrđene u izvještaju.

Imenovano tijelo za tehnički pregled lifta kod prvog redovnog tehničkog pregleda
dodjeljuje liftu njegov identifikacijski broj. Taj broj je trajan i njega imenovano tijelo za
tehnički pregled koje izvodi prvi redovni tehnički pregled lifta upisuje u knjigu
održavanja lifta i stavlja ga na unutarnju stranu vrata ormarića za upravljanje.
Identifikacijski broj ostaje trajan u slučaju da se promijeni imenovano tijelo za tehnički
pregled lifta.

U knjigu održavanja imenovano tijelo za tehnički pregled upisuje datum

obavljenog redovnog tehničkog pregleda lifta, naziv imenovanog tijela za tehnički pregled
koje je obavilo redovni tehnički pregled, identifikacijski broj lifta, nedostatke koji bitno
narušavaju sigurnost korisnika i rok za njihovo otklanjanje, te da li je dozvoljena upotreba.

19
Službeni glasnik BiH br. 45/04, str. 11
102
Izvještaj o redovnom tehničkom pregledu treba čuvati zajedno s tehničkom
dokumentacijom.

Ako lift ne zadovoljava zahtjeve koji bitno narušavaju sigurnost korisnika, imenovano tijelo
za tehnički pregled privremeno će staviti lift van upotrebe (isključiti pogon lifta). Imenovano
tijelo za tehnički pregled o tome odmah u pisanoj formi obavještava nadležnog inspekcijskog
organa, održavatelja i vlasnika lifta.

Imenovano tijelo za tehnički pregled može dozvoliti rad na određeno vrijeme, ako nije bitno
narušena sigurnost korisnika, u kojem vlasnik mora otkloniti nedostatke. Otklonjene nedostatke
mora u knjizi održavanja potvrditi održavatelja lifta te o tome obavijestiti vlasnika i imenovano
tijelo za tehnički pregled. Ako vlasnik ne otkloni nedostatke u roku, imenovano tijelo za tehnički
pregled mora o tome obavijestiti nadležni inspekcijski organ.

Vlasnik ne smije mijenjati imenovano tijelo za tehnički pregled dok god nisu otklonjeni svi
nedostaci za koje je imenovano tijelo za tehnički pregled propisalo rok za otklanjanje. Isto
imenovano tijelo za tehnički pregled lifta mora utvrditi da li su u roku otklonjeni svi nedostaci.

U slučaju ugrožavanja sigurnosti i zdravlja korisnika nadležni inspekcijski organi moraju

zabraniti upotrebu i po potrebi zahtijevati obavljanje vanrednog pregleda.

18.1.2.Vandredni tehnički pregled

Vanredni tehnički pregled provodi se u slučaju:

 nastalih osnovnih promjena na liftu,

 stavljanja lifta u upotrebu nakon nezgoda.

Vanredni tehnički pregled provodi imenovano tijelo za tehnički pregled lifta. Vlasnik mora
osigurati vanredni tehnički pregled. Zahtjev za vanredni tehnički pregled mora biti dostavljen u
pisanom obliku sa naznakom održavatelja, odnosno izvođača radova, i sa nazivom imenovanog
tijela za tehnički pregled koje je vršilo pregled po čijem je izvještaju o tehničkom pregledu došlo
do promjene na liftu. Vanredni tehnički pregled mora obaviti isto imenovano tijelo za tehnički
pregled, koje je izdalo negativan izvještaj o pregledu.Vanrednim tehničkim pregledom mora se
uzeti u obzir procjena rizika i mora se utvrditi da su ispunjeni svi zahtjevi za postojeće liftove i
osnovni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi za nove.

Imenovano tijelo za tehnički pregled lifta sastavlja izvještaje o obavljenom vanrednom

tehničkom pregledu i upisuje u knjigu održavanja, datum kada je pregled obavljen i rezultate
pregleda. Imenovano tijelo za tehnički pregled mora voditi evidenciju obavljenih tehničkih
pregleda s podacima jednakim onima koji su upisani u knjigu održavanja. Imenovano tijelo za
tehnički pregled lifta mora tu evidenciju, na zahtjev, dostaviti.20

20
Službeni glasnik BiH br. 45/04, str. 10
103
18.2. Lift monteri

Lift monteri ugrađuju i zamjenjuju liftove u stambenim zgradama, industrijskim pogonima,

radionama i ostalim objektima. Nakon ugradnje, liftove održavaju i, prema potrebi, popravljaju.
Budući da eventualni kvar može imati kobne posledice, redovno nadgledanje i kontrola
konstrukcionih elemenata ugrađenog lifta neophodni su postupci koji se moraju savjesno
obavljati.

U stambenim zgradama većina liftova radi na elektromotorni pogon. Hidraulički liftovi rjeđe
se sreću, a najčešće se koriste za prenos tereta u fabričkim pogonima i radionicama. Hidraulički
pogon je robusniji i ne zahtijeva stalni nadzor kao kablovski električni sistemi. Njihova
instalacija zahtijeva poznavanje hidrauličkih zakona kao i tehničkih principa na kojima se temelji
funkcionisanje hidrauličkih liftova.

Ugradnja i servisiranje električnih kablovskih liftova moguće je uz poznavanje tehničkih

karakteristika električnih motora, koji predstavljaju pogon takvih sistema. Potrebno je razumjeti
načela električnog upravljanja takvim sistemima te tehničke karakteristike električnih elemenata
kojima se upravljanje ostvaruje (električni prekidači, releji, sklopke i osigurači itd.). Neophodno
je i poznavanje osnovnih zakona mehanike i znanje o pogonskim karakteristikama
konstrukcionih elemenata cjelokupnog pogona.

Slika 55. Lift monteri

Budući da se liftovi priključuju na postojeće električne mreže zgrada, monteri moraju

poznavati pravila i standarde pogona i zaštite električnih instalacija u stambenim i drugim
objektima. Prilikom ugradnje novih pogona ili servisiranja starih, tih se pravila moraju dosljedno
pridržavati. Pri instalaciji, lift monteri se služe građevinskim nacrtom objekta u koji se sistem
ugrađuje. Nakon određivanja instalacionih mjesta pojedinih elemenata konstrukcije, postavljaju
se metalne vodilice kabine te zaštitne cjevi električnih provodnika. Ugrađuju se električne
komponente za upravljanje sistemom na svaki sprat objekta te se instalacijom glavne komandne
ploče strujno povezuje sistem u cjelini. Montiraju se vrata lifta i ugrađuje se kabina pogona.
Nakon završetka instalacije sistem se kontroliše i potanko ispituje. Usklađuju se detalji
konstrukcije i cijeli sistem, kako bi se osigurao njegov ispravan rad prema specifikacijama i
prihvaćenim standardima.Održavanje obuhvata obaveznu detaljnu kontrolu cijelog pogona koja
104
uključuje i mehanička i električna ispitivanja. Prema potrebi, zamenjuju se dotrajali dijelovi,
podmazuju ležajevi i ostale tarne površine pogona te se ponovno podešava sistem kako bi se
optimizovao njegov rad.

Slika 56. Lift monteri u voznom oknu21

Lift monteri služe se standardnim elektromehaničarskim alatom te raznim instrumentima za

kontrolu i podešavanje električnih instalacija. Pošto su nove konstrukcije liftova opremljene
elektroničkom opremom i komponentama koje upravljaju radom cijelog postrojenja te njegovim
pojedinim dijelovima, monteri sve će više morati savladati znanja o ugradnji te održavanju
takvih elektroničkih sklopova.

Radni uslovi:

Lift monteri najčešće imaju uobičajeno radno vrijeme, iako je ponekad pri ugradnji i
održavanju važnih pogona potreban i prekovremeni rad. Moraju biti spremni da izađu na teren i
u svako doba dana u slučaju iznenadnog kvara sistema za koji su odgovorni. Nose teške alate,
opremu i instrumente te rade u skučenim prostorima i neudobnim položajima. Budući da rade na
visini, postoji opasnost i od pada ali i od električnog udara. Kako uglavnom rade u zatvorenim
prostorima, najčešće nisu izloženi nepovoljnim atmosferskim uslovima.

Poželjne kvalifikacije i osobine:

Budući da kvar lifta može imati i kobne posljedice, rad sa liftovima je vrlo odgovoran posao
koji zahtjeva savjestan pristup i predantnost u radu. Za lift montere poželjno je da su dobrog
zdravstvenog stanja i bar prosječne tjelesne snage i izdržljivosti. Treba da imaju dobar vid na
blizinu i daljinu. Zbog naglašenog ručnog rada zahtjeva se bar prosječna spretnost prstiju i ruku.
Dobra koordinacija pokreta ruku sa očima je neophodna u radu. Od psiholoških osobina poželjna
je sabranost i preciznost u radu te oprez zbog primjene mjera zaštite na radu. Psihički izrazito
nestabilne osobe i osobe sklone alkoholizmu i drugim ovisnostima nisu pogodne za ovo
zanimanje. Budući da se rad uglavnom odvija na visini, osoba ne smije da pati od straha od
visine, ne smije biti sklona vrtoglavici i nesvestici te ne smije bolovati od epilepsije.

Osposobljavanje i zapošljavanje:

21
http://www.glas-javnosti.rs/clanak/beograd/glas-javnosti-13-03-2010/liftovi-na-tankom-koncu
105
 Osobe koje imaju elektromehaničarsko, elektroinstalatersko ili radno obrazovanje mogu se
obučiti za ovaj posao. Preduzeća koja zapošljavaju lift montere mogu im pružiti dodatnu obuku u
obliku kurseva. Zapošljavaju prije svega u preduzećima i industriji koja se bavi proizvodnjom
liftova. Mogu biti zaposleni i u građevinskim preduzećima, gdje rade na ugradnji liftova u
objekte. Mnogi od njih rade na poslovima održavanja i popravljanja u stambenim i drugim
objektima.

Odgovornosti lift montera:

 određivanje instalacionih mjesta pojedinih elemenata konstrukcije,

 postavljanje metalnih vodilica kabine lifta, te zaštitne cijevi električnih provodnika,

 ugradnja električnih komponenata za upravljanje sistemom na svaki sprat,

 instalacija glavne komandne ploče,

 montaža vrata i kabine pogona,

 kontrola sistema,

 održavanje lifta (zamijena dotrajalih dijelova, podmazivanje ležajeva i ponovno

podešavanje sistema).

Vještine i osobine koje bi trebalo da ima lift monter:

 savjestan pristup i odgovornost u radu,

 dobar vid na blizinu i daljinu,

 spretnost prstiju i ruku,

 preciznost u radu,

 obrazovanje iz oblasti elektromehanike,

 poznavanje tehničkih karakteristika električnih motora,

 poznavanje osnovnih zakona mehanike i znanja o pogonskim karakteristikama

konstrukcionih elemenata,

 poznavanje pravila i standarda zaštite električnih instalacija u stambenim i drugim

objektima.22

18.3. Remont liftova

Remont se vrši u cilju opravke postrojenja, modernizacije ili poboljšanja određenih

karakteristika rada lifta, a predviđeno je da se obavlja svakih 15 do 20 godina. Kod opravke
22
https://poslovi.infostud.com/zanimanje/Lift-monter/160
106
postrojenja koriste se originalni dijelovi, ako se mogu naći ili izvršiti ugradnju novih standardnih
dijelova uz doradu (po potrebi). Modernizaciju postrojenja vrši se u skladu sa Pravilnikom o
tehničkim normativima liftova na električni pogon za vertikalni prevoz lica i tereta. Remontuju
se sve vrste liftova: putničke, teretne, bolničke i maloteretne. Troškovi remonta značajno su
manji od ugradnje novog lifta.

Za kvarove hitne prirode (prskanje cijevi, zagušenje kanalizacije, zaglavljivanje u liftu i dr)
mogu se koristiti usluge Službe dežurnih hitnih intervencija. U Službi rade iskusni majstori svih
profila pod rukovodstvom inženjera i tehničara - dispečera. Služba je opremljena savremenim
alatima, rezervnim delovima i vozilima tako da po primljenom pozivu u najudaljenije dijelove
Grada stiže za najkraće moguće vrijeme.

23
Slika 57. Remont liftova

18.4. Atestiranje liftova

Postupak atestiranja liftova obavlja se tako što se atestiraju svi liftovi domaće proizvodnje
kao i liftovi iz uvoza. Kod obaveznog atestiranja provjerava se tehnička dokumentacija, pregleda
cjelokupno postrojenje lifta i ispituju sljedeće karakteristike: mjerenje odstupanja unutrašnjosti
kabine, unutrašnjosti voznoga okna, prilazi voznome oknu, mašinske prostorije i mnoge druge
radnje propisane pravilnikom.

23
http://www.navidiku.rs/firme/liftovi-beograd/vertikal-lift-remont-liftova
107
Uz zahtjev za atestiranje lifta nadležnoj organizaciji za atestiranje se dostavlja još i:

 naziv i sjedište podnosioca zahtjeva,

 tehnička dokumentacija,

 dokaz o ispitivanju regulatora brzine, hvatačkog uređaja, zabrave vrata voznog okna,
odbojnika, nosećih sredstava i zaštitne prostirke ispred električnih uređaja,

 izjave proizvođača o ispravnosti raznih uređaja u liftu,

 dokaz da je zavarivanje izvršeno u skaldu sa standardima,

 izjavu proizvodača da zidovi, pod i tavanica nisu izrađeni od lakozapaljivog materijala,

 dokaz da lift ispunjaje ostale zahtjeve propisane pravilnokm o obaveznom atestiranju

liftova i dr.

Ako nema nedostataka, odnosno ako nema odstupanja od tehničke dokumentacije, ovlaštena
organizacija pristupa ispitivanju. Za lift za koji se ispitivanjem utvrdi da ispunjava propisane
uvjete nadležna organizacija izdaje atest, uz koji prilaže zapisnik o izvršenom pregledu i izvještaj
o ispitivanju. Atest se pri tome izdaje u 3 primjerka od kojih jedan ide vlasniku lifta, drugi
nadležnoj organizaciji za atestiranje, a treći zadržava organizacija koja je izvršila proces
atestiranja. Ukoliko se postupkom atestiranja utvrdi da neke karakteristike odstupaju od
karakteristika propisanim pravilnikom, nadležna organizacija za atestiranje odbija izdavanje
atesta dok se utvrđeni nedostatci ne otklone.

O otklanjanju nedostataka podnosilac zahtjeva obavještava organizaciju za atestiranje u roku

od 60 dana. Ovlaštena organizacija tada vrši ponovno ispitivanje onih elemenata za koje se u
prvom ispitivanju utvrdilo na nisu u skladu sa propisima kao i onih elemenata čije su
karakteristike mogle biti promjenjene prilikom opravke elemenata čiji kvalitet prilikom
prvobitnog ispitivanja nije zadovoljio. Poslije ponovljenog ispitivanja atest se izdaje samo ako su
ispunjeni propisani uvjeti. Atest važi 10 godina. Atest prestaje važiti ako se promijene
karakteristike kvaliteta atestiranog lifta propisane pravilnikom. O izmjenama podnosilac zahtjeva
je dužan obavijestiti organizaciju za atestiranje radi ponovnog atestiranjna lifta. Lift za koji se
izdaje atest ovlaštena organizacija označava sa atestnom oznakom. Ova oznaka utiskuje se na
samoljepljivu foliju koja se lijepi na vidljivo mjesto u mašinskom prostoru. Atestni znak sadrži
slovnu i brojnu oznaku.

Atestiranje se kontroliše jedanput godišnje na osnovu čega se atest potvrđuje ili povlači. Ovo
testiranje vrši organizacija ovlaštena za obavljanje obaveznog atestiranja koja je izdala atest. Za
atestiranje liftova nadležni državni organ za atestiranje može ovlastiti organizaciju udruženog

108
rada koja koja u pogledu opremljenosti i stručne kvalifikacije kadrova ispunjava sljedećih
uslova:

1) raspolaže odgovarajućom opremom i to:

 mjerač jačine svjetlosti,

 zvukomjer – fonometar,

 mjernom trakom, univerzalnim pomičnim mjerilom i mehaničkim mjerilima,

 dinamometrom za mjerenje sile,

 hronometrom za mjerenje vremena,

 obrtomjerom, za mjerenje broja obrtaja,

 megaometrom, odnosno odnosno mjerilom otpornosti izolacije,

 omommetrom za mjernje otpornosti,

 mjerilom električnog napona i struje,

 voltmetrom.

2) ima radnike za obavezno atestiranje, i to:

 jednog diplomiranog inžinjera mašinstva ili elektrotehnike sa najmanje 5 godina radnog

iskustva na poslovima ispitivanja liftova,

 jednog diplomiranog inžinjera mašinastva ili elektrotehnike sa najmanje 3 godine radnog

iskustva,

 jednog radnika sa srednjom stručnom spremom tehničkog smjera sa najmanje 3 godine

radnog iskustava u poslovima ispitivanja liftova.

Organizacija koja ima ovlasti da vrši atestiranje liftova, obavlja postupak atestiranja u roku
od 7 dana nakon prijema zahtjeva za atestiranje. Da bismo znali kakav kvalitet ima lift koji je
ugrađen u zgradu, potrebno je ispitati liftovsko postrojenje. Ovo ispitivanje sastoji se od :

 popisa usvojenog tipa lifta za zgradu,

 ispitivanja liftovskih elemenata koje je vezano sa kvalitetom izrade i montaže,

 mjerenje liftovskog postrojenja,

 dijagrama,

 zaključaka.

109
18. FIRME KOJE SE BAVE SERVISIRANJEM I ODRŽAVANJEM
LIFTOVA

D.o.o. „JOBING“ je privredno društvo za proizvodnju, građevinarstvo, unutrašnju i vanjsku

trgovinu, posredništvo i usluge, koja je osnovana 1996 god. Primarna djelatnost JOBING
upravitelja je pružanje usluga održavanja stambenih objekata i upravljanja stambenim objektima
u skladu sa Zakonom o održavanju zajedničkih dijelova zgrada i upravljanja zgradama uz
odgovarajuči certifikat izdat od nadležnog kantonalnog organa. Uspješno posluju dugi niz godina
i višegodišnje iskustvo na poslovima upravljanja i održavanja zgrada, zasigurno jamči kvalitetu
usluga.

Održavanje liftovskih postrojenja obuhvata:

 servisiranje i popravku lifta,

 pregled postrojenja,

 kontrolu njegovog rada,

 otklanjanje utvrđenih ili nastalih kvarova,

 zamjenu neispravnih i oštečenih elemenata,

 čišćenje i podmazivanje dijelova lifta

Redovno održavanje se obavlja najmanje jednom mjesečno. Svaki lift mora imati tehnički
pregled najmanje jedanput godišnje. Ukoliko se pregledom i ispitivanjem utvrdi da ne
zadovoljava bitne ispravne i sigurnosne zahtjeve, zapisnik / izvještaj s nedostatcima se dostavlja
ovlaštenom predstavniku, a lift se obavezno stavlja van upotrebe sve dok se utvrđene
neispravnosti ne otklone.24

Sarajevostan d.d. je privredno društvo osnovano prije više od  40 godina, te je, u ovoj
djelatnosti, kompanija sa najvećim iskustvom. Do 2003.god. Sarajevostan d.d. Sarajevo je
poslovalo kao Kantonalno javno stambeno preduzeće. Od 2003.god. Sarajevostan d.d. Sarajevo
je u privatizacijskom procesu, reorganizovan kao dioničko društvo. U ovom procesu,
transformisao se u savremeno organizovanu, dobro opremljenu kompaniju, profilisanu za tržišno
poslovanje, dominantnu u svojoj djelatnosti. Obzirom na resurse kojim raspolaže, organizaciju i
proizvodno iskustvo, Sarajevostan d.d. je vodeći certificirani upravitelj u Kantonu Sarajevo i
Bosni i Hercegovini.

Osnovne djelatnosti Sarajevostan d.d. Sarajevo su: 

 upravljanje i održavanje zajedničkih dijelova zgrada,

110
  inžinjering u stambenoj oblasti,

 tehničke usluge (priprema projekata sanacije, nadzor nad izvodenjem-građevinskih

radova i srodne tehničke usluge).25

Osnovna djelatnost OKI UPRAVITELJ-a jepružanje usluga održavanja stambenih objekata

i upravljanje stambenim objektima u skladu sa Zakonom o održavanju zajedničkih dijelova
zgrada i upravljanju zgradama uz odgovarajući certifikat /odobrenje za rad/ izdat od nadležnog
kantonalnog organa, za obavljanje registrovane djelatnosti. Vrijeme od osnivanja (2003.godina)
do danas iskoristili su da unaprijede svoju organizaciju, učvrste partnerske odnose sa korisnicima
usluga te postignu željeni kvalitet usuge.Koristeći u radu opremu vrhunskog kvaliteta i ulaganjem
u korektan i transparentan odnos prema korisnicima usluga, izrasli su u upravitelja
prepoznatljivog kvaliteta, koji upošljava adekvatno obučeno i osposobljeno osoblje, a 27.000
etažnih vlasnika povjerilo je održavanje zajedničkih dijelova i uređaja u zgradama.

Preko 80% poslova koji spadaju u održavanje zajedničkih dijelova, pokrivaju vlastitim servisima,
što doprinosi bržoj i kvalitetnijoj usluzi. Društvo raspolaže sa savremenim softverom za praćenje
uplata, troškova i vlastiti servis za pružanje usluga etažnim vlasnicima na sedam općina Kantona
Sarajevo. U cilju pružanja što kvalitetnije usluge, Društvo je 2005. godine uvelo sistem
upravljanja kvalitetom, zasnovan na principima i zahtjevima standarda ISO 9001: 2008.

Kolektiv HETIG-a DD Sarajevo iskustva u ovoj vrsti poslova stiče od 1998. godine, U okviru
tehničke službe za liftove društvo "Hetig" d.d. raspolaže profesionalnim kadrom koji vrši:

 pregled postrojenja lifta i kontrolu njegova rada;

 provjeru ispravnosti rada svih sigurnosnih uređaja (kočnice, zahvatnog uređaja,

graničnika, zabrave vrata, odbojnika....);

 provjeru ispravnosti nosive užadi, lanaca i njihovih veza;

 provjeru strujne izolacije, priključaka na gromobransku instalaciju;

 čišćenje i podmazivanje dijelova dizala;

 provjeru ispravnosti rada dizala pri vožnji i pristajanju;                     

 provjeru pogonskih i upravljačkih uređaja lifta.

Redovno održavanje lifta se mora obaviti najmanje jednom mjesečno. Ako se pri pregledu
utvrde neispravnosti koje mogu dovesti do neželjenih posljedica, lift se mora isključiti  dok se
utvrđene neispravnosti ne otklone. Lift kućica mora biti uredna i opremljena PP uređajima. Svaki
lift mora imati tehnički pregled najmanje jednom  godišnje.
25
http://www.sarajevostan.com.ba/
111
Tehnički pregled može vršiti samo društvo
sa posebnim odobrenjem koje izdaje
nadležno Ministarstvo- "Tehnoinspekt"
d.o.o. Ukoliko lift, nakon izvršenog
pregleda, zadovoljava kriterije za nesmetano
korištenje, certificirano društvo izdaje
upotrebnu dozvolu za vertikalni transport za
predmetni lift.26

26
http://www.hetig.co.ba/
112
 Firma Lift Consulting je osnovana 2009.godine. Vodeći kadar ove firme je sa
dugogodišnjim iskustvom i sa titulama "lift-inžinjera". Lift consulting d.o.o ima ugovore za
zastupanje i prodaju lift opreme iz Finske, Grčke i Turske, a u dužem periodu priprema vlastiti
proizvodni program lift opreme. Trenutna prodaja opreme i usluga je po cijeloj BiH, a već su
ostvareni poslovni kontakti prema tržištu Kosova,Albanije.

U ovoj firmi su bez reduktorskog pogona

sa predznakom EKO proizvoda, koji su
odrasli sa pogledom u budućnost. Nude
prodaju "KONE "liftova drugog svjetskog
proizvođača, a također i liftove"
Kleemanna". Ove dvije grupe liftova pružaju
veliku prednost na uštedi električne energije
kao i uštedi budućih servisnih usluga.27

27
http://www.liftconsulting.net/
113
19. SAVREMENI PRAVCI RAZVOJA I SISTEMI ZA UPRAVLJANJE
LIFTOVA

20.1. Savremeni pravci razvoja liftova

Ukoliko se vratimo unazad u historiju, i podsjetimo se kako je prvi lift izgledao, pa sve do
danas, uočljivo je da su postignuta velika tehnološka dostignuća u njegovom usavršavanju.
Unapređenja su postignuta u pogonu, brzini, sigurnosti. Nekad su liftovi bili bučni i nesigurni,
bez sigurnosnih mehanizama. Danas, su to mašine sa nečujnim motorima, velikih brzina
kretanja, sa dosta sigurnosnih sistema.

Oni danas predstavljaju nezaobilazne mašine kako za prevoz ljudi, tako i za prevoz tereta.
Savremene zgrade se ne mogu zamisliti bez njih, koji postaju sve više neophodni. Iz toga
proizilazi i potreba za njihovim usavršavanjem još više. U ovom trenutku, primjenjuju se
najnovije tehnologije u pogledu računara i komunikacija na sve aspekte globalnih servisa.
Takođe se nastavlja i modernizacija postojećih instalacija najnovijom dostupnom tehnologijom.
Programi održavanja, koriste sve prednosti inovacija u izvještajima podataka, otklanjanju
kvarova i pregledu opreme.

Broj putničkih kao i teretnih liftova, kako u inostranstvu tako i u našoj zemlji, ostvaruje
neprekidan porast. Neprekidno povećanje odnosi se na sve vrste liftova, kako u stambenim i
administrativno-poslovnim zgradama, tako i u privrednim objektima. Zbog toga su stalno
prisutne tendencije u pravcu razvoja novih tehničkih rešenja koja izražavaju zahtjeve izbirljivog
tržišta kao i naučno-tehnička dostignuća različitih grana industrije.28

Usavršavaju se organizacioni oblici i tehnička sredstva u okviru službi održavanja i

eksploatacije liftova. Velika pažnja se posvećuje pitanju povećanja kvaliteta obavljenih radova
montaže liftova u cjelini, kao i opreme postrojenja liftova.

Oštra konkurencija na inostranom i domaćem tržištu doprinijela je širenju spektra zahtijeva

naručilaca postrojenja liftova, što posebno stimuliše pronalazače i istraživače ka ostvarivanju
najkvalitetnijih tehničkih rješenja.

Osnovni pravci razvoja moderne liftogradnje mogu se usmjeriti ka:

 primjeni novih konstrukcionih materijala, uključujući i nama poznate materijale;

 ostvarivanju poboljšanih sigurnosnih uređaja, kojima se obezbjeđuje bolja zaštita

primjene liftova;

 poboljšanju konstrukcija svih sistema opreme liftova i cilju smanjenja nivoa buke i
vibracija, kako u građevinskom objektu, tako i u kabini lifta;

 kompleksnom rješavanju problema unutrašnjeg transporta u zgradama, na osnovu

kombinovane primjene više liftova, kao i podizača sa više kabina, eskalatora i putničkih
pokretnih transportera za horizontalni transport putnika i tereta;

28
Slobodan B. Tošić, “Liftovi“ , Beograd 2004, str. 215
114
  primjeni usavršenih sistema upravljanja na osnovu dostignuća elektronike i
mikroprocesorske tehnike u industrijskoj proizvodnji;

 proširenju sfere primjene spolja ugrađenih liftova, prislonjenih uz fasade zgrada ili u
udubljenjima spoljnih nosećih zidova zgrada, kako stambenih, tako i poslovnih objekata;

 širenju primjene metoda unifikacije i standardizacije, sve u cilju povećanja kvaliteta

izrade, smanjenja cijene koštanja liftova u masovnoj proizvodnji, kao i eksploatacionih
troškova održavanja. Modernizuje se proizvodnja opreme i dijelova liftova;

 povećanju gabaritnih mjera primijenjenih liftova na hidraulični pogon sa uljem i

hidrauličnim cilindrom, povećanjem prenosnog odnosa mehanizma za dizanje preko
užadi i sistema koturova, i to na liftovima koji se ugrađuju u zgrade niske i srednje
spratnosti;

 poboljšanju tehnologije izrade opreme liftova na osnovu robotizacije proizvodnih

procesa;

 povećanju efektivnosti i podizanju kvaliteta montaže opreme liftova usavršavanjem

tehnologije i mehanizacije procesa, koji zahtijevaju dugotrajnije procese rada;

 usavršavanju metoda projektovanja liftova na osnovu primjene paketa savremenih

računarskih softverskih programa;

 podizanju nivoa efektivnosti sistema tehničkog opsluživanja liftova primjenom

savremenih metoda kompleksne obrade informacionog sistema i upravljanja, u skladu sa
uvođenjem mikroprocesorskog sistema samodijagnosticiranja opreme i uređaja
postrojenja lifta;

 usavršavanju konstrukcija i dizajna kabine i opreme različitih tipova liftova: panorama

liftova, plato liftova, uzimajući u obzir i faktor stabilnosti;

 poboljšanju sistema pogona i proširenju oblasti primjene pogona naizmjenične struje sa

amplitudno-frekventnim upravljanjem.

20.2. Sistemi za upravljanje liftova

20.2.1. EMS sistem

EMS (Elevator Management System) omogućava napredno upravljanje liftovima, njihovim

performansama, obrascima, sigurnošću i uslovima rada pojedinih grupa liftova. EMS omogućuje
centralni nadzor, upravljanje i analizu postrojenja lifta. 29 Na jednom monitoru prikazuju se stanja
pogona i odvijanje prometa liftom. EMS također omogućuje centralni zahvat za upravljanje i
analizu procesa prometa za optimiranje funkcija lifta. EMS sistem kombinira jednostavn pristup i

29
http://www.otis.com/site/ba/Pages/EMSPanoramaSustavZaUpravljanje.aspx?menuID=4

115
osigurava dinamičan grafički prikaz rada lifta. Omogućen je pristup korisnicima sa bilo kojeg
računara sa web preglednika.

Prednost za korisnike:

 više sigurnosti stalnim nadzorom funkcija lifta,

 povećanje raspoloživosti ranim prepoznavanjem nepravilnosti za preventivno održavanje,

 skraćenje vremena zastoja brzim lokaliziranjem nepravilnosti,

 opsežna transparentnost procesa prometa u zgradi statističkim obuhvatom i analizom

pogona lifta,

 optimiranje usluga putnicima i prijevoz ručnim ili vremenski upravljanim

prilagođavanjem aktuelnim prometnim podacima,

 aktualne informacije o pouzdanosti postrojenja protokoliranjem događaja i smetnji.

Na EMS displeju prikazuju se liftovi, pokretne stepenice i pokretne trake u sistemu. Svaka od
ovih grupa lahko se može naći na ekranu, te njihov pravac, položaj, kao i način rada svake
jedinice. Da bi se vidjela bilo koja grupa u više detalja, potrebno je kliknuti mišem na displeju,
kako bi se prebacili na određenu grupu.

Slika 88. EMS displej

EMS softver nudi izuzetno kvalitetno i jednostavno čitanje grafika i detaljnih izvještaja u
realnom vremenu, te animacije i interaktivnost sa korisnicima. U EMS sistemu prati se oprema i
kontrolu svih liftova u zgradi. Osoblje, uz odgovarajuće sigurnosne provjere, mogu ući u razne

116
komandne sisteme, koji uključuju: osiguravanje spratova, ulaze u liftove i automatske pozive i
poseban sistem dispečerskog prikaza.

Ovaj program je bogat različitim funkcijama, omogućuje pristup i kontrolu nad svim podacima
i u svakom trenutku se mogu posmatrati liftovi ili elevatori. Informacije i podaci se mogu
pregledati u različitim formatima od grafičkih do tabelarnih prikaza.

Slika 59. Formati prikazivanja podatatak

117
20.2.2. REM sistem

REM je preventivni sistem dijagnosticiranja i komunikacija s instaliranim elementima u

strojarnici lifta i, za neke instalacije, na krovu kabine i u voznom oknu. Spojen je na Otisline
preko modema i telefonske linije. REM prikuplja, zapisuje i analizira ponašanje lifta i
sigurnosne podatke 24 sata dnevno, 365 dana godišnje i prenosi te informacije na Otisline.
Kad REM otkrije problem, ispostavlja servisni poziv na Otisline. Predstavnik Otisline-a
dodjeljuje servisnog tehničara koji prima potpunu dijagnozu od REM-a. Tehničar dolazi na
zgradu s alatom i dijelovima, pripremljenim za brzo rješenje problema.
REM osigurava 24-satnu glasovnu vezu od kabine dizala, što je propisani zahtjev u mnogim
zemljama. Vlasnik zgrade može uvesti vezu između Otisline-a i neke druge lokacije. 30

Primarne funkcije REM-a:

 otkrivanje zatvorenih putnika,

 prikupljanje podataka o ponašanju lifta,

 saopštavanje podataka o ponašanju lifta Otisline-u,

 dijagnoza ponašanja,

 osiguranje informacija za izvještaje kupcu o ponašanju sistema lifta,

 uvođenje glasovne veze od kabine lifta na Otisline ili na drugu lokaciju s posadom.

20.2.3. Lift softver

LIFTS softver za nadzor liftova je dodatni PC alat programiran da prikazuje i obrađuje

kontrolor podataka E-tipa. Konekcija sa kontrolorom E-tipa moguća je putem serijske linije
(RS232), modema ili interneta. Lift softverski paket uključuje sledeće module:

 praćenje statusa lifta uživo,

 parametar konfiguracije i praćenja lifta,

 događaja i grešaka u praćenju,

 tabele i grafikoni sa statistikom diskova,

 generiranje izvještaja.

30
http://www.otis.com/site/ba/Pages/REMNadziranjeDizala.aspx

118
Da bi se ovaj program mogao primjenjivati potrebno je prvo izvršiti instalaciju, kako je
prikazano na slici 60.

Slika 60. Instalacija programa lift softver

Na početku korištenja ovog programa potrebno se prijaviti, tj. upisati korisničko ime i pasvord
prikazano na slici 61.

Slika 61. Prijava u program lift softver

119
Administor može dodavati, uređivati ili brisati korisnike koristeći tipke na desnoj strani kao
što se može vidjeti na slici 62.

Slika 62. Uređivanje programa lift softver

Na narednoj slici prikazana je veza između PC računara i lift kontrolora. Najviše može biti
povezano osam lift kontrolora u isto vrijeme.

Slika 63. Veza PC računara i lift kontrolora

120
 U ovom izborniku prikazuje se status i aktivni pozivi svakog lifta. Ako komunikacija sa
lift kontrolorom ne radi kompletan lift ima crvene granice, a istovremeno se ovaj status
prikazuje i na dnu ekrana.

Slika 9 Status svakog lifta31

Žute sretlice prikazuju poziv pristajanja lifta na pojedine nivoe, a automatski pozivi su
žute linije unutar okvira. Crveno je kad lift ne radi.

Parametri se mogu mijenjati uz odgovarajući nivo pristupa korisnika. Nove vrijednosti se

prenose na kontrolor pritiskom tastera “Potvrdi¨. Ako su neke vrijednosti izvan granica,
prikazuje se upozorenje i nove vrijednosti se ne prenose.

31
http://www.sec.si/rs/lifts-softver-za-nadzor-liftova

121
 Slika 65. Vrijednost parametara

Na ovoj stranici prikazane su trenutne operacije lifta.

Slika 66.Operacije lifta

122
Na narednoj slici prikazane su informacije o historiji grešaka. Različitim platformama se
može pristupiti pritiskom tipke sa njihovim imenima.

Slika 67.Historije grešaka32

Nadzor

Vizualizacija u realnom vremenu umreženih liftovskih sistema na različitim nivoima prikaza.

Daljinsko upravljanje

Određivanje mjesta poziva čime se pokreću specijalne funkcije i postavljaju parametri.

Dijagnosticiranje

Prikazivanje i arhiviranje lista grešaka, snimanje i grafički prikaz svih internih kontrolnih
procesa.

Statistika

Stvaranje numeričkih i grafičkih dugoročnih statistika o pozivima, vožnjama i greškama.

Transfer fajlova
32
http://www.sec.si/rs/lifts-softver-za-nadzor-liftova

123
Transmisija fajlova između glavnog PC računara i liftovskog kontrolnog sistema, npr.
nadograđivanje softvera ili arhiviranje parametara.

Snimanje

Snimanje i arhiviranje podataka u realnom vremenu kao što su putanje vožnja, spratne
pozicije ili pozicije kabine.33

33
http://www.sec.si/rs/lifts-softver-za-nadzor-liftova

124