1.

MINERALI
Postoji dvadesetak razliĉitih minerala koji ulaze u sastav našeg organizma. Najveći izvor: namirnice
biljnog porijekla.Najvažniji su:
1) Kalcijum: najobilniji mineral u ljudskom organizmu, njegove soli obrazuju supstancu koja utiĉe
na ĉvrstinu kostiju i zuba. Tijelo odraslog ĉovjeka sadrži 1-1,5 kg kalcija a 99% od toga se nalazi u
kostima, a 1% u krvi i ostalim dijelovima organizma. Nedostatak kalcijuma: grĉenje mišića
(spazam), poremećaji srĉanog ritma, nervna razdražljivost, gubitak ĉvrstoće kostiju, osteoporoza,
osteomalacija, bolovi u zglobovima, ispadanje zuba. Izvor: orasi, žitarice, mahunarke, voće,
povrćemlijeko i mlijeĉni proizvodi.
2) Fosfor: Skoro sav fosfor u našem organizmu nalazi se u kostima i zubima udružen sa
kalcijumom. Izvor: Namirnice biljnog i životinjskog porijekla. Problem je prevelik unos fosfora u
odnosu na kalcij, jer pretjerana koliĉina fosfora spreĉava iskorištavanje kalcija (veoma ĉesta pojava
osteoporoze kod žena koje mnogo troše meso).
3) Željezo (ferum): Organizam odraslog ĉovjeka sadrži 3-4 g željeza, veći dio se nalazi u krvi i
ulazi u sastav hemoglobina. U organizmu je udružen sa proteinima posebno sa feritinom.
Manjak željeza: sideropeniĉna anemija (najĉešće usljed nedovoljnog unosa željeza hranom).
Vitamin C povećava apsorpciju željeza. Izvor: Namirnice biljnog i životinjskog porijekla. Potrebe
za željezom rastu u sluĉaju: Mjeseĉnog krvarenja kod žena, za vrijeme trudnoće, za vrijeme
adolescentnog doba,kod svakog nenormalnog krvarenja.
4) Jod: Važan mineral za pravilan rast i razvoj. Potreban organizmu za sintezu hormona štitne
žlijezde. Nedostatak ovih hormona kod djece može dovesti do mentalne retardacije, dok kod
odraslih osoba dovodi do gušavosti. Izvor: Voće i povrće, morska ili jodirana so.
5) Magnezij: Zajedno sa kalcijumom i fosforom dio naših kostiju. Djeluje kao katalizator u nogim
reakcijama našeg organizma, ima važnu ulogu u nervnom sistemu. Nedostatak magnezija: opšti
umor i osjećaj malaksalosti, grĉenje mišića, drhtanje oĉnih kapaka ili drugih mišića, grĉevi u
drugim organima (bolovi u želucu, upala debelog crijeva, bolovi u materici za vrijeme ciklusa,
osjećaj pritiska u grudima i lupanje srca). Izvor: Orašasti plodovi, žitarice, mahunarke.
Mineral Kemijski Zastupljenost u namirnicama
znak
Natrij Na  Kuhinjska sol, sušeno usoljeno meso, soljena slanina,
ribe, svježi sir, kelj, špinat, jaja, govedina i mlijeko
Kalij K  Rajčica, špinat, sardine, krumpir, kelj, grašk, riža,
govedina, slanina, mlijeko, pšenično brašno,
marelicama, jabukama, bananama, instant kavi itd.
Kalcij Ca  Mlijeko, sir, janjetina, ribama, jajima, kelju, suhom
grašku, grahu, leći, narančama, marelicama,šljivama,
bademima, pojedinim pitkim izvorima vode
Fosfor P  Ribe, mlijeko, sir, bademi, leća, grah, jaja, meso,
mlijeko, maslac, itd.
Željezo Fe  Jetra, srce, krvavo meso, bubreg, govedina, školjke, jaja-
žumanjak, zeleno povrće, grah, grašak, suhe šljive
Bakar Cu  Iznutrice, školjke, meso peradi, zelena paprika, koraba,
grašak, šljive, orasi, grožđice, masline
Jod I  Jodirana kuhinjska sol i morska sol, morske ribe,
školjke, povrće, mlijeko i proizvodi iz žitarica
Fluor F  Dodaje se vodi za piće, crni čaj i morska riba
Cink Zn  Školjke (ostrige), meso, mliječni proizvodi, jaja i zob.
Selen Se  Meso, ribe, školjke, povrće, proizvodi od cjelovitog zrna
Kobalt Co  Žitarice i povrće

1
 2. VRSTE UNOSENJA HRANE
1. Enteralni oblik prehrane
Mnogi enteralni pripravci trenutno obezbjeduju masu kalorija iz karbohidrata i masti, koje
balansiraju proteini. Obogaćeni su esencijalnim vitamininima i mineralima i razliĉitim
aminokiselinama dugoga lanca. Većina pripravaka za enteralnu ishranu obezbjeĊuje 1 kaloriju na
ccm volumena, dok visoko kaloriĉni/visoko azotne mješavine obezbjeduju 2 kalorije na ccm. Danas
kada govorimo o ishrani bolesnika upotrebljavamo izraz nutritivna terapija. Ranija istraživanja
nadomjestaka ishrani su imala za glavni cilj obezbijediti dovoljno kalorija za povećane metaboliĉke
potrebe i uspostavljnaje balansa azota. To je bilo teško postići zbog zahtjeva za velikim
volumenom. Prije upotrebe nazoduodenalnih ili nazojejunalnih sondi za ishranu, bilo je teško
obezbijediti adekvatnu koliĉinu kalorija enteralnim putem danima i heftama nakon povrede. Balans
azota je gotovo bilo nemoguće postići bez obzira na put administriranja, osobito kod pacijenata sa
uznapredovalim kataboliĉkim procesima. Stoga su postepeno razvijane mješavine, bogate azotnim,
visokokalorijskim, te mastima obogaćenim tvarima. Na raspolaganju su gotovi pripravci za
enteralnu ishranu, te rastvori za totalnu parenteralnu ishranu (TPI).
2. Ishrana putem nazogastriĉne sonde
Enteralna prehrana putem sonde je indicirana u bolesnika s funkcionalnim probavnim sustavom koji
ne mogu uzeti dovoljnu koliĉinu hranjivih tvari na usta, jer im je potrebna intenzivna
bjelanĉevinska i kalorijska potpora, ili se ne mogu ili ne žele hraniti na usta. Enteralna prehrana, za
razliku od parenteralne, pomaže u oĉuvanju graĊe i funkcije probavnog sustava; takoĊer je i
jeftinija te vjerojatno izaziva manje komplikacija. Specifiĉne indikacije su dugotrajna anoreksija,
teška bjelanĉevinsko–energetsku malnutricija, koma ili smanjena razina svijesti, zatajenje jetre,
nemogućnost uzimanja hrane na usta zbog traume glave i vrata ili neuroloških bolesti i teških
bolesti (npr. opeklina) koje izazivaju metaboliĉki stres. Ostale indikacije mogu biti priprema crijeva
za kirurški zahvat u teško bolesnih ili jako pothranjenih bolesnika, zatvaranje enterokutanih fistula i
prilagodba tankog crijeva nakon opsežne resekcije ili kod poremećaja koji mogu uzrokovati
malapsorpciju (npr. Crohnove bolesti).

3. Parenteralni naĉin ishrane

Parenteralna ishrana je intravenska administracija hranljivih materija koja je indikovana kada
bolesnici ne mogu da se hrane per os,preko nazogastriĉne sonde ili jejunostome,tj.kada se nalaze u
stanju intestinalne insuficijencije(redukcija funkcionalne mase crijeva ispod koliĉine neophodne za
adekvatnu digestiju i apsorpciju hranljivih sastojaka).Indikovana je kad je ispunjen jedan od tri
uslova:bolesnik ne može(npr.disfagija kod tumora jednjaka),ne želi(npr.anorexia nervosa) ili mu je
zabranjeno(fistule GIT-a) da jede.Put intravenske ishrane može biti periferna vena(najĉešće vene na
rukama) ili centralna vena(gornja ili donja šuplja vena).

3. VITAMINI
Su organske tvari koje su našem organizmu potrebne u malim koliĉinama, ali ih on ne može sam
sebi stvoriti. Stoga ih moramo unijeti hranom. Najvažniji su:

1) Vitamin A (Akseroftol)- pripada skupini liposolubilnih vitamina

-Glavna uloga: stvaranje pigmenta vida u retini i održavanje ćelija koje prekrivaju kožu, oĉi, usta.
Važan je i za održavanje imunog sistema, pravilnu diferencijaciju epitelnog tkiva dišnog,
urogenitalnog i probavnog trakta. Ima i antioksidativno djelovanje.

2
-U svojoj aktivnoj formi (RETINOL) nalazi se u hrani životinjskog porijekla: jetra, jaja, mlijeĉni
proizvodi
-Nedostatak vitamina A: kokošije ili noćno sljepilo
-Prekomjerna koncentracija je toksiĉna: umor, nervoza, kostobolja, glavobolja, nesvjestica
-Dnevne potrebe: 3500-5000 i.j

Vitamin B1- Tiamin

Nalazi se u voću, žitaricama, sušeni pekarski kvasac, jaja, jetra, meso, mlijeko.Nedostatak vit amina
B dovodi od nastanka bolesti beri-beri (danas rijetka). Dnevne potrebe: 1-2 g.
Glavne uloge: uloga u sagorijevanju ugljenih hidrata, održavanje normalnog tonusa želuĉano
crijevne muskulature, povoljan uticaj na rast i razvoj, povoljan uticaj na apetit, varenje, na rad
srĉanog mišića, povećava otpornost prema infekcijama. Osnovni je faktor u funkciji nervnog
sistema (nedostatak: razdražljivost, nerva neuravnoteženost). Kuhanjem se uništava.
3) Vitamin B2- Riboflavin
Pomaže rast, služi kao katalizator u hemijskim reakcijama za iskorištavanje ugljikohidrata i
proteina. Njegov nedostatak uzrokuje: usporen rast, propadanje kože i retine ( slabljenje vida).
Izvor: sve biljke, posebno orasi, žitarice, ima ga i u ribi, jajima, mlijeku, siru, mesu.Dnevne potrebe:
2-3 mg.
Vitamin B6- Piridoksin
Reguliše metabolizam proteina, posebno u nervnim tkivima, jetri i koži, uĉestvuje i u stvaranju
eritrocita. Nedostatak: umor, nervoza, anemija, kožna oboljenja. Izvor:žitarice, voće, povrće.
Dnevne potrebe: 1,5-2 mg.
Vitamin B12- Kobalamin
Jedini vitamin koji sadrži kobalt. Zajedno sa folnom kiselinom, neophodan je za stvaranje eritrocita
i funkciju nervnog sistema. Nedostatak: perniciozna anemija, degeneracija nervnih vlakana kiĉmene
moždine. Izvor: Namirnice životinjskog porijekla, dok ga namirnice biljnog porijekla sadrže samo u
tragovima. Dnevne potrbe: 1 mikrogram.
6) Vitamin C
Pospješuje apsorpciju željeza iz hrane, tvorbu kolagena. Izvor: većina voća i povrća, posebno kivi i
nar. Snažan antioksidans. Nedostatak: skorbut: slabljenje organizma, slabost prema infekcijama,
krvarenje desni i kože. Dnevne potrebe: 50-100 mg, u bolesnim stanjima i do 1000 mg pa i više.
Vitamin D- kalciferol
Posebno važan za iskorištavanje kalcija u organizmu. Reguliše metabolizam kalcija i fosfora-
stvaranje kosti i zuba. Izvor: riblje ulje, jaja, mlijeko. Stvara se u organizmu prilikom izlaganja kože
sunĉevom svjetlu. Nedostatak kod male djece: rahitis i tetanija; kod odraslih: osteomalacija i
osteoporoza. Predoziranje: nedostatak apetita, povraćanje, zatvor, pospanost, jaka žeĊ. Dnevna
potreba: djeca: 800 i.j; odrasli: 300-600 i.j.
8) Vitamin E- Tokoferol
Zajedno sa vitaminom A, D, i K spada u skupinu vitamina rastvorljivih u mastima. Ĉešće zastupljen
u namirnicama biljnog porijekla. Uloge: štiti ćelije od starenja svojim antioksidativnim
djelovanjem, štiti od raka, uĉestvuje u stavranju reproduktivnih ćelija, poboljšava funkc nervnog
sistema, hipofize. Dnevne potrebe: 20-30 mg.
Vitamin K- Filohinon
Utiĉe na sintezu proteina za koagulaciju krvi- spreĉava krvarenje. Nedostatak: Samo u najtežim
sluĉajevima bolesti digestivnog trakta ili kod prerano roĊenih beba. Dva izvora: 1) crijevne
bakterija; 2) namirnice- repa, kupus. Dnevne potrebe: 100 mikrograma.

4 .ENERGETSKI UTROŠAK U ORGANIZMU

Energija se iz hrane dobija metabolizmom masti, ugljikohidrata i bjelanĉevina, a iskazuje se
kilodžulima (kJ) ili kilokalorijama (kcal).
3
-1kJ= 0,2388 kcal
-1kcal= 4,184 kJ

Kalorije su jedinice kojima se mjeri energetska vrijednost hrane. Energija koju unosimo putem
hrane troši se na tri razliĉita naĉina:
-1) bazalni metabolizam

-2) fiziĉka aktivnost

-3) Dodatna energija za probavu hrane u toku dana

Tjelesna masa ovisi o unosu i potrošnji kalorija:

-Unesene kalorije > potrošene kalorije = povećanje tjelesne mase

-Unesene kalorije = potrošene kalorije = optimalna tjelesna masa

-Unesene kalorije < potrošene kalorije = smanjenje tjelesne mase

Aktivnost po intenzitetu dijelimo na nisku, umjerenu i visoku:

-Niska aktivnost: pješaĉenje, sobni bicikl, lagani sport, joga (potrošnja do 4 kcal u min)

-Umjerena aktivnost: brzo hodanje, intenzivni kućanski poslovi, lakši aerobik ( potrošnja 4-7
kcal/min)

-Visoka aktivnost: trĉanje, planinarenje, plivanje, nogomet (>7kcal/min)

Bazalni metabolizam predstavlja energiju neophodnu za odvijanje svih životnih funkcija organizma
u stanju potpunog mirovanja . Energija potrebna za bazalni metabolizam predstavlja najveći deo
potrebne energije u toku dana (oko 60%). Vrednost bazalnog metabolizma zavisi od pola, životnog
doba, telesne mase, zdravstvenog stanja organizma čoveka itd.
Kako okvirno izračunati bazalni metabolizam?
Formula je vrlo jednostavna:
BM = telesna težina(kg) x 20 kcal
Fizička aktivnost je jedan od najvažnijih koraka u poboljšanju zdravlja. Nepravilan način ishrane i
manjak fizičke aktivnosti su glavni faktori rizika za nastanak hroničnih bolesti. Redovna umerena
fizička aktivnost smanjuje rizik od nastanka srčanih bolesti, moždanog udara, osteoporoze,
dijabetesa, depresije, gojaznosti… Regulacija telesne težine i održavanje postignutih rezultata na
duge staze se mnogo lakše postižu uz redovnu fizičku aktivnost. Ako želimo da održimo telesnu
težinu, unos i potrošnja energije moraju da budu u ravnoteži. Fizička aktivnost povećava volumen
mišića, povećava bazalni metabolizam, povećava energetsku potrošnju. Posle treninga je čak do 72
sata povećana potrošnja energije nego pre treninga.
 Probava i apsorpcija hrane zahtijeva dodatnu količinu energije, koju nazivamo specifična
dinamička aktivnost hrane.

5. ISHRANA KOD ZLOĆUDNIH TUMORA

4
Ishrana je važan deo onkološkog lečenja. Pravilan izbor načina ishrane u periodu pre, tokom  i po
završetku lečenja može Vam omogućiti da se osećate bolje i da bolje podnesete često dugotrajno
lečenje. Pored toga, sve je veći broj istraživanja koja pokazuju da način ishrane tokom i nakon
lečenja ima uticaj i na uspešnost lečenja i ponovnu pojavu bolesti.
Onkološki bolesnici mogu imati vecu potrebu za dodatnim kalorijama i proteinima, zato je potrebno
u ishranu ukljuciti vise mlijeka, sira i jaja.
Ukoliko je problem sa gutanjem i zvakanjem, ukljuciti vise tecne hrane i soseva.
Pravilna prehrana ima veliko značenje kod onkoloških bolesnika, jer se njezinom primjenom
pospješuje bolesnikova kvaliteta života, funkcioniranje te opće stanje. Ti isti bolesnici imaju velike
poteškoće s prehranom, na što utječu osnovna bolest, terapijski postupci i umor. To za posljedicu
ima slabije podnošenje terapije, dužu hospitalizaciju, imunološku slabost i slično. Najčešći problemi
kod onkoloških bolesnika vezani uz prehranu jesu anoreksija, promjene okusa, mučnina i
povraćanje, stomatitis, ezofagitis.
Glavni cilj je unijeti dovoljno kalorija za održavanje tjelesne težine i snage te dovoljno bjelančevina
za jačanje obrambenih sposobnosti tijela i obnavljanje oštećenog tkiva. Temeljno načelo kod
prehrane za vrijeme kemoterapije i radioterapije jest da se ne uzima ona hrana koja nadražuje
oštećene organe probavnog sustava. Predlaže se da se bolesnici uzimaju manje obroke više puta na
dan i jedu sporo. Obroci bi trebali biti pripremljeni od blagog povrća (mrkva, špinat, tikvice,
brokula), voća, riže i žitarica cjelovitog zrnja, mlijeka i mliječnih proizvoda a u pripremi hrane
koristiti masnoće niskog tališta (maslac, biljna ulja). Treba uzimati često tekućinu u obliku biljnih
čajeva i prirodne, negazirane vode, najbolje između obroka, sat vremena prije ili poslije jela. Prije
kemoterapije treba uzeti lagani obrok, a ako mučnina nastupa već tijekom kemoterapije, izbjegavati
hranu nekoliko sati prije terapije
6.MASTI
Prema biohemijskom sastavu dijelimo ih na:
1) obiĉne masti- esteri masnih kiselina i glicerola
2) fosfolipidi- složeni lipidi (lecitin)
3) glikolipidi- složeni lipidi (galaktozidi, cerebrozidi)
-Obiĉne masti- najveći izvor energije za organizam
-Masti su esteri glicerola i masnih kiselina
-Zasićene masne kiseline: palmitinska, stearinska i buterna
-Nezasićene masne kiseline: linolna, linoleinska i arahidonska ( zdravije!)
-Unos većih koliĉina masti- deponovanje u vidu masnog tkiva
-Masti obezbjeĊuju rast i obnovu ćelije
-Nezasićne (esencijalne) masne kiseline- znaĉajne za regulaciju metabolizma holesterola

Holesterol se može stvarati u organizmu i unositi putem hrane

-Najviše ga ima u mozgu, nadbubregu i žumancetu jajeta
-Lipopreoteni- nastaju vezanjem holesterola i masnih kiselina za proteine
-LDL (loši holesterol) – ateroskleroza i HDL (dobri holesterol)
-Zasićene masne kiseline su odgovorne za povećanje holesterola u krvi !
-Izvor nezasićenih masnih kiselina: Suncokretovo, susamovo, sojino i kukuruzno ulje, koštunjavo
voće i sjemenke
-Izvor zasićenih masnih kiselina: Crveno meso, puter, mlijeko, sir i dr mlijeĉni proizvodi
-1g masti= 37 kJ (9kCal)
Uloga masti u organizmu:
-Energetska rezerva
-Gradivne materije (ulaze u sastav ćelijske membrane)
-održavaju integritet kože
-ObezbjeĊuju zaštitu od hladnoće, traume i zraĉenja
5
Uloga u imunitetu (lipoproteini)
-Uloga u koagulaciji krvi
-Poboljšavaju ukus hrane i daju osjećaj sitosti

7.BAZALNI METABOLIZAM
Bazalni metabolizam predstavlja energiju neophodnu za odvijanje svih životnih funkcija organizma
u stanju potpunog mirovanja . Energija potrebna za bazalni metabolizam predstavlja najveći deo
potrebne energije u toku dana (oko 60%). Vrednost bazalnog metabolizma zavisi od pola, životnog
doba, telesne mase, zdravstvenog stanja organizma čoveka itd.
Kako okvirno izračunati bazalni metabolizam?
Formula je vrlo jednostavna:
BM = telesna težina(kg) x 20 kcal

8.ISHRANA KOD SRČANIH BOLESNIKA

Najvažnije u ovoj dijeti je da se ograniči unos masnoća, posebno zasićenih (masno meso, masni
mlečni proizvodi, hrana pržena na ulju), koje povećavaju holesterol i rizik od srčanog ili moždanog
udara. Preporučuje se 25 odsto dnevnog unosa kalorija iz masnoća, manje od sedam odsto dnevnog
unosa kalorija iz zasićenih masti, i ne više od 200 miligrama holesterola na dan (koliko ima u
otprilike 60 grama sira).
Zasićene masnoće u ishrani mogu se smanjiti ograničavanjem količine mesa i masnih mlečnih
proizvoda. Birajte nemasne varijante tih namirnica. Zamenite većinu životinjskih masti sa
nezasićenim masnoćama, najbolje mononezasićenim uljima kao što su maslinovo, laneno ili kikiriki
ulje.

TLC dijeta uključuje mnogo ugljenih hidrata, povrća, voća, niskokaloričnih i nemasnih mlečnih
proizvoda, ribe, ćuretine i piletine (bez kožice).

Autori TLC dijete tvrde da pridržavanjem ovakvog načina ishrane za šest nedelja može da se snizi
nivo lošeg (LDL) holesterola za 8 do 10 odsto. Takođe, ovom dijetom gubi se od jednog do dva
kilograma nedeljno, što je u stvari i najzdravija metoda mršavljenja.
- Nemasno crveno meso, piletina, ćuretina, riba, mahunarke: ne više od 150 grama na dan
- Jaja: ne više od dva žumanca nedeljno
- Nemasno mleko i mlečni proizvodi: dva do tri puta na dan (šoljica mleka ili jogurta sa malo
masnoća; 30 gr posnog svežeg kravljeg sira ili nemasnog običnog sira)
- Voće: dva do četiri puta na dan (1 komad voća, jabuka, pomorandža, banana, ili pola šoljice voća
iz konzerve, ili jedna šoljica bobičastog voća, lubenice, ili 3/4 šoljice voćnog soka)
- Povrće: tri do pet puta na dan (jedna i po šoljica sirovog zelenog povrća; 1 šoljica kuvanog ili
svežeg povrća; 3/4 šoljice nemasne supe od povrća)
- Integralni hleb, žitarice, testenina, pirinač: 6 - 9 puta dnevno (1 tanka kriška hleba; 1/2 peciva ili
celo ako je malo; 30 gr žitarica; 1/2 šoljice kuvane testenine, pirinča ili drugih žitarica; 1/2 šoljice
kuvanog krompira)
- Masnoće i ulje: 6 - 8 puta na dan (1 kašičica maslinovog ili kikiriki ulja; 1 kašičica kukuruznog,
sojinog ili suncokretovog ulja); dve supene kašike orašastog voća ili semenki, 1 kašičica nemasnog
majoneza
- Slatkiši i kolači: Samo ako imaju manje masnoća i šećera
6
Svježi začini
Oni su zdrava zamjena za sol, a sol sadrži 2.400 miligrama natrija u samo jednoj kavenoj žličici. To
je veća količina natrija nego što biste smeli unesti u organizam tokom čitavog dana, ako želite
voditi računa o svom krvnom tlaku. Dakle - jasno je zašto su svježi prirodni začini mnogo bolja
opcija.

Svjež isjeckani luk i ruzmarin odlično se slažu uz krumpir, peršin se slaže uz juhu ili uz jaja, žalfija
ide odlično uz meso, majčina dušica se može dodati u kokice. Ovi prirodni začini također su bogati
antioksidantima, tako da dodatno štite vaše srce od potencijalnih srčanih bolesti. Ako se ne možete
lišiti soli, bolje je da koristite morsku sol, a možete je i miješati (i tako ublažiti) sa drugim začinima.
Preporučljivi su i makrobiotički začini koji su veoma ukusni i dodaju slanoću - šoju i tamari. Oni se
mogu stavljati u salate, ili dodavati u kuhana jela, pred kraj kuhanja.
Niskokalorični i nemasni jogurt
Mnogi ljudi vole ovu namirnicu, konzumiraju je uz doručak ili kao užinu. Sadrži kalcij i kalij -
minerale koji snižavaju krvni tlak.
Bijeli luk
Ovo povrće neki vole, neki ne, ali jedno je sigurno - bijeli luk ima bitnu ulogu u snižavanju lošeg
kolesterola. Da biste postigli dobar efekt, trebate pojesti nekoliko režnjeva dnevno.

Maslinovo ulje
Ovo ulje bogato je nezasićenim masnoćama, koje mogu sniziti nivo kolesterola kada zamjene
zasićene masnoće u vašem načinu ishrane. Važno je svako smanjenje unosa zasićenih masnoća
(koje se nalaze u siru, putru i masnom mesu). Dobre zamjene su hrana sa maslinovim uljem (salate i
jela koja se prže na ovom ulju), avokado, orasi i drugi izvori nezasićenih masnoća, naročito
mononezasićenih masnoća. Maslinovo ulje ima i druge prednosti - sadrži polifenole, koji sprečavaju
loš kolesterol da se lijepi na stijenke arterija. Iako je ovo ulje nešto skuplje od suncokretovog, ipak
treba biti dio vaše kuhinje. Na zdravlju se ne štedi.

Bademi
Kada odrasle osobe jedu oko 30 grama ovih koštunjavih plodova dnevno, nivo lošeg kolesterola im
se smanjuje za 13 do 20 posto. Svi koštunjavi plodovi su zdravi i hranljivi, ali bademi su naročito
dobri za srce, jer sadrže dosta vitamina E. Ovaj antioksidant snažno djeluje u prevenciji
arteroskleroze. Također su dobar izvor kalcija. Ako ne volite sirove bademe, probajte ih malo
zapeći u pećnici, to će im smanjiti gorčinu i poboljšati ukus.

Mrkva
Istraživanje na Harvardu pokazalo je da je vrlo korisno jesti svakoga dana pola šalice mrkve. Ta
količina snižava rizik od dijabetesa kod žena za čak 27%.

9.PROTEINI
- imaju gradivnu ulogu u našem organizmu (ulaze u sastav svake ćelije, tkiva, hormona, enzima za
varenje, hemoglobina...). Ĉine ih dugaĉki lanci aminokiselina. Neesencijalne aminokiseline: može
ih proizvesti naš organizam. Esencijalne a.k : moraju se unositi putem hrane
- 10 esencijalnih a.k: LEUCIN, IZOLEUCIN, LIZIN, METIONIN, FENILALANIN, TREONIN,
TRIPTOFAN, VALIN, HISTIDIN, ARGININ.
Podjela bjelanĉevina:
-Jednostavne ili proste: albumini, globulini, glutelini, prolamin ili glijadin, histoni i protamini,
protenoidi

-Složene bjelanĉevine: hromoproteidi, glikoproteidi, nukleoproteidi, fosfoproteidi

7
-Bjelanĉevine životinjskog i bjelanĉevine biljnog porijekla

Bjelanĉevine su najvažniji biološki sastojci svake žive ćelije i glavni materijal neophodan za rast i
obnavljanje tkiva, a ukljuĉene su u gotovo sve biohemijske procese ćelija.Od ukupne tjel mase
odraslog ĉovjeka ĉine oko 16-19%. Služe i kao izvor energije: 1g bjelanĉevina= 17 kJ (4kcal).
Namirnice životinjskog porijekla koje sadrže bjelanĉevine: meso, mlijeko, mlijeĉni proizvodi, riba,
jaja; biljnog porijekla: mahunarke, žitarice i sjemenke.
Glavne uloge u našem organizmu:
-Izgradnja i obnova mišićnog tkiva i ćelija
-Rast kose, noktiju i kože
-Izgradnja hormona
-Izgradnja enzima
-Poboljšanje imunog sistema- antitijela
-Obnova hemoglobina
-Transport hranljivih materija
-Održavanje acidobazne ravnoteže
-Izvor energije u manjku masti i šećera

10 .RAZGRADNJA HRANJIVIH MATERIJA

Dijeli se na mehaničku i kemijsku. Hrana se drobi, žvače te se djelovanjem enzima kemijski
razgrađuje.
ENZIMI – biokatalizatori. Bjelančevine koje kataliziraju (ubrzavaju) kemijske reakcije u tijelu
Probava poĉinje još u ustima pomoću enzima- amilaze ili ptijalina koji luĉe pljuvaĉne žlijezde.
U želucu …
Hrana potiče lučenje želučanih sokova (pepsin i HCl).
Pepsin razgrađuje bjelančevine, a HCl stvara kiselu sredinu u kojoj pepsin djeluje.
U tankom crijevu …
DVANAESNIK – početni dio slijepog crijeva. U njega se ulijevaju sokovi gušterače, jetre i žlijezda
sluznice dvanaesnika.
Nastavlja se razgradnja ugljikohidrati, bjelančevina te počinje razgradnja masti.
• žuč iz jetre – razbija masti na sitne kapljice te olakšava rad enzima lipaze koji razgrađuje
masti
• Dovršava se razgradnja svih hranjivih tvari te se one upijaju u krv preko crijevnih resica i
ulaze u jetru. Jetra stvara složene molekule potrebne našem tijelu.
U debelom crijevu …
- upija se voda i soli te se stvara izmet.
- Tu žive važne bakterije koje stvaraju nama potrebne vitamine.

1. Razgradnja ugljikohidrata

8
Probava ugljikohidrata poĉinje još u ustima pomoću enzima- amilaze ili ptijalina koji luĉe
pljuvaĉne žlijezde. Ovaj enzim razlaže škrob (polisaharid) na disaharide- maltozu i izomaltozu.
Hrana u ustima ne ostane dovoljno dugo da bi se sav škrob razgradio, pa se djelovanje amilaze
nastavlja i po nekoliko sati kada hrana dospije u želudac, sve dok se ta hrana ne pomiješa sa
želuĉanim soko jer tada djelovanje amilaze zakoĉi želuĉana kiselina. Definitivna razgradnja
ugljikohidrata je u tankom crijevu jer se tu pomiješa i sa pankreasnom amilazom. Epitelne stanice
tankog crijeva sadrže enzime koji završe cijepanje disaharida na monosaharide koji se mogu odmah
apsorbovati u krv.
2. Razgradnja masti
U želucu se probavlja samo mala koliĉina masti uz pomoć želuĉane lipaze. Najvažniji korak za
probavu masti je razbijanje masnih kapljica na male ĉestice tako da enzimi topivi u vodi mogu
djelovati na većoj površini što se naziva emulgovanje masti aostvaruje se pod djelovanjem žuĉi.
Najvažniji enzim za probavu masti je pankreasna lipaza koja razlaže mast na masne kiseline i
glicerol.
3. Razgradnja bjelanĉevina
Probava proteina poĉinje u želucu pod djelovanjem enzima pepsina koji je najaktivniji pri pH
vrijednosti 2. On cijepa proteine na proteoze, peptone i polipeptide koji onda ulaze u tanko crijevo
gdje pod dejstvom pankreasnih enzima (tripsin, himotripsin i karboksipeptidaza) budu razgraĊeni
do peptida i samo poneki do stadija aminokiselina. Konaĉna razgradnja se odvija pod uticajem
aminopeptidaze i peptidaze koje ih razgraĊuju do nivoa aminokiselina i spremaju za apsorpciju.
11.GLADOVANJE I POTHRANJENOST
Gladovanje i pothranjenost Pothranjenost može nastati zbog nedovoljnog unosa hranjivih tvari,
malapsorpcije, poremećenog metabolizma, gubitka hranjivih tvari uslijed proljeva, ili povećanih
prehrambenih potreba (kao što je to sluĉaj kod raka ili infekcije). Pothranjenost napreduje kroz
stadije, a svakom je stadiju obiĉno za razvoj potrebno duže vrijeme. Prvo se mijenjaju razine
hranjivih tvari u krvi i tkivima, nakon ĉega slijede intracelularane promjene biokemijske funkcije i
graĊe. Na kraju se pojavljuju simptomi i znakovi pothranjenosti. Pothranjenost je povezana s
mnogim poremećajima i okolnostima, ukljuĉujući siromaštvo i društvenu oskudicu. Opasnost je
takoĊer povećana u odreĊenim razdobljima života (odnosno, tokom dojenaĉke dobi, ranog
djetinjstva, adolescencije, trudnoće, dojenja i u starosti). Simptomi će ovisiti o uzroku koji je doveo
do pothranjenosti.

12.UGLJENIHIDRATI
Hranljive materije koje imaju veliku važnost u svakoj zdravoj prehrani. Osnovna uloga im je
energetska.

-1 g ugljikohidrata= 4 kcal ili 17 kJ.

Podjela ugljikohidrata:
1) Jednostavni šećeri:
a) Monosaharidi- glukoza- najvažniji jednostavni šećer u ljudskom organizmu, otopljena u krvi,
izvor energije za sve organe i mišiće; fruktoza (voćni šećer)-voće, med; galaktoza (mlijeĉni šećer)-
lako probavljivi!
b) Disaharidi: saharoza (kuhinjski šećer)- nalazi se u šećernoj repi i trski; laktoza (mlijeĉni šećer)-
sastojak mlijeka; maltoza (šećer u sladu)- nalazi se u svježim i fermentiranim namirnicama
2) Složeni šećeri- Polisaharidi (škrob, glikogen, celuloza)- teže probavljivi!
-Dijele se na biljne polisaharide (škrob i celuloza) i životinjske (glikogen)

9
-Probavljivi ugljikohidrati- razgraĊuju se do jednostavnih šećera, resorbuju putem tankog crijeva i
metaboliziraju- relat konst konc glukoze u krvi. Višak- deponovanje u jetri i mišićima (glikogen) a
preostali dio- masno tkivo.

-Neprobavljivi (prehrambena vlakna)- uglavnom biljnog porijekla (celuloza)- ne mogu se iskoristiti

kao izvor energije, nego se u debelom crijevu samo djelomiĉno razgraĊuju.
Osnovna uloga vlakana u organizmu:
-Održavaju dobro zdravlje
-Prevencija srĉanih oboljenja
-Snižavaju holesterol
-Snižavaju i stabiliziraju glukozu u krvi
-Spreĉavaju opstipaciju
-Spreĉavaju pojavu odreĊenih malignih oboljenja
-Preveniraju gojaznost
-Djeluju kao antioksidansi

Posebno vrijedni izvori ugljikohidrata su žitne pahuljice, integralni hljeb, riža (sadrže i dovoljne
koliĉine vlakana).
13.ZNAČAJ ISHRANE ZA ZDRAVLJE
Zdrava ishrana je hrana koja ima malo ili nimalo štetnih utjecaja na naš organizam i koju bi trebali
unositi svakodnevno jer je ona izvor zdravlja .
Dnevno trebamo jesti pet puta: doručak, užina, ručak, užina, večera.Piramida zdrave ishrane se
sastoji od četiri nivoa:1. žitarice i proizvodi od žitarica; 2. voće i povrće; 3. meso i mesni proizvodi
i mlijeko i mliječni proizvodi; 4. masnoće i šećeri. Piramida zdrave ishrane nam pokazuje kako je
potrebno jesti raznovrsnu hranu biljnog i životinjskog porijekla. Hrana odrŽava Život i pokreće
društvo i pojedinca.
Bez hrane ne mogu rasti niti se razvijati ni biljka ni Životinja ni ĉovjek.
Ona ima sposobnost da upravlja biohemijskim procesima na ćelijskom nivou, tamo gdje poĉinje i
završava se sve ono što je vezano za zdravlje. Hrana ima moć da podstiĉe um i podiŽe
raspoloŽenje.
OSNOVNE ULOGE HRANE
1. GRADIVNA (rast, razvoj, regeneracija)
2. ENERGETSKA
3. ENZIMSKO –BIOHEMIJSKA (formiranje i rad enzimskih sistema)
4. IMUNO-ODBRAMBENA
5. SOCIJALNA (psihološki status,radna produktivnost)
6. PATOLOŠKA (malnutricije, intoksikacije)

14.ISHRANA KOD ŠEĆERNE BOLESTI

Šećerna bolest je metaboliĉka bolest, koja se karakteriše povećanom koncentracijom šećera u krvi
(hiperglikemijom), usljed defekta u luĉenju insulina i njegovom dejstvu. Tokom trajanja bolesti
hroniĉna hiperglikemija je udružena sa pojavom oštećenja, disfunkcijom kao i sa popuštanjem
funkcije razliĉitih organa, a posebno sa oštećenjima oka, bubrega, nerava, srca i krvnih sudova.
Dijabetes nastaje sadejstvom i kompleksnim interakcijama razliĉitih faktora, a prije svega genetskih
i faktora spoljašnje sredine, odnosno samog naĉina života. Polazište u lijeĉenju svih tipova Diabetes
10
mellitusa jeste dijetalna dijabetiĉna ishrana. Ukupne dnevne kalorijske potrebe za jedan dan
procjenjuju se na osnovu idealne tjelesne težine. Kod jako mršavih dijabetiĉara može se uvesti
hiperkalorijska ishrana /pojaĉana ishrana/ do postizanja idealne tjelesne težine, a kod gojaznih
dijabetiĉara smanjuje se unos kalorija do postizanja idealne tjelesne težine. Osim ukupnog
kalorijskog unosa potrebno je odrediti i odnos izmeĊu bjelanĉevina, ugljikohidrata i masti.
Minimalne potrebe za bjelanĉevinama iznose oko 0,9 g/kg tjelesne težine. Predlaže se 40-60 %
ugljikohidrata od ukupnog unosa energie, ĉak i do 85%. Ostatak treba da saĉinjavaju masti u vidu
višestruko nezasićenih masnih kiselina, kao antiaterogeno sredstvo, ili alternativno jednostruko
nezasićene masne kiseline.

15.GOJAZNOST
Gojaznost (lat. obesitas) je hroniĉna bolest (bolesno stanje), koja se ispoljava prekomjernim
nakupljanjem masti u organizmu i povećanjem tjelesne težine. Svako povećanje tjelesne težine za
10% i više od idealne oznaĉava se kao gojaznost. Osobe se smatraju gojaznima kada njihov indeks
tjelesne mase (engleski body mass index, BMI) prekoraĉi 30 kg/m². Svrstava se meĊu vodeće
bolesti savremene civilizacije. Povećava rizik za pojavu raznih oboljenja, posebno srĉanih
oboljenja, diabetes mellitusa tip 2, opstruktivne apneje tokom sna, razliĉitih zloćudnih tumora,
artroze itd. Gojaznost je najĉešće uzrokovana kombinacijom prekomjernog unosa energetski
hranljivih materija, nedostatka fiziĉke aktivnosti i genetske osetljivosti. Gojaznost se podjednako
ĉesto javlja u svim životnim dobima. U djeĉijem uzrastu ona je podjednako ĉesta kod djeĉaka i
djevojĉica, a poslije puberteta je ĉešća kod žena nego kod muškaraca. Gojaznost je vodeći uzrok
smrti koji se može sprijeĉiti širom svijeta, sa sve većom rasprostranjenošću kod odraslih i djece, a
nadležni je smatraju jednom od najozbiljnijih problema zdravstva u 21. Vijeku

16.ISHRANA BOLESNIKA TREĆE ŽIVOTNE DOBI

Pod pravilnom prehranom starijih ljudi podrazumijeva se prehrana koja zadovoljava energetske
potrebe i potrebe za esencijalnim hranjivim tvarima, a istodobno smanjuje rizik obolijevanja od
kroničnih bolesti povezanih s načinom prehrane. Kako se tijekom starenja javljaju i određene
promjene u funkciji probavnog sustava, prehrana starijih treba biti usklađena s općim preporukama
zdrave prehrane, njihovim energetskim potrebama i tjelesnom aktivnošću

1. Prehrana starijih treba biti usklađena s općim preporukama zdrave prehrane, njihovim
energetskim potrebama, kao i tjelesnom aktivnošću;
2. Svakodnevno jesti što raznovrsniju hranu, uz obvezan doručak. Doručkovati voće i
bezmasne mliječne proizvode. Ručati što više povrća i ribe, uz najviše jedan decilitar crnoga
vina. Večerom unositi što manje namirnica, najkasnije tri sata prije spavanja, po mogućnosti
uvijek u isto vrijeme.
3. Dnevno uzimati osam čaša od 2 dl vode ili negazirane i nezaslađene tekućine, koji se
umanjuje unosom tekuće hrane.
4. Povećati unos ezonskog voća, povrća, klica i integralnih žitarica.
5. Crveno meso svakako zamijeniti bijelim mesom peradi bez kože i osobito plavom ribom.
6. Primjereno unositi nemasno mlijeko, nemasni sir, jogurt, kefir, tofu, orašaste plodove.

11
7. Posebno ograničiti unos soli, šećera, bijelog brašna i masnoća u hrani (zamjensku masnoću
nadoknaditi uljem buče, masline ili suncokreta).
8. Povećati unos brokule, cvjetače, prokulice, cikle, crvenog i bijelog luka, sojinih proizvoda te
bučinih koštica, radi sprječavanja bolesnoga starenja.

Pravilna priprema hrane - Kod pripremanja jela osobitu pozornost treba posvetiti očuvanju posebno
vrijednih dijelova, npr. vitamina. U starosti je poželjno jesti hranu koja je što kraće kuhana, u
pravilu pripremana na lešo, a ne pržena i pohana, te nikako sa zaprškom. Svakodnevno treba
pripremati svježu hranu, a ne koristiti odstajalu i podgrijanu.
Poželjno je jesti što više sirova povrća i voća, a ono koje se kuha treba kuhati u malo vode i što
kraće, i također upotrijebiti tu vodu. Osobito treba izbjegavati ponovnu upotrebu već korištena ulja.
Juhe i variva preporučljiva su hrana za starije, koju ne treba dosoljavati i začinjavati, jer velika
većina povrća sadrži prirodnu slanost. Proklijale klice žitarica, kefir, acidofil i bioaktiv osobito su
korisna hrana za starije. Idealno je svaki zalogaj prožvakati 30 do 40 puta. Starije osobe koje ne
mogu dobro žvakati hranu moraju hranu usitniti, učiniti je kašastom. Također je važno održavati
higijenu zubi i zubala.

17.VOĆE I POVRĆE
Povrće je nezamjenjiva komponenta naše svakodnevne prehrane zbog bogatstva vitamina, minerala
i prehrambenih vlakana.Preporučuje se dnevna konzumacija povrća i voća veća od 400 grama.
Voće poboljšava vitalnost, djeluje povoljno na probavu, odličan je izvor energije. Cijenjeno je zbog
visokog sadržaja vitamina i minerala te posebno ''voćnih kiselina'' koje nam daju osvježavajući
okus. Voće zamjenjuje slastice. Voće i povrće bi trebalo konzumirati svježe, sirovo ili termički
kratko obrađeno
Preporučuje se da jedete svježe voće, kao i povrće, ali ono možete i kuhano. Voće i povrće
bogato je vitaminima, mineralima i vlaknima, a mogu sadržavati i ponešto ugljikohidrata, ali gotovo
uopće ne sadržavaju masti. Svježe voće i povrće imaju povoljan učinak na ljudsko zdravlje jer
između ostalog djeluje kao atioksidans. Bilo bi dobro da pojedete dvije do četiri porcije voća i tri
do pet porcija povrća.

18.PROMET VODE U ORGANIZMU

VODA – glavni sastojak ljudskog organizma, te sastavni dio svake stanice u tijelu • čini oko 60% -
70% ukupne tjelesne mase odrasle osobe • obavlja različite funkcije. Ulazi u sastav svih ćelijskih i
međućelijskih tečnosti i struktura, sastav  stolice, mokraće i drugih izlučevina, kao što su znoj i
pljuvačka. 75% vode u organizmu troši se za termoregulaciju, a svega 25% za mehanički rad.
- u njoj su otopljeni elektroliti (Na, K, Cl) i neelektroliti (glukoza, proteini) takve otopine
nazivamo tjelesne tekućine
•Tjelesne tekućine dijelimo na:
a) unutarstaničnu (intracelularnu) tekućinu • čini 2/3 (65%) sveukupne tjelesne vode

12
b) izvanstaničnu (ekstracelularnu) tekućinu • čini 1/3 (35%) sveukupne tjelesne vode i dijelimo ju
na:
a) međustaničnu (intersticijsku) tekućinu – ispunjava međustanični prostor, sadrži oko 25%
sveukupne tjelesne vode (80% izvanstanične)
b) plazmu i limfu – čine oko 8% tjel vode, volumen plazme je oko 3L
c) transcelularnu tekućinu – nalazi se u izlučevinama (mokraća, suze, znoj...)
Ukupan dnevni promet vode u zdravom odraslomorganizmu iznosi 2 -2.5 L, 3.3% tjelesne mase
(kod djece ido 10%;

Centar za zeđ smjesten je u hipotalamusu.

Na promet vode utječu živčani i endokrini sustav kojima se regulira potreba organizma za vodom u
različitim stanjima kao i intenzitet lučenja vode iz organizma.  Brojna oboljenja dovode do
poremećaja prometa vode u organizmu bilo da se radi o povećanju ili smanjenju prometa vode ili
pak o retenciji (zadržavanju) vode, a što je popraćeno sa edemom (otoci). Dehidratacija je gubitak
vode iz organizma, a javlja se kada je bilans vode negativan. Najčešće se javlja prilikom febrilnih
stanja (povišena tjelesna temperatura), ili u osoba koje imaju česte prolive ili povraćanje, a izražena
je i kod oboljelih s karcinomima.

19.PIĆA I NAPITCI
Vocni sokovi bez secera, blagi cajevi, limunada, slaba kafa dva puta dnevno. Tecnost po potrebi
(max. 1700 ml/dan). Poželjno ĉaša crnog vina dnevno
Crno vino je zdravije od bijelog jer sadrži više antioksidanta. Pri unošenju vina treba paziti na
količinu jer žene imaju manju toleranciju na alkohol. Najveća dopuštena dnevno unesena količina
crnog vina za žene je oko 0,3 litre, a za muškarce i do pola litre.
Voda je životno važna tekućina. Treba je piti u dovoljnim količinama, dnevno 1,5 do 2 litre.
Čajevi su tradicionalni lijekovi za jačanje imunološkog sustava. Čaj se koristio kao lijek za upalu
grla te također za smirivanje problema u probavnom sustavu. Još mu se pripisuju djelovanja koja
utječu na rast tumora, osjećaj zbunjenosti, upalu pluća, snižavanje temperature i ublažavanje upale
mokraćnog sustava. 
Mlijeko je izvor esencijalnih aminokiselina, koje su našem organizmu neophodne za normalno
funkcioniranje. Ono sadrži kalcij potreban za izgradnju kosti. U mladenačkoj dobi preporučljivo je
uzeti više od pola litre mlijeka dnevno.
KAVA Arapska kava (arabica i robusta), liberica Satojci: kofein, taniani, karamelizirani šećer,
ugljik dioksid, aromatični sastojci Prirodan kuhana kava, instant-kava (istisnuta kava) i kava bez
kofeina (do 1%) Kofein-stimulans živčanog sustava (metabolizam u jetri, kroz 5 min. u svim
tkivima i organima, vrhunac konc. u krvi nakon 30 min.) 2-3 šalice = 85-250 mg kofeina
ČAJ Obilježio kulture mnogih naroda Tein (teofilin i teobromin - ksantini) Tanini (stiskaju tkiva,
vežu željezo) Čaj s mlijekom Smanjenje tanina (kratko vrijeme namakanja čaja)

13
KAKAO “hrana bogova”; iz njega se radi čokolada Glavni sastojak ploda kakaovca alkaloid
teobromin (Srednja Amerika-Malezija) Pulpa i sjemenje Znatnije količine ksantina, mala količina
pravog kofeina
MLIJEKO U idealnom razmjeru sadrži: proteine, masti, UH, vitamine, minerale i vodu, kalcij,
riboflavin, cijanokobalamin i fosfor Kravlje mlijeko, ovčje i kozje (ne sadrži folnu kiselinu)
Kamilino mlijko (Srednji istok), mlijeko bivolice (Daleki istok), mlijeko ženke jelena (Laplanđani)
Fermentirana mlijeka (djelovanje laktobacila na mliječni šećer=mliječna kiselina)
VOĆNISOKOVI Prirodni voćni sokovi (limunada-vitamin C, kali i folna kiselina, sok šljive-Fe);
sadrže voćni šećer-fruktozu Voćni sokovi Meka pića-karbonizirani napici
MINERALNEVODE Prirodne vode s bogatim sadržajem raznih minerala, neke sadrže sumporne
spojeve,a neke i radioaktivne tvari
ALKOHOLNAPIĆ 1 g alkohola daje 7 kalorija Pivo-4,5% čistog alkohola; stolno vino 10-12%, a
destilirana žestoka pića 40-50% čistog alkohola Etilni alkohol (deprimira više živčane funkcije,
smanjuje samokontrolu-socijalna droga)

20.ISHRANA KOD BOLESTI ŽUČNIH ORGANA

Cilj dijetalne ishrane kod oboljenja jetre, žuĉnih puteva i pankreasa jeste da popravi stanje
ishranjenosti pacijenta, kao i opšte stanje pacijenta tokom akutne faze bolesti.
Osnovna pravila kod oboljenja jetre podrazumijevaju: Potpunu zabranu uzimanja alkohola
Upotrebu potpuno svježih namirnica, uz strogo izbjegavanje konzerviranih mesnih i ribljih
proizvoda, kao i suhomesnatih, dimljenih, sušenih, fermentiranih mesnih proivoda, upotrebu
nemasnih vrsta mesa, kao i jaja u umjerenoj koliĉini, 17 izbjegavanje pikantnih, zrelih,
fermentisanih sireva zabranu teže svarljivog lisnatog i mahunastog povrća u zavisnosti od funkcije
organa za varenje bolesnika, masti se ograniĉavaju samo izuzetno, mada se preporuĉuju biljna ulja
korišćena samo jednom zabrana upotrebe zaĉina kao biber, paprika, senf, a hrana se soli umjereno
ne preporuĉuju se teški masni kolaĉi.
Cilj ishrane kod bolesti žuĉne kesice jeste smirivanje žuĉne kese izborom odgovarajućih jela, a to
podrazumijeva minimalne koliĉine masti u ishrani. Poslije operacije žuĉne kese dijetalna ishrana
nije obavezna, iskustva su razliĉita i teže se mogu svesti na jedinstvena pravila. Akutni pankreatitis
treba lijeĉiti iskljuĉivo u bolnici pod nadzorom ljekara. Ishranu kod hroniĉnog pankreatitisa treba
sprovoditi u kućnim uslovima kao kod hroniĉnih bolesti žuĉne kesice.

14