UVOD 3.

I POGLAVLJE: OPERACIONI POJAČAVAČI 4.

1. OPERACIONI POJAČAVAČI 5.
1.1. IDEALNI OPERACIONI POJAČAVAČ 7.
1.2. KONSTRUKCIJA OPERACIONOG POJAČAVAČA 8.
1.2.1. Strujno ogledalo 9.
1.2.2. Diferencijalni pojačavač 11.
1.3. OPERACIONO POJAČALO μA 741 12.
1.4. OSNOVNI SKLOPOVI SA OPAMP 14.
1.4.1. Invertujući pojačavač 14.
1.4.2. Neinvertujući pojačavač 14.
1.4.3. (Diferencijalni) pojačavač sa simetričnim ulazom 15.
1.5. ANALOGNE OPERACIJE SA OPERACIONIM POJAČAVAČEM 16.
1.5.1. Invertor 16.
1.5.2. Množač sa realnom konstanom 16.
1.5.3. Sabirač 18.
1.5.4. Pomjerač faze 20.
1.5.5. Integrator 20.
1.5.6. Diferencijator 20.
1.5.7. Naponski ponavljač (slijedilo) 20.
1.5.8. Logaritamsko pojačalo 21.
1.5.9. Antilogaritamsko pojačalo 22.
1.5.10. Sklop za množenje 22.
1.5.11. Sklop za dijeljenje 22.
1.5.12. Sklop za stepenovanje i korjenovanje 23.
1.6. PRIMJERI KOLA SA OPERACIONIM POJAČAVAČIMA 23.
1.6.1. Senzor svjetla 23.
1.6.2. Automatsko uključivanje ventilatora u automobile 24.
1.6.3.Monitor stanja baterije od 12V 24.
1.7. LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ OPERACIONIH POJAČAVAČA 24.
Vježba I: Diferencijalno pojačalo 24.
Vježba II: Invertirajući pojačavač 24.
Vježba III: Ispitati uticaj frekvencije na rad integratora? 25.
Vježba IV: Ispitati uticaj kapaciteta kondenzatora na rad diferencijatora? 25.
II POGLAVLJE: POLUPROVODNIČKI SVJETLOSNI DETEKTORI 26.
2. POLUPROVODNIČKI SVJETLOSNI DETEKTORI 27.
2.1. FOTOOTPORNIK 27.
2.2. FOTODIODA 29.
2.2.1. Fotodioda kao fotogenerator 29.
2.2.2. Fotodioda kao detektor svjetlosti 29.
2.3. FOTOTRANZISTOR 31.
2.4. FOTOTIRISTOR 33.
2.5. SUNČANE ĆELIJE 34.
Pregled karakteristika fotodetektora 36.
III POGLAVLJE: POLUPROVODNIČKI SVJETLOSNI IZVORI 37.
3. POLUPROVODNIČKI SVJETLOSNI IZVORI 38.
3.1. SVJETLEĆE – LED DIODE 38.
3.1.1. 7-segmentni displej 39.
3.1.2. Stupčani diplej 40.
3.2. LASERSKA DIODA 41.
3.3. OPTOKAPLERI 42.
Osnovne izvedbe optokaplera 45.
Posebne izvedbe optokaplera 46.
3.4. LABORATORIJSKE VJEŽBE IZ OPTOELEKTRONIKE 46.
Vježba I: Osnovne osobine fotoodiode 46.
Vježba II: Uključivanje tranzistorske sklopke pomoću fotodiode 46.
Vježba III: Fototranzistor kao sklopka 47.
Vježba IV: LED diode 47.
Vježba V: Osobine LED diode 47.
Vježba VI: Indikacija stanja tranzistorske sklopke svjetlećom diodom 47.
Vježba VII: Optokapleri 47.
IV POGLAVLJE: UPUTSTVO ZA KORIŠTENJE NI MULTISIM12.0 47.
4. NI MULTISIM 12.0 50.
4.1. Kreiranje nove/otvaranje postojećih datoteka (new design/open) 50.
4.2. Izbor i postavljanje komponenti 50.
4.3. Manipuliranje komponentom 51.
4.4. Ožičenje 51.
4.4.1. Primjer - Djelitelj napona 51.
4.4.2. Primjer - Stabilizirani ispravljač 52.
4.5. VIRTUALNI INSTRUMENTI 53.
4,5.1. Dodavanje instrumenta u strujno kolo 53.
4.5.2. Korištenje instrumenata 54.
 4.6. PREGLED INSTRUMENATA U MULTISIM 12.0 55.
4.6.1. Voltmetar 55.
4.6.2. Ampermetar 55.
4.6.3. Multimetar 55.
4-6.3.1. Izbor vrste mjerenja 56.
4.6.3.2. Vrsta signala (AC ili DC) 56.
4.6.3.3. Unutrašnje postavke multimetra (Set..) 57.
4.6.4. Generator funkcija (Function Generator) 57.
4.6.4.1. Podešavanje generatora funkcija 58.
4.6.5. Agilent generator funkcija (Agilent Function Generator) 59.
4.6.5.1. Spajanje Agilent generatora funkcija u strujno kolo 59.
4.6.6. 2-kanalni osciloskop (Oscilloscope) 60.
4.6.6.1. Priprema osciloskopa za mjerenje 60.
4.6.6.2. Postavke kanala A i kanala B (Channel A, Channel B) 62.
4.6.6.3. Interaktivna simulacija 63.
4.6.7. 4-kanalni osciloskop 64.
4.6.8. Agilent osciloskop (Agilent Oscilloscope) 65.
4.6.8.1. Spajanje Agilent osciloskopa u kolo 65.
4.6.9. Tektronix osciloskop (Tektronix Osciloscope) 65.
4.6.9.1. Spajanje Tektronix sciloskopa u kolo 66.
4.6.10. Mjerna sonda – pipalica (Measurement Probe) 66.
4.6.10.1. Podešavanje mjerne sonde 66.
4.6.11. Bodeov crtač (Bode Plotter) 67.
4.6.11.1. Podešavanje Bode crtača 67.
4.6.11.2. Očitanje mjernih rezultata 68.
4.6.12. Generator riječi (Word Generator) 69.
4.6.12.1. Podešavanja generatora riječi 69.
4.6.13. Logički analizator (Logic Analyzer) 70.
4.6.13.1. Podešavanje logičkog analizatora 71.
5. POLUPROVODNICI - POLUVODIČI 74.
6. BIPOLARNI TRANZISTORI 89.
7. LITERATURA 96.
Prvobitno značenje riječi elektronika odnosilo se na
oblast fizike u kojoj su se proučavale fizičke pojave u
vezi sa kretanjem elektrona, i to prvenstveno u vezi sa
kretanjem elektrona u vakuumu i gasovima, a kasnije
sa kretanjem elektrona i u metalima. Za vrijeme drugog
svjetskog rata, elektronikom je počela da se naziva i
oblast primjene elektronskih cijevi, elektronskih kola.

Danas elektronika proučava pojave i u elementima

elektronskih kola i u samim elektronskim kolima. Slika 1.4 Bipolarni tranzistor za veće snage
Početak datira od polovine XIX vijeka sa prvim
proučavanjima poluprovodnika.

Slika 1.5 FET BS 208 (200V 0,2 A) TO-92

Slika 1.1. Poluprovodničke diode velike snage

Slika 1.6. MOSFET BSS 89 (200V 0,3A) TO-92

Danas se elektronika primjenjuje ne samo u svim

tehničkim disciplinama, već je u životu susrećemo na
svakom koraku. Razvijajući se sama i nalazeći primjenu
u nauci i tehnici, elektronika je doprinijela razvoju nauke
Slika 1.2. Optoelektronički senzori i tehnike uopšte.

Početkom XX vijeka pronađena je elektronska cijev –

trioda, kao prvi aktivni element, tj. element koji je
mogao pojačati signal. Polovinom XIX vijeka se pojavio
tačkasti tranzistor i otpočela masovna proizvodnja i
upotreba tranzistora u elektronskim kolima.

Slika 1.7. M27C256B M27C256 DIP28 EPROM

Pošto nije napisan prihvatljiv udžbenik za predmet

Elektronika za III razred ova skripta predstavlja skromni
Slika 1.3. Bipolarnih tranzistor BC 160 (PNP – 40V 1A) TO39
doprinos autora da prevaziđu taj problem i omogući
učenicima i svim zainteresiranim lakše praćenje i
Na žalost, a zahvaljujući zahtjevima armije i vasionskih
savlađivanje nastave iz ovog predmeta.
istraživanja, elektronika se naglo razvijala prema
kritetijumima: što manje dimanzije, što manja težina i
Skripta je napisana prema modularnom Nastavnom
što je moguće pouzdaniji rad elektronskih sistema.
planu predmeta Elektronika za 3. razred, stručno zvanje
Proizvodnja planarnih tranzistora, pri kojoj se na jednoj
tehničar elektronike i odlukom Nastavničkog vijeća
pločici silicijuma istovremeno pravi veliki broj
Elektrotehničke škole u Tuzli dozvoljena za internu
tranzistora, ukazala je na mogućnost izrade čitavog
upotrebu.
kola na jednoj silicijumskoj pločici jer su se pored
tranzistrora mogli realizirati i diode, kondenzatori i
otpornici.
 Z
2

Z Io
1 2
6
U A =∞
Ii d o
U
i 3 U
o

Invertirajući pojačavač sa operacionim pojačalom

Operacioni pojačavači su jedna vrsta direktno
spregnutih pojačavača. Prema tome oni pojačavaju i
jednosmjerne signalne i naizmjenične signale do svoje
granične frekvencije. Ovakav pojačavač ima simetričan
ulaz, a nesimetričan izlaz.
Na slici 1.1 vidi se prvi operacioni pojačavač sa
elektronskim cjevima nazvan K2-W, koji je konstruisala
firma George A. Philbrick Research. Ovaj model je
nastao 1952, više od decenije prije prve tranzistorske
verzije.

Operacioni pojačavač je prvobitno korišten u analognim

računskim mašinama za vršenje analognih operacija,
kao što su: sabiranje, množenje, diferenciranje,
integrisanje itd. Po tome je dobio naziv: OPERACIONI
POJAČAVAČ.

Danas se operacioni pojačavač izrađuje u integrisanoj

tehnici. Dimenzije same silicijumske pločice nisu veće
od dimenzija pločice prvih tranzistora. Pločica je
montirana u isto kućište kao i tranzistor (npr. TO5).
Cijena operacionog pojačavača je jedva nešto veća od
cijene tranzistora. Budući da je montiran u jedno
kućište, možemo ga tretirati kao poseban elemenat sa
određenim karakteristikama. U ovoj skripti ćemo
definisati i objasniti karakteristike operacionog
pojačavača i dati izvjesna osnovna kola u kojima se
primjenjuje. Osim primjene za matematičku operaciju u
analognim računskim mašinama, poslije usavršavanja,
našao je primjenu i u mnogim drugim oblastima, tako
da je danas jedan veoma često upotrebljavani
nezamjenljiv elemenat u elektronici. Izveden u
integrisanoj tehnici, malih je dimenzija, jeftin, pouzdan i
temperaturno stabilan pojačavač.
Operacioni pojačavač (Operational Amplifier, OP AMP)
je integralno elektronsko kolo široke primjene, čiju
funkciju definiše spoljašnja povratna sprega. Naziv
potiče iz vremena analognih računara, gdje je
označavao kolo koje je vršilo neku računsku operaciju.
U današnje vrijeme operacioni pojačavači sa veoma
visokim pojačanjem koriste spoljašnje komponente koje
u kolu povratne sprege definišu odziv, a time i funkciju
cijelog kola. Za operacioni pojačavač bez kola povratne
sprege kaže se da radi u otvorenoj petlji (open-loop).
Ovaj termin obično se vezuje za idealni operacioni
pojačavač sa beskonačnim pojačanjem, ulaznom
impedansom i propusnim frekventnim opsegom, i
nultom izlaznom impedansom. U praksi UCC ni jedan
operacioni pojačavač nema ovakve idealne
karakteristike, tako da se u proračunu kola sa
operacionim pojačavačima mora uzeti u obzir i njihovo
manje ili veće odstupanje od idealnih karakteristika.
Slika 1.1 Operacioni pojačavač sa elektronskim cijevima
Termin "operacioni pojačavač" prvi put se pojavio 1943
u radu Johna R. Ragazzinnija "Analysis of Problems in
Dynamics", gdje je opisan praktičan rad Georgea A.
Philbricka.
Pojava germanijskog tranzistora 1947. godine te
silicijskog tranzistora 1954. godine omogućila je daljnji
brzi razvoj operacionih pojačavača. Tokom 1961.
godine konstruisan je prvi operacioni pojačavač u
diskretnoj tehnici i izveden na štampanoj pličici s
odgovarajućim konektorima. Operacioni pojačavač u
diskretnoj tehnici, izvedeno s bipolarnim tranzistorima,
značajno je unaprijedio osobine operacionih
pojačavača kako u pogledu pouzdanosti i dinamičkih
osobina, tako i u pogledu energetske efikasnosti i niže
cijene.
Operacioni pojačavači su se već tokom 1962. godine
serijski izrađivali u obliku modula koji se mogao
priključiti u odgovarajući konektor na štampanoj pločici
(slika 1.2), gdje se na taj način operacioni pojačavač
mogao smatrati elektronskom komponentom unutar
složenijeg elektronskog sklopa.

Prvi operacioni pojačavač, koji po svojim

karakteristikama odgovara tom nazivu, bilo je izveden
sa elektronskim cijevima i sagrađen u Bellovim
laboratorijima, Sjedinjene Američke Države, tokom
1941. godine. Operacioni pojačavač je imalo tri
elektronske cijevi, naponsko pojačanje od oko 90 dB i
napajanje od 350 V, a koristilo se u uređaju za
navođenje topovske vatre, tokom Drugog svjetskog
rata, koji je zahvaljujući upravo operacionom
pojačavaču postigao prosječno 90% pogodaka.

Slika 1.2 Operacioni pojačavač u diskretnoj tehnici

Prvi monolitni integrisani operacioni pojačavač, μA702,
osmislio je Bob Widlar, Fairchild Semidonductor, SAD,
a proizvedeno je 1963. godine. Monolitno integrisani
kolo sadržavalo je integrisane sve potrebne elektronske
sastavne dijelove, ali tehnološki problemi proizvodnje
kočili su dominaciju monolitnih operacionih pojačavača
sve do 1965. godine kada je proizveden znatno bolji
μA709.
Monolitna operacijska pojačala su i dalje usavršavana
te je 1967. godine proizvedeno monolitno integrirano
operacijsko pojačalo pod nazivom LM101, nakon čega
je samo godinu dana kasnije uslijedio i poznati μA741,
integrirani krug koji se pod raznim imenima radi svoje
univerzalne primjene proizvodi i danas.
Razvojem unipolarnih tranzistora proizvedena su
sedamdesetih godina prva operacijska pojačala
izvedena JFET unipolarnim tranzistorima na ulazu
operacijskog pojačala, nakon čega su uslijedila i
operacijska pojačala s MOSFET unipolarnim
tranzistorima osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Prvi monolitni operacioni pojačavač ponuđen je tržištu
1963. sastojao se od devet tranzistora i koštao je oko
300 američkih dolara, što je ograničilo njegovu primjenu
na vojne primjene i na avijaciju.
Veliki obim proizvodnje smanjio je troškove, tako da je
cijena ovog pojačavača brzo pala prvo na 70 pa na 10 i
zatim na 2 američka dolara, što je doprinijelo širokoj
primjeni i daljem razvoju novih tipova operacionih
pojačavača, sa različitim karakteristikama, sa
bipolarnim, FET, MOSFET tranzistorima, različitim
konfiguracijama, itd.

Ucc
3 7 1 5
6
U1 Ud A 3
2
6
µA741
Uo 2
U2
4

Uee

Slika 1.3. Opšti oblik i simbol operacionog pojačavača sa detaljnom električnom šemom sa priključcima

Operacioni pojačavači pokrivaju opseg napona
napajanja od 0.9V do preko 1000V. Koriste se u raznim
elektronskim kolima, kao linijski drajveri, komparatori
(jednobitni A/D konvertori), za pomjeranje naponskog
nivoa, kao pojačavači, oscilatori, filteri, kondicioneri
signala, drajveri motora i drugih aktuatora, strujni i
naponski izvori i u mnogim drugim aplikacijama.
Pošto se ovo vrši kod crtanja kompletne šeme uređaja
u kome su primjenjeni operacioni pojačavači,
eventualno i neka druga integrisana kola, to, da bi se
razlikovali pojačavači jedni od drugih, često se umjesto
oznake A stavlja oznaka konkretnog operacionog
pojačavača, kao što je ovdje stavljena oznaka
pojačavača µA741.

Na slici 1.3 dat je grafički simbol operacionog 7 Ucc

pojačavača. Lijeva slika je simbol koji se upotrebljava
kad nam je bitno da se samo istakne pojačavačko
svojstvo operacionog pojačavača.
R R
Slovo A treba da nas podsjeti da je to pojačavač, 3 C C
međutim i ovo slovo se često izostavlja.

Znak + (plus) na ulazu 3 označava da se izlazni napon 6

U0 ne invertuje (ne obrće) u odnosu na fazu ulaznog
signala U1. Taj ulaz se naziva neinvertirajući ulaz.
2
Znak – (minus) na ulazu 2, označava da je izlazni
napon U0 fazno pomjeren u odnosu na ulazni napon
U2, za 180°, odnosno da je faza izlaznog napona Io
invertovana (obrnuta) u odnosu na ulazni napon U2.
Taj ulaz se naziva invertujući ulaz.

Kad treba da se prikažu kolo polarizacije (napajanje 4 Uee

UCC), kolo frekventne kompenzacije (tzv. offset) i drugo,
crtaju se priključci kao što je prikazuje desni simbol na
slici 1.3. Slika 1.4. Najprostiji operacioni pojačavač
Na slici 1.4 dat je najprostiji operacioni pojačavač.
Načinjen je samo sa jednim diferencijalnim
pojačavačem. Ima simetričan ulaz, a nesimetričan izlaz.
Očigledno je da, pored priključka za ulaz i izlaz, mora
postojati i priključak za napajanje kolektora UCC i
emitora UEE.
Današnji operacioni pojačavači imaju veoma dobre
radne karakteristike. Prilikom analize elektronskih kola
sa operacionim pojačavačima često ćemo njegove
karakteristike idealizovati, kako je prikazano na slici 1.5,
kako bismo uprostili analizu.
Za analizu osobina operacionog pojačavača bitna su tri
kontakta-stezaljke:
- invertirajući ulaz (inverting input),
- neinvertirajući ulaz (noninverting input), i
- izlaz (output),
koje su u interakciji s ostatkom mreže, odnosno
elementima i sklopovima koji "okružuju" pojačavač u
nekoj elektronskoj šemi (uređaju).
Operacioni pojačavač se može kao i bilo koje drugi
pojačavač prikazati u jednostavnoj formi kao cjeloviti
blok pomoću tri parametra Rul, Riz, A. Ono što ga čini
različitim od drugih tipova pojačavača su upravo
vrijednosti ovih parametara.
Za tipični – realni (neidealni) operacioni pojačavač:
- ulazni otpor je uvijek vrlo velik, najmanje
100KΩ, a često i znatno više od te vrijednosti,
- naponsko pojačanje otvorenoga kruga A je
5
vrlo veliko (reda veličine 10 ),
- izlazni je otpor vrlo mala od 0 - 100Ω.
Bez obzira kako je izveden, svako pojačavač čiji
parametri približno odgovaraju navedenima, može se
smatrati operacionim pojačavačem.
Kako je već pokazano (slika 1.4 i 1.5) simbol operacioni
pojačavača u elektronskim šemama ima dvija ulazna
kontakta-stezaljke (-) i (+) poznate kao invertirajući i
neinvertirajući ulaz. Treći kontakt-stezaljka u vrhu
trokuta je izlazna, Uiz ili Uout.
Napon na invertirajućem ulazu označen je sa U1 ili U- ili
a na neinvertirajućem ulazu sa U2 ili U+. Oba ova
napona mjere se u odnosu na referentni čvor, masu -
uzemljenje, koji na simbolu nije posebno naznačen.
Na slici 1.5 prikazan je model operacionog pojačavača.
Ako se žele analizirati osobine nekog elektronskog
kola-uređaja operacioni pojačavač se može zamijeniti
modelom, a zatim se primjene uobičajene metode
analize strujnih kola. Međutim, pogodnije je za analizu
rada sklopova s operacionim pojačavačem primijeniti
tzv. metodu prividnoga (virtuelnog) kratkog spoja,
gdje se uzima u obzir činjenica da su Rul i A vrlo veliki,
a Riz vrlo mali.
Metoda se bazira na aproksimacijama beskonačno
velikih Rul i A i beskonačno malog Riz. Operacioni
pojačavač takvih osobina naziva se idealni operacioni
pojačavač. Iako idealni operacioni pojačavač u praksi
ne postoji, njegova primjena u analizi daje rezultate
bliske realnom, a sama analiza je bitno
pojednostavljena.
U1
A(U2-U1)
Rizl Uizl
Rul
U2
Rin=∞, Ro=0, Uiz=A(U2-U1)=AUul
Slika 1.5. Idealni operacioni pojačavač
Idealan operacioni pojačavač ima:
1. Beskonačno veliko diferencijalno (AUd=∞)
pojačanje, koje ne zavisi od amplitude
izlaznog napona,
2. Pojačanje srednje vrijednosti jednako nuli
(AUc=0), odnosno,
3. Faktor potiskivanja srednje vrijednosti signala
beskonačno velik (Fp=∞),
4. Ulazni otpor beskonačno velik (Rі=∞),
5. Izlazni otpor jednak nuli (R0=0) i
6. Beskonačno širok propusni opseg (B=∞).
Operacioni pojačavač obično radi sa povratnom
spregom, pa će pojačanje pojačavača zavisiti od
koeficijenta povratne sprege, ako je samo pojačanje
dovoljno veliko uvijek je ßA>>1, što je jedan od uslova
za negativnu povratnu spregu (drugi je protufaznost
signala).
Ako predpostavimo da izlazni signal neće biti suviše
velik, nelinearnost prenosne karakteristike ne treba
uzimati u obzir.
Prema tome prva pretpostavka je opravdana. Na slici
1.6 prikazana je idealizovana i realna prenosna
karakteristika operacionog pojačavača. Idealizovana
treba da se poklapa sa ordinatom, jer smo pretpostavili
da je pojačanje beskonačno veliko, dok je karakteristika
realnog pojačavača nagnuta, a naponi ograničen
naponima napajanja operacionog pojačavača UCC i
UEE.
Pojačanje srednje vrijednosti možemo zanemariti, jer je
ono mnogo manje od diferencijalnog pojačanja.
Ulazni otpor se može smatrati beskonačno velikim, zato
što je mnogo veći od spoljašnjeg, sa njim vezanim
serijskim otporom, a izlazni otpor jednak nuli, ako je
mnogo manji od otpora opterećenja.
Beskonačno veliki opseg može se pretpostaviti, ako je
radna frekvencija mnogo manja od granične
frekvencije.
Slika 1.6. Idealna i realna prenosna karakteristika operacionog pojačavača
Slika 1.7. Blok šema operacionog pojačavača
Operacioni pojačavači se najčešće izrađuju u
integrisanoj tehnici, obično u 8-pinskom ili 14-pinskom
kućištu.
Sastoje se iz tri osnovna dijela (slika 1.7):
- ulaznog stepena,
- naponskog pojačavača, i
- izlaznog stepena.
Ulazni stepen pojačava razliku napona na ulaznim
priključcima, naponski pojačavač uvodi dodatno
pojačanje signala a izlazni stepen obezbjeđuje dovoljnu
veliku snagu na izlazu odnosno dovoljno veliko strujno
pojačanje.
Termin "operacija" odnosi se na matematičku operaciju,
kao što je sabiranje, integracija itd.
Idealni operacioni pojačavač predstavlja kolo koje se u
teoriji naziva "nulor" i koje se sastoji od dva elementa
nulatora i noratora. Ulazni stepen operacionog
pojačavača je nulator (nema ni napona ni struje), a
izlazni dio je norator (bilo koji napon i struja). Ove dvije
komponente daju zamišljenom operacionom
pojačavaču idealne karakteristike.
U skladu sa tim, ulazni stepen se izvodi kao
diferencijalni pojačavač sa dva simetrična ulaza.
Izlazni stepen, koji omogućava velika strujna pojačanja,
realizuje se obično sa komplementarnim parom
tranzistora.
Iako dizajn varira između proizvođača, svi operacioni
pojačavači imaju istu osnovnu unutrašnju strukturu. Na
slici 1.7 je prikazana konstrukcija operacionog
pojačavača μA741.
Da bi operacioni pojačavač imao karakteristike blizu
idealnih, treba obezbjediti i slijedeće:
- da ulazna struja bude minimalna,
- da šum i smijetnje usljed zajedničkog (common-
mode) napona budu minimalni (što se postiže
primjenom diferencijalnog ulaznog stepena),
- pojačanje treba da bude dovoljno veliko (što se
postiže primjenom pojačavača sa zajedničkim
 emiterom uz aktivno opterećenje (strujno
ogledalo),
- obezbjediti dovoljno struje na izlazu kako ne bi bio
"oboren" kad se priključi potrošač (što se postiže
primjenom izlaznog pojačavača koji obezbjeđuje
dovoljnu izlaznu struju i malu izlaznu otpornost).
Imajući navedeno u vidu, možemo smatrati da je jako
uproštena elektronska šema operacionog pojačavača
data na slici 1.8.

strujna ogledala / aktivna opterećenja

3
6
+

2
-
izlazni stepen

stepen sa zajedničkim emiterom

diferencijalni pojačavač

Slika 1.8. Uproštena šema operacionog pojačavača

U operacionim pojačavačima strujna ogledala koriste se

kao strujni izvori i kao aktivna opterećenja. Osnovna +Ucc +Ucc
primjena je u strujnim izvorima. U idealnom slučaju,
struja je nezavisna od opterećenja.
R I REF R
U prostom strujnom izvoru sa slike 1.8 očigledno je:

UCC − 0,7 V
IREF = I
R

Za fiksno R ova struja se ne mijenja. Kada bismo mogli

da "kopiramo" ovu struju u neku drugu granu kola u
kojoj želimo da definišemo struju, tada bismo mogli da
kažemo da smo napravili strujni izvor u toj, drugoj, grani
kola sa vrijednošću IREF.

To ćemo uraditi tako da koristimo podatak da je Slika 1.8. Princip napajanja iz strujnog izvora
kolektorska struja bipolarnog tranzistora zavisna samo
od napona UBE (0,7V).
 +Ucc +Ucc +Ucc
Struja kroz R L ne zavisi
od njegove otpornosti
IREF R
R I≈ I REF R L
L

I≈ IREF

I≈ IREF pod uslovom da je struja baze mala

u poređenju sa strujom kolektora

Slika 1.9. Strujno ogledalo je izvor konstantne-referentne struje

Ako je uzemljen za strujni izvor koriste se NPN tranzistori,a za uzemljeni potrošač koriste se PNP tranzistori.

+Ucc +Ucc +Ucc

I REF
R R
L
I≈ I REF

I≈ IREF

I REF
R R
L

NPN PNP

Slika 1.10. Primjena NPN i PNP tranzistora u strujnom ogledalu

U idealnom slučaju, nezavisno od različitih vrijednosti Widlarovo strujno ogledalo i koristi se kao izvor malih
otpornosti u kolektorskom kolu, struja bi trebalo da struja.
bude nepromjenjena. Pošto se napon kolektor-emiter +Ucc
drugog tranzistora mijenja, a napon kolektor-emiter
prvog tranzistora je fiksiran na 0.7V, kolektorska struja
drugog tranzistora se mijenja sa otpornošću potrošača.
R R
I REF L
Nameće se prosto rješenje: ukoliko obezbjedimo da se I OUT
naponi kolektor-emiter ne mijenjaju sa vrijednošću
potrošača, neće se mijenjati ni kolektorske struje. Pri 1,4V
tom naponi kolektor-emiter ne moraju da budu jednaki, 1,4V T3
dovoljno je da se ne mijenjaju sa promjenom potrošača.
Jedno rješenje koje obezbeđuje da se kolektorski
napon ne mijenja sa promjenom potrošača dato je na 0,7V
slici 1.11. Ovaj strujni izvor zove se Wilsonovo strujno
ogledalo. U varijanti za uzemljene potrošače koriste se
PNP tranzistori (slika 1.12). 0,7V
T1 T2
Ako želimo da napravimo strujni izvor čija će struja biti
mnogo manja od referentne IREF, napon UBE2 treba da
bude manji od UBE1. Pošto je zavisnost kolektorske
struje od napona baza-emiter eksponencijalna, male
razlike u naponu baza-emiter prouzrokovaće velike
razlike kolektorskih struja. Kolo sa slike 1.13 zove se
Slika 1.11. NPN varijanta Wilsonovog strujnog ogledala
 +Ucc

T1 T2

I C1 I C2

T3

I REF
I OUT
R R
L
Slika 1.14. Izvor konstantne struje u diskretnoj tehnici

U! 2V
R! = = = 200 Ω
Slika 1.12. PNP varijanta Wilsonovog strujnog ogledala I! 10 mA

+Ucc Zatvaranjem konture po II Kirhofovom zakonu preko

Rb2, UBE i RE dobivamo:
-UB+UBE+UE=0, pa je:
UB=UBE+UE=0,7V+2V=2,7V
I REF
R R
L Iz poznatog obrasca za koeficijent strujnog pojačanja
IOUT spoja zajednički emitter:
I C1 ≈I REF I! I! I! 10 mA
h!" = ⇒ I! = = = = 50 µA
T1 T2 I! h!" h!" 200

Kako je poznato iz inženjerske prakse struja I1 (kroz

Rb1 i Rb2) treba da je bar 5 puta veća od IB, pa je:

R I1=5 IB=250 μA
2
Prema Omovom zakonu za Rb2 vrijedi:

U! 2,7 V
R !" = = = 10,8 kΩ
I! 250 µA
Slika 1.13. Widlarovo strujno ogledalo
Kada zatvorimo konturu preko napona +U, Rb1, UBE i RE
i –U dobijemo:

NAPOMENA: Rješavanje svih zadataka zahtjeva −U + I! ∙ R !" + U!" + U! − U = 0 ⇒

osnovna znanja iz Osnova elektrotehnike te poznavanje
i primjenu Omovog zakona, I Kirhofovog zakona i II 2U − U! − U!" 20 V − 2 V − 0,7 V 17,3 V
R !" = = = ⇒
Kirhofovog zakona. Preporučujemo ponavljanje I! 250 µA 250 µA
osnovnih činjenica iz Osnova elektrotehnike.
R !" = 69,2 kΩ

1. Proračunati izvor konstantne struje u diskretnoj Dakle, za proračunate vrijednosti otpora Rb1=69,2 kΩ,
tehnici prema slici 1.14 za izlaznu struju I0=10 mA? Rb2=10,8 kΩ i Re=200 Ω kroz kolektor će teći
Poznato je +U=10 V, -U=-10 V, UE=2 V, UBE=0,7 V i konstantna struja IC=I0=10 mA.
koeficijent strujnog pojačanja upotrebljenog
tranzistora h21=β=200. 2. Za izvor konstane struje u integrisanoj tehnici sa
slike 1.15 izračunati otpornost R, ako je +U=10 V,
Prema Omovom zakonu i pošto za kolektorsku i -U=-10 V, I0=300 μA?
emitorsku granu vrijedi IC(I0)≈IE možemo izračunati
vrijednost RE:
 Diferencijalni pojačavač pojačava razliku dva napona,
slika 1.17.

izlaz = A(ulaz1 - ulaz2)

ulaz 1
izlaz
DP
ulaz 2
pojačanje=A

Slika 1.17. Diferencijalni pojačavač

+U
CC

Slika 1.15. Izvor konstantne struje u integrisanoj tehnici

Slično kao u zadatku 1. zatvorimo konturu preko +U,

UBE (bilo kojeg tranzistora i –U pa dobijemo: R R
C C
U
o2
2U − U!" 20 V − 0,7 V 19,3 V
R= = = = 64,33 kΩ
I! 300 µA 300 µA U
o1
3. Za izvor konstantne struje sa slike 1.16 izračunati
elemente izvora konstantne struje tako da je izlazna
struja I0=3 mA, +U=15 V, -U=-15 V, R=20 kΩ, U
Re1=1kΩ? i1 U
i2

I
EE

-U
EE

Slika 1.18. Elektronska šema diferencijalnog pojačavača

+U
CC

R R
C C
U
o2
Slika 1.15. Izvor konstantne struje u integrisanoj tehnici
U
o1
Zatvorimo konturu preko +U, R, UBE od T1 i Re1
možemo izračunati I1:
U
2U − U!" 30 V − 0,7 V i1 U
I! = = = 1,395 mA i2
R + R !" 21 kΩ R
E R
E
Napon na otporniku Re1 je:

U!" = R !" ∙ I! = 1,395 mA ∙ 1000 Ω = 1,395 V

I
A kako znamo padovi napona na Re1 i Re2 moraju biti EE
isti, tj. UE1=UE2=UE pa je prema Omovom zakonu:

U! 1,395 V -U
R !" = = = 465 Ω EE
I! 3 mA
Slika 1.19. Povećanje opsega ulaznog napona sa RE
 0 0
U idealnom slučaju, slika 1.17, diferencijalni pojačavač tehnički uvjeti rada u rasponu od -55 C do +125 C) ili
pojačava samo razliku dva napona, bez obzira na µA741 C (industrijski uvjeti za temperaturni raspon od
0 0
njihovu apsolutnu vrijednost. 0 C do 70 C)

Diferencijalni pojačavač koji je prikazan na slici 1.18 S istosmjernim napajanjima UCC=UEE=15V postižu se
može sa dobrom aproksimacijom da se smatra dobrim izlazni naponi od ±12V (oko 80% napajanja). Izlaz 741
pojačavačem razlike dva signala. Ulazni signal ne smije pojačala zaštićen je od kratkog spoja tako da je izlazna
da bude veliki, da bi ovo kolo radilo kao diferencijalni struja ograničena na 25mA.
pojačavač.
Proizvođači elektronskih komponenata proizvode vrlo
Pošto je za nulti ulazni napon izlazni napon takođe veliki broj različitih izvedbi operacionih pojačavača.
jednak nuli, prikazana konfiguracija pojačavača Ovdje ćemo prikazati osnovne osobine onog koji nosi
omogućava povezivanje više ovakvih kola u kaskadu oznaku μA741.
bez unošenja jednosmjernog ofset napona u kolo. Da bi
se poboljšala linearnost i povećao opseg ulaznog Elektronska šema na slici 1.24 pokazuje da se
napona, dodaje se otpornik u kolo emitera oba pojačavač μA741 sastoji od:
tranzistora. Cijena koja se plaća je znatno smanjeno
pojačanje ovakvog kola. - 22 tranzistora,
- 11 otpornika,
- jednog kondenzatora i
- u nekim izvedbama jedne diode.
Najpopularnije operacioni pojačavač koje predstavlja
industrijski standard nosi oznaku 741, a tipične izvedbe Offset N
2
prikazane su na slici 1.20. Proizvode ga razni
proizvođači koji uz broj 741 daju svoje kodne oznake, Offset N
1
primjerice µ741 (Fairchild) ili LM741 (National
Semiconductors) +U
CC 7 1 5
IN
+ 3
OUT
6
IN µA741
- 2

4
-U
EE

Slika 1.21. Simbol i JG kućište (pogled odozgo) μA741

U praksi se operaciono pojačalo μA 741 (slika 1.24)

kao integrirani sklop realizira različitim tehnologijama.

Na koji način, prema kojoj elektronskoj šemi i od kojih

tranzistora će se realizirati, zavisi od proizvođača do
proizvođača.

Međutim, svi operacioni pojačivači imaju istu strukturu

kako je prikazano na slici 1.7, a sastoji se od:

Slika 1.20. Različite izvedba μA741 • Diferencijalnog pojačavača - koji obezbjeđuje

nizak nivo šuma prilikom pojačanja i veliku ulaznu
Ako postoji dodatno slovo uz temeljnu oznaku, njime se impedansu,
definiraju temperaturna svojstva, kao µA741 A (vojno-
• Naponskog pojačavača - koji obezbjeđuje visok • Izlaznog pojačavača - koji obezbjeđuje prenos
nivo naponskog pojačanja, relativno velikih struja.

Slika 1.22. Fizičke dimenzije μA 741 (JG ceramic dual-in-line), dimenzije su u inčima (milimetrima)

Slika 1.23. U, J i FK kućišta μA741

Slika 1.24. Električna šema μA741

Kako je pojačavač tipa 741 vjerovatno najeksploatiraniji
u popularnoj elektronici, i kako su mnogi drugi
pojačivači dizajnirani upravo na modelu ovog
pojačavača - u teorijskim razmatranjima se kao model
za analiziranje unutrašnje strukture uglavnom uzima
šema modela 741.
Ulazni stepen se stabilizira korištenjem negativne
povratne sprege sa velikim pojačanjem, čiji su glavni
elementi dva strujna ogledala na lijevoj strani slike 1.24,
označena crvenom bojom. Zadatak ove negativne
povratne sprege jeste da obezbijedi ulazni diferencijalni
stepen stabilnom i kostantnom strujom.
Ako dođe do naglog povećanja struja na
neinvertujućem i inverujućem ulazu pojačavača
(tranzistori Q3 i Q4), tranzistori Q8 i Q9 će "odvući"
struju sa baza Q3 i Q4, i tako držati struju na ulazu
kostantnom.
Diferencijalni pojačavač je na slici označen plavom
linijom. Q1 i Q2 preko svojih emitora "prenose"
vrijednosti sa ulaza, i zajedno sa Q3 i Q4 obrazuju
diferencijalni ulazni stepen. Q3 i Q4 obezbjeđuju
naponsko pojačanje za napajanje pojačavača klase A.
Diferencijalni pojačavač koji formiraju tranzistori Q11-
Q4 napajaju strujno ogledalo od tranzistora Q5-Q7
(aktivni potrošač). Q7 povećava preciznost strujnog
ogledala smanjenjem vrijednosti struje signala sa Q3
koja je potrebna da napaja baze Q5 i Q6.
Dio slike označen megenta bojom (Q14-17 i Q20)
predstavlja pojačavački stepen klase A. Strujno
ogledalo Q12/Q13 u desnom uglu slike snabdijeva ovaj
stepen kostantnom strujom, i to preko kolektora
tranzistora Q13, koji je nezavisan od izlaznog napona.
Kombinacija Q14 i Q17 čini npn Darlingtonov stepen.
Preko kondezatora od 30 pF se obezbjeđuje
frekventno-selektivna negativna povratna sprega koja
obuhvata pojačavački stepen klase A, zbog frekventne
kompenzacije - da bi se stabilizirao pojačavač u kolima
sa povratnom spregom.
Ova tehnika se zove Millerova kompenzacija. Ovakva
kompenzacija se ostvaruje radi obezbijeđenja
stabilnosti pojačavača u kolima sa negativnom
povratnom spregom, kod koje su elementi u povratnoj
Tabela 1.1. Električne karakteristike μA741 (UCC=15V, T=25ºC)
Idealno
Pojačanje napona
Ulazni otpor
Izlazni otpor
Tabela 1.2. Idealne i stvarne karakteristike operacionog pojačavača
grani nereaktivni, a pojačanje kola sa povratnom
spregom je jedinično ili veće.
Elementi kola na slici oivičeni zelenom bojom (Q16)
predstavljaju pomjerač naponskog nivoa, tj. jednu
vrstu naponskog izvora.
U našem kolu Q16 predstavlja kostantan naponski pad
između svog kolektora i emitora, bez obzira na
vrijednost struje kroz kolo. Imajući stalan naponski pad
na tranzistoru bez obzira na strujni nivo, obezbjeđeno je
provođenje dva izlazna tranzistora, istovremeno
umanjujući neželjenu pojavu nesimetričnog pojačanja.
Izlazni stepen pojačavača je zbog rečenog ustvari
pojačavač snage iz klase AB, čiji rad kontroliraju
tranzistor Q16 i dva otpornika vezana na njega. Ovaj
stepen efikasno napajaju kolektori tranzistora Q13 i
Q19.
Izlazni stepen pojačanja je otprilike za 1V niži od
napona napajanja, što je posljedica uticaja napona Ube
na tranzistorima Q14 i Q20.
Otpornici od 25 i 50Ω u izlaznom stepenu služi da
ograniči struju na izlazu, limitirajući struju na emitoru
tranzistora Q14 na 25mA.
Stvarno
4 6
∞ 10 – 10
∞ 1MΩ i više
0 100Ω i manje
 Ui
Ii = =I
Ri

Invertujući operacioni pojačavač je pojačavač sa Ova struja, budući da je Id = 0, sva protiče i kroz otpor
povratnom spregom kod koga se ulazni signal dovodi R2, preko kojeg se vrši povratna sprega, te je
na invertujući ulaz. Ovo je osnovno pojačavačko kolo izlazna struja:
operacionog pojačavača. Kod njega je izvedena Io = −I ,
naponsko paralelna povratna sprega, kako je prikazano a izlazni napon:
na slici 1.25. Ui
Uo = R 2 ⋅ Io = −R 2 ⋅
Kako se u analognom računaru operacioni pojačavači Ri
vezuju kaskadno, izlazni otpor pojačavača je jednak
nuli, te da bi se moglo ostvariti paralelno dovođenje Prema tome pojačanje operacionog pojačavača u
vraćenog signala, mora se staviti otpor R1, jer inače ovakvoj konfiguraciji je:
povratne sprege ne bi bilo. R
A=− 2
R1
R Ulazni otpor, usljed prisustva virtualne nule jednak je
2
otporu R1.

R Io
1 2
6
U A Tranzistorskim pojačavačem sa uzemljenim
Ii d o
U kolektorom, može se načiniti odgovarajuća
i 3 U konfiguracija sa operacionim pojačavačem. Na izlazu
o
imamo pojačan napon, ali je ostao u fazi sa ulaznim
naponom. Ulazni napon se dovodi na neinvertujući
ulaz, a povratna sprega na invertujući. Ako bi se
R povratna sprega izvela na invertujući ulaz, ona bi bila
2 pozitivna.

R I=-Io Šema i konfiguracija neinvertujućeg operacionog

1 2 pojačavača je data na slici 1.26.
6
I =0
I i =I d R
U 2
i U =0 U
d o

3 R I
1 2
6
U A
I d o
Slika 1.25. Šema i ekvivalentna šema operacionog pojačavača
u spoju sa invertovanim ulazom 3 U
U o
i
Usljed beskonačno velikog pojačanja Ao, pri konačnom Varijanta I
izlaznom naponu Uo ulazni diferencijalni napon Ud je
jednak nuli, jer je:
U U
Ud = o = o = 0 2
Ao ∞
6
U
1.1 A
d o
Usljed beskonačno velikog ulaznog otpora Ri
operacionog pojačavača, a i zbog toga što je ulazni 3 R U
U 2 o
diferencijalni napon jednak nuli, i ulazna struja Id i
jednaka je nuli.
R I I
1
Prema tome, posmatrano sa ulazne strane, pojačavač
se ponaša kao da mu je ulaz kratko spojen. Zato Varijanta II
kažemo da je tačka 2 "virtualna nula". Virtualna nula
zbog toga, što je struja kroz nju jednaka nuli, a ne
jednaka struji kratkog spoja.
Slika 1.26. Operacioni pojačavač sa neinvertujućim ulazom i
povratnom spregom preko invertujućeg ulaza
Posmatrajmo sad ekvivalentna šema pojačavača. Kako
je Ud=0, lako možemo da izračunamo ulaznu struju:
Budući da je diferencijalni napon na ulazu samog Slika 1.28. Operacioni pojačavač u spoju neinvertujućim
pojačavača jednak nuli, cio pad ulaznog napona biće ulazom
na otporu R1, te je i kod ovog pojačavača R! 100 kΩ
A=1+ =1+ = 11
R! 10 kΩ
Ui
I= 3. Prema slici 1.27 izračunati:
Ri
. - diferencijalni napon Ud između invertirajućeg i
neinvertirajućeg ulaza operacionog
Pošto je struja kroz otpor R2 jednaka struji kroz otpor pojačavača,
R1, to je izlazni napon: - struju Id, koja ulazi u neinertirajući ulaz, a
Uo = I R1 + R 2 ,( ) potiče od ulaznog signala Ui,
- napon Ui,
te je pojačanje pojačavača: - struju Ii,
- koliko je puta struja Ii veća od struje Id?
Uo I(R1 + R 2 ) R
A= = =1+ 2 Poznato je pojačanje pojačavača bez povratne
Ui I ⋅ R1 R1 sprege Ao=200000, efektivna vrijednost Uo=5 V,
ulazni otpor operacionog pojačavača Rul=500 kΩ i
Dakle sa istim elementima, ako se signal dovodi na R1=2 kΩ, R2=30 kΩ.
neinvertujući ulaz pojačanje će biti veće za jedinicu, a
faza izlaznog signala biće jednaka fazi ulaznog signala. Odnos diferencijalnog napon Ud. koji potiče od ulaznog
signala, i izlaznog napona je jednak A0, pa je:

U! 𝑈! 5V
𝐴! = ⇒ 𝑈! = = = 25 𝜇𝑉
1. Na slici 1.27 prikazan je invertirajući spoj U! 𝐴! 200000
operacionog pojačavača. Koliko je naponsko
pojačanje ovog pojačavača ako je R1=1 kΩ i Po Omovom zakonu struje u invertirajući ulaz je:
R2=200 kΩ?
U! 25 𝜇V
𝐼! = = = 50 𝑝𝐴
R R !" 500 𝑘Ω
2
Pojačanje pojačavača sa povratnom spregom je:
R Io
1 2 R! 30 𝑘Ω
A=− =− = −15
6 R! 2 𝑘Ω
U A
Ii d o
U Znak "-" kaže da je izvršena promjena faze od 180
i 3 U
o stepeni, pa se minus može izostaviti u daljem
računanju.

Istovremeno je pojačanje sa povratnom spregom

R jednako odnosu ulaznog i izlaznog signala, tj.:
2
Slika 1.27. Invertirajući spoj operacionog pojačavača

R! 𝑈! 𝑈! 5 𝑉
R A = − R ! = − 200 kΩ
I=-Io = −200 A=−
R!
=−
𝑈!
⇒ 𝑈! =
𝐴
=
15
= 0,333 𝑉
1 R2! 1 kΩ
6
I =0 Sad je na ulazu:
I i =I d
U Na slici 1.28 prikazan je neinvertirajući spoj
2.
i U =0 U U! 0,333 V
operacionog pojačavača. Koliko je naponsko
d o 𝐼! = = = 0,166 𝑚𝐴
pojačanje ovog pojačavača ako je R1=10 kΩ i R! 2 𝑘Ω
R2=100 kΩ? 3
A odnos ove i struje Id:
R I! 0,166 𝑚A
2
= = 3.320.000
I! 50 𝑝𝐴
R I
1 2
6
U A
I d o

3 U
U o Kada treba upotrebljavati dva napona ili kada treba
i
Varijanta I pojačati naponsku razliku između dvije tačke u nekom
kolu, od kojih jedna nije uzemljena, koristi se operacioni
pojačavač sa simetričnim ulazom.

2
6
U A
d o

3 R U
U 2 o
i
 R2
U ovu svrhu se može koristiti neposredno operacioni Ui = Ui1 + Ui2 = (Uu1 − Uu2 ) .
R1
pojačavač u spoju sa slike 1.2.
Pojačanje ovakvog diferencijalnog pojačala je:
Ulazni otpor pojačavača mora biti simetričan i za
neinvertirajući i za invertujući ulaz.
Ui R
A= = 2.
Na slici 1.29 prikazana je šema ovakvog pojačavača Uu1 − Uu2 R1
koji se naziva i diferencijalni pojačavač.
Deiferencijsko pojačalo pojačava razliku ulaznih
Ovaj spoj se koristi kada treba pojačavati razliku dva signala. Na invertirajući ulaz pojačala razlike dovodi se
napona. Tada je pojačanje operacionog pojačala vrlo ulazni napon Ui2 preko otpornika R1,a na neinvertirajući
veliko i relativno nestabilno, pa se mora uvesti napon Ui1 preko otpornika R3. Otpornik R2 kao
negativna povratna sprega radi stabilizacije pojačanja. komponenta negativne povratne veze spaja se između
invertirajućeg ulaza i izlaza.
Ulazni otpor pojačavača je isti za invertirajući i
neinvertirajući ulaz. Na slici 1.30 prikazano pojačalo je kombinacija
invertirajućeg i neinvertirajućeg operacijskog pojačala.
R R
1 2
R
2
I I
d2 2 R
U 1
i2 6
U A 2
d o
6
A
3 U o
I o
U d1
i1 3
U
R R R o
1 2 U U 3
i2 i1
R
4

Slika 1.29. Operacioni pojačavač sa simetričnim ulazom –

diferencijalni pojačavač

Uz uslov da je Id1 = Id2 = 0 , Ud = 0 i da je R1 = R1 ' i

R 2 = R 2 ' naći ćemo pojačanje uzevši da se ulazni
Slika 1.30. Diferencijsko pojačalo – pojačalo razlike
signal dovodi prvo na prvi , a zatim na drugi ulaz.
Neka je Uu2=0, tada je izlazni napon:

⎛ R ⎞ Uu1
Ui1 = ⎜⎜1 + 2 ⎟⎟ R2 .
⎝ R1 ⎠ R1 + R 2 U analognim računarima se analogne matematičke
operacije ostvaruju pomoću operacionog pojačavača.
Prvi član na desnoj strani je pojačanje neinvertirajućeg Osnovna konfiguracija kola sa operacionim
pojačala, a drugi slabljenje dovedenog signala. pojačavačem dat je na slici 1.31.
Sređivanjem prethodnog izraza za izlazni napon se
dobije: Z
R 2
Ui1 = 2 Uu1 .
R1
Dovedimo sada napon na invertirajući ulaz, a da je pri Z Io
1 2
tome napon na neinvertirajućem ulazu jednak nuli.
Tada je izlazni napon: 6
U A =∞
Ii d o
U
R2 i 3 U
Ui2 = − Uu2 . o
R1

Ako istovremeno dovedemo napone na oba ulaza, na

izlazu će se pojaviti zbir napona:
Slika 1.31. Opšta šema operacionog pojačavača
Ova šema je ista kao ona na slici 1.25, samo su otpori
R1 i R2 zamjenjeni impedansama Z1 i Z2.
Ukoliko je Z1=R1, a Z2=R2 prema slici 1.32, pojačanje
će biti:
Prema tome, osnovna konfiguracija operacionog
R
pojačavača je pojačavač sa invertujućim ulazom. A = − 2 = −k ,
R1
Z2
Njegovo pojačanje iznosi: A = − .
Z1 pa je izlazni napon: Uo = −kUi

Većina matematičkih operacija se ostvaruje pogodnim Ukoliko je:

izborom ovih impedansi.
k>1, izlazni napon je veći od ulaznog, a za
Zbog univerzalnosti upotrebe operaciono pojačalo je k<1, izlazni napon je manji od ulaznog.
najvažniji linearni integrisani sklop. Osim osnovnih
spojeva postoji još čitav niz primjena. Pri narednom Imamo tri slučaja gdje primjenjujemo množač
razmatranju je uvedena pretpostavka da je operaciono konstante:
pojačalo po osobinama slično idealnom.
I. Kada je k>1, npr. k=10, množač realiziramo sa
neinvertirajučim spojem operacionog
pojačavača pri čemu možemo izvršiti prosti
proračun vrijednosti otpora, ako usvojimo npr.
Za promjenu znaka neke matematičke veličine
R1=10kΩ. Pošto je:
potrebno je da ta veličina po apsolutnoj vrijednosti
ostane ista, ali da joj se promjeni samo znak. Ako je
R2
bila pozitivna da postane negativna, ako je bila A =1+ ⇒ R 2 = R1 (A − 1) = 90kΩ
negativna da postane pozitivna. Prema tome, pojačanje R1
operacionog pojačavača treba da je jednako jedinici, ali Sad možemo realizirati množač kao na slici 1.33. Ako
da je izlazni napon suprotnog znaka od ulaznog.
na ulaz Ui spojimo istosmjerni izvor na izlazu Uo
Ovo možemo ostvariti sa invertujućim pojačavačem sa možemo istosmjernim voltmetrom izmjeriti ulaznu
slike 1.25, odnosno, ako u osnovnom kolu datom na vrijednost pomnoženu koeficijentom 10, odnosno, ako
slici 1.31 umjesto impedansi Z1 i Z2 stavimo otpore
R1=R2=R, kao na slici 1.32. na ulaz spojimo signal generator na izlazu
osciloskopom možemo izmjeriti desetostruku vrijednost
R ulaznog signala.

R =90kΩ
R 2
2
6
A R =10kΩ
o 1
U 2
i 3 U
o 6
A
3 U
U o
i

Slika 1.32. Mjenjač znaka ili invertor

Pojačanje pojačavača sa slici 1.32 je:

Slika 1.33. Množač konstantom za k>1
Z2 R R
A=− = − 2 = − −,=1 -1 II. Kada je k<0, npr, k=-10, množač realiziramo sa
Z1 R1 R
invertirajućim spojem operacionog pojačavača pri
čemu možemo izvršiti prosti proračun vrijednosti
pa je izlazni napon: otpora, ako usvojimo npr. R1=10kΩ.

Uo = AUi = −Ui Pošto je:

Dakle, isti po amplitudi, ali suprotnog znaka dva ovakva R2

kaskadno vezana operaciona pojačavača propustiće A=− ⇒ R 2 = −R1 ⋅ (A) = −10kΩ ⋅ (−10) = 100kΩ
R1
nepromjenjen signal.
Realizirani množač prikazan je na slici 1.34. desetostruku vrijednost ulaznog signala, koji je u
protufazi sa ulaznim signalom.
R =100kΩ
2
III. Kada je 0<k<1 možemo primjeniti dva načina
izvođenja šeme. Neka je npr k=0,25 i R2=1kΩ
R =10kΩ pa je:
1 2
6 R2 R 1kΩ
A A1 = − ⇒ R1 = − 1 = − = 4kΩ
R1 A1 1
U −
i 3 U 4
o
a) Kada je konstanta između 0 i 1 treba koristiti
dva operaciona pojačavača i to oba u
invertirajućem spoju. Pomoću prvog dobijamo
negativnu vrijednost traženog pojačanja (zato
Slika 1.34. Množač konstantom za k<0 je u gornjem proračunu A1=-0,25), a pomoću
drugog (A2=1) invertujemo je na konačnu
Ako na ulaz Ui spojimo istosmjerni izvor na izlazu Uo vrijednost.
možemo istosmjernim voltmetrom izmjeriti ulaznu
Opet se korištenjem istosmjernih ili izmjeničnih izvora
vrijednost pomnoženu koeficijentom -10 (signal u na ulazu na izlazu može potvrditi odgovarajuće
protufaz od 180°), odnosno, ako na ulaz spojimo signal pojačanje, u ovom slučaju umanjenje ulaznog signala.
generator na izlazu osciloskopom možemo izmjeriti

R =1kΩ
2
R' =1kΩ
2
R =4kΩ
1 2
R' =1kΩ
6 1 2
A
6
U A
i 3
3 U
o

Slika 1.35. Množač konstantom za k=0,25 (varijanta I)

b) Istu operaciju možemo izvesti korištenjem

diferencijalnog pojačavača kao na slici 1.36.
Kolo predstavljeno na slici 1.37 služi za zbrajanje
R =4kΩ R =1kΩ električnih signala.
1 2

Ulazni signali imaju trenutne vrijednosti u1, u2,...,un.

I Zbog beskonačno velike ulazne otpornosti operacionog
2 pojačala struja u operaciono pojačalo je jednaka nuli.
U
i2 6 Radi toga je struja i koja teče kroz otpornik R jednaka
U A sumi ulaznih struja i1, i2, ..., in.
d o

3 U
o Napon ui iznosi:
U
i1 ⎛u u u ⎞
R =4kΩ R =1kΩ ui = −iR = −R ⎜⎜ 1 + 2 + ... + n ⎟⎟ .
1 2 ⎝ R1 R 2 Rn ⎠

Ako je R1=R2=...=Rn prethodnu relaciju je moguće

napisati u sljedećem obliku:
Slika 1.36. Množač konstantom za k=0,25 (varijanata II) n
R
ui = − ∑ uk .
R1 k =1
Izlazni napon je proporcionalan sumi ulaznih napona.
n
R1 + R 2
Ako odaberemo da su otpori R1 i R2 jednaki dobija se: ui = ' ∑ uk .
nR1 k =1
n
ui = − ∑u k . Pri tome je izlazni napon proporcionalan sumi ulaznih
k =1 napona. Ako se ispuni uslov:

Prema prethodnoj relaciji izlazni napon je jednak R1 + R 2

negativnoj vrijednosti sume ulaznih napona, te se ovaj =1
nR1 '
sklop može koristiti za realizaciju operacije sabiranja.
izlazni napon će biti jednak sumi ulaznih napona.
Sklop za sabiranje se može realizovati i tako da se
operacija sabiranja izvodi bez promjene predznaka. Za
Za operacione pojačavače sa FET tranzistorima i
to koristimo sklop prikazan na slici 1.38. Lako je uočiti
umjerenim vrijednostima otpornosti u kolu otpornik RB
da ovaj sklop predstavlja varijantu neinvertirajućeg
’ ’ ’ se ne stavlja. Jedna od primjena ovog kola je u audio
spoja operacionog pojačala. Ako je R1 =R2 =...=Rn
mikserima, kao na slici 1.39.
vrijedi relacija:

R I
1 2
U
1 6
I A
1 R
2 3 U
U o
2
I
2

R
n
U
n
I
n

Slika 1.37. Sklop za sabiranje sa promjenom predznaka

R
2

R I
1 2
6
R' A
1
U
1 3 U
o
I
1 R'
2
U
2
I
2

R'
n
U
n
I
n

Slika 1.38. Sklop za sabiranje bez promjene predznaka

 20 dB
boost 2kΩ 18kΩ

U
1 2
10kΩ 6
LOG 1
50 %
3
20 dB
boost R R
2kΩ 18kΩ

U
2 2
R
10kΩ 6 2
LOG 2
50 % 6
4 U
3 o

20 dB 3
R
boost 2kΩ 18kΩ

U
3 2
10kΩ 6
LOG 3
50 %
3

Slika 1.39. Audio mikseta (sabirač)

Audio mikser sa slike na svom izlazu daje zbir napona U ovom DA konvertoru, broj pojedinačnih bita koji
U 1, U2 i U 3, izabranih položajem klizača kreiraju ulaznu informaciju, u ovom slučaju to su 4 bita,
potenciometara. Pojačavači 1, 2 i 3 su jedinični kad su će u konačnici izračunati izlazni napon kao procenat
prekidači otvoreni, a imaju pojačanje 10 kada su ukupnog analognog izlaza. Također, tačnost ukupnog
prekidači zatvoreni. izlaznog napona zavisi od napona koji se koristi da se
opiše digitalno logičko stanje (0V za digitalnu "0" i 5V
za digitalnu "1"), kao i od tačnosti vrijednosti otpornosti
otpora koje smo koristili.

Još jedna vrlo korisna primjera sabirača je u digitalno-

analognoj (DA) konverziji. Ako su ulazne otpornosti
duplirane jedna u odnosu na drugu 1kΩ, 2kΩ, 4kΩ…
onda će digitalni napon, bilo to 0 ili 1, na ovakvim
ulazima, na izlazu dati napon koji je ekvivalentan
ulaznoj digitalnoj formi, kao na slici 1.40.
Ovo je jedan jednostavan primjer primjene sumatora.
U dosadašnjim primjerima Z1 i Z2 su bile realne
impedanse (otpori). Ukoliko izaberemo impedanse Z1 i
Z2 jednake po apsolutnoj vrjednosti, one će biti jednake
i ulaznom naponu, ali će biti fazno pomjeren u
zavisnosti od toga kolika je faza pojačanja.
A imaginarno
Z1 = Z 2 = arctg
A realno

U zavisnosti od impedanse Z1 i Z2 može se ostvariti

fazni pomjeraj od 0 – 360°.

Matematičku operaciju integriranja obavlja operaciono

pojačalo u spoju datom na slici 1.41.
Slika 1.40. Prosti DA konvertor sa sabiračem
 C Zbog prividnog kratkog spoja struja kroz kondenzator
je:
duu (t )
I(t) i(t ) = C .
R dt
2
6 Ista struja teče i kroz otpornik R pa je izlazni napon:
A
I(t)
U(t)
i U(t) duu (t )
3 o ui (t ) = −i(t )R = −RC .
dt

Izlazni napon je, kako vidimo, proporcionalan

vremenskoj derivaciji ulaznog napona, sa faktorom
proporcionalnosti jednakim vremenskoj konstanti RC
Slika 1.41. Sklop za integriranje kola u sklopu. Ulazni napon uu(t) može biti bilo koja
funkcija vremena.
Zbog prividnog kratkog spoja na ulazu operacionog
pojačala struja i(t) iznosi: Slika 1.42 prikazuje diferencijator bez otpornika Rin, a
slika 1.43 pokazuje diferencijator sa otpornikom Rin.
uu (t )
i(t ) = .
R

Izlazni napon ui(t)određen je relacijom:

1 1
ui (t ) = − i(t )dt = −
∫ uu (t )dt .
∫
C RC

I ovdje napon ui (t ) može biti funkcija vremena t.

Slika 1.43. Diferencijator sa otpornikom Rin
Izlazni napon je proporcionalan integralu ulaznog
napona pa se ovaj sklopzove sklop za integriranje ili Upotreba ovog otpornika sa malom vrednošću može biti
integrator. korisno za ograničavanje pojačanja pri visokim
frekvencijama, jer preveliko pojačanje pri visokim
U posebnom slučaju, kada je ui (t ) = U = konst. , izlazni frekvencijama predstavlja problem zbog naponskog
šuma na ulazu kola.
napon će biti:
1 U Vrijednos otpornika Rin se odredjuje tako da
ui (t ) = − Udt = −
∫ t.
RC RC vremenska konstanta RinCin bude mala u poređenju sa
periodom ulaznog signala.
Pri tome izlazni napon linearno raste sa vremenom.
Ovakav sklop se zove Milerov integrator i njime se Dodatno ograničavanje pri višim frekvencijama se
generišu vremenske baze u katodnoj cijevi osciloskopa. postiže spajanjem kondenzatora Cƒ paralelno sa
otpornikom Rƒ (slika 1.44) .

Operaciono pojačalo dato u spoju na slici 1.42 služi za

obavljanje matematičke operacije deriviranja.

I(t)
C
2
6
A
U(t) I(t)
i 3 U(t)
o
Slika 1.44. Diferencijator sa otpornikom Rƒ i
kondenzatorom Cƒ

Pogledajmo sada zavisnost izlaznog signala

diferencijatora od ulaznog za različite talasne oblike.
Slika 1.42. Sklop za deriviranje
Slika 1.45. prikazuje oblik izlaznog signala u zavisnosti Izlazni napon će biti u fazi sa ulaznim naponom, jer je
od ulaznog. napon doveden na neinvertujući ulaz.

Kako je pojačanje pojačavača vrlo veliko to je

diferencijalni napon jednak nuli, pa pošto su izlazi i
neinvertujući ulaz kratko spojeni, to je izlazni napon
praktično jednak ulaznom naponu.

Za jedinično naponsko pojačanje izrađuju se specijalni

operacioni pojačavači, koji imaju odlične karakteristike i
vrlo veliki ulazni otpor.

Slika 1.34 predstavlja specijalni slučaj invertirajućeg

spoja pojačavača sa slike 1.35.

Ako na pojačalo sa slike 1.35 izvršimo promjene otpora

i usvojimo da je R1≈∞ i R2=0 onda izraz za naponsko
pojačanje postaje:

R2 0
A =1+ = 1+ =1+0 = 1
R1 ∞

R
2

R
1 2
6
A
3 U
U o
i
Slika 1.45. Prikaz ulaznih i izlaznih signala diferencijatora

Slika 1.46. Neinvertirajući pojačavač sa operacionim

Izvjesni pretvarači ili senzori da bi pravilno radili moraju
pojačalom (uz objašnjenje slijedila)
raditi sa malim opterećenjem i moraju biti izolovani od
mjernog uređaja ili upravljanog uređaja.
Odnosno možemo nacrtati i drugu varijantu naponskog
sljedila kao na slici 1.47.
Operacioni pojačavač, vezan slično tranzistoru sa
uzemljenim kolektorom, kako je prikazano na slici 1.34,
Varijanta II
ima naponsko pojačanje praktično jednako jedinici i vrlo
veliku ulaznu impedansu, ali zato može na izlazu dati
veliku struju jer mu je izlazni otpor, praktično jednak 2
nuli.
6
A
Varijanta I
3 U
U o
i
R
1 2
6
A
Slika 1.47. Naponski ponavljač (slijedilo)
3 U
U o
i Očigledno, nemamo pojačanja – izlazni napon je isti
kao ulazni (slijedi ga).

Međutim, ovakav sklop ima praktično beskonačan

ulazni otpor i vrlo mali izlazni otpor pa se koristi kao
Slika 1.46. Naponski ponavljač (slijedilo) izvrstan transformator otpora (impedance).

Zatvaranjem negativne povratne sprege preko
tranzistora dobija se pojačavač koji ima osobinu da je
izlazni napon proporcionalan logaritmu ulaznog napona
(slika 1.48).
pa je izlazni napon proporcionalan prirodnom logaritmu
ulaznog napona.
Kod antilogaritamskog pojačala osnovni element koji
omogućava njegov rad je element sa PN spojem.
Obrnuto od logaritamskog pojačala, u kojem je struja
kroz element određivala izlazni napon, ovdje ulazni
napon treba da određuje izlaznu struju. Radi toga je
potrebno da dioda i otpornik zamijene mjesta, kao što je
prikazano na slici 1.50.

Struja kroz diodu je određena relacijom:

uu
UT
i = ID0e ,

Slika 1.48. Logaritamski pojačavač pa je izlazni napon određen relacijom:

uu
Identičan sklop, realiziran sa diodom, kod kojeg je UT
ui = Ri = RID0e .
izlazni napon proporcionalan logaritmu ulaznog napona
dat je na slici 1.49.
R
D
Ud
I(t)
I(t) 2
R
2 6
A
6 U(t) I(t)
A i U(t)
I(t) 3 o
U(t)
i 3 U(t)
o

Slika 1.50. Sklop za antilogaritmiranje

Slika 1.49. Sklop za logaritmiranje
Kao što se vidi iz posljednjeg izraza, izlazni napon je
Struja kroz diodu je: eksponencijalna funkcija ulaznog napona, te može
poslužiti i u spoju antilogaritamskog, i u spoju
⎛ uD ⎞
⎜ ⎟ eksponencijalnog pojačala.
i = ID0 ⎜ e U T − 1 ⎟ ,
⎜ ⎟
⎝ ⎠ Nedostatak ovog sklopa je zavisnost izlaznog napona
od struje zasićenja ID0, koja je eksponencijalna funkcija
pri čemu je ID0 inverzna struja zasićenja. temperature.
Istovremeno za struju vrijedi:

i=uu/R.
Međusobno množenje više promjenljivih veličina se
Zbog prividnog kratkog spoja na ulazu operacionog može ostvariti pomoću: logaritamskog pojačala, sklopa
pojačala je uD = −ui . za sabiranje i antilogaritamskog pojačala, kao što je
prikazano na slici 1.51.
Iz prethodnih relacija slijedi: Pretpostavimo da je potrebno pomnožiti dvije
⎛ u ⎞ promjenljive x i y.
ui = −UT ln⎜⎜1 + u ⎟⎟ .
⎝ RID0 ⎠ ·
Ako ove dvije promjenljive dovedemo na ulaze dva
logaritamska pojačala, na njihovim izlazima ćemo imati
Ako je ispunjen uslov uu >> RID0 , tada je: ln(u1) i ln(u2).
⎛ u ⎞
ui ≈ −UT ln⎜⎜ u ⎟⎟ , Ove dvije veličine treba sabrati, što se i čini u drugom
⎝ RID0 ⎠ stepenu, koji čini sabirač. Na izlazu iz sabirača imamo
signal jednak sumi logaritama signala u1 i u2, tj. pojaviti antilogaritam te veličine odnosno proizvod
ln(u1)+ln(u2). Kada ovu veličinu privedemo u0=u1 u2.
antilogaritamskom pojačalu, na njegovom izlazu će se

D
2

R1
2
U R R2
1 6 1
A
ln(U ) R2
3 1
R
1 2 D1
D
2 6 2
A
6
A
R1 3 ln(U ) +ln(U )
2 1 2
U 3 U=U•U
2 6 o 1 2
A
ln(U )
3 2
logaritmovanje sabiranje antilogaritmovanje

Slika 1.51. Sklop za množenje

Prema tome, iza logaritamskog pojačala djelitelja treba

Sklop koji realizuje operaciju dijeljenja moguće je dobiti
na sličan način kao i za operaciju množenja. Jedino je
logaritmu djelitelja potrebno promijeniti znak.
To se postiže pomoću invertora.
ubaciti invertor, koji će logaritmu djelitelja promijeniti
znak, kao na slici 1.52.
Tada će se na izlazu iz sabirača dobiti razlika
logaritama dijeljenika i djeltelja ln(u1)-ln(u2)., tako da će
se na izlazu antilogaritamskog pojačala dobiti u0=u1/u2.

D
2

R1
2
U R R2
1 6 1
A
ln(U ) R2
3 1
R
1 2 D1
D -1
2 6 2
A
-ln(U ) 6
2 A
R1 invertor 3 ln(U ) - ln(U )
2 1 2
U 3 U=U :U
2 6 o 1 2
A
ln(U )
3 2
logaritmovanje sabiranje antilogaritmovanje

Slika 1.52. Sklop za dijeljenje

izvršiti stepenovanje. Tada se uvodi sklop dat na slici

1.53.

Pomoću logaritamskog pojačala dobije se logaritam

Stepenovanje neke promjenljive u1 cijelim brojem k, veličine u1. Ovaj logaritam se pomnoži sa izložiocem k
može se ostvariti tako da se kratko spoji onoliko ulaza pomoću množača konstantom, pa se na izlazu iz
množača koliki je stepen k, pa se na taj zajednički ulaz množača dobije veličina k ln(u1).
dovede promjenljiva u1. Na izlazu množača će biti
k
u0=u1 . Pomoću antilogaritamskog pojačala konačno se dobije
k
veličina u0=u1 .
Međutim, ukoliko k nije cio broj, ili je manji od jedinice Ukoliko je veličina k=R2/R1>1 imamo stepenovanje, a
(korjenovanje), pomoću ovakvog sklopa nije moguće ukoliko je k=R2/R1<1 imamo korjenovanje.
 D R2
2

R2
R1
2
U R
1 6 1 2 D1
A
6 2
ln(U ) k
3 1 6
k A
3 k•ln(U ) =ln(U1) k
1
3 U=U
o 1
logaritmovanje množenje konstantom antilogaritmovanje

Slika 1.53. Skop za stepenovanja i korjenovanje

Trimer 100 KΩ kontroliše postavnu tačku ovog kola na

Kad svjetlost ne pada na senzor, relej je zatvoren. Kad
svjetlost padne na svjetlosno zavisan otpornik, relej se
otvara. Da bi se funkcija kola promjenila, treba
zamijeniti R1 i svjetlosno zavisan otpornik (LDR).
gornji nivo (npr. 12.5V ili slično). Da se posmatra nizak
nivo napona, i da se LED upali kad se baterija isprazni
ispod određenog nivoa, treba spojiti LED preko
otpornika od 330Ω na masu.

Ovo kolo se primjenjuje u mračnim komorama, za

automatsko zaključavanje vrata, paljenje svjetla u
dvorištu itd.

Slika 1.45. Provjera baterije od 12 V

Slika 1.43. Senzor svjetla

Na ulaze pojačavača sa slike 1.46 spojiti sinusoidalni

izmjenični napon amplitude 1 mV, frekvencije 1 kHz.

Korištenjem NTC otpornika (Negative Temperature Osciloskopom snimiti, izmjeriti i nacrtati:

Coefficient) za uključivanje ventilatora na jednoj i
isključivanje na drugoj temperaturi a) dobivene vrijednosti napona ulaza Uul1 prema
naponu na izlazu Uiz1,
b) dobivene vrijednosti napona ulaza Uul1 prema
naponu na izlazu Uiz2,
c) dobivene vrijednosti napona na izlazu Uiz1,
prema izlazu Uiz2 (diferencijalni izlaz)?

Za svako mjerenje:

1. Snimiti šemu spoja i karakteristike sa

osciloskopa u izvještaj,
2. Izračunati odgovarajuće pojačanje u dB,
3. Napisati kratki komentar.
Slika 1.44. Uključivanje ventilatora u automobilu
 28
LITERATURA

počinje padati za više od 3 dB) i napisati koje su to

vrijednosti.

(Tr1=Tr2=Tr3=BC237, RC=2,2kΩ, RE=1,5kΩ, RB=10kΩ, Slika 1.48. Elektronska šema integratora

Psim=1kΩ/50% (potenciometar za simetriranje),UCC=UEE=12V)
Slika 1.46. Diferencijalno pojačalo
Za invertirajući pojačavač sa slike 1.47 realiziran sa μA
741 izračunati:
Spojiti šemu prema slici. na ulaz integratora priključiti
pravougaoni napon amplitude 2V, frekvencije 1kHz i
osciloskopom ustanoviti odnose ulaznog i izlaznog
napona. Prikazati dobivene vremenske dijagrame.
Mijenjajući frekvenciju ulaznog signala, prema
priloženoj tabeli, ustanoviti kakve promjene se se
dešavaju i napisati kratki komentar. Prikazati sve
dobivene vremenske oblike?

f (Hz) 100 500 1.000 2.000 10.000

Spojiti šemu prema slici 1.49. Na ulaz diferencijatora

priljučiti trouglasti napon amplitude 1V, frekvencije
1kHz.
Slika 1.47. Invertirajući pojačavač sa μA 741
(R1=10kΩ, R2=100kΩ)

a) Pojačanje ako je R1=10kΩ, R2=100kΩ

(U=15V, Uul=10mV, f=1kHz). Izvršiti simulaciju
EWB ili Multisim softverom i prikazati
rezultate?
b) Pojačanje ako je R1=10kΩ, R2=1MΩ (U=15V,
Uul=10mV, f=1kHz). Izvršiti simulaciju EWB ili
Multisim softverom i prikazati rezultate?
c) Za pojačavač sa R1=10kΩ, R2=100kΩ
(U=15V, Uul=10mV, f=1kHz) izmjeriti napone i Slika 1.49. Elektronska šema diferencijatora
Uiz
izračunati pojačanje A = 20 log( ) u dB Mijenjati kapacitet kondenzatora prema priloženoj
Uul tabeli:
na slijedećim frekvencijama:
f (kHz) 1 4 8 10 20 40 80 100 200 C 1 pF 100 pF 0,33 nF 33 nF
A (dB)
Na osnovu izmjerenih vrijednosti nacrtati frekventnu Prikazati dobivene vremenske oblike sa osciloskopa za
karakteristiku pojačavača (x-osa frekvencija (kHz), y- svaku vrijednost C.
osa pojačanje A (dB)). Karakteristiku nacrtati u
Microsoft Excel. Kako promjena C utiče na rad diferencijatora? Napisati
kratki komentar.
Odrediti donju i gornju graničnu frekvenciju pojačavača
(mjesto na frekventnoj karakteristici gdje pojačanje
Princip rada sunčeve ćelije
Optoelektronika je grana elektrotehnike koja se, osim
električnim signalom u električnom obliku, bavi
proučavanjem i primjenom signala u optičkom obliku
svjetlosti i u bliskom infracrvenom zračenju.
Optoelekroničke komponente koriste fotoelektrične
pojave u poluprovodnicima.
Fotoelektrične pojave koje se javljaju u poluprovodni-
cima su:
- fotovodljivost,
- fotonaponski efekat i
- elektroluminiscencija.
Fotovodljivost je pojava električne vodljivosti
poluprovodnika pod utjecajem svjetlosti. Djelovanjem
svjetlosti povećava se i zaporna struja PN-spoja.
Fotonaponski učinak je pojava napona na PN-spoju
poluprovodnika zbog apsorpcije svjetlosti ili drugog
elektromagnetskog zračenja. Djelovanjem svjetlosti
nastaje difuzija nosilaca naboja, pa se PN-spoj može
upotrijebiti kao pretvarač svjetlosne energije u
električnu.
Elektroluminiscencija je pojava pretvorbe električne
energije u svjetlosnu. Prolaskom struje kroz PN-spoj
nastaje emitiranje svjetlosti pri čemu se PN-spoj može
upotrijebiti kao pretvarač električne energije u
svjetlosnu.
Slika 2.1. Spektar elektromagnetnih talasa
Optoelektroničke komponente dijelimo u slijedeće
skupine:
- poluprovodnički svjetlosni detektori koji
svjetlosnu energiju pretvaraju u električnu, a to
su: fotootpomici, fotodiode, fototranzistori,
fototiristori i sunčane ćelije;
- svjetlosni izvori koji električnu energiju
pretvaraju u svjetlosnu, a to su: LED diode i
poluprovodnički laseri;
- optokapler ili optoelektronički veznik/sprežnik
je elektronička komponenta sastavljena od
LED diode kao izvora svjetlosti i fotodiode ili
fototranzistora kao prijemnika svjetlosti.
Osnovni materijali za optoelektoničke komponente su:
silicij, germanij, galijev arsenid, i drugi.
U optoelektroničkim komponentama koristi se vidljivi i
infracrveni spektar elektromagetskih talasa. Ljudsko
oko zapaža samo elektromagnetsko zračenje u
području talasnih dužina od 380 nm do 760 nm. Slika
2.1 prikazuje spektar elektromagnetskih talasa zavisno
o talasnoj dužini i pripadajućim frekvencijama.
Fotootpornik je elektronička komponenta kojoj se
djelovanjem svjetlosti mijenja električni otpor. Porastom
jakosti svjetlosti smanjuje se otpor.
Za fotootpornik se često koristi kratica LDR (engl. light
dependent resistors, skraćeno LDR, photoresistors,
photoconductive cell, njem. Fotowiderstand) element je
čiji električni otpor ovisi o osvjetljenosti njegove
površine.
Slika 2.2 prikazuje simbol i izvedbu fotootpornika.
Slika 2.2 Izgled i izvedba fotootpornika
Osvjetljavanjem fotootpornika stvaraju se parovi
nosilaca naboja elektron-šupljina, a time se povećava
vodljivost materijala, tj. smanjuje električni otpor.
Slika 2.3. Kućište fotootpornika
Za izradu fotootpornika primjenjuju se kadmijev sulfid
(CdS), kadmijev selenid (CdSe), germanij (Ge), olovni
sulfid (PbS), indijev antimonid (InSb) i olovni selenid
(PbSe). Izrađuju se tako da se kadmijev sulfid rasporedi
u vijugavom obliku na keramičkoj podlozi kako bi se
postigla veća površina (slika 2.3). Ako neki uređaj treba
djelovati u vidljivu dijelu svjetlosnoga spektra, upotrijebit
će se fotootpomici od kadmijeva sulfida ili kadmijeva
selenida. Koji se smješta u metalnom kućištu ili
plastičnom sa staklenim prozorčićem kroz koji se
osvjetljava.
Fotootpomici od kadmijeva sulfida su prilično
neprecizni, ali imaju vrlo velik raspon vrijednosti, od
otprilike 100 Ω na jakoj svjetlosti do nekoloko MΩ u
mraku. Fotootpomici su osjetljivi na veliki dio spekra
svjetlosti, uključujući vidljivu, infracrvenu i ultraljubičastu
svjetlosti. Slika 2.4. prikazuje zavisnost otpora
fotootpornika o jakosti svjetlosti.
Slika 2.4. Zavisnost otpora fotootpornik NORP12 od svjetlosti
Spektralna osjetljivost S (engl. spectral sensitivity) je
osjetljivost materijala fotootpornika na pojedini dio
spektra svjetlosti.
Slika 2.5. Osvjetljeni i neosvjetljeni fotootpornik
Relativna spektralna osjetljivost Srel je osjetljivost na
nekoj talasnoj dužini u odnosu na osjetljivost pri
referentnoj talasnoj dužini pri kojoj je osjetljivost
maksimalna. Pri referentnoj talasnoj dužini relativna
spektralna osjetljivost je najveća, a jednaka je 1 ili,
iskazano u postocima, 100 %.
Slika 2.6 prikazuje spektralnu osjetljivost fotootpornika
NORPI2, koji ima najveću osjetljivost za svjetlost
talasne dužine 550 nm.
Fotootpomici se koriste kao svjetlosne prepreke,
komponente za upravljanje plamenom, mjerenje
osvjetljenosti, vatrodojavu, u sklopovima za regulaciju
svjetlosti kao sklopka za zatamnjenje, kao strujni
prekidači i dr.
Slika 2.6. Spektralna osjetljivost fotootpornika NORP12
Fotootpornici se upotrebljavaju za mjerenje osvjetlje-
nosti, osobito u fotografiji i kao sklopke u uređajima za
brojenje, automatsko zatvaranje vrata, automatsko
osvjetljavanje i u alarmnim uređajima. U takvim ure-
đajima fotootpornik je ugrađen u djelilo napona baze
tranzistora za uključivanje (slika 2.7).
Slika 2.7. Uključivanje tranzistorske sklopke pomoću
fotootpornika
Napon između baze i emitera ovisanje o osvjetljenosti
fotootpornika:
RF
UBE = UCC
RB + RF
Kad je fotootpornik neosvjetljen, njegov otpor je velik.
Zato je napon UBE dovoljno velik da tranzistor dobiva
struju baze koja ga drži u zasićenju pa djeluje kao uklju-
čena sklopka. Kad se fotootpornik osvjetli, njegov otpor
se smanji pa se smanjuje i napon UBE. Tranzistor ne
dobiva potrebnu struju baze i djeluje kao isključena
sklopka. Ako je sklopkom potrebno uključivati
potrošača veće snage, umjesto potrošača RC u
kolektorski strujni krug spaja se namot relea koji svojim
radnim kontaktom uključuje potrošač (slika 2.8).
Slika 2.8 prikazuje šemu spoja u kojoj fotootpornik
djeluje u krugu baze tranzistora. Porastom jakosti
svjetlosti smanjuje se otpor fotootpornika, raste napon
na bazi, a time i struja baze. Uz određenu jakost
svjetlosti tranzistor provede i aktivira rele. Napon kod
kojeg će tranzistor provesti podešavamo promjenljivim
otpornikom P. Kad rele privuče, u kontaktnom krugu
djeluje na uključenje alarma vatrodojave.

Slika 2.8. Primjena fotootpornika

Slika 2.9. Princip rada i simbol fotodiode

Fotodioda se u strujni krug spaja tako da je inverzno
polarizirana (slika 2.10). Kad je fotodioda neosvjetljena,
njome teče vrlo mala tamna struja (engl. dark current,
njem. Dunkelstrom) koju čini inverzna struja (struja
manjinskih nosilaca naboja). Ta struja iznosi za
silicijske fotodiode nekoliko nA, a za germanijske
nekoliko μA.

Slika 1.3. Svjetlosni senzor

Fotodioda je poluprovodnički svjetlosni senzor koji

generira električni signal kad na njega djeluje svjetlost.

Fotodioda je poluprovodnički element strukture slične

ispravljačkoj diodi. Kućište ima prozorčić kroz koji se
može osvjetliti PN spoj.

Na slici 2.9 prikazan je presjek fotodiode i simbol. To je

dioda kod koje je anodni kontakt izveden samo na dijelu Slika 2.10. Struja neosvjetljene i osvjetljene fotodiode
P-poluprovodnika, tako da je samo mali dio površine
zaklonjen kontaktom. Katodni kontakt je na N-tipu
poluprovodnika.
Kada osvjetlimo površinu poluprovodnika, u blizini PN-
spoja fotoni svjetlosti ostvaruju joniziranje atoma
kristala. Kao posljedica toga generiraju se novi parovi
elektron-šupljina kao slobodni nosioci naboja. Pod
djelovanjem ugrađenog električnog polja, šupljine
prelaze u P-područje, a elektroni u N-područje. Nastaje
gomilanje nosilaca pozitivnog naboja u poluprovodniku
P-tipa, a negativnog naboja u poluprovodniku N-tipa.

Između elektroda nastaje razlika potencijala, odnosno

elektromotoma sila fotodiode koja za posljedicu može
imati struju fotodiode ako je u krug spojeno potrošač RT
(slika 2.11). Kažemo da fotodioda radi u režimu
fotogeneratora jer dioda daje električnu energiju bez
vanjskog izvora napona.
 - karakteristika usmjerenosti - prikazuje
osjetljivost fotodiode o kur; upada svjetlosti za
određenu talasnu dužinu;
- talasna dužina λmaks - talasna dužina svjetlosti
za koju fotodioda imz najveću osjetljivost, a
može biti u području vidljive ili infracrvene
svjetlosti;
- tamna struja - struja koja teče kroz zapornu
polariziranu neosvijet1jenu fotodiodu, a može
Slika 2.11. Fotodioda kao generator biti reda vrijednosti od pA do u A;
- zaporni napon - može biti od lOm V do 50 V.

Slika 2.14 prikazuje relativnu spektralnu osjetljivost

fotodiode BP104F koja ima najveću osjetljivost na
Fotodiodu možemo spojiti i na vanjski izvor (slika 2.12)
talasnoj dužini svjetlosti λ=950 nm.
tako da pozitivni pol preko otpornika RT spojimo na
katodu, a negativni pol na anodu. Na taj način fotodioda
Karakteristika usmjerenosti fotodiode (slika 2.15)
je inverzno polarizirana i kada nije osvjetljena, kao što
prikazuje relativnu osjetljivost u odnosu na ugao upada
smo rekli, kroz nju teče samo mala, tzv. tamna struja
svjetlosti za određenu talasnu dužinu.
(engl. dark current) koja odgovara inverznoj struji. Kada
fotodiodu osvjetlimo, naraste koncentracija nosilaca
Prema konstrukciji fotodiode mogu biti: PN-fotodiode,
naboja u diodi te struja u vanjskom krugu. Porast struje
Schottkyjeve fotodiode, PIN fotodiode i lavinske
fotodiode proporcionalan je jakosti svjetlosti. Jakost
fotodiode - APD (engl. avalanche photodiodey).
struje fotodiode ovisi i o talasnoj dužini upadne
svjetlosti.
Materijali koji se koriste za izradu fotodiode moraju
imati osobina da fotoni svjetlosti određenog spektra
imaju dovoljno energije za pobudu elektrona preko
inverznog sloja i proizvodnju dovoljne struje na
potrošaču.

Slika 2.12. Fotodioda kao detektor svjetlosti

Slika 2.13 prikazuje statičku karakteristiku fotodiode

koja daje zavisnost struje diode o naponu na diodi uz
stalnu vrijednost svjetlosnog toka.

Slika 2.14. Relativna spektralna osjetljivost fotodiode BP104F

zavisno o talasnoj dužini svjetlosti

Slika 2.13. Statičke karakteristike fotodiode

(prikazane u III kvadrantu)

Važnije karakteristike fotodiode su:

- spektralna osjetljivost (engl. spectral

sensitivity) - osjetljivost diode na talasnu
dužinu svjetlosti; Slika 2.15. karakteristika usmjerenosti fotodiode BP104F

Tipični materijali su:


- silicij za spektar od 190 nm do 1 100 nm;
- germanij za spektar od 400 nm do 1 700 nm;
- indij-galijev arsenid za spektar od 800 nm do
2600 nm.
Kućišta fotodioda imaju stakleni prozorčić kroz koji se
može osvjetliti PN-spoj (slika 2.16).
Slika 2.16. Kućišta fotodiode
Fotodioda u primjeru prema slici 2.17 koristi se za
detekciju dima.
Svjetlost koja se reflektira od čestica dima prema
fotodiodi utječe na njezinu vodljivost. Što je dim gušći,
to će reflektirana svjetlost biti jača i porast će struja kroz
diodu. Porastom struje raste i napon na otporniku R.
Kad napon na otporniku dostigne vrijednost veću od
referentnog napona, komparator koji je izveden s
operacionim pojačalom promijeni stanje na svom izlazu
na pozitivnu vrijednost UCC Tranzistor provede struju i
ode u stanje zasićenja te se uključi alarm.
Slika 2.17. Komora za skupljanje i detekciju dima sa
ekvivalentnom elektronskom šemom
Fotodioda se upotrebljava za detekciju svjetlosnog
signala i njegovo pretvaranje u električni signal.
Fotodiode se primjenjuju u daljinskim upravljačima za
televizor i video uređaje, u optičkim komunikacijama,
automatima, automatskom upravljanju, za daljinsku
kontrolu za različite uređaje, kod preciznih mjerenja
jakosti svjetlosti u nauci i industriji, itd.
Fotodioda kao i fotootpornik može poslužiti za
uključivanje tranzistorske sklopke. Fotodioda se u
strujni krug spaja tako da je inverzno polarizirana (slika
2.18).
Slika 2.18. Uključivanje tranzistorske sklopke pomoću diode
Tranzistor djeluje kao uključena sklopka kad je dioda
osvjetljena jer struja kroz fotodiodu teče u bazu
tranzistora.
Kad je dioda neosvjetljena, smanji se njezina vodljivost
pa tranzistor više ne dobiva dovoljnu struju da bi bio u
zasićenju te djeluje kao isključena sklopka.
Znatno veću osjetljivost na svjetlost u usporedbi s fo-
todiodom imaju fototranzistori (od nekoliko μA/lx do
nekoliko stotina μA/lx). Međutim, brzina rada im je
znatno manja od brzine rada fotodiode. Vrijeme uklju-
čenja, a posebno isključenja, znatno je duže, reda veli-
čine nekoliko μs, dok kod fotodioda može biti manje od
ns.
Fototranzistor je svjetlošću upravljivi bipolarni tranzistor.
Slika 2.19 prikazuje simbol i presjek fototranzistora.
Fototranzistor nalikuje fotodiodi kojoj je dodan još i
emiter te je dobiven tranzistor koji ima veliku površinu
baznog spoja.
Slika 2.19. Presjek i simbol fototranzistora
Fototranzistor je konstruiran tako da je širina
osiromašenog područja baza-emiter sasvim mala, a
širina osiromašenog područja baza-kolektor velika.
Svjetlost djeluje uglavnom na površinu baze i apsorbira
se u osiromašenom području baza-kolektor. Iz presjeka
fototranzistora vidljivo je da inverzno polarizirani PN-
spoj baza-kolektor služi kao fotodioda.

Slika 2.21. Podešavanje fotoosjetljivosti fototranzistora

Primjenom fototranzistora postiže se povećanje

osjetljivosti u odnosu na fotodiodu. Brzina odziva
fototranzistora na svjetlosnu pobudu je manja nego za
fotodiodu. Fotodioda se koristi kod viših frekvencija,
npr. u telekomunikacijama. Fototranzistor se koristi na
Slika 2.20. Polarizacija fototranzistora
nižim frekvencijama u senzorima u procesnoj tehnici,
Djelovanje fototranzistora slično je djelovanju običnih
gdje nije bitna brzina.
bipolarnih tranzistora s tim da se struja baze stvara
osvjetljavanjem PN spoja baza-kolektor. Fototranzistor
Slika 2.22 prikazuje izlaznu karakteristiku
se može predstaviti s pomoću spoja bipolarnoga tranzi-
fototranzistora koja daje zavisnost IC od naponu UCE uz
stora i fotodiode spojene između kolektora i baze (slika
jakost svjetlosti kao parametar. Ona je potpuno nalik
2.20). na istoj slici je prikazan način povezivanja
tipičnoj izlaznoj karakteristici NPN-tranzistora, pri čemu
fototranzistora u strujni krug, tj. njegovu polarizaciju.
se umjesto IB na svakoj krivulji pojavljuje jakost
svjetlosti izražena u luksima.
Struja IΦ=IB, koja nastaje djelovanjem svjetlosti,
odgovara struji baze tranzistora te je ukupna
kolektorska struja lC:

lC = IΦ + lC' = IΦ + βIΦ = (1+β)IΦ = (1+β)IB,

Prema tome, fototranzistor je (1+β) puta osjetljiviji od

fotodiode koja ima istu efektivnu površinu.

Kad fototranzistor nije osvjetljen, njime teče vrlo mala

tamna struja, odnosno inverzna struja zasićenja baza-
kolektor, reda vrijednosti nekoliko nA do nekoliko
desetaka nA.

Fototranzistori mogu biti izvedeni s tri izvoda (kolektor,

emiter i baza) ili sa samo dva (kolektor i emiter) (slika
2.24). Fototranzistor s tri izvoda, kad je neosvjetljen,
djeluje poput običnoga bipolarnog tranzistora. Ako se
primjenjuje kao fototranzistor, spajanjem otpornika iz-
među baze i emitera može mu se podešavati Slika 2.22. Izlazna karakteristika fototranzistora SFH3310
fotoosjetljivost (slika 2.21). Uz veći otpor RB veća je
osjetljivost. Fototranzistor nije jednako osjetljiv na različite talasne
dužine svjetlosti i svaki tip tranzistora ima svoju krivulju
spektralne osjetljivosti. Slika 2.23 prikazuje relativnu
spektralnu osjetljivost fototranzistora SFH3310 koji ima
maksimalnu spektralnu osjetljivost za talasnu dužinu
svjetlosti λ= 550nm.

Slika 2.23. Spektralna osjetljivost fototranzistora SFH3310
Tranzistor je zatvoren u prozirno kućište konkavnog
oblika prema slici 2.24, kako bi fokusirana svjetlost
mogla prodrijeti do tranzistorskog čipa.
Slika 2.24. Kućište fototranzisora
U primjeru prema slici 2.25 alarm se uključuje
nestankom svjetlosti.
Dok je svjetlost određene jakosti, fototranzistor je u
stanju zasićenja napon na upravljačkoj elektrodi tiristora
je malen te tiristor ne vodi struju. Smanjenjem jakosti
svjetlosti tranzistor odlazi u stanje zakočenja. Preko
otpomog djelila R1 i R2 tiristor se uključuje i aktivira
alarm.
Slika 2.25. Detekcija nestanka svjetlosti fototranzistorom
Za potrebe uključivanja potrošača koja zahtijevaju veće
struje (npr. elektromagneti) proizvode se fototranzistori
u Darlingtonovom spoju (slika 2.26).
Slika 2.26. Uključivanje relea pomoću fototranzistora u
Darlingtonovom spoju
Fototranzistor se primjenjuje u industrijskoj elektronici,
u krugovima za kontrolu i upravljanje, za detekciju
svjetlosti, svjetlosni senzor, senzor za pozadinsko
osvjetljenje (npr. kod LCD ekrana), itd.
Fototiristor je tiristor koji se okida svjetlosnim impulsom.
Fototiristor (engl. light activated ailicon controlled
rectifter, skraćeno LASCR, njem. Fotothyristor) djeluje
slično jednosmjernom triodnom tiristoru s time da ima
dvije upravljačke elektrode, a u stanje vođenja dovodi
se osvjetljenjem PN-spoja upravljačke elektrode G2.
Dobro je osobina fototiristora, u usporedbi s ostalim
optodetektorima, što izlazna struja nije zavisna o jakosti
osvjetljenja. Svjetlošću se fototiristor samo dovodi u
stanje vodljivosti, a nakon toga je njegova struja
nezavisna o osvjetljenosti.
Fototiristor djeluje kao običan jednosmjeni triodni
tiristor, koji se zasniva na PNPN strukturi, s tim da se u
stanje vođenja može dovesti osvjetljenjem P-područja
do katode (slika 2.27).
Slika 2.27. Struktura i simbol fototiristora
Svjetlosnim se impulsom fototiristor samo dovodi u
stanje vođenja. Kad fototiristor provede struju, nije mu
više potreban svjetlosni impuls. Vodljivi tiristor se
isklapa prirodnim prolaskom električne struje kroz nulu.
Mnogi fototiristori imaju dostupnu upravljačku elektrodu
na koju se može dovesti impuls za okidanje tiristora, ali
je najosjetljiviji uz otvorenu upravljačku elektrodu.
 Slika 2.28. Strujno naponska karakteristika tiristora
Slika 2.28 prikazuje strujno-naponsku karakteristiku
fototiristora. Oblik karakteristike odgovara običnom tiri-
storu. Kod fototiristora trenutak uključenja ovisi o jakosti
svjetlosti.
Kao i druge fotoosjetljive komponente, fototiristor se
ugrađuje u kućište s prozorčićem kroz koji svjetlost
djeluje, a i izrađuje se na bazi aluminij-galijevog
arsenida (AlGaAs).
Također se izrađuje i fototrijak, koji u načelu radi kao i
fototiristor. Slika 2.29 prikazuje spoj fototiristora kojem
se svjetlosni impuls dovodi na upravljačku elektrodu.
Izvor svjetlosti je laserska dioda koja je spojena na
kraju svjetlovoda. Potrošač je spojen u krug visokog
napona.
Slika 2.29. Struni krug sa fototiristorom
Prednost ovakve pobude fototiristora je jednostavnost
pobude na upravljačkoj elektrodi. Na ovaj način
ostvarena je električna izolacija između upravljačkog
kruga i strujnog kruga potrošača.
U anodnom krugu može se spojiti visoki napon jer
svjetlovod preko kojeg dolazi svjetlost nije osjetljiv na
elektromagnetske smetnje.
Potrošač Rp može se spojiti u krug anode ili
upravljačke elektrode G1. U krugu izjenične struje (slika
2.30) fototiristor prestaje voditi kad struja padne ispod
vrijednosti struje držanja.
Slika 2.30. Izmjenični strujno krug sa fototiristorom
Slika 2.31. Istosmjerni strujni krug sa fototiristorom
Da bi se fototiristor isključio, u istosmjernom strujnom
krugu mora se napon anode smanjiti na vrijednost nižu
od napona držanja (slika 2.31). Spajanjem vanjskog
otpora RG reda veličine nekoliko desetaka kilooma
između upravljačke elektrode G2 i katode, regulira se
osjetljivost fototiristora i spriječava moguća
samopobuda zbog inverzne struje.
Fototiristor se uglavnom koristi u sklopovima
energetske elektronike.
Sunčeva svjetlost se u tehnologiji Sunčeve energije
koristi za dobivanje topline i električne energije.
Sunčana ćelija je poluprovodnička naprava za izravno
pretvaranje sunčeve energije ili druge svjetlosti u
električnu energiju. Sunčana ćelija je izvor istosmjernog
napona.
Proizvodi se od monokristalnog ili amorfnog silicija.
Površina sunčanih ćelija je velika kako bi se dobili što
veći napon i struja.
Sunčana ćelija se izvodi kao PN-dioda (slika 2.32).
Djelovanjem Sunčevog zračenja generiraju se parovi
nosilaca naboja. Zbog električnog polja u
osiromašenom području, generirani parovi naboja se
razdvajaju, slobodni elektroni kreću se u smjeru N-
poluprovodnika, a šupljine u smjeru P-poluprovodnika.
Na priključcima PN-diode stvara se fotonapon, odnosno
istosmjeni napon vrijednosti od 0,4 do 0,5 V.

Slika 2.32. Princip rada i simbol sunčeve ćelije
Sunčana ćelija naziva se i fotonaponska (FN) ćelija.
Spajanjem više sunčanih ćelija dobiju se sunčane ploče
(slika 2.33).
Slika 2.33. Paneli od sunčevih ćelija
Serijskim povezivanjem više sunčanih ćelija dobije se
veći napon, a paralelnim povezivanjem veća struja.
Sunčane ploče slažu se u kolektore. Dodavanjem
pretvarača, regulatora i ostalih potrebnih komponenti
dobije se fotonaponski sistem.
Ako se u vanjski krug tako izvedeno ga PN spoja pri-
ključi potrošač, kroz njega će teći struja (slika 2.34).
Napon na potrošaču i struja kroz njega ovise o
osvjetljenosti. PN spoj izveden kao fotogenerator na-
ziva se sunčana ćelija ili fotoelement (engl. solar cell,
njem. Solarzelle, Fotoelernente).
Slika 2.34. Napajanje potrošača iz sunčeve baterije
Kad su fotoelementi neosvjetljeni, potrošač dobiva
struju iz akumulatora. Kad su fotoelementi osvjetljeni,
njihov napon napaja potrošač i puni akumulator napona
U. Dioda D spriječava izbijanje akumulatora preko
fotoelemenata za vrijeme dok je sunčana baterija
neosvjetljena.
Sunčeve ćelije imaju dug vijek trajanja (preko 30
godina), visoku efikasnost (karakteristično za ćelije od
monokristalnog silicija), veliku mehaničku otpornost i
robusnost, jednostavnost instaliranja, ne emitiraju
nikakva zračenja, ne proizvode nusprodukte, u radu ne
troše nikakve tvari, nemaju pokretnih dijelova i ne
zahtijevaju nikakvo gorivo.
Na slici 2.35 prikazan je primjer tranzistorske sklopke
upravljane svjetlom s pomoču fotoelementa. Napon UBE
jednak je zbiru pada napona na otporu R2 i napona
koji daje fotoelement UF:
R2
UBE = UCC + UF
R1 + R 2
Otpori R1 i R2 tako su odabrani da je napon UBE<0,5 V
dok je fotoelement neosvjetljen. U tom slučaju tranzistor
je u zakočenju. Kad se fotoelement osvjetli, napon UF i
pad napona na R2 daju napon UBE>0,7 V što dovodi
tranzistor u zasićenje.
Slika 2.35. Tranzistorska sklopka upravljana sunčevom ćelijom
Nedostatak sunčanih ćelija je nemogućnost funkcioni-
ranja bez prisutnosti svjetlosti.
Sunčane ćelije koriste se za napajanje satova,
kalkulatora, prometnih znakova na cestama, željezničke
signalizacije, parkirnih satova, telefona, pokretnih
radijskih i televizijskih stanica, uređaj a za navigaciju,
satelita, svemirskih stanica, itd.
 Na slici 2.36 dat je pregled karakteristika fotodetektora
Sunčani kolektori postavljaju se na krovove kuća i koje smo obradili u ovome poglavlju.
koriste se za zagrijavanje vode za potrebe kućanstava.
Slika 2.36. Pregled karakteristika fotodetektora
Stupčasti displej
 Slika 3.2. Direktni i inverzni spoj LED diode
Talasna dužina emitirane svjetlosti, odnosno boja
svjetlosti, mijenja se zavisno o upotrijebljenom
Svjetleća – LED dioda je optoelektronički izvor koji
poluprovodničkom materijalu. Boja emitirane svjetlosti
pretvara električnu energiju u svjetlosnu.
varira od infracrvenog preko vidljivog do ultraljubičastog
dijela spektra. Izrađuju se LED diode koje emitiraju
Komercijalni naziv za takve svjetleće diode je LED
crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu ili bijelu
(engl. light emitting diode). Svjetleća dioda je posebna
svjetlost.
vrsta poluprovodničke diode koja emitira fotone
svjetlosti kada je propusno polarizirana. Osobina
Tipični složeni poluprovodnički materijal koji se koristi je
emisije svjetlosti LED diode naziva se injektirana
GaAs1-xPx (gallijev arsenid fosfid), gdje x predstavlja
elektroluminiscencija. Ona se događa kada se
omjer fosfora i arsena, o čemu ovisi talasna dužina
manjinski nosioci rekombiniraju s nosiocima suprotnog
emitirane svjetlosti.
tipa u osiromašenom području. Jakost
elektromagnetskog zračenja proporcionalna je jakosti
struje.

Slika 3.1 prikazuje simbol LED diode i njen

pojednostavljeni presjek.

Tabela 3.1. Materijali za LED diode

Tabela 3.1 prikazuje tipične poluprovodničke materijale

za LED diode, za određene talasne dužine svjetlosti,
kao i propusni napon na diodi pri struji 20mA.

Kao što smo rekli za izradu LED dioda primjenjuju se

Slika 3.1. Pojednostavljeni presjek i simbol LED diode spojevi galija s arsenom i fosforom. Zavisno o sastavu,
LED diode mogu dati infracrveno, crveno, žuto, zeleno
Djelovanje LED diode pokazano je na slici 3.2. Dioda ili plavo svjetlo odgovarajućih strujo-naponskih
svjetli kad je propusno polarizirana. Otpornik R karaktristika (slike 3.3 i 3.4)
spriječava porast struje kroz diodu iznad dopuštene
vrijednosti. Kad je dioda nepropusno polarizirana ne
svjetli i na njoj je napon priključenog izvora (inverzni
napon).

Slika 3.3. Strujno naponska karakteristika LED diode

Slika 3.4. Relativna spektralna emisija LED diode

Najjednostavnija izvedba LED diode je njezina upotreba Propusna strujno-naponska karakteristika LED diode
kao žarulje ili indikatora. Osim toga, LED diode slična je karakteristici PN-diode, pri čemu napon praga
upotrebljavaju se kao signalni i kontrolni elementi te otvaranja ima vrijednost od 1,5 do 3,5 V, zavisno o tipu.
izvori svjetlosti u različitim uređajima. U usporedbi sa
žaruljicama znatno su boljih svojstava, posebno s Očekivani vijek trajanja (MTBF - srednje vrijeme
obzirom na vijek trajanja, mogućnost rada s malim otkaza) LED diode kreće se u rasponu od 100.000 do
naponima, mali utrošak snage i otpornost na udare i preko 1.000.000 sati. Pritom se smatra da je LED dioda
vibracije. Nedostatak im je mali dopušteni inverzni završila svoj vijek upotrebe kada zračenje svjetlosti
napon, svega nekoliko V. padne na polovicu prvobitnog zračenja. Vijek trajanja
diode ovisi o materijalu, struji vođenja, temperaturi i
Osnovna izvedba LED diode indikatora sastoji se od vlazi.
kristala, izvoda s kućištem gdje je smješten kristal i
epoksi-kućišta koje sve drži zajedno, štiti kristal i
fokusira svjetlost (slika 3.5). Udubljenje u kojem se
nalazi kristal oblikovano je tako da svjetlost fokusira
prema naprijed. Svjetlost diode ne vidi se iz svih
smjerova podjednakom jakošću.

Slika 3.7. Relativna zavisnost jačine svjetlosti od struje

Slika 3.5. Kućišta LED diode

Slika 3.8. Relativna jakost zračenja od talasne dužine zračene

Slika 3.6. Svjetiljka sa svjetlećim diodama
svjetlosti

Važnije veličine LED diode su:

- jakost emitirane svjetlosti kod određene struje

propusne polarizacije. Slika 3.7 prikazuje
relativnu zavisnost jakosti svjetlosti o struji
LED diode;

- talasna dužina zračene svjetlosti pri

maksimalnom zračenju;

- spektralna širina zračenja, pri kojoj je zračenje
jednako polovini maksimalnog. Slika 3.8
prikazuje relativnu jakost zračenja zavisno o
talasnoj dužini svjetlosti;
- ugao zračenja pri kojem je zračenje jednako
polovini maksimalnog, a ovisi o tipu kućišta.
Slika 3.9 prikazuje karakteristiku usmjerenosti
za jednu svjetleću diodu, koja daje zavisnost
jakosti zračenja o kutu. U primjeru je ugao
zračenja 15°.
Slika 3.9. Usmjerena karakteristika LED diode
Tipična primjena LED diode je u 7-segmentnom
displeju gdje je integrirano 7 LED dioda za prikaz
broj/znamenke i jedna dioda za prikaz decimalne točke.
7-segmentni pokaznici (engl. 7-segment indicator, 7-se-
gment display, njem. Siebensegmentanzeige) izrađeni
su od sedam LED segmenata. Prema tome koji su
segmenti aktivirani, na displeju se dobije jedan od
brojeva decimalnoga brojnog sistema (slika 3.10).
Primjenjuju se za praćenje stanja digitalnih sklopova
(brojila, registara i drugih). Kao svjetleći segmenti vrlo
često se koriste LED diode.
Slika 3.10. 7-segmentni displej
Prema slici 3.10 u kućištu su katode spojene zajedno, a
na anode dolazi signal. Također postoji spoj gdje su
anode spojene zajedno. Zavisno o signalu koji dolazi na
pojedine anode, LED diode na displeju prikazuju se kao
određena znamenka.
7-segmentni displej moguće je izvesti upotrebom
pojedinačnih dioda. Serijskim spajanjem dviju ili više
dioda ujedan segment mogu se dobiti pokaznici
potrebnih dimenzija. Kod 7-segmentnog displeja sa
svjetlećim diodama diode mogu biti spojene na dva
načina (slika 3.11).
Slika 3.11. način spajanja 7-segmentnog displeja
Za displej u kojem su katode spojene na zajedničku
točku (engl. common-cathode type, njem. gemeinsame
Katodenanschluss), pojedini segmenti na ulazima a-g
aktiviraju se naponom iznosa UCC. Zajednička elektro-
da, tj. katoda spaja se na uzemljenu točku (minus pol
izvora napajanja). Napon UCC na ulazima a-g tjera
struju kroz diode prema uzemljenoj točki i te diode
svjetle.
Kod displeja u spoju zajedničke anode (engl. common-
anode type, njem. gemeinsame Anodenanschluss)
segmenti na ulazima a-g aktiviraju se naponom 0V.
Zajednička elektroda, tj. anoda spaja se na napon
napajanja. Napon napajanja tjera struju kroz one diode
čije su katode na potencijalu 0V i te diode svjetle.
LED diode koriste se kao indikatori stanja na
instrumentima, pokazivači u automobilima, daljinskim
upravljačima, a u novije doba upotreba LED diode
proširila se na baterijske svjetiljke, svjetla na
automobilima, prometne znakove, kućne žarulje,
mobitele i drugo.
Jedna od važnih primjena LED dioda je u optičkim
telekomunikacijama, gdje LED dioda služi kao izvor
svjetlosti za prenos signala svjetlovodom.
Slika 3.12. Primjeri izvedbe 7-segmentnog displeja
Stupčani displej (engl. bargraph display) sastoji se od
segmenata (LED dioda) koji su postavljeni jedan iznad
drugoga. Zavisno o vrijednosti priključenoga napona
svjetli veći ili manji broj segmenata čime slikovito
pokazuje promjene napona na nekoj mjernoj točki. Na
slici 3.13 to je izmjenični sinusoidni napon niske
frekvencije.
Signal se na stupčani displej priključuje preko dekodera
BGD (slika 13.14) koji se sastoji iz onoliko komparatora
koliko segmenata ima displej. Na neinvertirajuće ulaze
komparatora dovodi se referentni napon Uref preko
otpornoga djelitelja, a na neinvertirajuće ulaze izravno
napon koji se promatra.
Komparatori kojima je napon na neivertirajućem ulazu
veći od napona na invertirajućem ulazu (referentni
napon) daju na izlazu napon koji aktivira pripadne
segmente.
 Slika 3.13. Djelovanje stupčanog displeja
Slika 3.14. Dekoder za stupčani displej
Slika 3.15. Primjeri izvedbi stupčanog displeja
Laserska dioda je posebno projektirana PN-dioda. koja
polarizaciji generira koherentnu svjetlost vrlo uske širine
spektra.
Svjetlost koju emitira laserska dioda je monohromatska,
tj. samo jedne talasne dužine i usmjerena je u uskom
snopu. Snop je koherentan, što znači da su
elektromagnetski talasi međusobno u istoj fazi i šire se
istom brzinom.
Riječ laser je kratica od engleskog naziva light
amplification by stimulated emission of radiation.
Spojimo li lasersku diodu na izvor napajanja tako da je
propusno polarizirana (pozitivni pol na P-, a negativni
pol na N-stranu), šupljine iz P-područja i elektroni iz N-
područja bit će injektirani u PN-prijelaz.
Elektroni i šupljine rekombiniraju se uz emisiju fotona
(spontana emisija). Dolazi do stvaranja fotonske lavine
jer svaki ovako stvoreni foton uzrokuje stvaranje
slijedećih koji imaju iste optičke osobine (istu fre-
kvenciju, smjer, stanje polarizacije), pa dolazi do pojave
tzv. stimulirane emisije. Fotoni koji dolaze do lijevog
kraja poluprovodničkog kristala prikazanog na slici 3.15
odbijaju se od ogledala nazad u kristal. Kada fotoni
dođu do ogledala na desnom kraju kristala, dio napušta
kristal kroz emitirajući otvor kao jak snop svjetlosti, a
dio se reflektira nazad i potiče nastanak novih fotona.

Slika 3.15. Građa i simbol laserske diode
Kao što vidomo laserske diode se sastoje od PN
spojeva složenih struktura. Za izradu se primjenjuju
kombinacije poluprovodničkih materijala kao što su
galij, arsen, indij i aluminij. Izvori laserskog tipa
emitiraju uski snop koherentne svjetlosti modulacijske
frekvencije od nekoliko stotina MHz (za LED diode
nekoliko desetaka MHz).
Postoje tri tipa poluprovodničkih lasera:
- monoprijelazni laser,
- jednostruki heterostrukturni i
- dvostruki heterostrukturni laser.
Na slici 3.16 prikazana je građa jednostruke
heterostrukturne laserske diode.
Slika 3.16. Građa heterostrukturnog lasera
Slika 3.17. Nastajanje laserske svjetlosti
Otpušteni fotoni oslobađaju sve veći broj drugih fotona
iste talasne dužine i frekvencije. Fotoni udaraju okomito
na "poliranu" reflektirajuću površinu i kreću se duž osi-
romašenoga područja prema djelomično reflektirajućoj
površini. Tako nastaje laserska svjetlost (slika 3.17).
Povećanjem broja struktura unutar laserske
konfiguracije poboljšavaju se osobine laserske diode, tj.
povećava se indeks loma i izlazna snaga. Dijagram sa
slike 3.18 pokazuje zavisnost izlazne snage o struji
dvostrukoga heterostrukturnog lasera i LED diode.
Slika 3.18. Poređenje karakteristika LED diode i lasera
Korištenjem različitih tipova poluprovodničkih materijala
može se dobiti svjetlost različitog (veoma uskog)
opsega frekvencija. Međutim, stvarna frekvencija
svjetlosti koju laser zrači određena je veličinom
optičkog rezonatora, tj. razmakom između ogledala na
krajevima postavljenih okomito na PN-spoj.
Izrađuju se poluprovodnički laseri vrlo složene
poluprovodničke strukture. Npr. složena struktura na
bazi galijeva arsenida daje svjetlost talasne dužine 750
do 900 nm, a indijev galijev arsenid fosfid daje svjetlost
talasne dužine 1200 do 1 700 nm.
Oblik kućišta laserske diode zavisi o primjeni. Sva
kućišta imaju prozirni otvor za lasersku svjetlost. Slika
3.19 i 3.20 prikazuje presjek jednog kućišta i izvedbu.
Slika 3.19. Presjek kućišta laserske diode
Slika 3.20. Primjer izvedbe laserske diode
Laserske diode postale su gotovo najvažniji proizvod
optoelektroničke industrije. Prednosti laserske diode su
mnogostruke, naime, to je monohromatski, koherentni
izvor svjetlosti. Laserska dioda je lagana, dugog
životnog vijeka te male potrošnje električne energije.
Osim toga, što je vrlo važno u komunikacijama, može
se izravno modulirati, i to vrlo visokim frekvencijama, jer
je talas nosilac oko 500 THz.

Upotrebljavaju se u lokalnim telekomunikacijskim

sistemima, zemaljskom interkontinentalnom prenosu
podataka, lokalnim (računalnim) mrežama (local area
network, LAN), modernim upravljačkim sistemima, u
avionima i drugim vozilima te u suvremenim sistemima
za prenos videosignala.

Koriste se i u audiovizualnoj tehnici za proizvodnju

kompaktnih diskova (CD-a i CD-RlRW-a) i DVD
uređaja. Veliku primjenu imaju li mjernoj i kontrolnoj
tehnici te u medicini.

Fotovezni elementi (engl. optocoupler, optically-

coupled-isolator, njem. optoelektronische Koppel-
elemente, Optokoppler) kombinacija su svjetlosnoga
izvora (LED dioda) i fotodetektora (najčešće fotodioda,
ili fototranzistor) u jednome kućištu.

Primjenjuju se kad je u nekom uređaju potrebno

galvanski odvojiti dva strujna kruga. U tu svrhu
optokapleri sve više potiskuju primjenu transformatora i
relea. Dobre osobine optokaplera jesu vrlo veliki otpor
između ulaznoga i izlaznoga kruga, frekvencijsko
područje rada do nekoliko stotina kHz, nema
mehaničkih kontakata, male dimenzije, otpornost na
udare i vibracije, vrlo dugi vijek trajanja, mogućnost
izravnoga spoja s integriranim digitalnim sklopovima,
visoki izolacijski napon između ulaznoga i izlaznoga Slika 3.21. Djelovanje optokaplera
dijela. Primjenjuju se za nadzor visokonaponskih izvora
napajanja, u sklopovima za prijelaz s integriranih
digitalnih na druge sklopove, za nadzor brzine vrtnie itd.

Osnovna namjena optokaplera je galvanski odvojiti

jedan strujni krug od drugog. Poluprovodnički svjetlosni
izvor obično je GaAs infracrvena LED dio da, a
fotodetektor je najčešće fotodioda ili fototranzistor.
Izrađuju se optokapleri kojima je fotodetektor tiristor,
trijak, MOSFET i CMOS, zavisno o primjeni.
Kad je ulazni napon O V, LED dioda optokaplera je
inverzno polarizirana i ne osvjetljava fototranzistor.
Slika 3.22. Optokapler sa svjetlećom diodom i tranzistorom
Dovođenjem električnog signala na ulaz, LED dioda
pretvara električni signal u svjetlosni - emitira svjetlost.
Svjetlost pada na bazu tranzistora koji svjetlosni signal
pretvara u električni.

Tranzistor je u zakočenju pa je napon UCE praktično

jednak naponu napajanja tranzistorske sklopke. Kad
ulazni napon dostigne vrijednost koja propusno
polarizira svjetleću diodu optokaplera, ona osvjetljava
fototranzistor. Tranzistorom teče struja kolektora IC, a
napon UCE je mali (tranzistor u zasićenju).

Slika 3.22 prikazuje optokapler sa svjetlećom diodom i

fototranzistorom u jednom kućištu.

Slika 3.23. Odnos struje kolektora i struje LED diode

Fototranzistor pod djelovanjem svjetlosti odlazi u stanje
zasićenja, a vrijednost kolektorske struje ovisi o ulaznoj
struji ID kroz svjetleću diodu (slika 3.23). Kada
isključimo struju kroz svjetleću diodu, ona prestaje
svjetliti i izlazni fototranzistor odlazi u stanje zakočenja.
Prema tome, optokapler prenosi digitalni signal.

Za upotrebu optokaplera, osim već spomenutih

podataka za LED diode i fototranzistore, značajan
podatak je izolacijski napon (engl. isolation voltage,
njem. Isolationsspannung). To je najveća dopuštena
razlika napona između ulaznoga i izlaznoga dijela
optokaplera. Kreće se u rasponu od 0,5 pa do nekoliko
kV.
Slika 3.25. Izlazna karakteristika optokaplera TLP733
Svjetlosni izvor i fotodetektor integrirani su u istom
neprozirnom kućištu koje ima tipično 6 (slika 3.24) ili 8 Slika 3.26 prikazuje primjer strujnog kruga s
izvoda za dvostruki optokapler. Svjetlosni izvor i optokaplerom kakav se koristi u telekomunikacijama.
fotodetektor odvojeni su prozirnim izolatorom koji
onemogućava protiecanje bilo kakve struje između njih. Uz pozitivan impuls na ulazu, koji se invertira, LED
Optokapler mora izdržati ispitni napon između predajne dioda provede struju i emitira svjetlost koja pada na
i prijemne strane od 500 do 7500 V, zavisno o tipu. bazu fototranzistora. Tranzistor provede struju i odlazi u
stanje zasićenja. Na otporniku R1 je pozitivni impuls
amplitude približno UCC2. Izlazni impuls odgovara
ulaznom impulsu, a ostvareno je galvansko odvajanje
predajnog i prijemnog strujnog kruga, pri čemu su izvori
napajanja UCC1 i UCC2 dva nezavisna naponska izvora.

Slika 3.24. Kućišta optokaplera

Optokapleri su malih dimenzija, bez mehaničkih

dijelova, imaju veliku brzinu rada te dug vijek trajanja.

Važniji parametri optokaplera su:

- istosmjema struja LED diode,

- maksimalni zaporni napon LED diode,
- probojni napon fototranzistora,
- maksimalna kolektorska struja fototranzistora, Slika 3.26. Strujni krug sa optokaplerom
- izolacijski ispitni napon i
- omjer struje kolektora tranzistora i struje diode, Optokapleri se koriste u proizvodnji različitih uređaja, od
IC/ID (slika 3.23). kućanskih aparata i automobila, u komunikacijama,
daljinskim vezama i upravljanje te LAN mrežama, pa
Proizvođač daje izlaznu karakteristiku tranzistora kojem sve do mikroprocesora, pulsno-širinskih energetskih
je parametar struja diode umjesto struje baze (slika pretvarača, brojila okretaja motora, itd.
3.25) i zavisnost omjera struje kolektora i struje diode
(slika 3.23).

Npr. odaberemo li struju kroz ulaznu svjetleću diodu

ID=2mA, u točki A na slici 3.23, očitamo da je
IC/ID=50%, uz UCE=5V. Iz toga proizlazi da je
maksimalna kolektorska struja izlaznog tranzistora
IC=1mA.
Slika 3.27. Osnovne izvedbe optokaplera
 Slika 3.28. Posebne izvedbe optokaplera

Proučiti tvorničke podatke fotodiode BPW43. Navedite

talasnu dužinu najveće osjetljivosti i dopuštene
vrijednosti inverznoga napona i utroška snage.
Slika 3.29. Mjerenje struje i napona na fotodiodi
Za fotodiodu BPW43, a prema slici 3.29 izmjeriti:

a) Otpor propusno polarizirane fotodiode u

osvjetljenom i neosvjetljenom stanju.
b) Otpor inverzno polarizirane fotodiode u
Spojite elektronski sklop prema slici 3.30 a zatim:
osvjetljenom i neosvjetljenom stanju.
c) Na osvjetljenu fotodiodu priključiti otpornik R
a) Izmjerite napone UBE i UCE, te struje IB i IC kad je
prema slici. Izmjerite jakost struje koja teče
fotodioda osvjetljena i kad je neosvjetljena.
strujnim krugom i napon na otporniku za vri-
Rezultate mjerenja prikažite tabelom.
jednosti R: 10kΩ, 4,7kΩ i 1kΩ.
d) Rezultate mjerenja prikazati tabelom.
e) Kako se u ovom slučaju ponaša dioda?
b) U kojem se slučaju tranzistor može smatrati
uključenom, a u kojem slučaju isključenom sklop-
kom?
Slika 3.30. Uključivanje sklopke fotodiodom
Proučiti tvorničke podatke fototranzistora BPW40.
Navedite talasnu dužinu najveće osjetljivosti i
dopuštene vrijednosti napona UCE i struje kolektora IC.
Spojite elektronsku šemu prema slici 3.31 a zatim:
Slika 3.31. Tranzistor kao sklopka
a) Izmjerite struje lC i napon UCE kad je fototranzistor
osvjetljen i kad je neosvjetljen. Rezultate mjerenja
prikažite tabelom.
b) Kada se fototranzistor može smatrati uključenom,
a kada isključenom sklopkom?
Slika 3.32. Indikacija izlaza tranzistorke sklopke
Proučiti tvomičke podatke LED diode LR5420.
Navedite iznose uobičajenih vrijednosti za dopušteni
iznos inverznoga napona i struje pri propusnoj pola-
rizaciji, vrijednosti utroška snage, te pada napona na
diodi pri propusnoj polarizaciji i talasnu dužinu za svje-
tlost pri najvećoj emisiji.
Spojite elektronsku šemu prema slici 3.32 a zatim:
a) Izračunajte približan iznos jakosti struje kroz
svjetleću diodu kad je na ulazu tranzistorske
sklopke 0V i 5V.
Spojite elektronsku šemu prema slici 3.33 a zatim:
Slika 3.33. Propusno polarizirana LED dioda
a) Izmjerite struju kroz svjetleću diodu, napon na
diodi i otporniku R. Rezultate mjerenja prikažite
tabelom.
b) Za spoj diode prema slici 3.34 izmjerite struju kroz
svjetleću diodu, napon na diodi i otporniku R.
Rezultate mjerenja pri kažite tabelom.
Slika 3.34. Nepropusno polarizirana LED dioda
a) Izmjerite jakost struje kroz svjetleću diodu i pado-
ve napona na svjetlećoj diodi, otporniku 150Ω i
tranzistoru (slika 3.32) kad je ulazni napon
sklopke 0V.
b) Izmjerite jakost struje kroz svjetleću diodu i pado-
ve napona na svjetlećoj diodi, otporniku 150Ω i
tranzistoru kad je ulazni napon sklopke 5V.
Prenosna karakteristika
Proučite tvorničke podatke optokaplera 4N25.
Navedite iznose karakterističnih podataka za
izolacijski napon, dopuštenu struju propusne polari-
zacije, dopušteni inverzni napon i dopušteni utrošak
snage svijetleće diode, dopušteni napon UCE, dopušte-
nu struju kolektora i dopušteni utrošak snage
fototranzistora.
Spojite elektronsku šemu prema slici 3.35 a zatim:
 Slika 3.35. Snimanje prenosne karakteristike optokaplera
a) Snimite prenosnu karakteristiku optokaplera.
Rezultate mjerenja prikažite tabelom.
b) Na temelju izmjerenih vrijednosti nacrtajte
prenosnu karakteristiku optokaplera.
Dinamičke osobine optokaplera
Spojite elektronsku šemu prema slici 3.36 a zatim:
Slika 3.36. Ispitivanje karakteristika optokaplera
a) Na ulaz sklopa prema priključite izvor
pravougaonih impulsa frekvencije 1kHz i
amplitude 5V. Osciloskopom ustanovite oblike
ulaznoga i izlaznoga napona.
b) Ustanovite utjecaj promjene frekvencije ulaznoga
napona na oblik izlaznoga napona.
Uputstvo za korištenje za učenike i nastavnike

Programski alat za simulacije u elektronici pod nazivom
Electronics Workbench je odavno poznati u verziji 5 i
koristi se u našoj školi kao uvodni softver za simulacije
u elektrotehnici i elektronici.
Pored pristupačnog grafičkog inerfejsa (izgleda)
prednost ovog softvera je u mogućnosti aktivnog
projektiranja strujnih krugova. To znači da je projektirani
strujni krug moguće "pustiti u rad" i na njemu obaviti
sva potrebna mjerenja kako bismo se uvjerili u njegovo
ispravno i očekivano funkcioniranje a da pri tome ne
moramo isti i fizički sagraditi i priključiti na
istosmjeni/izmjenični izvor.
U fazi projektiranja komponentama je moguće mijenjati
nazivne vrijednosti odnosno koristiti se scenarijem "šta
ako". Kad smo potpuno sigurni u valjano funkcioniranje
strujnog kruga u fazi simuliranja, slijedi faza njegove
fizičke realizacije i ponovne provjere ispravnog
funkcioniranja.
Danas aktuelne, novije verzije ovog softvera, pod
imenom NI Multisim, uključuju i dodatne programe koji
realiziranje projekta vode do samog kraja. Oni će
umjesto nas sačiniti specifikaciju svih komponenti i
dijelova, preporučiće njihove proizvođače, obaviće
kompleksni posao njihovog optimalnog fizičkog i
tehnički ispravnog razmještanja i kreiranja svih veznih
puteva (vodova, provodnika) te će na kraju ponuditi
crteže jednog ili više nivoa za fizičko realiziranje ploče
sa štampanim vezama.
Cilj ovog uputstva je da učenike prvog razreda
Elektrotehničke škole koji se obrazuju prema GTZ
nastavnim planovima, poduči osnovnim koracima pri
korištenju programa za projektiranje i analizu rada
zamišljenih strujnih krugova metodom simulacije.
Koristeći stečeno znanje učenici će se okušati u
kreiranju krajnje jednostavnih pa onda i kompleksnih
strujnih krugova te obavljanja mjerenja i analiza na
preporučenim elektronskim šemama.
Za sve učenike starijih razreda i/ili nastavnike koji su
tek započeli sa procesom upoznavanje ovog softvera ili
se nastavljaju usavršavati u elektrotehničkoj struci
(teorijska i praktična nastava iz elektronike – digitalne i
analogne – industrijske i komercijalne, elektrotehnike –
električnih instalacija i mreža, telekomunikacija,
fizike....) ovo je izvanredna prilika za učenje bez
granica.
Pomislimo samo na to da u toku razvoja postojećih ili
kreiranja novih sklopova nećemo napraviti nikakvu
materijalnu/finansijsku štetu ako smo nehotice napravili
kratak spoj ili nismo upotrijebili odgovarajuće nazivne
struje osigurača i smote obrnuli polaritet elektrolitskog
kondenzatora ili izvora istosmjerne struje ili smo na
ulaze vanredno skupog osciloskopa, analizatora
spektra ili analizatora mreža doveli enormno visoke
vrijednosti napona što bi uništilo skupocijeni instrument
ili smo napravili bilo šta što bi u stvarnim uvjetima
ugrozilo naše zdravlje i život....
Definitivno i neodložno nabavimo neku od verzija ovog
programa i iskoristimo ga svugdje i u svim prilikama
gdje vam to zatreba. Mi vam preporučujemo verziju pod
nazivom NI Multisim 12.0. Korist od toga će biti
neslućeno velika!
Programski paket pod nazivom Multisim je platforma za
simulaciju strujnih krugova, sličan drugim SPICE
(Simulation Program with Integrated Circuit Emphasis)
programima, uz čiju pomoć se mogu modelirati različiti
analogni i digitalni strujni krugovi. Softver omogućava
modeliranje bilo kojeg zamišljenog strujnog kruga,
ispitivanje njegovog funkcioniranja za različimo
vrijednosti komponenti ili ispitivanje funkcioniranja
cijelog strujnog kruga primjenom DC, AC ili tranzijentne
analize te puno više od toga. Sa ovim alatom korisniku
je dostupno na hiljade dijelova i komponenti, kojima
može pristupiti.
Licenciranu verziju Ni Multisim je moguće preuzeti sa
web stranice http://www.ni.com/Multisim/.
U ovom momentu na istoj Web stranici je raspoloživa
verzija 12.0 ovog softvera koji se može slobodno
preuzeti u svrhu procjene njegovih mogućnosti i
vrijednosti, na vremenski period od 30 dana. Kapacimot
mu je 500-600 MB. U okviru verzije 12.0 NI (National
Instruments) nudi odvojeno pakete prilagođene
potrebama različitih grupa i korisnika. Na raspolaganju
su tri paketa: Multisim za studente, nastavnike, i
profesionalce.
Za one koji žele prije usvojiti osnovna znanja pri
korištenju ovog programa mogu pristupiti web stranici
na kojoj se nalazi tekst grupe autora sa
Internacionalnog univerzimota na Floridi – USA (FIU-
FLORIDA INTERNATIONAL UNIVERSITY) – odjel za
elektro i računarski inženjering.
http://vlsilab.fiu.edu./projects.html
Pomenuti materijal i prevod koji je napravio ing.
telekomunikacija Mensur Šakić iz Sarajeva, je poslužio
kao osnov za pisanje ovog uputstva.
Hardver na koji ćemo instalirati ovaj softvera nema
nikakvih ograničenja. Softver pouzdano radi i na
"sporijim" i na "bržim" konfiguracijama. To zavisi samo
od naše kupovne moći.
Obzirom da smo rekli da ćemo koristiti verziju 12.0,
prvo ćemo je prema jednostavnim uputstvima instalirati
i klikom na odgovarajuću ikonu pokrenuti. Odmah po
pokretanju pojavi se informativni prozor NI Multisim
12.0, kao na slici 4.1.
Poslije toga pojaviće se glavni (radni) prozor softvera
kao na slici 4.2.

Slika 4.1. Početni prozor NI Multisim 12.0
Slika 4.2. Glavni prozor – radna površina NI Multisim 12.0
Ako želimo šemu snimiti pod drugim imenom (različitim
od ponuđenog), jednostavno kliknemo na File/Save As
sa trake alata i upišemo ime po izboru. Ako želimo
otvoriti postojeću datoteku kliknemo na File/Open sa
trake alata i izaberemo datoteku koju želimo otvoriti.
Započnimo izborom i stavljanjem dijelova na radnu
površinu Multisim prozora od kojih će biti sastavljena
šema strujong kruga za simuliranje jednostavnog
djelimolja napona.
Nakon što smo pokrenuli Multisim otvoriće se
automatski i radna površina za modeliranje novog
strujnog kruga ili prazna datoteka sa ponuđenim
imenom "Design 1".
Uputno je da se prije narednih aktivnosti učine
odgovarajuća podešavanja. Prvo se odnosi na
promjenu standarda simbola putem padajućeg menija
Optinons/Global preferences/Components/DIN, a
drugo se može izvršiti odmah ili kasnije a odnosi se na
veličinu radne površine. Ako znamo da će šema biti
velika povećajte površinu odmah koristeći padajući
meni Options/Sheet Properties/Workspace/ Sheet
size gdje je poželjno izabrati neki od standardnih
formata (npr. A4) ili neke druge dimenzije radne
površine po volji.
Sa trake alata izaberemo Place/Component, pojaviće
se prozor kao na slici 4.3.
Ovdje ćemo pronaći sve komponente potrebne za
sastavljanje strujnog kruga djelimolja napona kojeg
sastavljamo. U našem slučaju tražimo: otpornike
(Resistors), izvor istosmjerne struje (VDC) i
komponentu uzemljenja (ground). Uzemljenje je
neophodno velikom broju sklopova. Ako ga izostavimo,
biće prijavljena poruka o greški.
U prozoru Group izaberemo Basic. Sada sa mišem ili
tipkama sa strijelicama izaberemo Resistor. U
srednjem dijelu prozora Component: vidimo listu
otpornika standardiziranih vrijednosti i tolerancija.
 Slika 4.3. Izbor otpornika od 1kΩ, 5%

Radi jednostavnosti izaberimo otpornik 1kΩ, 5% i

kliknemo na OK. Slobodno možemo vući komponentu
(za cijelo vrijeme dok vučemo komponentu biće vidljivi Postavimo komponentu (otpornik) na radnu površinu
njeni obrisi), bez pritiskanja tipki na mišu, do mjesta na Multisim prozora kao na slici 4.5. Desnim klikom miša
radnoj površini koje sami odredimo. Klikom na lijevu otvara nam se prozor koji omogućava različite operacije
tipku postavljamo komponentu na radnu površinu nad selektovanim otpornikom.
Multisim prozora, a klikom na desnu tipku poništavamo
izbor i postavku.

U Multisim-u imamo i opciju bržeg postavljanja

komponenti. Potrebno je samo kliknuti mišem na alatnoj
traci na opciju Place Basic kao na slici 4.4. Odmah se
pojavi prozor sa slike 4.3.

Slika 4.5. Operacije nad selektovanom komponentom

Slika 4.4. Komotniji izbor komponenti
Vratimo se našem strujnom krugu i postavimo još jedan
otpornik 1kΩ, 5%. Sada ćemo pronaći i postaviti
komponente izvor istosmjerne struje (VDC) i uzemljenje
(ground).
Ponovo, na traci sa alatima izaberimo
Place/Component. U prozoru Group: izaberimo
Sources (izvori). U prozoru Family: izaberimo
Power_Source. U prozoru Component: izaberimo
DC_Power. Postavimo ga na radnu površinu Multisim
prozora pa onda izaberimo komponentu Ground. Isto
možemo uraditi korištenjem direktnim izborom kao na
slici 4.4.
Pomicanje komponente: Kliknimo na komponentu da
biste je izabrali. Držimo i povucimo komponentu na
novo mjesto.
Okretanje komponente: Da biste komponentu
okrenuli 90° u smjeru kretanja kazaljke na satu
izaberimo 90° Clockwise ili to uradimo istovremenim
pritiskanjem na tipke [Ctrl+R], a za okretanje
komponente za 90° u smjeru suprotnom kretanju
kazaljke na satu izaberimo 90° CounterCW ili to
uradimo istovremenim pritiskanjem na tipke
[Ctrl+Shift+R].
Prevrtanje komponente: Za prevrtanje komponente
horizontalno (oko njene vertikalne ose) izaberimo Flip
Horizontal [Alt+x]. Za prevrtanje komponente
vertikalno (oko njene horizontalne ose) izaberimo Flip
Vertical [Alt+y].
Brisanje komponente: Izaberimo Delete[Delete].
Sa trake alata izaberimo Place/Wire. Promijeni se
oznaka kursora što nam govori da možemo početi sa
vezivanjem koponenti (ožičenje) u funkcionalnu
elektronsku šemu. Postavljanje žice obavljamo tako što
ćemo odrediti njeno početno mjesto postavljanjem
kursora na to mjesto te klikom na lijevu tipku fiksiramo
početak a zatim slobodno povlačimo kursor do mjesta
gdje žica treba da završi i kliknete dvostruko na lijevu
tipku miša.
Ako u toku postavljanja žice imamo potrebu istu lomiti,
na mjestu prijeloma kliknimo jednom na tipku miša, a
zatim nastavimo ranije pomenutim postupkom. Ako se
komponente međusobno povezuju žicom, jednostavno,
pri postavljanju kursora na odgovarajući priključak i pri
pojavi tačke, kliknimo lijevom tipkom miša a zatim
slobodno vucimo kursor do željenog mjesta. Pri pojavi
tačke na priključku komponente ili neke ranije
postavljene žice fiksirajte kraj žice. Ako žica treba imati
slobodan kraj tada dvostruko kliknimo na lijevu tipku
miša.
Napravimo elektronsku šemu dijelitelja istosmjernog
napona sa dva otpornika kao na slici 4.6.
R1
1.0kΩ
V1
12 V
R2
1.0kΩ
Slika 4.6. Djelitelj napona
Ponovo napominjemo da obavezna komponenta na
svakoj šemi mora biti masa, inače simulacija nije
ispravna ili pokazuje grešku (The circuit is not
grounded.) kao na slici 4.7.
Slika 4.7. Upozorenje da nismo spojili masu (uzemljenje)
Kao i drugi slični softveri za simulaciju, Multisim može
prikazati rezultantne vrijednosti napona i struje nakon
obavljanja simulacije.
Kao i drugi slični softveri za simulaciju, Multisim može
prikazati rezultantne vrijednosti napona i struje nakon
obavljanja simulacije.
Prvo, spasimo naš strujni krug izborom File/Save As i
upisivanjem imena po našem izboru (npr. Djelitelj
napona).
Sad pokrenimo simulaciju izborom Simulate/Run ili
pritiskom na tipku [F5]. Simulaciju možemo pokrenuti i
klikanjem na ikonu sa trake alata. Iz
Simulate/Instruments izaberimo Multimeter (slika
4.8). Postavimo ga u šemu i to na mjesto koje želimo
analizirati. Multimetrom možemo mjeriti struju, napon,
otpor i dB (decibele).
Slika 4.8. Multimetar podešen za mjerenje istosmjerne struje
Na izabranom multimetru sa slike 8, klikom na tipku Set
dopušteno vam je mijenjanje osnovnih parametara
instrumenta što vam ne preporučujemo ako nemate
specijalistička znanja za takvu vrstu podešavanja.
Mjerenje struje
Struja kroz otpornike od 1kΩ+1kΩ prema Omovom
zakonu računa se kao:
U(V) 12
I= = =6(mA)
R(Ω) 2000
a mjerenjem u Multisim-u dobivamo vrijednost od
6,001mA kao na slici 4.9. Primjetimo da je ispravno
vezivanje ampermetra u seriju sa ostalim elementima u
kolu.
 Mjerenje možemo obaviti i upotrebom mjerne sonde
XMM1 (Measurement probe) ako izaberemo simulate/
R1 instruments/measurement probe. Sonde možemo
1.0kΩ postaviti prije pokretanja simulacije na mjesta koja
želimo analizirati ili prvo pokrenimo simulaciju a zatim
V1 kliknimo na ikonu mjerne sonde i povucimo istu do bilo
12 V kojeg mjesta u strujnom krugu koje želimo analizirati.

R2 Ovaj drugi način je vjerna kopija mjerenja na stvarnim

1.0kΩ uređajima pri ćemu mjernu sondu premještamo od
tačke do tačke i pri tome očitavamo odgovarajuće
električne veličine.
V: 12.0 V
Probe1 V(p-p): 0 V
V(rms): 0 V
R1 V(dc): 12.0 V
I : 6.00 mA
1.0kΩI (p-p): 0 A
I (rms): 0 A
I (dc): 6.00 mA
Freq.:
V1
12 V
Probe2
R2
1.0kΩ
Slika 4.9.. Mjerenje struje u strujnom kolu V: 6.00 V
V(p-p): 0 V
Razlika u računanju i mjerenju je 1‰ (1 promil), tj. V(rms): 0 V
-6 V(dc): 6.00 V
Instrument mjeri sa tačnošću od 10 što se ne možemo I : 6.00 mA
postići sa stvarnim instrumentima. I (p-p): 0 A
I (rms): 0 A
Mjerenje napona I (dc): 6.00 mA
Freq.:

Napon na jednom od otpornika možemo izmjeriti

Slika 4.11. Mjerenje pomoću mjernih sondi (probe)
također multimetrom samo ga setujemo za mjerenje
napona i postavimo u paralelu sa otpornikom čiji napon
Na slici 4.11 prikazane su sonde koje su postavljene
želimo mjeriti kao na slici 4.10.
prije pokretanja simulacije. Očigledna je njihova
univerzalnost u mjerenje istosmjernih/izmjeničnih struja
i napona.
XMM1
R1
1.0kΩ
Radi vježbe realizirajmo sada jednu kompleksniju
V1 elektronsku šemu u Multisim-u.
12 V
Postupak je identičan već opisanom. Jedini problem bi
R2 mogao biti malo veći broj komponenti koje treba
1.0kΩ prenijeti na radnu površinu.

Možda nam se čini nemogućom misijom naći sve

komponenete potrebne za realizaciju ovog sklopa, ali
uvijek možemo koristiti mogućnost izbora komponenti
preko njenog kataloškog naziva (npr. LM317K). Na
prozoru Select a Component (slika 4.3) izaberemo
Group:‹All Families› a napišemo u Component:
LM317K i Multisim će odmah pronaći tu komponentu u
svom katalogu.

Opet konstatiramo da su podaci dobiveni mjerenjem na

šemi realiziranoj u Multisim-u i mjerenja na raliziranom
punjaču pududarna. Potenciometrom R3 mogu se
simulirani različiti nivoi opterećenja od kratkog spoja do
skoro praznog hoda.
Slika 4.10. Mjerenje napona u strujnom kolu
 Slika 4.12. Elektronska šema stabiliziranog ispravljača sa LM 317

Lice instrumenta se pokaže ili sakrije dvostrukim klikom

U nastavku ću govoriti o mjernim instrumentima koje
posjeduje Multisim 12.0. Naravno, radi se o virtualnim
instrumentima. Neke od njih (multimetar) već smo
pominjali i koristili.
Obzirom da ovaj softver pruža mogućnosti korištenja
velikog broja instrumenata i mjerenja koja se sa njima
vrše, u ovom uputstvu pažnju ćemo usredotočiti na
namjenu i opis rada nekih od njih kao i način upotrebe u
konkretnim slučajevima.
Instrumenti o kojima ćemo govoriti, multimetar,
ampermetar i voltmetar, koriste se za mjerenje
električnih karakteristika i veličina strujnih kola koja se
sastavljaju i čiji se rad simulira u Multisim-u.
na ikonu instrumenta, a moguće ga je postaviti bilo gdje
na radnu površinu. Dvostrukim klikom na ikonu
instrumenta sakrije se ranije prikazano lice. Prilikom
povratka, lice se postavlja na svoje ranije mjesto.
Pri snimanju realiziranog elektronskog kola, snimaju se
i pozicije lica kao i njihov status skriven/prikazan. Osim
pozicije, snima se i postavke kao i zatečena
pokazivanja instrumenata.
Ikona instrumenta pokazuje kako je instrument spojen u
strujno kolo. Kada se instrument spoji pojavi se crna
tačka unutar indikatora priključenosti ulaza/izlaza koja
je vidljiva na licu instrumenta (slika 4.13).

Ovi instrumenti se postavljaju, koriste i očitavaju upravo

kao ekvivalenti stvarnih instrumenata. Izgledaju kao
instrumenti koji se viđaju i koristimo u laboratorijama.

Korištenje virtualnih instrumenata je najlakši put za

ispitivanje karakteristika strujnog kola i prikaz rezultata
simulacije.

Uz standardne instrumente koji dolaze uz Multisim,

moguće je kreirati instrumente korištenjem LabVIEW-a
(Laboratory Virtual Instrumentation Engineering
Workbench). Ovo je programska platforma za razvoj
koristi vizualni programski jezik. Nastala je u firmi u Slika 4.13. Lice virtualnog multimetra
kojoj je nastao i Multisim (National Instruments).

LabVIEW se koristi i za prikupljanje i analizu podataka,

kontrolu instrumenata, i industrijsku automatizaciju na
različitim platformama uključujući i MS Windows.
Virtualni instrument ima dva izgleda (slika 4.13):
- Ikonu instrumenta koja se spaja u električno kolo,
- Lice instrumenta preko koga su dostupne kontrolni
i upravljački dijelovi instrumenta.
1. Traka sa instrumentima je unaprijed postavljena
uz desnu stranu radne površine. Ako se traka sa
instrumentima ne vidi na radnoj površini, klikanjem
sekvence View/Toolbars/Instru-ments pojaviće
se traka sa ikonama za svaki instrument posebno
pa istu treba smjestiti na pogodno mjesto (obično
uz desni rub radne površine u vertikalnom nizu
kao na slici 4.14).
Postavka trake sa instrumentima se može obaviti i
pozicioniranjem kursora na slobodni dio površine sa
alatima, klikom na desnu tipku miša te postavljanjem
kvačice u kvadratić pored imena instruments.
(LabVIEW instrumenti se nalaze u podmeniju na kraju
trake instrumenata).
Slika 4.14. Traka sa instrumentima
2. Klikom na instrument sa trake instrumenata,
odabire se instrument koji se želi upotrijebiti. Izbor
LabVIEW instrumenata vrši se iz grupe LabVIEW
koja se nalazi na kraju trake instrumenata.
3. Premještanjem kursora na radnu površinu za
sastavljanje strujnih krugova određuje se mjesto
postavljanja instrumenta. Ponovnim klikom se
postavlja ikona instrumenta na željeno mjesto tako
da se njegove priključnice poravnaju sa rasterom
radne površine. Na radnoj površini se pojavljuje
ikona i oznaka instrumenta. Oznaka instrumenta
označava vrstu instrumenta i njegov izgled. Npr,
prvi multimetar koji se postavi na radnu površinu
se zove "XMM1", drugi je "XMM2", itd. Ove
oznake su jednoznačne unutar svakog kola. Ako
sastavimo novi strujni krug, prvi multimetar će biti
označen sa "XMM1", itd. Ranije verzije Multisim-a
(ispod verzije 9.0) ne podržavaju sve instrumente
ili višestruki izbor i postavljanje istog instrumenta.
4. Povezivanje instrumenta u strujno kolo vrši se
klikom na priključnicu ikone instrumenta a zatim
se drugi kraj vodiča povlači do željenog mjesta u
strujnom kolu (do nožice komponente, vodiča ili
spoja).
Voltmetru i Ampermetru se ne pristupa na opisani
način. Ovi instrumenti se nalaze u grupi indikatorskih
komponenti (Indicators).
1. Podešavanje instrumenta za mjerenje se vrši tako
što se dvostruko klikne na njemu pripadajuću
ikonu. Pojavljuje se lice instrumenta. Zatim se
obavljaju sve potrebne postavke upravo kako bi
se to činilo i sa stvarnim instrumentom. Postavke
su različite za svaki instrument. Ako korisnik ne
poznaje dovoljno dobro instrument ili su potrebne
dodatne upute za njegovo korištenje, moguće je
pozvati pomoć preko padajućeg menija Help.
Vrlo je važno da izbor tipki i pozicija preklopnika i
ulaza/izlaza za kontrolu instrumenta budu prilagođene
vrsti i iznosu električnih veličina u kolu u kome će biti
upotrijebljen instrument. Ako su postavke
neodgovarajuće, to može prouzrokovati pogrešne,
netačne ili nerazumljive rezultate simulacije.
Na licu instrumenta nije moguće mijenjati poziciju svih
detalja za kontrolu rada instrumenta. Pri postavljanju
kursora na detalj koji je moguće mijenjati pojavi se
simbol ruke sa ispruženim kažiprstom.
2. Za izvođenje simulacije i puštanje elektronskog/
električnog kola u rad, treba kliknuti na tipku
Run/Stop simulation (F5) koja se nalazi na
glavnoj traci alata.
Multisim počinje simulirati karakteristike i signale kola te
prikazivati rezultate mjerenja kao da se koristi stvarni
instrument. Rezultati simulacije ovise o konstrukciji
kola.
Poruke o toku simulacije njenim rezultatima i
eventualnim greškama se ipisuju u posebnom prozoru
koji se zove Simulation Error Log/Audit Trail. Tok
simulacije se može pratiti prikazom pomenutog prozora
koji se aktivira klikom na padajući meni Simulate i
postavljanjem kvačice u prazni kvadratić pored
Simulation Eerror Log/Audit Trail.
Postavka kontrolnih elemenata instrumenta se može
mijenjati u toku simuliranja rada kola. Nije moguće
mijenjati elemente kola promjenom vrijednosti
komponenata (ovo se ne odnosi na komponente koje
su konstruktivno izvedene tako da im se vrijednost
može mijenjati), ili obavljati aktivnosti kao što su npr.
obrtanje ili zamjena komponenti što bi listu kola učinilo
nevažećom.
U toku simulacije je moguće napraviti pauzu ili nastaviti
njeno izvršavanje klikom na Simulate/Pause.
Simulacija se zaustavlja klikom na tipku Run/Stop koja
se nalazi na glavnoj traci alata. Simulacija završava sa
rezultatima koji se zateknu na licu instrumenta i u
prozoru za njeno praćenje.

Izuzev ampermetra i voltmetra svi ostali se nalaze na
traci instrumenata (slika 4.14) a to su: Multimetar,
Generator funkcija, Watmetar, 2 i 4-kanalni Osciloskop,
Bode-ov ploter, Frekvencmetar/brojač, Generator riječi,
Logički konvertor, Logički analizator, IU analizator,
Distorzioni analizator, Analizator spektra, Analizator
mreže, Agilent generator funkcija, multimetar i
osciloskop, Tektronix osciloskop i LabWIEW
instrumenti.
Dakle, impozantna lista instrumenata koju bi svaki
laboratorij rado imao. U nastavku uputstva ćemo opisati
nekoliko najčešće korištenih i onih instrumenata
Spajanje voltmetra: U elektrotehnici smo naučili da se
voltmetar (slika 4.15) spaja paralelno sa potrošačem ili
dijelom električnog kola čiji napon želimo izmjeriti i to
tako da se spoje sonde na kontrolne tačke sa obje
strane trošila (dijela kola). U trenutku kada se pokrene
simulacija (F5), tj. kada je kolo aktivirano i njegova
karakteristika simulirana, voltmetar pokazuje napon
između kontrolnih tačaka. (Voltmetar može pokazati i
trenutnu vrijednost napona prije nego što se dostigne
krajnje stabilno stanje).
Voltmetar se nalazi na traci glavnog menija: Aktivira se
klikanjem sekvence Place/Component/Group:
Indicators/Family: Voltmeter. Ako se voltmetar
premjesti na drugo mjesto u kolu, nakon što se
simulacija zaustavi, potrebno je ponovo pokrenuti
simulaciju kako bi se dobila očitanja.
U1 U2
+ - + -
0.000 V 0.000 V načinu rada ampermetar pokazuje (RMS rout-mean-
DC 10MOhm AC 10MOhm
Slika 4.15. Istosmjerni i izmjenični voltmetar
Način rada (DC ili AC): Voltmetar može mjeriti DC
(istosmjerne) ili AC (izmjenične) napone. U DC načinu
rada sve AC komponente signala se eliminiraju tako da
se mjeri samo DC komponenta signala. U AC načinu
rada sve DC komponente se eliminiraju tako da se
mjeri samo AC komponenta. Kada je postavljen na AC,
voltmetar pokazuje (RMS rout-mean-square) efektivnu
vrijednost napona.
Dvostrukim klikom na voltmetar otvara se prozor pa
izborom kartice Value u kućici Mode moguće je
mijenjati jedan od dva načina rada DC ili AC.
Unutrašnja otpornost (100 MΩ): Unutrašnja vrijednost
otpornosti voltmetra je postavljena na visoku vrijednost
(koja nema uticaja na kolo. Ako se testira kolo čija je
otpornost vrlo visoka, možda će trebati povećati
unutrašnju otpornost voltmetra kako bi se dobila tačnija
očitanja. Dvostrukim klikom na voltmetar otvara se
prozor pa izborom kartice Value u kućici Resistance
(R) moguće je mijenjati iznos unutrašnje otpornosti
voltmetra.
Voltmetar nudi izvjesne prednosti u odnosu na
multimetar. On zauzima manje prostora u električnom
kolu a izborom odgovarajućeg izgleda možemo ga
primjerenije smjestiti na mjesto u električnom kolu.
I ampermetar (slika 4.16) nudi izvjesne prednosti u
odnosu na multimetar. I on zauzima manje prostora u
električnom kolu a izborom odgovarajućeg izgleda
možemo ga primjerenije smjestiti na mjesto u
električnom kolu.
U3 U4
+ - + -
0.000 A 0.000 A
DC 1e-009Ohm AC 1e-009Ohm
Slika 4.16. Istosmjerni i izmjenični ampermetar
Spajanje ampermetra: Kao i stvarni ampermetar, i
simulirani ampermetar mora se spojiti u seriju između
čvorova gdje se želi mjeriti struja. Ako se ampermetar
premjesti na drugo mjesto u kolu, nakon što se
simulacija zaustavi, potrebno je ponovo pokrenuti
simulaciju kako bi se dobila očitanja.
Ampermetar se nalazi na traci glavnog menija: Aktivira
se klikanjem sekvence Place/Component/Group:
Indicators/Family: Ammeter.
Način rada (DC ili AC): Ampermetar je unaprijed
postavljen na DC način rada kada se mjeri samo DC
komponenta signala. Ako se želi mjeriti AC struja,
potrebno je promijeniti DC u AC način rada. U AC
square) efektivnu vrijednost struje.
Dvostrukim klikom na ampermetar otvara se prozor pa
izborom kartice Value u kućici Mode moguće je
mijenjati jedan od dva načina rada DC ili AC.
-9
Unutrašnja otpornost (10 Ω): Unutrašnja otpornost
-9
ampermetra je unaprijed postavljena na 10 Ω koja u
električnom kolu predstavlja malu otpornost. Ako se
testira kolo male otpornosti potrebno je dodatno
smanjiti unutrašnju otpornost ampermetra kako bi
rezultati mjerenja bili precizniji. (Međutim, upotreba
ampermetra sa vrlo niskom otpornošću u kolima visoke
otpornosti može uzrokovati matematičku grešku
zaokruženja). Dvostrukim klikom na ampermetar otvara
se prozor pa izborom kartice Value u kućici
Resistance (R) moguće je mijenjati iznos unutrašnje.
Multrimetrom se mjeri AC ili DC napon ili struja, otpor te
gubici između dva čvora (dB) u kolu. Multimetar
automatski vrši izbor mjernog opsega, pa ga zato nije
potrebno ručno birati. Unutrašnji otpor i struja su
unaprijed postavljeni na približno idealne vrijednosti,
koje se mogu po potrebi mijenjati.
Izbor instrumenta se vrši klikom na tipku Multimetar sa
trake instrumenata a zatim se obrisi ikone povlače do
željenog mjesta na radnoj površini i klikom ispuštaju na
to mjesto (slika 4.14).
U strujno kolo se povezuje ikona multimetra (slika
4.17).
Slika 4.17. Ikona multimetra
Dvostrukim klikom na ikonu multimetra otvara se lice
instrumenta koje služi za neophodna podešavanja i
očitanje rezultata mjerenja (slika 4.18).
Slika 4.18. Tipke multimetra
Izbor vrste mjerenja vrši se klikom na jednu od sljedećih
tipki na licu multimetra (slika 4.19).
Slika 4.19. Izbor vrste mjerenja
Ampermetar - mjeri struju koja teče kroz kolo u grani
između dva čvora. Ampermetar se postavlja u seriju sa
potrošačem čija se struja želi mjeriti (slika 4.20).
Slika 4.20. Mjerenje struje multimetrom
Za mjerenje struje na drugom mjestu u strujnom kolu,
spaja se ovaj ili drugi multimetar u seriju sa potrošačem
i ponovo aktivira kolo. Kada se multimetar koristi kao
ampermetar unutrašnja otpornost multimetra je vrlo
niska. Promjena ove vrijednosti vrši se klikom na Set
tipku koja se nalazi na licu instrumenta.
Voltmetar - mjeri napon između dva čvora. Izbor ove
vrste mjerenja se vrši klikom na tipku V a zatim se
sonde voltmetra povežu paralelno potrošaču (slika
4.21).
Slika 4.21. Mjerenje napona multimetrom
Kad se koristi kao voltmetar, multimetar ima visoku
unutrašnju otpornost , koja se može mijenjati klikom na
Set.
Ommetar - mjeri otpor između dva čvora. Sve što leži
između čvorova na koje je priključen ohmmetar definira
se kao „mreža komponenti“. Za mjerenje otpornosti
treba kliknuti na tipku i postaviti sonde ohmmetra
paralelno sa mrežom komponenti (ka na slici 4.21).
Kako bi mjerenje bilo tačno, treba provjeriti:
- da u mreži komponenti nema izvora,
- da je komponenata ili mreža komponenti uzemljena,
- da nema više ništa u paraleli sa komponentom ili
mrežom komponenti.
Ommetar generira struju od 10 nA, koja se može
mijenjati klikom na Set. Ako se promjeni mjesto
priključenja ommetra u strujnom kolu mora se ponovo
aktivirati simulacija kako bi se dobilo novo očitanje
otpornosti.
Decibeli - mjerenje koje kao rezultat daje mjeru gubitka
napona između dva čvora u krugu. Da bi se izmjerili
decibeli, potrebno je kliknuti tipku dB i povezati sonde
paralelno potrošaču (opat kao na slici 4.21).
Kako je poznato iz telekomunikacija decibel standard
za računanje dB jednak je napon koji se proizvede na
krajevima ugljenog mikrofona (tzv. Normalni generator)
i on je unaprijed postavljen na vrijednost 774,69 mV a
može se mijenjati klikom na Set.
Decibel gubitak se računa kao:
𝑈!"#$"%!
a(dB)=20𝑙𝑜𝑔!"
𝑈!"#$%&
Kada je pritisnuta tipka Sinusni val , mjeri se efektivna
vrijednost (RMS ) napona ili struje AC signala. DC
komponente signala će biti eliminirane, dakle, mjeri se
samo AC komponenta.
Tipkom DC , mjeri se vrijednost struje ili napona DC
signala.
Da bi se izvršilo mjerenje efektivne vrijednosti (RMS)
napona kola sa obje komponente AC i DC, potrebno je
izmjeriti i AC i DC komponentu napona između
odgovarajućih čvorova.
Slijedeća formula se koristi za izračunavanje RMS
napona kada u kolu postoje AC i DC komponenta. Ovo
nije univerzalna formula i trebalo bi je koristiti samo u
MultiSim-u.
!
𝑅𝑀𝑆!"#$! = 𝑈!" !
+ 𝑈!"
Idealni mjerni instrumenti nemaju uticaja na kolo u
kome se vrše mjerenja. Idealni voltmetar ima
beskonačnu otpornost, dakle struja neće teći kroz
njegove spojne vodiče preko kojih se spaja na kolo.
Stvarni mjerni instrumenti ne mogu postići ovu
idealnost, pa će njihova pokazivanja (očitanja) biti vrlo
blizu teoretskim, izračunatim vrijednostima za kolo, ali
nikad sa apsolutnom preciznošću.
Slika 4.22. Unutrašnje postavke multimetra
Multimetar u MultiSim-u koristi vrlo male i vrlo velike
brojeve koji se približavaju nuli i beskonačnosti
računajući skoro idealne vrijednosti mjerenih električnih
veličina u kolima.
Za specijalne slučajeve, međutim, karakteristika
mjernog instrumenta se može mijenjati sa promjenom
ove vrijednosti kako bi uočili efekte na strujne krugove.
(Ova vrijednost mora biti veća od 0 – mora biti
pozitivna). Npr, ako se testira kolo sa vrlo velikom
otpornošću, povećajte unutrašnju otpornost voltmetra.
Ako se mjeri struja u električnom kolu sa malom
otpornošću, smanjite unutrašnju otpornost ampermetra.
Vrlo mala unutrašnja otpornost ampermetra u kolima sa
visokom otpornošću može izazvati matematiču grešku
zaokruženja.
Prikaz unaprijed postavljenih unutrašnjih postavki
postižemo llikom na tipku Set pojaviće se prozor
Multimeter settings (postavke multimetra) (slika 4.22).
Ako je potrebno obavimo promjenu željenih postavki i
onda snimimo promjena vrši se klikom na tipku Accept.
Poništavanje promjena vrši se klikom na tipku Cancel.
Generator funkcija je izvor napona koji generira signal
sinusnog, trokutnog i pravokutnog valnog oblika. On
osigurava prikladan pobudni signal strujnim kolima.
Moguće je mijenjati i kontrolirati valni oblik, frekvenciju,
amplitudu, i odnose unutar jedne pune promjene
periodičnog signala te DC pomak. Opseg frekvencija
generatora funkcija je dovoljno velik da proizvede
uobičajene AC signale zvučnih i radio frekvencija.
Generator funkcija ima tri priključnice preko kojih se
valni oblici signala mogu dovesti do strujnog kola.
Zajednička priključnica osigurava referentni nivo
signala. Izbor instrumenta se vrši klikom na tipku
Generator funkcija (Function Generator) sa trake
Instrumenti (Instruments) a zatim ponovnim klikom
instrument se postavlja na željeno mjesto na radnoj
površini. Ikona generatora funkcija se povezuje u
strujno kolo (slika 4.23).
Slika 4.23. Ikona generatora funkcija
Dvostrukim klikom na ikonu se otvara lice instrumenta
na kojem se vrše odgovarajuća podešavanja (slika
4.24).
Slika 4.24. Tipke generatora funkcija
Kako bi referentna tačka signala bilo uzemljenje, vrši se
spajanje zajedničke priključnice na komponentu
uzemljenja.
Pozitivna priključnica (+) isporučuje valni oblik u
pozitivnom smjeru a negativna priključnica (-)
isporučuje valni oblik u negativnom smjeru u odnosu na
referentnu zajedničku tačku (slika 4.25).
Slika 4.25. Talasni oblici na izlazu generatora funkcija
Izbor Valnog oblika
Na izlaznim priključnicama moguće je birati tri različita
tipa valnog oblika signala. Klikom na odgovarajuću
tipku na kojoj je grafički prikazan sinusni, trokutni i
pravokutni valni oblik vrši se izbor signala.
Ako je odabran pravokutni valni oblik moguće je
podesiti parametar vremena porasta/opadanja:
1. Kliknuti na tipku pravokutnog valnog oblika. Na
licu instrumenta će biti dostupna tipka
podešavanje vremena porasta/opadanja ivice
pravokutnog signala (Set Rise/Fall Time).
2. Kliknuti na tipku Set Rise/Fall Time kako bi se
otvorio prozor u kome je moguće podesiti vrijeme
porasta/opadanja ivice pravokutnog signala (slika
4.26).
Slika 4.26. Podešavanje vremena porasta/pada ivice signala
3. Upisati željeno vrijeme porasta/opadanja a zatim
kliknuti na tipku „prihvati“ (Accept).
Na slici 4.27, na oscilogramu je prikazano vrijeme
porasta/opadanja ivice pravokutnog signala.
Slika 4.27. Vrijeme porasta i pada pravougaonog signala
Parametri signala
Frekvencija (frequency) (1 Hz – 999 MHz) – Ovim se
podešava broj punih promjena u sekundi funkcije koju
generira generator.
Odnosi unutar pune promjene periodičnog signala
(Duty Cycle) (1% - 99%) - Ovo podešavanje određuje
odnos trajanja porasta trokutnog signala (ili postojanja
["1"] pravokutnog signala) i trajanja opadanja trokutnog
signala (ili nepostojanja ["0"] pravokutnog signala). Ovo
utiče na valni oblik trokutnog i pravokutnog signala.
Na slici 4.28 prikazana su dva valna oblika generirana u
odvojenim generatorima funkcija. Prvi je pravokutnog, a
drugi trokutnog oblika sa odnosom uključeno/ isključeno
(on-period/off period) 10% prema 90%. Ukupno
vrijeme trajanja pune promjene iznosi 10%+90% =
100%. Kod sinusnog oblika signala nije moguće
mijenjati ovaj parametar, obzirom da je ova funkcija
simetrična (Duty Cycle = 50%).
Amplituda (Amplitude) (1mV – 999 kV) - Ovo
podešavanje kontrolira napon signala koji se mjeri od
njegovog DC nivoa do njegove vršne vrijednosti. Ako je
jedan vodič priključen na zajedničku priključnicu a drugi
na (+) ili (-) priključnicu instrumenta, izmjerena
vrijednost signala od vrha do vrha (pp – peak-to-peak)
je dvostruka vrijednost njegove amplitude.
Ako se izlaz bira sa pozitivne i negativne priključnice
tada je izmjerena vrijednost signala od vrha do vrha
četverostruka vrijednost njegove amplitude.
DC pomak (Offset) (od -999 kV do 999 kV) – Ovo
podešavanje kontrolira DC nivo oko koga se izmjenični
signal mijenja. Pomak 0 postavlja valni oblik duž x-ose
osciloskopa (postavljajući njegovo mjesto na Y osi (Y
Position) na 0). Pozitivna vrijednost pomiče DC nivo
prema gore, dok negativna vrijednost pomiče DC nivo
prema dole. Vrijednosti pomaka su iskazane
vrijednostima amplitude.
 Slika 4.28. Odnos trajanja i opadanja trokutnog signala
Amplituda (Amplitude) (1mV – 999 kV) - Ovo
podešavanje kontrolira napon signala koji se mjeri od
njegovog DC nivoa do njegove vršne vrijednosti. Ako je
jedan vodič priključen na zajedničku priključnicu a drugi
na (+) ili (-) priključnicu instrumenta, izmjerena
vrijednost signala od vrha do vrha (pp – peak-to-peak)
je dvostruka vrijednost njegove amplitude. Ako se izlaz
bira sa pozitivne i negativne priključnice tada je
izmjerena vrijednost signala od vrha do vrha
četverostruka vrijednost njegove amplitude.
Slika 4.29. Izgled Agilent generatora funkcija
Simulirani Agilent Technologies 33120A generator
funkcija je visoko-kvalitetni 15 MHz sinetizirani
generator kod kojeg je ugrađena mogućnost izbora
proizvoljnih valnih oblika (slika 4.29).
Kao i kod Agilent i Tektronix osciloskopa, ako pozovete
pomoć (Help) pa na kartici Index potražite podatke
dobićemo spisak mogućnosti koje su podržane kao i
one koje nisu.
DC pomak (Offset) (od -999 kV do 999 kV) – Ovo
podešavanje kontrolira DC nivo oko koga se izmjenični
signal mijenja. Pomak 0 postavlja valni oblik duž x-ose
osciloskopa (postavljajući njegovo mjesto na Y osi (Y
Position) na 0). Pozitivna vrijednost pomiče DC nivo
prema gore, dok negativna vrijednost pomiče DC nivo
prema dole. Vrijednosti pomaka su iskazane
vrijednostima amplitude.
1. Kliknuti na ikonu Agilent Function Generator sa
trake Instruments, a zatim ponovnim klikom
postaviti instrument na željeno mjesto radne
površine. Dvostrukim klikom pojavljuje se lice
instrumenta. Instrument se uključuje klikom na
tipku POWER (slika 29).
2. Spajanje ikone u strujno kolo se vrši koristeći
priključnice kako je to pokazano na slici 4.30.
3. Za potpune informacije u vezi sa korištenjem ovog
instrumenta potražiti PDF verziju korisničkih uputa
na www.ni.com/multisim
Slika 4.30. Izlaz iz Agilent generatora funkcija
je na donjem priključku
Odabir osciloskopa se vrši klikom na tipku
Oscilloscope sa trake Instruments a zatim se ponovo
klikne na mjestu radnog prostora gdje se ikona
instrumenta želi postaviti. Ikona se koristi za
povezivanje osciloskopa u električno kolo (slika 4.31).
Slika 4.32. Prikaz rezultata mjerenja osciloskopom
Vremenska baza (Time Base)
Postavka vremenske baze kontrolira razmjeru
osciloskopske horizontale ili x-ose pri poređenju
amplituda signala u funkciji vremena (Y/T). Slika 4.32
pokazuje dio lica osciloskopa na kome se vrši
podešavanje vremenske baze.
Da bi bila moguća očitanja sa zaslona, treba podesiti
vremensku bazu u inverznoj proporciji u odnosu na
frekvenciju koja se podešava na generatoru funkcija ili
Slika 4.31. Ikona dvokanalnog osciloskopa
Dvostrukim klikom na ikonu otvara se lice instrumenta,
koje se koristi za pripremu instrumenta za mjerenje i
uvid u mjerne rezultate (slika 4.32).
Dvokanalni osciloskop prikazuje veličinu i frekvernciju
različitih elektroničkih signala.
Osciloskop prikazuje oscilograme jednog ili dva signala
u funkciji vremena te omogućava međusobno
poređenje valnih oblika signala.
izvoru izmjeničnog napona (AC) – viša frekvencija, niža
(ili više uvećana) vremenska baza.
Npr, ako se želi vidjeti jedna puna promjena signala
frekvencije 1 kHz vremenska baza bi trebala biti oko
1ms (odnosno postavka vremenske baze mora biti
100μs/Div, pa kako na osi x ima 10 podioka (Div) to će
ukupno vremensko trajanje x ose biti 10 puta 100μs što
iznosi 1ms).
 Slika 4.34. Tipka za oduzimanje dva signala
Slika 4.33. Podešavanje vremenske baze
Na slici 4.35 je prikazan primjer grafičkog sabiranja dva
Tipka Add se koristi kada se valni oblici signala koji su signala.
priključeni na kanal A i kanal B, žele sabrati. Kada se
pored pritisnute tipke Add pritisne i tipka u obliku
"minusa" signal B se grafički oduzima od signala A
(slika 4.34).

Slika 4.35. Grafičko sabiranje dva signala

Slika 4.36. Pomak signala u lijevo za odgovarajući broj podioka (u primjeru 2 podioka)
 Osa (Y/T, A/B i B/A)
Ose na zaslonu osciloskopa mogu biti tako odabrane
da prikažu iznos mjerene veličine u funkciji od vremena
(Y/T) i da prikažu ovisnost jednog ulaznog signala o
drugom (A/B ili B/A).
Ovaj izbor prikazuje razliku u frekvencijama i fazni
pomak, poznat kao Lisažuove (Lissajous) krive (na
Slika 4.37. Lisažuova kriva za dva signala istih amplituda, frekvencija i faza
Slika 4.38. Lisažuova kriva za dva signala istih amplituda, frekvencija i faznog pomaka 90°
Slika 4.39. Lisažuova kriva za dva signala istih amplituda od kojih jedan signal ima dvostruko višu frekvenciju i fazni pomak 90°
Uzemljenje
Osciloskop se ne mora uzemljiti, ako je uzemljeno
strujno kolo.
Razmjera (Scale)
Ova postavka određuje razmjeru y –ose. To također
kontrolira razmjeru x-ose kada se izabere jedna od
mogućnosti A/B ili B/A.
- Da bi bilo moguće očitavati sa zaslona, treba
podesiti razmjeru prema očekivanom naponu na
izabranom kanalu. Npr. jedan ulazni AC signal 3 V
ispuni vertikalno zaslon osciloskopa kada se y-osa
postavi na 1 V/Div. Ako se razmjera poveća valni
oblik će biti manji. Ako se razmjera smanji valni
oblik će biti odrezan.
slikama 4.37, 4.38 i 4.39 su prikazane neke od tipičnih
Lissajous krivi), a istim izborom se može prikazati petlja
histereze.
Kada se poredi signal kanala A sa signalom kanala B
(A/B) razmjera x-ose je određena odnosom V/Div ili
volti-po-podioku koji je izabran za kanal B (i obratno).
Y pozicija (Y position)
Ovim se odabire ishodišna tačka y-ose. Kada je Y
position postavljen na 0.00, ishodišna tačka presjeca
x-osu. Povećanjem Y position na 1.00, npr. pomjera
ishodišnu tačku (0) prema gore na prvi podiok iznad x-
ose. Smanjenjem Y division na -1.00 pomjera
ishodišnu tačku (0) dole na prvi podiok ispod x-ose.
Izbor vrste ulaznog signala (AC, 0 i DC)
Izborom AC, na zaslonu osciloskopa se prikazuje samo
AC komponenta signala. Ovaj izbor ima efekat
postavljanja kapaciteta u seriju sa pipalicom (sondom)
osciloskopa. Kao i kod stvarnog osciloskopa kod koga
je izabran AC ulazni signal, prva prikazana promjena je
netačna. Čim se DC komponenta signala izračuna i
eliminira nakon prve promjene, valni oblik AC signala
postaje tačan.
Sa izborom DC ulaznog signala, na zaslonu će biti
prikazan zbir AC i DC komponenti.
Izborom 0 na zaslonu se prikazuje referentna ravna crta
u ishodišnoj tački koja je postavljena sa Y position.
Napomena - Nije dopušteno dodavati vezni kapacitet u
seriju sa pipalicom (sondom) osciloskopa. Dodavanjem
serijskog kapaciteta se prekida tok jednosmjerne struje
pa će prikaz DC signala na zaslonu osciloskopa
izostati. Ovo ne važi za AC ulazne signale.
Okidanje (Trigger)
Ove postavke određuju uvjete pod kojima će se valni
oblik prvi pojaviti na osciloskopu (slika 4.40).
Slika 4.40. Izbor uvjeta pojave valnog oblika
Okidna ivica (Trigger Edge)
- Za početak ispisa valnog oblika na svojoj pozitivnoj
kosini ili porastu signala, potrebno je kliknuti na uzlaznu
ivicu (Ascending Edge).
- Za početak ispisa sa negativnom kosinom ili
opadanjem signala, potrebno je odabrati silaznu ivicu
(Descending Edge).
Okidni nivo (Trigger Level)
Okidni nivo je tačka na y-osi osciloskopa koja mora biti
presjećena valnim oblikom signala prije nego što se
ispiše.
Savjet - Ravan signal neće presjeći okidni nivo. Da bi
se vidio ravan signal mora biti izabrano Auto okidanje.
Okidni signal (Trigger Signal)
Okidanje može biti unutrašnje, u odnosu na ulazni
signal za kanale A ili B, ili vanjsko u odnosu na signal
koji se dovodi na prikjučnicu za vanjski okidni signal.
Ako se očekuje ravan signal ili ako se radi o signalima
koji je potrebno čim prije prikazati (bez odgađanja),
izaberite Auto.
Tipka Sing se koristi da učini da osciloskop izvrši
okidanje u jednom prolazu kada se dostigne okidni
nivo. Kada trag signala dođe do desnog ruba zaslona,
ispis se neće mijenjati dok se ponovno ne klikne na
Sing.
Tipka Nor se koristi kada osciloskop treba da izvrši
osvježenje svaki put kada se dostigne okidni nivo.
Tipka None se koristi ako se ne želi koristiti okidanje.
Sa Save tipkom moguće je snimiti rezultate simulacije u
Grapher prozor. Put do Grapher-a je View/Grapher.
Otvaranje postojeće datoteke u Grapher-u:
1. Kliknuti na tipku Open. Pojavi se pretraživač
(Browser).
2. Izabrati željeni tip datoteke sa padajuće liste.
Raspoloživi tipovi datoteka su: Grafičke datoteke
(*.gra) – Multisim Grapher datoteke. Datoteke sa
podacima (*.dat) – datoteke koje su kreirane i spašene
simuliranim osciloskopom proizvođača Agilent.
Datoteke oscilograma (*.scp) – datoteke koje su
kreirane i spašene Multisim osciloskopom. Bode
datoteke (*.bod) – Datoteke koje su kreirane i spašene
Multisim bode crtačem (Bode Ploter).
3. Izabrati datoteku koja se želi otvoriti.
4. Kliknuti na Open.
Da bi se snimila datoteka u Grapher:
1. Kliknuti na tipku Save. Pojaviće se pretraživač
datoteka.
2. Izabrati željeni tip datoteke sa padajuće liste.
Raspoloživi tipovi datoteka su: Grafičke datoteke
(*.gra) – Multisim Grapher datoteke. Tekstualne
datoteke (*.txt) – Standardne tekstualne datoteke.
Datoteke mjerenja bazirane na tekstualnom izvještaju
(*.ivm) – Datoteke kao one koje su kreirane u National
Instruments LabVIEW. Binarno zapisane datoteke
mjerenja (*.tdm) – Datoteke koje služe za razmjenu
podataka između National Instruments software-a kao
što su LabVIEW and DIAdem.
Treba imati na umu da pri snimanju podataka kao što
je DIAdem datoteka, kreiraju se dvije datoteke,
datoteka zaglavlja (*.tdm) i binarna datoteka (*.tdx).
3. Izabrati željenu datoteku koju se želi zamijeniti
(prepisati) ili istipkati novo ime datoteke. Grafičke
datoteke imaju datotečni nastavak *.gra. Datotečni
nastavak se dodaje automatski.
4. Kliknuti Save.
Opaska Ako se postavke osciloskopa ili opcija analize
promijeni kako bi se dobilo više detalja, valni oblici
signala se mogu pojavljivati u naletima i
neravnomjerno.
Ako se to desi, ponovo pokrenite strujno kolo kako bi
dobili više detalja. Moguće je povećati preciznost
valnog oblika povećanjem broja koraka korištenjem
početnih postavki instrumenta izborom Interactive
Simulation Settings (slika 4.41).
Multisim dopušta promjenu početnih postavki za
instrumente koji su zasnovani na analizi prijelaza (kao
što su osciloskop, analizator spektra i logički analizator)
Promjena početnih postavki instrumenta:
2. Klikanjem na tipku more>> pojavljuje se cijeli
prozor.
3. Vrši se unošenje željenih postavki a zatim se
klikne na OK. Ove postavke će imati efekta
slijedeći put kada se pokrene simulacija.

1. Izborom Simulate/Interactive Simulation Moguće je kontrolirati mnogo aspekata simulacije, kao

Settings. Pojaviće se prozor Interactive što je tehnika simulacije, i pregled rezultata. Opcija
Simulation Settings u kome su prikazane koju odaberete će odrediti djelotvornost simulacije.
najčešće korištene funkcije.

Slika 4.41. Interactive Simulation Settings

4-kanalni osciloskop u odnosu na ranije opisani

dvokanalni, ima sva ista podešavanja i postupak
mjerenja. Jedina razlika se očituje u načinu postavljanja
parametara svakog od 4 kanala A, B, C i D.

Izbor 4-kanalnog osciloskopa se vrši izborom ikone sa

trake Instruments (slika 4.42). Ponovnim klikom se
osciloskop postavlja na odgovarajuće mjesto u strujnom
kolu. Dvostrukim klikom se otvara lice instrumenta a
zatim se vrše odgovarajuća podešavanja parametara
prilagođena iznosima u tačkama strujnog kola gdje se
vrši spajanje priključnica ikone (slika 4.43).

Slika 4.42. Ikona 4-kanalnog osciloskopa

Osim opisanog rada simuliranog 2- i 4-kanalnog

osciloskopa koji nije vezan ni za jednog proizvođača,
Multisim 12.0 raspolaže sa osciloskopima firme Agilent
(ranije Hewlett Packard) i Tektronix. Obzirom da je
princip rada svih osciloskopa uglavnom isti nećemo
detaljnije pisati o ova dva osciloskopa. Slika 4.43. Izbor kanala kojem se podešavaju parametri
I sami ćemo uočiti da lica ovih instrumenata izgledaju
potpuno isto kao i u stvarnosti. Ako pozovete pomoć
(Help) pa na kartici Index potražite podatke, dobićemo
spisak mogućnosti koje su podržane kao i one koje
nisu.
Simulirani Agilent Technologies 54622D Osciloskop
raspolaže sa 2 analogna i 16 logičkih kanala,
frekvencijske širine opsega 100 MHz.
1. Kliknuti na ikonu Agilent Oscilloscope sa trake
Instruments, a zatim ponovnim klikom postaviti
instrument na željeno mjesto radne površine.
Dvostrukim klikom pojavljuje se lice instrumenta.
Instrument se uključuje klikom na tipku POWER
(slika 44).
2. Spajanje ikone u strujno kolo se vrši koristeći
priključnice kako je to okazano na slici 4.45.
3. Za potpune informacije u vezi sa korištenjem ovog
instrumenta potražiti PDF verziju korisničkih uputa
na www.ni.com/multisim.

Slika 4.44. Izgled 2-kanalnog Agilent osciloskopa

Slika 4.45. Spajanje Agilent osciloskopa u strujno kolo

Slika 4.46. Izgled 4-kanalnog Tektronix osciloskopa

Simulirani Tektronix TDS 2024 Osciloskop raspolaže sa
4 analogna kanala frekvencijske širine opsega 200
MHz.
Korištenje mjerne sonde je brz i jednostavan način za
provjeru očitanja napona i frekvencije u različitim
čvorovima i nožicama.
1. Kliknuti na ikonu Tektronix Oscilloscope sa
trake Instruments, a zatim ponovnim klikom Mjerna sonda se može koristiti kao:
postaviti instrument na željeno mjesto radne
površine. Dvostrukim klikom pojavljuje se lice 1. Dinamička sonda (Dynamic Probe) – Za vrijeme
instrumenta. Instrument se uključuje klikom na simuliranja rada strujnog kola klikne se na tipku
tipku POWER (slika 4.46).
2. Spajanje ikone u strujno kolo se vrši koristeći pa se zatim prenese premještanjem miša do
priključnice kako je to pokazano na slici 4.47. čvora, vodiča ili nožice u strujnom kolu gdje se želi
3. Za potpune informacije u vezi sa korištenjem ovog izvršiti mjerenje. Svaki dodir na mjernu tačku daje
instrumenta potražiti PDF verziju korisničkih uputa nova očitanja (slika 4.48).
na www.ni.com/multisim.

Slika 4.48. Dinamičko očitavanje sonde

Slika 4.47. Spajanje Tektronix osciloskopa u strujno kolo

Slika 4.49. Nepomična sonda daje više podataka

2. Postavljena sonda (Placed Probe) – U strujnom

kolu je moguće postaviti nekoliko ovakvih sonda
prije ili u toku simulacije. Ove sonde ostaju
nepomične, i pokazivaće podatke simulacije sve
dok se ne pokrene nova simulacija ili se podaci
pobrišu. Pored očitanja koja nudi dinamička sonda
postavljena sonda dodatno nudi različita očitanja
struje kako je to pokazano na slici 4.49.

Napomena Dinamička sonda ne može prikazati struju;

Sonda postavljena nakon simulacije neće mjeriti struju.
Ovo se dešava zato što SPICE mrežna lista mora biti
izmjenjena da bi bilo moguće mjeriti struju, i ovo može
samo biti učinjeno kada se započne nova simulacija.

Podešavanje Mjerne sonde se obavlja u Probe

Properties prozoru.

Da bi se podesila sonda potrebno je:

1. Izabrati Simulate/Dynamic Probe Properties a
zatim kliknuti na karticu Display (slika 4.50).
2. Po potrebi, odabrati boju pozadine i teksta u
okviru Color. Slika 4.50. Prozor Probe properties
3. U okviru veličina (Size), unosi se širina i visina, ili
se čekira automatsko prilagođenje veličine (Auto-
Resize).
4. Po potrebi, kliknuti na karticu Font kako bi bilo
moguće promijeniti vrstu slova koja se koristi u
informacionom okviru sonde.
5. Kliknuti na karticu Parameters.
6. Kako bi neki parametri bili nevidljivi (npr. V(p-p)),
kliknuti na odgovarajući parametar u stupcu Show
pri čemu se Yes mijenja u No.
7. Minimum i Maximum stupci služe za
podešavanje opsega parametara.
8. Po potrebi se može promijeniti broj značajnih
cifara za prikaz parametra u stupcu Precision.
Napomena Ova podešavanja će ubuduće važiti za
svaku novu postavljenu i dinamičku sondu.
Hendrik Wade Bode - 24.12.1905 - 21.06.1982 – je bio
pionir moderne teorije kontrole i telekomunikacija.
Slika 4.52. Podešavanje i mjerenje na Bode pisaču
Bode crtač generira frekvencije unutar zadanog
opsega. Frekvencija bilo kog AC izvora u strujnom kolu
ne utiće na bode crtač. Ipak, AC izvor mora biti
upotrebljen negdje u strujnom krugu. Početna i krajnja
vrijednost vertikane i horizontalne skale su unaprijed
postavljene na maksimalne vrijednosti. Ove vrijednosti
se mogu promijeniti kako bi se dijagram mogao vidjeti u
ratličitim razmjerama. Ako se razmjera poveća ili baza
promijeni nakon što simulacija završi, mora se
pokrenuti kolo ponovo, kako bi se dobilo više detalja na
grafu. Suprotno većini instrumenata za testiranje, ako
se pipalice Bode crtača premjeste u druge čvorove,
potrebno je ponovno pokrenuti strujno kolo kako bi se
osigurali tačni rezultati.
Tačke razlučivosti – podešavanja
u okviru za dijalog
Podešavanje razlučivosti bode dijagrama:
1. Kliknuti na Set da bi se pojavio Settings Dialog.
Bode ploter-crtač se izabire sa trake Instruments a
zatim se ponovno klikne na mjestu radne površine gdje
se instrument želi postaviti. Ikona Bode crtača se
povezuje u električno kolo kako je prikazano na slici
4.51.
Slika 4.51. Ikona Bode crtača-pčotera
Dvostruki klik otvara lice instrumenta gdje je moguće
izvršiti podešavanja i očitati rezultate mjerenja (slika
4.52).
Napomena Upotrebom tipke Save Bode crtača,
moguće je snimiti rezultate simulacije u prozor
Grapher-a o čemu smo ranije govorili u poglavlju
otvaranje i snimanje datoteka.
2. Unijeti željeni broj tačaka razlučivosti pa zatim
kliknuti na Accept.
Odnos izlaznog i ulaznog napona ili faza
Ako je pritisnuta tipka Magnitude mjeri se odnos
napona (naponsko pojačanje, u dB - decibelima)
između dva čvora, V+ i V-.
Klikom na tipku Phase mjeri se fazni pomak (u
stupnjevima) napona između dva čvora. Oboje se crta u
funkciji od frekvencije (u Hz).
Ako su V+ i V- zasebne tačke u strujnom kolu:
1. Priključiti pozitivnu ulaznu (IN) i pozitivnu izlaznu
(OUT) priključnicu na priključnice V+ i V-.
2. Priključiti negativne IN i OUT priključnice na
komponentu uzemljenja.
Ako je V+ (ili V-) veličina ili faza kroz komponentu, treba
spojiti obje IN priključnice (ili obje OUT priključnice) na
krajeve komponente.
 Slika 4.53. Primjer mjerenja sa Bode crtačem
Na slici 4.53 je za ovaj slučaj dat primjer serijskog
rezonantnog kola gdje za date komponente rezonantna
frekvencija iznosi 145,288 kHz. Vidljivo je da je u toj
tački između tačaka +V i –V slabljenje zanemarivo jer
se radi o idealnim komponentama. Također je vidljivo
da se na rezonantnoj frekvenciji faza teorijski mijenja od
+90° na -90°.
Podešavanja vertikalne i horizontalne ose
Slika 4.54. Elementi horizontalne i vertikalne ose
Izbor baze
Logaritamska baza se koristi kada vrijednosti koje se
porede postanu veliki brojevi, što je upćenito uzevši
slučaj kod frekvencijskog odziva. Npr. ako se naponsko
Vrsta mjerenja Baza
Odnos izlazne i ulazne veličine (pojačanje) Logaritamska
Odnos izlazne i ulazne veličine (pojačanje) Linearna
Faza Linearna
Kada se mjeri naponsko pojačanje, vertikalna osa
prikazuje odnos izlaznog i ulaznog napona. Za
logaritamsku bazu jedinice su dB.
pojačanje mjerenog signala želi izračunati u decibelima
slijedi da je:
𝑈!"#
a(dB)=20𝑙𝑜𝑔!"
𝑈!"
Baza skale se može biti logaritamska (Log) i linearna
(Lin) a pri promjeni sa jedne na drugu kolo se ne mora
ponovo uključiti. (Samo pri korištenju logaritamske
skale dobiveni graf na zaslonu se zove Bode graf).
Skala horizontalne ose
Na horizontalnoj ili x-osi uvijek je predstavljena
frekvencija. Njena skala je određena izborom početne
(I) i krajnje (F) vrijednosti horizontalne x-ose (slika
4.54). Pošto analiza frekvencijskog odziva zahtijeva
veliki opseg frekvencija, češće se koristi logaritamska
skala.
Napomena Kada se podešava skala horizontalne ose,
početna (I) mora biti manja od krajnje (F) frekvencije.
Skala vertikalne ose
Jedinice i skala vertikalne ose ovise o tome šta će se
mjeriti, što je prikazano narednom tabelom.
Najmanja početna Najveća krajnja
vrijednost vrijednost
-200 dB 200 dB
0 10e+09
-720° 720°
Kada se mjeri faza, vertikalna osa uvijek pokazuje fazni
kut u stupnjevima. Neovisno o jedinici, moguće je
podešavati početnu (I) i krajnju (F) vrijednost za osu
koristeći kontrole Bode crtača (slika 4.54).
Napomena Kada se podešava skala vertikalne ose,
početna vrijednost (I) mora biti manja od krajnje (F)
vrijednosti odnosa izlazne i ulazne veličine.
Napomena Kursor je moguće postavljati na specifična
mjesta na grafu ako se klikne na desnu tipku miša.
Pojaviće se meni u mome je moguće odabrati poziciju
kursora na jedno od nekoliko ponuđenih karakterističnih
mijesta.

Pomjeranjem vertikalnih kursora Bode crtača očitava se
frekvencija i odnos izlazne i ulazne veličine ili faze u
bilo kojoj tački grafa. Vertikalni kursor je unaprijed
postavljen uz lijevi rub zaslona Bode crtača.
Pomjeranje vertikalnog kursora:
1. Klikati na strjelice u dnu Bode crtača ili
2. Premjestiti vertikalni kursor sa lijeve strane
zaslona Bode crtača u tačku grafa gdje želimo
očitati mjerne rezultate.
Veličina (ili faza) i frekvencija na mjestu presjeka
vertiklanog kursora se očitavaju pored strelica ispod
zaslona.
Radi lakšeg razumijevanja rada Bode crtača, na slici 55
je projektiran jedan nisko propusni pasivni filter uz
pomoć alata sa kojim raspolaže Multisim 12.0.
Klikom na padajući meni alati (Tools) i izborom
čarobnjaka za filtre (Filter Wizard) otovoriće se prozor
u kojem je moguće projektirati filtre (slika 4.56).

Slika 4.55. Mjerenja na NF filtru

Na slici 4.56 je odabran tip niskopropusnog Butterworth

pasivnog filtera iste ulazne i izlazne otpornosti koja
iznosi 50 Ohm-a, opsega propusnih frekvencija 0 – 1
kHz unutar kojeg logaritamski odnos izlaznog i ulaznog
napona signala ne smije biti ispod -1dB. Frekvencija na
kojoj se na izlazu iz filtera mora postići slabljenje
ulaznog napona od -25 dB je zadana i iznosi 1,5 kHz.
Na temelju zadanih podataka čarobljak sam projektira i
iscrtava šemu filtera sa vrstom i vrijednošću
komponenata.

Dodavanjem Bode crtača u šemu i odgovarajućim

opisanim podešavanjima vrši se snimanje amplitudno-
frekvencijske i fazno-frekvencijske karakteristike filtera.
Slika 4.56. Filter Wizard

Izbor generatora riječi (Word Generator) vrši se
izborom ikone sa trake Instruments (slika 4.57).
Slika 4.57. Ikona Word Generator
Ponovnim klikom generator riječi se postavlja na radnu
površinu. Ikona generatora riječi se povezuje u strujno
kolo. Dvostrukim klikom na ikonu generatora riječi
otvara se lice instrumenta na kome se vrše
odgovarajuće postavke i vide rezultati mjerenja (slika
4.58).
Slika 4.58. Postavke Word Generator
Generator riječi se koristi za slanje digitalne riječi ili niza
bita složenih po određenom obrascu u strujno kolo čime
se obezbjeđuje pobuda digitalnim kolima.
Upisivanje riječi
Desna strana lica instrumenta generatora riječi
pokazuje redove brojeva, koji se mogu birati između
00000000 i FFFFFFFF u hexadecimalnom brojnom
sistemu (0 do 4.294.967.295 u decimalnom brojnom
sistemu).
Tip prikazanih brojeva može biti Hex, Dec, Binary ili
ASCII, ovisno o tome koja je tipka izabrana u
omeđenom prostoru Display. Svaki horizontalni red
predstavlja jednu riječ. Kada se generator riječi
pokrene, šalje se red bita paralelno na odgovarajuće
priključke na dnu instrumenta.
1. Promjena vrijednosti bita u generatoru riječi vrši
se izborom odgovarajuće cifre koja se želi
promijeniti a zatim se tipka nova vrijednost vodeći
računa o tome kom tipu brojeva ista pripada.
Kada se riječ pošalje sa generatora riječi, vrijednost
svakog bita se pojavi u kružićima kojima su označeni
izlazni priključci na dnu instrumenta.
Slika 4.59. Objašnjenje izbornika Controls
2. Ubacivanje 32-bitne riječi u krug vrši se klikom na
Step, Burst ili Cycle.
3. Slanje jedne riječi se vrši klikom na Step.
4. Slanje svih riječi u zadanom redu šalje se klikom
na Burst. Klikom na Cycle šalje se neprekinuti niz
riječi čije se slanje može zaustaviti klikom na tipku
Run/Stop simulation koja se nalazi na traci alata
Main.
Ako se želi privremeno zaustaviti niz riječi od odabrane
riječi treba odabrati tačku prekida (Breakpoint).
5. Za umetanje tačke prekida (Breakpoint), treba
izabrati riječ u privremenom spremniku,
pomjerajući listu do mjesta gdje se želi unijeti
zaustavljanje, zatim klikom na desnu tipku miša
izabrati Set Breakpoint sa menija koji će se
pojaviti. U pomičnoj listi će se pojaviti „znak
privremenog zaustavljanja“ u tački prekida
(Breakpoint).
6. Izbacivanje tačke prekida vrši se tako što se
izabere u privremenom spremniku na pomičnoj
listi a zatim se izabere Delete Breakpoint iz
prozora koji će se pojaviti.
Moguće je upotrijebiti više tačaka prekida. Tačke
prekida se mogu koristiti pri odabiru Cycle i Burst.
Postavke (Settings Dialog Box)
Za postavljanje opcija potrebno je kliknuti na Set čime
je omogućeno spremanje struktura riječi u datoteku kao
i odabir ranije spremljenih struktura riječi koje su
upisane u generator riječi (prikazano na slici 4.60 na
slijedećoj stranici). Ova funkcija može se upotrijebiti i za
generiranje pogodne strukture ili za čišćenje prikaza.
Okidanje (Triggering)
Klikom na Internal za slanje riječi koristiće se vlastiti
okidni takt generatora riječi.
Klikom na External, biće odabran vanjski okidni takt čiji
će svaki takt uzrokovati slanje jedne riječi iz generatora
riječi (slika 4.61).
 Slika 4.60. Postavke Settings Dialog Box

Za odabir ovog instrumenta potrebno je kliknuti na tipku

Logic Analyzer koji se nalazi na traci alata
Instruments a zatim ponovno kliknuti na mjestu radne
površine gdje se instrument želi postaviti (slika 4.63).

Slika 4.61. Postavke Triggering

Frekvencija i pripravnost podataka

(Frequency and data ready)

Frekvencija takta generatora riječi može biti postavljena

u Hz, kHz ili MHz. Svaka riječ se postavlja na izlazne
priključke u ritmu frekvencije takta i tamo se zadržava
onoliko dugo koliko traje jedan ciklus taktne frekvencije
(trajanje određeno sa dvije susjedne uzlazne ili silazne
ivice okidnih impulsa). Oznaka u kružiću pripravan
(Ready) obavještava strujno kolo da je generator riječi
spreman.
Slika 4.63. Ikona logičkog analizatora
Kao i do sada, ikona služi za povezivanje logičkog
analizatora u strujno kolo. Dvostrukim klikom na ikonu
otvara se lice instrumenta, na kome je moguće izvršiti
odgovarajuća podešavanja, postavke parametara i uvid
u rezultate mjerenja (slika 4.64).

Slika 4.62. Izbor frekvencije takt generatora

Slika 4.64. Logički nivoi u analizatoru

Logički analizator pokazuje nivoe do 16 digitalnih
signala u jednom strujnom kolu. Koristi se za
prikupljanje logičkih stanja brzih podataka i njihovu
vremensku analizu kako bi se pomoglo pri projektiranju
velikih sistema i otkrivanju grešaka.
16 vertikano postavljenih kružića (priključaka) na lijevoj
strani i 3 vodoravna priključka na dnu ikone odgovara
isto raspoređenim priključcima koji se nalaze na licu
instrumenta. Kada se priključak spoji sa čvorom, u
kružiću se pojavi crna tačka i ime čvora a pripadajući
graf signala se oboji pripadajućom bojom čvora. Ukoliko
priključak nije upotrijebljen, u kružiću se neće pojaviti
crna tačka.
Kada se strujno kolo pokrene, logički analizator počinje
snimati ulazne vrijednosti koje se dovode na priključke.
Kada se okidni signal opazi logički analizator pokazuje
podatke neposredno prije i poslije okidanja. Podaci se
prikazuju u formi četvrtki u funkciji vremena. Vrijednosti
kanala 0 se prikazuju u prvom redu na vrhu. (Općenito,
prvi bit je digitalna riječ), slijedeći red prikazuje
vrijednosti kanala 1, itd. Binarna vrijednost svakog bita
u tekućoj riječi pojavljuje se na priključcima na lijevoj
strani lica instrumenta.
Vremenska osa je prikazana na vrhu prozora lica
instrumenta. U ovom prozoru se nalazi vlastiti signal
takta, vanjski signal takta, takt označni podatak i okidni
označni podatak.
1. Za tačno određivanje broja uzoraka koji će biti
snimljeni prije i nakon okidanja, potrebno je
kliknuti na tipku Set u okviru Clock ili koristiti
unaprijed izvršene postavke što je objašnjeno
ranije kada je bilo govora o Interactive
Simulation Settings.
Logički analizatator snima podatke dok se ne dostigne
pred-okidni broj uzoraka. Zatim, počinje uništavanje
uzoraka sa pojavom novih. Nakon okidnog signala,
uzorci se snimaju sve dok se ne dostigne broj poslije-
okidnih uzoraka.
Kada se zaustavi uzorkovanje, postavljanjem dva
vertikalna kursora na određena mjesta automatske
vremenske ose moguće je na presjeku kursora i signala
očitati vrijeme i vrijednosti signala u svim kanalima u
odabranom trenutku.
Slika 4.65. Podešavanje takta
Promjenu okidnog napona je moguće podešavati kako
je opisano u Interactive Simulation Settings.
Zaustavljanje i ponovno postavljanje
(Set & Reset)
Ako se izabere Simulate/Pause u toku simulacije rada
strujnog kola, privremeno se zaustavlja i strujno kolo i
logički analizator. Korištenjem trake za pomjeranje na
dnu lica instrumenta moguće je vidjeti rezultate u bilo
kom vremenskom periodu o od trenutka određeog
uvjetima okidanja sve dok se ne izvrši ponovno
postavljanje (Reset) logičkog analizatora. Ako se
logički analizator ponovno postavi (Reset), biće
moguće vidjeti rezultate od trenutka kada je instrument
ponovno postavljen do dostignutog vremena koje je
određeno uvjetima okidanja.
1. Otpočinjanje nove analize se vrši klikom na tipku
Reset. Ova akcija će izbrisati sve informacije u
instrumentu i počeće snimanje novih informacija
čim se dostigne trenutak koji je određen uvjetima
okidanja, nakon što se klikne na tipku Reset.
2. Ako se logički analizator ne okida, poništavanje
snimljenih podataka se vrši pritiskom na tipku
Stop. Ako se vrši okidanje i prikaza podataka
logičkim analizatorom, klikanjem na tipku Stop će
zaustaviti instrument i omogučiće nastavak
simulacije. Nakon zaustavljanja instrumenta, mora
se ponovno postaviti (Reset) logički analizator
kako bi ponovo otpočeo snimati podatke.
3. Brisanje zaslona logičkog analizatora vrši se
klikom na Stop a zatim na Reset tipku. Brisanje
zaslona ne prekida simulaciju. Instrument će
početi snimati podatke kad se dostigne trenutk koji
je određen uvjetima okidanja, nakon klikanja na
Reset tipku.
Podešavanje takta
Takt obavještava logički analizator kad će očitati uzorak
ulaznog signala. Takt može biti unutrašnji ili vanjski.
Da bi se obavilo podešavanje takta potrebno je:
1. Kliknuti na tipku Set u okviru Clock lica logičkog
analizatora. Pojaviće se prozor (slika 4.65).
2. Izabrati vanjski ili unutrašnji takt.
3. Postaviti frekvenciju unutrašnjeg takta. Takt
označni podatak je ulazni signal koji filtrira takt
signal. Ako je postavljen na vrijednost "x", označni
podatak je onemogućen pa će takt signal
određivati kada će se očitati uzorak signala. Ako
je postavljen na „1“ ili „0“, uzorci će se očitavati
samo ako takt signal dostigne izabrani označni
podatak.
4. Odabrati koliko podataka se želi prikazati prije
(Pre-triger semples) i poslije (Post-triger
samples) okidanja.
5. Kliknuti na tipku prihvat postavki (Accept).
Podešavanje okidanja
Logički analizator je moguće podesiti tako da okida kod
očitanja određene riječi ili kombinacije riječi ili kada
dostigne uzlaznu ili izlaznu ivicu signala takta (slika
4.66).

Slika 4.66. Podešavanje okidanja logičkog analizatora

Moguće kombinacije okidanja su:

A B C
A OR B A OR C B OR C
A OR B OR C A AND B A AND C
B AND C A AND B AND C NOT B
A NOT C B NOT C A THEN B
A THEN B B THEN C (A OR B) THEN C
A THEN (B OR C) A THEN B THEN C A THEN (B WITHOUT C)
 76
POLUPROVODNICI - POLUVODIČI

Prije izlaganja o poluprovodničkim komponentama ovde koriste, sa naznakom vrste prelaza elektrona iz
će biti izložene neke osnovne karakteristike valentne u provodnu zonu.
poluprovodnika (poluvodiča), i to u prvom redu
silicijuma. To i jeste cilj ovog poglavlja, koje obuhvata
izlaganja o strukturi poluprovodnika, o mehanizmu
provođenja struje i efektima obogačivanja (dopiranja)
poluprovodnika.

5.1. OSOBINE POLUPROVODNIKA

U kolonama na lijevoj strani tablice periodnog sistema
elemenata nalaze se metali. Atomi metala mogu lako
izgubiti jedan ili dva elektrona i postati pozitivni joni. Oni
su, kao što je poznato, dobri provodnici električne
struje, s obzirom da je kod njih veza između atoma i
elektrona u spoljašnjoj orbiti slaba, tako da se elektroni
mogu relativno lako osloboditi i postati slobodni.
Elementi u kolonama na desnoj strani tablice periodnog
sistema imaju elektrone u spoljašnjim opnama čvrsto
vezane; oni su, prema tome, izolatori.
U srednjim kolonama tablice nalaze se elementi kod
kojih je provodnost znatno manja nego kod dobrih
provodnika, a znatno veća nego kod izolatora. Oni čine
klasu poluprovodnika. Tu spadaju 12 elementarnih
poluprovodnika: bor (B), uglenik (C), silicijum (Si), fosfor
(P), sumpor (S), germanijum (Ge), arsen (As), selen
(Se), kalaj (Sn), antimon (Sb), telur (Te) i jod (J).
Tableli 5.2. Poluprovodnička III-V jedinjenja
Svi poluprovodnici, i elementarni i poluprovodnička
jedinjenja, imaju kristalnu strukturu. Elementarni
poluprovodnici imaju kristalnu rešetku dijamantskog
tipa. Rešetke dijamantskog tipa čine kovalentne veze,
tj. atomi u težištu tetraedra povezani su sa četiri atoma
na vrhovima tetraedra, slika 5.1a. Dakle, kod rešetki sa
dijamantskom strukturom svaki atomje vezan sa četiri
obližnja atoma, tako da su ovi od njega podjednako
udaljeni i međusobno se nalaze na jednakim
rastojanjima, poznatim pod nazivom "tetraedralni
radijus".

U tableli 5.1 prikazani su položaji pomenutih elemenata

u periodnom Mendeljejevom sistemu. Danas se od
elementarnih poluprovodnika skoro isključivo koristi
silicijum, dok se drugi, kao sto su arsen, fosfor i bor
upotrebljavaju za dopiranje silicijuma, čime se mjenja
njegova provodnost.

Slika 5.1. Kristalna struktura dijamanta (C)

Tabela 5.1. Poluprovodnici u periodnom sistemu elemenata

I neka jedinjenja elemenata III i V grupe periodnog

sistema imaju poluprovodničke osobine. Zahvaljujući
svojim osobinama, posebnu pažnju privlači galijum-
arsenid (GaAs), koji se koristi za visokofrekventne i
mikrotalasne komponente. Istraživanja poluprovod-
ničkih jedinjenja su vrlo aktuelna, s obzirom da
komponente na bazi ovih jedinjenja mogu biti efikasni
izvori, ili, pak, detektori kako infracrvenih zračenja, tako
i zračenja u vidljivom spektru. U tabeli 5.2 prikazana su
poluprovodnička III-V jedinjenja koja se danas najviše
Slika 5.2. Kristalna struktura poluprovodnika (Si, Ge)
 77
POLUPROVODNICI - POLUVODIČI

ponašao bi se kao izolator, s obzirom da kod njega

nema slobodnih nosilaca naelektrisanja.

Slika 5.3. Kristalna struktura poluprovodničkih jedinjenja

Tetraedralni radijus npr. kod silicijuma iznosi 0,118 nm.

Poluprovodnički materijal od koga se proizvode
komponente treba da ima pravilnu kristalnu strukturu po
cjeloj zapremini; to je, tzv. monokristal. Međutim,
monokristal nije homogen, s obzirom da njegove
osobine zavise od pravca. To uslovljava da i
Slika 5.4. Šematski prikaz silicijuma u prostoru a) i u ravni b)
karakteristike poluprovodničkih komponenata u znatnoj
mjeri zavise od orijentacije površine monokristala. Zbog
Međutim, pri normalnoj sobnoj temperaturi, uslijed
toga se kristali sjeku po određenoj ravni. Obično se u
termičkih vibracija kristalne rešetke, izvjesni valentni
kristalografiji koristi desni koordinatni sistem, a mjerna
elektroni povećavaju svoju energiju do te mjere da
jedinica na x-osi se označava sa a, na y-osi sa b i na z-
mogu da se oslobode valentnih veza i postaju slobodni
osi sa c.
elektroni, slika 5.5a.

5.2. ELEKTRONI I ŠUPLJINE

U POLUPROVODNICIMA

Atomski broj silicijuma je 14 i njegovih 14 elektrona su

raspoređena po orbitama (putanjama) oko jezgra. Prve
dvije orbite su popunjene, jer sadrže dva, odnosno
osam elektrona, respektivno, dok je poslijednja, treća
orbita nepopunjena i sadrži četiri elektrona, slika 5.4a.

Elektroni u unutrašnjim, popunjenim orbitama, nazivaju
se stabilnim elektronima, s obzirom da se nalaze na
nižim energetskim stanjima (manje energije) od
elektrona u spoljašnjoj, nepopunjenoj orbiti. Oni ne
učestvuju u mehanizmu provođenja struje u
poluprovodnicima, kao što je, uostalom, to slučaj i kod
metala, te se neće pominjati u daljim izlaganjima.
Zbog toga se silicijev atom može šematski da predstavi
jezgrom sa pozitivnim naelektrisanjem od četiri
elektronske jedinice (+4) koje je okruženo sa četiri
elektrona iz spoljašnje orbite, slika 5.4b. Četiri elektrona
iz spoljašnje orbite, zbog toga što ulaze u hemijske
veze, nazivaju se valentnim elektronima. U savršenom
kristalu silicija, odnosno germanijuma, koji su, dakle,
četvorovalentni, svaki od ova četiri elektrona obrazuje
po jednu valentnu vezu sa po jednim elektronom iz
spoljašnje orbite obližnjeg atoma.
Prema tome, potpuno čist kristal poluprovodnika, kod
koga su svi elektroni povezani valentnim vezama,
Slika 5.5. Prikaz generiranja para elektron-šupljina a) i
rekombinacije elektrona sa šupljinom b)
Oslobađanjem svakog elektrona po jedna valentna
veza ostala je nepopunjena. Atom, koji je izgubio
elektron, postaje električno pozitivan sa naelektrisanjem
jednakim naelektrisanju izgubljenog elektrona ali
pozitivnog predznaka (prije gubitka valentnog elektrona
atom je bio električki neutralan).
Na taj način se stvara pozitivno optererećenje čija se
prava priroda može protumačiti tek pomoću kvantne
fizike, ali koje se po mnogim svojstvima ponaša kao
čestica sa pozitivnim naelektrisanjem jednakim
naelektrisanju elektrona. Njemu se može pripisati
određena efektivna masa, brzina u kretanju i energija,
što znači da se može tretirati kao čestica. Ova čestica
se, zbog načina postanka, naziva šupljinom.
Eksperimentalnim rezultatima pokazana je opravdanost
ovako uproštene koncepcije šupljina.

POLUPROVODNICI - POLUVODIČI
Kretanje šupljina u poluprovodniku može se predstaviti
na slijedeći način. Atom, koji je izgubio jedan elektron,
teži da upotpuni pekinutu valentnu vezu. On "izvlači"
elektron iz neke obližnje valentne veze u kojoj je
elektron na relativno višem energetskom nivou. Uslijed
toga, posmatrani atom postaje električno neutralan, ali
se šupljina pojavljuje na mjestu sa koga je privučen
elektron za neutralizaciju.
Drugim riječima, praktično se kreću elektroni, ali izgleda
kao da se kreću prazna mjesta (šupljine) u suprotnom
smjeru od kretanja elektrona. Na slici 5.6 prikazano je
Slika 5.6. Kretanje elektrona i šupljina u čistom (sopstvenom) silicijumu pod utjecajem spoljašnjeg napona U
Slobodni elektroni i šupljine u kristalu poluprovodnika
predstavljaju energetske nesavršenosti kristala i imaju
ograničeno vrijeme života, jer se u kretanju kroz kristal
susreću i rekombinuju uspostavljajući ponovo valentne
veze, slika 5.5b. Termičko raskidanje valentnih veza
raste sa temperaturom, dok je brzina ponovnog
uspostavljanja valentnih veza srazmjerna koncentraciji
slobodnih nosilaca naelektrisanja.
Zbog toga, koncentracije slobodnih elekrona i šupljina
pri svakoj temperaturi imaju onu vrijednost pri kojoj se
uspostavlja ravnoteža između brzine raskidanja i brzine
ponovnog uspostavljanja valentnih veza.
Koncentracije slobodnih elektrona (n0) i šupljina (p0)
međusobno su jednake (n0=p0). Ova koncentracija se
zove koncetracija sopstvenih nosilaca naelektrisanja ili
sopstvena koncentracija i obilježava se sa ni=pi.
78
kretanje elektrona i šupljina u silicijumu kada je na
njega priključen spoljašnji napon U.
Slobodni elektroni i šupljine u kristalu poluprovodnika
predstavljaju energetske nesavršenosti kristala i imaju
ograničeno vrijeme života, jer se u kretanju kroz kristal
susreću i rekombinuju uspostavljajući ponovo valentne
veze, slika 5.5b. Termičko raskidanje valentnih veza
raste sa temperaturom, dok je brzina ponovnog
uspostavljanja valentnih veza srazmjerna koncentraciji
slobodnih nosilaca naelektrisanja.
Na sobnoj temperaturi (300K) sopstvena koncentracija
10
nosilaca naelektrisanja za silicijum iznosi ni=1,13·10
3
slobodnih elektrona ili šupljina po cm .
5.3. PRIMJESNI POLUPROVODNICI
Kada električna svojstva poluprovodnika, a tu se prije
svega misli na provodnost, zavise od prisustva nekog
stranog elementa, onda je takav poluprovodnik
primjesni poluprovodnik. Treba primjetiti da se atomi
stranih elemenata (nečistoće), koje se obično nazivaju
primjesama, ne mogu nikada u potpunosti odstraniti.
Međutim, ukoliko je njihova koncentracija vrlo mala,
onda primjese ne utiču u većoj mjeri na električna
svojstva poluprovodnika. Naprotiv, ako je koncentracija
primjesnih atoma relativno velika, njihov utjecaj na
električna svojstva poluprovodnika je značajan unutar
širokog opsega temperature.

P-N SPOJ , DIODA
Primjese mogu biti veoma različite. U poluprovodničkim
komponentama su od značaja one primjese koje se
namjerno i kontrolirano, pomoću odgovarajućih
tehnoloških postupaka, dodaju poluprovodniku.
Koncentracije primjesa kreću se obično između
14 3 20 3
10 /cm i 10 /cm . To su, redovno, primjese čiji su
atomi petovalentni ili trovalentni.
Ukoliko se dodaju petovalentne primjese, onda nastaju
poluprovodnici n-tipa, a dodavanjem trovalentnih
primjesa se dobivaju poluprovodnici p-tipa. Atomi
primjesa zauzimaju u kristalnoj rešetki mjesta gdje bi se
u čistom poluprovodniku nalazili atomi samoga
poluprovodnika. Oni se, dakle, uključuju u kristalnu
rešetku supstitucijom.
Karakteristično je da pojedine primjese pokazuju veći
afinitet prema mjestima u kristalnoj rešetki
poluprovodnika, na kojima se kod čistog kristala nalaze
atomi poluprovodnika. Zbog toga će, dodavanjem
primjesa poluprovodniku u istopljenom stanju, poslije
očvršćavanja primjesni atomi zamjeniti na pojedinim
mjestima atome poluprovodnika.
5.3.1. Poluprovodnici n-tipa
Kao što je napomenuto, n-tip poluprovodnika nastaje
kada se poluprovodnik dopira petovalentnim
primjesama, na primjer fosforom (P), arsenom (As) ili
antimonom (Sb). Šematski prikaz kristalne rešetke
poluprovodnika n-tipa dat je na slici 5.7.
Slika 5.7. Kristalna rešetka poluprovodnika n- tipa
S obzirom da je broj primjesnih atoma u jedinici
zapremine vrlo mali u poređenju sa brojem atoma
poluprovodnika, svaki atom primjese normalno je
okružen atomima poluprovodnika. Kako samo četiri
valentna elektrona primjese ulaze u valentne veze, peti
valentni elektron je samo slabo vezan za atom, te se
lako može osloboditi veze i postati slobodan elektron.
79
Energija potrebna za oslobađanje ovog elektronaje vrlo
mala, tako da su već na vrlo niskim temperaturama, a
posebno na sobnoj temperaturi, svi elektroni koji potiču
od atoma primjesa "u" provodnoj zoni i slobodno se
mogu kretati kroz kristal. Petovalentne primjese, dakle,
daju slobodne elektrone, te se, stoga, zovu donorske
primjese, ili kratko - donori i njihova koncentracija se
označava sa ND. Donorski atomi gubitkom elektrona
postaju pozitivni joni i ostaju vezani u strukturi kristalne
rešetke.
Uslijed toga što se dodavanjem donorskih primjesa
razbijaju valentne veze, u poluprovodniku n-tipa
postojaće i određena koncentracija šupljina. Naravno,
koncentracija šupljina biće znatno manja od
koncentracije slobodnih elektrona. Zbog toga, osnovni
nosioci naelektrisanja u n-tipu poluprovodnika biće
elektroni, čiji je broj (n0) veoma blizak broju donorskih
primjesa, tj. n0≈ND. Elektroni se u n-tipu poluprovodnika
često zovu većinski, a šupljine - manjinski nosioci
naelektrisanja.
U dijagramu energetskih nivoa prisustvo donorskih
primjesa ima za posljedicu postojanje dodatnog
energetskog nivoa unutar zabranjene zone, i to u blizini
dna provodne zone. Taj nivo se zove donorski nivo ED.
To što se donorski nivo nalazi u zabranjenoj zoni u
blizini provodne zone leži u činjenici da je za
"prebacivanje" elektrona (koji potiču od donorskih
atoma) u provodnu zonu potreban vrlo mali iznos
energije.
5.3.2. Poluprovodnici p-tipa
Ovaj tip poluprovodnika nastaje kada se poluprovodnik
dopira trovalentnim primjesama, među koje spadaju bor
(B), aluminijum (Al), galijum (Ga) i indijum (In). Kristalna
rešetka koja sadrži trovalentne primjese prikazana je
šematski na slici 5.8.
Slika 5.8. Kristalna rešetka poluprovodnika p-tipa

P-N SPOJ , DIODA
Trovalentnoj primjesi nedostaje jedan elektron da
dopuni valentnu vezu. Ona se kompletira na taj način
što je dopuni valentni elektron iz susjedne veze, ili,
drugim riječima, da bi se obrazovala i četvrta valentna
veza, privlači se jedan elektron iz neke obližnje veze.
Tako se stvara šupljina na mjestu odakle je valentni
elektron privučen.
Kako trovalentne primjese kompletiraju valentne veze
primajući elektrone iz valentne zone, zovu se
akceptorske primjese, ili kratko - akceptori, a njihova
koncentracija obilježava se sa NA. Akceptorski atom
postaje negativan jon čvrsto vezan za kristalnu rešetku.
Energije jonizacije akceptorskih primjesa su vrlo male i
leže u istom opsegu energija kao i za donorske
primjese, tako da je broj šupljina po na sobnoj
tempertauri veoma blizak broju akceptorskih primjesa
(p0≈NA). Ove šupljine se mogu slobodno kretati po
unutrašnjosti kristala na način opisan ranije (slika 5.6).
Kao i u poluprovodniku n-tipa, i u poluprovodniku p-tipa
postoji raskidanje valentnih veza, tako da ovde postoji i
određena koncentracija elektrona n0, čiji je broj znatno
manji od broja šupljina; drugim riječima: n0«p0. Prema
tome, u poluprovodniku p-tipa šupljine su većinski, a
elektroni manjinski nosioci naelektrisanja.
Akceptorske primjese uvode u dijagram energetskih
nivoa dodatni akceptorski nivo EA, koji leži unutar
zabranjene zone i to u blizini vrha valentne zone.
5.4. ENERGETSKE ZONE
Teorija energetskih zona, koja obuhvata proučavanje
promjena energetskih stanja elektrona u atomima
kristalne rešetke, predstavlja veoma podesan put za
analizu pojava u poluprovodnicima i to ne samo u
kvalitativnom, već i u kvantitativnom pogledu. Iz fizike je
poznato da se elektroni u izolovanom atomu nalaze na
različitim energetskim nivoima.
Slika 5.8. Energetski nivoi atoma a), dva atoma b) i kristala
silicijuma c)
Napominje se da su ovi energetski nivoi, koji
odgovaraju energijama elektrona na pojedinim
orbitama, međusobno razdvojeni "energetskim
procjepima" (zabranjenim zonama), slika 5.9a, čime se
80
ukazuje na činjenicu da ne postoji nijedan elektron koji
bi imao energiju unutar zabranjene zone.
Ako se dva atoma sa jednakim energetskim nivoima
elektrona približe jedan drugome, doći će do "cjepanja"
svakog pojedinog energetskog nivoa u dva nova nivoa
koji su jedan prema drugome malo pomjereni, slika
5.9b. S obzirom da se u kristalnoj rešetki veliki broj
22 3
atoma (reda 10 /cm ) nalazi u međusobnoj sprezi,
svaki energetski nivo se cjepa u veći broj novih,
međusobno malo pomjerenih nivoa, koji obrazuju
energetske zone, slika 5.9c.
Za utvrđivanje električnih svojstava poluprovodnika od
važnog interesa je da se poznaju energetska stanja u
dva najviša energetska opsega. Kod idealnog kristala
poluprovodnika najviša energetska zona je skoro
prazna, s obzirom da sadrži veoma mali broj elektrona
(jednak koncentraciji sopstvenih nosilaca naelektrisanja
ni, dokje prva niža energetska zona potpuno
popunjena. Ova druga energetska zona popunjena je
elektronima iz spoljašnje orbite atoma poluprovodnika,
tj. valentnim elektronima. Zbog toga se ona naziva
valentnom zonom, za razliku od prve zone (najviše
zone), koja predstavlja provodnu zonu, slika 5.10.
Slika 5.10. Energetske zone duž jednog pravca u čistom
(sopstvenom) kristalu silicijuma pri T=0°K
Provodna zona je od valentne zone razdvojena nizom
energetskih nivoa koje elektroni ne mogu da zauzimaju
i koji se zbog toga naziva zabranjenom zonom. Širina
zabranjene zone Eg kod poluprovodnika relativno je
mala i na sobnoj temperaturi (300°K) iznosi Eg=1,1 eV
za silicijum. Ove vrijednosti predstavljaju najmanje
iznose energije koje je potrebno dovesti elektronu u
valentnoj zoni da bi mogao da "pređe" u provodnu zonu
i učestvuje u provođenju električne struje kroz
poluprovodnik (ovo ne znači da elektron, u fizičkom
smislu, prelazi iz valentne u provodnu zonu, već da je
elektron na energetskim nivoima koji odgovaraju
pomenutim zonama).

P-N SPOJ , DIODA
Uslijed toga što kod poluprovodnika širine zabranjenih
zona nisu velike, izvjestan broj valentnih elektrona čak i
na relativno niskim temperaturama raspolaže
dovoljnom energijom da se oslobodi valentnih veza i iz
valentne zone pređe u provodnu zonu, ostavljajući za
sobom šupljine u valentnoj zoni.
Treba napomenuti da je valentna zona "prelaskom"
izvjesnog broja valentnih elektrona u provodnu zonu
ostala nepopunjena, tako da i u njoj može da dođe do
"kretanja" naelektrisanja pod dejstvom stranog
električnog polja.
Prema širini zabranjene zone, materijali se djele na:
- provodnike,
- poluprovodnike i
- izolatore, (slika 5.11).
Kod metala, sa napomenom da oni nemaju zabranjenu
zonu (provodna i valentna zona se dodiruju ili
preklapaju), najviša energetska zona, koja sadrži
valentne elektrone, nije popunjena, slika 5.11a. Zbog
toga kod metala elektroni mogu lako "prelaziti" u
energetske nivoe iznad valentnog i slobodno se kretati
pod utjecajem električnog polja.
Kod izolatora je zabranjena zona široka, slika 5.11c,
obično nekoliko elektronvolti, ili više. Zbog toga pri
normalnim uslovima samo zanemarivo mali broj
elektrona može da pređe u provodni opseg, što
objašnjava izolaciona svojstva ovakvih materijala.
Slika 5.11. Energetske zone provodnika a), poluprovodnika b) i
izolatora e); EV - vrh valentne zone, EC - dno provodne zone
Bitne razlike između izolatora i poluprovodnika nema,
niti je granica između njih oštra. Ako je širina za-
branjene zone do oko 3 eV, smatra se da je to
poluprovodnik, a ako je veća od 3 eV može se govoriti
o izolatoru.
I dok su metali dobri provodnici sa otpornošću oko 10-4
Ωcm, a izolatori izuzetno loši provodnici električne
12
struje, jer imaju otpornost reda 10 Ωcm, dotle
poluprovodnici mogu imati otpornost u vrlo velikom
opsegu, od male, kada se ponašaju kao provodnici, do
velike, koja se približava otpornosti izolatora.
Bitna razlika između provodnika i poluprovodnika
ogleda se u tome što je provodnost kod provodnika
ostvarena uglavnom pomoću elektrona, a kod
poluprovodnika još i pomoću šupljina.
81
5.5. P-N I N-P SPOJEVI
Rad poluprovodničkih dioda zasniva se na usmjeračkim
osobinama p-n spojeva. Zbog toga će prvi dio ove
glave biti posvećen karakteristikama p-n spojeva. U
praksi je skoro isključivo jedna oblast p-n spoja male
specifične otpornosti, što znači da je u njoj velika
koncentracija primjesa; drugim riječima, jedna oblast p-
n (ili n-p) spoja je najčešće jako obogaćena (dopirana)
17 +
(NA,D>10 /cm3). Prema tome, riječ je o p -n ili n -p
+
spojevima, ali, da se ta činjenica ne bi stalno isticala,
+
nadalje će se umjesto oznaka spojeva p -n i n -p
+
koristiti oznake p-n i n-p, respektivno. Danas se
isključivo proizvode planarne diode, slika 5.12.
Slika 5.12. Planarna (napravljena u ravni) epitaksijalna diode
Planarne diode, koje treba da imaju malu direktnu
1
otpornost, prave se u epitaksijalnom sloju silicijuma.
Naime, da bi serijska otpornost diode bila što manja,
silicijumska pločica na kojoj se planarnim postupkom
istovremeno pravi veliki broj dioda, trebalo bi da je što
tanja. Međutim, ukoliko je pločica tanja, utoliko se lakše
lomi. Minimalna debljina pločice sa kojom se uopšte
može raditi je (120-150) μm, dok je za dobar rad diode
neophodna znatno manja debljina (veća debljina
pločice samo povećava serijsku otpornost). Zbog toga
se smanjenje serijske otpornosti postiže epitaksijalno
naraslim slojem, slika 5.12. Kako je osnova od čistog
silicijuma (supstrat) male otpornosti, to je otpornost tog
djela zanemarivo mala, te je i serijska otpornost diode
mala. Mala otpornost osnove ima prednost i zbog toga
što je sa njom moguće lako ostvariti dobar
neusmjerački spoj, te i to smanjuje serijsku otpornost.
Iako diode sa epitaksijalnim slojem imaju bolje
karakteristike od dioda bez takvog sloja (prvenstveno
manju serijsku otpornost i veći probojni napon), nadalje
će se, u cilju jednostavnosti, razmatrati samo diode koje
ne sadrže epitaksijalni sloj, slika 5.13, kao i diode sa
tzv. skokovitim p-n spojem - kada sa p-tipa na n-tip
postoji nagla promjena koncentracije primjesa. Dakle,
p-n spoj se sastoji od blisko dodirujućeg spoja
poluprovodnika p-tipa i poluprovodnika n-tipa. Mjesto
na kome se prelazi sa jednog na drugi tip
poluprovodnika zove se dodirna površina, slika 5.13a;
to je, praktično, površina dodira poluprovodnika p- i n-
tipa.
1
Epitaksijalni sloj je onaj koji se vještački stvara dodavanjem
atoma primjesa na površinu čistog silicijuma

P-N SPOJ , DIODA
Slika 5.13. Ilustracija diode bez epitaksijalnog sloja
Velikim krugovima u prelaznoj oblasti p-n spoja označeni su
joni (pozitivni donorski i negativni akceptorskijoni),
dok su kružići sa znakom ,,+" šupljine (većinski nosioci
u p-oblasti), a za većinski elektrani u n-oblasti su ,,-".
Slika 5.14.p-n spoj sa izvodima bez polarizacije a), pri direktnoj b) i inverznoj polarizaciji c)
82
Može se smatrati da su na sobnoj temperaturi skoro
sve primjese jonizovane. Zbog toga će u p-oblasti
većinski nosioci biti šupljine, čija je koncentracija
pp0≈NA, a u n-tipu - elektroni, sa koncentracijom nn0≈ND.
Manjinski nosioci u p-oblasti su elektroni (sa
koncentracijom np0), a un-oblasti - šupljine, sa
koncentracijom pn0. S obzirom da je u p-oblasti
koncentracija šupljina za nekoliko redova veličine veća
nego u n-oblasti, to će iz p-oblasti ka n-oblasti nastati
kretanje šupljina.
Na mjestu uz dodirnu površinu, odakle su otišle
šupljine, ostaju nekompenzovani akceptorski joni (slika
5.13 i slika 5.14a) i, kako su oni negativno
naelektrisani, u p-oblasti ostaje negativna količina
naelektrisanja (-Q).
Isto tako, sa strane n-oblasti difuzijom kroz dodirnu
površinu odlaze elektroni u p-oblast, te u n-oblasti
ostaju nekompenzovani donorski joni (slika 5.13 i slika
5.14a), odnosno pozitivna količina naelektrisanja (+Q).

P-N SPOJ , DIODA
Ta oblast sa nekompenzovanim primjesama, tj. sa
prostornim naelektrisanjem čvrsto vezanim za kristalnu
rešetku, zove se prelazna oblast p-n spoja (slika 5.13 i
slika 5.14a). U njoj, uslijed prostornog naelektrisanja
postoji električno polje 𝐸 (slika 5.14a), odnosno tolika
potencijalna razlika Ubi da u ravnoteži zaustavlja dalje
difuziono kretanje nosilaca naelektrisanja. Zbog
postojanja naelektrisanja, prelazna oblast p-n spoja
zove se i barijerna oblast ili oblast prostornog
naelektrisanja.
Širina prelazne oblasti, ili barijera, može se mjenjati
priključenjem spoljašnjeg napona.
Smanjenje širine barijere postiže se kada se na p-
oblast priključi pozitivan, a na n-oblast negativan pol
spoljašnjeg napona, slika 5.14b; takav napon U zove se
direktan napon. U suprotnom slučaju, tj. priključenjem
inverznog napona UR, širina prelazne oblasti se
povećava, slika 5.14c.
Neka se na p-n spoj dovede napon tako da se barijera
smanji, slika 5.14b. Uslijed smanjenja barijere struja
većinskih nosilaca (difuziona) struja kroz p-n spoj
postaje već a od struje manjinskih nosilaca (driftovske) i
kroz p-n spoj će proticati struja. Na slici 5.15 simbolično
je prikazano kretanje elektrona i šupljina koje čine struju
kroz p-n spoj, odnosno kroz diodu.
Slika 5.15. Uz objašnjenje proticanja struje kroz direktno
polarisani p-n spoj
U n-oblasti većinski nosioci su elektroni i oni se kreću s
desna u lijevo, čineći struju elektrona In, koja je
suprotnog smjera od smjera kretanja elektrona znači, u
desno. Šupljine koje su došle iz p-oblasti u n-oblast
predstavljaju manjinske nosioce u toj oblasti (na slici
5.15a su one predstavljene bjelim kružićima). Njihova
koncentracija je najveća neposredno uz prelaznu
oblast, tj. na početku n-oblasti.
Šupljine se kroz n-tip poluprovodnika (n oblast) kreću s
lijeva u desno, uslijed čega, također s lijeva u desno,
nastaje difuziona struja šupljina Ip. U bilo kojoj tački u n-
oblasti ukupna struja koja protiče kroz direktno
polarisanu diodu biće jednaka zbiru struje elektrona i
struje šupljina, tj. ID=In+Ip (ovo je razlog zbog kojeg
dioda spada u tzv. bipolarne komponente - komponente
83
kod kojih struju čine oba tipa naelektrisanja, i elektroni i
šupljine).
S druge strane, u p-oblasti većinski nosioci su šupljine i
one se kreću s lijeva u desno, od kojih nastaje struja
šupljina Ipinv, koja je istog smjera sa smjerom kretanja
šupljina - znači, u desno. Ubačeni elektroni iz n oblasti
u p-oblast predstavljaju manjinske nosioce u toj oblasti.
Kako je njihova koncentracija najveća neposredno uz
prelaznu oblast, oni se kroz p-tip poluprovodnika (p-
oblast) kreću s desna u lijevo, čineći struju elektrona
Ininv, sa smjerom suprotnim od difuzionog kretanja
elektrona. I ovde, u bilo kojoj tački u p-oblasti ukupna
struja koja protiče kroz direktno polarisanu diodu je
jednaka zbiru driftovske struje šupljina i difuzione struje
elektrona.
Slika 5.16. Simbolična predstava nastanka veoma male struje
pri inverznoj polarizaciji diode
Kada se, pak, na diodu dovede inverzan napon (slika
5.14c), barijera se poveća. U tom slučaju struja
većinskih nosilaca kroz barijeru prestaje, a struja
manjinskih nosilaca ne može da poraste iznad
ravnotežne, jer u prelaznoj oblasti nema odgovarajućih
nosilaca. Npr. struji šupljina, koju čine većinski nosioci
iz p-oblasti, drži ravnotežu struja istih nosilaca koji su
ušli u prelaznu oblast. Prema tome, komponenta struje
kroz p-n spoj ne može biti veća od struje sporednih
nocilaca. Da bi ona porasla, potrebno je da iz n-oblasti
dođu šupljine. Šupljine su u n-oblasti manjinski nosioci;
njih ima vrlo malo, te će i struja u ovom smjeru biti vrlo
mala, slika 5.16. Zbog toga se p-n spoj zove i
usmjerivački spoj, jer on u jednom smjeru propušta, a u
drugom ne propušta električnu struju.
5.6. STRUJA DIODE
5.6.1. Strujno-naponska karakteristika
diode
Kada se na p-n spoj priključi direktni napon U (na p-tip
pozitivan a na n-tip negativan pol napona, slika 5.14b),
smanjiće se napon barijere na vrijednost UB=Ubi-U,
odnosno smanjiće se usporavajuće električno polje u
prelaznoj oblasti p-n spoja. Uslijed toga nastaće
razmjena nosilaca naelektrisanja, i to šupljina iz p- u n-
oblast i elektrona iz n- u p-oblast, slika 5.14b.
 84
P-N SPOJ , DIODA

Zato što sada postoji razlika koncentracije manjinskih

nosilaca naelektrisanja, a u skladu sa onim što je ranije
napomenuto, proticati će u n-tipu struja šupljina i u p-
tipu poluprovodnika struja elektrona.

Kao što se i sa slike 5.17 vidi, a već je to i pomenuto,

struja koja protiče kroz diodu pri inverznoj polarizaciji je
veoma mala, reda μA.

Zbog tako izuzetno male struje inverzne polarizacije, a

relativno velike struje kada je dioda direktno polarisana,
dioda se, u prvoj aproksimaciji, može smatrati
električnim ventilom, tj. komponentom koja u jednom
smjeru (direktna polarizacij a) propušta, a u suprotnom
(inverzna polarizacija) ne propušta struju.

Sad možemo nacrtati strujno-naponsku (statičku)

karakteristiku jedne diode. U opštem slučaju ona
predstavlja prikaz vrijednosti promjenljivog otpora diode Slika 5.17. Struja (Id≈I) jedne Si diode u funkciji napona
(eksponencijalni zakon promjene) za različite vrijednosti
struja i napona u vanjskom dijelu kola

Slika 5.18. Praktičan model silicijumske diode

Stoga je moguće uvesti tzv. "praktičan" model diode,
koji je za silicijumsku diodu dat na slici 5.18. Naime, u
ovom modelu se dioda pri direktnoj polarizacij i u kolu
prikazuje kao kratkospojeni prekidač P sa padom
napona između katode i anode Ud=0,7 V (slika 5.18a);
pri inverznoj polarizaciji prekidač P je otvoren, a zbog
Iinv=0 napon između anode i katode je jednak naponu
izvora napajanja Ubat (slika 5.18b). Pri tom, strujno-
naponska karakteristika se smatra "idealnom" (slika
5.17c), sa naponom vođenja kod silicijskih dioda
Ud=0,7 V.
5.6.2. Testiranje ispravnosti dioda
Korištenjem univerzalnih mernih instrumenata
(multimetara), bilo digitalnih, bilo analognih, moguće je
veoma brzo i efikasno ustanoviti da li je dioda ispravna
ili ne. Naime, većina digitalnih multimetara ima
mogućnost direktnog testiranja ispravosti dioda. Tipičan
takav multimetar, kao što se vidi na slici 5.18, ima
oznaku diode ka kojoj treba usmjeriti funkcionalni prek-
lopnik. Svi multimetri posjeduju baterije kojima se
 85
P-N SPOJ , DIODA

napajaju. U primjeru na slici 5.19 prikazani merni negativnog pola (cna žica na slici 5.19a) na katodu, na
instrument se napaja sa Ubat = 2,6 V. displeju se očitava vrijednost napona na diodi koja
može biti od 0,5 V do 0,9 V, sa tipičnom vrijednošću
oko 0,7 V (kao na slici 5.19a). Vrlo često takvi
Ispravna dioda multimetri posjeduju i zvučni signal koji se u tom tre-
nutku oglašava. Da bi bili sigurni da je dioda stvarno
Priključivanjem pozitivnog pola baterije digitalnog (tačnije: najverovatnije) ispravna, okreću se izvodi
multimetra (crvena žica na slici 5.19a) na anodu i
diode (dioda se fizički okrene za 180°, slika 5.19b); polarizaciji na displeju piše također ista cifra, ali je to ili
tada se ista testira pod uslovima inverzne polarizacije. "O" (kao na slici 5.20b) ili napon znatno manji od
U tom slučaju se na displeju očitava napon napajanja napona baterije u instrumentu.
instrumenta (2,6 V na primjeru na slici 5.19b).
Kada se koristi analogni instrument, skretanje merne
Kada se mjerenje ispravnosti diode vrši analognim igle je isto i pri direktnoj i pri inverznoj polarizaciji diode,
multimetrom, preklopnik se postavi u položaj kojim se s tim što je kod otvorene diode skretanje igle znatno
izabira mjerenje otpornosti. Napominje se da je kod veće nego kod kratkospojene diode.
takvih instrumenata u odnosu na digitalne multimetre
izmjenjen polaritet napona napajanja samog in-
strumenta: oznaka uzemljenja (obično iz nje izlazi crna
žica) je na pozitivnom, a oznaka koja označava
mjerenje otpornosti (trebalo bi po pravilu da bude
crvena žica) je na negativnom polu baterije kojom se
napaja multimetar. Stoga će kod ispravne diode igla
multimetra skrenuti krajnje desno. Kada se dioda
okrene (anoda i katoda izmjene prethodni položa),
merna igla multimetra se ne pomjera (u zavisnosti koji
merni opseg otpornosti je izabran može se desiti da se
igla malo i pomjeri udesno).

Slika 5.20. Test kojim se pokazuje da je dioda neispravna:

(a) kod otvorene diode i direktna i inverzna polarizacija je isto
pokazivanje (kod nekih multimetara piše "OL");
(b) kod kratkospojene diode i pri direktnoj i pri inverznoj
polarizaciji na displeju piše ista cifra: ili "O" ili napon znatno
manji od napona baterije u instrumentu

5.7. PROBOJ p-n SPOJA

Inverzni napon na p-n spoju se ne može povećavati

5.19. Test kojim se pokazuje da je dioda ispravna neograničeno. Pri izvjesnom inverznom naponu Upr
inverzna struja počinje naglo da raste, slika 5.21. Kada
je nastupio ovaj trenutak, govori se o proboju p-n spoja,
Neispravna dioda a Upr je probojni napon.

Neispravna dioda može biti kada se: ü Proboj može nastati uslijed tunelskog efekta,
odnosno neposrednog "prelaska" elektrona iz
ü dioda ponaša kao prekid u kolu (tzv. "otvorena" valentne u provodnu zonu pod utjecajem
dioda) ili električnog polja (Zenerov proboj).
ü kada je kratkospojena.
ü Drugi uzrok proboj u može biti umnožavanje
U testu u kojem se koristi digitalni multimetar na (multiplikacija) nosilaca naelektrisanja uslijed
displeju se kod otvorene diode i pri direktnoj i pri jakog električnog polja (lavinski proboj).
inverznoj polarizaciji očitava ista identifikacija, tj. napon
baterije u instrumentu, slika 5.20a. (kod nekih
multimetara piše "OL"). Sa druge strane, kod
kratkospojene diode i pri direktnoj i pri inverznoj

P-N SPOJ , DIODA
Slika 5.21. Strujno-naponske karakteristike dvije diode u
linearno-linearnoj razmjeri
5.7.1. Zenerov proboj
Iz fizike je poznato da elektroni, uslijed svoje talasne
prirode, mogu prolaziti kroz potencijalnu barijeru.
Prolaženje elektrona kroz barijeru moguće je ako on
može da zadrži svoju energiju i na drugoj strani
barijere. Vjerovatnoća prolaženja je utoliko veća ukoliko
je barijera uža, a također i ukoliko ima više elektrona sa
jedne strane barijere i više slobodnih mjesta
(nezauzetih energetskih nivoa) sa druge strane. Takva
situacija može da se ostvari kod inverzno polarisanog
p-n spoja.
Slika 5.22. Uz objašnjenje tunelskog "prelaska" elektrona iz
valentne u provodnu zonu
Naime, pod utjecajem inverznog napona barijera na p-n
spoju se proširuje, ali se i energetske zone krive. U
slučaju kada je krivljenje zona toliko veliko da provodna
zona u n-tipu bude naspram valentne zone u p-tipu
(slika 5.22), ispuniće se uslov za tunelsko prelaženje
elektrona iz valentne zone poluprovodnika p-tipa u
provodnu zonu poluprovodnika n-tipa, s obzirom da u
valentnoj zoni u p-tipu ima mnogo elektrona, a u
provodnoj zoni u n-tipu mnogo praznih mjesta
(nezauzetih stanja). Kako Vjerovatnoća tunelskog
prelaza zavisi i od širine barijere, to je za nastajanje
ovog proboja potrebno da širina barijere bude mala, a
86
to će biti ako su i p-tip in-tip poluprovodnika jako
obogaćeni. Napominje se da tunelski proboj (Zenerov
proboj Uz) p-n spoja nastaje pri inverznim naponima
koji nisu veći od 5 V (slika 5.21).
5.7.2. Lavinski proboj
Lavinski proboj nastaje udarnom jonizacijom atoma
poluprovodnika u prelaznoj oblasti p-n spoja. Na slici
5.23 je prikazan mehanizam jonizacije. Naime, pod
utjecajem jakog električnog polja, elektroni se kreću i
dobivaju povećanu kinetičku energiju. Na kraju
slobodnog puta I elektron se sudari sa atomom
kristalne rešetke. Ako između dva sudara elektron
stekne kinetičku energiju jednaku ili veću od energije
jonizacije, izvršiće jonizaciju atoma, te stvoriti još jedan
slobodan elektron. Sada oba elektrona u slijedećim
sudarima stvore još dva elektrona i tako dalje se
elektroni umnožavaju. Prilikom stvaranja slobodnog
elektrona stvara se i šupljina, koja se kreće u
suprotnom smjeru. Prelazeći slobodan put, i ona,
sudarom sa atomom, može da izvrši njegovu jonizaciju.
Prema tome, bilo da počne proces umnožavanja
nosilaca elektronima, bilo šupljinama, uslijed toga što
se pri sudaru stvara par elektron-šupljina, u ovom
procesu učestvuju i elektroni i šupljine, a inverzna struja
pri naponu Upr naglo počinje da raste (slika 5.21).
Slika 5.23. Uz objašnjenje lavinskog umnožavanja nosilaca
naelektrisanja
5.8. KONTAKT METAL-
POLUPROVODNIK
Pri kontaktu metala sa poluprovodnikom (m-s kontakt)
obrazuje se oblast prostornog naelektrisanja u okolini
kontakta. Kod kontakta metala sa n-tipom
poluprovodnika prelaskom elektrona iz poluprovodnika
u metal formira se u poluprovodniku oblast pozitivnog, a
u metalu oblast negativnog prostornog naelektrisanja.
Treba naglasiti da je u površinskom dijelu metala nae-
lektrisanje raspoređeno samo do jednog atomskog
sloja, uslijed čega se ova oblast u metalu zanemaruje.
Znači, oblast prostornog (nepokretnog) nalektrisanja je,
praktično, samo u poluprovodniku.

P-N SPOJ , DIODA
Drugim riječima, u poluprovodniku n-tipa neposredno
uz metal postoji osiromašena oblast (osiromašena
elektronima).
Osiromašeni sloj m-s kontakta je analogan
osiromašenoj oblasti p-n spoja. To znači da se i kod m-
m-s
s kontakta pojavljuje kontaktna razlika potencijala V ,
m-s p-n
ali je ona manja nego kod p-n spojeva (V < V ).
Kod kontakta metala i poluprovodnika ptipa se u
poluprovodniku uz metal pojavljuje oblast (sloj) koja je
osiromašena šupljinama.
Pri direktnoj polarizaciji (kod m-s kontakta sa n-tipom
poluprovodnika na metal pozitivan a na poluprovodnik
negativan pol napona, a kod m-s kontakta sa p-tipom
poluprovodnika na metal negativan a na poluprovodnik
pozitivan pol napona) smanjuje se kontaktnta razlika
m-s
potencijala V za vrijednost priključenog napona
direktne polarizacije U. Obrnuto, pri inverznoj
polarizaciji naponom UR, kontaktna razlika potencijala
se povećava za vrijednost tog napona. To znači da će
pri direktnoj polarizaciji m-s kontakta kroz njega
proticati veća struja nego pri inverznoj polarizaciji, a to,
pak, znači da i m-s kontakt ima usmjerivačke osobine,
slika 5.24.
Slika 5.24. Strujno-naponska karakteristika Si diode sa p-n
spojem i Šotkijeve diode.
Diode na bazi m-s kontakta zovu se Šotkijeve diode.
Osnovna razlika između Šotkijevih dioda i dioda sa p-n
spojevima je u tome što je kod prvih struja uglavnom
posljedica kretanja većinskih nosilaca naelektrisanja,
dok je kod p-n spojeva struja najvećim djelom
uslovljena difuzionim kretanjem manjinskih nosilaca
nalektrisanja. Stoga su Šotkijeve diode znatno brže od
dioda sa p-n spojevima, s obzirom da kod njih nema
nagomilavanja manjinskih nosilaca naelektrisanja.
Razlika u strujno-naponskoj karakteristici Šotkijevih
dioda i silicijumskih dioda sa p-n spojevima najbolje se
može uočiti sa slike 5.24. Tipične vrijednosti napona pri
kojima u direktnom smjeru struja naglo počinje da raste
su kod Si dioda oko 0,6 V, dok je ta vrijednost kod
Šotkijevih dioda oko 0,3 V. Istovremeno, inverzna struja
Šotkijevih dioda je oko tri do četiri reda veličine veća od
inverzne struje Si diode.
87
Ali, sa druge strane, kao što je pomenuto, Šotkijeve
diode su brže od silicijumskih dioda, te su, stoga,
pogodnije za rad na visokim frekvencijama.
5.9. PRIMJENA DIODA U IZVORIMA
NAPAJANJA
Nijedan elektronski uređaj ne bi mogao da radi bez
istosmjernog izvora napajanja. Neki uređaji (računari,
televizori, DVD plejeri) se direktno priključuju na mrežni
napon, koji je kod nas frekvencija 50 Hz i efektivne
vrijednosti 220 V, dok drugi (mobilni telefoni, laptopi)
koriste baterije.
Da bi oni uređaji koji se direktno priključuju na mrežni
napon mogli da rade, neophodno je da se taj izmjenični
mrežni napon "ispravi", tj. da se od izmjeničnog napona
dobije istosmjerni napon.
Taj proces se odvija u ispravljačima, slika 5.24.
Ispravljači su neophodni i kod mobilnih telefona, laptop
računara i mnogih drugih uređaja koji danas koriste
punjive baterije (nikl-kadmijumske, nikl-metal-hibridne,
litijum-jonske), s obzirom da se te baterije dopunjuju
istosmjernim naponima iz ispravljača.
Osnovna elektronska komponenta u ispravljačima jeste
dioda.
Slika 5.25. Princip dobivanja istosmjernog (ispravljenog)
napona od izmjeničnog mrežnog napona
Princip na kome se zasniva dobivanje istosmjernog od
izmjeničnog napona pomoću jedne diode prikazan je na
slici 5.26.
Kada na anodu diode naiđe pozitivna poluperioda
ulaznog napona Uin (od trenutka to do trenutka t1, slika
5.26a), dioda propušta struju i na potrošaču (otporniku
RL) stvara pad napona Uout istog oblika sa ulaznim
naponom (slika 5.26a).
 88
P-N SPOJ , DIODA

Bolji način dobivanja ispravljenog napona dobiva se

pomoću dvije diode, slika 5.27. Na istoj slici je prikazan
i transformator koji mrežni napon od 220 V snižava na
željenu vrijednost, i tako sniženi izmjenični napon se sa
sekundamog namotaja (sekundara) transformatora
dovodi na diode D1 i D2.

Za vrijeme pozitivne poluperiode izmjeničnog napona

vodi dioda D1 (slika 5.27a), a dioda D2 je tada inverzno
polarisana i kroz nju ne protiče struja (dioda D2 je
"zakočena").

Slika 5.26. Ispravljanje napona pomoću jedne diode

Međutim, kada na anodu u vremenskom periodu od t1

do t2 (slika 5.26b) naiđe negativna poluperioda ulaznog
napona Uin, dioda ne propušta struju i na potrošaču je Slika 5.27. Ispravljanje napona pomoću dvije diode
izlazni napon Uout jednak nuli. Nailaskom slijedeće
pozitivne poluperiode ulaznog napona dioda ponovo Situacija je potpuno izmjenjena kad na diodu D2 naiđe
provede, a zatim sa negativnom poluperiodom napon negativna poluperioda napona sa sekundara: tada ona
na izlazu ponovo biva jednak nuli, slika 5.26c. vodi (slika 5.28b), a dioda D1 je tada zakočena. Kao
posljedica, kroz potrošač sve vrijeme protiče struja, koja
Nedostatak ovog načina ispravljanja jeste što struja na njemu stvara pad napona Uout kao na slici 5.28b.
protiče kroz potrošač samo za vrijeme jedne
poluperiode izmjeničnog napona, dokle za vrijeme od t1
do t2 struja kroz potrošač jednaka nuli.

Slika 5.28. Prikaz vođenja i zakočenja pojedinih dioda u ispravljaču sa dvije diode

Najčešći i najbolji način dobivanja ispravljenog napona Drugim riječima, tada vode diode D1 i D2, a diode D3 i
postiže se pomoću četiri diode vezane na način D4 su tada zakočene.
prikazan na slici 5.29 (tako vezane diode čine tzv.
Grecov spoj). Međutim, kada na diodu D3 naiđe negativna
poluperioda napona sa sekundara, uloge dioda su
Naime, za vrijeme pozitivne poluperiode izmjeničnog izmjenjene: tada vode diode D3 i D4 (slika 5.29b), a
napona koji se dovodi sa sekundara transformatora diode D1 i D2 su tada zakočene. Na taj način kroz
provede dioda D1; struja prolazi kroz potrošač RL i potrošač sve vrijeme protiče struja, koja na njemu
strujni krug se završava preko diode D2 (slika 5.29a). stvara pad napona kao na slici 5.29b.
 89
P-N SPOJ , DIODA

Slika 5.29. Ispravljač sa četiri diode (Grecov spoj)

Na slici 5.30 je prikazano nekoliko različitih Grecovih
spojeva, na kojima se vidi gdje se priključuje izmjenični
napon, a sa kojih izvoda se uzima ,,+" i ,,-" ispravljenog
napona (što je, također, naznačeno i na slici 5.28).
trenutak koji je iznad t1). Na taj način se dobiva prilično
“ispeglan'' napon na potrošaču, slika 5.31.
Očigledno je, stoga, da će to "peglanje" ispravljenog
napona biti bolje ukoliko je kapacitivnost kondenzatora
veća, s obzirom da je vrijeme pražnjena kondenzatora
srazmjerno kapacitivnosti istog.

Slika 5.30. Nekoliko različitih Grecovih spojeva

Do sada je bilo riječi o načinima ispravljanja napona.

Međutim, tako dobiveni su i kod punotalasnog (slika
5.29b), a posebno kod polutalasnog ispravljanja (slika
5.26a), takvi da su talasni oblici napona na izlazu
neprihvatljivi za praktičnu primjenu (npr. kod audio
uređaja bi bio jako čujan šum). Stoga se poslije
ispravljačkih dioda koristi kondenzator velike kapa-
citivnosti (obično su to elektrolitski kondenzatori
kapacitivnosti nekoliko stotina μF, slika 5.32.

Uloga kondenzatora (slika 5.31 i slika 5.32) se ogleda u

slijedećem: u prvom trenutku kada dioda provede,
kondenzator se napuni (slika 5.32a) i napon na njemu
je UC=Up(in)-0,7 V, gdje je Up(in) maksimalna vrijednost Slika 5.31.Naponski oblici ispravljenog napona bez
kondenzatora i sa kondenzatorom
ulaznog napona.

Odmah nakon toga kondenzator počinje da se prazni
preko potrošača RL (slika 5.32b) i to pražnjenje
kondenzatora traje sve do trenutka kada, pri pozitivnoj
poluperiodi izmjeničnog napona, struja koja protiče kroz
diodu ne dopuni kondenzator (na slici 5.32c je to
Na kraju, na slici 5.33 dat je izgled jednog ispravljača
sa četiri diode, a na slici 5.34 je prikazano nekoliko
vrsta dioda, sa naznakom na kom je izvodu katoda.
 90
P-N SPOJ , DIODA

Slika 5.32 Uz objašnjenje uloge kondenzatora u ispravljačima

Slika 5.33. Izgled jednog ispravljača sa četiri diode

Slika 5.34. Različite vrste dioda


BIPOLARNI TRANZISTORI
6.1. VRSTE TRANZISTORA
Sama riječ "tranzistor" nastala je od dvije riječi
TRANSfer-resISTOR, koje na engleskom jeziku znače
"prenosna otpornost". Može se, s pravom, reći da je
elektronska evolucija započela pronalaskom bipolarnih
tranzistora 1947. godine. Do tada su se poluprovodnici
koristili samo za termistore, fotodiode i ispravljače.
1949. godine publikovana je teoriju o radu polu-
provodničkih dioda i bipolarnih tranzistora i od tog
trenutka počinje nagli razvoj kako teorijskih istraživanja,
tako i industrijske proizvodnje ovih komponenata.
Za razliku od dioda, koje su, kao što je pokazano,
elektronske komponente sa dva izvoda, tranzistori su
komponente sa tri izvoda, slika 6.1. Ti izvodi su spojeni
za tri oblasti: oblast tranzistora iz koje se generiraju
nosioci naelektrisanja zove se emitor, oblast kroz koju
prolaze ti nosioci je baza, a oblast u koju se dalje
prenose iz baze nosioci zove se kolektor, slika 6.1a,
Osnovna karateristika bipolarnog tranzistora jeste da je
to komponenta koja ima pojačavačka svojstva, tj. da
signal koji se dovodi na ulaz tranzistora biva pojačan na
njegovom izlazu, što je figurativno prikazano na slici
6.1b.
Slika 6.1. Bipolami tranzistor - komponenta sa tri izvoda a)
i kao pojačavačka kompoenta b)
91
Bipolarni tranzistor se sastoji od dva p-n spoja, slika
6.2. Međutim, naglašava se da ti p-n spojevi moraju da
budu u jednoj poluprovodničkoj komponenti - tranzistor
se ne može, dakle, dobiti jednostavnim spajanjem dva
p-n spoja (dvije diode iako je tako prikazano, samo
simbolički, na slici 6.2); osnovno svojstvo tranzistora
sastoji se baš u tome da između tih p-n spojeva postoji
uzajamno dejstvo - strujom jednog spoja može se
upravljati struja drugog p-n spoja. Kao što se sa slike
6.2 vidi, u zavisnosti od toga koga je tipa srednja oblast,
koja se, kao što je rečeno, zove baza, razlikuju se p-n-p
(nadalje će se označavati sa PNP) i n-p-n (NPN)
tranzistori.
Slika 6.2. Šematski prikazi PNP a) i NPN b) tranzistora
Bipolarni tranzistori male i srednje snage se najčešće
dobivaju planarnom tehnologijom, pri čemu se emitorski
i kolektorski spoj formiraju dvostrukom difuzijom
primjesa u epitaksijalni sloj. Na slici 6.3 prikazan je
NPN, a na slici 6.4 PNP planarni tranzistor.
Epitaksijalni sloj je sa niskom koncentracijom primjesa i
prvenstveno služi za povećanje probojnog napona
spoja kolektor-baza (cjeli kolektor ne može biti sa
niskom koncentracijom primjesa, jer bi, u tom slučaju,
bila velika serijska otpornost kolektora, a time i veliki
pad napona na toj otpornosti; sa druge strane, velika
koncentracija primjesa u kolektoru dovela bi do niskog
probojnog napona kolektorskog spoja, što bi bilo
neodrživo za normalan rad tranzistora).
Ne ulazeći u tehnološki niz proizvodnje bipolarnih
tranzistora, na slici 6.3 su prikazana dva NPN
tranzistora: jedan se odnosi na diskretnu komponentu
(svaki tranzistor je pojedinačna komponenta), a drugi je
izdvojen iz jednog integrisanog kola. Osnovna razlika
između njih ogleda se u tome što se kod diskretnog
tranzistora kolektorski i emitorski kontakt nalaze sa
suprotnih strana, a kod tranzistora u integrisanim
kolima su svi kontakti sa jedne strane, slika 6.3. Stoga
kolektorska struja kod diskretnog tranzistora protiče

BIPOLARNI TRANZISTORI
vertikalno kroz komponentu, a kod integrisanog
tranzistora ona je najvećim djelom paralelna sa
površinom.
Slika 6.3. NPN tranzistor kao diskretna komponena i u okviru
integrisanih kola
Slika 6.4. Kvalitativna predstava presjeka epitaksijalnog
dvostruko difundovanog PNP tranzistora male snage
Slika 6.5 prikazuje fotografiju čipa jednog diskretnog
bipolarnog tranzistora i figurativni odnos veličina
samoga čipa i kućišta.
Slika 6.5. Fotografija diskretnog tranzistorskog čipa a) i
njegova montaža u metalno kućište TO18
92
Kako tranzistor ima tri izvoda, to se on može uključiti na
6 različitih načina u dva električna kola, pri čemu je
jedan kraj zajednički za oba kola. Međutim, u praksi se
koriste samo 3 načina vezivanja; to su: spoj sa
uzemljenom (zajedničkom) bazom (slika 6.6a), spoj sa
uzemljenim emitorom (slika 6.6b) i spoj sa uzemljenim
kolektorom (slika 6.6c).
Slika 6.6. Tri načina vezivanja PNP tranzistora: a) uzemljena
baza, b) uzemljeni emitor, e) uzemljeni kolektor
6.1.1. Princip rada tranzistora
U normalnom radnom režimu (aktivnom režimu) jedan
p-n spoj tranzistora je direktno, a drugi inverzno
polarisan; direktno polarisan spoj jeste emitor-bazni (ili,
kratko, emitorski) spoj, a inverzno polarisan spoj je
kolektor-bazni (kolektorski) spoj. Prema tome, kod PNP
tranzistora pozitivan pol izvora priključen je za emitor
preko metalnog kontakta, a negativan za bazu;
pozitivan pol kolektorskog izvora priključen je na bazu,
a negativan na kolektor (slika 6.2a). Kod NPN
tranzistoraje obrnuto (slika 6.2b).
Slika 6.7. Figurativna predstava kretanja elektrona u normalno
polarisanom NPN tranzistoru

BIPOLARNI TRANZISTORI
Na slici 6.7 figurativno je prikazano kako se kreću
elektroni kod normalno polarisanog NPN tranzistora sa
uzemljenim emitorom, sa naznakom smjerova
emitorske IE, bazne IB i ko lektorske struje IC, s
napomenom da su smjerovi struja suprotni od smjera
kretanja elektrona.
Rad bipolarnog tranzistora biće objašnjen na primjeru
PNP tranzistora sa uzemljenom bazom. Analiza,
međutim, ostaje nepromjenjena i kod NPN tranzistora,
sa napomenom da kod njega naponi i struje mjenjaju
smjerove, a šupljine i elektroni uloge. Dakle, sve ono
što se kod PNP tranzistora odnosi na šupljine, kod NPN
tranzistora odnosi se na elektrone, i obratno.
Na slici 6.8 šematski su prikazane komponente struja u
PNP tranzistoru (u presjeku AA' na slici 6.4).
Slika 6.8. Komponente struja u PNP tranzistoru u aktivnom
režimu rada
Naime, uslijed direktne polarizacije emitorskog spoja
šupljine se, koje su u emitoru većinski nosioci
naelektrisanja, iz emitora injektuju u područje baze; ove
injektovane šupljine čine emitorsku struju šupljina IpE.
Sa druge strane, iz baze, gdje su većinski nosioci,
elektroni prelaze u područje emitora, čineći emitorsku
struju elektrona InE. Kako su elektroni i šupljine nosioci
naelektrisanja suprotnog znaka, to je i emitorska struja
elektrona InE istog smjera kao i emitorska struja šupljina
IpE, tako da je emitorska struja IE jednaka zbiru ove
dvije struje.
Međutim, samo komponenta struje koja nastaje
prolaskom šupljina kroz emitorski spoj doprinosi
pojačavačkom svojstvu tranzistora, s obzirom da ona
efektivno učestvuje u formiranju kolektorske struje.
Otuda se u konstrukciji tranzistora teži da se emitorska
struja elektrona InE kroz emitorski spoj što više smanji
(ne treba zaboraviti da je ovde riječ o PNP tranzistoru;
kod NPN tranzistora je obrnuto).
Prema tome, emitorska struja IE je:
IE=IpE+InE
Šupljine ubačene iz emitora će se, uslijed njihove
povećane koncentracije u bazi uz emitorski spoj, dalje
kretati kroz bazu prema kolektorskom spoju, sa
napomenom da su u bazi šupljine manjinski nosioci
naelektrisanja. Krećući se ka kolektoru, jedan manji broj
šupljina se rekombinuje sa elektronima u bazi; ta
93
komponenta struje šupljina obilježena je sa IpB=InB (slika
6.8). Međutim, najveći broj šupljina iz emitora stiže do
prelazne oblasti kolektorskog spoja.
Kako je, zbog inverzne polarizacije, električno polje u
prelaznoj oblasti kolektorskog spoja takvog smjera da
pomaže kretanje manjinskih nosilaca naelektrisanja (u
ovom slučaju šupljina), to, praktično, sve šupljine koje
su stigle do kolektorskog spoja prelaze u kolektor,
čineći kolektorsku struju šupljina IpC.
Kroz inverzno polarisani kolektorski spoj protiče i struja
ICB0, koja se sastoji od tri komponente: inverzne struje
šupljina - kao posljedice prelaska ravnotežnih
manjinskih nosilaca iz baze, struje zasićenja elektrona -
koja potiče od ravnotežnih manjinskih nosilaca u
kolektoru i generaciono-rekombinacione struje uslijed
generiranja nosilaca u kolektorskoj prelaznoj oblasti, ali,
zbog toga što je ICB0«IpC, o struji ICB0 nadalje se neće
voditi računa.
Prema tome, bazna struja IB će biti:
IB=IpB+InE
a kolektorska struja Ic je:
IC ≈IpC
Na osnovu slika 6.8 može se, također, vidjeti da je:
lE=IB+IC
Dakle iz gornjih jednačina slijedi:
IB=IE-IC=IpE+InE-IpC
Odnosno, možemo zaključiti da je bazna struja relativno
mala. (Napominje se da je bazna struja vrlo mala samo
kod tranzistora male snage; naprotiv, kod tranzistora
velike snage bazna struja može iznositi i nekoliko A, što
je osnovni nedostatak takvih bipolarnih tranzistora
snage.)
Ako se u seriju sa izvorom UBE (slika 6.2a) priključi izvor
izmjenične struje, polarizacija emitorskog spoja
mjenjaće se u ritmu pobudnog izmjeničnog napona.
Očigledno je da će se u istom ritmu mjenjati i emitorska
i kolektorska struja i da će, s obzirom na rečeno, i
izmenične komponente emitorske i kolektorske struje
biti približno jednake.
Sa druge strane, otpornost direktno polarisanog
emitorskog spoja je mala, dok je otpornost inverzno
polarisanog kolektorskog spoja vrlo velika. Drugim
rečima, tranzistor se ponaša u odnosu na spoljašnji
kolektorski priključak kao izvor konstantne struje. To
omogućava da se na otporniku vezanom u seriju u
kolektorskom kolu dobije znatno veća snaga i napon od
onih kojim se tranzistor pobuđuje, što je osnovno
svojstvo tranzistora (tranzistorski efekat) kao
pojačavačke komponente.
Napominje da je do sada bilo riječi o tranzistoru sa
uzemljenom bazom, koji ne može da služi kao strujni
 94
BIPOLARNI TRANZISTORI

pojačavač, jer je kolektorska struja manja od emitorske;
međutim, kao što će kasnije biti pokazano, znatno
strujno pojačanje se može dobiti kod tranzistora sa
uzemljenim emitorom.
6.2. KOEFICIJENT STRUJNOG
POJAČANJA
posljedica direktno polarisanog kolektorskog spoj a, te
se struja raspodjeljuje između emitorskog i kolektorskog
spoja.
Izlazne karakteristike tranzistora sa uzemljenim
emitorom predstavljaju zavisnost izlazne struje lC od
izlaznog napona UCE pri konstantnoj ulaznoj struji lB,
slika 6.10.

Odnos izlazne i ulazne struje zove se koeficijent

strujnog pojačanja. Tako, kod tranzistora sa
uzemljenom bazom, koeficijent strujnog pojačanja je:

𝐼!
𝛼= , 𝑧𝑎 𝑈!" = 𝑐𝑜𝑛𝑠𝑡
𝐼!

Ovdje, zapravo, nije riječ o strujnom pojačanju, s

obzirom da je α<1; ovaj termin − „koeficijent strujnog
pojačanja“ − ima pravo značenje kod tranzistora sa
uzemljenim emitorom, gdje predstavlja odnos
kolektorske (izlazne) i bazne (ulazne) struje:
𝐼!
𝛽= , 𝑧𝑎 𝑈!" = 𝑐𝑜𝑛 𝑡
𝐼!

Veza između koeficijenata strujnih pojačanja tranzistora

sa uzemljenim emitorom i uzemljenom bazom dobija se Slika 6.9. Ulazne karakteristike PNP tranzistora sa uzemljenim
kao: emitorom
𝐼!
𝐼! 𝐼! 𝐼! 𝛼
𝛽= = = =
𝐼! 𝐼! − 𝐼! 1 − 𝐼! 1−𝛼
𝐼!

Iz poslednjeg izraza, takođe, slijedi:

𝛽
𝛼=
1+𝛽

Treba napomenuti da su vrijednosti koeficijenta strujnog

pojačanja kod svih tipova tranzistora α≈1 (ali uvijek
α<1), a vrijednosti koeficijenta strujnog pojačanja β kod
tranzistora male snage su β≈100-300, dok su kod
tranzistora snage te vrijednosti znatno manje β≈20-60). Slika 6.10. Izlazne karakteristike PNP uzemljeni emitoror

Koeficijent strujnog pojačanja β se obilježava i sa hFE.

6.3. STATIČKE STRUJNO-NAPONSKE

KARAKTERISTIKE

6.3.1. Statičke strujno-naponske

karakteristike tranzistora sa uzemljenom
emitorom

Ulazna karakteristika tranzistora sa uzemljenim

emitorom jeste zavisnost ulazne struje lB od ulaznog
napona UBE, slika 6.9. Treba naglasiti daje u aktivnom
režimu rada -UBE>0 i kada je lB=0, s obzirom da i tada
kroz emitorski spoj protiče inverzna struja kolektorskog
spoj a, uslijed čega na emitorskom spoju postoji
izvjestan napon UBE(0) (slika 6.9).
Ako je, pak, UCE=0 (UCB=UEB) napon UBE je, pri datoj
baznoj struji, manji nego u slučaju UCE« O, što je
Slika 6.11. Realne izlazne karakteristike NPN uzemljeni
emitorom
Vidi se da i kada je bazna struja jednaka nuli, između
kolektora i emitora protiče struja lCE0. Sa slike 6.10 se,
također, vidi da su, desno od isprekidane krive (aktivna
oblast - emitorski spoj direktno a kolektorski spoj
inverzno polarisan), izlazne karakteristike paralelne (to

BIPOLARNI TRANZISTORI
je samo teorijski, dok su u praksi one nagnute sa
pozitivnim koeficijentom nagiba, slika 6.11).
Slika 6.12. Izlazne karakteristike NPN tranzistora sa
uzemljenim emitorom u oblasti proboja
Isprekidana kriva označava granicu oblasti zasićenja
(saturacije) i njome je određen napon zasićenja UCEsat
između emitora i kolektora nakon kojeg je kolektorska
struja praktično konstantna i jednaka lCsat. Lijevo od
isprekidane krive (za napone 0<UCE≤UCEsat i struje
0<lC<lCsat) je i kolektorski p-n spoj direkno polarisan i ta
oblast se ne koristi u pojačavačke svrhe.
Slika 6.13. Uz objašnjenje primjene tranzistora kao pojačavačke elektronske komponente
95
Napon između kolektora i emitora se ne može
neograničeno povećavati, s obzirom da je, u
normalnom režimu rada, kolektorski spoj inverzno
polarisan, te će u jednom trenutku u njemu, kao kod
inverzno polarisane diode, nastati proboj UCB0.
Međutim, kod tranzistora sa uzemljenim emitorom,
pored probojnog napona UCB0, postoji i proboj između
kolektora i emitora UCE0. Ne ulazeći u analizu i
mehanazme nastanka proboja UCE0, ovde su samo na
slici 6.12 prikazane izlazne karakteristike tranzistora u
oblasti proboja.
Napominje sa da je napon proboja UCE0 između
kolektora i emitora manji od probojnog napona kolektor-
baznog spoja UCB0.
6.4. PRIMJENA TRANZISTORA
Osnovna primjena tranzistora je kao pojačavačke
komponente u pojačavačkim kolima i prekidačke
komponente u prekidačkim kolima.
Da je tranzistor sa uzemljenim emitorom elektronska
komponenta koja ima pojačavačke osobine vidi se sa
slike 6.13.

BIPOLARNI TRANZISTORI
Naime, na slici 6.13 je prikazan NPN tranzistor sa
koeficijentom strujnog pojačanja β=200. Izvorima
napajanja UCC (u primjeru na slici 6.13 je UCC=6,5 V) i
UBB obezbjeđuju se potrebni naponi za rad tranzistora u
aktivnom režimu: izborom vrijednosti otpornosti
otpornika RB podešava se napon između baze i emitora
(VBE≈0,7 V, kojim se osigurava bazna struja lB = 40 μA),
a vrijednošću otpornosti otpornika RC definira se tzv.
radna prava. Naime, sa slike 6.13a je UCE = UCC-RClC,
odakle je:
𝑈!! 1 radnoj pravoj pomjerala se do dačke A, odnosno do
𝐼! = − 𝑈
𝑅! 𝑅! !"
Poslijednji izraz lC=f(UCE) u koordinatnom sistemu lC-
UCE, u kojem su i izlazne karakteristike tranzistora,
predstavlja radnu pravu, slika 6.13b (za primjer na slici
6.13, ako se želi da u radnoj tački M, u kojoj je bazna
struja lB=40 μA, kolektorska struja pri naponu UCE=3,5
V bude IC=8 mA, iz gornje jednačine se dobija da je
RC=375 Ω).
Kada se na bazu dovede i izmjenični signal Uin (slika
6.13a), istosmjernoj baznoj struji lB se superponira
izmjenična komponenta ib(t) = Ibmsin(ωt) (u primjeru na
slici 6.13 je amplituda izmjenične bazne struje Ibm=35
μA). Pri pozitivnoj poluperiodi izmjeničnog signala
povećava se i kolektorska struja (od tačke M u lijevo po
radnoj pravoj, slika 6.13b; za primjer na slici 6.13 pri
maksimalnoj vrijednosti Ibm=35 μA promjena
kolektorske struje je do tačke A, u kojoj je
lcm=βIbm=200·35μA=7mA, odnosno u tački A Kao što je rečeno, pored primjene kao pojačavačke
kolektorska struja je lCA=lCM+lcm=8+7=15 mA).
Isto tako, pri negativnoj promjeni izmjenične
komponente bazne struje, kolektorska struja se po
radnoj pravoj od istosmjerne radne tačke M smanjuje u
desno (za primjer na slici 6.13 promjena kolektorske
struje je do tačke B, u kojoj je kolektorska struja je
lCB=lCM-lcm=8-7=1 mA). Dakle, ako je promjena bazne
struje ΔIB, promjena kolektorske struje je ΔIC=βΔIB (za
primjer na slici 6.13 je ΔIB=70 μA, tako da je
Slika 6.14. Dozvoljeno "pomjeranje" radne tačke po radnoj pravoj a) i izobličenja izlaznog signala kada radna tačka "zalazi" i u
oblast zasićenja (saturacije) i u prekidnu oblast b) (ovde je čak uzeto da je u pitanju idealni tranzistor sa UCEsat=0 V)
96
ΔIC=200·70 μA =14 mA). Drugim riječima, malom
promjenom ulazne struje moguće je ostvariti relativno
veliku promjenu izlazne struje, koja na otporniku RC
stvara pad napona koji se dalje, na isti način, može
povećavati; treba napomenuti da je izmjenična
komponenta napona na otporniku RC u protivfazi sa
baznom strujom - kad se bazna struja povećava napon
na kolektoru se smanjuje i obrnuto (kao što je i
naznačeno na slici 6.13a).
Kao što je i pokazano na slici 6.13, radna tačka na
tačke B. To je, stoga, da ne bi došlo do izobličenja
signala.
Naime, na slici 6.14a su ponovo prikazane izlazne
karakteristike jednog NPN tranzistora sa naznakom
dozvoljenog "pomjeranja" radne tačke Q po radnoj
pravoj; na pomenutoj slici ta oblast se kreće od
zasićenja (za dati primjer je UCEsat≈0,5 V) do prekidne
oblasti, kada je IB=0 (UCEprekid≈9,5 V na slici 6.14a). U
suprotnom, ako je ulazni signal relativno veliki, odnosno
takav da radna tačka na radnoj pravoj "zalazi" bilo u
oblast saturacije, bilo u prekidnu oblast, dolazi do
izobličenja izlaznog signala bilo u pogledu izlazne struje
lc, bilo u pogledu izlaznog napona Uce, slika 6.14b
Napominje se de su istosmjerne komponente napona i
struje označene u indeksu velikim, a izmjenične malim
slovom.
komponente u pojačavačkim kolima, tranzistor se koristi
i kao prekidačka komponenta u prekidačkim kolima.
Naime, ako se tranzistor dovede u stanje zakočenja, a
to je kad je bazna struja IB=0 (tada radna prava
presjeca u I-U karakteristikama pravu koja se odnosi na
IB=0, slika 6.14a), tada tranzistor ne vodi (kroz njega ne
protiče struja, tj. lC = O) i može se tretirati kao otvoren
prekidač, slika 6.15.

BIPOLARNI TRANZISTORI
Slika 6.15. Tranzistor kao prekidač
Napon na kolektoru, koji je tada približno jednak
naponu napajanja UCC može se tretirati kao logička
jedinica - 1, što može da se iskoristi u digitalnim
logičkim kolima. Naprotiv, kada napon između kolektora
i emitora opadne na UCEsat (kaže se "tranzistor je u
zasićenju"), kroz njega protiče maksimalna kolektorska
struja, tj. IC(sat), i tranzistor se tada ponaša kao zatvoren
prekidač, slika 6.15b; u tom slučaju napon između
kolektora i emitora je majmanji i to može da bude
logička nula u digitalnimkolima.
6.5. EKVIVALENTNI MODEL
TRANZISTORA
Slika 6.16. Uprošteni Ebers-Motov model NPN i PNP
tranzistora za rad u aktivnom režimu
U cilju uspješnog projektovanja nekog elektronskog
kola (uključujući i integrisana kola), pogodno je
raspolagati električnim modelom tranzistora koji se
koriste u različitim simulatorima rada elektonskih kola.
Osnovni model se zove Ebers-Molov model, koji je
Slika 6.17. Testiranje ispravnosti pn spojeva tranzistora:
a) direktno polarisan E-B spoj, b) inverzno polarisan E-B spoj, c) direktno polarisan C-B spoj, d) inverzno polarisan C-B spoj
97
razvijen na bazi poznavanja fizike rada samih bipolamih
tranzistora.
Na slici 6.16 prikazan je uprošten ovaj električni model
(ekvivalentna šema) i to samo kada je emitorski spoj
direktno, a kolektorski inverzno polarisan.
Na osnovu dosadašnjeg izlaganja može se, u
normalnom režimu rada, kada je emitorski spoj direktno
a kolektorski spoj inverzno polarisan, spoj kolektor-baza
predstaviti strujnim izvorom koji zavisi od vrijednosti
napona UBE izmađu baze i emitora. S obzirom da je
lC=lE+IB≈IE, a struja IE je struja direktno polarisanog
emitorskog spoja, to se na osnovu (8.4) može napisati:
𝑈!"
𝐼! ≈ 𝐼! ≈ 𝐼! 𝑒𝑥𝑝
𝜑!
Zadnjim izrazom može se predstaviti strujni izvor
kolektorskog spoja, što je prikazano na slici 6.16.
Sa druge strane, direktno polarisani emitor-bazni spoj
se na uproštenom Ebers-Molovom modijelu predstavlja
diodom (slika 6.16), sa strujom IB=IC/(β+1).
6.6. TESTIRANJE ISPRAVNOSTI
TRANZISTORA
S obzirom da se tranzistor, praktično, sastoji od dva p-n
spoja, testiranje njegove ispravnosti je slično testiranju
ispravnosti dioda. Stoga je na slici 6.17 prikazan samo
jedan od načina ispitivanja emitorskog i kolektorskog
spoja digitalnim multimetrom (sa napomenom da
preklopnik treba prebaciti u položaj koji označava
mjerenje dioda).
 98
BIPOLARNI TRANZISTORI

1. Stojan Ristić, Elektronske komponenete, Elektronski fakultet Niš, Niš 2010.

2. Jasmina Kotur, Stanko Paunović, Analogni elektronički sklopovi, Zagreb 2009.
3. Nediljka Furčić, Elektronički sklopovi, Neodidacta doo Zagreb, Zagreb 2008.
4. Sejfudin Agić, Elektronika III, JUMS Elektrotehnička škola Tuzla, Tuzla 2006. godina.
5. Sejfudin Agić, Jasmina Omerdić, Elektronika za II razred, JUMS Elektrotehnička škola Tuzla, Tuzla 2014.
godina.
6. Sejfudin Agić, Jasmina Omerdić, Elektronika za II razred, JUMS Elektrotehnička škola Tuzla, Tuzla 2015.
godina.
7. Sejfudin Agić, Praktična nastava za III razred, JUMS Elektrotehnička škola Tuzla, Tuzla 2009.
8. Jasmina Omerdić, Impulsna Elektronika za III razred, JUMS Elektrotehnička škola Tuzla, Tuzla 2007.
9. Mensur Šakić, Electronic workbench, MultiSim 9, Sarajevo 2007
10. Ratko Opačić, Zbirka zadataka iz elektronike za II i III razred elektrotehničke škole, Zavod za udžbenike i
nastavna sredstva Beograd, Beograd 1998.
11. Ivan Zulum, Petar Biljanović, Elektronički sklopovi, Zbirka zadataka, Školska knjiga Zagreb, Zagreb 1994.
12. T. Brodić, Analogna integrisana elektronika, Svjetlost, Sarajevo 1989.
13. Vojin Cvekić, Elektronika II, Linearna elektronika, Naučna knjiga Beograd, Beograd 1987.
14. Vojin Cvekić, Elektronika I, Poluprovodnička elektronika, Naučna knjiga Beograd, Beograd 1986.
15. Ratko Opačić, Elektronika II, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Beograd, Beograd 1996.
16. Senad Četović i ostali, Osnovi elektronike, telekomunikacija i automatike, Svjetlost, Sarajevo,1989.
17. I. Modlic, B. Modlic, Visokofrekvencijska elektronika, Školska knjiga Zagreb, 1982.
18. Praktična elektronika, Časopis za elektronike, ETŠ Nikola Tesla, Beograd, 1998.
19. Slavoljub Marjanović, Elektronika, diskretna i integrisana analogna kola, Naučna knjiga, Beograd, 1981.
20. Spasoje Tešić, Integrisana digitalana elektronika, Naučna knjiga, Beograd 1981.
21. L.W.Turner, Electronic Engineers Reference Book, Newnes-Butterworth, London, 1976.
22. Katalog firme Intel, Component Data Catalog, Santa Clara, 1998.
23. Katalog firme Motorola, Analog Devices, Data-Acquisitio Databook, Norwood, 1982.
24. C. Jung, The New Penguin Dictionary of Electronics, London 1985.
25. P. Obradović, Telekomunikacioni vodovi, Beograd, 1990.
26. International Telecommunication Union, Radio-relay systems, 1994.
27. International Telecommunication Union, Fixed-satelite service, 1994.
28. Z. Smrkić, Mikrotalasna elektronika, Školska knjiga, zagreb, 1986.
29. D.F. Stout Handbook of Operational Amplifier CD (McGraw-Hill, 1976, ISBN 007061797X ) pp. 1–11.
30. www.ni.com/multisim
31. http://www.kelm.ftn.uns.ac.rs/literatura/
32. www.diyaudio.com
33. www.elektronika.ba
34. www.sound.westhost.com
35. www.ni.com/multisim/
36. www.bhtelecom.ba