You are on page 1of 10

Univerzitet Donja Gorica

Fakultet za međunarodnu ekonomiju, finansije i biznis


Postdiplomske studije "Preduzetnička ekonomija"
Podgorica

ZAŠTO POSTOJI FIRMA

-Istraživački projekat-

Profesor: Student:
Prof. dr Miroslav Prokopijević Lazar Bakić
Br. indeksa:13/034

Podgorica, Oktobar 2015. god.


APSTRAKT

Uvođenjem transakcionih troškova u ekonomsku analizu, Coase je dobio Nobelovu nagradu za


ekonomiju 1991. godine.1 Objava nagrade od strane Švedske Kraljevske Akademije je propratila
izjava da je Coase prvi pružio valjano objašnjenje za dva ključna pitanja u ekonomskoj teoriji, a
to su “Zašto firme postoje?” i “Zašto je svaka firma određene veličine?”

Ovaj rad govori o Ronald Harry Coase-u i njegovom eseju „Priroda firme“. Cilj je upoznati
čitaoca sa prirodom postojanja firme, tj. šta je glavni razlog formiranja takvih entiteta na tržištu.

Ključne riječi: transakcioni troškovi, rast firme, profit, priroda firme

1
Hahn, Robert (2013). "Ronald Harry Coase (1910–2013) Nobel-prize winning economist whose work inspired cap-
and-trade". Nature 502(7472): 449. doi:10.1038/502449a

2
SADRŽAJ

APSTRAKT ............................................................................................................................ 2

PREGLED SADRŽAJA ......................................................................................................... 3

UVOD ..................................................................................................................................... 4

PRIRODA FIRME....... ........................................................................................................... 5


Transakcioni troškovi....................................................................................... 6
Rast Firme........................................................................................................ 6
Profit................................................................................................................. 7
Kritika............................................................................................................... 7
ZAKLJUČAK .......................................................................................................................... 9

LITERATURA ........................................................................................................................ 9

3
UVOD

Svakog dana pojedinci donose odluke, kako privatne, tako i poslovne, koje su orjentisane ka
sopstvenom interesu, a svaka odluka povlači i konsekvence. Kako je svakom pojedincu u interesu
da svoje odluke donese u nadi da će se što efikasnije sprovesti, a tu efikasnost čine trošak
vremena, truda, rada, i sličnog, renomirani ekonomista i nobelovac Ronald Harry Coase se
fokusira upravo na taj elemenat i posvećuje svoju pažnju ekonomskom fenomenu zvanom
transakcioni troškovi. Šta su transakcioni troškovi? Ukoliko definišemo transakciju kao aktivnost,
ili skup aktivnosti koje je neophodno obaviti da bi odredjeni proizvod ili usluga prešli granice
organizacionog sistema ili nekog njegovog dijela, transakcioni troškovi bi bili troškovi vezani za
te aktivnosti.

Kreiranje termina „transakcioni troškovi“ se često delegiraju Coase-u kao tvorcu, jer se dobar dio
njegovog istraživanja upravo i zasnivao na dubokom analiziranju istog, ali se termin kao termin
koristio u ekonomskim literaturama prije njega, i još uvijek nije poznato ko je pravi tvorac.
Transakcione troškove Coase je prvi put pomenuo u svom radu „Priroda Firme“ iz 1937. godine,
gdje je uspješno objasnio i analizirao „troškove cjenovnog mehanizma“ i njihov direktan uticaj na
stvaranje ekonomskih entiteta koje nazivamo firmama.

Kakvu vezu imaju transakcioni troškovi sa osnivanjem firme? Zbog čega cjenovni mehanizam
nije optimalan izbor za preduzetnike da preko njega organizuju poslovanje i do kakva je veza
izmedju rasta firme i transakcionih troškova? Ovaj rad nudi odgovore na ta pitanja kroz analizu
teorije Ronalda Coase-a.

4
PRIRODA FIRME

Za filozofe, veliko egzistencijalno pitanje je “Zašto postoji nešto a ne ništa?”. Za Ronalda Coasa,
ovozemaljski ekvivalent ovog pitanja je “Zašto firma postoji?” odnosno, “Zašto se sve ne obavlja
na tržištu?”

Zašto ova “ostrva svjesna svoje moći” preživljavaju u “okeanu nesvjesne saradnje”, da iskoristim
frazu D.H. Robertson. Klasična ekonomija je imala malo da kaže na ovu temu. Adam Smith je u
svom djelu “Bogatstvo naroda” imao predivne opise rada u fabrikama, ali nije rekao ništa o
šefovima koji su zapošljavali radnike ove fabrike, kao ni o menadžerima koji su ih organizovali.2
Smith-ovi naslednici su imali još i manje da kažu, ignorišući fabrike ili ih tretirajući kao dosadne
crne kutije. Oni su se radije fokusirali na okean, nego na ostrvo. Osoba koja je povratila fabrike
na njihovo zakonsko mjesto, u srcu ekonomske teorije, je Ronald Harry Coase.

„Priroda firme“ je kratki, ali veoma uticajni esej u kojem Ronald Harry Coase pokušava da
objasni zašto u jednoj ekonomiji postoji veliki broj firmi, umjesto da se tržište sastoji od velikog
broja nezavisnih, samozapošljenih ljudi, koji imaju ugovore jedni sa drugima. Coase se pita zašto
i pod kojim okolnostima treba da očekujemo da se pojave firme znajući da proizvodnja može biti
obavljana i bez organizacije, odnosno firme? Pošto se moderne firme počinju pojavljivati tek od
momenta kada preduzetnik bilo koje vrste počne zapošljavati ljude, Coaseova analiza uzima u
obzir uslove pod kojim je preduzetnik spreman da nekog zaposli, umjesto da unajmi nekoga za
određeni posao.

Koliko svjetlosti baca “Priroda firme” na korporativno nebo? Mladi gospodin Coase je prvi put
postao zainteresovan za pitanje firme, za vreme svojih putovanja po industrijskom srcu Amerike.
On je odbacio svoje udžbenike i pitao je preduzetnike zašto su uradili to što su uradili. Coase je
dugo zamjerao svojim kolegama ekonomistima, to što su radije ispisivali formule po tablama
univerzitetskih sala, nego što su se bavili pitanjem šta je to potrebno da bi se vodio uspješan
biznis. Dakle, on je smatrao sebe za odgovornog, da na praktičnom primjeru ispita svoje
razmišljanje.3

2
Smith, Adam (1977) [1776]. An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations. University of Chicago
Press. ISBN 0-226-76374-9.
3 Henderson, David R.,The man who resisted blackboard economics, Wall Street Journal, 4 September 2013, p. A15

5
Transakcioni troškovi

Za bolje razumijevanje transakcionih troškova, možemo uzeti primjer pokvarenog automobila.


Ukoliko ste vlasnik automobila, i odlučite da ga ne odvedete kod automehaničara (u ovom
slučaju firme), bićete izloženi većim transakcionim troškovima (pod pretpostavkom da niste
efikasniji od automehaničara za taj posao), koji će uslijediti vašim djelovanjem na tržištu. Dakle,
potrebno je da kupite novi dio da biste zamijenili pokvareni, alate koji su vam neophodni za
izvršenje popravke automobila, uključujući i trošak odlaska u prodavnicu, kao i vreme i trud koji
je potreban da uložite u samu popravku istog. Ukoliko svoj automobil odvedete odmah kod
automehaničara, firme specijalizovane za popravku automobila, vaši transakcioni troškovi biće
znatno umanjeni. Ovaj primjer predstavlja pogled na transakcione troškove od strane potrošača.
Da li isti princip važi i za preduzetnika sa druge strane?

Coase je na početku svog rada predstavio ekonomski sistem onakvog kako ga ekonomisti obično
shvataju – kao sistem koji funkcioniše “sam od sebe” i čije tekuće operacije nijesu pod
centralnom kontrolom i ne zahtijevaju centralno praćenje, već je sve regulisano cjenovnim
mehaniznom, što bi značilo da ekonomski sistem, koordiniran na takav način, vuče pretpostavku
da društvo nema karakteristike organizacije nego organizma.4 On nije bio saglasan sa ovom
teorijom, jer pretpostavlja da na individualnom nivou nema planiranja, i da je cjelokupno
usmjeravanje resursa dirketno zavisno od cjenovnog mehanizma (uključujući i alokaciju resursa
unutar organizacija). Dajući primjer radnika koji prelazi iz sektora X u sektor Y, Coase je
dokazao da je evidentan problem u stavovima većine ekonomista, jer su generalizovali i
adaptirali svoj stav o cjenovnom mehanizmu unutar organizacija, što je po njemu netačno, jer se
svaka aktivnost unutar organizacija realizuje tako što nadredjeni tako odlučuju, nezavisno od
promjene u relativnim cijenama. Kako kaže: “Van granica firme, proizvodnjom upravalja
kretanje cijena, koje je koordinisano serijom transakcija razmjena na tržištu, dok se u okviru
firme ove transakcije eliminišu, a na mjesto složene tržišne structure sa svojim transakcijama
razmjene, postavlja se preduzetnik-koordinator, koji upravlja proizvodnjom.5

Ovim objašnjenjem, koristeći primjer pokvarenog automobila, može se analizirati motiv


preduzetnika koji drži automehaničarsku radnju, da otvori firmu, jer bi u suprotnom bio izložen
istoj količini troškova kojoj je izložen i potrošač, tj. osoba čije je auto pokvareno. Preduzetniku se
mnogo više isplati da osnuje firmu koja će ugovorima napraviti vezu sa proizvodnim faktorima
(zaposleni, firme za nabavku itd..) nego da aktivnosti popravke vrši sam putem cjenovnog
mehanizma.

Coase objašnjava da je osnovni razlog isplativosti osnivanja firmi taj što postoje troškovi
cjenovnog mehanizma koji se mogu umanjiti kreiranjem organizacije koja će serijom
kratkoročnih i dugoročnih ugovora većinu tih troškova umanjiti, i stvoriti uslove preduzetniku da
njegov profit bude znatno veći od profita koji bi imao vršenjem preduzetničke djelatnosti
korišćenjem cjenovnog mehanizma.

4
F.A. Hayek, „The Trend of Economic Thinking“, 13 Economica (1993) 121-37.
5
Vinter G. Sindi; Vilijamson E. Oliver, (2010), ,,Priroda firme’’, CID, Podgorica, str, 35.

6
Kao što smo naveli, razloge za formiranje i porijeklo neke firme R. Coase nalazi u tome što
izlazak na tržište sve vrijeme nameće značajne transakcione troškove, dok firme te troškove
smanjuju ali ne eliminišu - kao firma, morate da zaposlite radnike, pregovarate cijenu, kao i
granice ugovora koje determinišu dugoročnu saradnju. Firma je, u suštini, uređaj za stvaranje
dugoročnih ugovora kada su kratkoročni ugovori suviše zahtjevni.

Rast Firme

Postavlja se pitanje, ako su tržišta već tako neefikasna u minimiziranju transakcionih troškova,
zbog čega firme nemaju neprekidan rast? Gospodin Coase je istakao da ova mala isplanirana
društva, rastom organizacije, uvećavaju i svoje transakcione troškove, do tačke gdje se oni
izjednačavaju sa tržišnim, tj. firma će se rasti sve dok su njeni transakcioni troškovi niži od
tržišnih. On objašnjava da je veliki broj transakcionih troškova uključen u mogućnost korišćenja
tržišta; troškovi dobijanja dobara ili usluga putem tržišta, znatno uvećavaju cijenu samog
proizvoda. Ostali troškovi, uključujući i troškove traženja informacija, pregovaranja, čuvanja
poslovnih tajni, mogu se potencijalno dodati trošku kupovine određenog dobra ili usluge od
druge strane. Ovo sugeriše da će firme internalizovati proizvodnju dobara ili usluga potrebnih za
proizvodnju istih, kako bi minimizirala prethodno navedene troškove. Ovaj argument postavlja
podlogu za Olivera Williamson-a koji je kasnije doprinio ovoj teoriji kroz tezu da su “tržišta i
hijerarhije alternativni mehanizmi koordinacije ekonomskih transakcija”.6

Međutim, postoji prirodna granica do koje firma može interno da proizvodi. Coase je primijetio
da smanjivanje preduzetničke funkcije uključuje povećanje fiksnih troškova što dovodi do
povećanja mogućnosti za grešku od strane menadžera u raspodjeli resursa. Ovi faktori, postaju
kompenzatorni troškovi, za usluge korišćenja firme. Coase dalje navodi da veličina firme
(merena činjenicom koliko “unutrašnjih” i “spoljašnjih” ugovora poseduje) je rezultat traženja
optimalne ravnoteže između suprostavljene tendencije troškova koji su gore navedeni.

U principu, što je firma u početku veća, to će biti povoljnije za nju, ali će gore navedeni troškovi
na kraju da se pojave, što će spriječiti firmu da raste u nedogled.
Po Coase-u, firma će imati tendenciju da raste u sledećim slučajevima:

 Što su niži troškovi organizacije, i što sporije ovi troškovi rastu sa povećanjem broja
transakcija u firmi
 Što je manja verovatnoća pravljenja greške od strane preduzetnika i što je manja
mogućnost greške rezultuje povećanjem broja transakcija unutar organizacije
 Što je manji rast u ceni proizvodnih faktora to će firma brže rasti7

Prve dvije vrste troškova će se povećati sa prostorne raspodele transakcija u organizaciji i


različitosti u transakcijama. Ovo objašnjava zašto firme imaju tendenciju da, ili budu na
različitim geografskim lokacijama, ili da se bave različitom djelatnošću. Pored toga, promene u
tehnologiji mogu da smanje troškove organizovanja posla u prostoru i omoguće firmama da na taj
način rastu.

6 Hein Schreuder, "Coase, Hayek and Hierarchy", In: S. Lindenberg & Hein Schreuder, editors, Interdisciplinary Perspectives on
Organization Studies, Pergamon Press
7
Vinter G. Sindi; Vilijamson E. Oliver, (2010), ,,Priroda firme’’, CID, Podgorica, str, 43.

7
Profit

Kako R. Coase iznosi “Organizatori firme mogu da sklapaju ugovore sa faktorima proizvodnje,
na osnovu kojih će oni biti predmet njihovog upravljanja, ako te faktore mogu da plate u
dovoljnoj mjeri, više od onoga što bi ovi mogli da prime u prethodnom sistemu, i ako mogu da
prodaju rezultirajući proizvod po cijeni koja je niža od one koja se postizala u uslovima
prethodnog sistema. Ovo znači da će biti profitabilnije organizovati firmu kada su troškovi
njenog funkcionisanja manji od transakcionih troškova koji bi postojali u slučaju potpunog
tržišnog sistema, jer je ta razlika izvor iz kojeg potiču veći prinosi na faktore i niže cijene
proizvoda.’’8

Dakle, uticaj firme se ogleda u smanjivanju operativnih troškova koje firme mogu da ostvare za
razliku od pojedinaca koji samostalno nastupaju na tržište. Još jedna činjenica, koju je veoma
bitno navesti u ovom slučaju, jeste da veće firme imaju mogućnost da dodatno smanje operativne
troškove od manjih firmi. To znači da će veće firme imati manje troškove, a veće prihode.
Upravo tome treba da teže sve savremene firme, minimiziranju ukupnih troškova za proizvedeni
autput, kako bi se ostvarili što bolji poslovni rezultati.

Kritika

Coaseova teorija nastavlja da objašnjava neke od najkompleksnijih problema sa kojima se


susrijeću firme. Uzmimo za primer uspon ogromnih i veoma raznovrsnih korporacija, u zemljama
u razvoju, kao na primer Indijsku Tata grupaciju ili Turski Koc Holding. Mnogi zapadni
ekonomisti ih odbacuju kao relikvije primitivnog oblika kapitalizma, ali oni imaju savršenog
smisla kada uzmete u obzir transakcione troškove. Uski fokus koji Coase ima kada pričamo o
transakcionim troškovima, ipak daje samo djelimično objašnjenje moći jedne firme.

Uspon neo-Coaseove škole ekonomista doveo je do žestoke reakcije među teoretičarima


menadžmenta koji su zagovarači teorije resursa. Oni tvrde da se aktivnosti sprovode u okviru
firme, ne samo radi tržišnih troškova, već i zato što će firma na taj način uspjeti: jer oni mogu da
organizuju širok spektar sredstava kao što su korporativna kultura i kolektivno znanje, što tržište
ne može sebi da priušti. Kompanije mogu da organizuju proizvodnju i stvore znanje na jedinstven
način. Firme takođe mogu i da se klade na dugoročne inovacije koje će redefinisati tržište, a ne
samo zadovoljiti tražnju.

8
Vinter G. Sindi; Vilijamson E. Oliver, (2010), ,,Priroda firme’’, CID, Podgorica, str, 95.

8
ZAKLJUČAK

Kako je u tokom ovog rada iznešeno, firme postoje jer umanjuju transakcione troškove koji se
javljaju tokom proizvodnje i razmjene, zadržavajući efikasnost koju pojedinac na tržištu ne
može.

Takođe, kroz ovaj rad možemo doći i do zaključka da je ova Coaseova teorija primenjiva i na
današnju ekonomiju dijeljenja. Uzmimo za primer kompanije kao što su Uber ili Airbnb. Kritičari
ovih kompanija tvrde da se biznis model ovakvih kompanija zasnova na zaobilaženju propisa i
kršenju zakona. Oni takodje tvrde, da su ove kompanije nefer konkurenti konvencionalnim
preduzećima, koja su vezana većim standardima regulacije, i da će pravi test biti kada ove
kompanije budu primorane da funkcionišu na nivou ravnopravnosti. Ali bitna stvar koju kritičari,
zaboravljaju da pomenu je da ove kompanije, usled razvoja tehnologije, imaju značajno manje
transakcione troškove. Tako, Uber i Airbnb, svojevrsno koriste svoje korisnike kao menadžere
prodaje svojih usluga, i to rade sa znatno nižim transakcionim troškovima od ostalih kompanija iz
ovih industrija (taxi services i rental opportunities), oni su u mogućnosti da ponude tradicionalna
dobra i usluge na efikasniji način od konkurenata, mnogo većem tržištu koristeći benefite
tehnologije.

Coase je efikasno postavio okvir za analizu današnje ekonomije, kao i uticaja Interneta na način
na koji komuniciramo jedni s drugima. Kada je “Priroda Firme” prvi put objavljena na tržištu su
tek počele da se pojavljuju multinacionalne firme kao što je General Motors. Coase je iz prve
ruke mogao da posmatra uticaj koji je internacionalizacija tržišnih transakcija uticala na
efikasnost firme. Kasnije je Coase konstatovao da „Internet drastično mijenja ravnotežu između
ostrva moći i okeana nesvjesnog“. Dakle, možemo zaključiti da je internet znatno uticao na
smanjivanje transakcionih troškova kako na tržištu, tako i unutar firmi.

9
LITERATURA

1. Vinter G. Sindi; Vilijamson E. Oliver, (2010), ,,Priroda firme’’, CID, Podgorica.


2. Smith, Adam (1977) [1776]. An Inquiry into the Nature and Causes of the Wealth of Nations.
University of Chicago Press. ISBN 0-226-76374-9.
3. F.A. Hayek, „The Trend of Economic Thinking“, 13 Economica (1993)
4. Ronald Coase. "Nobel Prize Autobiography," 1991
5. Hahn, Robert (2013). "Ronald Harry Coase (1910–2013) Nobel-prize winning economist
whose work inspired cap-and-trade". Nature 502(7472): 449. doi:10.1038/502449a.
6. Henderson, David R.,The man who resisted blackboard economics, Wall Street Journal, 4
September 2013
7. Breit, William and Barry T. Hirsch. Lives of the Laureates, 4th ed. Cambridge, Mass: The
MIT Press, 2004.
8. "U. of Chicago Professor Wins Nobel Economics Prize".
9. "Trustees". Phillysoc.org. Retrieved 3 September 2013.
10. "Coase China Society Interviews Ronald Coase". Unirule Institute of Economics. 3 January
2011.
11. "Interview with Professor Ronald Coase". Unirule Institute of Economics. 3 January 2011.
12. http://economics.buffalo.edu/ Robert Coase Honorary Doctorate
13. Yglesias, Matthew (3 September 2013). "Ronald Coase, the Economist Who Explained Why
We Have Companies"

10

You might also like