VISOKA MEDICINSKA ŠKOLA

PRIJEDOR

SEMINARSKI RAD
Na temu:Model adaptacije Kaliste Roj (Callista Roy)

Studenti: Mentor:
Jokić Vesna Prof Ljubiša Kucurski
Predojević Danijela
Anđić Milica
Novaković Dragana
Rastoka Danijela

April, 2021 godine

 SADRŽAJ
UVOD........................................................................................................................................3
1. CALLISTA ROY..................................................................................................................4
2. MODEL ADAPTACIJE CALLISTE ROY...........................................................................5
2.1 Model pacijenta po Roy...................................................................................................7
ZAKLJUČAK..........................................................................................................................10
LITERATURA.........................................................................................................................12

2
UVOD

Teoretičarka Calista Roy pod pojmom adaptacije podrazumijeva proces u kojem je čovjek
kao bio-psiho-socijalno biće i kulturološko biće, u stalnoj intereakciji sa okolinom, te se u
takvom dinamičnom okružju mora neprestano prilagođavati promjenama. Nivo
prilagođavanja određen je djelovanjem sa tri vrsta nadražaja:

1. žarišni stimulansi ili oni sa kojima je osoba odmah suočena

2. kontekstualni podsticaji koji uključuju sve ostale prisutne stimulanse
3. preostali podsticaji ili podsticaji koje je osoba doživjela u prošlosti, kao što su
vjerovanja, zapažanja i mišljenja

Uloga je sestre u opisanom modelu je da unapređuje prilagođavanje pacijenta,

upotrebljavajući tokom svojih kontakata s njim četiri komponente njegovateljskog procesa:

1. utvrđivanje - sestra dobija uvid u učinkovitost pacijentovih sposobnosti da se bavi

stimulativnim metodama za svoje prilagođavanje
2. planiranje – ustanovljuju se zadaci za promjenu slabog adaptivnog ponašanja u
učinkovito, odnosno djelotvorno ponašanje
3. izvršavanje - faza provođenja plana
4. ocjenjivanje – vrednovanje postignutog

Tema ovog seminarskog rada je, model adaptacije Calliste Roy.

3
1. CALLISTA ROY

Sestra Callista Roy, CSJ (rođena 14. oktobra 1939.) američka je medicinska sestra,
teoretičarka njege, profesorica i autorica. Poznata je po stvaranju adaptacijskog modela
sestrinstva. Bila je profesor medicinske sestre na Boston College-u prije odlaska u penziju
2017. Američka akademija za njegu je Roya odredila za živu legendu iz 2007. godine. Roy je
1963. stekla preddiplomske studije iz sestrinstva na koledžu Mount St. Mary's, a zatim je
magistrirala njegu na Univerzitetu u Kaliforniji u Los Angelesu (UCLA) 1966. Zatim je
magistrirala i doktorirala iz sociologije na UCLA.

Slika 1. Callista Roy1

Nakon što je diplomirala, magistrirala je, što je bilo bitno za razvoj njegove teorije. Jedan od
njenih učitelja ju je zamolio da izradi konceptualni model njege. Iz te narudžbe rođen je Roy
Adaptation Model.

1
http://samples.jbpub.com/9781449626013/72376_CH10_Masters.pdf

4
2. MODEL ADAPTACIJE CALLISTE ROY

Široka priroda adaptacije u teorijskom modelu sestrinstvA, poznato i kao Royev model
adaptacije (RAM) koji je razvila Callista Roy, omogućava prilagođavanje i razvoj holističke
intervencije sestrinstva i integrisani pristup. Zavisno od tumačenja čovjek u RAM-u, čovjek
se definiše kao cjelina, koja se neprestano mijenja u interakciji sa okolinom. Ona to razumije
kao bio-psiho-socijalno biće smješteno u fizički svijet, ali sa širim iskustvom i sviješću
kosmičkog svijeta. Model adaptacije Calliste Roy već se koristi 46 godinai RAM nije samo
prošao vremenski test, već i doprinijeo je profesionalnoj tranziciji u zdravstvene njege.
RAM generalno pruža smjernice za sestrinsku praksu, obrazovanje i istraživanje. Široka
upotreba modela širom svijeta doprinijela su širenju o znanju sestrinskr prakse, zasnovane
upravo na ovom teorijskom modelu. Brojne studije su pokazale da je RAM je korišten i
testiran u sestrinstvu u različitim grupama pacijenata i to;2

 stariji pacijenti,
 pacijenti sa hroničnim bolestima,
 pacijenti sa karcinomom
 adolescenti
 novorođenčad

Callista Roy opisala je teorijski model zdravstvene njege zasnovan na konceptu

individualnog prilagođavanja. Prema njenim riječima, prilagođavanje se odnosi na proces
razmišljanja i osjećaja pojedinca, koji koriste punu svijest pojedinačno ili u grupama te na
osnovu toga donose odluke o povezivanju sa ljudima i okolinom. Teorija adaptacije sestre
Calliste Roy fokusira se na pomaganje klijentu da se prilagodi promjenama u njegovom:

 funkcionisanju tijela,
 emocionalnim stanjima i
 ulogama u njegovojporodici, društvu ili drugdje, te
 postizanju ravnoteže između zavisnosti i nezavisnosti.

2
Fučkar G. Proces zdravstvene njege, Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1992.

5
Medicinska sestra koja primjenjuje ovaj model najprije sazna koji uslovi uzrokuju probleme
za klijenta i procjenjuje kako se klijent prilagođava njima. Zatim dizajnira intervencije čiji je
cilj pomoći klijentu da se bolje prilagodi. C. Roy navodi da svaki pojedinac teži relativnoj
životnoj ravnoteži, ali je podložan raznim stresovima. Kako bi pojedinac postigao tu
ravnotežu, kao bio-psiho-socijalni sistem, koristi se svojim biološkim, psihološkim i
socijalnim mehanizmima u interakciji i prilagođavanju sa okolinom. Ta prilagovađanja su
individualna. Svaki siste, unutar osobe teži ka fiziološkoj i bihevioralnoj homeostazi,
odnosno ravnoteži fizioloških funkcija i konstantnosti funkcionisanja kako bi se organizam
održao na optimalnom nivou. Neučinkoviti odgovori u savladavanju nastaju kada su zahtjevi
koje čine nadražaji preveliki ili su adaptivni mehanizmi osobe premali. U slučaju kad dođe do
neusklađenosti, treba preduzeti korektivne akcije. Svaki nadražaj ima svoj adaptivni odgovor,
a C. Roy je adaptivne odgovore opisala kao bihevioralne odgovore. Postoje četiri modusa
adaptacije ili odgovora koji utiču na ponašanje. Jedan adaptivni odgovor je fiziološki, a tri su
psihosocijalna. Ponašanjem osobe vidimo je li adaptacija učinkovit ili neučinkovit odgovor
na podražaje. Adaptivni odgovori promovišu integritet osobe tako što:

 čuvaju energiju,
 unapređuju preživljavanje,
 reprodukciju,
 rast i sklad tijela uopšte.

Medicinska sestra prvo prosuđuje odnos prema četiri moguća modusa adaptacije, svaki od
njih ima specifične probleme koji se mogu prepoznati tokom sestrinske prosudbe:

1. fiziološki modus – uključuje postizanje homeostaze i obuhvata fiziološke potrebe

pojedinca, odnosno:
 disanje,
 prehranu,
 eliminaciju,
 integritet kože,
 tekućinu i elektrolite,
 čula,
 neurološke i endokrine funkcije,
 aktivnosti i odmor.

6
 2. psihosocijalni modusi,
 samosvijest – doživljavanje samog sebe, odnosi se na razumijevanje vlastitih
ponašanja i odnosa sa drugima. Ovaj modus čine osjećaji i uvjerenja koja u
određenom trenutku utiču na ponašanje pojedinca, a uključuje psihički integritet,
moralnu, etičku, duhovnu i fizičku samopercepciju, dosljednost, čvrstoću, učenje,
vlastita očekivanja, unutrašnje poimanje sebe i samopoštovanje.
 izvršavanje uloga – ovaj modus uključuje uloge i položaj pojedinca u socijalnom
okruženju, izvođenje i svladavanje uloga (supruga, majka, zaposleni, sportista itd.),
socijalni integritet, očekivanja porodice i drugih bitnih osoba.
 međuzavisnost – odnosi se na međusobni bliski odnos ljudi i uključuje sposobnost
davanja i primanja osjećaja ljubavi, poštovanja, prihvatanja, vrednovanja drugih,
brigu za druge, primjerenu osjećajnost, sistem podrške i sl.3

Nakon prosudbe adaptivnih reakcija i neučinkovitih ponašanja u svakom od ovih modusa,

sestra nastavlja procjenu drugog nivoa određujući fokalne, kontekstualne i rezidualne
nadražaje koji su ključni za ponašanje. Po završetku prosudbe, sestra postavlja dijagnozu koja
je rezultat procjene prvog i drugog nivoa. Ona je opis ponašanja i stimulansa koji su
neučinkoviti ili traže poboljšanje. Sestrinski cilj je prepoznavanje bihevioralnih odgovora u
zajedničkom dogovoru sa pacijentom.

2.1 Model pacijenta po Roy

Roy je definirala korisnika sestrinske njege kao osobu, pojedinca ili zajednicu sa prisutnim
negativnim nadražajima ili neučinkovitim mehanizmima rješavanja problema. Pojedinac
funkcioniše kao adaptivni sistem, koji odgovara na unutašrnje i vanjske nadražaje pomoću
četiri modusa adaptacije. Nivo prilagođavanja, određen je intenzitetom i različitošću fokalnih,
kontekstualnih i rezidualnih nadražaja. Medicinska sestra podstiče nivo prilagođavanja, tako
što pomaže da se umanje neučinkoviti odgovori ili ojačaju ponašanja koja olakšavaju istu.
Zdravlje je definisala kao stanje ili proces postojanja ili postajanje tokom kojeg pojedinac
postaje integrisana i potpuna osoba.

3
Kupier, M., Neuman System Model, Inc., 2011.

7
Adaptacijom pojedinac čuva energiju, tako što izbjegne neučinkovite pokušaje savladavanja
problema te se sačuvana energija može iskoristiti za očuvanje integriteta, ozdravljenje ili
poboljšanje zdravstvenog stanja. U ovom slučaju integritet podrazumijeva snagu koja vodi ka
potpunosti i jedinstvenosti. Okolinu je definisala kao sva stanja , okolnosti i uticaje koji su
važni za razvoj i ponašanje osobe ili grupe bilo koje situacije vezane za zdravlje. Unutrašnji i
vanjski stimulansi, te fokalni, kontekstualni i rezidualni definišu okolinu i zajednički tvore
adaptivni nivo osobe ili zonu sposobnosti preovladavanja problema. Ovaj model pomaže
medicinskoj sestri da se usredotoči na problem uzimajući u obzir kontekst u kojem se
problem javlja, te prošle događaje koji utiču na percepciju problema pojedinca i time na nivo
postignute adaptacije. Pomaže sestri da shvati kompleksnost potreba pacijenata i složenost
razvijanja odnosa pomaganja. Model ima holistički pristup jer poima osobu kao bio-psiho-
socijalno biće odnosno kao cjelinu,kao što je već navedeno.

Slika 2. Callista Roy model4

4
http://samples.jbpub.com/9781449626013/72376_CH10_Masters.pdf

8
Medicinske sestre se svakodnevno susreću sa raznim ljudima. Rade sa oboljelim osobama,
djecom, mladim i starim ljudima koji imaju različite bolesti i probleme. Često se može čuti
kako medicinske sestre samo rade svoj posao, sastavljaju planove i provode zdravstvenu
njegu. Ali to je daleko više od posla. To su ljudi koji su svoj život podredili njezi o
najosjetljivijima u društvu, onim bolesnima koji trebaju pomoć. Oni su za nekog učitelj i
savjetnik, za nekog majka, otac ili prijatelj, ona osoba koja pruža utjehu i ulijeva nadu i
povjerenje, pravnik koji se zalaže za njihova prava. Medicinske sestre preuzimaju razne uloge
kako bi pomogli svojim pacijentima.5 Svakodnevno se susreću sa početkom života, ali i
smrću. Zato možemo reći da sestrinstvo nije samo posao, to je poziv. Uvijek je naglasak na
holističkom pristupu prema svim pacijentima i empatiji, ali se nameće pitanje do koje mjere
treba ostvariti blizak odnos sa pacijentima. Ono što je važno naglasiti, s obzirom na
svakodnevno susretanje sa teškim životnim situacijama, je da se treba znati „ograditi“ od
svakodnevnih stresnih situacija i emocija koje dolaze do izražaja u radu sa pacijentima, ne
samo kako bi održali profesionalnost u poslu, nego kako bi se pružila što kvalitetnija njega,
ali i sačuvalo vlastito psihičko zdravlje. Svaki pacijent je individua koja će emocionalno
reagovati na svoje trenutno zdravstveno stanje. Neko će biti tjeskoban i potišten, neko će biti
ljut agresivan, neko će odbijati prihvatiti činjenicu da boluje. Sve te razne emocije pacijent će
projicirati na druge osobe u okolini, a to su često zdravstveni radnici najčešće medicinske
sestre koje provode sa pacijentima 24 sata. Važno je ne negirati pacijentove osjećaje, ne
ignorisati ih, umanjivati ih ili ulaziti u rasprave sa njim. Potrebno je shvatiti da pacijent u
takvim slučajevima nije ljut na medicinsku sestru nego je ljut zbog nastale situacije, zbog
bolesti i zato se javlja neka od emocionalnih reakcija.

5
Matt, RN, Sister Callista L. Roy, 18. kolovoza 2014.,

9
ZAKLJUČAK

Živimo u vremenu u kojem zbog ubrzanog načina života, nezdravog životnog stila,
svakodnevnog izlaganja stresu i opterećenosti svakodnevnim informacijama iz svijeta,
posebno negativnim, ljudi sve češće obolijevaju od raznih psihičkih poremećaja odnosno
bolesti. Najčešće se pažnja pridodaje fizičkim bolestima, međutim, čovjek mora imati i
fizičku i psihičku ravnotežu. Kada je narušena psihička ravnoteža to lako povlači za sobom i
narušavanje fizičke ravnoteže, odnosno fizičkog zdravlja i obrnuto. Važno je uspostaviti
ravnotežu između fizičkog i psihičkog zdravlja. Medicina, sestrinstvo, tehnologija itd., sve se
poprilično brzo razvija iz dana u dan, dostupnost raznih informacija je veća nego prije, ali bez
obzira na sve to, osobe oboljele od nekakvog psihičkog poremećaja i dalje su izložene
predrasudama i stigmi. Zbog tog negativnog kolektivnog mišljenja, osobe koje trebaju
stručnu pomoć, najčešće pokušavaju prikriti svoje zdravstveno stanje, osjećaju sram, strah i
socijalno se izoliraju te ne traže pomoć koja im je potrebna, zato važnu ulogu imaju
medicinske sestre/tehničari.

Edukacijom, razvijanjem sestrinskih vještina, holističkim pristupom prema svakoj osobi koja
treba neki oblik zdravstvene njege ili zdravstvenog odgoja, medicinske sestre/tehničari mogu
napraviti velike promjene kod pojedinaca, ali i u široj populaciji. Korištenjem procesa
zdravstvene njege, unapređivanja kvalitete zdravstvene njege, edukacijom pacijenata i šire
populacije, odnosno provođenja zdravstvenog odgoja, mogu umanjiti predrasude koje vladaju
u okolini, omogućiti pacijentu lakšu resocijalizaciju nakon hospitalizacije, podstaći osobu da
radi na sebi i svom zdravlju i riješi se štetnih navika. Važan element u početku liječenja je
komunikacija sa pacijentom. Već pri prvom kontaktu, verbalnom i neverbalnom
komunikacijom, kreiramo odnos sa pacijentom. Važno je da pacijent stekne povjerenje kako
bi se lakše prilagodio novonastaloj situaciji, odnosno hospitalizaciji, ali i prihvatanju svog
zdravstvenog stanja, na čemu je i zasnovan RAM MODEL Calliste Roy. Medicinska
sestra/tehničar mora imati dobre komunikacijske vještine, jer je komunikacija ključ razvoja
daljnje saradnje sa pacijentom i put ka njegovom oporavku.

10
Holistički pristup je jedan od najbitnijih elemenata u zdravstvenoj njezi, jer je to način
poimanja osobe kao cjelovitog bića i individue. Svaka osoba je drugačija, pa samim tim i
pristup prema svakoj osobi mora biti individualan. Bitno je staviti naglasak na terapijske
intervencije i njihov kontinuirani razvoj jer je to put ka boljoj saradnji s pacijentima, a samim
tim i kvalitetnijoj zdravstvenoj njezi, te samoj adaptaciji odnosno prihatavnju bolesti.

11
LITERATURA

1. Fučkar G. Proces zdravstvene njege, Zagreb, Medicinski fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, 1992.
2. Kupier, M., Neuman System Model, Inc., 2011.
3. Matt, RN, Sister Callista L. Roy, 18. kolovoza 2014.,

INTERNET IZVORI:

1. http://samples.jbpub.com/9781449626013/72376_CH10_Masters.pdf

12