PRVI ČIN

PRVA SLIKA
(Obe sobe.)

(Početak rujanskog sumraka. Kroz otvorene prozore u obe sobe dopire ulična buka. Giteljina
soba je prazna. Jerry u svojoj sobi sjedi na kauču sa cigarom u ustima i traži prstom po
stranici telefonskog imenika, koja leži na podu pored njegovih nogu. Jerry ima oko trideset i
nešto godina; on je vrlo visok s atraktivnim izgledom. U njemu se osjeća skrivena tuga, a
ispod nje – još dublje je skrivena gorčina. Оdjeven je skromno, čak i ležerno, ali u ovim
skromnim uvjetima njegovo se odjelo čini gotovo profinjenim. Posteljina na kauču je
nepospremljena, na stolici stoji pisaća mašina, prekrivena s nekakvom odjećom, na davno
nepometenom podu stoji otvoren elegantan kufer,u kutovima - nakupina smeća i paučine.)

(Našavši u imeniku potreban broj, Jerry ga bira. U Giteljinoj sobi zvoni telefon. Nakon
četvrtog zvona Jerry poklapa slušalicu . Istovremeno u Giteljinoj se sobi čuje kako se u bravi
okreće ključ. Utrčava Gitelj s torbom punom hrane, baca se na telefon ,grabi slušalicu.)

Gitelj(bez daha): Da, halo!(pauza) K vragu! (spušta slušalicu)

(Gitelj je tamnoputa i mršava, koliko ima godina - teško je odrediti. Nju vjerojatno nećeš
nazvati lijepom – ima jako specifičan izgled. Ona je nervozna, pomalo gruba, ali s posebnim
šarmom, koji duguje svojoj neiscrpnoj i veseloj energiji. Ima cipele bez pete, široku
raznobojnu suknju, džemper, i sve joj to ne stoji i nekako je neusklađeno. Njezini pokreti su
impulzivni i užurbani sa nekakvom vrstom sujete, kao u ptice na zemlji. Gitelj i Jerry, su u
svojim sobama i zauzeti svojim poslovima. Jerry stavivši kufer na kauč, vadi odjeću - odličnu
jaknu, odličan kostim, odličan kaput – i vješa na vješalicu – okrugli štap, učvršćen u uglu. Kad
stavlja cipele ispod vješalice, jedan kraj štapa odkliže sa potpore i sve stvari mu padaju na
glavu.)

Jerry: A u pizdu materinu... ( blaža psovka) (baca sve na pod i ide u kuhinju, odakle
donosi drveni potporanj, čekić i brokve (čavle). Nekako pribije potporanj i stavivši štap na
mjesto, počinje ponovno vješati stvari – ovog puta se štap drži.)

(Za to vrijeme Gitelj s torbom punom hrane ide u kuhinju, ali se na putu zaustavlja ispred
lutke(manekena) i kritički razgledava, na njega prikačeni, kričavi pojas. Nekoliko sekundi stoji
nepomično, zatim slobodnom rukom otkači ovratnik i prikači ga na novi način. Odstupivši
nazad, gleda svoj uradak, na licu joj je izraz gađenja.)
Gitelj: Odvratno! (Baca šigurece na pod i ide u kuhinju; vidi se kako izljeva mlijeko u lonac i
stavlja ga na štednjak. Ostale stvari koje je kupila stavlja na policu i u hladnjak.)

(Jerry, završivši s vješalicom, razmišljajući gleda u telefon, zatim sjeda na kauč i ,pogledavši u
telefonski imenik, bira broj. U Giteljinoj sobi zvoni telefon.)

Gitelj(dotrčava do telefona poslje drugog zvona, kad se Jerry već sprema spustiti slušalicu):
Da, halo!

Jerry(njegov ton je otmjeno ljubazan,ali, bez obzira na to što govori, u njemu struji
bezosjećajna ironija) : Molim Vas trebao bih Gitelj Mosku.

Gitelj: Slušam. Tko je to?

Jerry: Ovdje Jerry Ryan. Vidio sam Vas, sinoć kod Oskara, u društvu još uvijek
mi nepoznatih ljudi. Mi smo iz istog grada, nekad smo se družili premda nismo
baš bili na istim valnim duljinama.

G: Da, da ?

J: ... Možda zbog toga što imam preduge noge. Visina 187. (pričekavši dodaje radi
preciziranja) Crna brada...

G: Aha. Vi ste onaj s kapom koji je cijelu večer šutio!

J: U trgovini nije bilo kape koja bi znala pričati viceve. Jučer sam slučajno čuo
da prodajete hladnjak. Došao bih pogledati?

G: Hladnjak?

J: Pa... prvo bar njega.

G: Ali to nije hladnjak, to je zamrzivač, jednostavno samo kutija za led.

J: Još bolje. Ušteda električne energije – prekrasan primjer američke

praktičnosti. Mogu biti kod Vas za...

G: Ali ja sam ga već dala!

J(poslije pauze; to iznenađenje mu je pokvarilo planove) : Aha. Tako znači! Nije baš
ljubazno s Vaše strane.
G: Taman sam pomogla nekom malom da ga odnese doma. Mislim ni ne znam
ga. Poslala ga je Sofi, ja sam mu ga dala besplatno, samo da se riješim te glupe
kutije. Zašto mi jučer niste ništa rekli?

J: Jučer sam odlučio da nemam više što raditi u ovom životu...

G: Što - što?

J: ...A danas sam se predomislio i započinjem novi život. Jednom rječju danas je
veliki dan. I za početak sam odlučio navratiti do Vas.

G: A šta da se radi kad sam ga već dala...

J: Jasno.
(Pauza. Oboje čekaju.)

Da. Pa hvala, oprostite.

G: Molim Vas, ali...

(Jerry spušta slušalicu.)

Fu,k vragu! (Isto spušta slušalicu.)

(Jerry sjedi u mračnom razmišljanju, zatim izvlači kutiju cigara, ali je ona prazna. Ide do
prozora da je baci, ali na putu zapne nogom o kauč i zlobno ga udara nogom; kauč udara o
zid. Štap na kojem visi odjeća klizne s potpornja i sve pada na pod.)

J: A u pizdu materinu ( blaža psovka)! (Grabi štap i želi ga slomiti o koljeno, štap se
samo pregiba i, iskliznuvši mu iz ruku ga udara jednim krajem po glavi. Opet grabi štap, opet
ga pokušava slomiti, ali ne može, baca ga na pod i, slučajno stavši na jedan kraj štapa, dotiče
ga drugom nogom i zamalo pada. Boreći se sa štapom, juri po sobi, ne znajući kako da ga se
riješi, i taj bijes je smiješan, ali on odjedanput razbija šakom prozorsko staklo. To već nije
smiješno – staklo se razbija u komadiće. Zaustavlja se i mrko promatra svoju šaku, svoju
sobu, svoje unutarnje stanje. Polako otišavši od prozora, se spotiče o telefon koji je na podu.
Zamišljeno ga pogledavši, uzima ga u ruke i bira broj.)

(Gitelj počinje skidati cipele. Ali u taj trenutak u kuhinji, počinje kipjeti mlijeko. Ona se trza i
trči u kuhinju, ali je na pola puta zaustavlja telefonska zvonjava.)

G: Da poludiš!(Ne zna što da radi,a zatim trči prema telefonu i diže slušalicu.) Pričekajte,
tamo mi kipi.(Juri u kuhinju, gasi plin i uzima slušalicu.) Prokleto mlijeko je iskipilo,
zalilio je cijeli špaher! Da, halo!(Gitelj sjedi zatvorenih očiju i stišče slušalicu o čelo.)
Halo!(Gitelj stavlja slušalicu na uho.) Halo, je li ima koga?

J: Nema.

G: Haaa?!
(Jerry spušta slušalicu.)

Ej ?! (Gleda u slušalicu, a zatim je odlaže, uzrujano odmahuje rukom i ide u kuhinju.

Rashlađuje vruće mlijeko iz lonca s onim iz boce; zaustavivši se na pragu, radi gutljaj – dva i
odjednom trči prema telefonu.)

J(šeta po sobi; primjetivši krv na prstima, zamata si ruku u maramicu, pun je mržnje prema
sebi): Ajde crve sa slomljenim srcem, započni već jednom svoj novi život, bori se
za sebe. (ogledava golu sobu i ironično si odgovara) A od čega početi i s čim se boriti?
S nedjeljnim umetkom New York timesa? (Zbacuje kufer sa kauča, liježe na trbuh i
jednu za drugom počinje izvlačiti novine koje su se nakupile ispod kauča i baca ih u stranu.)

G(priča na telefon): Sofi, je li Oscar doma? Slušaj, taj njegov prijatelj s kapom od
jučer... koji mu je broj telefona? Slušaj draga, ne zanima me u kojem mjestu
držiš taj svoj mozak, ali svejedno (s njim probaj mučnuti) probaj mučnuti
glavom... sigurno ga Oscar ima negdje zapisanog.

J(noge mu vise sa kauča, on se proteže prema gore i udara glavom o zid. Ustaje i sjetno
razgledava kauč.): Ako je čovjek veći od ležaja treba zamjeniti čovjeka. (primiče
kufer kauču i ponovno legnuvši, izvlači zadnje novinske stranice)

G(zapisujući): 69... šta? Da, da... Užasno zanimljivo. Zbogom. (ne spuštajući slušalicu
pritišće polugicu i odmah bira broj)

(U Jerry-jevoj sobi zvoni telefon.)

J(podiže glavu, nepovjerljivo gleda uređaj i pričekavši drugo zvono oprezno diže slušalicu;
oprezno): Da?

G(brzo i pomalo nervozno): Slušajte, baš sam malo razmišljala o tom zamrzivaču.
Vjerovatno se može napraviti sljedeće: ja ću otići s Vama do tog malog, on živi
tu u blizini, i ako mu ponudite dolar, dva on će Vam ga rado dati, a ta stvar
košta dobrih pet...(Jerry, naslonivši se na lakat, zamišljeno je sluša.) Halo, jel me
slušate? Hoćete li ići sa mnom?
J: Još uvijek ne znam, s Vama ili protiv Vas. Nema me u telefonskom imeniku.
Kako ste doznali moj broj?

G: Pitala sam Sofi. Ali da se vratimo na zamrzivač. Jer ja sam ga zapravo

poklonila. Tom glupanu se zapravo posrećilo. Ali svejedno bi mu trebalo dati
bar nešto ako ste u mogućnosti. Što vi mislite?

J: Mislim da me ne biste zvali zbog zamrzivača koji niste bili lijeni nositi na sebi
po ulici samo da ga se riješite.

G: Što s time želite reći?

J: Vi zovete ili zbog toga što Vi, kao i ja, jednostavno nemate apsolutno ništa za
raditi ili zbog toga što Vam se učini...

G(: Ja imam jedanaest različitih stvari za obaviti.

J: I sve su one nevažne jer ih ne obavljate. Ili zbog toga što Vam se učinilo da
sam to zvao ja, a nisam odgovorio.

G(zbunivši se): A... Zar to niste bili Vi?

J: Tko god da je bio, on je vjerovatno imao svoje razloge. Pitanje je u tome koji
su Vaši razlozi? Ako čovjek nazove i kaže da to ne zove on onda djevojka koja ga
odmah nazove mora biti ili jako usamljena, ili dobra duša, plemenita ili
prekomjerno znatiželjna, dobar prijatelj ili pilana.

G: Slušajte, nije valjda da sam pogriješila broj?

J: I ja želim znati o čemu se tu zapravo radi.

G: Jeste li to Vi zvali u vezi s hladnjakom ili ne?

J: Ne!
(Gitelj baca slušalicu, kida na komadiće papir, na kojem je zapisan broj telefona i baca ih u
smeće. Jerry je pomalo zaprepašten, ali mu se situacija čini zabavnom; on pritišće polugicu i
ponovno bira broj. U Giteljinoj sobi zvoni telefon.)

G(diže slušalicu): Da, halo!

J(skoro podrugljivo): Rekao sam da nisam zvao u svezi s hladnjakom.

G(ljuto): Što?
J: Moglo se učiniti da je tome tako, ali zapravo ni približno.

G: Samo malo, da raščistimo. Nazvali ste jer...

J: Nazvao sam zato što jedini ženski glas koji čujem preko telefona je glas koji
priopćava točno vrijeme. I ja, na kraju krajeva, mogu poluditi od samoće.
Nazvao sam da... kako da to kažem... da se malo pobliže upoznamo.

G: Ooo!

J: S nekim slabim bićem, slabijeg spola.

G(nakon pauze): Pa ja i jesam slabije biće. (Jerry analizira njezin odgovor) Hajde,
upoznavajte me.

J: Nazvao sam da Vas pozovem na večeru. I da odemo u kazalište.

G: Pa zašto niste pozvali?

J: Bojao sam se da kažete „da“ ili (ovaj) „ne“ .

G: Pa ne mora biti. Ja bi vjerovatno rekla „rado“.

J: Sad ste me razumjeli? Pa u koje kazalište ćemo ići? Danas je nedjelja, treba
vidjeti što se prikazuje...

G: Znate što... Ja više nisam sigurna da to želim.

J: Zašto?

G: Ne znam vrijedi li uopće... Sve je to nekako previše komplicirano.

J: A zašto? Čovjek zove da Vas s pomoću hladnjaka pozove na večeru, Vi

govorite da hladnjaka već nema, čovjek očekuje da ćete ga svejedno pozvati da
navrati, i bez hladnjaka, ali Vas naprotiv ništa osim hladnjaka ni ne zanima,
onda ga Vi sami zovete, da bi on opet, uz pomoć hladnjaka, Vam mogao
predložiti da se nađete, i pokazuje zanimanje za Vašu ličnost a ne za hladnjak, a
Vi ste toliko okupirani hladnjakom, da spuštate slušalicu. Pa što je tu
komplicirano?

G(nakon pauze): Slušajte, koji je uopće Vaš cilj?

J(zlobno i hladno): Ja živim bez cilja. A vi?

G: Razumijete Vi ste muškarac. A ja, kakvagod bila, sam dama. Je li tako? Ako
me želite pozvati na večeru, tako mi i recite. Ako ne, onda ne. Odlučite se već
jednom, a ja ću onda riješavati što da radim.

J: Stvar je u tome da ja tu sjedim već cijeli mjesec i nikako da se odlučim.

G: U vezi s tim da me pozovete na večeru?

J: I to isto. Odvojiti se od lista samoljepljivog papira. S tim treba početi. (pauza)

Ali ako si jednom slomio nogu na pet različitih mjesta onda se vjerovatno bojiš i
stati na nju.

G: O!

J: Danas je jedinstvena večer u godini kad ne želim večerati sam. (opet pauza)
Spustio sam slušalicu zato što nisam bio u stanju nagovarati. Pomozite mi.

G: Pa...dobro. Gdje ćemo se naći.

J: Kako da dođem do Vas.

G: S podzemnom do Druge avenije.

J: Bit ću tamo za pola sata.

G: Ali samo malo...Možda će Vam to biti jako teško. Je li Vas ona jako muči?

J: Tko?

G: Noga!

J: Koja noga?! O!... (nepokolebljivim glasom) Ne znam, čini mi se da je ostavila

posljedice na psihu. Zasad. (spušta slušalicu i stavlja telefon na kauč)
(Gitelj , široko otvorivši oči, slježe ramenima. Bacivši pogled na budilicu na noćnom ormariću,
užurbano spušta slušalicu i istrčava u hodnik, gdje se vjerojatno nalazi kupaonica – čuje se,
kako je potekla voda.

Malo veselij,Jerry diže svu odjeću koja je pala i baca je na kauč; počistivši rukom sako, oblači
ga. U to vrijeme zvoni telefon.)

J(diže slušalicu; misleći da je to Gitelj, suho): Ne brinite se, još uvijek sam uračunljiv...
(lice mu odjednom postaje napeto) Da, Ryan je... (čvrsto stišče usne. Nakon nekoliko
sekundi) Tko zove iz Omahe? (odjednom spušta slušalicu, ali je ne ispušta, dok se još
jednom ne čuje zvono. Tada polako stavlja kapu i izlazi iz sobe. Usput gasi svjetlo u kuhinji i
odlazi, zalupivši vratima.

Telefon nastavlja zvoniti u praznoj sobi.)

SLIKA DRUGA

(Giteljina soba.

Prošlo je nekoliko sati; gotovo je ponoć. U obe sobe je mrak, u prozore upadaju odsjaji
plešućih svjetlećih reklama. Slabo dopire buka noćnog grada. Ispod Giteljinih vrata se vidi
žuta crta svjetla sa stubišta. Uskoro se čuju koraci, glasovi, ključ u bravi krcne i ulazi Gitelj, za
njom – Jerry; oni se izdvajaju siluetama na svjetlosnoj pozadini otvora za vrata. Oboje su
življi, premda je Jerry kao i prije ironičan i razmišlja o nečem svojem.)

G: Pazite! Nemojte zapeti za nešto. Bez svijetla u ovom prokletom mraku i

šišmiš bi zaradio modrice.

J: Polovica mojih najboljih prijatelja su šišmiši. Ostali su kukavice. A ja sam...

Oh!...

G: Pa evo. Znala sam. (pali lampu i po sobi se razljeva ugodno svjetlo. Baca na kauč
torbicu i programsku knjižicu.)

(Jerry u rukama drži vrećicu i kartonsku kutiju sa bocama Coca-Cole. On masira čeljust
zamotanom rukom.)

G(smije se): Rekla sam da pazite.

J(daje joj ono što je držao): Nema opasnijeg mjesta od sobe u kojoj živiš. Šestedeset
posto nesretnih slučajeva se događa doma.(Gitelj odnosi kutiju i vrećicu u kuhinju.)
Neračunajući prekide među supružnicima. Želiš živjeti bezopasno, budi
beskućnik.

G(iz kuhinje, smijući se): Što da Vam natočim? Coca- colu ili pivo?
J: Isto što i sebi. Bilo koju tekućinu.

G: Ja ću toplo mlijeko.

J(sa sumnjom): Toplo mlijeko?... (razmišlja, vješa kapu na manekena)

(Gitelj u kuhinji pali plin, stavlja lonac sa mlijekom na štednjak.) Mislim da sam malo star
za Vas. Više će mi odgovarati Cola.

G: U Coca - coli ima kofeina. Bolje pivo.

J: U kojem smislu je bolje.

G: Ono...nekako smiruje. Za večerom ste popili tri šalice crne kave. Zato Cola za
Vas...

J: Pobogu nemojte mi biti dadilja. Već su me dovoljno odgajali.

(Gitelj, zaprepaštena njegovim oštrim tonom, izlazi iz kuhinje.) Dajte Colu i neka bude što
bude.

G: Rekli ste da noću loše spavate, a danas uopće nećete. (odlazi u kuhinju)

J(razmišljajući o njezinim riječima, suho): Nesanica ne uljepšava život. Ako mi

odgovorno tvrdite da ću od piva zaspati onda dajte pivo.

G(sa kuhinjskog praga): Slušajte, ajmo iz početka. I odlučujte sami. Coca- cola ili
pivo?

J: Toplo mlijeko.

G: Oh, prestanite!...

J: Ne, ne, stvar je ozbiljna. Lakomislenosti tu nema mjesta.

(Gitelj, odmahujući glavom, odlazi u kuhinju. Jerry ogledava sobu.)

G(iz kuhinje): Kakav Vam je taj krevet na kojem Vam se ne spava?

J: A ležaj. Kupljen je u trgovini Armije spasenja za osam dolara.

G: Pa Bože moj ništa čudno. Pogledajte moj krevet.

(dolazi do vrata i pokuzuje čašom na kauč. Jerry pažljivo gleda.)
Znate li koliko sam dala samo za madrac? Pedeset i devet kovanica. Viša sorta.

J: Hm da. Šest predivnih stopa u dužini, a u širini mjesta će biti dovoljno za

oboje. Nije li tako?

G: Ako bez nečega ne mogu to je onda bez udobnog kreveta. Vi si svakako

morate nabaviti udobni krevet. (ide u kuhinju) Kakogod ionako u krevetu
provodimo trećinu života.

J(hladno): Sudeći po toj računici Vi vodite veoma asketski život.

G: Zašto? Aahaa. Pa dobro, pola života.

J(sa zanimanjem): A tako znači? Hm... A ja gotovo sve noći provodim na

ovdašnjim mostovima koji nalikuju na dijamantne broševe. I ja ne mogu
potratiti pedeset dolara samo radi udobnosti grinja.

G: Vi imate grinje? (ulazi sa zabrinutim licem, noseći kutiju sa keksima i dvije čaše sa
mlijekom; jednu daje Jerryju)

J: Da! Uza sve ono što mi ne daje da spavam noću.

G: Vi ste nezaposlen Jerry?

J(razgledava mlijeko u čaši): Pa ja znam zašto moram piti ovo, a zašto vi ovo pijete?

G:O, imam čir. (pokazuje na trbuh)Na dvanaesniku.

J: Ozbiljno?
(Gitelj, slegnuvši ramenima, kima glavom i sjeda na kauč, skupivši noge ispod sebe.)

Meni se učinilo da je čir kod žena otišao u povijest skupa s dvosjednim

biciklima. Mislio sam da se u današnje vrijeme on javlja samo kod muškaraca.

G(filozofski): Pa vidite,a ja ga imam.

J: Pa kako da to objasnimo. Jeste li staromodni ili neženstveni?

G: Pa to ne mijenja na stvari.

J: Kako da kažem... od toga zavisi naprimjer hoću li ja popiti mlijeko i otići ili ću
ostati kod Vas prenoćiti. (nakrivivši se gleda Gitelj)
(Ona mu odgovara mirnim pogledom. Oboje iskreno gledaju jedan drugoga.)
G: Vi stvarno želite okrenuti stvar u tom pravcu?

J: Pa u tome i je pitanje. Da se bar zna kamo okrenuti. Jer ja satima mogu

tapkati na jednom mjestu. (dolazi do manekena i naglo mjenja temu razgovora, s čim
potpuno zbunjuje Gitelj. Ton mu je suh i nezainteresiran.) Kad smo kod šišmiša, što je
ovo?

G: Baletni kostim. Jedna poznanica će plesati u nedjelju na jutarnjoj priredbi

društva moralnog samoodgoja.

J: Od pojasa pa nagore će biti sasvim gola ta Vaša poznanica?

G: Što je Vama? Obući će triko.

J: Aha to je zgodna ideja. (dolazi do šivače mašine) Znači Vi živite od ovih

neskromnih primanja.

G(neuvjereno): Hm... napola.

J: Zašto samo napola?

G: Zato što je malo posla.

J(razgledava fotografije na zidu): Pa treba šiti malo duže kostime. Aha akrobati. A
tko je ova preplanula djevojka u grču.

G: To sam ja.

J: Vi?

G: Da, a što Vas tu iznenađuje. Ja plešem.

J: A razumljivo. Samo sam imao taj dojam da Vam balet ne odgovara ili naprotiv
vi njemu.

G(naživcirano): Ništa slično. Ja sam plesačica. Vi se šalite, toliko sam godina radila
sa samim Joseom.

J: S kojim Joseom?

G(začuđeno): Je li se Vi pravite ili...

J: Ponekad. Znači to ste Vi u svom naturalnom izgledu.

G: Naravno. Nisam bezveze plaćala 7 ipo po satu.

J: A ovaj mister America je Vaša posljednja pogreška?

G: Tko - tko?

J: Vaš muž.

G: Ma ne, to nije on. Wally je bio kod mene tako kratko da se nije stigao čak ni
fotografirati. Ovo je Larry.

J(dubokoumno): A, sadašnja pogreška. (razgledava fotografije) A ovdje ste još više u

naturi. Vi stvarno imate tako lijepe nogice.

G: Pa da. Zapravo sam ih imala prije. Do bolesti, sad sam već poprilično
omršavjela.

J(podignuvši se na prste, da bolje razgleda fotografiju): Od ovog Vašeg staromodnog

čira? Pa ovdje izgleda da se i on može nazrijeti.

G: Ne , baš suprotno, od čira se debljaš. Jer moraš jesti šest puta na dan. Da
poludiš! Kad sam imala svoje posljednje želučano krvarenje dobila sam
osamnaest funti. Divno sam izgledala. (Jerry se okreće prema njoj zgrčivši lice.)To su
svi govorili.

J: Zad-nje krvarenje.

G: Da, nadam se i posljednje. Uostalom odakle mi toliko krvi.

J: Ovo nije za šaliti se. Koliko puta Vam se to dogodilo?

G: Dva. I baš kad sam tako divno izgledala kao nikad prije u životu, mene
odjedanput - opa! - vode na operaciju.

J: Čira?

G : Upala slijepog crijeva ! (osječajući nelagodu zbog njegovog ispitivačkog pogleda,

smije se) Dakle, vidite koliko imam mana u organizmu !

J: ( nakon pauze podiže šalicu sa mlijekom) Za vaše tijelo bez upale slijepog crijeva! Ja
sam protiv pretjerivanja. (pije mlijeko)
G(veselo se nasmijavši, isto otpije gutljaj iz šalice) : Pa evo, sada su Vam sve moje
bolesti poznate . Recite mi nešto o Vašim.

J : O mojim? Nemam ih .

G : A kako ste uspjeli slomiti nogu na pet mjesta ?

J : Ah , nogu... Ona se slomila od tuge. (ispraznivši čašu, dolazi do radija. Pali ga, gleda
na zeleno svjetlo, gasi ga, i izvadivši cigaretu počinje šetati po sobi.)

G : Znate što – prestanite molim prestanite zujati, sjednite i smirite se.

(Jerry se naglo okreće, ali ona preduhitri njegovo negodovanje.)

Ne pokušavam Vam biti dadilja, samo mi to ide na živce.

J (suho) : Mogu biti samo u dva stanja, a drugo stanje je -nesvjestica . A između
ostalog zadnju ženu, koja mi je predložila sjesti i smiriti se, nisam mogao
osvijestiti narednih devet godina. (sjeda malo dalje na stolicu i skida omot sa cigarete)

G (gleda ga široko otvorenih očiju) : Tko je bila ta žena ?

J : Njezino ime mi je isparilo iz pamćenja . Ali stvar nije u tome, nego u tome što
ćemo sada odlučiti.

G : Što odlučiti?

J : Da li da ostanem kod Vas ili ne. Zahvalan sam Vam na pozivu, ali nisam baš
siguran isplati li Vam se nagovaranje. S druge strane ovdje je jako milo, a i ne
mogu se pozvati na to da sam već negdje pozvan .

G (ne odmah) : Ja vas ne razumijem , Jerry .

J : To se samo tako čini. Obično me razumiju relativno lako.

G : Prvo se dugo niste mogli odlučiti da li da me pozovete na večeru ili ne, a

onda odjednom - opa ! – i u krevet . Zašto to radite? To su samo isprazne priče.

J : Nisu toliko isprazne priče, koliko ispipavanje terena. Kako je rekla jedna
starica : „ Kako da znam što mislim dok ne čujem što govorim ? "

G : Aha zanimljivo. Je li Vi uvijek sve rješavate ovako?

J : Kako?
G : Glavom.

J : Vidiš, postoji ta siva tvar, koja me čuva od krivih koraka. A s čim Vi

rješavate?

G : U takvim slučajevima – ne glavom . Vjerujem da te jedan ili dva koraka

ponekad mogu izvesti na novi put.

J (upivši je pogledom) : Ne požurujte me.

G (negodujući) : Što Vi mislite da Vas ja navodim na krivi korak?

J : Ovako, ja spaljujem mostove pred sobom. A da poslušamo neku glazbu da

zamaglimo misli o budućnosti? Usput rečeno, baš sam se zaželio glazbe. Čini mi
se da moram odvagnuti ono u što se upuštam.

G (podignuvši obrve) : Samo malo, zar sam ja rekla „da“ ?

J : A i Vama ne bi smetalo da izvažete. Što ako ja mogu sebi priuštiti samo ...
(radeći gestu s rukom prema fotografiji) djevojku na slici , a ne živo ljudsko biće s
čirem i ostalim?

G : Samo malo , zar Vi nemate čak ni radio ?

J : Ne, zašto?

G : Pa bar radio svatko ima!

(Jerry pali cigaretu.)

(ne skidajući pogleda s njega,pali radio i vrti gumb, pokušavajući pronaći nekakvu
glazbu)Jeste li Vi stvarno bez prebijane pare, ha?

J(razgledavajući cigaretu) : Kakvo je to ime - Gitelj? Nekako je egzotično.

Vjerovatno su takva imena u Eskima ili...

G : Ne, kod Poljaka. Znači i Vi isto?

J : Poljak ?

G : Ne, bez prebijene pare.

J : A zašto Vas to toliko zanima?

G: Samo želim znati da li je to to zbog čega ne možete spavati noćima.A ako je
tako zašto smo onda večerali i otišli u kazalište? U najmanju ruku svatko je
mogao platiti za sebe.

J (nepokolebljivo) : A ja sam mislio da ste vi Talijanka.

G : Tko? Ja? Ja sam Židovka.

J : Moska.

G : Ne , to je samo da bude egzotičnije. Uzela sam to prezime za scenu.

J: Za kakvu točno scenu?

G: Što?

J: Ništa. Koje je Vaše pravo prezime?

G: Za neonsku reklamu predugo. Mosković.

J: Odsjekli višak i postali Talijanka. Rođeni ste tamo?

G: Gdje je u Italiji?

J: U Poljskoj.

G (ljutito): Rođena sam tu u Bronxu! Slušaj, zašto ne uzmete naknadu za

nezaposlene? Mene ona naprimjer jednostavno spašava.

J: Hm ... Kao prvo, službeno živim u drugom okrugu.

G: Aha ...(na sekundu se zamisli) U kojem okrugu službeno živite?

J : U Nebraski .

G : Nebraska ... To je negdje u Kaliforniji ?

J : Ne ! Čini mi se da je u Kaliforniji Nevada .

G : Svejedno. Jednom rječju daleko ste od kuće. I vjerovatno nemate nikoga tko
bi Vam posudio novac.

J (sjedeći na stolici, pogleda je ispitivačkim pogledom) : Nikog osim Vas.

(Pauza. Oboje gledaju jedan drugoga,onda Gitelj uzima svoju praznu šalicu, spremajući se da
si natoči još mlijeka, i nešto računa u glavi.)

G : Koliko vam treba?

J (spustivši pogled) : Vi ste dobra duša. (ustaje i odlazi u stranu; glas mu postaje ravan i
bez energije) Čak i malo previše dobra. Nemojte izigravati vilu - milosrdnicu,
svejedno će Vas požderati vuk.

G : Pa rekli ste da ste bez kinte !

J : Ne, to ste Vi rekli. Naravno, to uopće nije romantično, ali sam prošle godine
zarađivao petnaest tisuća dolara godišnje.

G (iskolačivši oči) : Na koji način?

J : Ja sam - povjerenik .

G : Znači -odvjetnik ?

J : Recimo - povjerenik . Da bude egzotičnije.

G (uvrijeđeno) : Ja se krpam na osamnaest dolara tjedno i još pokušavam pomoći

Vama!

J(stojeći kraj prozora, ravnodušno) : Po mom mišljenju , Vama se sviđa da sobom

hranite mimoilazeće vukove.

G : Što,što ?

J : Vi ste prirođena žrtva .

G : Čija ?

J : Svoja vlastita .

G (gedajući ga široko otvorenih očiju): Ili ja to griješim ili ste Vi stvarno bezobrazan?
Bilo mi Vas je žao i što je tu loše?

J(okrenuvši se) : Žao?

G : Da , naravno !

J : Koliko imate godina ?

G : Dvadeset i devet , a zašto?

J : A zato što se nemojte ponašati tako kao da Vam je dvadeset i pet. S trideset
godina Vi ste na samom vrhu , a polovica je već odživljena, a sudeći po ovoj
sobi, nije da imate nešto s čime biste se pohvalili. Vrijeme je da se pobrinete za
svoje poslove.

G (ljuto) : Ne brinite, pobrinut ću se! Imam ja svoje planove.

J : I koji to su vaši planovi ?

G : Razni! Sada naprimjer počinjem raditi s ovim Larryjem. Želimo napraviti

pravi baletni program. Dovraga, možemo postati i slavni! Baš tražim neko
jeftino potkrovlje za iznajmiti. Preuredila bi ga u studio i još bi ga iznajmljivala
nekome za baletne satove. Da ne spominjem mogućnost da ću možda raditi
kostim za jednu predstavu – Oscar je postao član novog ansambla i govori da će
vjerovatno moći...

J (bez strasti) : Ništa neće biti od toga.

(To je tako blizu istini, da se Gitelj na trenutak pogubi.)

G(žestoko) : Pa , onda ću smisliti nešto drugo! Zašto ste se me se uhvatili? ..

Zašto me živcirate?

J : Želite li znati istinu?

G : Da !

J(ravnim tonom) : Zato što mi se činite zanimljivom. Život je kratak, i ako ga već
puštate niz vjetar kao mornar, usidren u luci, pa onda možete potratiti dio i na
mene. Ali ja Vam vjerovatno neću priuštiti ništa osim razočarenja. Danas sam
ovdje, sutra me nema. Nemam potrebu da na sebe uzimam odgovornost za
malu, prostodušnu glupačicu poput Vas. Jednom rječju to je tako.

G (ljutito) : Što znači „ prostodušna “ , pametnjakoviću?

J : Neiskvarena. Naivna.

G : Ma idite kvragu! Sa šesnaest godina sam iznajmljivala sobu u Greenwich

village-u. Što mislite, zašto? Da se igram s lutkama? Koliko samo različitih riječi,
a u stvari ste zapravo, najvjerovatnije, kukavica !
J(nakon pauze, mirno) : A Vi živite s njim?

G : S kim ?

J : S mister Amerikom. S Larryjem.

G : Ali on je plesač.

J : To znam.

G : Mi smo prijatelji. Ali, o Bože moj, da li vi stvarno mislite da imam...

takve skonosti ? (raširivši oči) Možda ste Vi sam takav? ..

J : Kakav ?

G : Pa ... sa sklonostima .

J (pauza,odmahuje glavom) : Znate , ovo je stvarno previše ! (odlaže cigaretu u

pepeljaru) Znači sada nemate nikoga ?

G : Slobodna sam kao ptica ,vrag bi ju odnio!

J : Ja isto. (gestom je poziva sebi)

(Gitelj spremno dolazi. Jerry je prvo ljubi dosta hladnim poljupcem, ali kako se Gitelj čvrsto
stišće usnama na njegova usta, poljubac postaje strasan i dug. Gitelj ga prva prekida. Jerry
stoji nepomičan, tresu mu se ruke. Gitelj je i sama pomalo uzbuđena.)

G : Oh, brate! Dugo ste postili?

J : Godinu.

G (gledajući ga u čudu): Pa gdje ste bili? U zatvoru?

(Jerry je grabi za ruke i privlači sebi, ovaj put je sigurno ljubeći. Gitelj se slabo opire, odgovara
na poljubac, onda se opet pokušava istrgnuti i napokon se predaje, omekšavši u njegovom
zagrljaju. Oni se odvajaju jedan od drugog kad im već oboma ponestane daha.)

Znate što ako ionako nećemo dalje, bolje je onda bez ovoga.

J : A tko je rekao da nećemo ići dalje ?

G : Pojedite još kolačića da se smirite, a onda Vam je bolje da odete.

J : Odem ?!
G: Da , molim Vas.

J(pušta je, pauza) : Što ste točno mislili pod tim kad ste rekli da jedan pogrešan
korak može izvesti na nov put?

G : Ne , ja ...

J : Kamo da idem ? (jako ožaloščen, okreće se, vidi radio. Ironično.) U sobu bez radija?

G (gotovo molećljivo) : Radio košta devetnaest devedeset pet...

J : Nije skupo. A meni se činilo da ste me pozivali da ostanem. Zašto? Da mi

prodate radio? (gasi radio i počinje šetati po sobi)

G (zapaljivo): Imam čelično pravilo – da čak i s Gospodinom Bogom neću spavati

prvi dan poznanstva. Za što me držite? A kao drugo Vi cijelo vrijeme samo
hodate i hodate, već mi se muti pred očima.(ona uspije u sebi raspaliti nešto poput
negodovanja) A kao treće ja mrzim cigarete, to je kao prvo. A kao dugo, tj kao
četvrto ja Vam tu prosipam gotovo sve o sebi, a Vi o sebi ni riječi. I radi čega
molim Vas da ja legnem u krevet s nekim tipom o kojem ja gotovo ništa ni ne
znam. Možda je on...

J (okreće se prema njoj tako oštro, da se ona trenutno (momentalno) sledi, kao od udarca) :
Zato što ja ovdje to-nem u ce-men-tu!

G : Gdje?

J : U ovom gradu ! (šeta po sobi, govoreći kroz zube, više sebi nego njoj) Cijelih mjesec
dana nisam razmijenio ni riječi ni sa jednom živom dušom, dok nisam nazvao
Oscara, a mi se čak nikad nismo ni podnosili. Svi koje sam ovdje znao su se
preselili u Connecticut, u Vermont, iza polarnog kruga! Izlizao sam par cipela po
muzejima. Poderao sam nekoliko hlača po kinima gdje su prikazivali idiotske
filmove. I budem li morao još jednom lutati sam po jednom od ovdašnjih
prekrasnih mostova, ja ću Boga mi preskočiti ogradu. Svaku večer zapinjem o
kante za smeće, vučem se po stepenicama u svoj sobičak od dvadeset i jedan
dolar na mjesec gdje ću jednom otvoriti oči i ujutro pronaći svoj leš.(okreće se
prema njoj) I usput rečeno ne mogu si priuštiti radio za devetnaest devedet pet.

G(pokazuje na zid – susjedi): Psssssstttttt! Zašto?

J(zviždućim šapatom): Zato što sam doputovao tu sa petsto dolara, a trenutno
živim na tri i pol po danu.

G: A danas ste potrošili na mene šesnaest osamdeset!

J(isto šapatom): Htio sam se praviti važan.

G: Pred kim? Preda mnom?

J: Ne, pred sobom. Danas sam napunio trideset i tri godine.

(Gitelj je pogubljena i ne zna što bi rekla.)

(sa surovim izgledom podiže cigaru prema gore)Zato sam si kupio cigaru za dolar.

G: Danas Vam je rođendan?!

J: Oprostite što sam nadimio. Kvragu.(smrvi cigaru u pepeljari)

G(zbunjeno): Nemojte! Zašto ste ju upropastili?! Bože moj sami ste si morali
kupiti poklon za rođendan. Zašto niste rekli?

J: Zašto? Poklonili bi ste mi nešto?

G: Naravno!

J: Zahvaljujem Vam. (skida kapu s manekena)Ne treba mi milostinja od vragolastih,

besprizornih djevojaka. Pa makar i tako simpatični kao Vi. No ubuduće nikad ne
izbacujte nakon toga što ste mu natuknuli da može ostati cijelu noć. To je
nekako nepristojno. (ide prema vratima)

G(povrjeđeno): A po Vašem što Vi sad radite?

J(zaustavivši se): A što?

G: Prosite milostinju eto što. I cijelu večer prosite.

J: Oprostite je li Vi to meni?!

G: Kome drugom! Sve ove pričice: ja sam tako nesretan, grinje, bez prebijene
pare...

J: Grinje bez prebijene pare?

G: Grinje! Bez prebijene pare!

J: Ma slušajte?! Što Vi izmišljate?

G: I ako ja u ovu sekundu neću s Vama ići u krevet sutra ću pronaći Vaš leš...

J(u čudu): Tko Vam je to rekao?

G: Vi ste rekli! Uz kante za smeće!

J: A čujte! Ja...

G: Ili ćete skočiti s mosta jer ste do te mjere usamljeni?! Pa maloprije ste mi to
rekli. Nije li istina?

J: Pa ja... ja...(gleda je sa nepovjerenjem) To je bio jednostavno motivacijski nastup.

Vi smatrate da sam tako govorio cijelu večer?

G: Pa prvo što sam od Vas čula je bilo - pomozite mi. Preko telefona. Je li
istina?!

J(gleda je zapanjenim pogledom, neuvjereno pokušavajući nešto objasniti) : Htio sam reći...
ja, Vi...

G: Pa što ćemo sad! Vi ste rekli „pomozite“ i ja sam odgovorila – „dobro“.

(Jerry bulji u nju, i ne može pronaći riječi.)

Ja se ne žalim, ja sam na sve navikla. Ali zašto pored svega još i vičete na mene?
Je li Vi mislite da si sa mnom možete sve dopustiti?
(Jerry još uvijek bulji, ali mu se odjednom počinje rađati nekakva uspomena, i pogled mu
postaje slijep. Stoji pritusnuvši prste na čelo.)

(zabrinuto)Ej, slušajte! Jesam li Vas povrijedila?

J(sa naporom): Pa kako da Vam kažem... ja sam vidite li...(trese glavom, odustavši od
pokušaja da ironizira. Tiho.) Jednostavno sam se sjetio jedne priče. Otada je prošlo
već...(uspomene su navirale u potocima iz daleka. On govori jednostavno, u tonu mu se čuje
nezaštičenost) prošlo već trinaest godina. Šetao sam studentskim gradom
nebraškog sveučilišta s lijepom tamno- riđokosom djevojkom...Njezin otac nije
bio posljednjom karikom u državnom vrhu. S tom djevojkom sam bio... jako
smo se zbližili za to ljeto, i ja sam joj rekao da ću biti primoran napustiti
sveučilište, da nemam rodbine i nemam s čime platiti školovanje. Slijedeći dan,
dan mog rođendana, je bio najsretniji u mom životu: dodijelili su mi stipendiju
George-a Norrisa tako da sam se mogao školovati dalje i evo – postao sam
odvjetnik.

G: I to je cijela Vaša priča?!

J: Ta djevojka je postala mojom ženom.

G(sumorno): Vi imate ženu?

J: Imao! Ostavila me.

G(pokajnički): Oooo! Znači i Vas?!

J: Da, i mene također. Pred samu svadbu sam doznao da sam stipendiju dobio
samo zbog pritiska Lucijana, njezinog oca. I znate li što sam napravio?

G: Što?

J: Ništa.(bespomoćno šireći ruke) To je apsolutna istina. To što ste Vi rekli, Vi ste

potpuno u pravu!

G: U čemu sam u pravu?

J: Ja prosim milostinju! To je jednostavno tako. Nikad nisam to razumio i sad

sam odjedanput shvatio. (stavlja kapu i ide prema vratima)

G: Ali kamo idete?

J: Nazad u svoju samoću.(beznadno) Opet će biti jedno te isto.

G: Pa nemojte otići. Ako Vam je stvarno dozlogrdila Vaša soba, ako se stvarno
ne želite vraćati u svoju sobu, na svoj rođendan – ostanite tu. Ja ću leći na
divančić u kuhinji, a Vi ovdje. Ako se dobro naspavate, ujutro će Vam možda biti
lakše. A?
(Jerry je gleda (kroz nju, praznim pogledom) nevidećim pogledom.)

Ostanite , ako želite?!

J: Ostati?

G: U krajnju liniju naspavat ćete se. A ujutro će Vam biti bolje.

J: I da Vas izbacim?
G: Pa zašto izbaciti? Ja ću se na tom divančiću odlično smjestiti, a Vi... Vi imate
tako duge noge...

J: Da.
(Gitelj s interesom gleda njegove duge noge. Kada im se pogledi susreću, oboje kao da po
prvi put vide jedan drugoga zapravo. Kao da ih je odjednom polilo sa toplom vodom, i oboje
su se zbunili.)

I desna i lijeva.

G: Dobro, je li u redu da Vam ostavim svoju plahtu.(skida pokrivač, i uzima jedan od

jastuka) Jučer sam je stavila čistu i otuširala sam se.

J: Naravno da je u redu. Jako je milo što ste mi predložili da prenoćim kod Vas.
Malo je nezgodno dakako, ali...

G: Zašto nezgodno? Vi imate odvratan krevet, a sutra ćete kupiti kerozin i

premazat ćete sve otvore u zidu.

J: Gitelj Vi ste začuđujuće odlična djevojka.

G(izgubljeno): Vi isto... Kupaona je tamo na stubištu.

J: Ali ja sam zapravo predlagao da podjelim postelju s Vama.

G: A ja Vam predlažem samo jedno - da se kako treba naspavate, a ujutro...

J: A ujutro će mi biti bolje, bez sumnje.

G(hvala Bogu, sve je sređeno): Pa raskomodite se. (uzima jastuk, pokrivač i neke stvari,
ide u kuhinju. Pali svjetlo.)

J: Gitelj!

G(iz kuhinje): Da!

J: Ja ne mogu.

G: Pričekajte, ruke su mi zauzete.

J(pauza): Luđakinja!(ali udoban krevet mu svejedno privlači pažnju; on se iritirano okreće)

Gitelj!
(Gitelj se pojavljuje na kuhinjskim vratima, još uvijek držeći stvari.)
Slušajte, složite se da s moje strane bi bila jednostavno moralna slabost ostati
ovdje poslije toga...tako...

G: Ali danas Vam je rođendan .(nestaje u kuhinji)

J(razmišlja o tom argumentu,zatim gleda na krevet, ogledava sobu i uzdiše) : Gitelj!

(Gitelj se pojavljuje na vratima.)

(smireno)Da ja stvarno ostanem?

G: Slušajte molim Vas nemojte me zafrkavati. Je li Vi želite ostati ili ne?

J(poslje pauze): Cijeli mjesec nisam bio u sobi u kojoj je ovako mirisalo na ljudsku
životnost. Naravno da želim.

G: Pa onda ostanite! (skida mu kapu, baca je na kauč i uvalivši mu u ruke ručnik, odlazi u
kuhinju)

J(razmotava složeni ručnik, na njemu je ogromna rupa,odmahuje glavom – njemu je i

smiješno i tužno): K vragu! Nezgodna pozicija! (izlazi na stubište ne zatvorivši za sobom
ulazna vrata)

(Iz kuhinje dolazi Gitelj ruku, još uvijek, punih istih stvari.)

G: Slušajte ja...
(vidi da je soba prazna i zanijemi, gledajući kapu na kauču. Gleda s neodobravanjem, o
nečemu razmišlja. Zatim odmahuje glavom: „ne – ne“ i odlazi u kuhinju. Na pragu se
odjednom zaustavlja. Nakon sekunde ide nazad i opet gleda u kapu. Napokon uzdiše, s
izgledom ugnjetavane pokornosti i promumlja.)

Pa rođendan je... Proklet bio!

(i vraća sve stvari na mjesto: ogrtač u ormar, budilicu na stol, jastuk na kauč, pored drugog
jastuka. Otkopčavši košulju, baca je na naslon stolice; zatim sjevši na krevet skida cipele i
svlači suknju. U kratkom negližeu ide prema ormaru i uzima piđamu, ali čuvši Jerry-ijeve
korake u hodniku, bježi s piđamom u kuhinju.)

J (ulazi i počinje nervozno šetati po sobi. Nogama naiđe na cipele; gleda u njih, u suknju,
bačenu na pod, na drugi jastuk i pogleda prema kuhinji – Giteljine namjere su mu jasne. Sa
stolice uzima košulju i pritišće je uz lice, udišući miris žene. Trlja košulju o obraz, razmišlja,
krivi lice. I napokon našavši izlaz u labirintu osjećaja, govori si trvdo i odlučno) : Ne, to nije
početak novog života!
(vješa košulju na naslon stolice i, uzevši kapu koja je ležala na kauču, izlazi na hodnik i
zatvara vrata za sobom)

(Iz kuhinje oprezno proviri Gitelj, već u piđami. Vidi da Jerry nije tu i ulazi. Brzo gasi svjetiljku,
povlači pokrivač i želi leći, ali odjednom sjetivši se nečega, puzeći na koljenima ka nogama
kauća traži rukom Jerry-jevu kapu. Kape nema. Gitelj je zbunjena ali onda primjeti da su
vrata koja vode na stubište zatvorena. Diže se sa kauča i proviruje na stubište, gleda kroz
rukohvat. Dolje, dva kata niže, zalupe ulazna vrata. Gitelj se vraća, na trenutak se zaustavlja
na pragu, izdvajajući se kao silueta na otvoru za vrata, zatim se bespomoćno – pokornički
udara po bedrima.)

TREĆA SLIKA
(Obe sobe.)

(Prošlo je nekoliko sati; u prozorima Giteljine i Jerry-jeve sobe žmirka zora (svitanje). Gitelj
spava u krevetu, pokrivši se preko glave sa dekom. Jerry-jeva soba je pusta, ali kroz minutu
čujemo kako otključava vrata. Ušavši, on zamjećuje telegram koji leži na podu, podiže ga i
ide prema razbijenom prozoru. Neobrijan je, umoran od dugog šetanja, ali mu je na duši
nekako postalo lakše. On kida kuvertu da pročita telegram, ali izvukavši ga napola, ponovno
ga ugura u kuvertu i zaustavlja se pored kauča. Zapalivši cigaretu, napravi nekoliko koraka
po sobi i opet se zaustavlja kraj kauča, kao da bira između telefona i telegrama, zatim
odlučno sjeda pored telefona i bira broj. U Giteljinoj sobi zvoni.)

G(snena, okreće se na bok i na opip podiže slušalicu; ne otvarajući očiju): Daaa?! Halo...
(Jerry oklijeva, ne znajući s čim da počne(od čega da počne).)

Halo...

J(suho): Pa evo što se tiče hladnjaka. Čini mi se da ste ga zaludu dali nepoznatom
balavcu.

G: Štooo?

J: Ako ćete poklanjati svoje stvari prvome koji naiđe onda riskirate na dan
strašnog suda ostati bez hladnjaka. A i s moralne točke gledišta...

G(skače): Jerry?! Jeste li Vi živi i zdravi? Zvala sam Vas dva, tri puta i nije bilo
odgovora!
J: Proučavao sam novi most, Queensboro. On otvara nove mogućnosti za...Htio
sam reći za skokove u vodu. No dobro. Pobjegao sam od Vas Gitelj.

G: Da, primjetila sam.

J: Što Vas je natjeralo da odstupite od svog čeličnog pravila?

G: Ooooo, jednostavno sam poklekla zbog Vaše naočite kape.

J: Trebao sam je ostaviti kod Vas. A ja sam mislio da je posrijedi nešto drugo.

G: Što?

J: Humanitarni rad. Mislim da je Vaša nesreća u tome što upravljate blagajnom

dobrotvornog društva.

G: Što - što?

J: A moja je nesreća u tome da me moja žena predobro poznaje. Vi ste jučer

zapalili ogromnu svijeću na mojoj rođendanskoj torti i ona je osvjetlila cijeli moj
povratak u grad Omahu iz okruga Nevada.

G: Kako to?

J: Tess, koliko se sjećam. Zove se Tess – isto me gušila svojom pronicljivošću. Ali
tako mi Boga to nije njena krivica. Nisam trebao prihvatiti posao u
odvjetničkom uredu njenog oca, prihvatio sam. Trebao sam odbiti čudesnu
kuću koju nam je on dao, a nisam i to nam je otrovalo život.

G(mračno): I?

J: I to je to. Živili smo kao bogovi i slučajno zaboravili da na svijetu postoji takva
stvar kao što je vjernost. Bio sam prisiljen izigravati heroja pred nečijom ženom,
nije važno čijom, a Tess se sada udaje za mog bivšeg kolegu, koji... zapravo to
nije ni važno. Samo sam htio reći da od jučerašnje večeri mi se čini da se
polovica mog života sastoji od milostinja. I posljednju sam odlučio odbiti. Vas.

G: Ooooo! A ja sam mislila da je posrijedi nešto drugo.

J: Što naprimjer?

G: Učinilo mi se kao da Vam se učinilo da ja nisam... (duboko udahne) Jednom

rječju Vi mislite da ja... no dobro, razumijete.
J: Ne!

G: Da ja nisam dovoljna privlačna.

J(nakon pauze): O Bože moj... i svejedno ste me zvali dva ili tri puta?

G(ponosno): Samo dva!

J: Ali zašto?

G: Pa Vi ste tako naglo pobjegli da sam se zabrinula za Vas.

J: Gitelj! (ton mu je mek i nježan; i po prvi put se u njemu osjeća neprjetvorno sudjelovanje i
zainteresiranost. Jerry-jev odnos prema njoj odjednom poprima sasvim drugi karakter
(dobiva sasvim drugu boju)) Gitelj, reći ću Vam dvije istine. Prva je – da ste jako
privlačni, a druga je da se jako malo cijenite.

G: Nije istina!

J: Ne, istina je. Jer da nije, vjerovatno bi mnogo više prigovarali.

G: Oko čega.

J: Oko mnogo čega. Evo zašto me sad u ovom trenutku ne napadnete jer Vas
zovem u ovaj sat?

G: A koliko je sad sati?

J: Bez nečega pet. Pa? Počnite. Treba vježbati.

G: Što da počnem?

J: Vježbati. Protestirati. Prigovarati.

G: A?

J: Izderite se na mene.

G: Zbog čega?

J: Pa to je jednostavno bezobrazno zvati u ovaj sat! Tko sam ja da Vas budim u

zoru? To je nepoštivanje Vas i vrag će ga znati što još. Pa zašto šutite?

G: Slušajte zašto se derete na mene?

J(meko): Pa za Vaše dobro.

G: Ne volim vikati na ljude. To mi ide na živce! I osim toga sretna sam što ste
me nazvali...

J: Zašto?

G(razdražljivo): Ne, ja se jednostavno čudim vašoj tuposti. Pa rekla sam Vam da

sam bila zabrinuta za Vas.

J: Pa ovo je već bolje.

G: Što je bolje?

J: Glavno je vježbati. Pucajte dalje!

G(naljutivši se): Ma kako da ne! Vježbati! Jeste li Vi skroz poludili ili me držite za
idiota? Je li Vi znate koliko je sati? Zašto me zovete u pet ujutro? Da vježbate
prepiranje. Je li to?

J(zabavljajući se): Ne da Vas zamolim da Više nikome ništa ne dajete dok se ne

vidimo.

G: Što - što?

J: Pitam Vas da li želite probati... da postanete polovica para?

G(nakon šutnje): Slušajte, rađe nemojte počinjati sve ispočetka.

J: Ali ovaj put - pod mojim uvjetima. Više ne želim milostinju.

G: A što želite?

J: Želim... malo se pobrinuti o Vama. I o Vašem čiru.

(Gitelj, široko otvorivši oči, gleda u telefon.)

Hoćete li mi to dopustiti?

G(odmahuje glavom; ona ne može shvatiti svoje osjećaje, zato i ne zna što da odgovori. Ona
je ganuta i zajedno s tim se jedva suzdržava da se ne nasmije (da ne prasne u smijeh).) : Ja...
Vi... Zašto odjedanput?
J: Čini mi se Vam mogu biti od koristi. Naravno nisam baš neko blago i k tome
još uvijek sam zaokupljen tim... građanskim ratom. Ispričao bi Vam cijelu tu
nezgodnu priču ako ćete doručkovati sa mnom.

G: Gdje?

J: Tu. Hoćete li doći?

G: Znate u osam i petnaest će mi vaditi zub, proklet bio! Zatim ću non – stop
pljuvati krv pa će biti malo koristi od mene...

J: Ali ćete doći?

G: Naravno da ću doći.

J(nakon pauze, nježno): Brinut ću se o Vama. (želi spustiti slušalicu, ali se odjednom sjeti)
Gitelj!

G: Daaa?

J: Što se treba raditi kada iz desni teče krv?

G(momentalno se zabrine): A što, zar Vam ide krv?

J: A jeste čudni... Pa o Vama pričam!

G: Aaaahaa! Pa ništa ne treba raditi. Ići će pa će prestati.

J: Znao sam da će mi zasigurno trebati taj zamrzivač. A ništa, sad ću morati

staviti led u sudoper.

G: Zašto?

J: Da napunim oblog koji ću kupiti. Držat ćete ga na obrazu.

G(nakon pauze, smiješeći se): Odlučili ste uzeti stvar u svoje ruke ?

J: Ne želim gubiti ni minute. Danas je prvi dan moje trideset i četvrte godine. I
osjećam se kao ševa u zoru. Pa mirno spavajte. (spušta slušalicu)

G(sjedi nepomično, zatim spušta slušalicu i zadivljeno (iznenađeno) odmahuje glavom): Da

poludiš! (nakon nekog vremena ustaje, ide u kuhinju i, natočivši u čašu mlijeka, vraća se na
kauč)
(Jerry spušta telefon na pod i zamišljeno se smiješi, dok mu pogled ne pada na telegram.
Uzima kuvertu i vrti je u rukama. Napokon, izvlači telegram, došavši do prozora, čita – dva
puta u sebi, treći naglas, bez ikakvog stava u glasu.)

J: ( čita telegram ) „ Zvala sam da čestitam rođendan. Ne odguruj me od sebe

kretenu. Neka nam Bog pomogne oboma, ali pamti da te ja volim, to je istina.
Tess “
(Kroz sekundu primjeti da mu telegram drhti u rukama. Gužva je i sporo je baca kroz
razbiveni prozor. Ide do kauča, pomakne (premjesti) hrpu odjeće na stolicu i legne, pušeći
cigaretu.

U mutnom (slabom) predjutarnjem svijetlu svatko leži kod sebe, zadubljen u svoje misli. Jerry
puši, Gitelj ispija mlijeko. Tišinu rarušava samo daleki udarci sata sa tornja – udara pet.

Zavjesa.)

DRUGI ČIN

SLIKA PRVA

(Jerry-jeva soba.)

(Već je listopad. Rana večer, sumrak. U Giteljinoj sobi je sve kao i inače, samo posteljina nije
pospremljena, ni dva zgužvana jastuka. Ali se zato Jerry-jeva soba značajno promjenila. U
njoj su se pojavile nepretenciozne i jeftine stvarčice, ali ona sad izgleda udobno i nastanjeno.
Pojavio se prekrivač na kauču, nove lampe, maleni otirači (tepisi), platnene zavjese na
prozorima, prefarbane kutije od voća umjesto polica za knjige; sav taj ukras, u rustikalnom
stilu, je napravljen Giteljinim rukama. Kod prozora je – kartaški stolić, spreman za objed, i
dvije stolice. Na polici za knjige je Giteljin mali radio; svira simfonijski orkestar. U kuhinji je
upaljena lampa, ugodno prekrivena abažurom; tamo je Gitelj, zavezavši umjesto pregače
kuhinjsku krpu, sprema objed. Unosi zdjelu salate, stavlja je na stol i zaustavlja se, zamišljeno
slušajući glazbu. Odjednom radi nekoliko sporih grčevitih pokreta; kroz sekundu nama
postaje jasno da su to pokreti iz nekog suvremenog plesa, jer se Gitelj zaustavlja,
nezadovoljna sobom, češe potiljak i počinje iznova, zatim razočarano maše rukom i odlazi u
kuhinju. Tamo ponovo otvara peć plinskog štednjaka, polijeva pečenje sokom. Odjednom se
zaleđuje, pritaji se (sluša) i, utrčavši u sobu, brzo pali dvije svijeće na stolu. Ulazi Jerry.)

G(radosno): Zdravo mali!

J: Bok. (miriše zrak i pogledava u kuhinju) Mmmmm koji miris?! Piletina?

G: I salata, i krumpir, i vino u ledu.

J: I vino? (stoji naslonivši se na okvir vrata; on je u kaputu i kapi, ispod pazuha su mu dva –
tri debela pravna priručnika i nekoliko paketa (zamotuljaka), zamotanih u maloprije kupljene
novine) Što ćemo propiti? Naše odaje?

G: Dobila sam ga za jeftino. 69 centi za bocu. Vjerovatno zato što je staro.

(podiže se na prste da poljubi Jerry-ja; on je grli slobodnom rukom i smiješi se) Što te
nasmijava? Ne razumijem.

J: Dijete si! (primjeti zavjese na prozoru) Stavila si zavjese!

G: Pa da! Zašto tu dolazim? Što misliš? Diviti se tebi?

J: Raskošna stvar. U dva tjedna si iz ove nastambe za grinje napravila izložbeni

eksponat. Za razliku od vina ti s godinama postaješ bolja.

G: Što je u novini?

J: A sve isto. Dva leša i četiri krađe automobila.

G: Pitam što si donio u novini?

J: Stop! Ne prilazi!

G(uplašeno): Aaaa!

J: Pažljivo! Udalji se za korak!

G: Zašto?

J(mirno): Zato što sam cijeli dan sjedio zadubivši se u juridističke knjige, a cijelo
vrijeme sam se htio zadubiti u tebe. (odmotava novinu i maše paketićem pred
Giteljinim licem) Evo ti tvoji konci.
G: O hvala! Jesi li vidio Franka Taubmena?!

J: Jesam. Ovo je za uz čaj. (maše drugim paketićem) Puding od soje. Korisna stvar.
Bez soli, bez masla, bez okusa.

G: I što je on rekao?

J: Poslije ću ispričati. A ovo je komadić mjeseca, od mene – tebi. (daje joj treći
paketić)

G: Poklon?

J: Jednostavno komadić mjeseca s neba.

(Gitelj odvezuje paketić uz svijetlo svijeća. Jerry skida kaput i kapu.)

G: Nestrpljiva sam. Reci mi što je to? Što?

J(bez strasti (ravno)): Znači ovako: ona otvara kutiju koju joj je pribavio njezin
voljeni i misli da su unutra bomboni. Ali tamo se nalazi konzervirani mozak
njenog impulzivnog oca koji je pobjegao iz kuće s bandom maloljetnih
razbojnika; ona ga odmah prepozna i ispušta neljudski krik.

G(zbunjeno): Komad sapuna?

J(dolazi do nje): Zapravo je ovo konzervirani mozak njenog naglog...

G: Čemu ovo? Je li smrdim?

J: Divno razmišljaš. Sad ćemo provjeriti. (obgrli je od iza, za struk, i zakopava se licem
u njenu kosu)

G: Ne, stvarno. Zašto si mi poklonio komad sapuna? Što se moram otuširati?

J: Zašto poklanjam komadić sapuna... Jesi li vidila kutiju?

G: Ne!

J: Pročitaj što je na njoj napisano.

G(čita uz svijeću): C h a n e l broj...

J: Chanel broj pet! Reklamirali su ga na televiziji. Chanel broj pet madam! U

Vašim rukama su mjehurići sapuna u cijeni od dva i po dolara.
G(obuzeta užasom): Dva i pol... Za jedan komadić sapuna?!

J: Nemoj da ti padne napamet da se pereš s njim! Jest ćemo ga na žlicu umjesto

sojinog keksa.

G: Znaš što?! Ponekad mi se čini da nisam ja ta koja je luda, kako misli jedan od
nas, nego ti. Nećemo jesti dva i pol dolara!

J: Ne, hoćemo! Napravit ćemo si feštu! Kako je tvoj trbuh?

G: Dobro. Uzela sam pilulu i trbuh kao da je nestao. I kao da ga nema.

J: Pa dobro nije valjda da ga nema skroz?! Pa bar je malo ostalo?

G: Čega je ostalo?

J: Trbuha!

G: Aha! Po tebi sam previše debela?

J: Što ti je? Baš suprotno!

G: Po tebi sam previše mršava?

J(suho): Po meni si ti sveti spremnik (sveta posuda) ženstvenosti!

G: Jednom rječju spremnik kojeg je neophodno oprati. Zato si donio komad

sapuna.

J: Sveti spremnik s ponosno zakrivljenim nosićem, s blagom zaobljenošću tijela,

s elegantnim držanjem ruku... I što kažeš? (ljubi je)

G: Razumijem...To je čajnik! (opet dugi poljubac; oslobađa se njegovog zagrljaja) Da,

zamalo nisam zaboravila. Imao si međugradski poziv. Ubrzo će opet zvati.

J: Tko?

G(veselo): Tvoja žena! (miriše sapun)Je li to njen omiljeni sapun Jerry?

J(ne odmah): Ne, i ja sam joj rijetko nešto poklanjao. Ona je ionako imala svega u
izobilju.

G: Dobro, idem ja! (odnosi sapun u kuhinju, radi nešto oko štednjaka)

J(stoji nepomično, zatim izričito nehajnim (nezainteresiranim) tonom): Kada je zvala?

G(iz kuhinje): Nedugo nakon što sam stigla tu. Rekla je da će nazvati opet u osam
sati.
(Jerry pogleda sat na ruci, zatim telefon, miče sa stola novine i knjige, i opet bacivši pogled
na telefon, ide do prozora i gleda na ulicu. Ulazi Gitelj, noseći tavu sa piletinom i kisele
krastavce na tanjuriću. Stavlja na stol, živahno brbljajući)

Vjerovatno ima hrpu para. A? Dva međugradska poziva....da poludiš! Znaš,

svega sam jedanput u životu naručivala međugradski poziv. (stavlja hranu u
tanjure)S gradom Tallahassee. To je na Floridi. Nedugo nakon što smo se ja i
Wally vjenčali. On je tamo radio, to jest tako je govorio, a ja sam slučajno
doznala da to nije posao nego ta crvenokosa, da joj se opet vratio. I nisam pala
u komu nego sam ga nazvala tamo...

J: Neću s njom pričati, ne želim.

(Gitelj, namršteći se, nastavlja stavljati hranu na tanjure.)

Gitelj!

G: Ne želiš, nemoj ... ali kad su mi donijeli račun onda sam stvarno pala u komu!

J: Neću se javiti!

G(brzo): Dobro. Hoćeš li donijeti vino?

J: Sa zadovoljstvom. (pali radio i ide u kuhinju) I napit ćemo se ko majke za svih 69

centi! Imamo što proslaviti. Danas sam pričao s Frankom Taubmanom.
(Gitelj za to vrijeme stoji, gledajući u telefon, zatim gasi radio. Atmosfera (ugođaj) u sobi se
mijenja; kao da ih telefon hipnotizira, prikuje sebi njihove poglede i pažnje, što god oni poslije
govorili (pričali) ili radili.)

(ulazi sa bocom vina i vadičepom)Što se dogodilo mala?

G: Kao što vidiš ništa! Čak se narod nije okupio.

J: Je li to zbog toga što se ne želim javiti na telefon?

G: Ništa mi nije! Odakle ti to?

J: Sve je to odavno mrtvo i zakopano.(otvara bocu) Leži duboko pod zemljom,

grob je zapečaćen, spomenik plaćen, i ja ne želim prebirati po grobu. (veselim
tonom) Ajmo pričati o nečem ugodnijem. Kako ti napreduje koncertni program?
G: I ovo ti zoveš ugodnijim? Opet sam otišla gledati tavan. Onaj kreten mi ga
želi iznajmiti najmanje na dvije godine i ne spušta ni centa. Odakle mi te pare?!
Studio bi bio odličan, ali samo za Rockefeller-a.

J: Što će ti Rockfeller? Ti ionako imaš cijeli kapital.

G: Gdje?

J(kuca si po čelu): Ovdje. Danas sam imao dug razgovor s Frankom Taubmanom.

G: I što ti je rekao? (ali pogled joj se neprestano usmjerava prema telefonu)

J: Da zbog toga što nemam dozvolu za odvjetničku praksu tu u New Yorku on mi

može predložiti pripremu odvjetničkih slučajeva.

G: Da?

J: Tako da ćemo sutra ujutro ti i ja otići k onom kretenu i donijeti stanarinu za

dva mjeseca.

G: Od kojih novaca?

J: Već sam danas zaradio. Za ovo se pristojno plaća. Ubrzo ćemo obljepljivati
zidove novcima.

G: Iznajmit ću tavan kad dobijem posao. (opet pogledava telefon)

J(ovaj put joj ulovi pogled): Šuti!

G: Tko?

J: Telefon!

G: Da. Priča se da se u slastičarni Scharffen traže djevojke. Sutra ću otići tamo.

J: Kod Schharffen-a? Posluživati stolove?

G: Štogod. Radila sam tamo prošle godine. Prodavala bombone, nadebljala se

za 7 funti. Imaju jako dobre bombone.

J: Napravi mi jednu malu uslugu – dopusti mi da ja tebi napravim malu uslugu.

G: Izvoli? Koju naprimjer?

J: Naprimjer, da ti sredim taj tavan. Znaš li koliko mogu zarađivati kod
Taubmana? Sto po sedmici. A bombone ću ja tebi kupovati. Nemaš potrebe ići
kod Scharffen-a, to je glupo.

G: Što ti imaš protiv Scharffen-a?

J: Bojim se da će netko iz pogreške umjesto bombona pojesti tebe. Jednom

rječju ja kao potencionalni kupac dajem Scharffenn-u košaricu. (počinje jesti)
Slušaj piletina je jednostavno bajkovita! Kako ti je uspjelo da ima okus po đinu?

G: Đinom!

J: Bajkovito. Ti znaš šiti, znaš kuhati, ti... (odjednom primjećuje tanjur sa kiselim
krastavcima. Zloslutno.) Čini se da se spremamo jesti kisele krastavce?

G: Pa ti ih voliš.

J: Nimalo! A još k tome te je bolio trbuh cijelu noć.

G(negodujući (s negodovanjem, ogorčeno)): Pa govorio si da su kiseli krastavci tvoja

slabost!

J: Ta moja slabost ti može napraviti rupu u crijevima. A tvoja crijeva su također

moja slabost. Koliko si ih pojela?

G: Tri.

J: Tri je previše.

G: Volim ih.

J(nečka se): Četiri i nijednog više. (uzima sa tanjura kisele krastavce, jedan baca nazad na
tanjur, preostale odnosi u kuhinju)

G: Ej, ej, ej! (ali protest joj nije baš energičan, ona zgrabi krastavce sa Jerry-jevog tanjura i
ugura ih u usta)

(Jerry se vraća sa dva komadića kruha.)

J: Evo ti za zamjenu. Tebi je potreban škrob. On će upiti svu kiselinu – pročitao

sam cijeli traktat o želučanim čirevima. Izgleda da ti jednostavno ne znaš kamo
bi sa svojim kiselinama. Na našem medicinskom jeziku mi u takvim slučajevima
govorimo da se bolesnik ukiselio. Ajmo jesti ono što ti smiješ. Je li može?
G(punih usta): Ajmo!
(Jerry baca pogled na sat, namršti se i gleda u telefon. Sjedajući, susreće se sa Giteljinim
očima.)

Šuti.

J: Tko?

G: Telefon.

J: Da... baš sam razmišljao o tome kako sam potpuno zaboravio kako joj zvuči
glas. Kakav joj je glas?

G(ljuto): Što znači - kakav?

J(kao da mu nedostaje): Pa jednostavno kako zvuči preko telefona i ajde

nemojmo...

G: Očaravajući glas! Ako ga želiš čuti, pričaj s njom. Zašto se bojiš?

J(odloživši vilicu, gleda je. Ravnim tonom.): Je li ti stvarno želiš da se javim na telefon?

G: Tko, ja?

J: Zašto to želiš?

G: A zašto ne?

J: Zato što sada kušam blaženstvo rajskog vrta s tobom i pečenom piletinom. Mi
smo Adam i Eva, a što označavaju tri tisuće, dvjesto milja telefonske žice?
Zmiju. Zašto da je puštamo k sebi tek što smo se rješili grinja.

G: A zašto je tako mrziš?

J: Ne mrzim ju. Pričajmo rađe o nečem drugom.

(Oboje opet počinju jesti.)

Sutra ću ići s tobom da se dogovorimo u vezi s tavanom. Reći ćeš tom kretenu
da sam tvoj zastupnik i da se bavim isključivo tvojim poslovima u svezi
iznajmljivanja prostora. Sam ću voditi pregovore. I čak ću uzeti aktovku sa
sobom.

G: Koji je ovo kruh?

J: Jako je dobar za zdravlje. Pazi samo da ne slomiš zube.

G: Neću dok me ti zapričavaš.

J: Ti si gušterica. Obična gušterica. I kako si se uspila uvući pod moju kožu i u

moju krv? Ali slušaj, govorim ti ozbiljno. Ako si plesačica, vrijeme je da nešto
radiš. Dani prolaze...

G(burno (vatreno,uzbuđeno)): Naravno da sam plesačica i vjerovatno ću od toga

uskoro poludjeti! Jedni dobivaju slavu, a ja dobivam samo račune za popravak
šivaće mašine.

J: Dobro, onda ću ti pomoći da iznajmiš tavan. Ti ćeš pripremati koncert, a ja

slučajeve za odvjetnike.

G: A što to znači - pripremati slučajeve?

J: Pronalaziti ogledni primjer za pojedini slučaj.

(Gitelj ne razumije.)

Vidiš, kad jedna mahuna pokreće postupak protiv druge mahune sud ne može
odlučiti tko je od te dvije mahune mahunastiji dok ne dozna kako se riješio taj
isti postupak kod drugih mahuna na drugom sudu 1887. godine.

G: I to je zanimljivo?

J: Ne baš, ako nemaš nikakve osobite strasti za kopanje po arhivima. Ne

namjeravam to raditi cijeli život. Moći ću zastupati stranke u sudu čim položim
kvalifikacijski test ( okružni ispit).

G: Pa zašto ga ne položiš?

J(smiješeći se): Strašno!

G: Ha! Strpat ćeš ih sve u mali džep.

J: Zašto tako misliš?

G(vedro (kao da je ništa ne može izbaciti iz takta,uvjereno)): Stekla sam takav dojam.

J: Ali ne samo da ne znam zakone nego ne znam ni ovdašnje ponašanje u

prometu. Svaki okrug ima svoje zakone zato ja...
G: Pa nećeš ti problema, možeš ih naštrebati ( nabubati napamet) .

J(suho): Nisu godine da bi išao štrebati.

G: Svaki dan čitaš u novinama da se nečija baka upisala na njuorško sveučilište,

jedanaest unučadi, sedamdeset godina...

J: Smatraš da sam i ja nečija baka? Još nemam 70 godina, ali imam već iskustvo
u odvjet... (odjednom se ispravi, razgledavajući je) Kako si to uspila?

G: Što?

J: Počeli smo od toga da ja tebi želim pomoći, a kroz minutu me ti već potežeš
za uši da upišem odvjetnički kolegij.

G: Ne treba mi ničija pomoć, sama ću se snaći.

(Jerry-ju to nije drago (neprijatno,nije ugodno to čuti), on se nisko sagiba iznad tanjura.)

Ali prije ili kasnije ćeš morati položiti taj ispit, nije li tako?

J: Ne!

G: Pa što ćeš raditi tu kad ostariš?

J: Ne pokopavaj me odmah. Ne gledam toliko daleko.

(Gitelj to nije drago čuti, ona se nisko sagiba iznad tanjura. Oboje šuteći (šutke) jedu. Zatim
Gitelj skače, ide u kuhinju, donosi kisele krastavce i stavlja si na tanjur cijelu hrpu.)

G: Jesi li se ti tu došao odmarati ili što? (sjeda)

(Jerry šutke uzima sa njezinog tanjura kisele krastavce i odnosi ih nazad u kuhinju.)

J(vraća se): Nije baš odmarati nego se može dogoditi to da umrem u drugom
okrugu. Žao bi mi bilo da tratim toliko truda na odvjetnički ispit u New Yorku, a
u mrem na primjer u New Yersey-ju. Trebao bi letati tamo – vamo. (sjeda)
(Gitelj ustaje i namjerava otići u kuhinju (usmjerava se prema kuhinji), ali je Jerry zgrabi za
ruku i posjedne je sebi na koljena. Dobavivši svojom dugom rukom kauč, uzima debelu knjigu
i, otvorivši je, stavlja je Gitelji na koljena.)

G(sjedi mršteći se, gleda knjigu): Što je ovo?

J: To je Clivingher. Građansko pravo okruga New York, kojeg ne znam, ispunjava
cijelu knjigu i još cijelu biblioteku. Polagati kvalifikacijski ispit u New Yorku! Tu ti
prepiljuju lubanju i kopaju po njoj dva dana zaredom. A ja...

G: Jerry, znaš što ti imaš u izobilju? Nedovoljno vjere u sebe.

J: Predivno rečeno!

G: Ja Boga mi stvarno ne razumijem kako si ti bio poznati odvjetnik u Nevadi. Pa

čega se bojiš?

J: U Nebraski draga. (ljubi je u vrat)

G: Dobro, u Nebraski. Koja razlika?

J: Razlika je gotovo u tisuću milja. Znaš li da ti i bez tog vražjeg sapuna mirišeš
na dva i pol dolara.

G(izvija se): Pusti, škaklješ me. Jerry govorim ti ozbiljno...

(Jerry okreće njezino lice prema sebi i ljubi je u usta.)

(prestaje se opirati i, zatvorivši oči, se predaje) Ah.. ti jedan...! (Proklet bio!)

(Clivender (vjerojatno knjiga) otklizava na pod. Dugi poljubac. I odjednom – oštro telefonsko
zvono. Gitelj se lecne (trgne), ali Jerry je još snažnije pritišće uza sebe. Opet zvono.)

G(istrgne se i ljuto gleda u telefon): Za tebe je.

J(ne pridavajući značaja (nehajno)): Pusti, nikoga nećemo pustiti k sebi. (grli je)
(Telefon opet zvoni.)

G: Ne mogu tako!

J(pustivši je, dolazi do telefona, diže slušalicu i stavlja je pored): Je li ovako bolje?

G: A kvagu! (proklizi pored njega i grabi slušalicu. Snažnim (vojničkom) tonom.)Da, halo!

J(gnjevno): Baci slušalicu istog trena!

G: Napokon! Što se nije moglo nazvati ranije?

(Jerry joj brzo oduzima slušalicu i želi je spustiti.)

To je Larry idiote!
(Jerry je gleda izgubljeno, stavlja slušalicu na uho, sluša i vraća njoj.)

Halo. Ne mislili smo da je to... ovdašnji stanodavac. Pa što su ti rekli u klubu?

Koliko?!
(Jerry ide do prozora, iza kojeg se već smračilo.)

(ne spuštajući pogled sa njega) Ali slušaj to je nemoguće... Ne, možda da probamo
pričati s Ganry Street- om, ali nije mi sad do toga Larry. Baš sam počela
večerati, nazvat ću te kasnije. Tavan si naravno ne mogu priuštiti, ali to je duga
priča, nemam sad vremena... (spušta slušalicu i stoji kraj telefona)
(Jerry odlazi od prozora, kod stola na eks ispija čašu vina. Oboje stoje nepomično i šute. Gitelj
ne spušta s njega ispitivačkog pogleda.)

J(ispali (iznenada)): Vikao sam na tebe, oprosti.

G: Što ti je ta kučka napravila?

J(oštro se okrenuvši): Kučka? (ne odmah, mrko) Udala se za mene, pomogla mi je da

završim pravni fakultet, podržavala me u teškim trenucima. Voljela me tako kao
što nitko nikoga dosad nije volio niti neće zavoljeti. Ona nije kučka, nema je
potrebe tako zvati.

G(ujedena (ranjena, dirnuta)): Šmugnuo si iz Nebraske zato što je ona tako divna?

J: Šmugnuo sam zato što nisam mogao živjeti u istom gradu s njom i njenim
zaručnikom.

G: Drugim riječima, bježiš od njih kamo te noge nose.

J: Ako je započinjanje novog, potpuno novog, života bježanje, onda da - bježim.

G: Pa vrijeme je da se zaustaviš. Nemaš više kamo. Došao si do atlantskog

oceana.

J: Pa ja više nikamo ni ne bježim.

G: Ne, bježiš. Zašto ne želiš s njom pričati preko telefona?

J(okreće se i gleda je u oči): Zahtjevaj to od mene. Zahtjevaj i možda ću radi tebe

pristati. Želiš li da pričam s njom?

G: Ona je tvoja žena.

J: Je li želiš to?

G: Telefon je tvoj.

J: Želiš li? Da ili ne?

G: Ne!

J(nakon pauze): Želiš li da ostanem raditi u Franka Taubmana?

G: Ne!

J: Pa što onda želiš od mene.

G: Ni – šta! (pali cigaretu i duboko uvlači)

(Jerry, prolazeći mimo, istrgne joj cigaretu iz usta i gasi ju u pepeljari. Gitelj, naljutivši se, vadi
novu iz kutije.)

J: Zašto pušiš? Znaš da je to loše za želudac.

G: Sama ću paziti na svoj želudac. S njim sam gotovo trideset godina i predivno
živimo. (pali drugu cigaretu)

J(promatra je sa kamenim licem i odjednom ispali): Prestani biti tako tvrdoglava, vrag
te odnio.

G: Što?!

J: Dosta mi je tog idiotskog zanimanja – brige o tebi i tvom slabom zdravlju.

Vraga je ono slabo! Čvrsta si kao čelična žica.

G: Pa mora netko od nas biti čvrst.

J(gleda je čvrstim pogledom; ton mu je ravan, ali nemilosrdan): A nekome je bolje da to

ne bude. Ti uopće ne živiš predivno. Cijelo vrijeme lažeš samu sebe. Dan za
danom tražiš neki izvor prihoda, hvataš se za jedno pa za drugo, trčiš od
muškarca do muškarca – predivan život! I ništa ti ne uspijeva, a muškarci bježe
od tebe u Tallahassee. Možda si mu još i sama kupila kartu aaa?
(Pitanje je postavljeno onako iz zezancije, ali Giteljina iznenađena i otvorena usta služe kao
potvrdan odgovor.)
Bože moj ti si mu stvarno platila tu kartu! Ti otplaćuješ put i svaka beštija se trsi
da se badava provoza, a ti nikako ne možeš skužiti zašto te šetnjice završavaju
tako brzo. Je li tako? Reći ću ti zašto. Kad ti čovjek pruži ruku ti u nju stavljaš
milostinju, a bolje bi bilo da pljuješ u nju. Oni uzimaju od tebe što im je
potrebno i izlaze na sljedećoj stanici. Koliko ih je spavalo s tobom na putu? 25 ?
(čeka) 50 ?

(Gitelj ga šutke gleda široko otvorenih očiju, ali on je on neumoljiv (ne odustaje).)

500? Tu više nisu igračke, ti više nisi curica, ti si na granici košmara i sama si na
cijelom bijelom svijetu. Kome je stalo do tebe osim meni. Ne pljuj mi u ruku
Gitelj, čak i ako ne razumiješ koliko je ona tebi potrebna. I bar jedanput u životu
zahtjevaj ili traži nešto od čovjeka, zahtjevaj, zahtjevaj zapravo, i onda će se
možda dogoditi ono što i ne očekuješ.
(Pauza. Gitelj, blijeda, bulji u njega, ali ne odgovara. Jerry-jev glas je surov.)

Jesi me razumjela?

G(gubeći glas): Da... (ali odmah prevladajući zbunjenost, se kesi) Ti si jednostavno

odličan odvjetnik, zaludu ti skromnost! Možeš mirne duše pristupiti ispitu.

J: Nisi razumjela ni jedne riječi...

G: Predivno sam sve razumjela, Boga mi! I na mjestu porotnika samu sebe bi
strpala u zatvor barem na pet godina! (ustaje i želi otići u kuhinju)

J(zgrabi je za ruku iznad lakta): Ne šalim se.

G: Što želiš od mene. Pusti!

J: Moraš osjećati potrebu za nečijom podrškom.

G: Pusti Jerry! Boli me...

J: Ti trebaš podršku, je li me čuješ?

G: Zašto? Pusti inače ću vikati!

J: Nećeš, ti...

G: Pomozite!
(Jerry je pušta. Ona se spotiče i odmiče. Od boli su joj se pojavile suze u očima. Pregledava
ruku.)

J: Luđakinja! Netko će dotrčati.

G: Neće, ovo je New York.(pokazuje mu ruku. Glas joj drhti.) Gledaj mrki medvjedu,
bit ću sva u modricama! Trebam se što prije kupiti dok me nisi prebio.

J: „ Prebio “. To si navikla očekivati od svojih ljubavnika?

G: Navikla sam očekivati najgore! Od muškaraca uvijek očekujem najgore!

(jedva suzdržavajući suze) I zašto se nisi javio na telefon kad si tako snažan.

J: Želiš li to?

G: Ne znam svoja prava, to je teško pitanje. Zašto da stavljam svoju glavu pod
sjekiru...

J(neumoljivo): Želiš li?

G: Svejedno ću si zasigurno naći posao. Zar je to takav zločin? Samo zato što...
ja... (suze su, napokon, potekle iz njezinih očiju; ona se okreće, pokušavajući sakriti ih, ali
bezuspješno)

J(razdragano (dirnuto)): Gitelj... Oprosti, ni sam ne znam što sam tu sve napričao.

G(oštro se okrenuvši prema njemu): Dobro, dobro. Plači ili viči do iznemoglosti,
svejedno se nitko neće pojaviti. Na koga se mogu osloniti osim na samu sebe?

J: Na mene, Gitelj.
(Zvoni telefon. Jerry ga gleda, ali se ne miče sa mjesta. Gitelj obuzdava jecanje i čeka što će
biti dalje. Opet zvono.)

G: Eh ti! Osloniš se na tebe – i nađeš se u dubokoj jami u okrugu Nevada. (dolazi

do stola i želi ugasiti cigaretu u pepeljari)

J(preuzme joj cigaretu i ide prema telefonu, diže slušalicu): Da? Da , ja sam... dobro.
(Čeka da ga spoje.)

(Gitelj stoji nepomično.)

(duboko uvlači cigaru – to mu je sad neophodno. Čuvši glas u slušalici, on oštro zamahuje
glavom.)Bok Tess! (ton mu postaje izričito (nemjerno) nezainteresiran (nonšalantan)) Ne,
prošli i pretprošli put jednostavno nisam htio razgovarati s tobom, a sad
govorim samo zato što su me jako molili. Što je to? Ženska intuicija? Ma da , u
pravu si. Ona me je molila...
(Gitelj počinje bezšumno pospremati stol, odnosi tanjure u kuhinju.)

Zove se Gitelj. Da, jako... Pa neću ostati samac do kraja svog života, a i ti se od
toga nećeš usrećiti. A i godina samačkog života u vašoj kući mi isto nije pribavila
sreću... Što se tiče razvoda? (ironično) Šteta da ne mogu braniti tvoje interese na
sudu. To bi bilo čisto zadovoljstvo. A sebi bi uzeo najboljeg odvjetnika, da
izmuzem od tvog oca što više novca... (razdražljivo) Neka ih on sebi stavi u... sef.
Ako će mi biti potreban novac zaradit ću ga... Da, imam posao, danas sam se
dogovorio, cura, stan, posao – svi uvjeti za nov život... I ne namjeravam
protestirati protiv razvoda. Reci Lucijanu neka preda papire za razvod kad
zaželi, a ja ću poslati pristanak. Što prije to bolje... Uopće nisam zainteresiran
da sačuvam prijateljstvo s tobom i tvojim zaručnikom, morat ćete se zadovoljiti
jedno s drugim... (kroz zube) Tess, Tess ti misliš da zarivši u čovjeka nož možeš
ostaviti lijepa sjećanja na sebe? (prateći cigaru koju puši, mi vidimo koliko ga košta ovaj
razgovor. On se suzdržava iz petnjih žila. Umorno.) Tess, što si me stvarno nazvala s
druge strane kontinenta da me pitaš o namještaju? ...Pa ako je kuća prepuna
duhova, zapali je, a osiguranje ćemo podijeliti popola...
(Gitelj ulazi i skuplja ostatke ručka sa stola.)

(glas mu puca) Nisam bešćutan, jednostavno ne želim da i mene proganjaju

duhovi. Bože moj, izabrala si već. Prestani držati rukama moje srce!...
(Gitelj se zaleđuje na tim riječima.)

(zatvara oči zbog duševne boli) Tess... nemoj... molim te... (veza se prekida. Jerry gleda u
slušalicu i polako je spušta na mjesto; on je sav u znoju, u očima su mu suze, on uvlači dim,
ruke mu se tresu. Ne gleda Gitelj. Gitelj prstima gasi svijeće na stolu – prvo jednu, pa drugu.
Soba je sad osvjetljena samo svjetlom koje dopire iz kuhinje. Gitelj šutke, licem prema dolje,
legne na kauč i ne miče se.)

Gitelj!
(Gitelj ne odgovara.)

(dolazi do nje i stavlja joj ruku na glavu)

(Gitelj se impulzivno izmiče.)

Gitelj, ja...

G(iznenada (neočekivano)): To nije uopće to što misliš.

J: O čemu ti?

G: Larry govori da taj klub gdje smo mislili napraviti naš koncert zahtjeva 625
dolara za večer. A ja ne mogu platiti ni 60 dolara na mjesec za prokleti tavan!
(Opet tišina (šutnja).)

J(mekim glasom): Ne, mi nismo ptice da se smrznemo od pogleda zmije. (povuče

prekidač gornje lampe, i po sobi se prolije jako svijetlo. Stoji u neodlučnosti.) Gitelj, okreni
se! Molim te.
(Gitelj se ne miče.)

Pogledaj me.
(Gitelj lagano okrene glavu i gleda ga svjetlucavim očima.)

Nemoj se praviti. Tebi je to bolno i nemoj to skrivati.

G: Što - što?

J: Jer ja se mogu... utopiti u ovom bunaru. Potrebna si mi.

G: Zašto?

J: Trebam se uhvatiti za nečiju ruku. Kako ću isplivati bez tebe?! Gdje ću naći...
oslonac, za koga ću raditi, što graditi? Ja sam tu u zatvoru, i ja... u meni se nešto
prelomilo. Gitelj, reci mi da sam ti potreban, pa barem i zbog toga da možeš
iznajmiti taj prokleti tavan.

G(dugo ga gleda, a zatim jedva čujno progovori): Naravno da me boli. Jer mi ti to

nikad nećeš reći.

J: Što?

G: Da ja... Držim u rukama tvoje srce.

(Pauza.)

J: Gitelj napravi bar jedan korak meni u susret.

G(iskrivljeno se nasmješeći): Drugim riječima da idem s tobom pogledati tavan, ha?
Dobro. Pa ugasi već jednom to prokleto svijetlo.
(Jerry povlači konopac.)

Dođi ovamo nesretni „ kiseli krastavče “!

(Jerry dolazi, ona mu obgrli vrat sa svojim rukama i privlači ga sebi; i za svakoga, zagrljaj tog
drugog – je kao luka, kao utočište, kao blažena toplina staklenika.)

SLIKA DRUGA
(Obe sobe.

Prošlo je nekoliko tjedana. Podne je hladnog dana u prosincu. Obe se sobe griju; kod Gitelj je
plinski kamin, pričvršćen uza zi., Kod Jerry-ja - nova kerozinska peć, koja stoji u centru sobe.
Giteljina soba je pusta, vrata su potpuno otvorena. Jerry leži na kauču u hrpi nekakvih papira
i priča na telefon, pritisnuvši slušalicu na uho ramenom.)

J: Da, to je isto tako sporno pitanje kao i u slučaju Mac Kellar-a protiv Iowske
prijevozne kompanije. Samo ako je potraživač onaj isti koji preuzima i pošiljku...
Da, tako je, oni su apelirali i taj apel je bio zadovoljen. Da Mr. Taubman, ali uza
sve to on ima malo šanse da se iživljava na njegov račun. Ja mislim da... Da?
Dobro, dobro, zvat ću Vas Franckom. Pa evo Franck, meni se čini da u ovom
određenom slučaju nema ni govora o uplati... U pravu ste, bilo je potrebno
prevrnuti cijelu njihovu stvar naopako, a ta pozicija uvijek otvara neku novu
točku pogleda na predmet. Hm,hvala... Ne, to je za mene potpuno neočekivano
što sam odjedanput postao ekspertom u srednjozapadnom pravu. Mislim da to
dokazuje da, - da to dokazuje, to dokazuje da ekspertom može biti bilo koji
klipan kojeg je odnijelo daleko od kuće...
(U Giteljinoj sobi zvoni telefon.)

Ne, polagati kvalifikacijski ispit za mene je isto kao što bi dao da mi probiju
rupu u lubanji. Zašto to? ... Zašto me oni moraju primiti u kolegij po preporuci?
Da, znam kako se to radi: Vi izdajete preporuku, a ja dostavljam cijeli kamion
potvrda iz Nebraske. Vjerovatno ću moći dobiti potvrde, samo što se tiče
kamiona malo sumnjam... Ali ako će me to spasiti od ispita, pa naravno. Samo
zašto bi Vi izdavali za mene preporuku... Stalno zaposlenje. Razumijem. I koliko
će me oni plaćati? Tako, simbolično... Šest i po tisuća čega? Novčanicama od
dva dolara?... A malo je malo, Mr. ... zapravo Franck. Ako sam vrijedan toga da
me se poziva na stalni posao, znači da mi je cijena u najmanju ruku sedam i po,
a ako će me još prije razapeti onda svih osam. Znači trebamo počinjati razgovor
od devet...
(U Giteljinoj sobi opet zvoni telefon.)

Ja govorim potpuno ozbiljno. Ja ne žudim za tim da me razapinju... Ne, ne na

križu nego na kvalifikacijskom ispitu. A ako ste voljni dati mi preporuku, ja ću se
potruditi da dobijem potvrdu iz Omahe.
(Za to vrijeme Gitelj, u bezličnom bade-mantilu, utrčava iz hodnika u sobu i baca se na
telefon. Ona ima bujne, bijele brkove – to je krema za izbjeljivanje dlaka. Osjeća se da je
nečim opterećena.)

G: Da, halo! A, Sofi, super...

J(pogledavši na sat): Da, moći ću uzeti taxi...

G: Dobro da si nazvala. Slušaj koliko vremena trebam držati ovu gadariju? Sličim
na starog pukovnika iz Kentucky-ja...

J: Ne, svejedno sam namjeravao nakon doručka dovesti ispise slučaja

„ Karton“ ...

G: Užasno peče...

J: Dobro, znači u baru St. Regis u petnaest do...

G: Koji stari znanac? Sam?

J: Da, onda se vidimo ubrzo. (spušta slušalicu, gleda na sat i bira broj)

G: Zapravo odakle znaš da je to za ozbiljno i na dugo kad ja ni sama ne znam?

Pošalji ih sve kvragu... Ne, nisam neraspoložena. Zašto? Ali zvučim
neraspoloženo?

J(u slušalici su signali „zauzeto“): Ah, jasno, Sofi visi na telefonu. (spušta slušalicu i izlazi
kroz vrata)
G: Da ti pravo kažem trbuh me malo boli... Ne, sve je izvanredno... Ooo, ona se
udaje za drugog... Pa ni sama ne znam kako mi je uspijelo da se nađem u ovoj
zapetljanoj situaciji, ali sve u svemu nije nešto previše zapetljana... Ne, Wally je
bio sasvim nešto drugo... Milton je isto bio drugo... Koji Max? Slušaj, je li mi
netko od njih iznajmljivao tavan? ... Pa da, taj mi je stvarno dovodio nekog Mr.
Goodbara i pozajmio je od mene sedamdeset i četiri dolara. Baš sam ih vidjela!
Stvar je u tome da sam ja rođena žrtva. Ha, doživila sam skoro tridesetu i samo
sam sada to doznala...
(Jerry ponovno ulazi u svoju sobu, prebire po hrpi pisama, između kojih je mala plava
kuverta. Odbacivši ostala pisma, Jerry otvara kuvertu i počinje čitati. On je uznemiren.)

Pa tko je protiv toga da to bude za ozbiljno i na dugo... Ti stvarno misliš da sam

skroz poludila? Da ga dovučem u goste mami? Pa on će isti tren pobjeći iz New
Yorka na prvom balonu! Ti ne razumiješ – on na primjer igra golf. Još nikad
nisam upoznala nekoga tko igra golf. Ah, puno toga ti razumiješ! On sve stiže i
sve zna. Cijeli dan sjedi i rješava svoje sudske zagonetke. A navečer dolazi kod
mene u potkrovlje i mete pod. Kako ti se to sviđa? ... Naravno! Ovaj mjesec sam
zaradila na tavanu dvadeset i dva dolara i još Molly želi održavati tamo svoj
baletni sat. Počet će ovaj tjedan...

J(pogledavši na sat, ide do telefona i bira broj – jedan broj): Međugradska? Trebam
nazvati Omahu, država Nebrasca. Telefon atlantic 5 – 75- 6...

G(žalostno (tugaljivo)): Da, radim koncertni program... Pa trudim se u svakom

slučaju...

J: Moj telefon algoncin 4- 6- 99...

G: ... teško je započinjati poslije takve pauze. Razumiješ...

J: Da, čekat ću. (spušta slušalicu, primiče licu pismo i čeznutljivo udiše njegov miris)

G: Možda ću umjesto toga se prebaciti na golf... Naravno da s njom priča na

telefon... O razvodu. Ona ni sama ne zna što želi... Sofi, pa ja sam mu naredila
da priča s njom. Što lupetaš!? Sofi, od tebe se pobogu može poluditi! Zato što
me nerviraš, evo zašto. Pa onda mi nemoj biti prijatelj, budi mi neprijatelj.
Samo me ne pilaj! ... (sa zloćom baca slušalicu, ali odmah bira drugi broj)
(Ne stigne birati zadnji broj,a u Jerry-jevoj sobi zvoni telefon.)
J: Da? ... Hvala

G( u slušalici signali „zauzeto“): A kvragu! (spustivši slušalicu, uzima odjeću i odlazi u

kupaonicu)

J: Zdravo Ruth. Je li gazda doma? Reci da ga treba zet... Onaj koji je u

ostavci...Hvala Ruth. I meni Vi i svi ostali nedostajete... Zdravo Lucijane, kako
život? Samo pobogu nemojte odgovarati na ovo pitanje... (odmiče slušalicu od uha)
Ne, zahvaljujem, imam posao. Čak su mi predložili da pristupim njujorškom
kolegiju pravnika bez kvalifikacijskog ispita, po preporuci... Razumije se...kažite
Tess. Ona misli da mi je na leđima samo njena glava... Zovem da se raspitam o
njoj. Dobio sam od nje pismo sa pečatom (štambiljem, s markicom) iz St. Joy-ja.
Što ona radi u St. Joyu?... (odmiče slušalicu od uha) Pa nije moglo pismo samo otići
tamo i poslati se po pošti. Nedavno sam ju nazvao kući i nitko nije odgovorio.
Lucijane kad ste je vidjeli? Kamo je otputovala na tri dana?Jednostavno se
vozikati u autu? Pa morali bi joj posvećivati više vremena. Bolje Vi nego nitko.
Slušajte, nije nužno pokazivati zabrinutost takvim gromoglasnim glasom. Pričati
s Vama na telefon je isto što i vježbati s utezima... (odmiče slušalicu od uha) Pare,
nisu baš sve... Mogao bih Vam mnogo toga reći što se toga tiče. Ponekad ću Vas
specijalno nazvati na Vaš račun... Ne, nije s njom baš sve u redu. To je čitljivo
između redaka. Koja djevojka? Naravno da imam djevojku. Priopćio sam to
Tess... Vi želite reći da je ona baš od tog trenutka tako... prazna ? Zašto? ... Bože
moj Lucijane pa čekao sam godinu, cijelu godinu dana dok mi nije ostalo ni
grama samopoštovanja. Ni jednog grama! Osjetio sam da pogibam... Ona je baš
tako rekla – ostavljena? Zanimljivo... Kako se to može ostaviti nevjestu drugog
čovjeka? Prenesite joj da ću doputovati na svadbu. Lucijane slušajte! Pripazite
na nju, dobro? Pa i nazvao sam Vas da Vam to kažem... I pozdravite je...
(Gitelj ulazi već odjevena u sobu. Jerry spušta slušalicu, zgrabi kapu i aktovku, gleda na sat i
užurbano bira broj. Gitelj isto diže slušalicu i bira broj, i Jerry čuje signal „zauzeto“.)

A kvragu. (baca slušalicu i istrčava iz sobe)

(Njegov telefon zvoni jednom, pa drugi put. Gitelj u svojoj sobi, prislonivši slušalicu na uho,
gleda u aparat (uređaj) s rastućim negodovanjem (ogorčenjem). Nakon trećeg zvona Jerry
utrčava u svoju sobu, uzima (diže) slušalicu i čuje Giteljin glas, koja govori sama sebi.)

G: Da poludiš. Pa maloprije si bio doma!

J: Doma sam.
G: Ooo Jerry!

J: Zvao sam te dva puta. Što stvarno Sofi nema pametnijeg posla nego da melje
s tobom.?

G: A očigledno ne. Zvala sam te tri puta. S kim si toliko vremena mlio?

J: Pričao sam s Omahom.

G: Kako, opet?

J(nakon pauze): Što znači opet? Dobio sam čudno pismo od Tess, ona...

G: Jesi li li je pitao o razvodu?

J: Ne, govorio sam s Lucijanom i nisam stigao pitati. S Tess nešto nije u redu.
Njen otac govori da ona...

G(užurbano): Jerry moram trčati na tavan, nemam kad, govori brže zašto si me
zvao.

J: Pa mislim da si ti mene nazvala.

G: Tko, ja?

J: Dobro, nije važno. Zvao sam Lucijana jer je bilo potrebno da se dozna što se
tamo događa. On govori da se Tess skriva od svih i da nikoga ne želi vidjeti.

G: Jerry, žurim. Nazovi me sutra.

J(malo se izgubivši): Zašto ne danas navečer?

G: Ja ću od tamo ići ravno mami – danas je petak.

J: A što je tako posebno kod mame u petak?

G: Punjena riba. Zbogom!

J(protestirajući): Pa čekaj, pa mi smo se već dogovorili...

(Ali je Gitelj već spustila slušalicu.)

(gledajući na ušutjeli telefon, obeshrabrenim glasom dovršava) ... da večeramo. (još

sekunda i on isto spušta slušalicu)
(Gitelj se polako odmiče od telefona; Jerry gleda na sat i oboje ne žele otići (oboma se ne
odlazi). Gitelj se zaustavlja, Jerry se nečka (premišlja) pored telefona; preplavljuje ih iskušenje
da još jednom nazovu. Još trenutak tužnog razmišljanja, i oboje odlaze u suprotnom smjeru.)

TREĆA SLIKA

(Giteljina soba.)

(Sada je već veljača, kasna subotnja večer; u obe sobe je mrak, i na zidovima trepere odsjaji
svjetala noćnog,snježnog grada. Sobe su puste; zatim se u Giteljinoj sobi čuje zvuk okretanja
ključa, ulazna vrata se rastvaraju i na pragu se vidi Giteljina silueta, nepomična i usamljena.
Ona stoji neko vrijeme, naslonivši se cijelim tijelom na dovratnik, zatim, prevladavši napor,
odbije se od zida i neuvjerenim koracima ulazi u sobu. Na njezinoj kosi i na njenom kaputu
svjetlucaju pahuljice. Ona ispušta torbicu na pod, uz mutno svjetlo koje dopire sa stubišta,
opipavši kauč, obilazi ga i u kuhinji napuni čašu vodom iz špine. Pohlepno je popivši, puni još
jednom, pije, zatim se vraća u sobu i sjeda na kauč, spustivši glavu na ruke. Nakon nekog
vremena pali stolnu lampu, uzima bilježnicu i, pronašavši potreban broj, bira ga.)

G(glas joj je umoran, mek): Mogu li dobiti doktora Segena?...Što znači - tko? Ja ga
trebam,a tko ste vi?... Ustvari je li ovo stvarno stan doktora Segena ili ste me
odlučili zafrkavati?... Onda? Da li doktor Segen može biti pozvan?...Da,jako
hitno...Gitelj Moska,ja sam se lječila kod njega. Recite mu molim vas da mi je
jako loše...Moj telefon je – Kenelj 6-20-98... Hvala. (spušta slušalicu i, ne skidajući
kaputa, zavali se na kauč. Svjetlo od lampe joj tuče u lice; ona, ne gledajući, napipava
prekidač i gasi ju. Leži u mraku, laktom prikrivši lice.)

(Na stubištu se pojavljuje Jerry, u kaputu i sa šeširom. On šutke dolazi do vrata i zaustavlja se
na pragu. Na njegovim ramenima i kapi je debeli sloj snijega. Primjetivši na podu Giteljinu
torbicu, diže je; vidi ključ, koji viri iz ključanice, izvlači ga.)

(čuvši taj zvuk, uplašeno se podigne na laktu)A,Jerry,zdravo! Jesi ti to s neba pao?

(Jerry mrko gleda u nju.)

(veselim, gotovo razigranim tonom)Kako vaš tulum? Je li ti bilo veselo?

J: Vjerojatno ne tako kao tebi. Jesi se ti to naroljala?

G(zahihotavši): Da,vjerojatno sam uzela koju viška. Cijelu večer me je pekla ta
strašna žeđ,i nisam prestala misliti,to jest,nisam pomislila prestati.

J(stavivši ključ u torbicu, baca je na krevet, ne skidajući šešira šutke ide do prozora i naslanja
se na prozorsku dasku): Hajde da odmah s tim prestanemo:tko je bio taj borac?

G: Koji borac?

J: Taj sa vratom od bika,koji te je sad dopratio do doma?

G: Juck?(diže se u sjedeći položaj na kauču) Nije on borac,on je slikar-apstrakcionist.

J: Zašto si ga ljubila na rastanku? Iz ljubavi prema apstraktnom slikarstvu?

G(široko otvorivši oči): A odakle ti to znaš?

J: Bio sam na dva koraka od vas. Čak i manje.

G: Nisam ga ja poljubila,nego on mene. A zar nisi ti bio na tulumu kod Franka

Taubmena?... (pokušava ustati, ali opet sjeda. Ima groznicu.) Mili upali,molim te,plin.
Strašno mi je hladno.
(Jerry je neodlučan, zatim izvlači šibice, spušta se na koljena ispred plinske grijalice. Gitelj pije
vodu iz čaše.)

J(ustavši, hvata je za ruku): Dosta,ionako si pijana!

G: To je voda!
(Jerry joj oduzima čašu, proba i vraća joj nazad.)

(ironično se smješeći)U čemu je stvar,ne vjeruješ mi?

J: Tebi vjerovati! Provela si cijeli sat vremena kod njega u podrumu na Bleecker
Street.

G(ošamučeno): Kako znaš?

J: Što ti je tamo pokazivao? Genijalne slike,genijalne hrvačke zahvate? Što?

(Gitelj ne odgovara.)

(potegnuvši za konopčić prekidača, upali lampu. Sjeda na kauč i okreće Giteljino lice prema
svijetlu.)Govori,što?
(Gitelj ga šutke gleda u oči. Jerry joj se zagleda u lice. Pauza. Gitelj je spremna baciti se u plač
na njegovom ramenu, ali umjesto toga se neveselo osmjehne.)

G: I što,pročitao si svoju sudbinu?

J: Ne,tvoju. I nije takva,kakvu bi želio. Vidim te izgaženom – to želiš postići ,jel

da?

G(razdražljivo): Ah,Gospode,popila sam šest čašica. I po tebi to znači da sam

pogubila svoj život?

J: Popiti je ponekad zdravo,ne pričam o tome. Je li ti mutiš s njim?

G: Bolje bi bilo da skineš šešir i sjedneš tu mirno samnom.(skida mu šešir i miluje

ga prstima po čelu i obrazima) Jadni moj,ti...

J(odguruje joj ruku): Ti mutiš s njim.

G: Je li se tebi plače? Meni da.

J(mrko): Podlosti se ne rastapaju u suzama, inače bi cijeli ovaj grad bio jedna
velika prljava lokva. Spavala si s njim, je li tako?

G(okreće mu leđa, zarivši lice u jastuk): Pa ti i ja znamo,da sam ja glupačica,tako da

pričaj jednostavnije,da te svaka normalna glupača može razumjeti.

J: Još jednostavnije?

G: Da.

J: Dobro. Je li te uzeo?
(Gitelj, okrenuta, leži šutke otvorenih očiju.)

Pitam te – jel te...

G: Pa što ako je to tako,je li se svijet preokrenuo?(svejedno nekako ustaje, da se

makne od njega, ali zateturavši, pada na stolicu)

J(sjedi nepomično, pritisnuvši oči prstima, ne uspjeva mu da se odmah svlada) : Možda. Moj
svijet – da. (u nemogućnosti da potisne zloću, prevrne čašu sa noćnog stolića i, skočivši na
noge u zbunjenosti i bijesu staje pred nju)

Zašto? Zašto?
G: Nije li svejedno.

J: Ne,nije svejedno,zato što sam ja na raskrižju,i o tebi ovisi kamo ću ja skrenuti

svoj život! I ti si isto na raskrižju,ali ti mirno promatraš kako tvoj život utječe u
more kroz kanalizacijsku cijev. Pljuješ ti na to,jel da?

G(umorno): Ne znam,ja...

J: Pljuješ ti i na mene?

G: Oh,Jerry,ja...

J: I na sebe?

G: Znaš,imam ja druge brige...

J: Zašto si to napravila?

G: Ne znam ja zašto. Pa i tko je rekao da jesam?

J(bijesno): Dovest ćeš me do toga da ću se i ja propiti! Je li bilo toga ili ne?

G: Pa on je možda i spavao sa mnom,ali ja s njim – nisa

m.

J(netremice(uporno) ju gleda i, pokušavajući da ne poludi, čvrsto stišće usne): Dobro,počet

ćemo iz početka. Zašto si se stvorila kod njega?

G: To je dugo za prepričavati. Hodala sam s Juckom prije dvije-tri godine...

J: K vragu povjesna retrospektiva! Počni od današnje večeri.

G: A danas sam previše popila. I vjerojatno je to bio taj slučaj gdje prošlost
oživi...

J: Oživi?

G: Ti to znaš po sebi.

J: Da,ja to znam,ja sam iskusni poznavatelj takvih stvari,pogotovo večeras.

Zašto si pila?
G(preko volje): Pa ti si se otišao proveseliti kod svog Franka Taubmena.

J: I samo zbog toga?

G: I baš je bilo potrebno da se tamo ode!

J: Ne bi otišao da nije ove zavrzlame sa potvrdama iz Omahe. I otišao sam od

tamo čim sam mogao, da odem po tebe kod Sofi. I odjednom vidim – ti izlaziš s
njim i hihoćeš se, kao da te škaklju!...

G(s ogorčenjem): Pa govorim ti – nalila sam se! Jel ti treba pismeno priznanje?

J: Nisi se ti nalila,ti si povukla vodu u školjci na nas oboje,bez ikakvog razloga za

to i sigurno ne zbog tuluma kod Taubmena. Ja samo želim znati...
(Gitelj s naporom ustaje i želi otići od njega.)

Ne,stani! Pričam s tobom!

G: Pa pričaj! Zato i jesi odvjetnik!

J: Kad mi se nešto dvaput događa,ja želim znati zašto. Ja želim shvatiti,što sam
ovaj put napravio,s čim si nezadovoljna?

G: Ja nezadovoljna? Ti si nezadovoljan.

J: Bože moj, zar mi nisi sada dala razlog?

G: Ne odvlači od biti.

J: Pa to i jest bit. Govorim o tebi i o sebi.

G: A ja govorim o tvojoj ženi.

(Šutnja. Gitelj šeće po sobi trljajući trbuh.)

J(puno mirnijim tonom): Dobro, pričajmo i o njoj. Ona se isto zanima za tebe pa ću
biti nešto u stilu međugradske linije. Pa što želiš reći o njoj?

G: Vidila sam račun za međugradsku postaju za prošli mjesec. Omaha,država

Nebraska,9 dolara 81 cent,12 dolara 63...Pa zašto mi nisi rekao da ste prvaci
svijeta u razgovorima?

J: Ne želim je ostavljati samu. Gitelj, sad joj je jako teško.

G: A kome je lako? Boli me glava,ostavi me na miru.

J: Znači ovako ispada: ja te varam preko telefona sa svojom ženom,i moji te

telefonski računi guraju u postelju tog kukca,kako se ono on...

G: Juck.

J: Pa rekao sam – kukac! I na koncu konca ćeš me prisilit da se bacim s Glavnog

kolodvora i kupim kartu za povratak u Omahu. Nije ti to padalo na pamet? Ti to
i želiš – završiti samnom? Da na slobodi možeš tragati za gaćama s kojima još
nisi spavala,ako takve još postoje u New Yorku?...
(Gitelj se odjednom sruši poprijeko na kauč i ostane ležati, utišana.)

(Jerry je gleda i njegova zloća prolazi, on se bori sa osjećajem sažaljenja i napokon se sa

uzdahom predaje.) Dobro. Dobro,odgodit ćemo do sutra. Dosvađat ćemo se kad
budeš stajala na nogama. (bacivši šešir na stolicu, dolazi do kauča, spušta se na koljena i
skida Gitelj cipele)

G(ova dobra gesta u njoj izaziva napad očaja, njezina leđa su se počela tresti, i ona gorko
zajeca): Ah,Jerry!...

J: Pa što je,što?

G: Ja ti se više ne sviđam:

J: Mrzim te. Pa što ti to nije dovoljno čudan osjećaj? Okreni se.

(Gitelj se poslušno okreće. On joj počinje otkopčavati kaput. Ona se opire, ali on na to ne
obraća pozornost.)

G: Mogu sama!

J: To je naravno ogromna usluga,ali smiluj mi se i prihvati je.

G(prestavši se opirati): Ti me mrziš.

J: Ne bih rekao.

G: Ti me jednostavno žališ.

J: Zašto misliš da si tako jadna? Povuci ruku.

G(oslobađa ruku iz rukava): Kad bi me vidio kako pokušavam plesati na tavanu,
sam bi se uvjerio do koje mjere sam jadna. Toliko sati provodim tamo sjedeći
na podu da vjerojatno imam žuljeve na stražnjici. Ja sve čekam i čekam,da će mi
doći neke ideje,a one ne dolaze, i osjećam se kao da su me bacili u samicu... I
evo poslije toliko godina mi je postalo jasno. Znaš u čemu je stvar?

J(nakon šutnje, meko): Ti nemaš talenta.

G(ošamućeno ga gledajući): I ti si cijelo vrijeme to znao?

J: Ne. Nisam znao. Mislio sam da će ti taj tavan pomoći,a ispalo je da je probio
balon od sapunice.

G: Ako nisam plesačica,što sam onda?

J: I zbog toga ludiš? Okreni se.

(Gitelj se okreće na trbuh, on joj skida kaput i počinje svlačiti bluzu na leđima.)

Hoćeš kavu? Skuhat ću.

G(trgne se(lecne se)): Ne.

J: Možda da uzmeš nešto za povraćanje? Treba očistiti želudac.

G(skida njegove ruke sa sebe, s iznenadnom zloćom se okreće na leđa i baca mu bijesan
pogled): Zašto stalno pričamo o mom želudcu? Nemam nikakvih drugih vrlina,jel
da?
(Jerry opet proteže ruke ka gumbovima na bluzi.)

Gubi se! (svlači sa sebe napola otkopčanu bluzu, ali joj ona zapinje negdje na glavi i ona se
bespomoćno trga u njoj kao u vreći)

J(sa samilošću): Gitelj. (hoće otkopčati gumbove,ali ona osjetivši njegove ruke, se bijesno
otrgne)

G(gluho,kroz bluzu): Ne želim nikakvih usluga od tebe! (trzavši se, ga slučajno udari
šakom u trbuh)

(Jerry miče ruku. Gitelj strga sa sebe potrganu bluzu i baca je u stranu, ne gledajući kamo,
bluza doleti Jerry-ju u lice. Gitelj legne, navukavši kaput preko glave.)
J(nakon pauze) : Jako je žalosno što ne želiš. Vjerojatno bi mi poslije dobro došlo.
(uzima bluzu, okreće rukave na pravu stranu i, objesivši je na naslon stolice, zaustavlja se,
gledajući u Gitelj) Naravno da se trebaš naspavati,ali je bolje leći ispod deke.

(Gitelj leži ne pomaknuvši se.)

Gitelj!!!
(Ona šuti.)

Da odem ili ostanem?

(Odgovora nema.)

(pričekavši, uzima kapu) Otići. (pogledavši plinski kamin se zaustavlja) Plin ostaviti ili
izgasiti?
(Ispod kaputa ni zvuka.)

Ostaviti. Jel ti nešto potrebno od mene?

(Šutnja.)

Ne.Naravno da ne. (ugasivši lampu, ide prema ulaznim vratima i otvara ih, ali
usporava(oteže) na pragu. Zatim sa bukom zalupi vrata, vraća se u sobu i baca šešir na stol.)

G(sjeda na kauč i vidi zatvorena vrata. Mučni krik.): Jerry! Jerry!

J(iza nje): Što?

G(brzo okrenuvši se vidi da se on zagledao kroz prozor.Sa negodovanjem.): Zašto si još

ovdje?

J: Ne mogu čekati do sutra. (zgrabivši nekakav časopis, zamata ga u cijev i počinje šetati
po sobi)

G(stavši u krevetu na koljena, prati ga pogledom): Što ti je?

J: Trebamo popričati. Danas sam zvao kući.

G: I što je ona izvjestila o sebi ovog puta?

J: Nisam s njom pričao. (nastavlja šetati po sobi) Ja neću dobiti neophodne papire
sa suda,ako ne zamolim njenog oca da pritisne određene ljude. Zvao sam ga,ali
mi je jezik zakazao. Ne želim se vraćati k prijašnjemu!
G: Hura!

J: Da,hura. To znači da me neće primit u njujorški kolegij odvjetnika čak i uz

preporuku Franka Taubmena. Ali ja sam odvjetnik i želi se baviti svojim poslom!
Moram se istrgnuti iz prašnjavog arhiva,koji mi je dozlogrdio, u sudsku salu,ali
je ispred mene – gluhi zid! I jedini je izlaz – polaganje kvalifikacijskog testa u
ožujku.

G: Pa položi.

J: Bojim se. Razumiješ? Cijeli svoj profesionalni život sam proveo pod okriljem
Lucijana,i ne znam hoću li moći raditi,ne držeći se za njegovu suknju,imam li
uopće nešto u glavi. Polažući ispit ulažem sve. A ako padnem,što onda?

G: Ali drugog izbora nemaš?

J(polako): Može se živjeti tamo gdje imam pravo na odvjetničku praksu.

G(netrmice bulji u njega, oboje su nepomični. Baca se nazad, sjevši na pete. Nepovjerljivo.) :
Ti se želiš vratiti...
(Zvoni telefon.)

(nervozno se okreće – ona zna tko je to; Jerry-ju)No,dalje?

J: Digni slušalicu.

G: Ne. Nastavi.
(Zvono. Jerry se uputi prema telefonu, držeći u ruci, u cijev zamotani, časopis.)

Ne prilazi! Ja svejedno neću pričati!

(Jerry, zaprepašten uzbuđenom upornošću u njezinom glasu, se zaustavlja, pažljivo gleda u
nju. Za vrijeme razgovora koji će uslijediti telefon zvoni nekoliko puta i prestaje.)

J(oštro): Tko tako kasno zove? On?

G: Ne znam. Pa onda hoćeš li ići tamo ili ne?

J(naljutivši se): A zašto ne bi? Tamo ću zarađivati triput više nego tu,tamo ću
imati posao kojeg sam tako gladan,i to je jako primamljivo. A što me mami tu?
Tvoj kukac? Polagati ispit,razbijati glavom zid,a na čemu graditi svoj život? Na
kukcu,na udarcu u trbuh,na živom pijesku?
(Gitelj ne odgovara, Jerry se okreće prema prozoru.)

G(užurbano kopa po torbici, pronalazi bočicu sa pilulama): A što misliš u čemu tonem
do ušiju? Nije li to živi pijesak? (ide u kuhinju, pali svijetlo i stavlja lonac sa mlijekom na
plin)

J(njoj): Pa zašto mi ne ispričaš o tome? Ako imaš kamen na duši koji te guši,kako
je lakše to da se spetljaš s prvom nailazečom gorilom od toga? Kako se smiješ
ponašati sa sobom kao sa poderanim otiračem,o koji svaka ništarija može
obrisati noge?

G(potresena je njegovim riječima, ali pokušava vladati sobom, izlazi iz kuhinje, hladna kao
metal, odvrčući putem bočicu sa pilulama): Dobro. Kada?

J: Što - kada?

G: Kada putuješ?

J(surovo): Slušaj! Nemoj pokušavati i meni organizirati bijeg u grad Tallahassee.

Nije me se tako lako riješiti.

G: Pa moram i ja razmisliti o svojim planovima.

J: O kojim sad planovima?

G( neopterećeno): Možda ću se opet spetljati s Juckom. On je za žene – prava

prilika – ako razumiješ na što mislim. Da ti ispričam – nećeš povjerovati!
(Jerry se zaleđuje kao kip. Gitelj ne spušta pogleda sa njega sa zloradnim iskricama u očima.
Odjedno on podiže ruku i udara je po licu časopisom. Gitelj zatetura prema nazad i pada na
krevet, ispustivši bočicu sa pilulama.)

J(bijesno): Tebi i još treba!... Sad govori cijelu istinu,čuješ li?

(Gitelj, držeći se za obraz, gleda ga pravo u oči. Jerry, pogledavši uokolo, primjećuje bočicu sa
pilulama, podiže je, shvaća o čemu se tu radi. Ide u kuhinju. Toči u šalicu mlijeko, donosi i
pruža joj. Gitelj uzima šalicu ne skidajući pogled s njega.)

(iskreće na dlan pilule)Koliko?

G: Dvije.

J(daje joj dvije pilule, ona ih guta, pijući mlijeko. Preostale vraća u bočicu.) : Ako te jako
boli trbuh zašto ne odeš doktoru?
G: Zašto ću ići kod njega? On će mi reći - izbjegavajte stres.

J(zatvorivši poklopac, baca bočicu na krevet): Je li ti jako loše?

G: Meni uopće nije loše!

J: Jesam te jako udario?

G: Naravno da jesi. Po tvome sam ja od drva,ili što? (pauza)Čak se nisi ni

ispričao.

J: Ali sama si to tražila,je li istina?

G: Da.

J: Pa oprosti.

G(pije mlijeko, držeći šalicu s obje ruke, kao dijete, zatim sa smiješkom podiže oči prema
njemu): Evo vidiš? Jesam ti rekla da ćeš me istući!

J: Ti si tako sretna zbog toga da te mogu u vidu usluge tući svakih sat vremena.

G(tugaljivo): Da,baš sam sretna! (opipava obraz)Dobro si me mlatnuo!... Pa

dobro,znači ne ideš(ne odlaziš,ne putuješ)...(veselo ga gleda)

J(okreće se): Nisi mi dala da dovršim. (dolazi do prozora i gleda dolje, na ulicu) Nakon
što smo podnijeli zahtjev za razvod,Tess... S njom se događa nešto čudno.
Lucijan misli da se ona neće udati.

G(to je još gore nego udarac po licu; ona ga samo gleda i šuti. Zatim s naporom.) : A evo što
je! Znači,imaš šanse?...

J: Možda. (ali odmah negirajući odmahuje glavom; odjednom ga je obuzeo očaj) Ne znam
što imam,a što ne,na čemu da stavim križ i što da čekam ispred,jesam li došao
ili sam otišao... Pa pomozi mi,ja... (zanijemi)

G(sklupča se, uhvati je groznica; ne nalazi odmah u sebi snage za očajničkim pokušajem
prekaračenja neke granice): Dobro, Jerry,reći ću ti istinu. Ja... (ne zna od čega da
počne) Ja sam htjela ići s tobom kod Franka Taubmena. Samo što ja nisam baš
pogodna za takvo raskošno društvo. Za razliku od nje.

J(okreće se): Što?...

G: Misliš da ne razumijem? (lecne se i naježi; iskrenost je košta ogromnih napora, ali se
ona trudi smiješiti) Ja sam takva kakva jesam,i znam kakva sam. Wolly je naprimjer
htio da ispravim zube,ali ja sam rekla: ne,preživi to nekako,dva zuba mi rastu
krivo,ja to i ne skrivam – zamisli samo,koja tajna! Kažem mu: prihvaćaj me
takvu kakva jesam,sa dva kriva zuba,i to je to.

J: Ti si ljepotica. Zar to ne znaš?

G: Ali nisam ona. A od trenutka kad smo se upoznali,ti cijelo vrijeme misliš
samo o njoj.

J: Ne.

G: Ne,da. A što s Juck-om? On je jednostavno jeftini bombon. Kad sam bila još
curicom,događalo se da se s dečkima ljubim samo u hodniku. Tako je i sada –
ona je unutar tebe,a ja sam samo u hodniku. Nikad me nisi puštao dalje. Pa i
dobro,ali uza sve to želiš da mi budeš potreban. Da,potreban si mi,strašno si mi
potreban. Što se stvarno sve mora govoriti crno na bijelo? (ustaje, gledajući ga u
oči, i pritišće dlanom trbuh) Ali ako želiš da legnem pred tobom i kažem: „Možeš me
gaziti nogama,“ – ne,Jerry. Ne. Zato što znam da ti je u glavi uvijek samo jedna
misao – nešto dokazati njoj.
J: Sebi.

G: Njoj. Što god da radiš za mene,sve je to samo da bi njoj dokazao... Čak nisi
imao dovoljno strpljenja,da pričekaš da joj stigne pismo. I kad ti...moliš...da ti
ja...serviram sebe na tanjuru... (sve do sada joj je uspjevalo da govori mirno, ali joj se
sada otima strasni, okrivljujući krik) Radi čega? Radi čega? Što ću ja od toga dobiti?
Jucka – plaćam penij i dobivam bombom u cijeni jednog penija, ali ti – ti si
ogromna bombonjera,koju plaćam deset dolara,a dobivam samo omot od
celofana! Ti potkradaš ljude,ti si kradljivac,Jerry!
(On prima tu optužbu ne pomaknuvši se i samo je gleda potresenim pogledom.)

(sva drhteći, se čvrsto obgrljuje rukama i čeka, kad će se moći savladati(izaći sa sobom na
kraj))To i je cijela istina, Jerry. Evo što si napravio ovog puta.

(Šutnja. Ona napeto iščekuje, strasno – puno toga ovisi o njegovom odgovoru. A on pak
cijelim svoji bićem upija gorčinu njezinih riječi.)
J(nakon pauze): Ti želiš reći da ja zahtjevam potpunu predaju i ne dajem ništa u
zamjenu.

G: Da. Ali zar sam samo to rekla?

J(zatvorivši oči i ne slušajući je): Znači to se dogodilo ovog puta. I prošlog puta isto.
Zato što sam je potkradao,jel da?

G(očajnički): Ja sad ne pričam o njoj!

(Ali Jerry čak ni ne čuje, on odlazi do ormara i stoji okrenut leđima prema njoj. I Gitelj se
predaje, sjevši na stolicu, ona je odara šakom, a zatim spušta glavu na ruke.)

J: To je istina. To je stvarna istina, ja sam napola tamo, u Omahi.

G: Zato sam se bacila Jucku.

J: Razumljivo.

G: Dobro,neka sam ja poderani otirač. Znači da mi život nije uspio.

J: Nije uspio?(zamišljeno kimne, ali kad se okreće prema njoj i vidi njezinu tužnu, srozanu
figuru, oči mu se navlaže) Ne,oboma. (dolazi do nje i zaustavlja se iza)

(Ona ne diže glavu.)

Sve ove mjesece,mala, ponavljao sam ti jedno te isto: ti živiš krivo. Htio sam te
preraditi. A sad ću ti reć nešto drugo – ti čak ni ne znaš koliko pravilno živiš.
(gleda njezinu kosu, podiže ruku da je pogladi, ali se suzdržava) Ti si – dar. Dar s nebesa.
Takvih kao ti je jako malo na svijetu. Bog,jako rijetko,sažalivši se nad velikom
količinom nesretnih budala, stvara za njih jednu takvu ,Gitelj. I za mene isto
tako. (polako odmahuje(trese) glavom) I koliko god da si imala muškaraca - to
stvarno ništa ne znači. Kunem ti se, stvarno ništa. Neka se oni okorištavaju
tvojom dobrotom i onda bježe. Svejedno oni odnose sa sobom neku česticu
tebe... Rekao sam da si prekrasna. Ja nisam imao na umu vanjštinu,izvana si ti
prelijepa. To svi vide. A ispod te vanjštine je – okorjela ulična djevojka. To vide
samo neki. Ali ako se zaviri još dublje, tamo živi čisto i nježno,pomalo ludo
biće,plašljivo,kao malo ždrijebe. Nitko još tamo nije prodro, čak ni ja. A zašto
tamo nikog ne puštaš – ja... to nije moja stvar. (uzima kapu i stoji ne gledajući Gitelj)
To,što si mi dala...pomoći će mi živjeti dalje. I dugo će mi pomagati. Dugo. A što
sam tebi dao ja, što? Sebe,ali je taj dar napola lažan, on te gura u postelje
svakakvih besposličara. A tome ždrijebetu je potrebna ruka koja neće
oskudjevati, malena. Ne moja i ne Juckova. (ide do vrata i otvara ih, ali se zaustavlja
na pragu, tražeći oproštajne riječi. Napokon dobaci preko ramena.) Meni se sviđa, da
imaš dva kriva zuba! (još sekunda – i on odlazi)
(Gitelj podiže glavu. Jerry je već na stubištu.)

G(trči za njim): Jerry! Ne odlazi!

(Jerry se , ne okrenuvši se, zaustavlja.)

Je li želiš znati kako sam provela vrijeme kod Jucka? Pala sam u nesvijest u
hodniku. I tamo sam skužila,da mi... (glas joj se gubi i drhti)da mi krvari čir, Jerry.

J(naglo se okreće): Što?

G: Zato sam bila tako žedna,ja...jako me je strah,Jerry. Ovog puta se,ne znam
zašto,bojim krvarenja...

J: Gitelj!(utrčavši u sobu, snažno grli Gitelj)

G(bez snage mu spušta glavu na ramena): Pomozi mi, Jerry!

J(zbunjeno): Kod koga se liječiš?

G: Kod doktora Segena. U mom telefonskom imeniku. To je on zvao, nisam

htjela da znaš...

J: Luđakinja! Legni u krevet. Glupa mala čudakinjo!

G (plačući): Jerry, ne trebaju se mrziti moja crijeva!

J: Zašto mi nisi ništa rekla?

G: Nisam htjela da ispadne kao da s tim manipuliram.

J: Što?

G: Mrzim svoja prokleta crijeva. Tako me je sram, ne ostavljaj me, Jerry.

J: O Gospode,pa ušuti već,ti luda djevojko.

G: Ne ostavljaj me,ne ostavljaj me.

J: Neću. (nalazi potreban broj, naslonivši se na koljeno, naginje se prema njezinom licu) Tu
sam,mala. Smiri se. Pa vidiš da sam tu, s tobom. (ljubi je, zatim jednom rukom bira
broj, a njegovu drugu ruku Gitelj pritišće uz svoj obraz)

TREĆI ČIN

PRVA SLIKA
(Giteljina soba.)

(Došao je ožujak; sunčano, toplo podne. Jerry-jeva soba izgleda nenastanjeno: prozor je
zatvoren, zavjese zastrte, na kauču leži jastuk bez jastučnice, zavjesa na kutnoj vješalici je
rastvorena, i vide se prazne vješalice na štapu. U Giteljinoj sobi je otvoren prozor, u njega se
ulijeva sunčano svijetlo. Namještaj je razmješten po novom. U kutu je – Jerry-jev kufer. Nema
ni šivače mašine, ni manekena (lutke); na njihovom je mjestu stol, na kojem su pravni
priručnici, hektografirane lekcije, bilješke, bilježnice, olovke u čaši, stolna lampa, Jerry-jev
pisaći stroj, nezavršena (nepopijena) šalica kave, dva – tri prljava tanjura i puni tanjurić
opušaka. Noćni ormarić kraj Giteljinog kreveta je pretvoren u stolić za lijekove i pun je bočica
i čaša; jedna od njih je sa mlijekom. Na noćnom ormariću je također i novi radio, malo
skuplji, čuje se tiha glazba. Gitelj leži u krevetu u spavaćici, blijeda, mršava i sumorna. Ona je
okrenula glavu i gleda kroz prozor. Debela knjiga, koju pokušava čitati, joj leži na koljenima;
ona sa prstom u knjizi sluša radio. Ali ubrzo se glazba završava, i voditelj veselo obavještava,
da govori W K X R, radiostanica novina „New York Times“.)

Radio: Ako želite biti u toku zbivanja,čitajte „New York Times“,i želite li da vam
se dostavlja „New York Times“ svakog jutra prije doručka; vi ćete se moći
naslađivati njegovom širokom upučenošću uz šalicu kave i na taj način ćete se
pridružiti krugu istinski kulturnih ljudi,koji...

G(s averzijom): A,umukni, što ti razumiješ!

(Pronalazi drugu stanicu, čuje se glazba, ali ona nije raspoložena da sluša i potpuno ugasi
radio. Otvara knjigu i, namršteći se, pokušava se fokusirati (susredotočiti) na čitanje. Zatim
slijedi teški uzdah i knjiga leti naprijed, zamalo pogodivši Jerry-ja koji je u zadnji tren uspio
uzmaknuti, otvorivši vrata nogom – jer su mu ruke zauzete sa knjigama i paketima. Kaput mu
je prebačen preko ramena, kapa pomaknuta na zatiljak.)

J: Ne pucaj, razoružan sam!

G(zasjavši u isti tren): Jerry,mili, ja sam već pomislila da uopće nećeš doći!

J(saginje se i ljubi je, zatim prevaljuje knjige, kaput, pakete i veliku kartonsku kutiju na stol.
Tokom cijele scene on besprekidno nešto radi – posprema, „šefuje“, ne zaustavljajući se ni na
minutu. On je u nekom grozničavo – podignutom(uzvišenom) raspoloženju. Pokazuje na
kutiju.) : Na putu kući sam napravio krug da ti donesem nešto iz Kine, uostalom
dućan mi je bio usput.

G: Opet poklon? Jerry, ti si poludio.

J: Ali ovo – nakon doručka. Dogodio se nesporazum između mene i starog

Kregera zbog onog liverskog dogovora. Jednom riječju, moram biti u uredu
točno u jedan sat.

G(mračno): To jest prije dvije minute.

J: Da,ako se požurim, onda ću malo zakasniti. Ali jutro mi je bilo veličanstveno:

tako sam stisnuo uza zid onog starog krokodila da je on samo otvarao svoja
usta kao zlatna ribica. Uostalom, čini mi se da su se svi ti stari krokodili u zadnje
vrijeme nekako uvukli u sebe, zbog vlage, valjda. A kako si ti tu proživjela jutro?

G: Onako.

J(neodobravajući): Ležeći?

G: Skoro sam se digla da odem u kupaonicu.

J: A, znači da se približava taj veliki događaj!

G: Da. Bit će objavljeno na svim radiostanicama u najnovijim vijestima.

(Jerry u kuhinji šutke pali plin, stavlja na tavu, iz papira izvađen, odrezak.)

Rađe ću sutra probati doći do kupaonice jer me danas nekako ljulja.

J: A ti misliš da se po prvi put dignuvši iz postelje, može popeti na Mont

Everest?

G(nakon pauze): Što se tamo penju zbog toga? (gleda kroz prozor)
(Jerry za to vrijeme vadi staklenku sa pire krumpirom i stavlja to u lonac, s namjerom da
ugrije.)

Znaš li gdje bi sad bila?

J: Naravno, u postelji, jer bi inače već ustala.

G: Ne, u Central Parku. Na travi. Zašto sam tako rijetko odlazila u Central Park?
Jer, razumiješ, tu uopće nema proljeća, a već je proljeće...

J(izlazi iz kuhinje i ide u prema ormaru, u hodu (po putu) razvezujući kravatu) : Odgovori mi
na jedno pitanje: hoćeš li moći u petak poslije dva odpuzati dolje po stubama?

G(zabrinuto): Zašto?

J: Danas sam opet razgovarao s doktorom Segenom. On savjetuje promjenu

klime. U petak ću te poslije dva odvesti u Central Park taksijem. Dogovoreno?

G: Zašto baš u petak poslije dva?

J: Do dva će mi biti gotov ispit, i ni ja neću imati ništa protiv toga da padnem u
nesvijest na travu. Ti ćeš sići dolje, a ja ću odmah nakon ispita doći taksijem.
Dogovoreno?

G(izbjegavajući odgovor): Da bar brže prođe taj ispit, jer ćeš onda možda prestati
trčati naprijed-nazad i naći ćeš vremena da mi kažeš „zdravo“.

J( ljubazno, sa smiješkom): A, zdravo, kako si?... Znači, da smo se dogovorili?

G(mrko(sumorno)): Kad spuštam noge s kreveta, imam osjećaj da mi je želudac –

napuknuto jaje ili nešto slično; napravim li korak – ljuska će se raspasti i sve će
poteći (isteći).

J(strogo je gledajući, vješa sako na stolicu i izvlači iz đepa skup pisama): Doktor kaže da
ako se ne digneš ovaj tjedan iz kreveta,zgrušat će ti se krv. Ja si, naravno, ne
mogu dopustiti taj „zdravo“, jer više nemam ni sekunde vremena, a još moram
pogledati tko mi piše. (užurbano pregledava pisma i jedno za drugim baca na kauč)
Nakladnik „Harper“ iz nepoznatog razloga želi da nabavim sva njegova izdanja.
Račun iz bolnice za preljevanje krvi, oh! Spali nakon ručka na plinskom
štednjaku. Tajnik okružnog suda grada Omaha... (ali tu se odjednom zaustavlja.
Uzima s kauča bačenu kuvertu, otvara je i izvlači od tamo službeni dokument s umetkom od
plavog papira, lako pamtljiv po izgledu. Čita, uporno zureći u tekst (netrepnuvši zuri u tekst).)
G: Nešto važno?

J(nakon pauze): Ne. Odvjetnička trakavica. Poslijednjih dana mi sve to već izlazi
na uši,ja... (teško mu je odvojiti pogled od tog dokumenta, ali se prisili i, bacivši ga na stol,
ponovno se počinje komešati) Da,gotovo nisam zaboravio! (izvadi iz đepa sakoa ček i
pruža ga Gitelj)Pustio sam Molly s njezinim učenicima na tavan, i molila me je da
ti predam ček. Ključ će ostaviti ispod vrata, pokupit ću ga na putu u knjižnjicu.

G: Jerry, koliko ti vremena tratiš na mene! (uzima ček i stišće svoj obraz o njegovu
ruku) Ti si tako dobar!

J: Ne, jednostavno me privlači tvoj kapital, mala.

G(veselo): Dobro je, dovraga, biti debelim kapitalistom s ogromnim trbuhom.

Ležiš, a novci ti sami dolaze u ruke!

J(sagnuvši se, izvlači ispod kreveta nokšir(noćnu posudu) i nosi ga na stubište gdje je zahod) :
Moraš se dignuti danas, jer ćeš se izležavati vječno.

G: Gospode, pa izgubila sam cijeli litar krvi!

J: A ja sam ti kupio litar i pol nove, neloša dobit. Kapitalisti, koji smatraju, da
pedeset posto dobiti je malo, završavaju u prenočištima. (vračajući se, pokupi
putem knjigu koju je Gitelj bacila i ispitni progmam koji je iz nje ispao) Što će ti ispitni
program? Jesi li štrebala za mene?

G: Samo (sam) pogledala.

J(pregledava program): Članak e53. Navečer će se morati još jednom naštrebati.

(bacivši knjigu na kauč, brzo se skida do pasa i tek sad skida šešir i stavlja ga na abažur
stolne lampe. Zatim skuplja sa stola prljave tanjure, tanjurić s opušcima i odnosi u kuhinju.)

G(prati ga pogledom): A kad se spava onda? Od tebe je ionako ostala samo kost i
koža.

J(okreće odrezak na tavi): To su mišići, sad sam cijeli jedan mišić. Usput rečeno, ako
u skorije vrijeme ne digneš iz postelje svoju stražnjicu, dat ću oglas u novine, da
mi je potreban drugi, sa sposobnošću za rad.

G(ljutito): Kod mene je sa sposobnošću za rad.

J: Ali nezaposlen. Pa neće ti vječno davati naknadu za nezaposlene.

(On jednostavno trabunja, zapljuskivajući se vodom iznad umivaonika, ali se Gitelj odjedno
zamisli o budućnosti i ona joj se prikaže tako mračnom da se što brže pokuša odvratiti od tih
misli.)

G: Jerry, kad će završiti ta luda utrka?

J: U dva i trideset u petak, nakon bitke, starice.

G: U Central Parku?

J(ne čuvši je): I od tog trenutka – u potpunosti sam ti na raspolaganju.

G(tužno): Je li na dugo?

J: A?

G: Kažem je li na dugo?

J: Ništa ne čujem. (zatvara slavinu i ide u sobu, brišući lice sa ručnikom) Što?

G: Kažem volim te.

(Jerry se zaustavlja kao ukopan. Duga pauza.)

(napokon spušta pogled)To ti ne moram govoriti, je li tako? Ti to i sam znaš.

J(meko): Da.

G: Probat ću da ne ponavljam prečesto. Tako, dva puta tjedno.

J: Za mene ne može biti prečesto. U mene od toga rastu novi mišići.

G: Možda, razbolivši se, sam ti učinila veliku uslugu?

J: Vjerovatno bi smo se snašli i bez tvoje bolesti. Velika usluga s tvoje strane – je
da se oporaviš i staneš na noge, Gitelj.
(Gitelj ne podiže pogled. Jerry gleda na sat, ljubi je u obraz i juri prema ormaru.)

G(tiho): Koliko posto?

J(otvara ormar, mršti se, izlači svježu košulju i otkinuvši potvrdu iz praonice, oblači je) : Svih
sto.

G: Ne mislim na oporavak, ja...

J: Znam na što misliš. Znači po tvome, kad sam rekao, da se želim brinuti o tebi,
namjestio sam si garancijsko ograničenje od trideset dana? (zakopčava košulju, ide
u kuhinju, tamo gasi plin ispod lonca sa pireom i stavlja na štednjak tanjur da ga ugrije)

Donosim doručak,jesi li spremna?

G: A ti si već jeo?

J: Uzet ću sendvič u ured. A što ako bi ti recimo skočila na noge i optrčala tri
puta tanjur, da dobiješ apetit? (zaustavlja se na kuhinjskom pragu i čeka)

G(skenuvši pogled): Ja ionako imam apetit.

J: Jasno. (opet ide u kuhinju i stavlja na pladanj tanjur sa hranom i čašu mlijeka; stavlja
pribor za jelo i papirnati ubrus)

G: Sendvič – je besmislica, Jerry. Ako ćeš se još i ti razboljeti, onda smo oboje
gotovi. Uleti nekamo da popiješ kakao. I neka ti unutra stave razmučeno jaje sa
šećerom.

J: Zašto?

G: Do ispita su još dva puna dana, mora se nekako održavati energija prije tog
mučenja.

J(unosi pladanj i stavlja joj ga na koljena): Osuđeni na smrt je pojeo dobro

razmučeno jaje sa šećerom i proživio još trideset i četiri godine. Ja ne
namjeravam biti bolestan,pa čak i samo radi toga da bi ti ustala. (trpa u aktovku
knjige i papire sa stola; uzevši u ruke dokument sa plavim umetkom, usporava se i okrenuvši
Gitelj leđa, ponovo ga pročita)

G: Jerry!

J: Da!

G(sa naporom): Nemoj pomisliti da iskorištavam svoj položaj... Razumiješ, ja...ja

želim reći – da od kad ti živiš ovdje, ja... O meni se nitko nikad nije brinuo i to
oslabljuje moju volju, razumiješ?

J(pogleda je preko ramena i nastavlja čitati dokument. On kao da uspoređuje njene riječi sa
onim što je tamo napisano.): I očvršćuje moju.
G: Razumiješ, ja sam se već skoro i navikla vidjeti tu tvoje kravate. I jako će mi
nedostajati.

J(pauza. Opet kao da važe smisao onog napisanog u dokumentu i onog, značajnijeg
(važnijeg), što mu se događa u duši.): Pa zašto polažem taj ispit, glupa glavo? Radi
umne gimnastike, je li? Ja namjeravam živjeti ovdje,raditi ovdje, raditi svoj pravi
posao. Već sam zakržljao ne radeći ništa.

G: Bojim se toga što će biti poslije, Jerry.

J: A što će biti poslije?

G: Da ću ustati iz postelje – i ove proklete kravate će se vratiti u tvoju sobu.

Strah me je...da opet ostanem sama. Evo.

J(šutke stoji sa službenim papirom u rukama, zatim ga odjednom odlučno strpa u aktovku,
sjeda za stol i, pomaknuvši knjige, počinje pisati) : Jedi dok se nije ohladilo.

G: ???

J: Ugovor. Obvezujem se da ću te zabavljati razgovorima za vrijeme jela. (slaže

ispisani list i uzima kartonsku kutiju) I još neke druge stavke, manje uzvišene. (izvlači
iz kutije kinesku kućnu vestu od brokata)

G(ispušta vilicu): Oh! Kako lijepo! Što je to?

J: Neka te ova stvar podsjeća na mene do šest sati navečer.

G: Brokatna vesta! Da poludiš! Od sada ću cijeli život ležati u postelji! (pruža ruke
prema vesti)

J(podiže presavijeni list): Ovo je pismo mom stanodavcu. ( stavlja ga u džep veste)
Ubacit ćeš ga u sandučić. Vlastoručno.

G: Što?!

J: Na uglu. Čim ustaneš i uzmogneš doći do tamo.

G: Što si mu napisao? (oči joj se proširuju) Da traži novog podstanara? Da?

J: Sama ćeš vidjeti.

G: Ostavit ćeš tu kravate zauvijek?

J: Sama ćeš vidjeti. (otišavši malo dalje, drži vestu sa ispruženim rukama; iz džepa mu viri
presavijeno pismo)

G(prjekorno): Jerry!

J: Dođi i uzmi.

G(prjekorno): Jerry, znači da bi ostao samnom ja moram biti zdrava.

J: Moguće. Probaj – vidjet ćeš.

(Gitelj odmahuje glavom.)

Zar si stvarno toliko sigurna u to da želim tu držati ove vražje kravate? Dođi
ovamo.
(Gitelj ga šutke gleda, oči joj se napune suzama.)

Pa hajde dođi. Dođi i uzmi sama.

(Gitelj ostavlja pladanj, spušta noge sa kauča i sjedi nepomično.)

Pa kreni, mala.

G(ustaje, tetura i neuvjerno ide prema njemu, strahujući za svoj želudac, za svoje noge, ide
kao čovjek koji se nije digao iz postelje mjesec dana; ali svejedno dolazi do Jerry-ja, uzima
pismo i čita): Ti se stvarno odričeš stana!

J: Uštedjet ću na ratama za stan.

G(pauza): Ti me jednostavno ubijaš, Jerry! (okreće se trudeći se ne zaplakati) Ja nikad

nisam bila kučka ni ucjenivač... (pauza) pa neću ni sad! Dosta! (i sa neočekivanom
odlučnošću kida pismo na komadiće)

J(ravno): Rasipnički odnos prema papiru. Sad moram pisati drugo.

G: Nemoj ako sam to ne želiš!

J: Želim! (oblači je u vestu i stisnuvši je uza se, ljubi, zatim joj pažljivo (netremice) gleda u
oči)

(Gitelj mu uzvraća istim takvim ispitivačkim (intenzivnim) pogledom.)

(grleći je jednom rukom, Jerry gleda na sat i uzima aktovku) No, hajde u postelju. Sve
treba biti s mjerom. Zapamti da mi pripadaš. Dobro prožvači meso, ne zaboravi
uzeti lijek, ne izlazi na stubište sama, zakopčaj vestu da se ne prehladiš.
Zbogom. (ide prema vratima, ali ga zaustavlja tihi Giteljin glas)

G: Jerry, ja stvarno pripadam tebi. Ti znaš da je sada to tako?

J: Da,znam, malena.

G: Volim te.
(Jerry šutke stoji dok mu Gitelj ne priskače u pomoć.)

To je sad već drugi put, iskoristila sam cijeli tjedni limit!

J(veselo): Možda će mi biti potrebno još jednom to čuti do ispita. Za učvršćivanje

mišića.

G: Sigurno ćeš izdržati.

J: Vadit ću, dovraga, sve potrebne odgovore iz moje genijalne leđne moždine!
(šalje poljubac i odlazi)

(Gitelj stoji sama nasred sobe, u kineskoj vesti veselih(raznovrsnih) boja i , smješeći se kroz
suze, odmahuje glavom. Prolazi prstima po sakou koji visi na stolici, sjeda i pritišće se uz
njega licem. Zabrinuta je u duši(na duši joj je nemir).)

DRUGA SLIKA

(Jerry-jeva soba.)

(Svibanj je, već je skoro ljeto. Vrući, zagušljivi suton. Prošlo je već osam mjeseci od kad je
počela ova priča. Opet su u obe sobe prozori potpuno otvoreni – Jerry-jeva soba je na
gornjem katu – i čuje se buka prometa s ulice. U Giteljinoj sobi se gotovo ništa nije
promijenilo, samo na stolu više nema Jerry-jevih ni knjiga ni papira, s noćnog ormarića su
nestali lijekovi, krevet je pospremljen. U jerry-jevoj sobi je potpuni kaos. Spremanje je na
samom vrhuncu, ni jedna stvar nije na svom mjestu, posvuda su kutije i kartoni. Jerry u
kuhinji, skinuvši sako, zamata posuđe u novine. Gitelj je u sobi – bosa, ista kao i prije, ali sa
naletom tuge u očima – pakira u kartonsku kutiju posteljinu. Neko vrijeme oboje šute i
zaokupljeni su svojim poslovima, a zatim Jerry zove Gitelj; glas mu je bezvoljan, isto kao i u
nje.)

J: Što da radim s ovim loncima, malena? Da ih spakiram odvojeno?

G: Odvojeno od čega?

J: Od tanjura.

G: Pa vjerojatno. To jest, naravno da da.

(Opet u šutnji nastavljaju pakirati. Oboje su umorni od ove zamorne radnje, oboje su
potišteni, ali ni jedan to ne priznaje, okružuje ih atmosfera nedorečenosti. Gitelj staje na
stolicu da skine zavjesu koja zatvara kut u kojem je odjeća. Slučajno dotiče štap na kojem još
uvijek visi neke stvari. Štap odskliže s potpornja i pada.)

(hvata ga u letu)Jerry, ovamo, brže!

J(baca ono što mu je u rukama i trči u sobu) : Što ti je?

G: Opet taj prokleti štap. Ništa naročito.

J(s olakšanjem): O, a ja sam mislio, da ti... (odjednom zašuti i uzevši joj iz ruku štap s
odjećom, stavlja ga na kauč) Evo, nije mi ni uspjelo da ga pričvrstim kako treba.
Uostalom, imao sam unutarnje uvjerenje da ga nikakva snaga neće zadržati na
mjestu, makar je bilo potrebno samo dvije brokve i... (primjećuje njen tužan i
ispitivački pogled) Što ti je?

G: Ništa.
(Gledaju jedan drugoga očito ne izgovarajući nešto dokraja. Onda je Jerry obuhvaća oko
struka i skida sa stolice.)

J: Stoj rađe na podu, vjeverice.

G(razdraženo): Zašto to?

J: Zato što sam se ja penjeo na vrh Longa četiri puta. Navikao sam na visinu.
(staje na stolicu i skida zavjesu do kraja)

G: Misliš da ću se razbiti? Neće biti te sreće.

J(opet je gleda ispitivački): Što sad znači ta vedra fraza?

G: Htjela sam reći te - nesreće.

J: A! Ja sam mislio da si htjela reći – sretne nesreće.

G: Vrh Longa – što je to?

J: Planina u Coloradu. Četrnaest tisuća futi; gore – četveronoške, dolje – kako

ispadne.

G(poslije pauze): Možeš misliti, ja sam se penjala na krov Empire State Hotela
devetnaest puta.

J(osmjehne se, odmahujući glavom i pruža joj zavjesu): Drži.

(Ali Gitelj zamišljeno krene prema kuhinji.)

(pogledavši za njom baca zavjesu na kauč gdje je sada goli madrac i promatra zavjesu na
prozoru) Ovu isto da skinem?

G(iz kuhinje): Koju?

J: Ovu, što je na prozoru?

G: A je li je ti želiš skinuti?

J(ne shvaćajući): A zašto da je ne skinem.

G: Pa onda skidaj!

J(naboravši lice): Odakle sad ova gorčina?

G: Ne znam. Našla na polici.

J: Što?...

G: Badem. Ispao je gorak. (pojavljuje se sa šakom badema)Hoćeš probati?

J: Ja pitam zašto si ti ogorčena?(prenosi stolicu do prozora i skida zavjesu od platna)

G: Ja?... A zašto si ti?

J: Pitao sam prvi.

G: Pa ja i odgovaram – ogorčena sam time što ne mogu skužiti čime si ti

ogorčen.
J: Jasno. A ja sam pak ogorčen time da ne mogu skužiti čime si ogorčena ti. I na
ovom se istraga može završiti. Jer nije donijela nikakvih plodova osim badema...
Trebaju li ti ovi držači?
(Gitelj, ne odgovarajući, isprobava jedan badem za drugim, u nadi da će naići na slatki.)

(prebacuje pogled s nje na bademe, obrnuto)M – m?

G: Nikakav mi vrag nije potreban. Jesu tebi potrebni?

J(pauza): Mali ispravak. Jesu li potrebni nama?

G: Nama su oni, naravno, potrebni. Koristit će nam,pa plaćen je novac za njih.

J: Kako ne. Deset cenata za par. Sad ću uzeti odvijač. (silazi sa stolice i kreće prema
kuhinji)

G: Pa onda ih ostavi.

J: Pravo govoreći što će nam te krpe? Pa ti tamo imaš zavjese.

G: Zašto krpe? (prstima ispipava zavjesu) Predivna tkanina, četrdeset i sedam centi
za jard, s popustom. Mogu od nje napraviti jedanaest različitih stvari.

J: Nabroji barem deset.

G: Pa što god. Pokrivač, jastučnice, koricu za bilježnicu; mogla bi ti čak sašiti par
kravata.

J(sa velikom sumnjom): Misliš?

G: A što, zar je loše?

J: Ne, ali si ne mogu baš dočarati kako ću se pojaviti u sudu u kravati od

narančastog platna.(ide u kuhinju)
(Gitelj baca badem kroz cijelu sobu u otvoreni prozor i bezvoljno sjeda na kauč.)

(ulazi sa odvijačem i prolazeći mimo nje je pomno(pažljivo) pogleda) Možda je dovoljno

za danas? Izgledaš umorno.

G(zapaljivo): Uopće nisam umorna!

J: Zašto si onda pokisla?

G: Tko je pokisao? Ja sam na šestom nebu!
(Jerry se želi popeti na stolicu, ali se zaustavlja i gleda je.)

Samo zaboga, nemoj mi priskakati u pomoć! Zadavit ćeš me svojom

plemenitom dobrotom!

J(poslje pauze od sekunde sa zamahom zabija odvijač, skroz do drške, u sjedalo stolice. U
Gitelj se proširuju oči. Ali Jerry više ne pokazuje nikakve znakove bijesa i kad počinje govoriti
glas mu je miran.): To je za sve tvoje štikle.

G(mračno): Oprosti.

J: Pretpostavljalo se da ćemo veselo pakirati moje stvari. Zašto se ponašati tako

kao da...

G: Ni meni, ni tebi to ne predstavlja ni najmanje zadovoljstvo. Sa svakim

ručnikom kojeg trpam u ovu kutiju mi postaje sve gore!

J(suho): To nije lagan posao – kome je ugodno pustošiti svoju kuću gdje se
sretno živjelo! (pretraživši džepove, izvlači cigarete) Iako je sve počelo poprilično
čudno. Nikad neću zaboraviti kako si tu za mene organizirala stožer prve
pomoći.

G: Nema veze, uskoro će biti drugi.

J: Koji?

G: Onaj koji ti organiziraš za mene.

(Jerry, pogledavši je, zapali cigaretu i da ne nastavljaju ovaj razgovor, ponovno se penje na stolicu, iz
čijeg sjedala viri odvijač.)

(duboko uvlači zrak u sebe, gotovo kao da se sprema uroniti u vodu i jako veselo
nastavlja)Slušaj, Jerry, kog vraga da rastežemo, ajmo se oženiti i gotovo,a?

J(pogledavši je preko ramena): Mnogoženstvo? Ti si naravno uvijek velikodušna, ali

(ja) već imam jednu ženu.

G: Ne. Poslije razvoda. I nemoj misliti, da ti ne namjeravam sjesti na grbaču. Ti

si sad član New – York-ške kolegije odvjetnika, i znaš li što ću prvo napraviti?
Upisat ću stenografiju!
J: Stenografija – je upravo to što nam je nedostajalo za potpunu sreću.

G: Kad ćeš otvoriti svoj ured onda ću i biti od koristi! Umjesto neke glupe
tajnice. Ne moraš me ni plaćati, još ćeš i uštedjeti! A čim dobijem dovoljno za
tavan, organizirat ću nam tamo stančić. Vidjet ćeš, bit će strašno milo.

J: To je naravno, strašno milo.

G: Gadost!

J: Što točno?

G: Ona rupa. Misliš da ne razumijem? Kako ćeš tamo primati ljude, kad će iz
umivaonika odmah ispuzati delegacija žohara, da vidi goste. Nije ih se tamanilo
još od vremena kad je tamo živjela Baby Ruth.

J: Pa koga ćemo mi tamaniti?

G: A?...

J: To jest koga ćemo mi primati?

G: Pa svakakve tebi važne ljude. Klijente! Kompanjone, Taubmene, možda čak i

zločince, nikad ne znaš. Ali ne može ih se dovlačiti u onu rupu, je li istina?

J(nakon pauze): Istina je. To je čak neljudski – dolazi neki manijak, alkoholičar, koji
je tek zaklao rođenu majku, i odjednom ugleda žohara! Drži držač.
(Ali Gitelj pakira zavjesu u kartonsku kutiju i on silazi sa stolice.)

G: Tko zna, možda, se poslije preselimo u pravi stan! Uvijek sam maštala da
živim u zgradi znaš s čim?

J: Samnom?

G: S liftom! Ako postoji lift onda možeš pozvati bilo koga.

J(odlaže držač pored malog radija, koje mu odjednom privlači pažnju, on ga gleda, gladeći ga
palcem. Kad mu se pogled susrtene s Giteljinim, nasmješi se.) : Sjetio sam se tog dana
kad si mi ga ostavila pred vratima. Mnogo sati smo proveli s nijm nasamo. Šteta
ako će provesti svoje zadnje dane negdje u nekom mračnom ormaru.

G: Usput rečeno, zatrebat će nam još.

J(kratko): Ako si namjeravala uzeti plastične kravate, ne traži ih, nema ih više. A
ovo će stati u kutiju s loncima.(uzima radio i odlazi u kuhinju)

G(stojeći na koljenima, počinje pakirati u kutiju knjige, papire, razne sitnice) : Jerry, što
radiš sa računima? Za plin, za telefon,...

J(iz kuhinje): Stavi ih negdje na vidljivo mjesto. Čini se da ih ima neplaćenih.

G(odlaže račune sa strane): Pa treba li ih plaćati, pošto će svejedno isključiti i plin, i

telefon. Tu su još pisma...(otvara jedno, napisano ženskim rukopisom na plavom papiru)

„Jerry, dragi moj, ja...“ Uf!(brzo zatvara, ne čitajući dalje; ugleda nekakav oficijalni
dokument sa plavom kuvertom – nešto poznato, ona ga je vidjela u Jery-jevim rukama kada
je ležala bolesna. Pomaknuvši obrve, čita, prvo u sebi,a onda naglas.)

„...Bez obzira na to da se tužiteljica odnosila prema tuženom kao vjerna i

predana žena, navedeni tuženi je zasigurno kriv za grubo narušavanje mira
navedene tužiteljice, a isto tako u narušavanju...

(Jerry se pojavljuje na pragu sa šalicom u ruci.)...bračne vjernosti. U s vezi čega sud...“

J(nastavlja napamet): „...odlučuje da postojeći dosad bračni savez mora biti

razvrgnut i proglašen nevažećim, navedenim tužiteljica od dana donošenja ove
odluke je razvedena od tuženika.“ Točka.

G(nakon pauze): Pa zašto mi nisi rekao, Jerry?

J(nakon pauze): Trebalo mi je da se saživim s tim. Još neko vrijeme. Pričekati, dok
me...prođe. Da se može odrezati kao nokat koji je narastao...

G(opet nakon pauze): Ti nisi htio da ja znam.

J: Da, dok sam budem...budem mogao podnijeti. Znaš li što znači riječ „nikad“?
Koja je to spoznaja da ničeg više neće biti, da je to završeno zauvijek, za cijeli
život? Nikad – ogromna rupa u srcu, potrebno je vrijeme da se ona...zategne.

G: A što poslije?

J: Poslije?

G: Da. Što ćeš raditi poslije?

J(ne odmah, meko): Prije svega ću prionuti na jedan neodgodiv posao.

G: Koji?

J: Spremit ću ovu šalicu.(dolazi do kutije i spušta se na koljena pored Gitelj)

G: Podlac.
(Jerry se okreće na koljenima licem prema njoj.)

Jesi joj rekao o meni? Da si se preselio kod mene?

J: Nisam ja podlac, Gitelj.

G: Rekao si joj da sam se razboljela! (udara ga po licu sa sudskim papirima u plavoj

kuverti)

(Jerry se diže do čučnja i zaleđuje se. Gitelj se diže i skuplja svoje cipele. Jerry, isto dignuvši se,
baca šalicu u kutiju.)

Razbij odmah cijelo posuđe kome je ono potrebno!

J: I što ćeš još provaliti?

G: Ja odlazim odavde,ti...ti prokleti.(ali tuga pobjedi zloću i otima joj se tužan krik)

Jerry, zašto mi nisi ništa rekao?!

J: Nisam mogao...

G(pažljivo ga gleda, odjednom shvaća sve do kraja. Brzo oblači cipele i traži svoju torbicu.) :
Da, zato si njoj, o meni, sve ispričao. Bože moj, čak to da ste se razveli, - je tvoja
i njezina tajna! I čak ako ćeš me oženiti, ona će doznati o tome, a ja – ne!
(Ali kada ona kreće prema vratima, Jerry joj staje na putu.)

J: Nikamo ti nećeš otići.

G: Jerry, pazi se!

J: Sjedni!

G: Pazi se, Jerry, ja ne znam što ću s tobom napraviti!

J: No, hajde, hajde, okorjela ulična djevojko!

(Gitelj ga udara po licu – ali je on nepomičan. Gitelj udari još jednom – on stoji kao kip. Gitelj
se oštro okreće, tražeći čim bi ga mogla gađati, zgrabi šalicu iz kutije i zamahuje, ali ju ne
odluči baciti.)

(čeka, ne pomaknuvši se)No, bacaj! Tako ću te nalupati da nećeš moći sjesti.

G(baca šalicu, nastojeći da ga ne pogodi i bacivši se na kauč, rida od gnjeva) : Kurvin sin,
kroz cijeli život još mi nije uspjevalo da kako treba, pretučem nijednog
muškarca, neka svi oni budu prokleti, - to je jednostavno nepravedno!

J: Što misliš zašto sam joj rekao za tvoje krvarenje?

G: Da joj dokažeš nešto na moj račun. Evo zašto!

J: Što naprimjer?

G: Da dokažeš kako si ti predivan, skrbiš se o oboljeloj i nemaš potrebu za

njezinom pomoći.

J: Rekao sam zato jer je ona tražila pomoć od mene. Ona me zove doma.

G(okreće se na bok i s iznenađenjem ga gleda u lice): Ona tebe zove?

J: I kad sam joj napokon postao potreban, kad stojim čvrsto na nogama i mogu
joj pomoći, morao sam joj reći „ne“. I objasniti zašto.

G(duboko udahnuvši): Evo što , Jerry. Inzistirao si da ja nešto zahtjevam od tebe,

sjećaš se?

J: Da.

G: Ja želim sad zahtjevati.

J: Zahtjevaj.

G: Želim da ostaneš tu, želim te u cijelosti, a ne pola komadića tebe...

želim...zapravo ja...da ti...(s naporom) prijestupna je godina, Jerry, znači da se
treba govoriti istina. Hoćeš li mi nekad reći...“Volim te“? Barem jednom?

J(sa boli): Ali to je zavjet za cijeli život, malena, i već sam ga jednom dao. (ali kad
se on okreće da ode u kuhinju, glas iza njegovih leđa ga zaustavlja)

G: Jerry, Jerry daj mi napokon predah. Prestani me zadirkivati. Pa je li to

prijateljski?
(Ove ga riječi prikuju na mjestu.)

Reći ću ti iskreno – kad se preseliš kod mene, ja ću pokušavati tražiti da se

oženimo. Ti..ti mi isto rađe reci cijelu istinu.
(Jerry je gleda bez riječi.)

Jerry, jesi li mi prijatelj?

J(nakon duge šutnje): Da,ja sam tvoj prijatelj. I bit ću iskren. Kad govoriš „volim“,
zapravo misliš – „zaljubljena“. Meni ta riječ znači mnogo više...

G: Meni to znači – da ti je taj netko potreban. Tako snažno, da...

J: Potreban? Ne, nije to. Ljubav – to je uvijek zajedno, neprekidno, dan za

danom, godinu za godinom... Ljubav – to je vidjeti očima drugoga. Ona voli
mostove, i ni na jedan ovdašnji most ja nisam mogao gledati bez boli, zato što
njezine oči to ne vide. I još stotine takvih stvari, na svakom koraku. Ne samo
prijatelj, u nečemu čak i moj smrtni neprijatelj, ali ta žena se srasla samnom.
(gleda na papir iz suda) Što sam ti mogao reći o ovom – o ovom papiru? Da bračni
savez nije razvrgnut, da nije postao nevažećim? Pa hoću li prestati osjećati
svoju desnu ruku, ako je izgubim? Evo što je za mene ljubav.

G(dugo ga gleda,zatim zatvara oči): Jesi li njoj sve ovo rekao?

J: Ne. Trebalo joj je to reći još prije mnogo godina, ali tada ni sam to nisam
znao.

G(dignuvši se sa kauča, staje koljenima na stolicu pored prozora i gleda vani, ne znajući kako
da se nosi sa svime što se na nju obrušilo): Ti se nikad nećeš oženiti samnom, Jerry.

J: Ne mogu, malena.

G: Pa kojim oružjem da se borim s njom – krvarenjem čira dvaputa na godinu?

Da te uhvatim u tu zamku? Da postanem invalid i iz mjeseca u mjesec trebam
tvoju brigu, samo ću te time zadržati, jel da?

J: Dok sam ti god potreban, bit ću s tobom.

G(okreće se na stolici i gleda mu pravo u lice, kao da je napokon shvatila): I preselit ćeš se
kod mene. Čak i sad.
J: Sve što je u meni ostalo ću ti dati. I bez potkradanja.

G: Bože moj, pa ja sam ta koja je upala u zamku!

(Pauza. Zatim Jerry kima glavom.)

Ti si jedini, koga... Izgubivši tebe, ja bi isto mogla osjećati da sam izgubila ruku
ili, ne znam, nogu...

J: Ti bi osjećala, malena, da si izgubila... Hrpu vremena uzalud. Ti rasteš,

malena, i to mi je jedna od dvije moje najsnažnije želje – da vidim kako ćeš
odrasti. I donijeti plodove.

G: A tvoja druga želja?

J: Tess.

G: Jerry, Jerry, Jerry! (gleda ga trepereći – nije lako izgovoriti naglas, ono što misli)Ne
želim skupljati mrvice. Želim da mi netko...kaže to što si sad govorio o njoj.
(uzima svoju torbicu, stoji ne gledajući ga) Izgleda da mi jedno drugome dajemo
ostavke – je li tako, Jerry? (želi proći mimo njega do vrata, ali joj on uzima rukama lice i
gleda u oči)

J: Zašto, Gitelj?

G: Jerry, od onog trenutka kako sam zalegla u postelju, nisam ni jednom

slobodno udahnula, moram otići, inače ću se...ugušiti.
(Nakon sekunde Jerry je pušta. Ona brzo prolazi mimo njega i nestaje iza vrata. Jerry se
okreće i stoji nepomično, opustivši ruke i gledajući za njom. Svjetlo se polako gasi.)

TREĆA SLIKA
(Obe sobe.

Nekoliko dana nakon.Oblačan dan. Soba je potpuno ogoljena i pusta; u njoj je samo kufer i
pisaća mašina. Telefon je opet na podu. Jerry se ne vidi, iako čujemo kako radi nešto po
kuhinji. Gitelj je kod sebe u sobi skida sa zidova svoje fotografije u baletnim pozama. Ona to
radi ravnodušno, gotovo mehanički, samo da se zaposli usred zamornog iščekivanja. A
iščekuje telefonski poziv, to se vidi po tome kako pogledava na aparat. Bacivši fotografije u
ladicu noćnog stola, Gitelj počinje nervozno šetati po sobi, pogledavajući na sat,pa na
telefon.

U mračnom se predsoblju, gdje se kod Jerry nalazi kuhinja, pali šibica; Jerry posljednji put
pregledava kuhinju i ide u sobu. Obučen je u kaput i ima šešir. Gasi šibicu; u rukama drži
kremu za brijanje, kist i britvicu. Spustivši se na koljena, odlaže sve to ispod futrole pisaćeg
stroja. Gleda na sat i nakratko zastavši, u tmurnom razmišljanju, kraj telefona, diže slušalicu i
bira broj. U Giteljinoj sobi zvoni telefon.

G(zgrabi slušalicu i sjeda na kauč): Da, halo!

J(nakon šutnje): Curo, ja...sam već sve tu spakirao, ja...

G(meko): Zdravo, Jerry.

J(nakon šutnje): Tu u kuhinji je kutija sa svakakvim sitnicama, ključ će biti kod

pazikuće. Ako ti nešto zatreba...

G: Neće mi ništa zatrebati.

J: Ali ako ti svejedno nešto zatreba...(pauza) Gitelj, ako ti zatreba nešto...važno,

bit ću u lincolnskom hotelu „Commodor“. Broj sobe ne znam, ali će te
međugradska spojiti i ovako. Grad Lincoln, država Nebraska. Nebraska, ne
Nevada!

G: Ne Nevada.

J: I ne Omaha. Tu pogrešku više neću ponoviti. Nikad. Čim si nađem ured javit
ću broj telefona. A ako će ti....ako će ti biti hitno, nazovi, molim te, Franka
Taubmena. Ne moraš mu ništa objašnjavati, obavijestit ću ga. Jednostavno
nazovi.

G(ne odmah): Dobro.

J: Ne, daj mi riječ.

G: Dajem riječ.(pauza) Jerry, samnom je sad već sve u redu. Ti se samo...ti se

samo potrudi da se tamo sve izdogađa kako ti hoćeš.

J: Da, potrudit ću se. To je – ponovno rat. Neću odustati od svojih zahtjeva,

neću raditi kod Lucijana, neću se preseliti u Omahu, i živjet ćemo od onog što
ću ja zarađivati. Počinjem vrlo...skromno – stol, telefon i olovka. I moja glava.
G: To nije malo.

J: I neću je više potkradati. Novi život na novim počecima, za nju i za mene.

G: Vjerujem u tebe.

J: I nikakvih trzavica. Gitelj, i ti si se isto prestala trzati?

G: Oh, ne. Ja se još trzam kao lutka na koncu.

J: Ja isto vjerujem u tebe, Gitelj. U New Yorku je gomila naroda, ali ti si –

zemljana sol, nemoj se trošiti, on te čeka negdje iza ugla. Naći ćeš ga.

G: Potražit ću. Sad sam boljeg mišljenja o sebi, nego prije, više ću zahtjevati. S
vremena na vrijeme ću ti slati čestitke, dobro?

J: S vremena na vrijeme...

G: Dvaput na tjedan.

J(čvrsto pritišće prste na oči,on je u mučnoj dilemi): Gitelj! To što radim,to je... Postoje
trenuci, kad mislim da...

G: Ti sve radiš pravilno, Jerry. Razumiješ, ja više ne želim nikakve milostinje, to

je loša usluga.

J: Ja to znam kao nitko.

G: Sad više ni sama neću dijelit usluge. Želim da se netko stvarno brine o meni i
da mi pripada u potpunosti. Ti si me tome naučio. Samovi i Juckovi mi nisu
potrebni – to su sitne duše. Znaš, ja sad na puno toga gledam drugačije.
Napravio si mi puno dobroga, Jerry.

J: Je li to istina, Gitelj? Gospode, kad bih bar mogao čvrsto znati da je svaki od
nas u nečemu pomogao onom drugom, barem malo...

G: Ti si mi jako pomogao, Jerry. To mi je prva veza nakon koje sam postala bolja
nego prije. Želim reći: tko god da bude taj čovjek, u mnogome će ti biti dužan.

J(nakon šutnje,tiho): Hvala ti za ovo. A ona čak ni neće doznati, koliko toga je
dužna tebi... Nakon riječi...(prisjeća se) nakon riječi „voljeti“ najslađa riječ na
svijetu je...
G(nakon pauze): Koja, Jerry?

J: „Pomagati“. Ne sjećam se tko je to rekao. Pa dobro. (gleda na sat) Pa dobro.

Bok, malena!

G(pokušava mirno pričati, ali oči su joj pune suza, srce joj tuče negdje u grlu, ona se bori s
tim što je preplavljuje,ali ništa ne može napraviti sa sobom): Volim te, Jerry!

(Jerry se zaleđuje.)

(ne nalazi odmah snage da nastavi )Koliko god da poživiš na zemlji, želim da pamtiš:
da je zadnje što si čuo od mene – bilo to da te ja volim!

J(duga pauza): Ja te isto volim, Gitelj! (spušta slušalicu,neko vrijeme stoji ne mičući se.
Onda spušta telefon na pod i pali cigaru, pohlepno uvlačeći dim. Nakon drugog dima,
spustivši se na koljena, zatvara futrolu pisaćeg stroja i uzevši je u jednu ruku, a kufer u drugu,
na koncu se ogledava po sobi – da nije nešto zaboravljeno)

(Gitelj za to vrijeme ne spušta slušalicu; pritisnuvši prstom polugicu, ponovno bira broj, ali pri
prvom zvučnom signalu baca slušalicu. Jerry, krenuvši prema vratima, čuje samo jedno
zvono.Spušta stvari na pod i čeka, gledajući telefon. Gitelj sjeda na kauč, visoko dignuvši
glavu i zatvorivši oči. Oboje su nepomični. Onda Gitelj skida ruku sa slušalice. Jerry se okreće i
izlazi iz sobe.)

(Zastor.)