Kozmološko razdoblje grčke filozofije

MILETSKA ŠKOLA

Što je pratvar?
U gradu Miletu djeluju prvi grčki filozofi. Osnovno pitanje je : što je pratemelj svega, prauzrok, što je praelement? Što
je izvor, osnovno poćelo, početak, element, supstancijasvega što jest? Jer nešto ne može nastati iz ništa.

Milećani
Tales je otac grčke filozofije. On ući da je sve voda. Anaksimenu je bitak svega zrak, aAnaksimander stvara
spekulativan pojam: praosnova svega je aperion tj. nešto beskonačno kvalitativno neodređeno.

Jedinstvo svijeta
Oni izražavaju monističko gledanje. Smatrali su da je svaka stvar prožeta životom. Oni sutvorci pojma prirode, teze o
jedinstvu prirode. Oni izražavaju materijalističko poimanjesvijeta.

PITAGOREJSKA ŠKOLA

Svijet je harmonija i broj

Utemeljitelj te škole je Pitagora. Pitagorejci zaključuju: broj je bit svega. Brojevi su počelo prirode, vječni i
nepromjenjivi. Čitav je svemir harmonija i broj. Kategorijakvantitete (kolikoće) osnovna je kategorija pitagorjeske
filozofije.

Mistika brojeva
Pitagorejci su u svemu, pa i pravednosti, duši, umu, dobroti, braku, tražili bitnosimboličko značenje broja. Oni su onda
brojevima pripisivali mističku ulogu.

HERAKLIT

Izuzetna snaga izraza

Heraklit ovo učenje je utjecalo na sav daljnji razvoj grčke filozofije.

Sve teče
Ona je smatrao kretanje kao bit svega. Vatru označuje praelementom, ali mu je ona isimbol vječna kretanja. Promjena
je apsolutna.. sve se mijenja, nastaje i nestaje, sve je utoku i razvoju, sve se kreće.

Harmonija koja teži k protivnosti

Svaka stvar u sebi nosi svoju suprotnost: sve je puno suprotnosti koje se slažu. Jedno teisto prebiva u nama: živo i
mrtvo, budno i spavajuće. Svijet je harmonija i borbasuprotnosti. Tek po suprotnom nešto se uopće spoznaje, a i jest to
što jest.

Logos vlada svijetom

Svijetom vlada jedinstven svjetski zakon i red, tj. logos koji određuje sve zbivanje. Logosse zbiva kao jedinstvo i
borba suprotnosti.

Spoznaja
Većina ljudi ne shvaća logos. Heraklit je razmatrao pitanje izvora spoznaje. Osjetila dajusamo nepouzdana
svjedočenja. Prava spoznaja je racionalna. Ona otkriva jedinstvo umnoštvu, opće u pojedinačnom, spoznaje logos i
sklad i borbu suprotnosti kao istinu osvijetu.

ELEJSKA ŠKOLA

1
Elejci
Elejska škola je izrazito racionalistička škola. Utemeljio ju je Ksenofan, a glava škole jeParmenid, a Zenon je branio
kasnije učenje svoga učitelja.

Čisto mišljenje
Parmenid alegorijski govori o dvije vrste spoznaje. Osjetilna je spoznaja je mnijenje,vidljivi je svijet varka, privid.
Jedino mišljenjem spoznajemo istinu-bitak-istinsko biće- jedno-vječno-nepromjenjivo. Tek racionalna spoznaja
jest pravo znanje i istina.

Bitak jest-nebitak nije

Bitak jest. Bitak je postojeće-materijalitet. Bitak jest-nebitak nije. Što jest jest, što nijenije. Jedno je te isto misliti i
biti.

Nema bivanja
Parmenid izvodi nemogućnost bivanja i mnoštva. Bivanje je prelaženje iz nebitka u bitak,a to je protivno razumu.

Osvrt
Zenon je začetnik dijalektike. Drugi mislioci su prihvaćali kretanje i promjenu kao pojaverazumljive same po sebi,
Elejci su pokazali da pojam kretanja nije tako jednostavan.Problem kretanja su zaoštrili do apsurda.

POSREDNICI
Heraklitovo učenje je: nema bitka-sve je u bivanju, a Parmenidovo je sasvim suprotno.Između tih krajnosti javljaju se
originalni pokušaji posredovanja.

Empedoklo
To je tvorac teorije elemenata. On razlikuje 4 kvalitativno nepromjenjiva elementa: voda,zrak, vatra i zemlja. Uvodi
pojam sila. Ljubav spaja a mržnja razdvaja.

Anaksagora
On uči da ima bezbroj vrsta kvalitativno različitih supstancija, čestica (homeomerije). Nus- svjetski um , najfinija je i
najčistija tvar, jedina koja se sama od sebe kreće i pokrećedruge.

ATOMISTI

Leukip i Demokrit
Osnivač atomističkog učenja je Leukip iz elejske škole. Demokrit je najznačajniji mislilac antičkog atomizma.

Problem
Elejski problem beskonačne djeljivosti uvjetovao je tok domišljanja pojma atoma.Atomisti tvrde da cijepanje staje kod
atoma- nedjeljivih tjelašaca i da ne ide u beskonačnost.

Atomi i prazan prostor

Atomi su bitak, vječni i nepromjenjivi, nenastali i neuništivi, a uz njih postoji ineograničen prazan prostor- nebitak, u
kojem se atomi kreću. Sve je dakle sastavljeno odatoma i praznog prostora. I duša je sačinjena od finijih atoma i
propada zajedno s tijelom.
Nužni uzročni red svijeta
 Nijedna stvar ne biva bez uzroka, nego sve s razlogom i po nuždi. Tako kaže Leukip.Događanje svode atomisti na
gibanje.

Mračna i prava spoznaja

Po Demokritu dvije su vrste spoznaje: mračna, dobivena opažanjem, i prava, koju dajetek razum. Po mnijenju boja, po
mnijenju slatko a uistinu atomi i praznina. Osjetilameđutim upozoravaju razum da se ne smije posve udaljiti od
osjetnog iskustva. On jekonačno također izraz djelovanja atoma i njihovih oblika.
Primarne i sekundarne kvalitete
 Neka svojstva pripadaju samima atomima: oblik, veličina, težina, pokret, tvrdoća.Prvotna svojstva stvari. A s druge
strane pak boje, zvukovi, mirisi, toplo, hladno nisusvojstvo nego su samo posljedica djelovanja objektivnih, stalnih

2
svojstava atoma na našaosjetila. To su drugotna svojstva stvari subjektivan i nestalna. On svodi sve kvalitete
nakvantitetu, sva svojstva na količinu kao jedno bitno određenje stvari.

Etika
Demokritova etika: čovjek treba da prevlada osjetilan zadovoljstva i prolazne želje zaizvanjskim dobrima i da teži
ostvarenju trajnih vrijednosti kao što su spoznaja,razumnost, mudrost, dobrota, prijateljstvo, umjerenost, vedrina i
spokojnost. Jer ljudima priliči starati se za dušu nego za tijelo.

Antroploško razdoblje grčke filozofije

O suprotnosti važenja prirode i odredbe (zakona) nisu raspravljali samo sofisti nego ej taj problem aktualan i
danas.Opće pitanje glasi: ima li što opće vrijedno što bi važilo neovisno o vremenu, kraju iljudima? Sofisti odgovaraju
niječno jer uviđaju relativnost.Sredinom 5 st. pr. K. Došlo je do obrata filozofskoga interesa s pitanja kozmosa
na pitanje čovjeka. Etika pitanja vrline, prava, običaja, zakonitosti, odgoja- dakle problemiljudske prakse.

SOFISTI

Prosvjetitelji grčke
Sofisti su prvi profesionalci u proučavanju-pravi prosvjetitelji Grčke. U skladu sazahtjevima života oni vide
obrazovnu vrijednost znanja i usmjereni su praktičkoodgojnim pitanjima. Sofisti razvijaju tehnike uvjeravanja i
umijeće argumentiranja i dokazivanja.Protagora je učio da o svakoj stvari postoje dvije tvrdnje, jedna drugoj protivne.
Tako provodi dijalektiku «za i protiv».

Ozloglašenost sofista
 Ni dijela sofista nisu sačuvana. O njima svjedoče protivnici Platon i Aristotel. Prikazujutako Protagoru kao
čovjeka koji pošto-poto hoće uspjeh u diskusiji, a nije mu do istine.Sofist i danas znači mudrijaš, nadmudrivač.

Rehabilitacija
Sofiste je rehabitlitrao tek Hegel početkom 19. st. utvrdio je koju su važnu kulturno- povijesnu ulogu odigrali sofisti.
Oni su osnivači gramatike, sintakse, retorike, i nekihelemenata logike. Oni su razvili kritičnost usmjerenu protiv
dogmatizma.

Čovjek je mjera svega

Glavna teza Protagorina, teza sofistike glasi : čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesuda jesu, a onih koje nisu da
nisu. On je taj po čemu nešto jest ili nije, a ne bog ili demon, bitak, logos, broj…

Relativizam spoznajni
Protagora misli na pojedinačna čovjeka. Opažaji su izvor spoznaje, ali su oni subjektivnii nepouzdani: isti vjetar
jednome jest, a drugome nije hladan.

Etički relativizam
O relativnosti etičkih nazora: nema opće važećih normi morala: u različitim krajevima,vremenima i uvjetima različiti
ljudi različito smatraju dobrim i zlom.

SOKRAT

Vrlina je smisao života

Smisao je čovjekova života u kreposti: poštovanju zakona, umjerenosti,samosvladavanju, usavršavanju.
Zabrinut je zbog svijesti svojih sugrađana: oni teže bogatstvu, zadovoljstvima i častima a ne vrlini, razboritosti i istini.

Filzofija odgojiteljica
Sokrat hoće popraviti društvo, preodgojiti sugrađane, usmjeriti ih prema idealima.

Optužba, osuda i smrt

3
On je zagovornik aristokracije kao vladavine najboljih. A najbolji su oni koji znaju. On beskompomisno traži istinu i
vrlinu. On je stekao svojim kritičkim postupkom isuprotstavljanjem demokraciji mnoštvo neprijatelja. Oni ga optužiše
da ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država i da kvari mladež, a demokracija ga osudi na smrt.

Dosljedna i herojska ličnost

Sedamdesetogodišnji filozof sam ispija namijenjen mu vrč otrova, te iz života odlazispokojan, dostojanstven i
nadmoćan. Herojska smrt njegova postaje mu tako najvećom pobjedom i slavom.

Čovjeka odlikuje umni uvid
On je isticao odgovornost pojedinca i njegov individualni sud. Čovjek ne određuje, nego ponajprije um; ne samo
nagon, nego i osjećaj dužnosti i moralna svijest i savjest. Mjerasvega za čovjeka jest umni uvid, mišljenje, spoznaja,
istina, točno poznavanje stvari!

Protivnik sofista
Sokrat se suprotstavlja sofistima jer oni svoji relativističkim učenjem najviše ugrožavajusvijest grčkog društva. Jer
«tko zna ne griješi».

Vrlina je znanje
Tko je mudar, tko zna što ej dobro, taj i djeluje dobro. Dobar je onaj koji zna. Nemoguće je da bi netko znao što je
dobro i činio zlo. On ej izjednačio krepost sa znanjem.

Znanje je spoznaja pojmova

On je odredio bit mišljenja kao spoznaju općeg.

Ironija i majeutika
Sokrat tvrdi :znam da ništa ne znam. Jedno načelo Sokratove metode: osvješćivanjeneznanja prvi je stupanj, početak
znanja. Prvi- negativan korak Sokratove metoderazgovora bila je ironija: onaj koji bi tvrdio da nešto zna suočavao se
sa vlastitimneznanjem i uviđao bi koliko je znanje teško. U daljnjem toku razgovora on svomsugovorniku pomaže da
dođe do istine, da je spozna. Taj drugi, pozitivni, stupanj svojemetode zove Sokrat majeutika. Metoda traženja.

Indukcija i definicija
Induktivni postupak. Sokrat pita što je pravednost, prijateljstvo, hrabrost, krepost, dobro,zlo da bi tkao došao do
općeg-što vrijedi za sve i konačno definicijom da točno pojmovnoodređenje. On ima i zasluga u postavljanju temelja
logike.

PLATON

Interes za politiku i socijalnu etiku

On je sudjelovao u politici i nije zadovoljan vladavinom. Njegov učitelj i uzor je bioSokrat. On postavlja probleme
politike i socijalne etike osnovnim interesom čitavanjegova života. Osnovao je u Akademovu vrtu svoju filozofsku
školu.

Idealizam
Platon je jedan od najvećih filozofa uopće. Pod utjecajem je elejaca i pitagorejaca, a posebno Sokratove etike. Platon
sada razlikuje ne samo spoznaje nego i same predmetetih spoznaja. On smatra da su ideje vječne i nepromjenjive biti
svega. One su bitak i bit, po njima tek nešto uopće jest i jest to što jest. Ideje su izvor, uzrok i uzor svega,
praslike.Materijalne stvari su odbljesak ideja. Ljepota je tako jedna, savršena, nepromjenjiva, alijepih je predmeta
mnogo. Ljepota ih čini lijepi stvarima.U hijerarhiji ideja najviša je ideja dobra, izvor bitka i biti. Stolar je stolar ako je
dobar stolar, ako nije dobar stolar onda on zapravo uopće nije stolar.Učenje o idejama je primjer objektivnog
idealizma. Za Platonove koncepcije bilo je presudno Sokratovo razlikovanje općeg i pojedinačnog. Platon je opće
pojmove učinio bićima. Pojmovi su sada ideje. Ideje su bitak.

Spoznajni problem
Misaonom svijetu primjerena je jedino umna spoznaja, poimanje, obrazloženo mišljenje a pojavama vidljivog svijeta
opažanja odgovara mnijenje. Umna spoznaja upravljena je bitku , onom bitnom, općem, nepromjenjivom, jednom a
mnijenje postojanju, pojedinačnom, bivanju, događanju, mnoštvu.Vrste umne spoznaje: znanje o idejama i
predočivanje matematičke razumne spoznaje.Vrste mnijenja: vjerovanje o konkretnim stvarima, pojavama, i
nagađanje o sjenama tihstvari.4 stupnja stvarnosti: ideja, predodžba, pojava i sjena.Eros je filozofska težnja za
4
spoznajom, mudrošću, znanjem, lijepim, trajnim, dobrim, besmrtnim. Platon shvaća eros kao filozofsku žudnju za
idejama, za višim, vrednijim ivječnim.Dijalektika jest prava metoda spoznaje kojom se u razgovoru dobro
postavljenim,usmjerenim i promišljenim pitanjima izaziva u duši sjećanje na ideje.Država je nastala iz potrebe ljudi za
suradnjom u podjeli rada. Cilj države je srećazajednice.- na osnovi sposobnosti razvrstao je građane u 3 staleža:
proizvoditelji, vojnici ivladari. Pravednost se sastoji u tome da svatko radi svoj posao i da ne ometa druge uobavljanju
njihova zadatka. Ideja države jest ideja pravednosti.3 dijela duše: požudni, voljni i umni. Pravi čovjek postaješ tek
onda kada umni dio budevodio ostala dva. I država će prema tome biti prava država ako je bude vodio umni
dio. Najbolja ej država u kojoj vladaju najbolji, tj. najmudriji.Proizvoditelj ima vrline: razboritost i umjerenost, čuvar
hrabrost, vladari mudrost. Zatosu vladari filozofi. Platon zagovara aristokraciju.Pravednost, umjerenost, hrabrost i
mudrost četiri su temeljne vrline Platonove filozofije politike i etike. Glavna je funkcija države odgoj građana. U
nacrtu idealne države ona jetotalitarna. Država je sve, a pojedinac ništa.

Ljepota i umjetnost
Ideja lijepog zauzima jedno od najviših mjesta u hijerarhiji svijeta ideja. Ona se poistovjećuje sa idejom dobra i istine,
a ne s umjetničkim lijepim. On malo cijeniumjetnost, pa joj u idealnoj državi dodjeljuje skromnu, štoviše
drugorazrednu ulogu.

ARISTOTEL

Akademija i peripatetička škola

Sa 17 godina stupio je u Platonovu akademiju i djelovao u njoj sve do Platonove smrti. Nakon toga bio je 3 godine
Aleksandrov odgojitelj. U Ateni je osnovao u šetalištimaLikeja svoju filozofsku školu.

Najuspješniji mislilac svih vremena

On ej pravi sistematičar. On ej pravi tvorac logike kao pripreme za svaku znanost ifilozofiju. Pod njegovim vodstvom
škola ej djelovala kao pravo istraživačko i znanstvenosredište i ostvarila sintezu cjelokupnog znanstvenog iskustva
Grčke.

Realističko gledište i kritika Platonova idealizma

Za nj nema drugog svijeta do ovog svijeta pojedinačnih stvari: nema druge zbilje poredove koja ej jedinstvo općeg i
pojedinačnog, biti i pojave. Nema općeg izvan pojedinačnog, biti izvan pojave, i obratno. Bit i pojava, opće i
pojedinačno neodvojivi su:opće je u pojedinačnom, opće je opće pojedinačnog, a pojedinačno pojedinačno neke
biti.Rekao je da mu ej drag Platona li mu je draža istina. Neprihvatljivo mu je svojstvosvjetova. Bit njegove kritike
svodi se na neodrživost odvajanja ideja od realnih stvari.Tako odvajanje naime stvara neprevladive poteškoće.

Tvar i oblik 
U svakoj pojedinačnoj stvari razlikuje tvar i oblik. Tvar je pasivna mogućnost, potencijaza kakvo savršenstvo, što
postaje zbiljskim kad se oblikuje, kada poprimi oblik. Oblik jeono bitno, bit po kojoj nešto jest to što jest. Stvar je
oblikovana tvar. Čovjek je duša itijelo: duša je oblik tijela. Prijelaz stvari u oblik, iz mogućnosti u čin jest kretanje i to
jesredišnje mjesto u Aristotelovu učenju.

Hijerarhija oblika
Postoji dakle hijerarhija, stupnjevitost oblika. Čitav svijet je jedna hijerarhija oblika,vječno kretanje, razvoj,
usavršavanje oblika. Na vrhu te hijerarhije kao krajnja svrhasvega stoji oblik svih oblika, čisti oblik, mišljenje
mišljenja, čist akt, bog, nepokretni pokretač.

Teleologija
Teleološko gledište: svrhovitost vlada svijetom. On navodi 4 uzorka : tvar, oblik, uzrok kretanja i svrha.

Sustav razvoja
Osnovni problem grčke filozofije riješio je pojmom odnosa, a to je pojam razvitka.Potječe kao bit koja se u pojavama
sama razvija. On je odustao od toga da smisli neštorazličito od samih pojava. Učio je da u pojmu spoznati bitak stvari
nema nikakve drugezbilje nego cjelokupnost pojava u kojima se ostvaruje.

Spoznaja
Prva supstancija je ova tu pojedinačna stvar (kakav čovjek, stol, životinja). Drugesupstancije su vrste i rodovi, ono
opće ovih pojedinačnih predmeta. Ali općeg nema izvan pojedinačnog: opće jest samo toliko koliko se ostvaruje u

5
pojedinačnom, a pojedinačnosamo koliko se u njemu ozbiljuje kakva opća bit. Istina je podudaranje pojma i stvari
tj.slaganje misli i stvari. Od Aristotela tako potječe klasična teorija istine.

Etika
Svaki čovjek po prirodi svojoj teži ka sreći. Etika ispituje koliko o nama samima ovisi datu sreću postignemo.
Aristotel i tu tvrdi da će čovjek biti sretan ako razvije umnu prirodu. On vrline dijeli na etičke i dijanoetičke. Etičke su
volja, a postižu se ako umusmjeruje i odgoji volju. Po načelu zlatne sredine. Ustvari to je sredina između dva
lošasmjera: pretjerivanja i zaostajanja za mjerom. On je vrline raščlanio: hrabrost je sredinaizmeđu plašljivog i
neustrašivosti. Dijanoetičke vrline su znanje, razboritost i umovanje.Aristotel je u etici realist: svaki određen
pojedinačan čovjek može uvijek ostvariti kakvorealno dobro.

Politika
Čovjek je po prirodi političko biće te svoju bit može ozbiljiti tek u političkoj zajednici ilidržavi. A onaj tko ne može
živjeti je zvijer ili bog. Bitna je valjana vladavina, kojoj je ciljopće dobro. Moguća je i loša vladavina kojoj ej cilj
korist samo onih na vlasti. Odgojgrađana temeljna je funkcija države. Načelo sredine: država neka bude ni premalena
ni prevelika nego srednje veličine.

Etička funkcija tragedije

Aristotel visoko vrednuje stvaralaštvo velikih grčkih tragičara Eshila, Sofokla i Euripidate provodi analizu njihovih
postupaka. Umjetnost je oponašanje ali stvaralačko iidealizirano. Bitna je etička, odgojna funkcija tragedije:
pročišćavanje, katarza,oplemenjivanje. Gledaoci tragedije iz kazališta treba da iziđu bolji nego što su bili
prije predstave.

Etičko razdoblje helenističko-himske filozofije

Poslije Aristotela filozofska misao se usmjerava u dva pravca: etički i religijski pravac.Etički pravac karakteriziraju tri
škole: stoici, epikurejci, skeptici.Ali ljudski duh usmjerava i filozofiju prema religiji. Poznata su 3 pravca:
židovskafilozofija religije, novoplatonizam i kršćanstvo.

STOICIZAM

Tri stoe
Osnivač je Zenon, pa imamo još i Hrizipa, a predstavnici mlađeg stoicizma su Seneka,Ekpiktet i car Marko Aurelije.

Logika
Oni su logici dali vrijedne priloge posebno time što su razvili logiku sudova.

Panteistička fizika
Fizika je samo osnova, a etika je cilj, svrha i smisao filozofije. Stoička je slika svijetaheraklitska: svime vlada logos,
svjetski um, bog, sudbina, providnost.

Etika
Oni su bliski kinicima. Zahtjev je i ideal stoika: živjeti u skladu s prirodom svijeta i svlastitim razumnom prirodom.
Nepomućenost društvenog mira postiže se vrlinomsamodostatnosti. Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima.
Nije siromašan onajtko malo ima, nego onaj koji žudi više, kaže Seneka. Dok budale robuju nerazumnimželjama,
mudar čovjek je smiren. Sloboda se sastoji upravo u uviđanju nužnosti, zatosudbina vodi one koji to hoće , a vuče one
koji to neće. Koliko ću živjeti, to je stvar tuđevolje, ali od mene zavisi to da dokle god živim živom ako čovjek.

Stoik: fatalist i snažan ličnost

Smisao granica slobode je u shvaćanju i prihvaćanju svjetskog poretka i rada stvari.Stoička etika je etika pomirenja i
bespomoćnosti, fatalizma i pasivnosti. Ali to je i ujednoetika snažne ličnosti koja vlada sobom.

Ideja kozmopolitizma
Stoička etika ne želi sreću društva kao cjeline nego sreću pojedinca. Idejakozmopolitizma je ideja jednakosti svih ljudi
bili oni slobodni ili robovi.

EPIKUREJSKA ŠKOLA
6
Epikur i Lukrecije
Epiku je utemeljitelj. Sljedbenik je i pjesnik Tit Lukrecije Kar.

Produhovljeni hedonizam
Epikur uči hedonizam: ugoda je dobro, a bol je zlo. Nisu cilj tjelesne, osjetilne nasladenego viša i trajna zadovoljstva,
radost duha koje doživljavamo u ljepoti, prijateljstvu,solidarnosti, razboritosti, mudrosti, čestitosti pravednosti.

Atomistička fizika
Obnavlja se Demokritov atomizam: sve se sastoji od atoma i praznog prostora. Ali ima jedna novost: atomi spontano
skreću s puta i nepredvidivo se sudaraju.

Senzualizam
Epikur je senzualist: opažaji su izvor i kriterij istine: ako osporavaš vrijednost svimopažajima, nećeš imati na što da se
opozoveš.

SKEPTICIZAM

Piron
On je utemeljitelj. Sljedbenik je Sekst Empirik.

Relativizam i skepticizam
U svemu sofisti pokazuju relativnost. Skeptici uviđaju da su teza i antiteza konačnouvijek u ravnoteži.

Suzdržavanje i nepomućenost
Suzdržavali su se od izricanja bilo kakvih određenih sudova. To nije nedostatak, nego prednost: jer je onaj tko je
opredijeljen uznemiren a tko ej ravnodušan- nepomućen.Posljedica je dakle vrlina suzdržavanja. Mudrac skeptik ne
opredjeljuje se ni u pitanjimaznanja, a ne izjašnjava se ni u djelovanju.