ŽELIŠ LI SE IGRATI?

On je volio miris malenih djevojčica. Zapah znoja ispunio je sobu, no smetalo ga je što
osjeća miris muškarca, svoj vlastiti, preko onog petogodišnjeg djeteta.

Jagodicama joj je dotaknuo kožu koja je provirivala ispod gumbića na svijetloj košuljici.
Nježno ih je otkopčavao, jednog po jednog.

Uočio je bljesak metala. Tanka ogrlica završavala je glatkim medaljonom intenzivne boje
indiga. Odavao je dojam težine i magnetizma, stapao joj se s kožom na prsima. No pogled mu je
brzo pobjegao drugdje, na dva pupoljka bradavica i grudi koje su se tek morale razviti.

Zastao je i duboko udahnuo. Morao bi usporiti. Ali, bio je prokleto uzbuđen. Kurac mu je
slinio u hlačama, gladan.

Nasmiješio se, no nije ga gledala. Kosa boje meda skrivala joj je lice. "To je samo igra.
Jedna nova igra", rekao je. "Želiš li se igrati?"

Pramenovi su se razmaknuli otkrivši joj pogled, činilo se kao da razmišlja. Naposljetku

odlučno kimne. Odlučnije nego što je očekivao.

Alabasterna koža zasjala je pod dodirom njegova palca, božanstveno meka, s tankim
slojem sala ispod kože. Taj sloj dječje masti tako brzo izgube.

Jebote, pomislio je. Koliko ju je želio.

Nježno ju je uhvatio za ramena i polegnuo na krevet. Prstima je zaigrano krenuo niže,

preko prsiju, prema pazusima. Poškakljao ju je: neka se još malo opusti. Ljepše je kad sudjeluju.

Opet taj usredotočeni pogled na njezinom licu. Promatrala ga je tamno plavim očima.
Plavim? Nisu li bile smeđe? Mora da je pogriješio, mora da je upamtio oči neke djevojčice od
prije.
 Te su ga misli blago uznemirile, ali samo na trenutak. "Znaš, ova se igra ne igra u odjeći."
Dodirnuo joj je hlačice i nespretno ih povukao zajedno s gaćicama. Zapele su na gležnjevima. K
vragu, nervozno je pomislio, ali onda su nogavice popustile i uzbuđenje mu se vratilo. Pogledom
je obuhvatio maleno tijelo.

I konačno... u nosnice mu se uvukao miris dječjih bedrenih sokova, kao karamela. “Sad je
bolje”, prozborio je.

Oslobodio je nabrekli kurac.

"Sve je u redu, malena... igramo se.... bit će to naša tajna... nećeš nikome reći, zar ne...
nešto ću ti pokazati... dodirni ga... tako... ah... da, tako... cijelom ručicom, malo jače... tako...
mmm... ajmo sad zajedno... da, ahhh... dobro... nježnije... Isuse, da... tako... jebote... ufff...
nježnije! Aaaaaahhh, stani... STANI! ŠTO JE OVO?!"

Proparao ga je bol.

Bljesak boje prenuo ga je iz šoka. Njezina prsa isijavala su svjetlost koja se mijenjala,
jačala, proždirala zrak oko sebe. Boja indiga u njezinim očima neprirodno je zabljesnula. Gledala
ga je dok mu je pritiskala ud, a on je gorio iznutra, nije se mogao pomaknuti, utroba mu se
rastapala.

Oči su mu se punile grimiznim suzama, kapilare su pucale. Otvorenih je usta buljio u to

sićušno stvorenje nadnaravne snage. Oteo mu se cvilež.

"To je samo igra", rekao je glas iz njezinog grla, glas koji joj nije pripadao. Lice ispred
njega grabežljivo se nasmiješilo.

"Želiš li se igrati?"

Ana Jembrek