BOJNA OPREMA BOŽJA

PRVI DIO - DOBRODOŠLI NA POLIGON ZA OBUKU

Poligon za obuku, obuku za stvaranje dobrih Božjih vojnika. Trening je potreban svakom
kršćaninu, jer smo svi u ratu, željeli mi to ili ne. U ovome ratu smo već stoljećima protiv
neprijatelja koji je snažan, zao i okrutan i većinom smo bivali poraženi!

Mnogo je razloga za sramotne poraze koji su nam se dogodili.

Jedan od razloga je manjak svijesti o našem neprijatelju. Kako možemo očekivati uspjeh
ako ne razumijemo s kim se suočavamo u borbi i koje su neprijateljeve snage i slabosti?
Drugi razlog je nesposobnost da se sami obranimo od njegovih napada, većinom zbog
nepoznavanja sredstava koja su nam dostupna. Treći razlog je opiranje da mi sami
napadnemo, što je apsolutno bitno ako želimo pobijediti u ovome ratu.

Ali najprije, tko je neprijatelj?

 
Neprijatelj

Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv
Vrhovnikā ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim
prostorima. (Ef 6, 12).

Neprijatelj nije čovjek. Neprijatelj je skupina zlih, lukavih i dobro organiziranih

duhovnih bića koja se nalaze oko nas na četiri razine različitih autoriteta. Sotona i njegovi
generali su na najvišoj razini sa moći nad cijelim nacijama i dok su oni i trupe ispod njih
istinski moćni, najopasnija je njihova pješadija koja sluša njihove naredbe. Oni su
smješteni na našim ramenima šapćući zlo u naše uši i istovremeno čine sve da bi nas
uvjerili da ne postoje. (Da ne kompliciram, sve ove Sotonine snage ću zvati jednim
imenom Sotona ili neprijatelj, osim ako kontekst bude zahtijevao drugačije).

Većina svijeta ne priznaje više postojanje Sotone. Štoviše i zlo se negira, kao u
razmišljanju novog doba (New Age) da je sve jedno, i dobro i zlo; a naravno, psiholozi i
humanisti nameću svoj način shvaćanja ovog problema. Ovo je najveće dostignuće
neprijatelja, zato što mu dopušta da nesmetano hoda među nama više ili manje slobodan
da učini što god poželi.

 Pogoršavanje problema - za one koji priznaju njegovo postojanje - je neprijateljeva

stručnost u izlikama. On će se često pojaviti prerušen u anđela svijetla namještajući vam
mudro zamku i kad shvatite prijevaru već je prekasno; u njegovom ste klopki i on vas
uništava.

 Kako se onda boriti protiv takvog neprijatelja? Očito nam konvencionalna oružja,
uključujući i naše hvaljene nuklearne arsenale, neće biti od velike koristi protiv bića koja
nisu od krvi i mesa. I gdje onda napasti neprijatelja u borbi? Pavao objašnjava:

  Bojno polje

Iako, naime, živimo u tijelu, ne borimo se na tjelesan način. Naše borbeno oružje nije
tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda. Mi obaramo mudrovanja i
svaku oholost koja se diže protiv priznanja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se
pokorava Kristu! I pripravni smo kazniti svaku nepokornost čim vaša pokornost postane
savršena. (2 Kor 10, 3-6).

Ovaj odlomak nam daje jako važnu informaciju o bojnom polju. Jako je važno da ovo
razumijemo, jer tu leži ključ pobjede - ili poraza. Bojno polje je naš um. To je arena u
kojoj Sotona i njegove snage neprestano vode rat da preuzmu kontrolu nad našim
mislima, našom maštom, našim idejama, izrazima, razumom, znanjem, razmišljanjem i
zaključcima. Napadi su trajni. Ponekad dolaze ravno od Sotone i njegovih demona. U
drugim slučajevima napadi dolaze od ljudi koje poznajemo, često od onih koji su nam
najbliži. Čim ima priliku, neprijatelj stvara utvrde u našem razumu, koje su u biti misli i
ideje koje nas čine njegovim zarobljenikom.

 Mrzite li neizmjerno nekoga za koga vjerujete da vam je učinio nešto loše? Jeste li
nesposobni oprostiti nekome tko vas je duboko povrijedio? Vjerujete li da je Papa
Antikrist, a Katolička Crkva zlo? Ili ako ste katolik, mislite li da su svi protestanti vražja
djeca? Ovo su sve utvrde koje je neprijatelj stvorio u našem razumu. Stvorio ih je mnogo,
ako ne i stotine! Predrasude su stvorene da usmjere čovjeka u bitku protiv svoga brata i
da skrenu njegovu pažnju s pravog neprijatelja, one čak sprječavaju ljude da slušaju,
razumijevaju i pokoravaju se Riječi Božjoj. Teško je srušiti ove utvrde, osim ako ne
koristimo oružje koje nam je Bog dao i koje je "božanski jako za rušenje utvrda".

Postoji više oružja, ali najsnažnija je Riječ Božja, koja je živa i djelotvorna. "Ona je
oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i
moždine, i može suditi nakane i misli srca" (Heb 4, 12). Molitva je drugo jako snažno
oružje. Uz ova "oružja" koja nam je Bog dao da uništimo utvrde i otjeramo neprijatelja,
On nam je, također dao bojnu opremu koju možemo koristiti da se zaštitimo od
neprijateljskih napada i spriječimo ga da sagradi svoje utvrde.

Svaki kršćanin treba obući ovu opremu - bojnu opremu Božju - ako želi preživjeti
neprijateljske napade, ili štoviše krenuti u napad. Dok god nosimo Božju opremu, sigurni
smo; čim ju skinemo tražimo velike nevolje. Otkrio sam ovu tešku istinu iskustvom. Što
je onda Božja bojna oprema koja nas čuva sigurnima?

Božja oprema

Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer

naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv
Vrhovnikā ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim
prostorima. Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli
dan i, kad sve nadvladate, održati se! Dakle, stojte čvrsto! «Opašite svoje bokove
istinom», «obucite oklop- pravednost», obujte noge «spremnošću za Radosnu vijest -
mir!» u svemu uzmite veliki štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga!
Prihvatite kacigu - ono čim se spasava - i mač Duha, to jest Riječ Božju, sa svakovrsnom
prošnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa
svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete. (Ef 6, 11-18).

 
Pojas istine. Oklop pravednosti. Evanđeoske cipele. Štit vjere. Kaciga spasenja. I mač
Duha. Ovo je oprema Božja - standardna borbena oprema spremna za dan zloga. Dan
zloga je već ovdje. Već je neko vrijeme ovdje. Trebamo se brzo obući.

Iako sve treba biti zajedno obučeno da nas u potpunosti zaštiti i sve povezano jedno s
drugim, svako oružje ima svoju posebnu uporabu i vidjet ćemo što je što dok budemo
proučavali svako posebno. Prije no što dođemo do toga, važno je napomenuti dvije jako
važne stvari.

Prvo: mi ratujemo s neprijateljem koji je već poražen!

Vas koji ste zbog prekršaja i neobrezanja svoga tijela bili mrtvi, oživi zajedno s njim;
oprosti nam dobrohotno sve prekršaje, izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila
nama protivna; ukloni je prikovavši na križ. Razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih
izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime. (Kol 2, 13-15)

Svojom smrću i uskrsnućem Isus je već porazio neprijatelja! I ne samo da ga je razoružao

u potpunosti, već ih je On izložio ruglu da svi budemo svjesni ove činjenice! To što
nismo, je zbog neprijateljeve neizmjerne vještine da nas uvjeri u laži. Ali prisjetimo se
uvijek istine.

Drugo: Isus nam je dao zadatak da vršimo autoritet koji je On za nas pobijedio.

Eto, dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom
neprijateljskom silom, te vam sigurno ništa neće moći nauditi.(Lk 10, 19)

DRUGI DIO: POJAS ISTINE

 
Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer
naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv
Vrhovnikā ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.
Zato uzmite  i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan ,i kad
sve nadvladate održati se! Dakle, stojte čvrsto! «Opašite svoje bokove istinom», «obucite
oklop -  pravednost» , obujte noge «spremnošću za Radosnu vijest - mir!» U svemu
uzmite veliki  štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti goruće strijele Zloga. Prihvatite 
kacigu - ono čim se spasava - i mač Duha, to jest Riječ Božju, sa svakovrsnom   
prošnjom i  molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa
svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete.  (Ef  6, 11-18)

Pojas  je ono što drži vaše hlače. Ako nije pojas dobro zakopčan
vaše hlače nisu sigurne, i kad vam hlače spadnu - onaj kome su  ikad spale hlače u
javnosti zna - to je i neugodno i sramotno.

Pojas - pojas istine u našem oružju - je ono za čim neprijatelj uvijek ide u bitci, posebno
kad je najljući. On zna ako ga uspije presjeći, ne samo da će vas osramotiti na bojišnici,
već će ostaviti vašu obranu bez snage. Zamislite sebe kako jednom rukom mašete mačem
pred sotonom, dok drugom držite vaše hlače da ne spadnu i znati ćete što mislim.

Od velike je važnosti zbog toga da uvijek imamo naš pojas istine na sebi, čvrsto  stegnut,
tako da neprijatelj ne može doći u priliku da nas onesposobi. Ali što je ta istina koju
bismo trebali nositi?

U biblijskoj upotrebi, istina ima tri značenja. Prvo je - istina u riječi i djelu - suprotno od
laži i nepoštenja. Druga istina je u srcu - suprotno  od licemjerja. I treća istina je u Bogu.
Sve tri istine su karike na pojasu koji Bog traži od   nas da nosimo.

Istina u riječi i djelu

Istina u riječi i djelu je suštinska istinitost. Mi normalno istinitost povezujemo s ne

laganjem, ali istinitost ide još dalje od toga. Ona uključuje potpunu pravednost u svim
stvarima koje radimo ili govorimo.

 
Mnogi od nas nisu pošteni. Štoviše i najpošteniji od nas vjeruju da je potrebno malo
neiskrenosti ako želimo preživjeti u ovom svijetu i kao posljedica toga kročimo životom
klevećući jedni druge na milijun raznih načina.

Nećemo nikada moći nositi pojas istine osim ako ne promijenimo naše riječi i djela tako
da njima ne upravljaju želje svijeta  već ono što Bog očekuje od nas. Iako možemo
upotrijebiti oči svijeta da postignemo ovu svrhu, a ja sam otkrio odličan način da to
učinimo ranije na kršćanskom putu. Sastoji se od toga da snimamo sve što radimo i
pustimo to cijelom svijetu da vidi. Ako postoji nešto što radite ili govorite, a ne želite da
to itko vidi - ako je to samo jedna jedina osoba - bolje je da to ne govorite ili radite.

 Vaš razum (čitaj: neprijatelj) će ponekad opravdavati neka djela kao posebno važeća za
određenu publiku, ali ne dopustite da vas to zavara. Sve što radite trebalo bi biti isto pred
svima, a to uključuje vašeg sina, majku, vašu staru tetu, vašeg susjeda i ako pričate o
prijatelju, i tog prijatelja!

Istina u srcu

Kršćani su doveli licemjerje do umjetnosti. Mi odvlačimo našu braću i sestre od drugih

vjera kao heretike, proglašavajući da je sve što oni propovijedaju protiv Božjeg učenja i
zatim pokazujemo naše vlastito razumijevanje Kristovog učenja pokušavajući usaditi
"pravu" istinu u njih - verbalno ili drugačije.

Proglašavamo našu braću i sestre iz drugih vjera fanaticima zbog njihove predanosti
kojom žive svoju vjeru, dok mi koji radimo malo više od klanjanja Bogu, tvrdimo da smo
ljudi od istinske vjere! Mi podcjenjujemo sve i svakoga, vjerujući da imamo potpuno
pravo nad istinom - svatko svoju vlastitu verziju naravno - i nitko drugi nema to pravo.

Takva arogancija dobro dođe neprijatelju. Umjesto da radimo na tome da držimo naše
vlastite pojaseve zakopčanima, mi pokušavamo otkopčati one koje drugi nose! Posljedice
su naravno katastrofalne, a neprijatelj nam se radosno smijulji!

 Korak koji osigurava da ova karika u pojasu istine ostane uvijek zaštićena je ponizno
slušanje svega što nam netko govori. Većinu svoje prve godine kršćanskog života proveo
sam slušajući ljude. Nije bilo važno tko su oni, ni kojeg su vjerskog usmjerenja, niti
koliko su glupo ili pametno izgledali. Slušao sam ih sve, bez  prigovora, gotovo upijajući
sve poput spužve, ubacujući ponekad pitanje da bih razjasnio ono što nisam razumio.
Ako bih učinio nešto drugo Duh Sveti bi mi odmah rekao da šutim! To je bio dobar
savjet, zato što mnogo naučite slušajući. To vas također podučava poniznosti srca, koja
ide ruku pod ruku s istinom u srcu.

Postoje i druge neistine u srcu poput ponosa, sebičnosti, ljubomore, zavisti, gorčine,
licemjerja, pa štoviše i brige. Dok se  grijesi riječju i djelom relativno lako ispravljaju,
ove grijehe srca može ispraviti samo Duh Sveti, do kojeg sada dolazimo.
 

Istina u Bogu

"Ja sam istina", rekao je Isus (Iv 14, 6). Naša shvaćanja istine nisu proizvoljna već se
zasnivaju na većoj, univerzalnoj istini izvan nas samih, koja se obično naziva apsolutna
istina. Ova istina je Isus. Ne samo da je On treća i najvažnija karika u pojasu koji
trebamo nositi, On je materijal koja prožima cijelu strukturu.

Kada prihvatimo činjenicu da je Isus istina, mi prihvaćamo da je sve što je On rekao

istinito i ako primijenimo Njegovu riječ kao način življenja našega života, onda ćemo
nesumnjivo hoditi u istini!

 Isus je također Riječ (Iv 1, 1; Otk 19, 13). Ovo čini Riječ istinitom jednako. Razumjeti
Riječ kao istinu nije lako, ali da bi osigurao naše razumijevanje Isus  nam je obećao
vodiča - Duha Svetoga.

"Ovo sam vam govorio boraveći s vama" - Isus je rekao prije no što je uskrsnuo na nebo.
"A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene naučit će vas sve i sjetiti vas
svega što vam rekoh". (Iv 14, 25)

Duh Sveti nas uvodi u istinu i želi nam objasniti mnoge stvari dok ih budemo istraživali.
On će nas uvjeriti kad bude potrebno. On će upaliti svijetlo u sjeni srca gdje su skriveni
grijesi. On će skinuti maske prijevare koje smo stavili. On će nam objaviti istinu.

Trebamo upamtiti da će neprijatelj često pokušavati izokrenuti istinu, a oni koji nisu u
potpunosti ispunjeni Duhom Svetim biti će mete. Da biste spriječili događanje ovoga,
moja preporuka je da slijedite nauk Katoličke Crkve. Iza nje se nalaze 2000 godina nauka
i mudrosti, sve pod vodstvom Duha Svetoga.

U prilikama kada trebate donijeti vlastitu odluku, zapitajte se hoće li vas to približiti
Bogu ili će vas odvući od njega. Ako će vas to približiti Bogu, jednostavno ne možete
pogriješiti.

Nekoliko riječi upozorenja

 Ponekad pojas istine koji nosite oko vašeg struka može puknuti. Možete učiniti nešto što
ne biste smjeli učiniti. Ne pokušavajte sami zakrpati pojas, ni skrivati pukotinu od
pogleda, niti se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Iako bi to mogla biti jedina pogreška
koju ste napravili, to je dovoljno da vas ostavi otvorenima za neprijateljeve napade, a
brzo krpanje bi se moglo pokazati iznimno opasnim. Jednostavno prihvatite da je pojas
pukao i zamolite Boga da ga popravi. A to ćete učiniti tako što ćete priznati da ste
napravili pogrešku i zamoliti Boga za oproštenje. Ako ovo učinite bez prikrivanja oduzet
ćete svu moć koju je neprijatelj imao nad vama.
 

Ako ste u službi, takva ispovijed bi se trebala također reći i u javnosti. Ovo ne mora
značiti kraj vaše karijere kao duhovnog vođe. Ljudi će razumjeti ako priznate slabost, i
možda će vas štoviše poštovati zbog toga. Oni neće oprostiti onome tko je to prikrivao, a
otkriven je.

TREĆI DIO: OKLOP PRAVEDNOSTI

 

Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer

naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv
Vrhovnikā ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim
prostorima. Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u
zli dan i , kad sve nadvladate, održati se! Dakle, stojte čvrsto! «Opašite svoje bokove
istinom», «obucite oklop - pravednost», obujte noge «spremnošću za Radosnu vijest -
mir!» u svemu uzmite veliki štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga!
Prihvatite kacigu - ono čim se spasava - i mač Duha, to jest Riječ Božju, sa svakovrsnom
prošnjom i molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa
svom ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete. (Ef 6, 11-18).

Merriam-Webster definira pravednost kao ponašanje u skladu sa

božanskim i moralnim zakonima. Prema ovoj definiciji oklop pravednosti bi značio živjeti
život ispunjavajući i Božje i moralne zakone.

Ja sam nosio takav oklop nekoliko mjeseci prošle godine i bio sam izboden gotovo na
smrt prije nego sam shvatio da iako sam nosio oklop pravednosti, to nije bio oklop
propisan kao dio Božje opreme. Taj oklop koji sam ja nosio se zasnivao na mojoj
pravednosti, a ne Božjoj.

 
Oklop naše vlastite pravednosti je jak kad ga gledamo, ali je urođeno slab jer se većinom
zasniva  na našoj vlastitoj prosudbi nas samih ili prosudbi drugih, a obje su promjenjive.
Sve dok mi sudimo sebi samima (ili dok nam sude) u našu korist, oklop koji nosimo
izgleda snažan i ispunjava nas samopouzdanjem. U trenutku kad se ovo promijeni, oklop
se razbije na sitne komade i mi postajemo ranjivi za napad neprijatelja.

Pavao je to shvatio u svom ranom kršćanskom životu. U svoje vrijeme kad je bio farizej,
Pavao je imao sve. Doveden je u Jeruzalem kao Gamalielov učenik i bio je visoko
cijenjen član elite Sinedrija. Bio je zanesen pravom, i štoviše među farizejima koji su bili
poznati po svojoj strogoj odanosti, Pavao je bio u svome vlastitom zanosu. On je bio
pravedan dok su oni dolazili. Ali kada je otkrio da pravednost dolazi od Boga, smatrao je
sve ostalo "otpadom".

Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje
Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve žrtvovao, i sve smatram blatom; da
Krista dobijem i da budem u njemu, ne pravednošću koja bi bila moja - onom koja
dolazi od Zakona - nego onom koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednošću koja
dolazi od Boga na obnovi vjere (Fil 3, 8-9).

Ono što je natjeralo Pavla da shvati kako je bio smiješan u cijenjenju svojih vlastitih
vrijednosti  bio je iznenadni pogled na samoga sebe kroz Božje oči. Kad biste ispitali
sami sebe kroz Božje oči, pa i na samo nekoliko minuta, nedvojbeno biste došli do
jednako prosvjetljujućih zaključaka o svom vlastitom smislu za pravednost. Jedina
pravednost koja je bitna je Božja, ali što je to i kako je steći?

Njega koji je bio bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu
postanemo pravednošću Božjom. (Kor 5, 21).

Isus je postao za nas grijehom, koje je prikovao na križ svojom smrću i nastavio je
dajući nam život  vječni  svojim uskrsnućem - i time Božju pravednost! Da bismo to
postigli sve što trebamo učiniti je imati vjeru u Isusa! I onda sa tom pravednošću, ne
trebamo se više brinuti za to jesmo li dovoljno dobri za Boga ili hoće li naši prošli
grijesi biti prepreka u primanju Božjeg blagoslova; jednostavno smo opravdani!

Ponekad nam je teško shvatiti da su svi naši grijesi oprošteni i da se nijedno naše
nepravedno djelo neće upotrijebiti protiv nas, ali to je istina. Mi možemo hrabro otići k
Bogu kao da ništa loše nismo učinili i da će nas Bog učiniti jednakima Njemu
jednostavno što vjerujemo i prihvaćamo da je Isus umro na križu zbog naših grijeha.
Razmislite minutu da upijete ovo, jer je ovo osnovno - i iznimno snažno - stajalište
kršćanske vjere kojega nismo svi svjesni.

 
Ali priča ne završava ovdje. Dvostruka zaštita nam je dostupna u Božjoj pravednosti.
Ne samo da brani našu svijest od svih rana koje su nastale prošlim grijesima i
propustima, već nas čuva sigurnima od rana koje bi mogle nastati u budućnosti! Božja
pravednost usađuje nešto Božje u nas, nešto što nam daje snagu da se opremo
grijesima. To je Njegov Duh Sveti. Da bismo učinkovito nosili oklop pravednosti,
trebamo biti poslušni Duhu Svetom i čuvati snagu svetosti i pravednosti u našem životu
i ponašanju. Jedino ako ustrajemo u životu u prijateljstvu i zajedništvu s Kristom postat
ćemo pravedni u Božjim očima!

 Još je jedan element oklopa pravednosti uz vjeru, a to je ljubav.

 Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; «obucimo se u oklop», to jest u vjeru i
ljubav i u spasonosnu nadu kao « u kacigu».( 1 Sol 5, 8)

Oklop pravednosti je također oklop vjere i ljubavi. Iako je vjera osnovni element
oklopa, ona je vjera koja djeluje samo kroz ljubav. Pavao govori o ovome u još jednoj
poslanici, a ovo je Galaćanima.

Uistinu, u Kristu Isusu nema vrijednosti ni obrezanje ni neobrezanje, nego vjera koja
očituje svoju snagu ljubavlju. (Gal 5, 6).

Ako nosimo naš oklop pravednosti bez ljubavi kao što mnogo ljudi radi, to ostavlja
mnoge pukotine u opremi. Ako smo sposobni obući naš oklop s ljubavlju, mi
postajemo gotovo nesavladivi. Ljubav, kako Pavao kaže u svojoj lijepoj poslanici
Korinćanima, uvijek štiti. Ona, također  nikad ne iznevjerava. (Vidi lekcije iz ljubavi).

ČETVRTI DIO: EVANĐEOSKE CIPELE

 

Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer

naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv
Vrhovnikā ovoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima. Zato
uzmite i na se stavite bojnu opremu  Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve
nadvladate, održati se! Dakle, stojte čvrsto! «Opašite svoje bokove istinom», «obucite
oklop - pravednost», obujte noge «spremnošću za Radosnu vijest - mir!» u svemu uzmite
veliki štit - vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga! Prihvatite kacigu -
ono čim se spasava - i mač Duha, to jest Riječ Božju, sa svakovrsnom prošnjom i
molitvom. Molite u jedinstvu s Duhom u svakoj prigodi, i k tome bdijte sa svom
ustrajnošću i svakovrsnom molitvom za sve svete.
(Ef 6, 11-18)

Tijekom ratovanja, vojnici su na bojnoj crti spavali s cipelama

na nogama. Ako bi bilo potrebno, oni bi bili spremni skočiti odmah na noge i krenuti u
akciju. Vojnik koji ne bi imao svoje cipele na nogama, izgubio bi dosta dragocjenog
vremena tražeći ih, i u svojoj žurbi možda ih ne bi dovoljno osigurao. To bi ga moglo
koštati života kao i života drugih.

U bitci koju mi vodimo - protiv bića koja nisu od krvi i mesa - duše su ono što trebamo
čuvati. Da bismo u tome uspjeli trebamo uvijek biti u našim cipelama - cipelama
Evanđelja. One su jednostavno Božja Riječ. Da bismo je živjeli i prenosili ju drugima,
putujući velike udaljenosti i različite terene.

Jako je sramotna činjenica da većina kršćana - posebno katolika - ne poznaje Riječ Božju.
Osim nekoliko prispodoba koje smo naučili u djetinjstvu, i nešto malo znanja o čudima
koja je Isus napravio ne znamo gotovo ništa. Daleko od obuvanja "naših nogu
spremnošću za Radosnu vijest" mi hodamo bosi  i ponekad sjedimo uz cestu njegujući
naše bolne otečene noge. Neprijatelj se štoviše i ne trudi ni pogledati nas dvaput, jer on
zna da mu mi ne predstavljamo nikakvu prijetnju.

Moramo poznavati Riječ Božju. Moramo ju čitati, meditirati, proučavati, razumjeti i na

kraju ju proučavati (v. Biblija i umjetnost slagalice da vam pomogne započeti). To sve
zahtjeva vremena i ne biste trebali biti nestrpljivi. Kao i svaki par cipela, evanđeoske
cipele se prvo trebaju raširiti, a to možemo postići samo ako ih budemo nosili neko
vrijeme dok ne postanu udobne. Budalasta  je osoba ona koja kreće na dugu šetnju noseći
novi par cipla.

Kad se cipele rašire, duge šetnje postaju obavezne. Od nas se traži da hodamo na duge
udaljenosti, živeći naše živote na način koji nam je Bog  propisao. Nema opasnosti da se
cipele izližu, jer za razliku od drugih cipela, ove postaju jače i udobnije nošenjem i ubrzo
postanu kao vaša druga koža. Kad se ovo dogodi, samopouzdanje koje dobivate je
neizmjerno. Više se ne osjećate kao da bježite  od života i problema koje on donosi; već
upravo suprotno spremni ste da se suočite s njima jer vam evanđeoske cipele daju tu
sposobnost. Vi također stječete mir, jer Evanđelje je Evanđelje mira.
Ako me upitate što ja smatram da je najvrjednije što sam postigao postajući Kršćanin, ja
bih rekao da je to mir, mir koji je sinonim Isusa i mir koji nam On daje.

On je, naime, naš jedini mir, on koji od obadvaju naroda učini jedan tim što pregradu
koja ih je rastavljala - neprijateljstvo- sruši u svome tijelu. (Ef  2, 14)

Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.
Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!(Iv 14, 27)

Trebalo mi je mnogo vremena da postignem ovaj mir, vjerojatno zbog neprekidnog

neprijateljeva truda da me ometa, ali na kraju sam uspio. I kad sam to postigao shvatio
sam da je mir taj koji  nadmašuje svo razumijevanje, baš kao što Evanđelje obećava (Fil
4, 7). On  je također iznimno oslobađajući i oslobađa vas - kao što rijetke stvari mogu -
lanaca koji vas vežu za svijet.

 Jednom kad postignemo ovaj mir, postaje gotovo normalno da ga želimo podijeliti s
drugima. I možete prepoznati pravog Kršćanina po načinu na koji to radi. Ako vidite
čovjeka  koji hoda u miru među svojom braćom, šireći Riječ Božju s ljubavlju, znat ćete 
da mu evanđeoske cipele koje nosi savršeno pristaju. Ako ipak naiđete na čovjeka koji ne
može živjeti u slozi sa svojom braćom i koji je uvijek u naučnim i teološkim konfliktima
možete biti sigurni da on nosi pogrešne cipele.

Širenje  Evanđelja mira ne zahtijeva mnogo posla. Kao što je rečeno u Mudrim izrekama
16, 7 «Kad su Jahvi mili putovi čovječji i neprijatelje njegove miri s njim». Ovo nije
univerzalna istina. Često ćemo sresti ljude čija su srca jako tvrda i koji nisu zainteresirani
za mir. Biblija nam izričito govori što trebamo učiniti u takvim slučajevima.

 Ulazeći u kuću, zaželite joj mir! Bude li kuća dostojna, neka na nju siđe vaš mir; ne bude
li dostojna, neka se mir vaš vrati vama.  (Mt 10, 12-13).

I na kraju, još je jedna stvar koju možete učiniti sa svojim evanđeoskim cipelama. Na
vašim putovanjima često ćete naići na neprijatelja koji će vas pokušati napasti. Noge su
također oružje. Udarite ga!