Praksa vođenja pregovora među Helenima

Izvor: Tukidid, Povijest Peloponeskog rata (prev. Stjepan Telar) Beograd: Dereta, 1991
(fototipsko izdanje): 314-321.

MELJANSKI DIJALOG
«Otok Mel odbija da se bez boja preda Atenjanima nadajući se lakedemonskoj pomoći»

84. Slijedećega ljeta Alkibijad otplovi u Arg sa dvadeset lađa i pohvata one Argivce, za koje se činilo
da su još sumnjivi i da pristaju uz Lakedemonjane, ukupno tri stotine ljudi, koje Atenjani zatoče
na obližnje otoke, kojima su vladali.
I na otok Mel zavojšte Atenjani sa trideset svojih lađa, sa šest hijskih i dvije lezbijske
i sa svojih tisuću dvjesta oklopnika, tri stotine strijelaca i sa dvadeset strijelaca na konju,
a od saveznika i otočana sa kojih tisuću i pet stotina oklopnika.

Meljani su lakedemonski naseljenici, a Atenjanima se nisu htjeli pokoravati kao ostali otočani,
nego su u početku bili mirni ne pristajući ni uz koga, ali zatim, budući da su ih Atenjani silili na to
pustošeći njihovu zemlju, stupe u otvoreni rat.
Utaborivši se dakle u njihovoj zemlji s tom oružanom silom, vojskovođe Kleomed Likomedov i
Tizija Tizimahov pošalju k njima poslanike, da najprije pregovaraju, prije nego počnu pustošiti zemlju.
Meljani ih nisu htjeli predvesti pred puk, nego ih pozovu, da pred vlastima i vijećem nekolicine govore,
poradi čega su došli.

I atenski poslanici govorahu ovako:

85. «Kad već ne možemo govoriti pred pukom, da ne bismo prevarili mnoštvo neprekinutim govorom,
koji bi oni saslušali kao zavodljiv i nepobitan (znamo naime, da je to bila vaša svrha,
što ste nas doveli pred vijeće nekolicine), a ono vi, koji ovdje sjedite, postupajte još opreznije.
Prosuđujte svaku točku pojedinačno, a ne u cjelovitom govoru, pa o onom,
što vam se bude činilo da neprikladno govorimo, odmah prihvatite riječ.
I najprije recite, da li vam se naš prijedlog sviđa.»

86. Melski prisjednici odgovore:

«Ne prekoravamo vašu pravičnost, da u miru jedni drugima dokazujemo, no čini se,
da su s time u opreci ratne pripreme, koje su već tu, a ne istom naumljene.
Vidimo naime, da ste ovamo došli kao suci onoga, o čemu će se govoriti,
i da će se to, naravno, završiti ovako: ako pobijedimo po pravdi i poradi toga ne popustimo,
čeka nas rat, a ako se pokorimo, ropstvo.»

87. Atenjani:
«Doista, ako ste se dakle ovdje sastali, da razmišljate nagađajući o budućnosti ili
poradi čega drugoga, a ne da prema sadašnjim prilikama i prema onomu, što vidite,
vijećate o spasu grada, možemo prestati raspravljati. A ako ste se sastali radi toga posljednjeg,
možemo nastaviti.»

88. Meljani:
«Naravno je i oprostivo, što se, kad smo u takvu položaju, bavimo mnogim stvarima
i u govoru i u mislima. Ovaj je sastanak međutim potreban i zbog našega spasa;
stoga neka se razgovor vodi onako, kako predlažete, ako vam je s voljom.»

89. Atenjani:

1
 «Ni mi sami nećemo vam doista iznositi dug govor s lijepim riječima
i stoga nepouzdan o tome, kako ili pravedno vladamo, uništivši Međanina,
ili kako sad ustajemo protiv vas, jer nam činite nepravdu.
Ali ne smatramo opravdanim, da mislite, da ćete nas u govoru uvjeriti,
ili da niste ratovali zajedno s nama, jer ste lakedemonski naseljenici,
ili da nam niste učinili nikakvu nepravdu.
Ono, što je moguće, treba da nastojimo postići na temelju onoga, što oboji uistinu mislimo.
Kao upućeni raspravljamo s vama, koji ste također upućeni u to,
da pravda u ljudskim odnosima dolazi do priznanja, ako je jednaka nužda za obje strane;
ono pak, što je samo moguće, to moćniji provode, a slabiji u tom popuštaju.»

90. Meljani:
«Kako mi bar držimo, korisno je (nužno je naime govoriti o korisnom mimo pravdu,
kad ste već tako predložili), da ne uništavate opće dobro, nego da onomu,
koji se nalazi u opasnosti, bude od koristi naravna pravda, ako koga o čem uvjeri,
makar to ne bilo sasvim po strogom pravu.
To se tiče osobito vas, jer ćete, ako jednom podlegnete,
zbog vrlo teške kazne služiti drugima kao primjer.»

91. Atenjani:
«Nas ne spopada tjeskoba pri pomisli na svršetak našega gospodstva, ako ono baš i prestane.
Nisu gospodari drugih država, kao Lakedemonjani, nisu ti strašni pobijeđenima
(mi s Lakedemonjanima ne vodimo borbe), nego su strašni podanici,
ako gdje sami napadnu gospodare i svladaju ih. No neka se nama prepusti bojazan o tom.
Sada ćemo izjaviti, da smo ovamo došli poradi probitaka svoje vlasti
i da ćemo pregovarati o spasu vašega grada. Želimo da bez truda vama zavladamo,
a vi da se spasite; to će biti od koristi nama obojima.»

92. Meljani:
«A kako se može dovesti u sklad, da je nama korisno postati robovima,
kao i vama, da nama zavladate?»

93. Atenjani:
«Jer bi vama bilo bolje pokoriti se, prije nego pretrpite najveće strahote,
a mi bismo bili na dobiti, ako vas ne upropastimo.»

94. Meljani:
«Ne biste li prihvatili, da mirujemo i da vam budemo prijatelji mjesto
neprijatelja, a da ne budemo ničiji saveznici?»

95. Atenjani:
«Ne škodi nama toliko vaše neprijateljstvo, koliko bi vaše prijateljstvo bilo dokaz naše slabosti,
a vaša se mržnja očituje našim podanicima kao dokaz naše moći.»

96. Meljani:
«Prosuđuju li vaši podanici ono, što je pravo, tako, da stavljaju u isti red one,
koji nemaju veze s vama, i one, koji su većinom vaši naseljenici i
od kojih su se neki odmetnuli, ali ste ih svladali?»

97. Atenjani:

2
 «Misle, da nijedni od njih ne zaostaju za drugima, što se prava tiče, ali da se
jedni održavaju zbog svoje moći, a mi da ih ne napadamo iz straha.
Stoga, ako vas pokorimo, ne samo što bismo zavladali sa više podanika, nego biste učvrstili
našu vlast, pogotovo što se ne biste održali protiv gospodara mora kao otočani i slabiji od drugih.»

98. Meljani:
«A ne držite li, da je sigurnost u onom, što smo vam predložili?
Treba opet i sad, kao što vi nagovarate nas, da se pokoravamo vašoj koristi,
odbivši nas od pravednih razloga, da i mi kušamo vas nagovoriti upozoravajući,
nije li ono isto, što je za nas korisno, možda i vama u prilog.
Kako nećete učiniti sebi neprijateljima one, koji sad nisu ničiji saveznici,
kad pogledaju na naš udes i pomisle, da ćete jednoć i na njih udariti?
I što drugo time postizavate nego samo povećavate broj svojih neprijatelja
te one, koji nisu ni kanili postati vam neprijatelji, nagonite na to protiv njihove volje?»

99. Atenjani:
«Ne držimo, da su nam strašniji neprijatelji ti, koji kao stanovnici kopna žive negdje slobodni
i koji će mnogo oklijevati u obrambenim mjerama protiv nas,
nego su to zacijelo nezavisni otočani, kao vi, koji su sad ogorčeni
poradi nužnoga našega gospodstva.
Ti bi se ponajviše prepustili nesmotrenosti i strovalili u očitu opasnost i sebe i nas.»

100. Meljani:
«Ako vi srćete u toliku opasnost, da ne izgubite vlast, a oni, koji su već u ropstvu,
da ga se izbave, doista bi bila velika opakost i kukavština nas, koji smo još slobodni,
ako ne bismo poduzeli sve, prije nego postanemo robovi.»

101. Atenjani:
«Ne, ako budete razborito prosuđivali. Vi ne vodite jednaku borbu s nama o valjanost,
da se ne osramotite, nego većma vijećate o svom spasu,
da se ne opirete mnogo jačim neprijateljima.»

102. Meljani:
«Ali znamo, da se ratna sreća odlučuje kadšto pravednije nego prema različnoj množini
jednih ili drugih. Odmah se pokoriti znači za nas gubitak svake nade,
a ako se budemo odupirali, još je nade, da se i održimo.»

103. Atenjani:
«Nada, koja je tješiteljica u opasnosti, jedne, koji se njom služe bez potrebe,
ako im i naškodi, ne uništi, ali oni, koji sve svoje stavljaju na kocku (po prirodi je to rasipnost),
upoznaju je istovremeno, kad stradaju, i pošto je već upoznaju,
ne preostaje im više mogućnost, da se nje još čuvaju.
Vi ste slabi i sve vam je na kocki, pa nemojte željeti da to pretrpite.
Nemojte biti jednaki većini onih, koji se, premda im je još moguće spasiti se
ljudskim sredstvima, kad ih u stisci ostave sve očite nade, utječu nevidljivim nadama,
proricanju i proroštvima i drugomu takvomu, što ih pune dobrih nada uništava.»

104. Meljani:
«I mi držimo, vi to dobro znate, da je teško boriti se protiv vaše moći i
ratne sreće, ako ne bude nepristrana. Ipak se pomoću božjom pouzdajemo

3
 u sreću, da nećemo biti slabiji, jer dragi bogovima ustajemo protiv nepravednika,
a u slučaju nemoći, priteći će nam u pomoć saveznici Lakedemonjani, jer je nužno,
da nam pomažu, ako ne poradi čega drugoga, a ono zbog srodstva i časti.
I tako nismo sasvim bezrazložno smioni.»

105. Atenjani:
«Ni mi ne mislimo, da će nas baš ostaviti milost božja, jer ništa ne tražimo ili ne radimo,
što je u opreci s ljudskim poimanjem božanstva i s ljudskim zahtjevima prema sebi.
Što se tiče božanstva, smatramo vjerojatnim, a što se tiče ljudi, sasvim sigurnim,
da, po prirodnoj nuždi vladaju onima, kojima su nadmoćni.
Nismo mi taj zakon postavili niti smo se njime prvi poslužili, već smo ga preuzeli,
kad je već bio na snazi i njim se služimo, da ga ostavimo u naslijeđe zauvijek.
Znamo, da biste i vi i drugi, kad bi bili isto tako moćni kao mi, radili isto.
S obzirom na božanstvo, ne bojimo se s tako opravdanih razloga, da ćemo biti slabiji,
a što se tiče vašega mišljenja o Lakedemonjanima, na temelju kojega vjerujete,
da će vam oni doista pomoći časti radi, možemo vas smatrati sretnima,
što nemate zla iskustva, ali ne zavidimo vašemu bezumlju.
Lakedemonjani postupaju ponajviše kreposno prema sebi i domaćim običajima.
A kako se vladaju prema ostalima, o tom bi se moglo mnogo reći, i ukratko rekavši,
najbolje bi se to izrazilo ovako: sasvim očito drže, koliko mi znamo, ugodno poštenim,
a korisno pravednim. Doista takvo mišljenje nije u prilog
vašoj sadašnjoj neopravdanoj nadi u spas.»

106. Meljani:
«A mi se baš poradi toga najviše i pouzdajemo, da neće htjeti zbog svoje koristi izdati Meljane,
koji su njihovi naseljenici, da se pokažu nevjernim prema Helenima,
koji su im skloni, a korisni neprijateljima.»

107. Atenjani:
«Zacijelo mislite, da je korist vezana sa sigurnošću, a da se pravedno i pošteno čini uz opasnost?
Na to se Lakedemonjani ponajviše nikako ne odvažuju.»

108. Meljani:
«Doista mislimo, da će poradi nas radije preuzeti i opasnosti i da će nas držati
pouzdanijima prema sebi nego prema drugima, koliko smo za vojne pothvate
blizu Peloponeza, a zbog srodstva smo im vjerniji mišljenjem od drugih.»

109. Atenjani:
«Onima, koji se imaju zajedno s nekim boriti, ne pokazuje se kao sigurnost sklonost onih,
koji su ih pozvali u pomoć, nego jako isticanje u stvarnoj moći.
Na to gledaju Lakedemonjani, i to nekako više od ostalih
(doista ne pouzdajući se u vlastitu opremu
i s mnogim saveznicima navaljuju na obližnje neprijatelje),
tako da nije vjerojatno, da će prijeći na neki otok, dok smo mi gospodari mora.»

110. Meljani:
«A mogli bi poslati i druge. I onda, Kretsko je more prostrano,
zbog čega je teže gospodarima mora uhvatiti one, koji hoće da izmaknu, nego tima spasiti se.
Ako ni u tome ne bi uspjeli, udarili bi i na vašu zemlju i na preostale saveznike,
na koje Brazida nije navalio. Tada ćete voditi mučnu borbu ne za zemlju,

4
 koja vam ne pripada, nego za vlastite saveznike i zemlju.»

111. Atenjani:
«Od toga se nešto može dogoditi i vama prema vlastitom iskustvu, jer vi dobro znate,
da se Atenjani nisu nikad povukli ni od koje opsade iz straha pred drugima.
Premda ste rekli, da ćete vijećati o spasu, nažalost vidimo, da u tolikom govoru niste ništa rekli,
u što bi se ljudi pouzdali i pomislili, da ćete se spasiti, nego vaši najjači dokazi
počivaju na budućim nadama, a sadašnji vam položaj pruža kratak opstanak protiv sile,
koja već stoji pred vama. Vrlo ste nerazumni u odluci, ako ne zaključite nešto drugo
razboritije od toga i nas sada otpravite. Vi se ne ćete valjda u očitim opasnostima,
koje prijete sramotom, dati na čuvanje stida, što ponajviše upropašćuje ljude.
Mnoge je, premda su već unaprijed vidjeli nesreću, u koju srću, zavelo to takozvano sramotno
snagom zavodljiva imena i svladala ih je ta riječ, tako da su uistinu svojevoljno upali
u nepopravljive nesreće i pribavili sebi sramotu sramotniju zbog bezumnosti nego poradi nesreće.
Toga ćete se vi, ako budete razumno vijećali, čuvati i ne ćete držati nedoličnim,
da se dadete svladati od najveće države, koja vas poziva uz umjerene uvjete:
da im postanete saveznici i da plaćajući danak posjedujete svoju zemlju.
Kad vam je već dan izbor između rata i sigurnosti, nećete se valjda otimati o ono, što je gore.
Oni, koji pred jednakima ne uzmiču, a one, koji su jači, lijepo susreću,
dok su prema slabijima umjereni, ti će imati najviše uspjeha.
Prosuđujte dakle i, kad mi odemo, često razmišljajte, da vijećate o domovini,
o kojoj ćete jedinoj stvoriti zaključak i to samo jedan, sretan ili nesretan.»

112. Atenjani odu prekinuvši vijećanje. A Meljani ostavši sami, pošto su zaključili slično kao onda,
kad su im za pregovora protuslovili, odgovore ovako:
«Nemamo drukčije mišljenje nego prije, Atenjani,
i nećemo u kratko vrijeme oduzeti slobodu gradu,
koji je već napučen sedam stotina godina, nego,
pouzdajući se u božju sudbinu,
koja ga je dosad spasavala, i u pomoć ljudsku (i lakedemonsku),
pokušat ćemo ga spasiti.
Pozivamo vas, da nas držite svojim prijateljima, a ničijim neprijateljima,
i da odete iz naše zemlje sklopivši ugovor, za koji se čini da je koristan obojima.»

113. Meljani dakle toliko odgovore. A Atenjani prekinu odmah pregovore i izjave:
«Prema tim zaključcima, vi svakako jedini, kako se nama čini,
jasnije prosuđujete buduće događaje od ovih, što ih očima gledate,
a nesigurne događaje, jer ih želite, gledate kako se već događaju.
Stavivši zaista sve na kocku, povjerovali ste najviše i
Lakedemonjanima i sreći i nadama, stoga ćete najviše i štetovati.»

114. Atenski se poslanici vrate k vojsci. Njihove vojskovođe, kad se Meljani ni u čemu nisu odazivali,
odmah započnu rat i, razdijelivši posao po gradovima, opkole naokolo zidom Meljane.
Atenjani ostave kasnije i na kopnu i na moru posadu svojih ljudi i saveznika
te se vrate s većim dijelom vojske kući. A oni, koji su ostajali, ustrajno su opsjedali tvrđavu.

ATENJANI PRISILE MELJANE OPSADOM NA PREDAJU I UČINE OTOK SVOJOM NASEOBINOM

115. U isto vrijeme provale Argivci u Flijaziju, ali Flijažani i njihovi bjegunci, postavivši se u zasjedu,
ubiju ih nekih osamdeset.

5
 Atenjani iz Pila uhvate velik lakedemonski plijen. Ali Lakedemonjani ni zbog toga nisu htjeli
prekršiti ugovor i s njima ratovati, nego samo oglase, ako tko između njih hoće, neka plijeni
Atenjane. Korinćani povedu vojnu protiv Atenjana zbog nekih vlastitih razmirica.
Ostali su Peloponežani mirovali.
Meljani provale noću i zauzmu atenski opsadni zid, koji je bio blizu trga, ubiju nekoliko ljudi,
unesu u grad hrane i što im je bilo potrebno, koliko su više mogli, a zatim se vrate te su mirovali.
Atenjani su ubuduće bolje osiguravali stražu. I svršavalo se ljeto.
116. Slijedeće zime nakane Lakedemonjani vojevati protiv Argolide, no kako im žrtve za sretan prijelaz
preko granice nisu bile povoljne, vrate se kući. Poradi njihove nakane Argivci osumnjiče
neke građane pa jedne pohvataju, a drugi im pobjegnu. Meljani u istovrijeme opet zauzmu
neki drugi dio opsadnoga atenskog zida, jer tamo nije bilo mnogo posade. Kad se to dogodilo,
dođe kasnije iz Atene druga vojska, kojom je zapovijedao Filokrat Demejin. Kako su ih sad
žestoko opsjedali, a došlo je i do neke izdaje od njih samih, predaju se Atenjanima tako, da oni
o njima odluče. Oni poubijaju sve melske mlade ljude, koje su uhvatili, a djecu i žene prodaju
u roblje. Mjesto sami nasele i pošalju kasnije pet stotina naseljenika.