Toliko mi je dosadno da ne znam šta ću. Kad izlazim iz škole nakrivim kapu na levo oko i pobijem se sa trojicom bar da me vide devojčice.
Devojčice su smešna stvorenja,
dugonoge, okrugle, pegave ili kratkovide, mnogo lažu i ogovaraju i pišu ljubavna pisma koja mi stave pod klupu.
Meni je sve to dosadno.
Ipak, pročitam pisma, najlepše reči prepišem - ako mi nekad zatreba, a od onog što ostane napravim papirne lađe, napravim ptice, slanike, žabe, i bajagi se igram a tako mi je dosadno.
Dosadno mi je da porastem, da nosim tesne cipele i da se oženim.
Oni koji porastu prvo se danima mrze
onda se danima svađaju. Jedino mi je žao mog tate. Da je ostao dečak kao ja, baš bi smo divno mogli da se družimo i da zajedno budemo zaljubljeni u nastavnicu istorije.
Sve ostalo mi je dosadno.
Toliko mi je dosadno da ne znam šta ću, nego nakrivim kapu na levo oko i pobijem se sa još trojicom čak i kad nema devojčica.