Professional Documents
Culture Documents
pesma)
Uvod
***
Ko nije plovio,
ko nije brodio,
ko se od orkanskih talasa skrivao,
taj kao da se upola rodio
i kao da je upola živeo.
I može od te polovine
komotno još malo da se skine.
***
***
***
***
Možda i ne znaš:
Svi na svet dođu
sa nekom zvezdom što je pala.
More je opna kroz koju prođu
na drugu stranu ogledala.
***
Šta čekaš ?
Šta gnjaviš ?
Šta metiljaviš ?
Isprazni džepove.
Sve živo prodaj.
Pa tome otkucaj srca dodaj.
I malo krilatih snova dodaj.
I malo promukle pesme dodaj.
***
***
***
Njemu ne objasne,
njega ne uče
kako kroz svetlost da se provuče.
I misliš: gotovo !
Nema ga više.
***
***
O, more surovo !
O, nebo plavo !
O, moja čvornovata mornarska glavo !
Mnogo me puta vetar šljapio,
mnogo sam gorkih bura iskapio,
ali bar sam se i sunca napio !
Prvi deo
***
***
***
Na brodu odjednom nastade muk.
Ko ima brk - uvrće brk.
Ko nema brk - uvrće žvrk.
***
***
Posada voljno !
Bukvar u ruke !
Svako da nauči do prve luke
kako se piše sa obe ruke:
“Nije mi dosadno.
Ja sam radoznao
da doznam, sve što nisam doznao.”
***
***
Rekoh:
moj kapetane sedi,
ovako zaista više ne vredi.
***
On reče:
sedi drvo na drvo
i širom otvori to gluvo uvo.
Naučiću te da se setiš
kako da brže od metka letiš.
Da krila sebi u glavu dodaš…
***
Probaš da korakneš, pa se sapleteš.
O, ljudi moji !
O, beli svete !
Šta si ti: mornar ili dete ?
O, ljudi moji,
o, dajte vina !
Šta si ti: mornar il’ balerina ?
***
***
Pet godina sam kod njega učio.
Kao puž sam se u duši skvrčio.
Neverovatne sam stvari umeo,
a ništa od svega nisam razumeo.
***
A nije prosto.
Nije lako.
Časnu reč, nije to tek onako.
***
Stanem, pa gledam:
mogu da biram
- rukama konzerve da šutiram
ili da čizme pendžetiram.
***
Kapetan reče:
dobar si đak.
Marljiv si, uporan, spretan i jak.
Došlo je vreme da se setiš
čime bi mogao da proletiš
bar jedan metar,
bar pola metra
na onu stranu munje i vetra.
Mornari ne plove.
Mornari lete.
Posle se znalo:
u svakoj luci
skupe se oko nas morski vuci.
Trepću i mrmljaju poluglasno.
Kako to lebdim ?
Nije im jasno.
Šta je to vazduh ?
Šta je to tvrdo ?
Šta nije čudo ?
I šta je čudo ?
***
Daljinu dišem.
Blizinu dišem.
Sanjajte !
To je divno i lako !
Sanjajte !
To bar može svako.
***
Malo se žurim.
Malo zažmurim.
Raširim ruke, pa se vinem.
Visoko se u nebo sjurim.
Poneku pticu usput uštinem.
Po neku zvezdu usput skinem.
Poneku sunčanu nit prekinem.
***
Prelećem polja.
Prelećem bregove.
Dlanom dodirujem šume i snegove.
Drugi deo
O tome kako sam uzjahao i samo vreme
O, nebo plavo !
O, moja prazna mornarska glavo !
Sve što sam probao
- odmah sam umeo,
pa ipak: ništa ja nisam razumeo.
***
Rastu do juga.
Dalje od juga.
i oko zemlje dva - tri kruga.
***
***
***
Nisu to vradžbine.
Nisu čuda.
Taj kapetan je divna luda.
Lepo se snašao i - sebe našao.
***
***
Dublje od svetlosti.
Dublje od Svemira.
Dublje od svojih tajni i nemira.
***
Docnije,
u igri,
jednog dana,
kad bejah dečak među dečacima
prepoznao sam svog kapetana.
Javio mi se tajnim znacima.
Klopave uši.
Čupava kosa.
I iste pege oko nosa.
***
Ko nije plovio,
ko nije brodio,
ko se od orkanskih valova skrivao,
zbog čega bi se ponovo rodio
i zbog čega bi ponovo živeo ?
Samo mornari i zvezde znaju
da večno namiguju i večno traju
da vreme uzjašu,
da svetlost javljaju,
da život kao razred ponavljaju
i da se stalno, stalno obnavljaju.