Professional Documents
Culture Documents
TEHNIČKI ODJEL
ZAVRŠNI RAD
PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ
PROIZVODNO STROJARSTVO
Mihael Srbalj
JMBAG: 0302028492
EKSPONENCIJALNE I LOGARITAMSKE
FUNKCIJE
Broj stranica: 34
Broj slika: 10
Broj tablica: 4
Broj priloga: 0
1/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
IZJAVA
Pristupnik:
Mihael Srbalj
2/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Sažetak
U ovom završnom radu proučavaju se logaritamske i eksponencijalne funkcije koje su
međusobno inverzne. Proučavaju se i njihova svojstva koja se koriste u radu te načini i svrha
njihove primjene u problemskim zadatcima u širem području strojarstva. Prikazat će se važnost i
svrha uporabe logaritamskih i eksponencijalnih funkcija ponajviše u strojarstvu iako uporaba
ovih funkcija daleko nadilazi to područje. U maloj mjeri biti će spomenut i povijesni razvoj
navedenih funkcija.
Postoje mnogobrojne grane koje primjenjuju logaritamske i eksponencijalne funkcije za
rješavanje svojih problemskih zadataka od biologije i ekonomije pa sve do forenzike.
Summary
In this final paper, logarithmic and exponential functions that are mutually inverse are
studied. Their properties used in the work are also studied, as well as the ways and purpose of
their application in problem tasks in the wider field of mechanical engineering. The importance
and purpose of using logarithmic and exponential functions, especially in mechanical
engineering, will be presented, although the use of these functions goes far beyond that area. The
historical development of these functions will be mentioned to a small extent.
There are many branches that apply logarithmic and exponential functions to solve their
problem tasks from biology and economics to forensics.
3/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
SADRŽAJ
1. UVOD.......................................................................................................................................7
2. EKSPONENCIJALNE FUNKCIJE.....................................................................................8
2.1. Potencije..........................................................................................................................8
2.2. Oblik eksponencijalne funkcije.......................................................................................9
2.3. Graf i svojstva eksponencijalne funkcije........................................................................9
2.3.1. Graf funkcije 10 x................................................................................................9
2.3.2. Graf funkcije a x................................................................................................10
2.3.3. Graf funkcije s bazom 0> a>1..........................................................................12
2.3.4. Svojstva eksponencijalne funkcije...................................................................13
2.4. Broj e.............................................................................................................................14
2.5. Eksponencijalne jednadžbe...........................................................................................15
2.5.1. Primjer 1...........................................................................................................15
2.5.2. Primjer 2...........................................................................................................16
2.5.3. Primjer 3...........................................................................................................17
3. LOGARITAMSKE FUNKCIJE.........................................................................................19
4. PRIMJENA U STROJARSTVU.........................................................................................30
4/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................33
6. LITERATURA......................................................................................................................34
5/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
6/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
1. UVOD
7/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2. EKSPONENCIJALNE FUNKCIJE
1.1. Potencije
Upotreba odnosno djelomično poznavanje potencija seže veoma daleko u prošlost, tako
su još u 3. stoljeću prije Krista u antičkoj grčkoj matematičari spominjali potencije. Arhimed
jedan od vodećih matematičara toga vremena bio je svjestan kako za prikaz veličine svemira
mora koristiti do tada neviđeno velike brojke stoga je odlučio da bi se veličina svemira mogla
prikazati uz pomoć potencije. Tako je svojim razmišljanjem došao do toga da svemir ispunjava
1063 zrnaca pijeska. Nakon njega su i staro indijansko pleme Maye spominjali potencije kako bi
pokušali prikazati kolika je starost svemira po njima svemir je bio star 1029 godina. U indijskoj
aritmetici su među prvima poznavali velike brojeve.
Ako se postavi da je a> 0 i član skupa R, a n član skupa N iz toga slijedi
a 2=a ∙ a (2.1)
a 3=a ∙ a ∙a (2.2)
a n=a ∙ a ∙ a∙ a ∙ ∙∙ ∙∙ a (2.3)
8/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
f ( x )=ax (2.11)
s tim da i a i x moraju biti članovi skupa R te a> 0i a ≠ 1 baza mora biti veća od nule jer ako bi
−1
se dopustilo da baza bude negativan broj onda potencija kao 2 5 ne bi bila realni broj. Ukoliko je
baza jednaka nuli onda bi vrijedilo 0 x =0 za sve realne brojeve osim za x=0 jer ta potencija nije
definirana. Ograničenje da baza ne bi trebala biti nula je uvedeno zbog toga što bi vrijedilo 1 x =1
za svaki realni broj x što bi značilo da je f ( x )=1 x =1 što je konstanta. [2]
x 10 x
-3 0.001
-2 0.01
-1 0.1
0 1
0.5 3.16
1.5 31.6
2 100
9/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Za negativne brojeve x može se primijetiti kako funkcija vrlo brzo pada prema nuli.
Graf funkcije f ( x )=10 x praktički je napisati praktički kao da dodiruje negativnu osx stoga se
može reći da je os x asimptota grafa eksponencijalne funkcije. [1]
Kao što je konstruiran graf za funkciju f ( x )=10 x na isti način se može konstruirati graf
bilo koje funkcije. U ovome slučaju izabran je graf funkcije f ( x )=2 x . Da bi se ovakav graf
konstruirao potrebno je prvo na isti način kao i kod funkcije f ( x )=10 x odrediti točke kroz koje će
10/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
graf prolaziti. Na način da je prvo potrebno odrediti vrijednosti ove funkcije za neke vrijednosti
x. Tablica 2.2. prikazuje izabrane vrijednosti varijable x i dobivene tj. izračunate vrijednosti 2 x.
x 2x
1
-3
8
1
-2
4
1
-1
2
0 1
1 2
2 4
3 8
11/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Kao što se može vidjeti izgled ovog grafa vrlo je grafu funkcije f ( x )=10 x samo što graf
funkcije f ( x )=2 x sporije raste za pozitivne realne brojeve x što je bilo za očekivati jer je 2 x <10 x
dok za negativne brojeve vrijedi jedna druga nejednakost odnosno 2 x >10 x [1]
Nakon što je graf s bazom većom od nule dobro proučen na red dolazi i graf funkcije s
bazom 0> a>1. Da bi se ovakav graf konstruirao potrebno je prvo odrediti točke kroz koje će
graf prolaziti na način da je prvo potrebno odrediti vrijednosti ove funkcije za neke vrijednosti x.
1 1 x −x
Za ovaj primjer bit će izabrana baza a=
2
za koju vrijedi
2 ()
=2 . Tablica 2.3. prikazuje
x 2x 2− x
1
-3 8
8
1
-2 4
4
1
-1 2
2
0 1 1
1
1 2
2
1
2 4
4
1
3 8
8
12/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Moguće je uočiti da funkcije f i g imaju iste iznose za brojeve suprotnih predznaka jer
vrijedi f (−x )=g ( x) te su zbog toga grafovi ovih funkcija s obzirom na y os simetrični.
Zrcaljenjem grafa eksponencijalne funkcije f ( x )=ax oko y-osi dobiva se grafa
eksponencijalne funkcije i g ( x )=a−x zbog toga što vrijedi slijedeće.
1 x (2.12)
g ( x )=f (−x )=a− x = ()
a
(E1)
a x ∙ a y =a x+ y (2.13)
(E2)
y
( a x ) =ax ∙ y (2.14)
13/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
(E3)
( a ∙ b ) x =a x + b x (2.15)
(E4)
a 0=a (2.16)
(E5)
Ako je a> 1 onda za x 1 ¿ x 2 vrijedi a x ¿ a x funkcija je rastuća
1 2
1.4. Broj e
Broje e često nazivan Eulerovim ili Napierovim brojem je baza prirodnog odnosno
Napierovog logaritma i iznosi približno 2,71828182845. Ovaj broj je iracionalan odnosno nije ga
moguće zapisati kao omjer dvaju cijelih brojeva. Broj e je beskonačan te nije periodičan i
transcendentan je odnosno nije rješenje niti jedne algebarske jednadžbe s cjelobrojnim
koeficijentima.
Broj e u matematici se pojavio dosta kasno u povijesti matematike tek u 17. stoljeću
otkrićem prvih logaritama. Za njega nije u potpunosti znalo do pojave Eulera koji je tek u 18.
stoljeću prvi koristio oznaku e za ovaj broj. Iako mnogi smatraju da je simbol e izabrao kao prvo
slovo svojega imena to nije točno jer je prema zapisima Euler bio vrlo skroman čovjek. Dosta
često je davao priliku svojim studentima i kolegama da dođu do istih zaključaka time što je
odgađao objavu svojih već napisanih radova. Simbol e najvjerojatnije je izabrao kao prvo slovo
riječi exponential ili pak zato što je to bilo prvo nekorišteno do tada slovo u abecedi.
Za računanje broja e postoje razne formule ali niti jedna od njih gotovo nikad neće dati
potpuno točan odgovor zbog toga što je broj e iracionalan. Jedna od pogodnijih formula za
računanje broja e glasi.
n
1 (2.17)
e= 1+( ) n
14/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
a x =b , b> 0 (2.18)
1.5.1. Primjer 1.
15/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
1.5.2. Primjer 2.
16/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
3 x ∙ 22 x =3 4 ∙ 28
Sada s lijeve strane jednakosti eksponenti i baze su različiti kao i s desne strane
jednakosti, potrebno je dobiti ili jednake baze ili jednake eksponente kako bi se potencije mogle
međusobno množiti.
x 4
3 x ∙ ( 22 ) =34 ∙ ( 22)
Upotrebo pravila potrebno je pomnožiti potencije.
12 x =124
Sada su baze s obje strane jednakosti jednake stoga se može zaključiti da su i eksponenti
jednaki.
x=4
Rješenje jednadžbe je prihvaćeno jer je riječ o pozitivnom realnom broju.
1.5.3. Primjer 3.
()
2 x
2∙ ( 32 ) +3=5∙ 32
x
1
x
3 2x 1
3
2∙ () ()
2
+3=5∙
2
x
2 1
3 3
2 ∙ ( ) −5 ∙ ( ) + 3=0
x x
2 2
1
3
Nakon ovoga može se vidjeti da je moguće uvesti supstituciju t= ()
2
x
kako bi se ova
17/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2 t 2−5t +3=0
Uz pomoć kalkulatora dolazi se do dva rješenja ove kvadratne jednadžbe.
3
t 1 ¿ , t =1
2 2
Sada je potrebno svako od rješenja vratiti u izraz
1
3
t= ()
2
x
() ()
2
=
2
1
=0/∙ x
x
1 ≠0
Ova jednadžba nema rješenja stoga jedino rješenje je
x=1
18/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2. LOGARITAMSKE FUNKCIJE
Riječ logaritam nastala je od grčkih riječi logos što znači račun te od riječi aritmos što
znači broj. Logaritam nekog broja x, s obzirom na bazu a, je onaj broj ykojim je potrebno
potencirati bazu a, kako bi se dobio taj broj x, odnosno
y=log a x . (3.1)
x=a y (3.2)
to je broj x. Baza logaritma odnosno broj a, može biti bilo koji pozitivan broj različit od broja
jedan. U primjeni logaritama najjednostavniji za primjenu je dekadski logaritam jer je s njim
moguće vrlo jednostavno ručno računati uz primjenu već pomalo i zaboravljenih logaritamskih
tablica.
Dekadski logaritam je onaj logaritam kojemu je baza 10 odnosno a=10, a označava se
na način
y=log 10 x (3.3)
iz čega se može zaključiti da je log 100=2 jer je 102=100 . Iako se dekadski logaritam
označava y=log 10 x u praksi se baza ne piše odnosno dekadski logaritam se označava y=log x
jer je dekadski sustav standardni sustav u kojemu se najčešće računa.
Uz dekadske logaritme također se u praksi dosta koriste i prirodni logaritmi koji se lako
računaju i uz pomoć starijih kalkulatora. Prirodni logaritam je onaj logaritam čija je baza već
spomenuti broj e odnosno
a=e=2,718281 (3.4)
a označava se
y=ln x (3.5)
realnih brojeva, što znači da se mogu tražiti logaritmi samo pozitivnih brojeva. Pridruživanje
pozitivnim realnim brojevima njihovih logaritama predstavlja funkciju odnosno logaritamsku
funkciju koja se označava izrazom
f ( x )=log a x (3.6)
20/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Oblik grafa logaritamske funkcije u slučaju 0< a<1 uvijek će biti kao na slici 3.3 te se
može primijetiti da je os simetrije jednaka kao kod grafa u slučaju a< 1.
21/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
definicije logaritamskih funkcija pa je stoga i graf logaritamske funkcije smješten desno od y osi
odnosno u prvom i četvrtom kvadrantu. Ukoliko je baza a u eksponencijalnoj funkciji manja od
jedan tj. a< 1 ta funkcija će biti rastuća a također će i odgovarajuća logaritamska funkcija biti
rastuća. Ukoliko je slučaj da je baza a u eksponencijalnoj funkciji veća a nule a manja od jedan
tj. 0< a<1 tada će ta funkcija biti padajuća, također će i pripadajuća logaritamska funkcija biti
padajuća.
Slika 3.9 prikaz različitih funkcija uz pomoć online alata geogebra [3]
22/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Navedena svojstva logaritamskih funkcija vrlo lako su dokaziva što će sada i biti
prikazano.
(L1) x i y prvo je potrebno izraz zapisati u malo drukčijem obliku.
x=a m , y =an
Tada je
m=log a x , n=log a y
( xy )=x : y=a : a =a
m n m−n
23/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
x r=ar log a x
ako se postavi
y 1=log a x 1 , x 1=a y
tako i za x 2 onda je ovu relaciju moguće napisati na sljedeći način
log a x 1< ¿ log a x2 ↔ x 1 < x 2 ¿
log 28
x ∙ log 7=¿ log 28 ¿ iz toga se može jednostavno izvesti x= . Na ovaj je način jedna
log 7
neobična baza koja nije najpogodnija za računanje vrlo lako prebačena na dekadsku bazu.
Također postoji i veza logaritama po različitim bazama ukoliko je baza a broj veći od
nule i različit od jedan te ukoliko je x bilo koji pozitivan broj tada vrijedi ovaj izraz
log b x (3.7
log a x=
log b a )
gdje je : a početna baza logaritma
x logaritmand, broj koji se logaritmira
b baza na koju se prelazi
24/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Oznaka ln potječe od latinskog naziva ove funkcije logaritmus naturalis što znači
prirodnu logaritam. Funkcija prirodnog logaritma je izverzna eksponencijalnoj funkciji e x .
Važnost ove funkcije najbolje se može vidjeti u širini njene primjene u praksi te njenoj
zastupljenosti u raznim formulama kod obrade materijala deformiranjem za računanje nastalih
deformacija produljenja itd. Također ova funkcija svoju primjenu nalazi u termodinamici pri
određivanju vremena hlađenja i ugrijavanja itd.
25/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Najbolji način za prikaz i objašnjenje na koji se to način logaritamske i bilo koje druge
jednadžbe rješavaju je taj da se pokažu primjeri rješavanja standardnih jednadžbi. [1]
26/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2.7.1. Primjer 1.
2.7.2. Primjer 2.
Za drugi primjer logaritamske jednadžbe izabran je malo složeniji primjer iako se i dalje
rješenje dobiva uz pomoć svođenja na kvadratnu jednadžbu.
log 2 ( 2 x −3 )=2−x
Prvo je potrebno postaviti uvjet 2 x −3>0 jer je vrijednost logaritamske funkcije
definirana za sve pozitivne realne brojeve
Uz korištenje pravila jednostavno objašnjenog „sredina jednako početak na kraj“ odnosno u
slučaju log a x= y , x=a y
2 x −3=22− x
x 22 x
2 −3= /∙2
2x
2
( 2 x ) −3 ∙2 x =4
Da bi se ova jednadžba potpuno svela na kvadratnu potrebno je definirati 2 x =t
t 2−3 t=4
t 2−3 t−4=0
Uz pomoć kalkulatora dolazi se do dva rješenja jednadžbe dva rješenja
t 1=−1 ,t 2=4
Sada je potrebno ta rješenja uvrstiti natrag u izraz 2 x =t
27/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2 x =−1 ,2 x =4
Kao što se može vidjeti prva jednadžba nema rješenja jer potencije eksponencijalne
funkcije nikada ne može biti negativna stoga ostaje jedino
2 x =4
2 x =22
x=2
Ostaje još provjera zadovoljava li ovo rješenje gore navedeni uvjet stoga treba ovo
rješenje uvrstiti u izraz.
2 x −3>022−3> 01>0
Uvijet je zadovoljen stoga se može zaključiti da je rješenje jednadžbe.
x=2
2.7.3. Primjer 3.
−2
1
x− y =
2 ()
x− y =4
x= y + 4
Uz ovo postoji i uvjet da x− y >0
Nakon što je izražena jedna nepoznanica potrebno ju je uvrstiti u prvu jednadžbu.
2 x−2 ∙5 y+1=200
2 y+ 4−2 ∙ 5 y +1=200
2 y+ 2 ∙ 5 y+1=200
2 y ∙22 ∙5 y ∙ 5=200
10 y ∙20=200/:20
10 y =10
28/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
y=1
Dobiveno je rješenje nepoznanice y koje je potrebno vratiti u jednadžbu.
x= y + 4
x=5
Nakon što su poznata rješenja obje nepoznanice potrebno je još provjeriti ispunjavaju li
ta rješenja uvjet logaritamske jednadžbe. Ovaj par rješenja zadovoljava uvjete što se može
zaključiti i bez provjere.[1]
29/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
3. PRIMJENA U STROJARSTVU
Intenzitet zvuka predstavlja energiju koju zvučni val prenese u jedinici vremena kroz
jediničnu površinu okomitu na smjer širenja zvuka, tj. omjer zvučne snage i površine.
Intenzitet zvuka od L0=10−12 W/m2 predstavlja prag čujnosti i s njim se uspoređuju
ostali intenziteti. Na pragu boli su intenziteti od oko 10 W/m 2. Omjer između intenziteta najjačeg
i najslabijeg zvuka je 1013 pa je puno jednostavnije i pogodnije računati s logaritmima omjera
intenziteta nego samim intenzitetima. Zbog toga se uveo novi pojam, pojam razine zvuka L koju
je moguće izraziti uz pomoć slijedeće formule [6]
I (4.1
L=10 ∙ log
I0
)
gdje je : L razina zvuka
I intenzitet zvuka
I 0 prag čujnosti
3.1.1. Primjer 1.
Zadatak glasi dva zvučna vala imaju intenzitete 10 μW/m2 i 500 μW/m2. Za koliko je
decibela razina zvuka jednog vala viša od razine zvuka drugog vala.
Potrebno je prvo primijeniti formule za razinu zvuka i svojstva logaritamske funkcije
I1
L1=10 ∙ log ( )
I0
=10 ∙ ( log I 1−log I 0 )
I2
L2=10 ∙ log ( )
I0
=10 ∙ ( log I 2−log I 0 )
Razlika između ova dva zvučna vala iznosi samo 17 dB. [6]
30/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
3.2.1. Primjer 1.
Poznato je da
v c2=1.15 ∙ v c1
Nakon uvrštavanja svega što je poznato dobiva se jednadžba
v c1 T 20.2
=
1.15∙ v c1 T 10.2
1 T 20.2 0.2
= 0.2 /∙ T 1
1.15 T 1
1 1
1
∙T 1 5 =T 25 ¿5
1.15
0.496 ∙ T 1=T 2
Iz završne jednadžbe može se zaključiti da će se postojanost alata T smanjiti približno
za 50% [7]
31/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
3.2.2. Primjer 2.
Poznato je
T 2m=¿
v c1
=¿ ¿
v c2
Primjenom pravila eksponencijalne funkcije ( a ∙ b ) x =a x +b x
v c1 1.32 ∙T 10.2
= 0.2
v c2 T1
32/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
4. ZAKLJUČAK
33/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
5. LITERATURA
34/34