Professional Documents
Culture Documents
TEHNIČKI ODJEL
ZAVRŠNI RAD
PREDDIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ
PROIZVODNO STROJARSTVO
Mihael Srbalj
JMBAG: 0302028492
EKSPONENCIJALNE I LOGARITAMSKE
FUNKCIJE
Broj stranica: 34
Broj slika: 10
Broj tablica: 4
Broj priloga: 0
1/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
IZJAVA
Pristupnik:
Mihael Srbalj
2/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Sažetak
U ovom završnom radu proučavaju se logaritamske i eksponencijalne funkcije koje su
meĎusobno inverzne. Proučavaju se i njihova svojstva koja se koriste u radu te načini i svrha
njihove primjene u problemskim zadatcima u širem području strojarstva. Prikazat će se važnost i
svrha uporabe logaritamskih i eksponencijalnih funkcija ponajviše u strojarstvu iako uporaba
ovih funkcija daleko nadilazi to područje. U maloj mjeri biti će spomenut i povijesni razvoj
navedenih funkcija.
Postoje mnogobrojne grane koje primjenjuju logaritamske i eksponencijalne funkcije za
rješavanje svojih problemskih zadataka od biologije i ekonomije pa sve do forenzike.
Summary
In this final paper, logarithmic and exponential functions that are mutually inverse are
studied. Their properties used in the work are also studied, as well as the ways and purpose of
their application in problem tasks in the wider field of mechanical engineering. The importance
and purpose of using logarithmic and exponential functions, especially in mechanical
engineering, will be presented, although the use of these functions goes far beyond that area. The
historical development of these functions will be mentioned to a small extent.
There are many branches that apply logarithmic and exponential functions to solve their
problem tasks from biology and economics to forensics.
3/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
SADRŽAJ
1. UVOD ...................................................................................................................................... 7
5. ZAKLJUČAK ....................................................................................................................... 33
6. LITERATURA ..................................................................................................................... 34
5/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
6/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
1. UVOD
7/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2. EKSPONENCIJALNE FUNKCIJE
2.1. Potencije
Upotreba odnosno djelomično poznavanje potencija seže veoma daleko u prošlost, tako
su još u 3. stoljeću prije Krista u antičkoj grčkoj matematičari spominjali potencije. Arhimed
jedan od vodećih matematičara toga vremena bio je svjestan kako za prikaz veličine svemira
mora koristiti do tada neviĎeno velike brojke stoga je odlučio da bi se veličina svemira mogla
prikazati uz pomoć potencije. Tako je svojim razmišljanjem došao do toga da svemir ispunjava
1063 zrnaca pijeska. Nakon njega su i staro indijansko pleme Maye spominjali potencije kako bi
pokušali prikazati kolika je starost svemira po njima svemir je bio star 1029 godina. U indijskoj
aritmetici su meĎu prvima poznavali velike brojeve.
Ako se postavi da je 𝑎 > 0 i član skupa R, a n član skupa N iz toga slijedi
𝑎2 = 𝑎 ∙ 𝑎 (2.1)
𝑎3 = 𝑎 ∙ 𝑎 ∙ 𝑎 (2.2)
𝑎𝑛 = 𝑎 ∙ 𝑎 ∙ 𝑎 ∙ 𝑎 ∙∙∙∙∙ 𝑎 (2.3)
8/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
s tim da i 𝑎 i 𝑥 moraju biti članovi skupa R te 𝑎 > 0 𝑖 𝑎 ≠ 1 baza mora biti veća od nule jer ako
1
bi se dopustilo da baza bude negativan broj onda potencija kao 2−5 ne bi bila realni broj. Ukoliko
je baza jednaka nuli onda bi vrijedilo 0𝑥 = 0 za sve realne brojeve osim za 𝑥 = 0 jer ta potencija
nije definirana. Ograničenje da baza ne bi trebala biti nula je uvedeno zbog toga što bi vrijedilo
1𝑥 = 1 za svaki realni broj 𝑥 što bi značilo da je 𝑓 𝑥 = 1𝑥 = 1 što je konstanta. [2]
𝒙 𝟏𝟎𝒙
-3 0.001
-2 0.01
-1 0.1
0 1
0.5 3.16
1.5 31.6
2 100
9/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Za negativne brojeve 𝑥 može se primijetiti kako funkcija vrlo brzo pada prema nuli.
Graf funkcije 𝑓 𝑥 = 10𝑥 praktički je napisati praktički kao da dodiruje negativnu os 𝑥 stoga se
može reći da je os 𝑥 asimptota grafa eksponencijalne funkcije. [1]
Kao što je konstruiran graf za funkciju 𝑓 𝑥 = 10𝑥 na isti način se može konstruirati
graf bilo koje funkcije. U ovome slučaju izabran je graf funkcije 𝑓 𝑥 = 2𝑥 . Da bi se ovakav
graf konstruirao potrebno je prvo na isti način kao i kod funkcije 𝑓 𝑥 = 10𝑥 odrediti točke kroz
koje će graf prolaziti. Na način da je prvo potrebno odrediti vrijednosti ove funkcije za neke
10/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
vrijednosti 𝑥. Tablica 2.2. prikazuje izabrane vrijednosti varijable 𝑥 i dobivene tj. izračunate
vrijednosti 2𝑥 .
𝒙 𝟐𝒙
1
-3
8
1
-2
4
1
-1
2
0 1
1 2
2 4
3 8
11/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Kao što se može vidjeti izgled ovog grafa vrlo je grafu funkcije 𝑓 𝑥 = 10𝑥 samo što
graf funkcije 𝑓 𝑥 = 2𝑥 sporije raste za pozitivne realne brojeve 𝑥 što je bilo za očekivati jer je
2𝑥 < 10𝑥 dok za negativne brojeve vrijedi jedna druga nejednakost odnosno 2𝑥 > 10𝑥 [1]
Nakon što je graf s bazom većom od nule dobro proučen na red dolazi i graf funkcije s
bazom 0 > 𝑎 > 1. Da bi se ovakav graf konstruirao potrebno je prvo odrediti točke kroz koje će
graf prolaziti na način da je prvo potrebno odrediti vrijednosti ove funkcije za neke vrijednosti 𝑥.
1 1 𝑥
Za ovaj primjer bit će izabrana baza 𝑎 = 2 za koju vrijedi = 2−𝑥 . Tablica 2.3. prikazuje
2
𝒙 𝟐𝒙 𝟐−𝒙
1
-3 8
8
1
-2 4
4
1
-1 2
2
0 1 1
1
1 2
2
1
2 4
4
1
3 8
8
12/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Moguće je uočiti da funkcije 𝑓 i 𝑔 imaju iste iznose za brojeve suprotnih predznaka jer
vrijedi 𝑓 −𝑥 = 𝑔(𝑥) te su zbog toga grafovi ovih funkcija s obzirom na 𝑦 os simetrični.
Zrcaljenjem grafa eksponencijalne funkcije 𝑓 𝑥 = 𝑎 𝑥 oko 𝑦-osi dobiva se grafa
eksponencijalne funkcije i g x = 𝑎−𝑥 zbog toga što vrijedi slijedeće.
𝑥 (2.12)
1
𝑔 𝑥 = 𝑓 −𝑥 = 𝑎−𝑥 =
𝑎
(E1)
𝑎 𝑥 ∙ 𝑎 𝑦 = 𝑎 𝑥 +𝑦 (2.13)
(E2)
𝑎𝑥 𝑦
= 𝑎 𝑥∙𝑦 (2.14)
13/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
(E3)
𝑥
𝑎∙𝑏 = 𝑎𝑥 + 𝑏𝑥 (2.15)
(E4)
𝑎0 = 𝑎 (2.16)
(E5)
Ako je 𝑎 > 1 onda za 𝑥1 < 𝑥2 vrijedi 𝑎 𝑥 1 < 𝑎 𝑥 2 funkcija je rastuća
Ako je 0 > 𝑎 > 1 onda za 𝑥1 < 𝑥2 vrijedi 𝑎 𝑥 1 > 𝑎 𝑥 2 funkcija je padajuća
2.4. Broj e
Broje 𝑒 često nazivan Eulerovim ili Napierovim brojem je baza prirodnog odnosno
Napierovog logaritma i iznosi približno 2,71828182845. Ovaj broj je iracionalan odnosno nije ga
moguće zapisati kao omjer dvaju cijelih brojeva. Broj 𝑒 je beskonačan te nije periodičan i
transcendentan je odnosno nije rješenje niti jedne algebarske jednadžbe s cjelobrojnim
koeficijentima.
Broj 𝑒 u matematici se pojavio dosta kasno u povijesti matematike tek u 17. stoljeću
otkrićem prvih logaritama. Za njega nije u potpunosti znalo do pojave Eulera koji je tek u 18.
stoljeću prvi koristio oznaku 𝑒 za ovaj broj. Iako mnogi smatraju da je simbol 𝑒 izabrao kao prvo
slovo svojega imena to nije točno jer je prema zapisima Euler bio vrlo skroman čovjek. Dosta
često je davao priliku svojim studentima i kolegama da doĎu do istih zaključaka time što je
odgaĎao objavu svojih već napisanih radova. Simbol 𝑒 najvjerojatnije je izabrao kao prvo slovo
riječi exponential ili pak zato što je to bilo prvo nekorišteno do tada slovo u abecedi.
Za računanje broja 𝑒 postoje razne formule ali niti jedna od njih gotovo nikad neće dati
potpuno točan odgovor zbog toga što je broj 𝑒 iracionalan. Jedna od pogodnijih formula za
računanje broja 𝑒 glasi.
𝑛
1 (2.17)
𝑒 = 1+
𝑛
14/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
𝑎 𝑥 = 𝑏, 𝑏>0 (2.18)
2.5.1. Primjer 1.
15/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2.5.2. Primjer 2.
16/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
2.5.3. Primjer 3.
17/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
1
3 𝑥
Nakon ovoga može se vidjeti da je moguće uvesti supstituciju 𝑡 = kako bi se ova
2
18/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
3. LOGARITAMSKE FUNKCIJE
Riječ logaritam nastala je od grčkih riječi logos što znači račun te od riječi aritmos što
znači broj. Logaritam nekog broja 𝑥, s obzirom na bazu 𝑎, je onaj broj 𝑦 kojim je potrebno
potencirati bazu 𝑎, kako bi se dobio taj broj 𝑥, odnosno
𝑦 = log 𝑎 𝑥. (3.1)
𝑥 = 𝑎𝑦 (3.2)
to je broj 𝑥. Baza logaritma odnosno broj 𝑎, može biti bilo koji pozitivan broj različit od broja
jedan. U primjeni logaritama najjednostavniji za primjenu je dekadski logaritam jer je s njim
moguće vrlo jednostavno ručno računati uz primjenu već pomalo i zaboravljenih logaritamskih
tablica.
Dekadski logaritam je onaj logaritam kojemu je baza 10 odnosno 𝑎 = 10, a označava se
na način
𝑦 = log10 𝑥 (3.3)
iz čega se može zaključiti da je log 100 = 2 jer je 102 = 100. Iako se dekadski
logaritam označava 𝑦 = log10 𝑥 u praksi se baza ne piše odnosno dekadski logaritam se
označava 𝑦 = log 𝑥 jer je dekadski sustav standardni sustav u kojemu se najčešće računa.
Uz dekadske logaritme takoĎer se u praksi dosta koriste i prirodni logaritmi koji se lako
računaju i uz pomoć starijih kalkulatora. Prirodni logaritam je onaj logaritam čija je baza već
spomenuti broj 𝑒 odnosno
𝑎 = 𝑒 = 2,718281 (3.4)
a označava se
𝑦 = ln 𝑥 (3.5)
19/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
𝑓 𝑥 = log 𝑎 𝑥 (3.6)
Ako se dobro pogleda ovaj graf tj. slika 3.1 može se primijetiti kako je sukladan grafu
sa slike 2.2 samo je na drugi način posložen u koordinatnome sustavu. Graf eksponencijalne
funkcije nalazi se iznad 𝑥 osi, a graf logaritamske funkcije desno od 𝑦 osi. Ukoliko se uzme neka
točka ravnine 𝑥, 𝑦 , njoj je simetrična točka 𝑦, 𝑥 , s obzirom na pravac 𝑦 = 𝑥. Dolazi se do
zaključka da simetričnim točkama pripadaju i simetrični ureĎeni parovi realnih brojeva na taj
način se može objasniti sukladnost grafova eksponencijalne i logaritamske funkcije.
20/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Oblik grafa logaritamske funkcije u slučaju 0 < 𝑎 < 1 uvijek će biti kao na slici 3.3 te
se može primijetiti da je os simetrije jednaka kao kod grafa u slučaju 𝑎 < 1.
21/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Slika 3.4 prikaz različitih funkcija uz pomoć online alata geogebra [3]
22/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Navedena svojstva logaritamskih funkcija vrlo lako su dokaziva što će sada i biti
prikazano.
(L1) 𝑥 i 𝑦 prvo je potrebno izraz zapisati u malo drukčijem obliku.
𝑥 = 𝑎𝑚 , 𝑦 = 𝑎𝑛
Tada je
𝑚 = log 𝑎 𝑥 , 𝑛 = log 𝑎 𝑦
𝑥 ∙ 𝑦 = 𝑎𝑚 ∙ 𝑎𝑛 = 𝑎𝑚 +𝑛
iz čega se može zaključiti.
log 𝑎 𝑥 ∙ 𝑦 = 𝑚 + 𝑛 = log 𝑎 𝑥 +log 𝑎 𝑦
neobična baza koja nije najpogodnija za računanje vrlo lako prebačena na dekadsku bazu.
TakoĎer postoji i veza logaritama po različitim bazama ukoliko je baza 𝑎 broj veći od
nule i različit od jedan te ukoliko je 𝑥 bilo koji pozitivan broj tada vrijedi ovaj izraz
log 𝑏 𝑥 (3.7)
log 𝑎 𝑥 =
log 𝑏 𝑎
24/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
log 𝑒 𝑥 = ln 𝑥 (3.7)
Oznaka 𝑙𝑛 potječe od latinskog naziva ove funkcije logaritmus naturalis što znači
prirodnu logaritam. Funkcija prirodnog logaritma je izverzna eksponencijalnoj funkciji 𝑒 𝑥 .
Važnost ove funkcije najbolje se može vidjeti u širini njene primjene u praksi te njenoj
zastupljenosti u raznim formulama kod obrade materijala deformiranjem za računanje nastalih
deformacija produljenja itd. TakoĎer ova funkcija svoju primjenu nalazi u termodinamici pri
odreĎivanju vremena hlaĎenja i ugrijavanja itd.
25/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
26/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
Najbolji način za prikaz i objašnjenje na koji se to način logaritamske i bilo koje druge
jednadžbe rješavaju je taj da se pokažu primjeri rješavanja standardnih jednadžbi. [1]
3.7.1. Primjer 1.
3.7.2. Primjer 2.
Za drugi primjer logaritamske jednadžbe izabran je malo složeniji primjer iako se i dalje
rješenje dobiva uz pomoć svoĎenja na kvadratnu jednadžbu.
log 2 2𝑥 − 3 = 2 − 𝑥
Prvo je potrebno postaviti uvjet 2𝑥 − 3 > 0 jer je vrijednost logaritamske funkcije
definirana za sve pozitivne realne brojeve
Uz korištenje pravila jednostavno objašnjenog „sredina jednako početak na kraj“ odnosno u
slučaju log 𝑎 𝑥 = 𝑦 , 𝑥 = 𝑎 𝑦
2𝑥 − 3 = 22−𝑥
27/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
22
2𝑥 − 3 = /∙ 2𝑥
2𝑥
2𝑥 2
− 3 ∙ 2𝑥 = 4
Da bi se ova jednadžba potpuno svela na kvadratnu potrebno je definirati 2𝑥 = 𝑡
𝑡 2 − 3𝑡 = 4
𝑡 2 − 3𝑡 − 4 = 0
Uz pomoć kalkulatora dolazi se do dva rješenja jednadžbe dva rješenja
𝑡1 = −1, 𝑡2 = 4
Sada je potrebno ta rješenja uvrstiti natrag u izraz 2𝑥 = 𝑡
2𝑥 = −1, 2𝑥 = 4
Kao što se može vidjeti prva jednadžba nema rješenja jer potencije eksponencijalne
funkcije nikada ne može biti negativna stoga ostaje jedino
2𝑥 = 4
2𝑥 = 22
𝑥=2
Ostaje još provjera zadovoljava li ovo rješenje gore navedeni uvjet stoga treba ovo
rješenje uvrstiti u izraz.
2𝑥 − 3 > 0
22 − 3 > 0
1>0
Uvijet je zadovoljen stoga se može zaključiti da je rješenje jednadžbe.
𝑥=2
3.7.3. Primjer 3.
−2
1
𝑥−𝑦 =
2
28/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
𝑥−𝑦=4
𝑥 =𝑦+4
Uz ovo postoji i uvjet da 𝑥 − 𝑦 > 0
Nakon što je izražena jedna nepoznanica potrebno ju je uvrstiti u prvu jednadžbu.
2𝑥−2 ∙ 5𝑦 +1 = 200
2𝑦 +4−2 ∙ 5𝑦 +1 = 200
2𝑦 +2 ∙ 5𝑦 +1 = 200
2𝑦 ∙ 22 ∙ 5𝑦 ∙ 5 = 200
10𝑦 ∙ 20 = 200 /: 20
10𝑦 = 10
𝑦=1
Dobiveno je rješenje nepoznanice 𝑦 koje je potrebno vratiti u jednadžbu.
𝑥 =𝑦+4
𝑥=5
Nakon što su poznata rješenja obje nepoznanice potrebno je još provjeriti ispunjavaju li
ta rješenja uvjet logaritamske jednadžbe. Ovaj par rješenja zadovoljava uvjete što se može
zaključiti i bez provjere.[1]
29/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
4. PRIMJENA U STROJARSTVU
Intenzitet zvuka predstavlja energiju koju zvučni val prenese u jedinici vremena kroz
jediničnu površinu okomitu na smjer širenja zvuka, tj. omjer zvučne snage i površine.
Intenzitet zvuka od 𝐿0 = 10−12 W/m2 predstavlja prag čujnosti i s njim se usporeĎuju
ostali intenziteti. Na pragu boli su intenziteti od oko 10 W/m2. Omjer izmeĎu intenziteta najjačeg
i najslabijeg zvuka je 1013 pa je puno jednostavnije i pogodnije računati s logaritmima omjera
intenziteta nego samim intenzitetima. Zbog toga se uveo novi pojam, pojam razine zvuka L koju
je moguće izraziti uz pomoć slijedeće formule [6]
𝐼 (4.1)
𝐿 = 10 ∙ log
𝐼0
gdje je : 𝐿 razina zvuka
𝐼 intenzitet zvuka
𝐼0 prag čujnosti
4.1.1. Primjer 1.
Zadatak glasi dva zvučna vala imaju intenzitete 10 μW/m2 i 500 μW/m2. Za koliko je
decibela razina zvuka jednog vala viša od razine zvuka drugog vala.
Potrebno je prvo primijeniti formule za razinu zvuka i svojstva logaritamske funkcije
𝐼1
𝐿1 = 10 ∙ log = 10 ∙ log 𝐼1 − log 𝐼0
𝐼0
𝐼2
𝐿2 = 10 ∙ log = 10 ∙ log 𝐼2 − log 𝐼0
𝐼0
Potrebno je odrediti razliku ove dvije razine odnosno 𝐿2 − 𝐿1
𝐿2 − 𝐿1 = 10 ∙ log 𝐼1 − log 𝐼2
𝐼2 500
10 ∙ log = 10 ∙ log = 10 log 50 = 17 dB
𝐼1 10
Razlika izmeĎu ova dva zvučna vala iznosi samo 17 dB. [6]
30/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
𝐶𝑇 taylorova konstanta
4.2.1. Primjer 1.
31/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
4.2.2. Primjer 2.
32/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
5. ZAKLJUČAK
33/34
Mihael Srbalj : Eksponencijalne i logaritamske funkcije Završni rad
6. LITERATURA
34/34