You are on page 1of 5

Dobri Čintulov: pomoć tada i vas čeka.

Crnogorci, Srbi tada


Ustaj, ustaj, junače balkanski radosno će s vama poći,
hrabri Rusi, vojska mlada,
također će s vama doći.
Ustaj, junače s Balkana,
iz sna teškog ti se preni,
Dok je turska zmija mala,
i naš narod koji spava,
skupimo se sada, mili!
protiv Turaka pokreni!
Da bi pala njena glava,
slobodni da bismo bili.
Krvave se suze kližu,
porobljen je mili narod;
Balkanski nek' lav se digne,
visoko sad ruke dižu,
Vjetar snažni nek' se vije,
spas je njihov sveti zalog.
polumjesec neka stigne,
oblak tamni nek' ga skrije.
Trpjeli smo mnogo, mili,
dosta više našeg jada,
Podignimo barjak krasni,
budimo mi što smo bili,
nek' se svijetle naše zemlje,
ili poginimo sada.
proslavimo ime časni,
tursko neka gine pleme!
Dokad ćemo mi ovako?
Zašto ne krenemo skupa?
Hoćemo li umrijet tako
kao roblje jadno glupo?
Vjetar ječi, Balkan stenje
Pogledajte, braćo mila,
vama bliska sva plemena!
Vjetar ječi, Balkan stenje,
Slijedite taj svijetli primjer
junak sam na konju
kako slave se imena!
trubom zove svoju braću:
svako sablju svoju!
Ustanite, braćo moja,
vi pokažite početak;
Došlo vrijeme, ustanite,
opašite sablje svoje
iz sna da se budi,

1
dolje ropstvo i tiranstvo, ovaj narod, ovu zemlju.
svako sablju svoju!

Koji nosi muško srce,


Bugarin se zove,
neka paše tanku sablju,
stijeg nek' sada vije.

Koji ne zna za svoj narod,


na polju nek' umre,
domovina naša tada
ljuto će ga kleti.

Petko R. Slavejkov:
Lijepa li si, domovino,
ime slatko, zemljo raju,
srce mlado i nevino
za te kuca, neka znaju.

Mile su mi te planine
na sjeveru i na jugu,
drage su mi i ravnine,
što se nude našem plugu.

Slatka riječ mi je na umu,


bit' će uvijek u tom kraju,
gdje i Dunav, Vardar, Struma,
Marica sve teći znaju!

Na nebu je jasno sunce


svud se stere život, svjetlo,
voljet ću ja punim srcem,

2
за туй, нали, че твой син ази бях?...

 И поменах горката си невеста,


Жестокостта ми се сломи що прави с мойте клети две деца
без теб, без мен, неволница злочеста,
как тегли от безжалостни сърца!
И рекъл бях: "Аз няма веч да плача
за тежките на тоз народ беди!" И в твойта смърт, и нейното страданье
Ожесточен, пощада му не рачах: познах теглото аз, на тоз народ
"Да тегли - думах с яд, - нал тъй развредиха се мойте вехти рани
мъжди." за неговът и наш злочест живот!

Народ такъв, за друго недостоен Проклех и вси достойни за проклетства


освен за мъки, нужди и тегла, и срам, и свяст притъпкали във прах,
неучен род, безсмислен раб, спящ воин, виновници за всички тези бедства,
що чака той за тези си дела? а заедно и себе си със тях...

 За тоз живот, във прозебанье жалко И вслушах се... И близо, и далеко
така мърцина влачен ден за ден – все пак тоз глас: "Ах, помощ иде ли?"
теглото му бе изкупленье малко; Въздъхнах аз и толкоз само рекох:
и не намери отзив то у мен... "О, спи ли бог? О, бог не види ли?"

Но, майко, чух как богу дух си дала


преследвана, и то за моя грях,
размислих как невинно си страдала

3
Moja okrutnost se skršila

I bijah rek'o: „neću više plakat' ja


Zbog teških jada tog naroda
Ozlojeđen, milosti ne imadoh:
Nek' tegli – rekoh bijesno – zar je drugo zaslužio.

Narod takav, za drugo nedostojan


Osim za muke, nedaće i teret,
Neučen rod, nemisleći rob, zaspao vojnik
Što očekuje za ta svoja djela?

 Za taj svoj život neprestano drhteć'


K'o marva gonjen dan za danom –
Teret mu bješe iskušenje malo
ne nađe on odjeka u meni...

Ali, majko, čuh kako si bogu dušu dala


Progonjena, i to zbog moga grijeha,
Pomislih kako si nevina stradala
Zbog tog što sam tvoj sin ja?...

I sjetih se svoje nesretne nevjeste,


Što li radi s dvoje moje djece
Bez tebe, bez mene, nevoljnica nesretna,
Kako trpi od nemilosrdnih srca! 

I u tvojoj smrti, u njezinoj patnji


Spoznao sam muku ja tog naroda
Prokrvarile su moje stare rane
Zbog njegovog i našeg zlosretnog života!

Prokleo sam i sve dostojne prokletstva

4
I sram, i savjest zgažene u blatu,
Krivce za sve te teške jade
I sebe samog zajedno s njima...

I zaslušah se... I blizu, i daleko


Opet onaj glas: „Ah, je'l pomoć ide?“
Uzdahnuvši samo ovo rekoh:
„O, zar spava bog? O, zar bog ne vidi?“

You might also like