Sanacija klizišta ( sjeline  )

1. Na koja dva načina se zasnivaju geotehničke mjere stabilizacije klizavog procesa?

Geotehničke mjere koje se preduzimaju kako bi se izvršilo djelimično smirivanje ili potpuno
zaustavljanje procesa klizanja na padini, zasnivaju se na dva principa :

 Smanjenjem smičućih napona na klizavoj ravnini ili u zoni klizanja,

 Povećanje čvrstoće na smicanje materijala padine, na kojo se klizanje dešava.

2. Kako se postiže princip smanjenja smičućih napona na klizavoj ravnini ?

Princip smanjenja smičućih napona na klizavoj ravnini ili u zoni klizanja postiže se :

 Rasterećenjem gornjeg aktivnog dijela klizišta,

 Opterećenjem donjeg pasivnog dijela klizišta,
 Istovremenim rasterećenjem gornjeg i opterećenjem donjeg dijela klizišta,
 Dreniranjem i skretanjem vodenog strujnog pritiska u tijelu klizišta,
 Izgradnjom sanacionih objekata na padini odnosno klizištu.

3. Kako se postiže princip povećanja čvrstoće na smicanje materijala padine ?

Princip povećanja čvrstoće na smicanje materijala padine omogućuje se :

 Opterećenjem donje stope klizišta u koherentnom tlu,

 Povećavanjem efektivnog napona smanjujući porni pritisak ( σ' = σ - u )
 Injektiranjem
 Elektroosmozom
 Drugim tehničkim i konstruktivnim zahvatima.

4. Čime je moguče poboljšati učinak koncepta sanacije klizišta promjenom

geometrijeklizišta ?

Kao što smo u uvodnom dijelu ovog poglavlja kazali, promjena geometrije klizišta odnosno
padine, predstavlja rasterećenje njihovog gornjeg dijela, opterećenje njihovog donje dijela ili
ipak istovremeno rasterećenje i opterećenje. U okviru ovih geotehničkih sanacionih radova,
osim jednostavnog izvođenja planiranja mase tla na padini, koriste se i ostale geotehničke
konstrukcije i metode koje poboljšavanju učinak ovom pristupu rješavanja problema na
padini. Svrha ovog koncepta sanacije klizišta je smanjenje veličine tangencijalnih sila (T)
odnosno povećanje normalne sile (N) , čime se utiče na povećanje koeficijenta sigurnosti
(Fs). Povećanje sile T postiže se rasterećenjem gornjeg dijela i/ili opterećenjem donjeg dijela
padine odnosno klizišta , dok se povećanje vrijednosti sile N postiže njihovim opterećenjem
donjeg dijela.

5. Koju mjeru sanacije primjenjujemo uz promjenu geometrije padine , u slučajevima

značajnog prisustva podzemne vode?

Veoma često promjena geometrije klizišta odnosno padine, sama kao jedina preduzeta
geotehnička mjera , nije dovoljna da bi se postigla željena stabilnost padine odnosno
sigurnost od klizišta. U slučajevima kada to nije dovoljno , a padinu karakteriše značajno
prisustvo podzemne vode , tada se primjenjuje dreniranje kliznog tijela odnosno padine,
kojim se utiče na smjer i veličnu strujnog pritiska odnosno strujnih sila( S) kao i na porni
pritisak (u). Dreniranje može da bude geotehnička mjera sanacije primijenjena samostalno ili
u kombinaciji sa ostalim geotehničkim sanacionim mjerama.

6. Šta je karakteristika dubokih horizontalnih drenaža?

Duboke horizontalne drenaže su specifične po tome što uvode niske hidrostatske pritiske
duboko ispod padine i dalje od lica padine, što je povoljnija činjenica za stabilnost padine.
Kada imamo slučaj da se u nehomogenom tlu, od koga je izgrađena padina, nalaze i slojevi
značajne vodopropusnosti ,horizontalni drenovi se mogu postaviti tako da presjecaju ove
slojeve te na taj način i oni postaju dio sistema dreniranja, čime je efekat drenažnih mjera
veći.

7. Kada se započinje sa izradom sanacionih objekata tj. Radova kod pojave klizišta?

Preporučljivo je da se sanacioni radovi , kod pojave klizišta , započnu odmah nakon što se
uoče prvi znaci nestabilnosti, čime bi se preduprijedio razvoj tog procesa i time spriječile
posljedice njegovog dešavanja, kako u materijalnom tako i u smislu ugroženosti ljudskih
života.

8. Koje su to mjere koje se u tim slučajevima koriste? ( vezano za prethodno

pitanjeodnosno odgovor)

Mnoštvo je sanacionih mjera koje se u tom smislu preduzimaju , kao što su :

 Odvodnja površinskih voda kanalima izrađenim po različitim tehnologijama , u

zavisnosti od vremena koje imamo na raspolaganju i brzine razvoja procesa klizanja na
padini,
 Odvodnja vode iz tijela klizišta kaptiranjem postojećih izvora i vode iz uvala koji se
nalaze u tijelu klizišta
 Regulacija stalnih i povremenih (bujičnih) vodotoka koji se nalaze u neposrednoj blizini
klizišta
 Zapunjavanje otvorenih pukotina glinom, kako bi se spriječilo infiltriranje površinske
oborinske vode u tijelo klizišta
 Skidanje deponovanog materijala na padini i planiranje površine kako bi se omogućila
lakša odvodnja
 Prekid vještačkog navodnjavanja, pumpanje vode iz bunara u podnožju kosine i dr.

9. Koji su relevantni geološki faktori, koji omogućuju racionalnu sanaciju klizišta?

Ti relevantni geološki faktori su:

 Prisutnost, karakter i geometrija aktivnih ali i starih klizišta na padini,

 Prisustvo i oscilacije nivoa podzemnih voda,
 Otporni parametri tla, određeni sa visokom pouzdanošću.

10. Koji su još faktori koji utiču na racionalno projektovanje sanacije klizišta?

Pored ovih faktora, značajan uticaj na racionalizaciju projektovanja sanacije klizišta, odnosno
izbor sanacionih mjera imaju:

 Topografske karakteristike terena u užem i širem području padine , na kojoj se klizište

javlja,
 Prisutnost i vrsta objekata na padini ugroženih klizištem, kao ograničavajući fizički
faktor,
 Oprema i stručnost ljudstva koji nam stoje na raspolaganju,
 Ispunjenje određenih estetskih zahtjeva koje je potrebno postići sanacionim mjerama,
 Postavljeni vremenski rokovi izvršenja sanacionih mjera na klizištu,
 Limitiranost budžetom koji je predviđen za realizaciju sanacije klizišta.

11. Kako glasi osnovna podjela sanacionih mjera, po osnovu načina izvođenja, efekata
ieksploatacionom vremenu?

Na osnovu načina izvođenja , efekata koje postižu svojom izradom i upotrebnim vijekom,
sanacione mjere na klizištima možemo , uslovno, podijeliti u tri grupe:

 Hitne( interventne) sanacione mjere

 Privremeno-preventivne sanacione mjere
 Stalne sanacione mjere.

12. Šta obuhvata hitne sanacione mjere?

Hitnim sanacionim mjerama su obuhvaćeni sljedeći radovi:

 Odvođenje površinske vode pomoću kanala , koji mogu da budu izrađeni od

prefabrikovanih AB elemenata, plastike , aluminijuma ili od nekih drugih materijala koji
mogu da posluže za tu svrhu. Moguće je iskopati rigole koji se oblažu nabijenom glinom
 ili kamenom. Pravac odvodnih kanala prazi pravac klizanja , ide po prirodnim uvalama i
treba da zadovolji zahtjev da što kraćim putem izvede vodu sa površine klizišta. Treba
izabrati dionicu koja omogućuje što manje krivina na trasikanala, a kanale treba izvesti
sa dovoljnim padom, kako ne bi došlo do zadržavanja vode i taloženja materijala ili pak
do njihovog razaranja usljed velikih hidrodinamičkih sila.
 Regulacija stalnih i privremenih površinskih tokova, kako voda iz njihovih korita ne bi
dospjevala u tijelo klizišta i time ubrzavala klizni proces na padini.
 Izvođenje kaptaže vode koja se zadržava u uvalama formiranim na tijelu klizišta i njena
odvodnja sistemom kanala izvan klizišta
 Zapunjavanje tenzionih pukotina na tijelu klizišta kako one ne bi poslužile za infiltraciju
površinske vode u tijelo klizišta. Zapunjavanje se izvodi glinom, odnosno prašinastom
glinom koja se nabija u pukotine, kako bi se formirao kompaktan vodonepropusan čep.
 Uklanjanje vještački deponovanog materijala i planiranje površine klizišta sa blagim
nagibom prema odvodnim kanalima
 Popravka oštećene vodovodne i kanalizacione mreže, ukoliko se njena trasa nalazi u
tijelu klizišta
 Prekrivanje klizišta plastičnim prekrivačem , radi sprečavanja filtracije oborinske vode
 Izrada dovoljnog broja improvizovanih objekata za odvodnju vode sa padine zahvaćene
klizanjem.

13. Koji je osnovni cilj preventivnih mjera?

Od ranije znamo da je pojava klizišta posljedica promjene ravnoteže sila opterećenja i

otpornih sila u padini. Određene prirodne i tehnogene aktivnosti su uzročnici pojave klizišta,
pa je njihovo poznavanje povezano i sa mogućnošću korištenja određenih preventivnih mjera
, koje omogućuju da otklone uzročnike tih nestabilnosti na padinama ili da ublaže uticaj
uzročnika na razvoj procesa klizanja na padini.

14. Navesti primjer ciklične pojave nestabilnost padine?

Poseban vid, ciklične pojave nestabilnosti, na obalnim padinama, izaziva dinamičko

djelovanje vode. Sa svakim odnošenjem stope klizišta, od strane vodenog toka , koja je
formirana u prethodnom ciklusu klizanja, započinje novi ciklus klizanja na padini. Najbolji
način sprečavanja ovog cikličnog kliznog procesa je regulacija korita vodotoka, odnosno
izrada obaloutvrda, ali to predstavlja i veoma veliki finansijski izdatak.
 15. Koji su nedostaci izgradnje nasipa na padini?

Posebne nepovoljnosti u smislu stabilnosti padine izaziva izrada nasipa na padinama. Te

nepovoljnosti se odnose na pojavu:

 Prekida uspostavljenog sistema površinske odvodnje sa padine, te smanjenjem poroznosti

tla, zbog konsolidacije izazvane teretom nasipa, remeti se prirodno dreniranje podzemnih
voda u padini
 Izazivaju se veliki porni pritisci čime se utiče na stabilnost padine
 U slučaju velikih prekrivaju se velike prirodne površine što pogoršava ekološke uslove.

16. Kroz šta se, kvantitativno, može pokazati uticaj izrade nasipa na padini?

Uticaj izrade nasipa na padini kvantitativno se može pokazati kroz promjenu naponskog
stanja koje vlada na padini, odnosno promjenu Fs.

Ako je otpornost na smicanje materijala padine dato izrazom:

τz = c + tanφ · ( σz – u0 )
gdje je:

τz–otpornost na smicanje bez nasipa na padini

c – kohezija materijala padine

φ – ugao unutrašnjeg trenja

σz – normalni napon na potencijalnoj kliznoj ravnini na dubini z, ( σz= γ·z·cosα )

u0 – porni pritisak u prirodnim uslovima

α– nagib tangente na kliznu ravan

Faktor sigurnosti padine bez nasipa je :

c+ tanα·( γ·z·cosα −uo)

Fs =
γ·z·sinα
17. Koje bi mogle da budu privremene tj. preventivne mjere za sprečavanje klizanja
usljedizgradnje nasipa?

Na osnovu ovih činjenica kao privremene odnosno preventivne mjere, na sprečavanju razvoja
kliznog procesa mogle bi biti:

 Izvođenje kaptaže izvora iz viših djelova padine , iznad klizišta

 Regulisano površinsko odvodnjavanje padine i klizišta
 Izvođenje potrebnih mjera za dreniranje podzemnih voda iz padine
 Izgradnja nasipa na padini u periodu kada je vlažnost materijala u padini najmanja, a
porni pritisci negativni.

18. Na koji način izrada usjeka i temeljne jame utiču na pojavu klizišta?

Zasjecanja i iskopavanja padinama, kao što su izrada usjeka i iskop građevinske jame,
također narušavaju primarno i izazivaju sekundarno naponsko stanje, koje za posljedicu
može da ima pojavu klizišta na padini. Ovi geotehnički radovi također značajno utiču i na
hidrološke uslove na padini. Osnovni efekat ovih promjena sastoji se u povećanju naprezanja
na smicanje i povećanju filtracionih sila. Oba ova fenomena dovode do nestabilnosti iskopa
odnosno do nestabilnosti padine. U funkciji od vremena, gledajući u toku određenog
vremenskog perioda, kada se naprezanja povećavaju a opada otpornost na smicanje , pojava
nestabilnosti je posebno izražena. Usljed ovih činjenica, može se kazati za padine odnosno
kosine, ako su izgrađene u glinovitom materijalu, da ih nema trajno stabilnih. Vrijeme
aktiviranja klizišta zapravo je u ovakvim slučajevima u zavisnosti od početnog faktora
stabilnost, ali se svakodnevno dešava prije ili kasnije.

19. Koji su koncepti preventivnih mjera za sprečavanje klizišta pri izdradi usjeka?

Nameće se zaključak da je najbolja preventivna mjera izbjegavati izgradnju usjeka na

padinama kad god je to moguće. Kod saobraćajnih pravaca to je moguće postići dobrim
vođenjem trase i uz češće korištenje vještačkih objekata ( tuneli, vijadukti). Vještački objekti,
s druge strane, dodatno poskupljuju izgradnju saobraćajnice. S toga je potrebno izvršiti
analizu tehno-ekonomske opravdanosti izgradnje vještačkih objekata i izgradnje usjeka, sa
eventualnim geotehničkim mjerama zaštite kosina i očuvanje stabilnosti usjeka i padina, i na
osnovu njihove usporedbe donijeti konačnu odluku. Prethodno spomenute analize i ocjene
čine osnovu drugog preporučenog koncepta izvođenja preventivnih mjera, koji podrazumjeva
izvođenje sanacionih radova i objekata prije aktiviranja klizišta na padini. Opravdanost ovog
koncepta zasniva se na ekonomskom kriteriju, jer se u ovakvim slučajevima proračuni,
obuhvaćeni projektom, rade sa vršnim a ne rezidualnim vrijednostima otpornih parametara
tla padine. Poseban značaj ove preventivne mjere zaštite imaju u urbanim sredinama, jer je u
tom slučaju smanjena ugrođenost postojećih objekata izvođenjem novih građevinskih radova
u padini.
20. Šta još obuhvata privremene i preventivne mjere za sprečavanje klizanja na
padinama?

Pored prethodno pomenuta dva pristupa rješavanju problema izrade usjeka i temeljnih jama
na padinama, značajno je spomenuti da privremene i preventivne mjere, obuhvataju i sljedeće
radove i aktivnosti:

 Pravilno površinsko odvodnjavanje sa padine i oko zone usjeka,

 Kaptaža izvora iznad iskopa usjeka,
 Biološka zaštita novih izgrađenih kosina,
 Udaljavanje trasa vodovodne i kanalizacione mreže od kosine usjeka ili od dijela padine
iznad usjeka,
 Pravilan izbor nagiba kosine u funkciji od vremena.

21. Koje preventivne mjere koristimo kod padina formiranih u stijenskom materijalu?

Poseban problem predstavljaju padine formirane u stijenskom materijalu. Kod takvih padina
u donjim dijelovima susrećemo osulinski materijal, a u gornjem dijelu jako izmijenjeni
(raspadnuti) materijal osnovne stijene. Zaštita ovih padina od razvoja kliznih procesa
uglavnom se sastoji od regulacije površinskih voda i kaptaže izvora, kao i biološke zaštite
ovih (pošumljavanja) ovih padina. Važno je napomenuti, da se ove preventivne mjere ne
smiju uzeti sa velikom sigurnošću i računati da su padine na kojima su izvedene ove mjere na
visokom nivou građevinske upotrebljivosti. Naročito se ovo odnosi na padine kod kojih su
velike debljine deponovanog dezintegrisanog materijala osnovne stijene. Koliko je god
moguće treba ovakve padine izbjegavati pri gradnji saobraćajnica i ne izvoditi usjeke u
njima, jer se klizišta mogu aktivirati ne samo u toku eksploatacije saobraćajnice, već i u toku
same njene izgradnje. Obično su za ovakve dijelove saobraćajnih dionica vezani veliki
troškovi održavanja i sanacionih radova, a u nekim slučajevima pojedini njeni dijelovi se
moraju napustiti i izvšiti rekonstrukcija putnog pravca, što uključuje naknadnu izgradnju
drugih građevinskih objekata, kojima se ovi problemi izbjegavaju.

22. Šta su stalne sanacione mjere?

Stalne sanacione mjere predstavljaju izgradnju sanacionih objekata različitih tipova, u i oko
klizišta, koji će obezbjediti optimalne rezultate sanacije, iskazane kroz stepen eliminacije
procesa klizanja odnosno povećanja stabilnosti padine.
23. Koji je učinak odnosno zadatak odvodnje površinske vode, kao stalne sanacione
mjere?

Na ovaj način, sprečavanjem prodora vode u tijelo klizišta, utiče se na smanjenje pornih
pritisaka odnosno isušuje se tlo, što direktno utiče na povećanje vrijednosti otpornih
parametara tla tj. stabilnosti klizne mase i padine uopšte. Osnovni zadaci ove geotehičke
mjere sanacije su:

 Prihvatanje i odvodnja površinske vode sa padine oko klizišta, sprečavajući njen prodor u
tijelo klizišta,
 Prikupljanje i odvodnja oborinske vode sa površine klizišta u stranu van granica klizišta
ili je provesti preko donjeg dijela kliznog tijela.

24. Koje su tehničko-tehnološke operacije potrebne da se ispuni zadatak odvodnje

površinskevode?

Da bi se ovi zadaci ispunili izvođenje ove sanacione mjere obuhvata sljedeće tehničko-
tehnološke operacije:

 Izgradnju zaštitnih kanala, za prihvatanje površinske vode, oko klizne mase,

 Odvodnju vode iz pojedinih dolinskih dijelova, na površini klizišta,
 Izgradnja mreže razgranatih kanala na tijelu klizišta, za prihvat i odvodnju oborinske
vode,
 Regulacija obližnjih vodotoka i osiguranje njihovih obala,
 Zatvaranje zjapećih pukotina i prihvatanje vode iz pukotina,
 Planiranje i uređenje površine klizišta-

25. Šta je zaštitni kanal?

Zaštitni kanal, situiran je u nepokretnim dijelovima padine, pružajući se oko klizišta, obično
pravolinijski ili blago zakrivljen, prateći konturu površine klizišta. U svakom slučaju treba
izbjegavati oštre krivine i prelome, jer je time otežan pravilan protok vode kroz kanal, a
omogućeno taloženje nanosa. Nanos smanjuje profil kanala i njegovu propusnu moć
(protok), pa se dešava preljevanje vode izvan njega, što ugrožava pravilno funkcionisanje i
osnovni zadatak kanala.

26. Koje zahtjeve mora ispuniti zaštitni kanal?

Prilikom projektovnja zaštitnog kanala potrebno je ispuniti nekoliko bitnih zahtjeva:

 Uzdužni profil kanala treba da ima isti pad na što većoj dužini kanala, ali isto tako i da
njegov pad ima dovoljan nagib kako bi se spriječilo taloženje nanosa i začepljanje kanala,
 Kanal mora biti dimenzionisan tako da njegov profil odgovara dotoku vode, kako bi se
omogućilo potpuno prihvatanje i otjecanje prikupljene vode,
 Osiguranje dna i nizvodnog boka kanala od razaranja, usljed pojave hidrodinamičkih sila
izazvanih proticanjem vode kroz kanal.

27. Šta su ocjedni kanali?

Odvodnja vode iz dolinskih dijelova klizišta, obavlja se sa ocjednim kanalom koji se nalazi
na tijelu klizišta ili neposredno pored njega. Poznato je da u toku klizišne aktivnosti na tijelu
klizišta odnosno na njegovoj površini dolazi do formiranja geomorfoloških oblika zaravni i
udubljenja. U tim dolinskim dijelovima formiraju se vodene akumulacije koje snadbijevaju
klizište vodom i doprinose progresivnijem razvoju klizišta. Ocjedni kanal, kojim se vrši
odvodnja i isušivanje ovih dolinskih dijelova klizišta, treba što kraćim putem izvesti iz tijela
klizišta ili ga priključiti u neki najbliži postojeći kanal koji se nalazi već na kliznom tijelu.

28. Šta je sistem razgranatih kanala?

Sistem razgranatih kanala, lociran je na samom tijelu klizišta odnosno njegovoj površini, u
cilju prikupljanja oborinskih voda sa površine klizišta. Pozicioniranje ovog sistema na
klizištu mora biti tako da obezbjedi efikasno prikupljanje i brzu odvodnju vode, prije nego
ona dospije u tijelo klizišta odnosno do klizne ravnine. Teži se da sistem razgranatih kanala
bude ravnomjerno raspoređen po površini, a da je svaki ogranak tog sistema postavljen u
područja klizišta gdje nije ispresjecan pukotinama.

29. Šta utiče na izbor tipa kanala, oblik i način osiguranja?

Izbor tipa kanala, odnosno njegovog oblika i načina osiguranja, vrši se poseno, za svaki
konkretan slučaj, i u funkciji je od:

 Proračunate količine vode,

 Uslova podloge,
 Reljefa okolnog terena,
 Raspoloživog građevinskog materija.

30. Koji su neophodni preduslovi za projektovanje odvodnih kanala?

Stoga je za projektovanje odvodnih kanala na klizištu, potrebno obezbjediti tri neophodna

preduslova:

 Izraditi hidraulički proračun, koji obuhvata određivanje hidrauličkih veličina: protoka,

brzine vode i dubine toka. Ovo je direktno vezano za dimenzionisanje popriječnog
presjeka kanala i njegovo osiguranje, što je isto toliko značajno kao i izbor lokacije
kanala.
 Sagledati reljef površine klizišta i cjelokupne padine.
 Izvršitit analizu, uporedbu i ocjenu više varijantnih rješenja sistema kanala za odvodnju
površinske vode sa klizišta.

31. Kako se odvodi podzemna voda iz tijela klizišta i koji su načini za to?

Odvodnja podzemne vode, koja se nalazi u samom tijelu klizišta, ostvaruje se drenažnim
mjerama. Dreniranje tijela klizišta može s izvršiti na više načina, od kojih su najčešći:

 Kopani dren,
 Bušeni cijevni dren,
 Potkop.

32. Navedi neke od principa projektovanja drenaža?

Opšti principi projektovanja drenaža su:

 Dreniranje se obavlja sa ciljem postizanja stabilnosti terena, što podrazumjeva djelimično

ili potpuno sniženje NPV, što znači i smanjenje hidrostatičkih i hidrodinamičkih sila, te
sila uzgona pornog pritiska,
 Drenažni sistem se dimenzioniše i projektuje sa uslovom obezbjeđenja efikasnog
primanja i kontrolisane odvodnje ukupnog protoka podzemne vode (Q) što je omogućeno
pravilnim dimenzionisanjem širine drenažnog kanala, vrste tajače drenaže i nagiba
drenažnih rovova,
 Prilikom projektovanja tačno se definišu sabirni, odvodni ili sabirno-odvodni rovovi,
 Pojedini drenažni rovovi se spajaju pomoću revizionog okna,
 Definiše se diskontinualan ili kontinualan drenažni sistem, u funkciji od protoka i značaja
obezbjeđenja sigurnosti padine,
 Projektuje se horizontalna postavka drenaže na način da se postigne zaštita terena i
objekta, do zahtijevnog nivoa, i drenirana voda kontrolisano i efikasno odvede do
željenog recipijenta,
 Projektovati sabirne drenažne rovove sa ispunjenjem uslova da podzemnu vodu primaju
pod uglom manjim od 90˚, čime se smanjuje dejstvo hidrodinamičkih i hidrostatičkih sila
na drenažni rov,
 Filterski sloj drenaže se postavlja sa strane proticanja podzemne vode,
 Materijal ispune drenažnog rova mora da bude od mineralnih materijala koji hemijski ne
reaguju sa vodom i ne dešava se njihova fizička dezintegracija,
 Dužina rova se određuje prema uslovu obezbjeđenja mogućnosti kontrole funkcionisanja,
čišćenja i popravljanja drenaže u toku njene eksploatacije, što se postiže projektovanjem
revizionih šahtova na svakih 60 – 80 m, čiji je prečnik 0,7-1,5 m, u koje se može spustiti
osoba zadužena za reviziju i održavanje drenažnog sistema,
 U projektu predvidjeti automatsko čišćenje drenaže, pomoću taložnika na dnu šahta, kao i
četkama – strugačima, koji se provlače kroz drenažnu cijev od šahta do šahta, a nakon
toga ispiraju mlazom vode,
 Predvidjeti osiguranje završetka drenažnog odvodnog rova manjom građevinom u vidu
izlazne glave,
 Planirati i projektovati optimalan obim radova na izradi drenažnog sistema, što se postiže
izradom drenažnog rova minimalno potrebne širine, a koja je u funkciji od vrste drenaže,
njene dubine, vrste tla i bočnih pritisaka, načina razupiranja,
 U slučajevima drenaže koje su dublje od 12,0 m, otvoreni iskop treba odbaciti kao
neekonomičnu opciju, a drenažu izgraditi metodom potkopa,
 Drenažni sistem treba projektovati da budu i u funkciji stabilizacije padine, što se postiže
konstrukcijom drenaže koja može da primi pritiske tla i smanji deformacije terena usljed
kliznih proces.

33. Koji su opšti principi izgradnje drenaže?

Opšti principi izgradnje drenaže, koji u suštini čine radne operacije na njenoj izgradnji su:

 Iskop drenažnog rova, bez ili sa podgrađivanjem,

 Uređenje dna drenažnog rova tzv. tajače, koje se izrađuju od betona MB 10 ili gline,
čineći ga vodonepropusnim,
 Postavljanje drenažne cijevi,
 Ugrađivanje procjednog tijela, za koje se koristi pješčani filter ili geotekstil, odnosno bez
njih,
 Ugrađivanje završnog dijela odnosno pokrivanje drenaže.

34. Šta je kopani dren odnosno drenaža?

Drenaže predstavljaju linijske objekte, ukopane dublje u tlu, koji prikupljaju podzemnu vodu
i kontrolisano je izvode van terena ( padine) koji se sanira. Kao veoma uspješan način
sanacije plitkih klizišta koristi se kopani dren. Ovaj način sanacije klizišta predstavlja
najčešće korištenu sanacionu mjeru, što je razumljivo s obzirom da znamo koliko je učešće
vode u pojavama klizišta na padinama. Od poćetka korištenja denaže pa do danas, drenaža je
doživjela svoj određeni razvoj, uporedo sa razvojem spoznaje o mehanizmima filtracije, kao i
razvoju i upotrebi savremenih materijala, koji se koriste kod uzgradnje drenažnih sistema. Sa
razvojem tehnologije izgranje drenova povećao se učinak i dugotrajnost drenaža, jer su se
istovremeo zadovoljavala i filterska pravila. Radi sprečavanja ulaska sitnih čestica u
drenažnu cijev, oko nje se postavlja krupni šljunak, krupni tucanik ili obluci, kod kojih
najsitnije zrno mora biti veće od perforacije na drenažnoj cijevi. Drenažna cijev se može
postavljati na pripremljenu betonsku podlogu. Drenažni rov se zatvara glinenim slojem, kako
bi se spriječio dotok oborinske ili povšinske vode u njega.
35. Na koje grupe se dijele drenažni sistemi sa aspekta potreba, racionalnosti i
efikasnostidreniranja?

U odnosu na potrebe, racionalnost i efikasnost dreniranja, drenažni sistemi se dijele na dvije

grupe:

 Kontinuirani drenažni sistem

 Diskontinirani drenažni sistem.

36. Šta je kontinuirani drenažni sistem?

Kontinuirani drenažni sistem predstavlja sistem drenažnih rovova koji funkcionišu u

kontinuitetu, sastavljeni od sabirnih ( popriječnih) i odvodnih ( uzdužnih) drenažnih rovova.
Svi rovovi su međusobno povezani i funkcionišu kao jedna cjelina. Sabirnim drenažama
prihvata se voda sa velike površin, ne dozvoljavajući joj da prodre u tijelo klizišta. Na taj
naćin vrši se isušivanje zemjišta čime se ono stabilizuje. Nedostatak im je što potpuni,
normalna rad ostvaruju u trenucima kada nema velikih pokreta tla. Odvodnim drenažama se
ne prihvata neposredno sva podzemna voda, ali se u njihovoj okolini obrazuju isušeni
dijelovi klizišta odnosno padine, formirajući tako stabilan masiv, sa ulogom oslonca, koji
prihvata težinu gornjih masa kliznog tla. Prednost im je značajna stabilnost , u odnosu na
sabirne drenaže, i u slučajevima većih pokreta klizne mase, tako da ni tada nije ugrožen
njihov rad.

37. Šta je diskontinuirani drenažni sistem?

Diskontinuirani sistemi dreniranja sastoje se samo od uzdužnih drenova koji s u ovom

slučaju i sabirni i odvodni drenovi. Drenažni rovovi se postavljaju samostalno na određenim
rastojanjima, koja su u funkciji od procjednih karakteristika terena i potrebe za nivoom
dreniranja padine.

38. Šta treba da obezbjedi granulacijski odnos ispune drenaže?

Prvi granulacijski odnos obezbjeđuje stabilnost filtera dok drugi granulacijski odnos
obezbjeđuje njegovu vodopropusnost. Ukoliko je razlika u granulaciji između baze i filtera
takva da jednom filterskom zonom nismo u stanju napraviti prelaz između baze i drenažnog
sloja, tada se po istom pravilu određuje više zona filtera, sve dok se ne dođe do najveće
krupnoće zrna drenažnog sloja.
39. Šta je uloga drenaže?

Uloga drenaže je smanjenje ili potpuna eliminacija hidrodinamičkog potencijala podzemne

vode odnosno hidrodinamičke i hidrostatičke sile, sile uzgona i pornog pritiska. Postizanjem
ovog cilja, izgradnjom drenaže, postiže se poboljšanje fizičko-mehaničkih i otporno-
deformabilnih karakteristika tla na klizištu odnosno padini. Učinak drenaže se najbolje vidi
kroz analizu pojave sila i karakter njihovog djelovanja, na jednu proizvoljnu lamelu u
kliznom tijelu.

40. Koje još metode postoje za odvođenje podzemnih voda iz tijela klizišta?

Za odvođenje podzemnih voda iz tijela klizišta postoji :

 Sanacija klizišta horizontalnim bušenim drenom

 Sanacija klizišta drenažnim potkopom
 Sanacija klizišta drenažnim bunarom.

41. Koje uslove trebaju ispuniti potporne konstrukcije da bi odgovorile svom

osnovnomzadatku u sanaciji klizišta?

Kako bi odgovorile osnovnom zadatku, suprostavljanju i zadržavanju klizne mase na padini

potporne konstrukcije mora ispuniti sljedeće uslove:

 Temeljiti se na podlozi koja predstavlja neprekinuti, samonikli materijal

 Imati dovoljno veliki presjek, kojim se obezbjeđuje srazmjerno dejstvo suprotno onom
koje vrše pritisci klizne mase
 Izgraditi drenažni sistem, koji će obezbjediti odvodnju podzemne vode iz terena iza
potporne konstrukcije.

42. Koje su vrste potpornih konstrukcija?

Postoji više tipova potpornih konstrukcija i mi nećemo, s obzirom da postoji literatura koja
detaljno obrađuje svaku od ovih vrsta, ovdje govoriti o potpornim konstrukcijama sa aspekta
njihovog proračuna i detalja dimenzionisanja, već ćemo se zadržati na sagledavanju
mogućnosti njihove primjene u slučajevima sanacije klizišta.

Potporne konstrukcije koje se koriste za sanaciju klizišta su:

 Masivni ( gravitacioni ) betonski zid

 Zid sa zategom
 Zid od armiranog betona
 Zid od montažnih elemenata
 Gabionski zid
 Zid od armiranog tla
 Duboko temeljenje potporne konstrukcije
 Geotehničko sidrenje- zatege
 Šipovi
 Kameni nabačaj
 Zemljana građevina
 Kamena drenažna rebra.

Najčešće korištene potporne konstrukcije, kod nas, su potporni zidovi, različitih statičkih
sistema i različitih materijala izrade.

43. Po kojim kriterijima se vrši kontrola potpornog zida?

Cjelokupna provjera stabilnosti i konačno dimenzionisanje provodi se po sljedećim

kategorijama:

 Po vrijednostima ivičnih napona u zidu i na temeljnoj spojnici

 Po sigurnosti od klizanja
 Po sigurnosti od prevrtanja
 Po dozvoljenom slijeganju
 Po globalnoj sigurnosti zida i padine
 Po uticaju seizmičkih sila.

44. Koja je funkcija zatege u sprezi sa potpornim zidom?

Nepovoljni ekonomski efekti gradnje visokog potpornog zida eliminišu se izgradnjom lakših
betonskih konstrukcija zida uz ugradnju zatege. Zatege nadoknađuju gubitak povoljnog
efekta težine masivnog zida na stabilnost zida i učestvuju u preuzimanju horizontalne
komponente aktivnog pritiska.

45. Koje su prednosti potpornih zidova od montažnih elemenata?

Prednosti potpornih zidova od montažnih elemenata su:

 Veoma lahko se slažu

 Za njihovo formiranje koristi se minimalna i lahka mehanizacija
 U slučaju potreba mogu se jednostavno premjestiti na drugu lokaciju
 Preuzimaju opterećenja odmah po njihovoj gradnji
 Imaju fleksibilno ponašanje pri preuzimanju opterećenja pa mogu da trpe i određene
deformacije bez urušavanja i znatnijih oštećenja
 Zbog svoje prirode odnosno konstruktivnog rješenja vodopropusne su, pa nije potrebna
neka dodatna drenaža iza njih, osim neophodne drenaže koja sprečava narušavanje
stabilnosti padine i odvodnjavanje temelja
 Ne zahtjevaju izradu temelja ili temeljnih jama, jer je ukopavanje minimalno i obično do
dubine smrzavanja tla.

46. Šta je gabion i koje su prednosti gabionskih zidova?

Gabion predstavlja koš od pocinčane šestougaone mreže, ispletene od žice ɸ 6-10 mm, s
dvostrukim upletanjem i ojačanjem na rubovima, ispunjen slaganim kamenom. Također,
imamo i gabion sa rešetkastom konstrukcijom koša, koji ima veoma lijep izgled i osobinu da
se u toku vremena ne deformišu, pa se koriste u svim prilikama gdje je i taj vizuelni izgled
značajan. U posljednje vrijeme imamo i gabion koji se umjesto od pocinčane mreže radi od
geomreže. Takav gabion može se puniti zrnastim materijalom. Geomreža pokazuje bolju
otpornost na spoljšnje uticaje nego pocinčana mreža, a posebno na koroziju, koja je
ograničavajući faktor u pogledu upotrebe gabiona. Gabionski zid omogućava sopstveno
ozelenjavanje, pomoću šiblja ili grmlja, koji se sade u izgrađene, na licu gabionskog zida,
džepove od geotekstila. Generalno, kao prednosti primjene gabionskih zidova, posebno u
naseljima i kod gradnje puteva, ističu se sljedeće osobine:

 Jednostavnost gradnje i upotreba prirodnog kamenog materijala

 Njihova nosivost je funkcionalna odmah po njihovoj ugradnji
 Prihvatljivi su na mjestima većih pomaka tla, kao što su klizišta
 Njihova konstrukcija obezbjeđuje i drenažnu ulogu u pogledu smanjenja vode iza zida
 Gradnja ne zahtjeva visokospecijalizovanu radnu snagu
 Brzina njihove gradnje čini ih povoljnim u akcidentnim slučajevima
 Posjeduju dobru ambijentalnu prirodnu uklopivost
 Imaju prihvatljivu cijenu gradnje u odnosu na druge potporne zidove.

47. Šta je potporni zid od armiranog tla?

Armirano tlo pripada grupi potpornih konstrukcija odnosno sanacionih objekata, a sastoji se
od spoljnje obloge i armature koja se ugrađuje u tlo od koga je zid i formiran. Danas imamo
visok nivo razvoja tehnologija armiranog tla, tako da se susreću različiti tipovi kako po
sistemima spoljnje obloge zida, tako i po načinu armiranja tla iza, odnosno, u konstrukciji.
Tehničko rješenje se zasniva na principu udruživanja nevezanog tla sa linearnom armaturom
otpornom na zatezanje ( Henri Vidal, 1966. ).
48. Koje grupe duboko temeljnih potpornih konstrukcija imamo?

Duboko temeljenepotporne konstrukcije se dijele na:

 Kontinuirane duboko temeljene potporne konstrukcije

 Polukontinuirane duboko temeljene potporne konstrukcije

Kontinuirana duboko temeljena potporna konstrukcije po cijeloj svojoj dužini ima kontinuitet
i djeluje kao jedna cijelina. To cijelovito djelovanje ostvareno je i po dužini njenog
uklještenja i po slobodnoj visini konstrukcije. Poput dijafragme se postavlja upravno na
djelovanje pritisaka od kliznog tijela, čvrsto uklještena u stabilni dio terena. Može biti
dodatno ojačana geotehničkim sidrima kao zategama, koje se također sidre u stabilni dio
padine.

Polukontinuirana duboko temeljena potporna konstrukcija ima kontinuirano zidno platno,

dok su temelji i stubovi diskontinuirani. Temelj konstrukcije postavljen je na dubini stabilnog
sloja padine, ispod klizne ravnine, kao temelj samac ili bunar od armiranog ili nearmiranog
betona.

49. Koje vrste stanja naprezanja imamo u šipovima koji se koriste u sanaciji klizišta?

U šipu se javljaju naprezanja na istezanje i smicanje, što je u funkciji od položaja šipa u

odnosu na kliznu ravninzu klizišta. U tom pogledu mogu se odvojiti tri vrste pojave stanja
naprezanja u šipu:

 Pojava stanja smicanja i zatezanja, kada je šip u odnosu na kliznu ravninu instalisan pod
oštrim uglom
 Pojava čistog smicanja, kada je šip upravan na kliznu ravninu
 Pojava stanja pritiska i smicanja, kada je šip u odnosu na kliznu ravninu pod tupim uglom

50. Kako djelimo šipove po njihovoj mađusobnoj povezanosti u padini?

Šipove dijelimo, u odnosu na njihovu međusobnu povezanost u padini, na tri grupe:

 Nepovezane šipove, kojima se povećava otpornost na smicanje na kliznoj ravnini

odnosno kliznoj zoni
 Povezane šipove, kod kojih se povezanost ostvaruje veznom gredom, formirajući
svojevrsnu potpornu konstrukciju sposobnu da se odupre pritiscima tla
 Međusobno povezani i sidreni.
51. U koliko faza se obavlja dimenzionisanje šipova za sanaciju klizišta?

Potrebno je naglasiti da se dimenzionisanje šipova za sanaciju klizišta obavlja u tri faze:

 I faza se bazira na klasičnoj analizi stabilnosti padine i obuhvata određivanje otpora

smicanja neophodnog za postizanje zahtjevanog Fs
 II faza obuhvata određivanje maksimalnog pojedinačnog naprezanja šipova, kojeg svaki
od šipova može preuzeti sa pokrenute mase na padini i prenijeti na nepokretni dio padine
 III faza se odnosi na izbor vrste, raspored i broj šipova na padini odnosno klizištu.

52. Koji je princip korištenja kamenog nabačaja za sanaciju klizišta?

Izgradnja kamenog nabačaja zasniva se na principu stabilizacije klizne mase povećanjem

opterećenja na njenom donjem

dijelu. Obično sse u tu svrhu koristi kamen iz kamenoloma, koji može da bude postavljen na
stišljivo tlo ili stijenu, na armiranu betonsku podlogu debljine 20-30 cm ili se između
padinskog tla i kamenog nabačaja postavlja filterski sloj. Provjera efikasnosti kamenog
nabačaja kontroliše se kroz analizu stabilnosti klizišta za sve slučajeve kliznih ravnina, koje
se mogu formirati nakon izgradnje kamenog nabačaja. Te moguće klizne ravnine su:

 Klizna ravnina kroz klizni nabačaj

 Klizna ravnina na kontaktu kamenog nabačaja i betonske podloge
 Klizna ravnina na kontaktu tla i kamenog nabačaja
 Klizna ravnina kroz padinu ispod kamenog nabačaja.

Analiza se obavlja prema poznatim principima i metodama stabilnosti padina i kosina. Na

ovaj način vrši se provjera usvojenih dimenzija kamenog nabačaja ili njihov izbor u cilju
postizanja zahtjevanog Fs za klizište odnosno stabilnost padine.

53. Koje funkcije imaju kamena drenažna rebra kod sanacije klizišta?

Kao sanacioni objekti, kamena drenažna rebra imaju dvostruku funkciju: najprije kao
drenažni sistem na padini, a zatim i kao potporna konstrukcija. Njihovi oblici mogu da budu
različiti, biraju se u cilju postizanja što efikasnijih rezultata, kako po uslovu dreniranja tako i
po uslovu obezbjeđenja stabilnosti klizišta.
54. Nabrojati ostale mogućnosti i metode sanacije klizišta?

Među ostalim metodama koje se mogu koristiti u cilju zaustavljanja kliznog procesa na
padini odnosno sanaciju klizišta značajnije se izdvajaju:

 Metode zasnovane na promjeni geometrije padine koja se postiže pregrupisanjem masa

tla na padini
 Metode zasnovane na poboljšanju otpornih ( fizičko- mehaničkih ) karakteristika tla na
padini
 Metode zasnovane na ozelenjavanju padina tj. biološkoj zaštiti padina.