l ]

! BIBLIOTEKA •NAPRIJED«
Peter L. Berger
li
l
J Thomas Luckmann

l J
_J Izdaje
IZDAVAČKA KUĆA •NAPRIJED« SOCIJALNA
_J Direktor KONSTRUKCIJA
RADOVAN RADOVINOVIĆ
ZBILJE
l
-1 Glavni urednik
MILAN MIRIĆ rasprava o sociologiji znanja
~1 Urednik
SRĐAN DVORNIK
s engleskog preveo
Srđan Dvornik

~,

-,l

Urednici biblioteke
RADE KALANJ, VJERAN KATUNARIĆ, IVAN KUVAćiC,
••
Ir.
naprijed
žARKO PUHOVSKI ZAGREB 1992.

•i l'
~·

Naslov originala ..,.

Peter L. Berger
and Thomas Luckmann
THE SOCIAL CONSTRUCTION OF REALITY
Penguin Books Ltd,
Hannondsworth 1985 SADRZAJ
Ivan Kuvačić: PREDGOVOR 7
Predgovor. ll
Uvod: Problerri sociologij~ znanja 15
prvi dio: Temelji znanja u svakodnevnom životu 35
Recenzenti l. Zbilja svakodnevno_g života . . . . . . . . 37
IVAN KUVACIC 2. Društvena interakcija u svakodnevnom životu 47
GAJO PETROVIĆ 3. Jezik i znanje u svakodnevnom životu 53
drugi dio: Društvo kao objektivna zbilja 65
l. Institucionop,lizacija . 67
Organizam i djelovanje . . 67
Porijeklo institucionalizacije. 74
Taložepje i tradicija . . . 89
Uloge . . . . . . . . . 93
Doseg i način institucionalizacije 100.
2. Legitimacija . . . . . . . . 115
Porijeklo simboličkih univerzuma . . . . 115
Pojmovne mašinerije održavanja univerzuma . 127
Društvena organizacija za održavanje univerzuma 139
treći dio: D~štvo ka'o subjektivna zbiija 153
l. Pounutrivanje zbilje . 155
Primama socijalizacija . -f55-·
GIP - Katalogizacija u publikaciji 164
Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb Sekundarna socijalizacija . . . . . . . .
Održavanje i transformacija subjektivne zbilje 173
316,001 2. Pounutrivanje i društvena struktura 190
BERGER, Peter L. 3. Teorije o identitetu . 201
Socijalna kOnstrukcija zbilje : 4. Organizam i identitet . 208·
rasprava o sociologiji znanja /"Peter L.
Berger, Thomas LU.ckmann ; s engleskog Zaključak: Sociologija znanja i sociologijska teorija 212
preveo Sretan Dvornik. - Zagreb.: · Indeksi:·
Naprijed, 1992. - 226 str. : 21 cm. - Predmetni indeks . . . 217
{Biblioteka Naprijed) Indeks imena za Uvod i bilješke 224
Prijevod djela: The social construction
of reality.- Str. 7-10: Preqgoyor l ...
~

Ivan Kuvačić. - Bibliografsk_e,.:bilješke

uz tekst. - Kazala.
ISBN 86-349-Q294-3 .~·
1. Luckmann, Thomas
920406072

5
l
l
J
 j
IVAN KUVAČIĆ

]
PREDGOVOR
J
U kojoj je mjeri opravdana pretpostavka da je priroda
J čovjeku data na vanjski način, pa je može proučavati
.vanjskim• analitičkim postupcima, dok društvene zna-
nosti proučavaju proizvode aktivnog duha i slobodne vo-
J .,i lje, što je moguće jedino primjenom takozvanih •Unutraš-
njih• metoda?
Odbacivanje te pretpostavke oslanja se na okolnost da
su značajne rezultate u razvoju društvenih znanosti po-
stizavali oni istraživači koji su se najmanje bavili spome-
nutom dilemom. To posebno vrijedi za novije razdoblje,
koje karakterizira vrlo uspješna primjena modernih sta-
tističkih metoda.. Durkheim je pokazao kako stopa samo-
upoj stva u raznim društvenim grupama varira ovisno o
stupnju socijalne kohezije koja )e u njima ostvarena, pri-
l čem su individualni motivi pojedinaca sasvim irelevan-

l tni. To je kao da kažemo da se sociologija kokošinjca mo-

že svesti na opis ponašanja kokoši, jer nam nije dostupno
shv~ćanje značenja koje je s tini povezano. Međutim, zar
sociologiju ljudskih bića ne privlači izazov da primijeni
bitno drukčiju strategiju, jer ima mogućnost prodora s
onu stranu pukog ponašanja u područje subjektivnog
značenja svjesnih pojedinaca?
Razvoju takvog shvaćanja mnogo su dqprinijeli Hegel,
. Dilthey_ i Marx, a najviše ga je unapredio Max Weber, ko"
. ji k~že da se_c;lruštvene _znanosti bave razuii)ijevanjem
ljuc;iske-a!i:GI]e, što se bitno razlikuje od jecliloštavnog-opi-
J
--
s·a, jer je usmjereno na subjektivno intendirano značenje
učesnika.
Tako bi se ukratko mogao definirati problem i nazna-
čiti
polazište knjige Petera Bergera i Thomasa Luckman-
1 na Socijalna konstrukcija zbilje·, s tim da se autori manje
* Peter.L. Berger je profesor sociologije na Boston University. Ranije je bio profe-
sor sociologije na Rutgers University, New Jersey, te na Graduate Faculty na New
School for Socia.l Research-U New Yorku. Autor je mnogih knjiga, ukljućujući In-

]

bave samim polazištem, a više se trude da ga razviju ijas-
.J· no izlože u kontekstu novijeg razvoja društvenih znanos-
ti.
Na taj način su ukazali na kontinuitet koji postoji izme-
đu evropske teorijske misli i razvoja sociologije i socijal-
ne psihologije u Sjedinjenim Američkim Državama.--El::e-
.JIJ.a ..Webel'U,.. ne pQ!Jj;Qji •objektivna• . naučna-analiza ku!- .
. . ture ili ·društvenih fenomena•., }<:oja bi bila nezavisna od
1 3. Društvo kao subjektivna zbilja
~· ...po.sebnog-~je_đnostranog glediŠta., B skladu s tim glavno
je shvatiti smisao kojim se u raznim oblicima svojeg dje-
lovanja rukovode pojedinci, to ]est kako oni subjektivno
povezuju ciljeve i sredstva pomoću kojih te ciljeve ostVa-
ruju, a zatim kako se subjektivne interpretacije susreću s
grupnim ili kolektivnima i kako se odvija proces socijali-
- .. zacije. Iz,;_vegaPJ:-o~?::Ia?::! za):ttjev da tre?.a s!lxati!i_ situaci-
// ju •onako k~l<:o je !io~iyl[fl.llaW:Xpjii:(';f:P!rftju -~kferi;;:·oak­
le';'važno je kako ljuai cfefiniraju'situa"ćiju ukCijo]:se nala-
ze, odnosno, •ako ljudi definiraju situacijg. kao .. realnu,
.- --;. onda. je ona reaJg1CU ·svdjifull'oiisell:venćljama•.
--":f' . Dok je Amerikance :;[1;-;; ..:;;a:n:imala pr'aktična strana
problema, što konkretno znači primjena navedenog me-
todološkog postulata na empirijska istraživanja, njemač­
ki teo.re~r:-~._~z je najviše zaslužan u.J:eo,J;;ij-
sJrorrr"'l}}gledu. On je razra'dio prvu teorijski zaokruženu
skicu pristupa. ,.Na..pl'-Vej-razini-je· neposredan .. svije.t_ sva-
kodneVQogiskustva. Nizom zdravora:;;:umskih konstruk-
-Clja ljudi reinterpretiraju taj neposredni doživljajni svijet.
Oni već tu vrše izbor u skladu s onim što ih interesira. To
je druga razina na koju se nadovezuju naše konstrukcije, ·
· koje također uključuju odnos prema subjektivnom znače­
nju, to j.est ispituju odnos sveukupne datosti prema akte-
rima djelovanja.
Na·prigovor da nije moguće zasnovati objektivnu zna-
nost na strukturama koje imaju subjektivno značenje,
Schutz odgovara da su naučne konstrukcije idealni tipovi
vita.tion to-sociology, Pyramids of Sacrifice, Facing up to Modernity i The Hereti-
.cal Imperative, te koautor (s Ha.nsfriedom Kellnerom) knjige Sociology Reinter-
preted i (s Brigitte Berger) Sociology: A Biographical Approach i The War over
Family, Prevod jedne od njegovih najnovijih knjiga, Capita.list Revolution, uskoro
izlazi u izdanju .. Naprijeda...
Thomas Luckmarin je profesor sociologije na Univerzitetu u Konstanci,.u Nje-
mačkoj. Objavljuje u širokom rasponu, uključujući Zum Problem der Religion in
der Jl":!Odernen Gesellschs.ft, The Invisible Religion, Religion und Gesellschs.ft i
Phenomenology and Society, kao i mnoštvo člana.k;a u časopisima.
8
•. , ..·! ..
l
koji se bitno razlikuju od neposrednog iskustva, što se p -'j
tvrđuje okolnošću da je sociolog uključen u spoznajnu~­
tuaciju kao ekspert, a ne kao ljudsko biće. !
Berger i Luckmann prihvaćaju Schutzov nacrt, pa nji-!
hova knjiga ima slijedeća poglavlja:
l. Temelji znanja u svakodnevnom životu
2. Društvo kao objektivna zbilja
Prob!El~ su postupno poredani n~ takav način da, je-
dan uVjetuje driigr;·odnosno da se je<4an na drugi logičr10
nadovezuje, a izlaganje je praćeno prikladnim primjeri-
ma iz raznih oblasti života. Tako se istovremeno postoja-
nje supamičkih definicija zbilje nastoji objasniti socia-
strukturalnim okolnostima. Naravno, ima i takvih teorij--
skih konstrukcija koje su gotovo potpuno izolirane od ši-
rih kretanja u socijalnoj strukturi, no one žive u svojem
krugu ne izazivajući širi interes. Suodnošenje pluralistič­
kog i monopolističkog određenja zbilje otvara prostor za
analizu mnogih aktuelnih problema. Kada i u kojim uvje-
tima prevladava m<;>J:lopolizam? Kakav je odnos pluraliz-
ma prema društvenoj promjeni i zašto je on moguć jedi-
no u visoko razvijenim zemljama u kojima je uznapredo-
vala podjela rada? To su neka od pitanja o kojima se ras-
pravlja.
Glavno pitanje, koje je stalno u centru rasprave, tič<;l...~-El
·nacma-l~posf,;rpl!..!fapomocu .·kejih :se- swara:m· ;Ji:oiistrui-
ra;« . efocijallli svijet. u osnovi tog procesa je dijalektička su-
odiičiš'enje strukttfralnih realnosti i ljudskog individual-
nog praksisa, što na teorijskom planu poprima oblik na-
stojanja da se kombiniranjem Durkheimovih i Webera-
vih pogleda formulira sveobuhvatna teorija društvenog
djelovanja. Ta osnova . je dograđena u kontekstu razvoja
američke sociologije s pretežnim osloncem na orijentaci-
ju Čikaške škole, što se jasno ogleda u ključnim pojmovi-
ma analize kao što su •generalizirani drugi• (Mead), •de-
finicija situacije• (Thomas), •primarna i sekundarna soci-
;.
jalizacija• (Goffman). Sve je utkano u zgusnutu i stimula-
tivnu raspravu na području sociologije znanja, kojoj je
važnije da ukaže na moguće pravce daljnjeg istraživanja,
nego da formalno označi konture discipline, pričem au-
tori ističu da se zalažu za takvu znanost koja će obavljati
9
 r
J svoj po.sao u ~rajnom razg()voru kako s historijom tako i s Predgovor
filozoflJOm, sto Je po.. nJlhovom mišljenju neophodan
preduVJet za humamst1eku orijentaciju.
J
]
Ovaj svezak je zamišljen kao sistematska, ·teorijska ras-
J l
prava o sociologiji znanja. Nije mu, stoga, namjera da da- ·
de historijski pregled razvoja te discipline, da se upušta u
egzegezu raznih figura, u ovom ili onom razvojnom prav·
cu sociologijske teorije, ili čak da pokaže kako se može
] postiči sinteza između.nekoliko tih figura ili pravaca. Tu
nema niti bilo kakve polemičke nakane. Kritički kamen·
tari o drugim teorijskim pozicijama uneseni su (ne u tek·

J stu, nego u bilješkama) jedino tamo gdje mogu razjasniti

iznesene argumente.
Srž argumentacije naći će se u prvom i drugom dijelu
(•Društvo kao objektivna zbilja• i ·Društvo kao subjektiv·
J na zbilja•), od kojih prvi sadrži naše temeljno razumijeva-
nje Piioblema sociologiJe znanja, a ~i to razumijeva-
nje primjenjuje na razinu subjektivne svijesti, gradeći ti·
me most prema problen;llma socijalne psihologije. (kryP
'] dio sadrži ono što bi se najbolje dalo opisati kao filozofij-
ska prolegomena središnjim argumentima, određena
l
kao fenomenologijska analiza zbilje svakodnevnog živo·
ta (•Temelji znanja u svakodnevnom životu•). Čitalac ko-
] ( jeg zanima samo pravo sociologijska izvođenje može doći
u iskušenje da to preskoči, no treba ga upozoriti da su u
prvom dijelu definirani stanoviti ključni pojmovi koji se
l
;e)
koriste dUŽ cijelog tog izvođenja.
Premda naš interes nije historijske naravi, osjećali
smo obavezu da objasnimo zašto se, i kako, naša koncep·
cija sociologije znanja razlikuje od onoga što se do sada
1
. ;:J općenito podrazumijevalo pod tom disciplinom. To ćini·
mo u Uvodu. Na kraju, dajemo nekoliko zaključnih opas-
ki da bismo pokazali zašto se po nama ·isplati• ovaj po-
il
:>J
duhvat, kako općenito za sociologijsku teoriju, tako i za
neka područja empirijskog istraživanja.
Logika našeg izvođenja nameće nam izvjesnu mjeni
ponavljanja. Tako se neki problemi sagledavaju unutar
]
...
10 ll

J
 Uvod
J
Problem sociologije znanja
J
J Naslov i podnaslov -ove knjige impliciraju osnovne teze
· koje se u njoj argumentiraju, naime, da ~li.a..so.cijJJ.luo
\~\~AJ.ronstruirana, te da sociologija. zna.nja mara analizjraJ(
'fproces u kojem se to zbiva. U tim tezama ključni su termi-
. ni •Zbilja• i •znanje•, koji ne samo da se nalaze u opticaju
! u svakodnevnom govoru, već za sobom imaju dugu histo-
l riju filozofijskog propitivanja. Ovdje ne moramo ulaziti u
raspravu o semantičkim zamršenostima bilo svakodnev-
! ne, bilo filozofijske upotrebe tib termina. Za našu svrhu
bit će dovoljno da •zbilju• odredimo kao svojstvo pripact=;
-"_1 no :e9j~ prepoznajemo ~ona.koj_e_iJJ:l._aj:uJ;?i-'_. ;1
-A tak neovisan a nas~p;qile-IDGžemoJh_"pJ;pmy(ti ( l
~eljom•). a •Znanj!'!~ kag.izv}esnost·da-su..fenomenLzbilj~ \
ski i da ppsjeduju odredene.kar-akJ@:istike_,_Upravo utom)
(sVjesno srmphClstičkom) smislu te su odrednice relevan-
.i tne i za čovjeka s ulicei za filozofa. Čovjek s Uuce.prebiva
u svijetu, i •zna•, uz različite stupnjeve sigurnosti, da taj
svijet posjeduje takve i takve karakteristike. Filozof će,
dakako, postaviti itan·e kra·n·~ statusa i te •zbil'e• i tog
•Znanja•. tl) je zb1ljs "o'TKi'i:Ko o e moze znati. a pi-
tanja spadaju me u na)c::lr'eiVfii]a pitanJa ne samo navlasti-
to filozofijskog propitivanja, već i ljudske misli kao takve.
· Upravo zbog toga će uvlačenje sociologa u taj vremenom
posvećen intelektualni teritorij vjerojatno navesti obič­
nog čovjeka da uzdigne obrve, a još je vjerojatnije da će
15

l
 r
'
njenice vrlo su važne za razumijevanje geneze i daljnjeg
· razvoja nove discipline. Sociologija znanj.§..imal~ izvor
u o~_[)_l,li_noj.situaciji.njernaCK"a.futefektlialne histori.TeTv·
l :_:yiozofij~Jfgm.ll:.o_ntekstu. Premda je nova disciplina kasni-
jillivedena u navlastito sociologijski kontekst, posebno u
svijetu engleskog jezika, ona je i dalje bila obilježena pro-
J blemima osebujne intelektualne situacije iz koje je potek-
la.~zultat je da je značaj sociologije znanja za većinu
socwloga koji nisu imali udjela u osebujnim problemima
što su mučili njemačke mislioce dvadesetih godina ostao
periferan. To osobito važi za ~meričke sociologe, koji su
tu disciplinu uglavnom smatrali marf@lalhom specijal-
nošć~ s trajnom eVropskom aromom. Važnije je, među-:.
'] tim, da je trajno povezivanje sociologije znanja s njenom
izvomom problemskom konstelacijom predstavljalo teo-
rijsku slabost čak i tamo gdje je za tu disciplinu postojao
interes. Naime, i njeni protagonisti i više-manje ravno-
J dušna šira . sociološka publika smatrali su sociologiju
znanja nekom vrsti sociologijskog premaza hi~tQ.J;ii&.iqE)~'
~To je prouzročilo priličnu kratkovidnost spram poten-
cijalnog teorijskog značaj"!- sociologije znanja.
Bilo je različitih definicija o naravi i dosegu sociologi-
je znanja. Zapravo, gotovo bi se moglo reći da je historija
te pod-discipline do sada bila historija raznih njenih defi-
J )
R
nicija. Pa ipak, postojalo je opće slaganje u tome da se so-
~ ciologija znanja bavi povezanošću između ljudske nli.sli ;'
/ društvenog konteksta unutar kojeg ona nastaje. Moglo bi
se, .prema tome, reći da sociologija znanja tvori sociolo-
.. sko .- ·-e ·ed og mnogo općenitij!;lg-problema.,._pr_()-
,·<, le e istenci"ske određenosti (Seinsgebundenheit)
misli kao takve Premda usredsređenost tu leži na socijal~~
nom činiocu, teorijske poteškoće su slične onima što na-
staju kad se kao odredbeni činioci lj~dske misli predlažu
drugi činioci (kao što su poVijesni, psihologijski ili biolo-
gijski). U svim tim slučajevima općeniti je problem bilo pi-
tanje u kojoj mjeri misao odražava ponuđene odredbene
· činioce, odnosno koliko je neovisna o njima.
l Usp. Max Scheler, Die Wissensformen und die Gesellschaft (Francka, Bern
1960.). Taj svezak ogleda, prvi put objaVljen 1925., sadrži osnovnu formulaciju 'soci-
ologije znanja u eseju pod naslovom •Probleme einer Soziologie des Wissensc, ko~
ji je izvorno bio objavlj!'ln godinu dana ranije.
18
l
-_]
Korijeni istaknutog značaja tog općeg problema
vijoj nj~m~čkoj. filozo_fiji vjerojatno leže u golemoj~~~=
mulaCIJI histOriJSke ucenosti, Jednog od najvećih intelek-
tua:lnih plodova devetnaestog stoljeća u Njemačkoj. Na
~acm koJem ne~a ~aralele ni u kojem drugom razdoblju ·
mtelektualne histOriJe, za suvremeni duh je, kroz napore
i _,nanstvenog historijskog proučavanja, •Učinjena prisut-
1 nom• prošlost sa svom svojom zadivljujućom raznolikoš-
ćU·:Q:Iisaonih formi. Teško je osporiti pretenziju njemač­
kih učenjaka na položaj prvenstva u tom poduhvatu.
Sljedstv;eno tome, ne bi nas trebalo iznenaditi ·što će se te-
c;>rijski p~oble~ koji su ovi potonji nabacili najoštrije asje-
cati u NJemackoJ. TaJ se problem mo:l'e opisati kao vrio-.
?la~c": relativnosti. Nj~gova epistemologijska dimenzija
Je oceVIdna. N3t empirickoj razini on je doveo do zanima-
nji'L za najbrižljivije moguće istraživanje konkretnih od-
nosaizm · mi~U i n·~nih povj"esnih situiranosti. Ako je
ova mterpretaciJa tocna, sociolOgiJa z · euzima
~_roblem koji su - doduše, s užim fokusom, ali zanimaju-
CI se za bitno Ista pitanja - izvorno bili postavili učenjaci
historičari."
Ni taj opći problem, niti njegov uži fokus, nije nov.
Svjesnost o društvenim temeljima vrednota i svjetonazo-·
ra može se .n.aći u antici. Ta se svjesnost u najmanju ruku L.
već u prosvjetiteljstvu kristalizirala u jednu od važnijih.
tema modeme zapadne misli. Moglo bi se, dakle, valjano
('z":stupati_vi~e •genealogij~· sred_i_šnjeg problema sociolo-
\g;Je znanJa. Moglo b1 se cak reci da je problem in nuce
sadržan u čuvenom Pascal ovom iskazu da je ono što je is-
. tina s jedne strane Pirineja pogreška s druge.< Ipak, ne- ·"""'·
G
c:'sredni_intelektualni_PretJ;odn.ici sociologije z. nanja jesu
n razvoJna pravca n1emacke misli 19. stoljeća - mar-
ksovski, .ničeanski i historicistički. .
. Sociologija znanja je upravo iz Marxa izVela sud koji. ·
l tvori njen korijen - da čovjekovu svijest određuje njego- :;
2- Usp. Will;lelm Windelband i Heinz Heimsoeth, Lehrbuch der Geschichte der Phi-"
losopbie (Mohr, Ti.ibingen 19.50.), str. 605 ff (usp. naš prevod, Povijest filozofije Na-
prijed, _Zagreb 1990.). '
3 Usp. Albert Salomon, In Praise of Enlightenment (Meridian Books, New York
1963); I-.I~ns Barth, Wahrbeit und Ideologie (Man.esse, ZUrich 1945.); _Weiner S tark,
The Soc10logy of Knowledge (Free Press of Glencoe. Chicago 1958; Routledge & Ke-
gan Paul, London), str. 46 ff; Kurt Lenk, ur., Ideologie (Luchterhand Neuwied-
/Rhein 1961.), str. 13 ff. '
4 Pens"ees, v. 294.
19
 r
~ ~

jući dojam relativnosti sviju perspektiva u odnosu na mijevajući da su sami sadržaji neovisni o društveno-p ._
1
ljudska zbivanja, dakle, dojam neizbježne povijesnosti jesnom uzrokovanju, dakle, nedostupni sociologijs':
analizi. Ako se Schelerova metoda može opisati slikovit~]
] ) ljudske misli. Historicistička inzistiranje na tome da se
nijedna povijesna situacija ne može razumjeti drugačije ona predstavlja bacanje krupnog mamca zmaju relativ:
doli u vlastitim odrednicama može se prevesti u naglaša- . nosti, ali samo tako da se još bolje uđe u zamak antologij-
vanje društvene situiranosti mišljenja. Stanoviti histori- ske izvjesnosti.
j U tom namjerno (i neizbježno) skromnom okviru

t
cistički pojmovi, kao •Situacijska određenost• (Sta.ndor.
. tsgebundenheit) i •sjedište u životu• (Sitz im Leben) mogu
. ,se izravno prevesti kao pojmovi koji se odnose na ·druš-
J : tveni smještaj• misli. Općenitije rečeno, historicistička
baština sociologije znanja predodredila je njeno jako za-
1Scheler je vrlo detaljno analizirao pa čin kako društvo
uređuje ljuds . . ·. . Naglasio je da je u društvu ljud-
s o znanje dano.~V!dualnom 1skustvU kao a priori,}
· pruzaJUCl mu svoj poredak značenja. Premda je taj pore::-;
ak relativan na. posebnu .društveno-povijesnu situaciju,::.

~.
nimanje za povijest i primjenu bitno historijske metode,
što je, uzgred, također pridonijelo njenoj marginalnosti u n se pojedincu pojavljuje kao prirodan način gledanja
) miljeu američke sociologije.
ScheleroV'o zanimanje za sociologiju znanja, i općeni­
vij eta. Scheler je to nazvao •relativno-prirodnim svjeta:·
azorom• (relativnatilrliche Weltanschauung) gruš~ i
to za sociologijska pitanja, bilo je u biti prolazna epizoda taj se poJam još uvijek može smatrati središnjim za socio-
njegove filozofijske putanjew Konačni mu je. cilj bio da logiju znanja .
_] J uspostavi filozofijsku antropologiju koja bi transcendira- Schelerovom •izumu• sociologije znanja uslije_dila je
u Nje_mačkoj obuhvatna debata koja se bavila valjanošću,
. la relativnost određenih povijesno ili društveno smješte-
nih gledišta. S()ciologija znanja imala je poslužiti kao in- dosegom i primjenjivošću nove discipline.U Iz nje je proi-
zašla jedna formulacija koja je označila premiještanje so-
:] ;1 strument za taj cilj, pri čemu je njena glavna svrha da
raščisti poteškoće koje izaziva relativizam, kako bi se
ciok>gije znanja u uži sociologijski kontekst. To je ujedno
bila i formulacija u kojoj je sociologija znanja dospjela na

J
moglo proslijediti s pravim filozofijskim zadatkom. U
vrlo realnom smislu Schelerova sociologija znanja je- an-
cilla philosophiae, i. to vrlo specifične filozofije.
i englesko govomo područje. Ona pripada Karlu Mannhe-
imuP Kad sociolozi ·đanas misle o s'ociologiji znanja -
pro i contra - može se sigumo reći da to obično čine u
Dosljedno. toj orijentaciji, Schelerova sociologija zna-
ll O općem razvoju njemačke sociologije tokom tog razdoblja usp. Raymond
nja je u biti negativna metoda. Scheler je dokazivao da je Aron; La Sociologie ellemt:nde contempora.ine (Presses Universitaires de France.

J odnos između •idealnih faktora• (Idealfaktoren) i •real-·

nih faktora• (Realfaktorenj, dakle između članova koji
jasno podsjećaju na marksovsku shemu •pod/nadgrad-
nj. e•, .puko regula.tiv.a.n odnos. To će re.ći da •re;;tlni-fakto7.
Paris 1950.). Važne priloge iz tog razdoblja koji se .odnose na sociologiju znanja vi-
di u.Sigfried Landahut, Kritik der SOziologie (Mi.inchen 1929.): Hans Freyer, Sozio-
logie als Wirklichkeitswissenschatt (Leipzig 1930.): Ernst Grii.nwald, Das Problem
der Soziologie des Wissens (Beč 1934.): Alexander von Schelting, Max Webers Wi-
ssenschaftslehre (Tiibingen 1934.):·Posljednji spomenuti rad, koji je još uvijek naj-

J _ri• reguliraju:uvjetE) pod koi!J:ll:!t ~.eJ,l povijesti m2@ poj_a-

\ .viti stanoviti ·idealni la:Kto.ri•, ali ne"fuogu djelovati na
(Iljihov sad.tža]:-Drugun n]Eic!ma, društvo određuje prisut-
važnija diskusija _o We~erovoj metodologiji, valja razumjeti s obzirom na pozadi-
nu debate o sociologiji znanja, kojoj su tada u centru bile kako Schelerove, tako i
Mannheimove formulacije. - · . - ·
12 Karl Mannheim, Ideology a.nd Utopia. (Routledge & Kegan Paul, London 1936)

J \.gost (DaseinT, ali ne i narav (SoseinT ideja. Prema tome,

(sdciologija znanj;;.._@ postu,p_~__l<:_Qj_im valja proučavati
\]:rnštren.o;pmli.jesni Qcl~i!.!.d?gq_ij_s,kih sadižaja,
-:-.-
podrazu-
---~-···-·-
(usp. naš ~revod, Ideologija. i utopija, Nolit, Beograd 1968. - prim. prev.): Essays
on the So01ology of Knowledge {0. U. P., New York 1952): Essays on Sociology and
Social Psychology(O. U. P., New York 1956): Essays on the Sociology pi Culture (0.
U. P .. New York 1956) (usp. naš prevod, Eseji o sociologiji kulture, Stvarnost. Za-
greb s.a. (1980.?) - prim. prev.). Knjiga Karl Mannheim, Wissenssoziologie (Luc-

'~
10 Izvrsnu diskusiju Schelerovog poimanja sociologije znanja vidi u Hans-Joac-
him Lieber, Wissen·und Gesellschaft (Niemeyer.. TG.bingen 1952.}, str. 55 ff. Vidi i
Stark, op. cit., pa.ssim.
" U našoj filozofijskoj terminologiji uobičajeno prevođeno kao .. tubitak« ili .. tu-
bivstvovanje .. (prim. prev.).
hterband, Neuwled/Rhein 1964.) jest kompendij Mannheimovih najvažnijih spisa
o sociologiji znanja, koji je, s korisnim uvodom, _kompilirao Kurt Woiff. Za sekun-
cta.n:~:e di~kusije o Mannheimovom poimanju sociologije znanja usp. Jacques J.
Maquet, Sociologie de la. conna.tsance (Nauwelaerts, Louvain 1949.); Aron, op. cit.;
Robert. K. Merton, Social Tlleo.ry and Social Structure (Free Press of Glencoe, Chi-

J 22
"" :oTakobivstvovanje« ili •takobitak" {prim. prev.).
cago 1957: Collier-Macmillan, London), str. 489 ff.; Stark, op. cit.; Lieber, op. cit.

23

J !
i
 r
'
"
.
Najvažniji američki sociolog koji je sociologiji znanja
_j
l posvetio ozbiljnu pažnju bio je Robert Merton. 1' Njegova
diskusija o toj disciplini, koja pokriva ova poglavlja nje-
govog glavnog djela, služila je kao koristan uvod u to
područje onim američkim sociolozima koje je to zanima-
lpozitivističkim
J I
lo. Merton je za sociologiju znanja konstruirao paradig-
mu, ponovo formulirajuči njene važnije teme u sažetoj i
koherentnoj formi. Ta konstrukcija je zanimljiva zato što
(misli i održao mogućnost prevladavanja ideologije. briž-
\Ijivim pridržavanjem znanstvenih kanona procedure. U
/pristup sociologije znanja nastoji integrirati s pristupom
J \.,etrukturalno-funkcionalne teorije. Na sferu ideacije pri-
mijenjen! su Mertonovi vlastiti pojmovi •manife11tnih• i
l
•la:t€l_n~,nih· funkcija,_ pri čemu se intenc!:iffii:le, svjesne
funkciJe 1de)a razlucuJu od neintendiranih, nesvjesnih.
,. Premda se usredotočio na djelo Karla Mannheima, koji je
za njeg:'" sociolog znanja par excellence, Merton naglaša-
va znacaJ Durkheimove škole i rada Pitirima Sorokina.
Zanimljivo je da je Merton očevidno propustio primijetiti
r<'\levantnost koju za sociologiju znanja imaju stanoviti
/ važni razvojni pravci u američkoj socijalnoj psihologiji,
~ao što je teorija grupe referencije, o kojima raspravlja u
jednom drugom dijelu istog djela. . znanja ne treba biti razgolićavanje i raskrivanje đfustve­
Talcott Parsol;!§ je također komentirao sociologiju
znanja. 15 Taj komentar je, međutim, uglavnom ograničen
. na J;ritiku Mannheima i ne teži integriranju te discipline
u Parsonsov vlastiti teorijski sistem. U potonjemu se, do-.
duše, nadugačko analizira »problem uloge ideja., ali se
to čini u referentnom okviru koji je posve različit od okvi-
ra bilo Schelerove, bilo Mannheimove sociologije zna-
nja.16 Usudili bismo se, stoga, reči da ni Merton niti Par-
sons ni~u ni_~ koje~ odlučuj~č~m smislu otišli s onu stra-
/ nu sociOlOgiJe znanJa kako JU Je formulirao Mannheim.
· Isto se rriože reći i za njihove kritičare. C. Wright Mills se,
. da spomenemo samo najistaknutijega, sociologijom zna-
nja bavio u svojim ranijim spisima, ali samo tako što je iz-
laže, bez doprinosa njenom teorijskom razvoju.'?
14 Usp. Merton, op. cit., str. 439 ff.
15 Usp. Talcott Parsons, .. An Approach to the SociOlogy of Knowledge•, Transacti-
J
--- '
ons of tbe J:ourtb World Congress of Sociology (International Sociological Associ-
ation, Louvain 1959), .vol. IV, str. 25 ff; ,.culture and the Social System•, u Parsons
et al., ur., Theories Of Society(Free Press, New York 1961; Collier-Macmillan, Lori-
don), vol. n. str. 963 ff. (usp. naš prevod, Teorije o društvu, Vuk Karadžić, Beograd
1969. - prim. prev.).
16 Usp. _Talcott Parsons, The Social System {Free Press. Glencoe, Ill. 1951: Tavis-
tock, London), str. 326 ff.
26
Zanimljiv napor da sociolgiju znanja integrira s neo-
pristupom sociologiji uopće uložio je The-
odor Geiger, koji je nakon svoje emigracije iz Njemačke
imao velik utjecaj na skandinavsku sociologiju. 16 On se
vratio užem pojmu ideologije kao društveno iskrivljene
sociologiji na njemačkome neopozitivistički pristup ideo-
logijskoj analizi je u novije vrijeme nastavljen u djelu Er-
nsta Topitscha, koji naglašava ideologijske korijene raz-
nih filozofijskih pozicija.'" Ukoliko sociologijska analiza
ideologij!J,.tvori važan dio sociologije znanja kako ju je de-
hrurao Mannheim, i u evropskoj i u američkoj sociologiji
od drugog svjetskog rata za nju postoji priličan interes.20
Vjerojatno naj dalekosežniji pokušaj da se u izgradnji
obuhvatne sociologije znanja ode dalje od Mannheima iz-
vršio je Werner Stark~još jedan znanstvenik~emigrant s
kontinenta koji je predavao u Engleskoj i Sjedinjenim
Državama.21 Stark ide najdalje u napuštanju Mannheimo-
vog fokusiranja na pojam ideologije.~sociologije
no-prolzvedenih iskrivljenja, nego s~slro-proučava-
nje društvnih uyje_t!le..?;!lanja kao takvoga. Jednostavno re-
čeno, sredisnji problem-fe-soCRilogifa-fStine, a ne sociolo-/ r:o
gija pogreške. Unatoč svojem specifičnom pristupu, :t,
Stark je po svojem razumijevanju odnosa između ideja i
njihovog socijalnog konteksta vjerojatno bliži Scheleru
nego Mannheimu.
I opet je o·čevidno da nismo pokušavali dati adekva-
tan historijski pregled povijesti sociologije znanja. Osim
toga, do sada smo ignorirali one razvojne pravce koji bi
teorijski mogli biti relevantni za sociologiju znanja, ali ih
17 Usp. C. Wright Mills, Power, Politics and People (Ballantine Books, New York
1963), str. 453 ff.
lB Usp. Theodor Geiger, Ideologie und Wahrbeit (Humboldt, Stuttgart 1953.); Ar-
beiten zur Soz!ologfe (Luchterhand, Neuwied/Rhein 1962.), str. 412 ff.
19 Usp. Ernst Topitsch, Vom Ursprung und Ende der MBtapbysik (Springer, Beč
1958.); SozialphflOsophie zwischen Ideologie und Wissenschaft(LuChtEirhand, Neu-
wied/Rhein 1961.). Važan utjecaj na Topitscha vrše Kelsen i njegova škola prav-
nog pozitivizma. Za implikacije ove potonje u odnosu na sociologiju znanja usp.
Hans Kelsen. Aufsiitze zur Ideologiekritik (Luchtei'hand, Neuwied/Rhein 1964.).
20 Usp. Daniel Bell, The End of JdeoJogy(Free Press of Glencoe, New York·1960;
Collier-Mac:millan. London): Kurt Lenk, ur., ldeologie; Norman Birnbaum, ur.,
The SociologicaJ Study of Ideology (Blackwell, OXford 1962}.
21 Usp. Stark, op. cit.
27

njihovi protagonisti nisu tako shvaćali. Drugim riječima,
ograničiti smo se na razvojne tokove koji, da tako kaže-
mo, plove pod zastavom •sociologije znanja• (smatrajući
teoriju ideologije njenim dijelom). Time je postala vrlo
jasna jedna činjenica. Neovi~no o epi.~tem'?lo~jsko~ i':-
teresu nekih sociologa znanJa, empm]sko zanste paznJe
\ ležalo je skoro iskijučivo u sferi ideja, dakle teorijske mis-
li. To važi i za Starka, koji je svojem glavnom djelu o soci-
ologiji znanja dao podnaslov »Esej za pomoć dubljem ra-
zumijevanju historije ideja• (•An Essay to Aid of a Deeper
Understanding of the History of Ideas•). Drugim riječi-
G
a, sociologiju znanja zanimaju epistemologijska pitanja •.
na teorijskoj, a pitanja intelektualne historije na empirij-
koj razini. . nja ove discipline, te od kasnijih sociologa znanja (poseb-
Htjeli bismo naglasiti da nemamo nikakvih rezervi
spram valjanosti i važnosti tih dvaju skupova pitanja. Me-
đutim, smatramo da je nesreća što ta posebna konstelaci-
/ ja do sada dominira sociologijom znanja. Zastupali biSJ?C:
tezu da je zbog toga u mraku ostao pun teon1ski znacaJ
sociologije znanja.
Uključiti u sociologiju znanja epistemologijska pita-
l nja koja se odnose na valjanost sociologije znanja donek-
le liči pokušaju da guramo autobus u kojem se vozimo. ··
Svakako, kao i sve empiričke discipline koje akumuliraju
dokazni materijal povezan s relativnošću i determinaci-"
jom ljudske misli, sociologija znanja vodi epistemologij-
skim pitanjima koja se tiču same sociologije, isto tako kao
i bilo kojeg drugog znanstvenog korpusa znanja. Kao što
i! smo već-pr)mijetilJ, sociologij~ja igra .u tome ulogu
sličnu\W~i psiho~li., da spomenemo sa-
mo te tn najvažnije· empifičke<Il.Scipline koje su episte-
molo giju dovodile u nepriliku: Logička· struktura te ne-
prilike u osnovi je ista u svim slučajeVima: Kako mogu bi-
ti siguran, recimo, u svoju sociologijsku analizu mqresa .
američke srednje kiase, u svjetlu činjenice da su katego-
rije koje za tu analizu koristim uvjetovane povijesno rela-
tivnim formama misli, da smo i ja sam i sve što mislim
određeni mojim genima i u mene .uraslim neprijatelj-
stvom spram bližnjih, te da sam, kao vrhunac svega, i
sam ja član američke srednje kiase?
Daleko smo od toga da na takva pitanja ne obraćamo·
l pažnju. Sve što bismo ovdje htjeli tvrditi jest da sama ta
28
,.
pitanja nisu dio empiričke discipline sociologije. Njihovo
( je pravo mjesto u metodologiji socijalnih znanosti, a taj "
<_poduhvat pripada filozofiji i po definiciji je nešto drugo;
· a ne sociologija, koja je, zapravo, predmet njegovih propi-
tivanja. Zajedno sa svim drugim epistemologijskim stva-
raocima neprilika među empiričkim znanostima, sociolo-
gija znanja će ·hraniti• problemima to metodologijsko
propitivanje. Ona te probleme ne može riješiti unutar se-
bi svojstvenog referencijskog okvira.
. Prema tome, mi iz sociologije znanja isključujemo
epistemologijsk:' i met()d~logijske pro?leJ?e ~oji s': muči­
l li obojicu autora od koJih Je potekia. Tun lSkiJucenJerr: od-
. vajamo se i od Schelerovog i od Mannheimovog pouna-
no onih s neopozitivističkom orijentacijom) kojima je poi-
manje u tom smislu zajedničko. Kroz cijelo ovo djelo
čvrsto smo stavljali u zagrade bilo kakve epistemologij~
ske analize, u samoj. sociologiji znanja ili na bilo kojem
drugom području. Sociologiju znanja smatramo dijelom
· empiričke discipline sociologije. Dakako, naša je svrha
ovdje teorijska. Ali naše teoretiziranje se odnosi na empi-
ričku disciplinu u njenim konkretnim problemima, a ne
na filozofijsko ispitivanje temelja te empirijske discipline.
Ukratko, naš je poduhvat poduhvat sociologijske teorije,
a. ne metodologije sociologije. Samo u jednom dijelu ove
rasprave (onom koji slijedi neposredno nakon ovog uvo-
da) ipak idemo s om,1 stranu prave sociologijska teorije,
ali, kao što.će biti-pravovremeno objašnjeno~ to činimo iz
razloga koji nemaju mnogo veze s epistemologijom.
J Međutim, također moramo redefinirati i zadatak so-
j ciologije znanja na empiričkoj razini - kao teorije prene-
sene na empiričku disciplinu sociologije. Kao što smo Vl"=l
....(diem, na tOj razini se sociologija :z;n':-nj':' bavila ~te~ektual:l)..
(nom historijom, .u smislu histonje 1de]a. I opet.zehmo na-
-glasiti da je to, dakako, veoma važan fokus sociologijskog ·
propitivanja. Osim toga, nasuprot našem isključenju
epistemologijsko/metodologijskog problema, lmncedira-
mo da taj pravac gledanja pripada sociologiji znanja.
(Tvrdit ćemo, međutim, da problem ·ideja•, uključujući
\posebni problem ideologije, tvori samo dio šireg proble-
. ma sociologije znanja, i to ne središnji dio. _.
Sociologija. znanja. mora. se ba.vtti svime što se u drus~
G tvu prihvaća. ka.o •znanje•. Činl to ustvrdi, čovjek shvaća)·
29
l r
da je intelektualna historija kao žarište loše odabrana
ako postane sr:edišnje žarište sociologije znanja. Teorij-
l ska misao, ·ideje•, Weltanschauungen nisu u društvu
baš tako važni. Premda te fenomene sadrži svako druš-
tvo, oni su samo dio sume onoga što prolazi pod •znanje•.
) U bilo kojem društvu samo se mala grupa ljudi angažira
1 u teoretiziranju, u poslu s •idejama• i u izgradnji Weltan-
schauungen. Ali svatko u društvu ovako ili onako sudje-
,!uje u njegovom •znanju•. Drugačije rečeno, samo ih se
l ,)vizma, historicizma i takozvane sociologije znanja."'
~
alo bavi teorijskim interpretiranjem svijeta, ali svatko
ivi u nekoj ~sti svijeta. Fokusiranje na teorijsku misao
e samo da neopravdano ograničava sociologiju znanja,
il ono ne zadovoljava ni zato što se čak ni taj dio društveno
! raspoloživog •znanja• ne može potpuno razumjeti ako ga
_ se ne smjesti u okvir općije analize •znanja•.
Prirodna je slabost teoretičara da u društvu i povijesti
l pretjeranu važnost daju teorijskoj misli. Tim je nužnije is-
praviti to intelektualistička krivo shvaćanje. Bile one
znanstvene: filozofijske ili čak metodologijske, teorijske
formulacije zbilje"ne iscrpljuju ono što je za članove druš-
tva •Zbiljsko•. Budući da je tome tako, sociologija znanja
e prije svega mora pozabaviti onim što ljudi u svojim
svakodnevnim, ne- ili pred-teorijskim životima- •znaju•
l ao ·zbilju•. Drugim riječima, središnje žarište sociologi-
je znanja prije mora biti zdravorazumsko •znanje•, nego
·ideje•. Upravo to •znanje~ tvori tkivo značenja bez kojeg
nijedno društvo ne bi moglo postojati.
l / -sociologija =anja se stoga mora baviti socijalnom
(_.konstrukcijom zbilje. Analiza teorijske artikulacije te zbi-
lje sigurno će i dalje biti dio tog interesa, ali ne i najvažni-
l -l
ji dio. Unatoč tome što smo isključili epistemoloii.jsko-
/metodologijski problem, bit će jasno da je ono što ovdje
sugeriramo jedno dalekosežno redefiniranje dosega sbci7
l ologije znanja, mnogo šire od onoga što se dosad razumi-
l jevalo pod tom disciplinom. ·
Nastaje pitanje koje to sastavne dijelov(l valja dodati
..;;:. sociologiji znanja da·lJi se omoguttl:l:>-nJeno rederinirail]e
l u--rut\iedenom smislu. Temeljni uvid u nužnost tog redefi-
niranja dugujemo Alfredu Schutzu. Kroz cijelo svoje dje-
lo, kako kao filozof taku i kao soc10log, Schutz se koncen-
trirao na strukturu zdravorazumskog svijeta svakodnev-
l 30
nog života. Premda sam nije razradio neku sociologiju
l .
'l
znanja, jasno je vidio na što bi se ta disciplina morala us-
redotočiti:
Sva tipiziranja zdravorazumskog mišljenja i sama su
integralni dijelovi konkretnog povijesnog socio-kultural-
nog Lebenswelta, unutar kojeg prevladavaju kao ono što
se smatra sigurnim, i kao ono što je društveno odobreno.
Njihova struktura izmedu ostaloga određuje društvenu
raspodjelu znanja, te njegovu relativnost i relevantnost za
konkretnu društvenu okolinu konkretne grupe u konkret-
n'?j povijesnoj situaciji. Tu Ježe legitimni problemi relati-
I još:
.\ Znanje je društveno raspodijeljeno, a _mehanizam te
1raspodjele može se u<Siniti predmetom jedne sociologijska
discipline. Istina, imamo takozvanu sociologiju znanja.
Ipak, uz vrlo malo izuzetaka, ta tako krivo imenovana dis-
ciplina je problemu društvene raspodjele znanja pristupa-
la samo iz kuta ideologijskog utemeljenja istine u njenoj
ovisnosti o društvenim i, osobito, ekonomijskim uvjetima,
ili iz kuta društvenih implikacija obrazovanja, ili pak iz
kuta društvene uloge čovjeka od znanja. Neke među .mno-
gim drugim teorijskim aspektima tog problema nisu prou-
čavali sociolozi, nego ekonomisti i filozofi.23
. Premda mi društvenoj raspodjeli .znanja ne bismo da-
li središnje mjesto koje Schutz ovdje podrazumijeva, ,sla-
žemo §.~ s njegovom kritikom .te •tako krivo imenovane
disctplinii";;, 1 ođ n] ega smo izveli svoje .Qaz:ičnG-ShVaćan)e
b ·n.ačlmil!:ako se mora redefinirati zadatak s ··e
.~i:i)a:·u razma ran]lma s o s lJede jako se oslanjamo na
Schutza u prolegomenama koja se odnose na temelje
znanja u svakodnevnom životu, a i na raznim mjestima
naše kasnije glavne argumentacije mnogo dugujemo nje-
govom djelu. .
'""- · Na naše antropologijske pretpostavke jako je utjecao
Marx, osobito njegovi rani spisi, te antropologijske impli-
kac11e IZVedene iz ljudske biologije kod-Helmuth--a-Pres-
snera, Ariiolda Gehlen~ i drugih. Naš pogled na narav
-) društvene zbilje mnogo duguje Dlirkheimu_ i njegovoj
školi u flancuskoj sociologiji, premda smo 'dirkeroovsku
l teoriju društva modificirali time što smo uveli od Marxa
l 22 Alfred Schutz, Collected Papers, vol. I (Nijhoff, Den Hague 1962.), str. 149. Ku -
ziv naš.
23_ Ibid., vol. n (1964.), str. 121.
.
(f;·.
[ '.
_;
 r
izvedenu dijalektičku perspektivu, te naglašavanje kon- mogli smatrati posve tuđom. Kao opravdanje, rekli bismo
da historijska zahvalnost sama po sebi nije znanstvena
l
i)stituiranja društvene zbilje kroz subjektivna značenja, iz-
vrlina. Možemo ovdje citirati nekoliko opaski Talcotta
"·
. ,::.'vedeno iz.:l.llJebera?' Naše socijalno sih o ··ske pretpos-
- tavke, koje su osobito važne za analizu pounu nvanja
'>.) društvene zbilje, pod velikim su utjecajem'Georgea ~-
Parsonsa (spram čije teorije imamo ozbiljne sumnje, ali
čiju integrativnu intenciju u potpunosti dijelimo):
l
:\ berta Meada, i nekih tokova kojima je njegov rad razvija- Nije prvenstveni cilj studija da odredi i u sažetoj formi
:: i:a S~lljt~?ohcko-interakcionistička škola američke sociolo-
·~~ bilješkama ispod teksta ukazivat ćemo na to kako
··su ti različiti sastojci korišteni u našem teorijskom formi-
iskaže što su ti autori rekli ili vjerovali o predmetima o ko-
jima su pisali. Nije cilj niti da se, s direktnom referenci] om
na svaki sud njihovih •teorija•, propituje je li ono što su
l
ranju. Dakako, potpuno shvaćamo da u tom korištenju rekli održivo u svjetlu sadašnjeg sociologijskoga i s njime ·
nismo i ne možemo biti vjerni samim izvornim nakana-
ma tih nekoliko struja socijalne teorije. Ali, kao što smo
povezanog znanja.... To j.e studij socijalne teorije, a ne so-
cijalnih teorija. Ne zanimaju ga izdvojeni i diskretni sudo-
vi što ih se može naći u radovima tih ljudi, nego jedinstven
l
već izjavili, nije nam svrha egzE)geza, čak niti sinteza radi
l korpus sistematskog teorijskog rezoniranja.26
sinteze. Potpuno smo svjesrl'iđa na-oraznim mjestima )vrši-
mo nasilje nad izvjesnim misliocima time što njihovu mi-
sao integriramo u teorijsku formaciju koju bi neki od njih
.· Naša je svrha doista· angažir.anje na •Sistematskom
teorijskom rezoniranju•.
l
Sada će već biti evidentno da bi naše redefiniranje
24 Za diskusiju implikacija dirkeroovske. sociologije u odnosu na sociologiju zna-
nja usp. Gerard L. DeGre, Society a.nd Ideology (Co11ll!lbia University Press. New
York 1943), str. 54 ff.; Merton, op, cit.;Georges Gurvitch, •Problemes de la sociolo-
njene naravi i dosega pomaklo sociologiju znanja s peri-
ferije u samo središte sociologijska teorije. Čitaocu može-
mo jamčiti da nemamo nikakvih sebičnih interesa prema
l
gle de la connaissance .. , Traite de sociologie (Presses Universitaires de France.
Paris 1960.), vol. II, str. 103 ff. (usp. naš prevod, •Problemi sociologije spoznaje•, · etiketi •Sociologija znanja•. Prije bi se moglo reći da nas
Sociologija, II sv., Naprijed, Zagreb 1966. - prim. prev.).
25 Koliko znamo, najtješnje približavanje simbolićkog interakcionizma problemi-
ma sociologije znanja može se naći kod Tamotsu Shibutani, »Reference Groups
j e naše razumijevanje ~ociol':gijsketeorije dovelo do soci-
j
·olog:l)e znanJa 1 usm]enlo nacm ko]rm smo nakanili rede-
.finiratj njene probleme i zadatke. Put kojim smo krenuli
l
and Social Control.. , u Arnold Rose, ur., Human Beha.vior and Social Processes
najbolje možemo opisati upućivanjem na dvije •maršru-
{Ho1J.ghton Mifflin. Boston 1962; Routledge & Kegan Paul, London), str. 128 ff. Pro-
pust simboličkih interakcionista. da uspostave svezu između midovske socijalne
psihologije i sociologije
ciologlje znanja u
s ograničenom :odifuzijom.. so-:
· temelj tog propusta. valja tra-
te• koje spadaju među najčuvenije i najutjecajnije u soci-
ologiji.
l
žiti u činjenici da · · Jednu je dao Durkheim u Pravilima. sociologijska me-
.,...... /
Spram
tog razloga vrlo ·važno
primijetiti da, baš kao
znanja spriječila aml'lričke socijalne psiho-
loge da svoje perspekti':'e dovedu u odnos s makro-sociolOgijskom teorijom, tako i
tode, a drugu Weber u Wirtscha.ft und Gesellschaft. Dur-
kheimyam kaže: ·Prvo i najtemeljnijapra.vilo jest,-P.r~
~ ma.trajte društvene člnj_enice.Jm.o...stYari.<E..A.:Weber·pri- ~
l
._
/1 so.cijaine-inisli·-u..Evropi.danas. Poprilićna ir.onija leži u činjenici da su se neomar-
-.posvemašnjEngriOilia.iijEl.MeS:da:tvori.oštar..~mj.J§.;!.:Q..!t..c!Q.sJ~tak.neom~~-sističke
- . •.u}e: »l za sociologiju u sadašnjem.smislu,. i za histori-.
l ..
.~=--
ksistički teoretičari zakašnjelo utjecali bliskim vezama s frojdovskom psihologi- b,!,__pre_c!:glet _spg:<;I)."!jE) iE3 l!:omp\Eell:l! .subjektivnog značenja .
l
l jom (koja je iz temelja nespOjiva s antropologijskim-pretpostavkam~ marksizma), ,,. __.
posve zaboravljajući da postoji midovska teorija dijalektike između društva i po-'"
. ( dj<3lovanja.•28 .Ta dya.i.sl<:_l3e2:!3- );l!.s:u.u protuslovlju. Društvo. ·. ·

~
' ~oi~,!~_p_osje~uje objektivni fakticitet. Također je, doista,( ·
l' jedinca koja bi bila neizmjerno kongenijalnija njihovom vlastitom pristupu. Za
1z.g:~<;!eg2...9.J!3loYai).jem koje izražava subjektivno znače- ( . ,
noviji prim]er tog ironičnog fenomena usp. Georges -Lapassade, L'Entr~e dans Ja
vie (Editions de Minuit, Paris 1963.), inače vrlo sugestivnu knjigu koja takoreći na
svakoj stranici vapi za Meadom. Ista ta ironija, mada u drugačijem kontekstu in-
telektualne segregacije, pristaje i novijim američkim nastojanjima za ra.pproche-
.nj.E',J),Qw::kb.eim je, uzgred, znao .ovo potonje, .baš.kao.što .:_J
26 Talcott Parsons, The Structure of Social Action (Free Press, Chicago 1949; Allen
l
ment između marksizn;la i frojdizma. Jedan evrOpski sociolog koji je u konstruk- & Unwin, London), str. v. '
ciji sociologijska teorije mnogo i uspješno izvukao iz Meada i midovske tradicije
jest Friedrich Tenbruck. Usp. njegovu Gesčb.ichte und Gesellschaft (Ha.biiitation-
sschrJft, Frajburški univerzitet, trebalo bi uskoro biti objavljeno), osobito odjeljak
Pod naslovom :oRealitat... U sistematskom kontekstu drugačijem od našega, ali na
27 Emile Durkheim, The Rules of Sociological Method {Free Press, Chicago 1950:
Collier-Macmillan, London), str. 14 {usp. naš prevod, Pravila. sociološke metode,
Savremena škola, Beograd 1963. - prim. prev.).
l
način posve srodan našem pristupu midovskoj problematici, Ten bruCk diskutira 28 Ma}!: Weber, The Theory of Social and Economic Organization (0. U. P., New

l
socijalno porijeklo zbilje i socijalno-kulturalne osnove za održavanje zbilje. York .1947), str. 101.

32 33

l
l je Weber znao ono prvo. Upravo taj dvojaki karakter
.društva, određen, objJlkti=im-fakiicit.etom 1 subjek.tjynim

l ...... značenj_"-r!J., tvori njegovu ·zbiljnost-suLg.an.@§".s d§c.JJPO-

--o··/ trebimo još jedan Durkheimov kijučni termin. Za sociolo-
gijšKutečirlfU: sadašnje pitanje se, prema tome, može po-
staviti na slijedeći način: Kako je moguće da subjektivna
l -~a_:č_enj_a.:.eostanu ()bjektiV!la _9.!Ej~ničn;'l_s.tan]a'TI!r; uod-
rednicama primjerenima gore spomenutim teorijskim
pozicijama: ~aim je moguće da ljudsko djel_qy~ni~. /"l[!"n- prvi dio
d~Jp] proizvede ·sVijet stvari (choses)li.Drugim riječima,
l adekvatno razumijevanje ·zbilje sui generis• društva izis-
·-··IYJ k~_g,a se propita na k;oji se način konstruira zbilja. To
propitivanje, tvrdimo mi, tvori zadatak sociologije zna- Temelji znanja u
l nja.
svakodnevnom životu
l
l
l
l
l
l
l
l 34

l L
 l
1. Zbilja svakodnevnog života
l
l
Budući da je za nas svrha u ovoj raspravi sociologijska
analiza zbilje svakodnevnog života, točnije, znanja koje
vodi vladanje u. svakodnevnom životu, a samo nas usput
l
zanima kako se ta zbilja, u raznim teorijskim perspekti-
vama, može pojavljivati intelektualcima, moramo zapo-
četi r-azjašnia.Yan}e1t!__te zbJli~ onako_!<:ako ..je ..dostupna
l
--ZaTavem-ra=u.obič:ii:"ih..člancw-.a=-diii§ty;;t ...Daljnj e-je.pita- ,,"
-- '}~·- nj-e-ka:ke ..na..tu.. zdravorazumsk1l. .~bilju mgg:JJ_gj;j§gati-.teo~ t-
· _pjske-konstrukcije.Jnt.!'l"!~iualaca i~drugih-trgoy~9a ideja-
. -~ma, Naše je pitanje, prema tome, poduhvat kojr:s-e,
l
premda je teorijskog karaktera, prenosi na razumijeva-
nje zbilje koja tvori predmet empiričke sociologijska zna-
nosti, dakle na razumijevanje svijeta svakodnevnog živo-
ta.
-1
Trebalo bi onda biti očito da nam nije svrha upuštati
se u filozofiju. Pa ipak, ako se ima razumjeti zbilja svae
::\ kodnevnog života, valja-uzeti.Jl.J".<!c_i2.Un.njen_intrinzični ka-
l
.·-J rakter. prij~JJ._ego.što .mognemo .proshjediti s navlastito ll
v
Hkao·zb:iljA kojJD}udi-intS!.r:2L~tir€\ildj ko)i;L:jeza::i:t.jih.subjek-
l\ti:itne4spufi'jena~n§genjemkao koherentan.syij.et. Kao so-
l
..§()_9.9JQ@E'!.'2!J:!..€\!}!'-.l~.QI)JrSvakodne.>(ni život S<;l __pokazuje

" ciolozi, mi tu zbilju uzimamo kao predmet svojih analiza.

1 Unutar referentnog okvira sociologije kao empirijske
znanosti tu je zbilju moguće uzeti kao danu; mogućeje -·· - ..._, .. l l
l

! kao podatke uzeti posebne fenomene koji u njoj nastaju, l

l_
bez daljeg istraživanja o temeljima te zbilje, što je filozo-
fijski zadatak. Međutim, s obzirom na posebnu svrhu ove
rasprave, ne možemo potpuno mimoići taj filozofijski
l i
problem. Ne samo što obični članovi društva uzimaju svi-
l
l
jet svakodnevnog života zdravo za gotovo kao zbilju, vo-
deći subjektivno smisleno svoje živote; to je i svijet što iz- l
vire iz njihovih misli i postupaka, koji ga i održavaju zbilj-
\ skim. Stoga, prije no što se obratimo. svojem glavnom za-
datku, moramo pokušati razjasniti temelje znanja u sva-
37
l
l
L
l
, kodnevnom životu, .to jesLobjektiv.,.,Q!i.e subjektw.nib,_rgQ_- . stavlja G>bičnu samosvijest u svakodnevnom životu) 1 _

l 'cesa (i značenja) kojima se konstruira intersubjektivni

svijet opčeg riiiil)Einfa~ -- ·· · · ·· · · ·
Za svrhu o kojoj se radi to je preliminaran zadatak, i
dam panoramu New York Cityja, ili da posta1·em SVJ. gt e
unut rasn1e· · tj esk ob e, t·Ime implicirani procesi svijesti
oba su slučaja. intencionalni. Ne treba posebno objašnj,;:=
es an

ne možemo učiniti ništa više nego da skiciramo glavne va_ti da s~ ~VIJest o Empire State Building razlikuje od
l crte onoga za što vjerujemo da je adekvatno rješenje tog
filozofijskog problema - adekvatno, usuđujemo se doda-
ti, samo u t.om smislu da može poslužiti kao polazna toč­
j
SVJe~nosti tjeskobe. Detaljna fenomenologijska analiza
<;>~lll; bi razne_ s~oj eve is~ustva i različite $trukture zna-
c~nJa sto Ih. uklJU?UJe, recimo, to da vas ugrize pas, sjeća­
ka za sociologijsku analizu. Stoga razmatranja što slijede TIJe da: vas Je ugnzao ~as, to da imate fobiju spram svih
l po svojoj naravi predstavljaju i}lozofijska prolegomena i
o sebi su predsociologijska. Naj~m metodom za
P?':'a, 1 ta~o dalJ_ e. Ono st,o nas ovdje zanim'i' jest zajednič-
/ k1 mten~:_~~alm karakter svake svijesti.
razjašnjavanje' temelja znanja u svakodnevnom životu RazliCitl predmeti pokazuju se svijesti kao konstituen-

l smatramo metodu fenomenologijske analize, koja je čisto

deskriptivna te je, kao takva, •empirijska•, ali ne i znan-
stvena - kako mi shvaćamo narav empirijskih znanos~i.'
si različitih sfera zbilje ..Ja raspoznajem da moji bližt;J.ji s
kojima moram imati posla u svakodnevnom životu, p~i­
padaJu z~il)i posve različitoj od bestjelesnih obličja koia
Fenomenologijska analiza svakodnevnog života, ili, m1 se JaVlJaJU u snovima. Ta dva skupa predmeta uvode u
l prije, subjektivnog doživljaja svakodnevnog života, ·.12-
država se od bilo kakvih kauzalnih ili genetskih hipoteza,
moju s~j.est posve ra~l~čite napetosti, i moja je pažnja
spram nJih posve ra:<;hč1ta. Dakle, moja je svijest sposob-
na da_ se kreće kroz različite sfere zbilje. Drugačije reče­
1kao i od tvrđenja o antologijskom statusu analiziranih
n~, SVJestan sa:n: svijeta na ta~av način da se on sastoji od
l pojava. Važno je da se to upamti. Zdrav razum sadrži bez-
brojne pred- i kvazi-znanstvene interpretacije o sva3:o-
dnevnoj zbilji, koje uzima zdravo za gotovo. Ako treba da
( ;nsestrukih zbil]?'· ~ad se krecem od jedne zbilje k drugoj,
Ja taJ prelaz doziVl)avam kao neku vrst šoka. Taj šok valja ·
opišemo zbilju općeg mnijenja, moramo uputiti na te in- shvatiti ka'? posljedicu pomaka pozornosti što ga za so-

l terpretacije, baš kao što moramo uzeti u račun njen ka-

rakter nečega što se uzima zdravo za gotovo - ali to čini­
mo unutar fenomenologijskih zagrada.
Svijest je uvijek intencionalna; ona uvijek intendira .
l l predmete, ili je upravljena prema njima. Nikad ne mcže-
mo zahvatiti neki navodni supstrat svijesti kao takve, ne- ·
go samo svijest o nečemu ili drugome. To je tako bez obzi-
bern povlaci prelaz. laJ pomak najjednostaVlliJe Ilustrira
buđenJe IZ sna ....
Međ~ mnogostrukim zbiljama postoji jedna koja se
/ sama prika":l;lje kao ~bilja par excellence. To je zbilja sva-
l kodnevnog zivota. NJen privilegirani položaj daje joj pra-
vo na oznaku vrhovne zbilje. U svakodnevnom životu na-
p~tost svijesti Je najviša, to jest, on se svijesti nameće na
:r;taJma~l\;lll.JI, ~aJu;pom"_1ji i najintenzivniji način. Nemogu-

l !
ra na to da li se predmet svijesti doživljava kao pripadan
vanjskom fizičkom svijetu, ili se zahvaća kao element
. unutrašnje. subjektivne realnostL Bilo da ja. (pri čemu
ce ga Je 1gnonrat1 u nJegovoj imperativnoj prisutnosti a
teško ga je čak i oslabiti. To me, sljedstveno, prisiljava da
prvo lice jednine i ovdje i u narednim ilustracijama pred- mu poklanj;;tm najpuniju pozomost: Svakodnevni.. život
?oživljavam ':_s_t_~~~--:potpune budnostc'I'U pcitpunu
l l Cijeli ovaj odjeljak naše rasprave zasniva se na Die StruktureD. der Lebenswelt
Alfreda Schutza i Thomasa Luckmanna, čije se objavljivanje upravo priprema.
Imajući to u vidu, uzdržali smo se od davanja pojedinačnih upućivanja na ona
nost, kao stanje egzistiriinfa_l.i__ švakođllevnom životu, i
kao sta~je shvać~nja njegove zbiljnosti, uzimam kao nor-
bud-

mjesta u Schutzovom objavljenom radu gdje se diskutiraju isti problemi. Naša ar- mal:r~u 1 samo-eVJdentm,~dakle, ona konstituira mQj pri-

l gumentacija se ovdje in toto zasniva na Schutzu, kako je to razvio Luckma:m u

prethodno spomenutom radu. Citalac koji se želi upoznati s dosad objavljenim
Schutzovim radom može konzultirati Der sinnhafte Aufbsu der sozia.len Welt
(Springer, Beč.1960.); Collected Papers, vol. I i II. Citalac kojeg znima kako Schutz
mdnJ stav
·. ~ili~ s_vakodne"'?-og života shvaćam kao weđenu
zb~~l~' Njen: fenomem prethodno su sređeni u~
prilagođava fenomenologijsku metodu analizi socijalnog svijeta može.posebno
kOJI IZgledaJu neovisni o tome kako ih ja shvaćam, te kao
l koJ;lZUltirati njegove Collected Papers, vol. I, str. 99 ff., te Maurice Natanson. ur.,
Philosophy and Social Sciences (Random House, New York 1963), str. 183 ff.

38
da se tom shvaćanju nameću. Zbilja svakodnevnog života
39

,;
 r
l
pojavljuje se već opredmećena, dakle, l!:~.t.ttuira:g_a p~­
retkom predmeta koji su označeni kao predmeti priJe n -
.g&~ pojavio na sceni. Jezik koji se koristi u
l
l
1svakodnevnom životu stalno mi pnbav1ja nužne objekti-
' vacije i postavlja poredak unutar kojega one imaju sm!s-
la, i u kojem svakodnevni život za mene. ima značenje. Zi-.
vim na mjestu koje je o=ačeno geografijski; primjenju-
jem pomagala, od otvarača konzervi dosportskih konja,
koja su označena u tehničkom rječniku mojeg društva; ži-
vim unutar spleta ljudskih odnosa, od mojeg šahovskog
kluba do Sjedinjenih Američkih Država, koji su također
., ·. -.uređeni rječnikom. Na taj način jezjk označava koordina-
' [te
mojeg života u društvu i ispunjava taj život predmeti-
,· ma sa značenjem.
.\~- ~·· Zbilja svakodnevnog života organizirana je oko ono-
a •ovdje• mojeg tijela, i onoga .sada· moje sadašnjice.
o •ovdje i sada• jest žarište moje pažnje spram zbilje
1-·. svakodnevnog života. Ono što mi ·se u svakodnevnom ži-
votu prikazuje •Ovdje i sada• jest realissimum moje svi-
jesti. Međutim, zbilja svakodnevnog života ne iscrpljuje
~i"se u tim neposrednim prisutnostima, već obuhvaća i po-
'
l·
l'
·' ' l jave koje nisu prisutne •OVdje i sada•. To znači da ja sva-
d "iRi/odnevni život doživljavam u odrednicama različitih
'.oi:\\ stupnjeva bliskosti i udaljenosti, kako u prostornom, tako
·"- i u vremenskom smislu. Najbliža mi je ona zona sva~o­
dnevnog života koja je direktno pristupačna mojem tje-
lesnom baratanju. Ona sadrži svijet unutar mojeg dohva-
ta, svijet u kojem djelujem tako što modificiram njegovu
zbHjnost, ili svijet u kojem radim. U tom svijetu rađenja
mojom sviješću dominira pragmatični motiv, to jest, moju
pažnju spram tog svijeta uglavnom određuje ono što ja u
njemu činim, što sam činio ili što planiram učiniti. Na taj
način on je moj svijet par excellence. Ja, dakako, znam da
zbilja svakodnevnog života sadrži i zone koje mi nisu do-
stupne.na ovaj način. Ali ja ili nemam pragmatičnog inte-
resa za te zone, ili su mi interesantne indirektno, ukoliko
potencijalno za mene mogu biti zone manipuliranja. Ti-
pično je da je moj interes za udaljene zone manje intenzi-
van i zasigurno manje hitan. Intenzivno me interesira
skupina predmeta što ih uključuje moje dnevno zanima-
nje - recimo, ako sam mehaničar, svijet garaže. Interesi-
ra me, mada ne tako izravno, što se zbiva u probnim la-
boratorijima automobilske industrije u Detroitu - nema
40
izgleda da bih se ikad našao u jednome od nJ'ih al·
s"t o se .t ~:no uradi
_ na k oncu ce, djelovati na moj• svako-
dnevru zivot. Moze me također zanimati što se zbiva
I ono
l
Cap~ Kennedyju ili ~.svemiru, ali to je prije stvar priv~~
nog Izbora •U dokolici• negoli potreba mojeg svakodnev-
l
nog života.
r
~adalje, ~bil)a svak()dnevr;:og života mi se prikazuje
l.J:>ao mtersuJ:>Jek~Ivan SVIJ:t, SVIJet koji dijelim s drugima.
Ta mte~sUbJ~J:tivn()st os,ro razlikuje svakodnevni život
l
! od ciru_gih zb.IlJa kojih sa;m sVjestan. U svijetu svojih snova
sam sam, all znam da je svijet svakodnevnog života isto
. tako realan'?a drug~.kao što je realan za mene. Zapravo;- 1 l
Ja!'; svakoru::ev~:J.Om ZIV~t':' ne mogu ni egzistirati bez stal- i.·.
l. ne. mterakm]e 1 komurucrranja s drugima. Znam da moj :
l
~
rrrodni stav spram tog svijeta odgovara prirodnom sta--'
VĆl dn.:gih!. da i oni ~hvaćaju objektivacije kojima je ure-
en taJ SVIJ.et, da ga.' oni organiziraju kao •OVdje i sada.
njihovog brv;stvovanJa u tom svijetu, te da imaju projekte
l
IT
arad.~ ~je'?u.T~ođer, dakako, znam da drugi na taj
zaJ~dniCki .sVIJ.et '"?aJu pogled koji nije identičan mojemu.
MoJe •OVdJe• J~ nJ~ovo ·t~mo•: Moje •Sada. ne poklapa
s~ potpuno s nJ,!hOVIm. MOJI proJekti razlikuju se od njiho-
vih· I m5'~ se cak :>uko.?iti s njima. Pa ~pak, ja znam da s
n]rma ZlVlffi ~ za)edniCkom SVIJetu. Sto je najvažnije,
l
znam d~ se zb1va kor~spondencija između mojih i njiho-
vih znaeenJa u tom SVIjetu, da dijelimo zajednički osjećaj .
(common sense)_ o njihovoj zbiljnosti. Prirodni stav je stav
l
zct:.a:vorazum:'!<'e sv;ijesti upravo zato što upućuje na svijet
kOJI Je zaJednicki mnogim ljuclim.a. Zdravorazumsko zna-
nje je znanje koje dijelim s drugima u normalnim samoe-
videntnim kolotečinama svakodnevnog života. '
l
1 . ~bilja svakodn~:vno&"~vota uzima se zasigurno kao
l zbilJa. O~a ne zahtijeva ~č!.~":.':';"JPiffi<:a::ciJl1J iznad i on- -i
kraJ SVOJe ·Jednostavne pnsutnost1. Ona je naprosto. tli l
kao sa~oevidentni i prinudni fakticitet. Ja znam da j~
ona zbilJska. Premda sam kadar upustiti se u sumnju u
pogledu njene zbiljnosti, obavezan sam staviti tu sumnju
van snag~dok rutinski egzistiram u svakodnevnom živo-
l
tu. _Ta :'uspe_nzija s~mnje je tako čvrsta da za njeno na-
p~stan!e - sto, recrmo, mogu ushtjeti u teorijskoj ili reli-
giozno!. kontemplaciji - _moram izvesti ekstreman pre-
laz. SVIJet svako;In~vnog_ zivota proglašava sam sebe, pa
l
ako tom proglasenJu hocu uputiti izazov, moram uložiti
41 l l
l
ll
l
l namjeran, ali nipošto lagan napor. To ilustrira prelaz iz jima _moje .zdravorazumsko znanje može izaći na kraj.
pnrodnog stava u teorijski stav filozofa ili znanstvenika. Ono ce se t1me 1pak baVltl kao problemom, umjesto da ga

l No, nisu svi aspekti te zbilje podjednako neproblematič­

ni. ~vakodnevni život je podijeljen u sektore koje se za-
hvaca rutinski, i druge, koji mi se prikazuju uz ovakve ili
jednostavno reintegrira u neproblematični sektor svako-
dnevnog života. Međutim, ako zaključim da su moje kole-
\ ge kolektivno poludjele, problem koji se tu pokazuje pri-'
onakve probleme. Pretpostavimo da sam automehaničar l pada jednoj drugoj vrsti. Sada se suočavam s problemom
l koji dobro poznaje kola američke proizvodnje. Sve što ide
uz .njih predstavlja ~· ~eproblematičnu stranu
moJeg svakodnevnog života. Ali jednog dana netko se po-
koji premašuje granice zbilje svakodnevnog života i uka-
zuje na sasvim različitu zbilju. Zapravo, moj zaključak da
su mi kolege poludjele ipso facto implicira da su otišle u
svijet koji više nije zajednički svijet svakodnevnog života.
l . javi u garaži i traži da mu popravim volkswagen. Sada
~
' i.
sam prisiljen da uđem u p~;oblematičan svijet kola strane U usporedbi sa zbiljom svakodnevnog života, druge
~e pojavljuju kao lg?načne· provincije značen~
'
l
proizvodnje. Mogu to učiniti nerado, ili s profesionalnom
1.- ' ·: , znatiželjom, ali se sada u oba slučaja suočavam s proble- klave unutar one zbilje koja sve nadvisuje, zbilje kojU obi-

l ,v. , .' -"'·: mima koji mi još nisu postali rutinski. Istodobno, dakako,
,·
,.. ne ostavljam zbilju svakodnevnog života. Ona se, zapra-
v_o, obogaćuje kad počnem u nju ul;:ljučivati znanja i vješ-
lježavaju opisana značenja i iskustva. Ta ih vrhovna zbi-
lja, takoreći, okružuje sa svih strana, i svijest joj se uvijek
vraća, kao s.kakvog izleta. To je očigledno i iz već danih
tme potrebne za popravljanje stranih kola. Zbilja svako- ilustracija, kao u zbilji snova ili u zbilji teorijske misli. Do
l /?nevnog života obuhvaća sektore obje vrsti, sve dok ono
~to ~e poJ~NlJUJe kao problem ne pripada potpuno druga-
sličnih ·komutacija« dolazi između svijeta svakodnevnog
života i svijeta.igre, i to kako dječje igre, tako i, još oštrije,
·gre odraslih. Za takvo igranje odraslih odličnu ilustraci-
ClJ?l _zbll]l (recimo, zbilji teorijske fizike, ili zbilji noćnih
u pruža~. PrE)laz između zbilja označen je dizanjem
l mora). Sve dok traju bez upadica, kolotečine svakodnev-
nog života zahvaćaju se kao neproblematične.
Ali čak i neproblematični sektor svakodnevnog života
spuštanjem zavjese. Dok se zavjesa podiže, gledalac se
.prenosi u jedan drugi svijet•, koji ima vlastita značenja i
ostaje takav samo do daljnjega, naime samo dok njegovo poredak, koji mogu i ne m6'l:'aju imati mnogo veze s po-

l trajanje ne prekine pojava kakvog problema. Kad se to

.,Uesi, zbilja svakodnevnog života teži da problematii':ni
~ktor integrira u ono što je već neproblematično. Zdra-
retkom svakodnevnog života. S padom zavjese gledalac
se •vraća u zbilju•, dakle, u vrhovnu zbilju svakodnevnog
života, spram· koje se, uspoređena s njom, zbilja prikaza-
vorazumsko znanje sadrži raznorazne upute kako da se na na pozornici sada pojavljuje kao slabašna i efemema,
l to učini. Na primjer, drugi s kojima radim za mene su ne-
problematični doklegod izvode poznate, :uhodane postup-
bez obzira na to koliko je predstava par trenutaka ranije
mogla biti životna. Takve prelaze bogato produciraju es-\)·
ke koje primam kao gotove činjenice - recimo, dok u tetsko i religijsko iskus.tvo, utoliko što su umjetnost i reli-
[ gija endemski proizvođači konačnih provincija značenja. ]!-
l mojem uredu za stolovima do mojega tipkaju svako za se-
be. Ako prekinu te rutinske radnje - recimo, ako se zbiju
··u ugao·i govore šapatom - oni postaju problematični;
Sve konačne provincije značenja karakterizira to d.a
odvraćaju pažnju od zbilje svakodnevnog'života. Premda,·
L. Dok ispibljem što znače ti neuobičajeni postupci, postoje dakako, postoje i pomaci pažnje unutar svakodnevnog ži-
l razne mogućnosti koje je moje zdravorazumsko znanje
kadro reintegrirati u neproblematične rutine svakodnev-
nog života: moguće je da se savjetuju o tome ka.ko popra-
vota, pomak u konačnu provinciju značenja mnogo je ra-
dikalniji. U kontekstu religijskeg-iskust:ll:a..to_se ..PQg()dnO
naziva •preskaka']je•. Važno je, međutim, naglasiti da
viti oštećenu pisaću mašinu, ili jedan od njih može imati
l neke hitne instrukcije šefa, i tako dalje. S druge strane,
mogu otkriti da oni raspravljaju o direktivi sindikata da
z'f?ilja svakodnevnog života zadržava svoj vrhovni status
čak i kad dolazi do takvog •preskakanja«. Ako ništa dru-
~ .

* U originalu ,.finite•, što. bi se nešto 'jasnije', ali manje vjerno, moglo prevesti i
se počne štrajk, dakle, o nečemu što je još· van mojeg is-
kao ,.ograničene« - prim. prev.

l 42
kustva, ali se ipak dobro uklapa u raspon problema s ko-
, •/)·r ' J'"-'i ' ~lh .
('
43

l '.il' ?~J • f"{'/\0'./ v. '

l·· ...,·.t· ':'·'

l
; '!
 •. r-·
go, ~-;.Zajednički jezfr. kojim raspolažem
za objektivrranJe svojih iskustava stOJl na tlu svakodnev-
nog života i uvijek iznova ukazuje na njega, ča~. i_ kad ga
primjenjujem _za tumačen1e is~:'stava u _konacm~ p~o-.
vincijama znaeenja. Stoga Je t;p1cno da: zbilJu po~OnJih •lS-
krivljujem• čim u njihovom mterpret1ran1u pocnem ko- .
ristiti ·obični• je2;i_k,_!!§k!S>_~_<!.g nesv!l,~Qdne=.a..isk~
. •prevodim• natrag u vrhovnu zbiljU_§.V:!!!fodnS>vnog živo:
i·· ta. 'lo se odma!rvtdn:Cvezrsa-šiloVima, ali je također ti-
':Pično i za one koji pokušavaju izvješta_:vat_i o teor_ijsl!:_in;,
estetskim ili religijskim svjetovima znaeenJa. Teon1ski fl-
[~ičar nam kaže da se njegov pojam prostora ne može pre-
!tnijeti jezički, baš kao što čini i umjetnik s obzirom. na zna-
ijčenja svojih ostvarenja, a lnist~ s obz~om n':' ~~oJe sus.re-
•lte s božanskime. A opet, SVl om - sanJalac, flZrcar, umJet-
'nik i lnistik - također žive i u zbilji svakodnevnog života.
:i J!'ldan od njihovih važnih problema zapravo i je.st tuma-
čenje te koegzistencije ove zbilje s enklavama zbilJe u ko-
je su se odvažili.
lt-" Svijet svakodnevnog život~ strukiuriraD: je i prostor-
\lgg i vremenski. Za ova nasa razmatranJa prostoma
struktura je posve periferna. Dovoljno je istaknut_i da i
ona, zahvaljujući činjenici da se moja zona baratanJa me-
đusobno presijeca sa zonama dnlgih, ima dnlštvenu di-
menziju. Za našu sadašnju svrhu važnija je temporalna
struktura svakodnevnog života.
. Vremenitost je intrinzično svojstvo svijesti. Tok svijes-
'
uvijek je uređen temporalne. Moguće je razlikovati raz-
1tiličite
razine te temporalnosti po tome kako je intrasub-
jektivno dohvatljiva. Svaki pojedinac svj":stan je unutra~~
njeg protjecanja vremena, koje se sa svoJe strane temelJI
na fiziologijskim ritmovima organizma, premda s njima
nije identično. Zalaženje u detaljnu analizu· tih razina in-
-. trasubjektivne temporalnosti uvelike bi premašile doseg
.ovih prolegomena. Međutim, kao što smo ukazali, i inter-
lsubjektivnost u svakodnevnom životu također ima tem-
lporalnu dimenziju. Svijet svakodnevnog života ima ylas-
\J
tito standardno vrijeme, koje je intersubjektiVE.o dohvat-
ljivo. To standardno vrijeme može se razumjeti kao uza-
jamno presijecanje izmađu kozlničkog vremena i njego-
vog društveno utvrđenog kalendara, zasnovanog na vre-
menskim sljedovima prirode, i unutrašnjeg vremena u
njegovim gore spomenutim razlikovanjima. Između tih
.
l
44
l
. j
·.
l
[i.ne simultanosti,
različitih
razina temporalnosti nikad ne može biti potpu-
što najjasnije pokazuje iskustvo čekanja.
1 moj organizam i moje društvo nameću
meni i mojem
unutrašnjem vremenu stanovite sljedove zbivanja koji
uključuju čekanje. Ja mogu željeti sudjelovati u sport-
l
skom događaju, ali moram čekati da lni ozdravi povrije-
đeno koljeno. Ili pak moram čekati da se obrade izvjesni
dokumenti, kako bi se službeno utvrdilo da sam kvalifici- l
ran za taj događaj. Može se lako vidjeti da je temporalna
\j
struktura svakodnevnog života krajnje složena, jer se
stalno moraju korelirati razli.'čite razine empirijski prisut- ,.
ne temporalnosti. ·4
l
Temporalna· struktura svakodnevnog života suprot-
l stavlja lni se kao fakticitet s kojim moram računati, to
· jest, s kojim moram pokušati sinhronizirati vlastite pro-
jekte. U svakodnevnoj zbilji suočavam se s vremenom
l
kao trajnim i konačnim. Svu moju egzistenciju u tom svi-
·
jetu trajno određuje,_ zapravo obavija njegovo vrijeme.
Moj vlastiti život je epizqda u struji vremena sačinjenoj l
izvana. Ona je bila tu prije mojeg rođenja i bit će tu pošto
l
umrem. Znanje o mojoj neizbježnoj smrti čini to vrijeme
konačnim za mene. Za ozbiljenje svojih projekata imam
· na raspolaganju samo izvjesnu količinu vremena, i zna-
l
nje o tome djeluje na moj stav spram .tih projekata. Tako-
đer, budući da ne želim umrijeti, to znanje u moje projek-
te ucjepljuje neku temeljnu tjeskobu. Tako ne mogu besc
krajne ponavljati svoje sudjelovanje u sportskim događa­
·l
jima. Znam da starim. Moguće je čak da je ovo zadnja
prilika u kojoj imam šanse sudjelovati. Čekanje će lni biti
tjeskobno onoliko koliko konačnost vremena djeluje na
l
.
r
taj projekt.
Kao što je već ukazano, ista ta vremenska strukiura 1rfl "l'·
vn; '·. r ' •
·a
ue i prinudna. Ne mogu po volji obrtati sljedove koje ona.
-.. ·• · ·nameće bitan element mojeg znanja o -svakodnevnom u •
životu tvoM pravilo •najprije ono što je prvo po redu•. Ta-
ko ne mogu polagati određeni !§pit prije nego prođem
određene obrazovne programe, ne mogu se baviti svojom
l
profesijom prije polaganja tog ispita, i tako dalje. Ista ta
temporalna struktura također osigurava povijesnost koja
određuje moju situaciju u svijetu svakodnevnog života.
l
· Rođen sam određenog d_atuma, nekog drugoga sam stu-.
pio u školu, s profesionalnim radom sam započeo treće­
ga, i tako dalje. Međutim, svi su ti datulni •locirani• unu-
l
45
l
L
l ~ar :rm:;tog? obtilivatnije_Povijesti, a ta •lokacija• o~lučujc;­
l ce oblikuJe moJU s1tuac1]U. Rođen sam, tako, u godm1 veli-
2. Društvena interakcija u
svakodnevnom životu
l kog sloma banaka u kojem je moj otac izgubio bogatstvo,
u školu sam stupio baš pred revoluciju, počeo sam raditi
baš po izbijanju velikog rata, i tako redom. Ne samo da
temporalna struktura svakodnevnog života . nameće
l ·dnevnom redu• svakog pojedinog dana prethodno ure-
đene sljedove; 6na se također nameće čitavoj mojoj bio-
l grafiji. I .dnevni red· i cjelokupnu biografiju ja shvaćam

l unutar koordinata što ih je postavila ta temporalna

\struktura. Sat i kalendar zapravo se brinu za to da bu- ·
•·dem .čovjek svojeg vremena•. Samo unutar te temporal-
Zbilju svakodnevnog života dijeli se s drugima. Ali kako
se same te druge doživljava u svakodnevnom živom? I
opet je moguće razlikovati nekoliko načina takvog iskus-
f (".ne strukture svakodnevni život za me:r:e do~sta prid~ava tva.
l /
1\1 svoju naglašenu zbiljnost. Tako u slucaJeVlma u ko11ma
'mogu ·izgubiti orijentaciju• zbog ovog ili onog razloga
(recimo, doživio sam automobilsku nesreću u kojojdsam
Najvažnije iskustvo drugih zbiva se u situaciji lice-u-"7
-lice, koja je prototipski slučaj društvene interakcije. Svi (
( drugi slučajevi su njene izvedenice. · ,.
,,.;' ,/\ pao u ·nesvijest), osjećam gotovo instinktivan poriv a se U situaciji lice-u-lice drugi mi se oprisutnjuje u živoj 7
l •.;>·'· ~- •ponovo orijentiram• unutar temporalne_strliktur~ _sv:":
' ,,,. · ~-- kodnevnog života. Gledam na sat 1 nasto11m se pns)etltl
sadašnjosti koja nam je oboma zajednička. Ja znam da se r
u istoj toj živoj sadašnjosti i ja oprisutnjujem njemu. Moje \
\ ,i'·· koji je dan. Tim postupcima ja samo ponovo ulazim u zbi- i njegovo •Ovdje i sada• trajno uzajamno djeluju sve dok ··

l ,:' ·•('
it'

\'
--

"'''
' lju svakodnevnog života.
1.)
traje siruacija lice-u-lice. Kao rezulat, postoji trajna me-
đusobna razmjena moje i njegove ekspresivnosti. Ja vi-
dim da se on smiješi, zatim na moje mrštenje reagira ta-
ko što se prestaje smiješiti, pa se opet nasmiješi na moj
l osmijeh, i tako dalje. Svaki moj izražaj upravljen je ka ;

l
njemu, i obmuto, a ta trajna uzajamnost ekspresivnih-;
akata istovremeno je dostupna nama oboma. To znači da "
mi je subjekti"nost drugoga u danoj situaciji lice-u-lice
l dostupna kroz maksimalan broj simptoma. Doduše, neke
od njih mogu krivo tumačiti. Mogu pomisliti da se drugi
smiješi dok se, u stvari, izvještačeno smijulji. Pa ipak, ni-

l jedna druga forma društvenog odnošenja ne može repro-

ducirati obilje simptoma subjektivnosti prisutno u.situa-.
ciji: lice-u-lice. Samo ovdje je subjektivnost ·drugoga na-
glašeno ·bliska< Sve druge forme odnošenja spram dru-
l goga su do nekog stupnja •Udaljene•.
U situaciji lice-u-lice drugi je potpuno realan. Ta real-
nost je dio cjelokupne realnosti svakodneY!!.Qg života, i
kao takva je ~asivna i prinudna. Doduše, drugizam€me
l može biti realan a da ga nisam susreo licem u lice - reci-
mo, po ugledu, ili.tako što sam se s njim dopisivao. Pa
ipak, on mi postaje realan u najpunijem smislu riječi tek

l 46
kad ga susretnem licem .u lice. Zapravo, moglo bi se do-
47

l
r
l kazivati da mi je drugi u situaciji lice-u-lice zbiljskiji nego
ja sam sebi. Ja, dakako, ·bolje poznajem sebe· nego nje-
ga. Moja mi je subjektivnost pristupačna onako k~ko nje-
gova nikad ne može biti, ma kako ~blizak• b10 nas odnos.
U pamćenju imam na raspolaganju svoju prošl~st s tak-
vom punoćom s kojom nikad ne mogu rekonstrmratl nJe-
~
ovu, kolikogod mi on mnogo pričao o njoj. Ali to ·bolje
oznavanje• samog sebe iziskujereflek~iju. O_nomi se ne
prisutnjuje neposredno. Međut1m, u situaCIJI hce-u-hce
drugi jest tako oprisutnjen. Prema tome, to •što je on•
meni je uvijek pri ruci. Ta raspoloživost je stalna i pred-
refleksivna. S druge strane, ono ·što sam ja• nije tako
raspoloživa. Da bih to učinio raspoloživim, moram zasta-
ti, uzaptiti neprestanu spontanost svojeg iskustva i na-
rujemo svratiti svoju pažnju unatrag prema samome se-
bi. I ne samo to; tipično je da povod takvoj refleksiji o sa-
mome sebi pruža stav koji netko drugi ispolji spram· me-
l ne. Ona je tipično •zrcalni• odgovor na stavove drugoga.
.r· Iz toga slijedi da -su odnosi s drugima u ~ituaciji lic.e-
( -u-lice visoko fl~_jJni. __Ne_g§.ti"!J.Q.P9."itt;tvliei)J.O, interak-
,, ciji lice-u=Jice je r~lativno teško na;n_etnuti krute obr~sce.
f Kakvigod obrasc1 da se uvedu, oru ce se stalno modifiCI-
rati kroz odvijanje krajnje promjenjive i suptilne među­
sobne razmjene subjektivnih značenja. Na primjer, ja
drugoga mogu smatrati čovjekom koji je spram mene bit- _
no neprijazan i postupati prema njemu unutar obrasca
•nepnjazriili odnosa•, kako ga ja razumijem. Međutim,- u
situaciji lice-u-lice drugi mi može suprotstaviti stavovei
ppstupke koji protuslove tom obrascu, možda sve do toče
ke na kojoj me to navede da onaj obrazac odbacim _kao
neprimjenjiv i počnem tog drugoga smatrati prijateljem.
r Drugim riječima, obrazac ne može izdržati masivan do-
kazni materijal o subjektivnosti drugoga koji stoji·na ras-
polaganju-u: situaciji licecu-lice. Nasuprot tome, takve· do- ·
kaze mogu mnogo lakše ignorirati dok se s drugim ne su-
očavam licem u lice. čak -i u takvom relativno ·bliskom•
odnosu kakav se može održavati dopisivanjem, ja mogu
izjave drugoga o prijateljstvu uspješnije otpravi~i kao ne-
što što zbiljski ne predstavlja njegov subjektivni stav
spram mene, naprosto zato što mi u.dopisivanju nedosta-
je neposredna, trajna i masivno realna prisutnost njego-
ve ekspresivnosti. Doduše, moguće je da čak i u situaciji
lice-u-lice krivo protumačim namjere drugoga, kao što i
48
on može •licemjemo• skrivati svoje namjere. Svejedno i
krivo tumačenje i •licemjerstvo• teže je održati u interak-
ciji licem u lice, nego u manje ·bliskim• oblicima društve-
r nih odnosa.
S druge strane, ja čak i u situaciji lice-u-lice zahva-
l ćam drugoga pomoću tipizirajućih shema, premda su
one •Osjetljivije• na njegovo uplitanje nego u •Udaljeni-
jim• formama interakcije. Drugačije rečeno, premda je
interakciji licem u lice relativno teško nametnuti krute
t
obrasce, čak i ona je od početka uokvirena obrascem,
Ukoliko se zbiva unutar"kolotečina svakodnevnog zivota.
(Možemo ostaviti po strani, za kasnija razmatranja, slu-
čajeve interakcije među potpunim strancima koji nemaju
zajedničke pozadine svakodnevnog života.) Zbilja svako-
dnevnog života sadrži tipizirajuće sheme u čijiin odredni-
cama shvaćamo druge i ·izlazimo s njima na kraj• u suo~
· čavanjima licem u lice. Tako ·ja drugoga shvaćam kao
•muškarca•, ·Evropljanina•, •kupca•, •društvenog tipa• i'?.
tako dalje. Sve te tipizacije stalno utječu na moju interak- '!
rciju s njim dok, recimo, odlučujem da ga odvedem u do-fl
bar provod po gradu prije nego što mu pokušam prodati
svoj proizvod. Te tipizacije će oblikovati našu interakciju
licem u lice sve dok ih njegovo uplitanje ne dovede u pita-
nje. Tako on može istupiti s dokazima da je, premda
.muškarac•, -•Evropljanin• i ·kupac•, također i moralist
koji sebe smatra kreposnim, i da je ono što se u prvi mah_
pojavljivalo kao društvenost u zbilji izražaj potcjenjivanja
Amerikanaca uopće, a američkih prodavaca posebno.
Dakako, na toj točki moju tipizirajuću shemu valja modi-
lficirati i s tim u skladu valja drugačije planirati večer. No
ako ne budu dovedene u pitanje na takav način, tipizacije
će važiti do daljnjega i određivat će moje postupke u toj
situaciji.
·r ·-
· . .
Dakako, tipizirajuće- sheme koje ulaze u situacije lice-?
-u-lice su uzajamne. I onaj drugi mene doživljava na tipi- V'
ziran način - kao ».muškarca«, »Amerikanca«,. »prodav-
·ca•, •Ulizicu• i tako dalje. Njegove tipizacije isto su tako
podložne mojem uplitanju kao i moje njegovome. Drugim
i~~E~~~~~:~}}~!~~~li~!~~~~:a:!~\:::ib~~!~~~n:~s:;
[
l životu će i s&.!!Ji. takvi •pregovori· biti prethodno uređEl_ni
\ l).a tipičan mtgm .,... Rao·iTtip1čnorrr-j5rocesupo-gađan]a iz-
rrieđ-cckiipaca i prodavaca. Dakle, najveći dio vremena
49
 T
l moji susreti s drugima u svakodnevno;m životu ~u tipičn: ·1
Dakako, to nije čitava priča. Postoje očigledne razlike
u dvostrukom smislu - drugoga shvacam kao t1p, a u m-
j među mojim iskustvima s pukim suvremenicima. Neke

l terakciji s njim sam u situaCiji koja je i sama tipična.

.~~··· Tipizacije društvene interakcije postaju sve anonim-
',_ .nije što se više udaljavaju od situa?ije lice-u-l~ce. Dakako,
l .';svaka tipizacija nosi sa sobom pocetnu anorumnost. Ako
svojeg prijatelja Henryja tipiziram kao člana kategorije X
(recimo, kao Engleza) •. ja ipso facto barem stanovite as-
pekte njegovog vladanja interpretiram kao da slijede iz
l te tipizacije - na primjer, njegov ukus u ishrani tipičan
je za Engleze, a takve su i njegove manire, neke njegove
emocionalne reakcije, i tako dalje. To, međutim, implicira
sam opetovano doživljavao u situacijama lice-u-lice i oče­
kujem da ću ih redmmo susretati (moj prijatelj Henry);
drugih se sjećam kao konkretnih ljudskih bića iz neka-
dašnjeg susreta (plavuša kraj koje sam prošao na ulici),
ali su_;;ret je bio kratadri najvjerojatnije se neće ponoviti.
Za neke druge pak znam kao k~.tp,~ ljudska bića, ali
mogu ih zahvatiti samo pomoću prosjeka više-manje ano-
nimnih tipizaci.ja (moji britanski poslovni konkurenti,en-
gleska kraljica). Među potanjima bi se opet moglo razli-
kovati vjeroJatne partnere u situacijama lice-u-lice (moji
britanski poslovni takmaci), i moguće, ali slabo vjerojat-

l da ove karakteristike i postupci mojeg prijatelja Henryja

pripadaju bilo kome u kategoriji Engleza; dakle, ja te as-
pekte njegovog bića zahvaćam anonimnim odrednicama.
ne partnere (engleska kraljica).
Međutim, stupanj anonimnosti što označava iskustvo )
o drugima u svakodnevnom životu ovisi i o još jednom
!·

i
l
~
a ipak, sve dok je moj prijatelj Heru:Y pri ruci u mnoštvu • faktoru. Prodavača novina na uglu ulice viđam podjed-(
l zražajnosti situacije lice-u-lice, on će se stalno probijati .
kroz moj tip anonimnog Engleza i očitovati se kao jedin-
tveni stoga atipičan individuum - Ukratko, kao moj pri-
ilaKO"redovno kao i svoju ženu. Ali on mi je manje važan, l
: i s njim nisam u prisnim odnosima. On za mene može os-u_
tati relativno anoniman. Stupanj zanimanja i stupanj pri- _
~- jatelj Henry. Očito je da je anont~:PP,ostj;ipa manje..po.dlo_ž- _s!?:osti ~O.[U se kombiniratr-t~K,9-Pa._p_@pa(:_!Jj_~, ilJ·-:mnanje
l na takvoj individualizaciji kad je interakci"a lice-u-li,ce"'-·-
s var pros os 1 moj prijate j enry, Englez, kojeg sam po-'
anonimnost doživlja·a. Oni, također, mogu i neovisno ut-
jecati na anommnost. a mogu biti prilično prisan s dru-
znavao ao s udent u koledžu), ili kad je površna i prolaz- gim članovima mojeg teniskog kluba, i u vrlo formalnim

l fr
na (Englez s kojim sam kratko razgovarao u vlaku), ili se
!ilkad nije ni zbila (moji poslovni konkurenti u Engleskoj).·
Dakle, važan aspekt doživljaja drugih u svakodnev-
odnosima sa svojim šefom. Pa ipak, oni prvi, premda ni-
pošto nisu potpuno anonimni·, mogu so utopiti u •Ono
mnoštvo na trgovima•, dočim so potonji ističe kao jedin-
N
~ nom životu jest izravnost ili neizra:vnost takvog iskustv::". stven individuum. Anonimnost, konačno, može postati --l.
l U bilo kojem danom vremenu moze se sudrugove s ko)l-
ma interagiram u situacijama lice-u-lice r"'.zlučiti od osta-
skoro totalna s izvjesnim tipizacijama koje se zapravo ni- l
kad neće individualizirati - kao što je •tipičan čitalac j
The Timesa•. Na koncu, •doseg• tipizacije - a time i nje- i
lih, koji su P.uki suvremenici o kojiiJ?-a imamo samo vi~e­
na anonimnost - može se još povećati, kad se govori o J
l -manje detaljne uspomene, ili za koJO znam samo po cu-
vonju. U situacijama lice-u-lice imam i;zravnu evidenciju
o svojem bližnjemu, o njegovim postupcima, njegovim at- • ·
·britanskom javnom mnijenju•.
Tako se društVena zbilja zah~~t_ća u kontinuumu.J!pi-Ti
ributima i tako dalje. U slučaju suvremenika nije tako - . zacija, koje su_.sye__;;tnonimr!jje što se više udaljavaj_g od_,

l o njima iinam više ili manje pouzdano znanje. Osim toga,

svoje bližnje u situacijama lice-u-lice m_gram uzimati .u
lr >OVdje i sooa<--Situacijo.... lice"u~lice. Na jednom polu tog.,;
· kontinuuma nalaze se oni drugi s kojima često i intenziv- ,.
obzir, dočim na puke suvremenike mogu pomišljati, ali i no interagirariJ.O u situacijama lice-u-lice - moj •unut-
rie trebam. Dok se krećem od prvih ka potanjima, ano- rašnji krug•, kakav već jest. Na drugom su polu visoko\
nimnost se povećava, zato što se u situacijama lice-u-lice anonimne apstrakcije, koje po samoj svojoj naravi nikad /
anoninmost tipizacija, pomoću kojih zahvaćam svoje bliž- ne mogu biti pristupačne u'-interakciji licem u lice. Druš-,_
nje, stalno •popunjava• mnoštvom živih simptoma koji se tvena struktura je zbirna cjelina tih tipizacija i opetova-\
odnose na konkretno ljudsko biće. nih obrazaca interakcije, uspostavljenih pomoću njih. ·
Sl
so

'
l
~
r
i
' Kao takva, društvena struktura je bitan element zbilje
svakodnevnog života. . . .
Ovdje valja iznijeti jednu dal]nJ~ vazn~ tezu, premda
je ne možemo razraditi. Moji odnoSI_$ drug:tmane agram·
čavaju se na sudrugove i suvr~n:-emke. Odnosrm se tako~
der s prethodnicima i n~.s~edn~crm~, s orum drug:tma kop
su došli prije mene i koJI e~ shjeditr za mnom u_sveo"?.uh-
vatnoj povijesti mojeg drustva. ~ rzu.zetk_om onih koJI su
nekadašnji sudrugovi (moJ ~ag:t pnJatelJ Henry),_ sa svo-
jim se prethodnicima_odnosrm kroz _VIsoko a~on:_;nne tr~
pizacije - .moji pradJedoVI doselJerum•, ~· ]OS VIS~, .oc~
Utemeljitelji•. Iz razumljivih razloga, IDOJI se ~asl]ednrc~
tipiziraju na još anonimniji r:-ačin ::- ·~jeca moJe dJece~ rh
!
.buduće gener~cij~:· Te ~u t;p_rzacrJe brtno P!a:zne p;,o1ek=
cije, skoro sasVIID hsene mdiVIdualn'?g sadržaJa, docr:n}.';
, pizacije pretho_dJEka imaju bar nesto takvog sadrza!a, ,
~soko mits]<:e vrste. ~eđutrm, oboma oVIID l
1skupovima tipizacija njihova anommnost ne predsta.vl]~
prepreku da kao elementi u~u. u_ ~bil' u sva~odne g ~I-
vo a, ponekad kao j o odlucuJUCI elementi. N :;t ko_l?'cu, Ja
mogu žrtvovati život iz lojalnost~ _ocima ute~elJrtelJrma -
ili, iz istog razloga, u ime buducih generaciJa.
··----
52
L
3. Jezik i znanje u svakodnevnom životu
l
l
l
' Ljudska ekspresivnost aposobna je za objektiviranje. to··.
l jest, ona se manifestira u proizvodima ljudskog djelova- :
nj a, koji su, ~o za ::_v;je pr~vođač~c tako i za druge lju- .•·
l de, raspolozrVI kao e emen 1 zaJedmckog SVIJeta. Takve'
Obiektlvacije služe "''<aa'VlšeiTi mafiJe traJ hi pokazatelji
'Subjektivnih jll-ocesa njihovih proizvođača, 'pokazatelJI
koji dopuštaju da njiliova raspolozrvOstCropre s onu stra-
nu situacije lice-u-lice, u kojoj ih se može direktno zahva-
titi. Na primjer, subjektivni stav ljutnje se u sityaciji lice-·
-u-lice direktno izražava raznovrsnim tj,elesnim pokaza- k_
teljima - facijalnim izražajem, općim držanjem tijela,
l
specifičnim kretnjama ruku i nogu, i tako dalje. U situaci-·
ji lice-u-lice ti su pokazatelji stalno pri ruci, i upravo je to
razlog što mi ona pruža optimalno stanje za stjecanje pri-
stupa subjektivnosti Isti ti pokazatelji nisu kadri
l
\preživjeti onkraj
\ nja
situacije lice-u-lice.
l
koji mi daje dovoljno izražajne dokaze svoje ljutnje pre-
ma meni. Te noći se probudim i nađem nož zabijen u zid
iznad mojeg kreveta. Nož qua objekt izražava ljutnju mo-
jeg protivnika. On mi pruža pristup njegovoj subjektiv~
l
nosti, premda sam bio u snu kad ga je on bacio, i uopće,
ga nisam vidio jer je pobjegao, zamalo me pogodivši. Za-
pravo, ako. taj predmet ostt;tVim tamo gdje jest, mogu ga·.. . l
opet pogledati slljedećeg jutra, i on mi ponovo izražava
ljutnju čovjeka koji ga je hitnuo. Osim toga, i drugi ljudi
mogu doći i pogledati ga, te doći do istog zaključka. Dru-
gim riječima, nož u mojem zidu postao je objektivno ras-
l
položiv konstituens zbilje koju dijelim sa svojim protivni-·
kom i drugim ljudima. PretPostaviti je da taj nož nije pro-
izveden isključivo radi toga da bude bačen na mene. Ali
on izražava intenciju nasilja, bilo da fe motivirana ljut-
l
njom, bilo utilitarnim· razlozima, kao što je ubijanje radi
53 l
 l. Institucionalizacija

Organizam i djelovanje

Čovjek zauzima osebujno mjesto u kraljevstvu životinja. 1

L7:g razliku o.Q.__ dru ih viših životinja, on nema okolinu
specifičnu za__sypju vrstu 2 , nema o o mu cvrsto strukturi-
mnu njegovom vlastitom instinktnom organizacijom. Ne-
ma čovječjeg svijeta u onom smislu u kojem se može go-
voriti o psećem ili konjskom svijetu. Unatoč postojanju
J-ednog područja individualnog učenja. i akumulacije, po-
jediill...P-as_.Hi_.koui.J!Jla u mnogome fiksiran odnos sa svo-
jom okolinom, koji mu je zajednički sa svim drugim čla­
nOVima njegove vrste. To, pored ostaloga, očigledno im-
plicira da su psi i konji u usporedbi s čovjekom mnogo
ograničeniji određenom geografskom rasprostranjenoš-
ću. Međutim, specifičnost okoline tih životinja nipošto se
ne svodi samo na geografijsko razgraničenje. Ona upu-
ćuje na biologijski fiksiran karakter njihovog odnosa s
okolinom, čak i kad se uključe geografijske varijacije.:JZ_

~
om smislu sve ne-ljudske životinje, kao vrste i kao jedin-
e, žive u zatvorenim svjetovima čije su strukture pred-
dređene biologijskom opremom raznih životinjskih
vrsta.

l O novijem biologijskom radu koji se odnosi na osebujni položaj čovjeka u kra-

ljevstvu životinja usp. Jakob von Uexkiill, Bedeutungslehre, Rowohlt, Hamburg
1958.; F. J. J. Buytendijk, Mensch und Tier, Rowohlt, Hamburg 1958.; Adolf Po-
rtmann, Zoologie und das neue Bild vom Menschen, Rowohlt, Hamburg 1956. Naj-
važnija vrednovanja tih biologijskih pogleda u odrednicama filozofijske antropo-
logije dali su Helmuth Plessner {Die Stuffen des Organischen und der Mensch,
1928. i 1965. (usp. naš prevod, Stupnjevi organskoga i čovjek, prev. S. N ovakov, Ve-
selin Masleša, Sarajevo !981. - prim. prev.)] i Arnold Gehlen {Der Mensch, seine
Natur und seine Stellung in der Welt, 1940. i 1950. (usp. naš prevod, Covjek; njego-
va priroda i njegov položaj u svijetu, prev. A. Buha, Veselin Masleša, Sarajevo
1974. -prim. prev.)). Upravo je Gehlen dalje razvio te perspektive u odrednicama
sociologijske teorije institucija (osobito u njegovom Urmensch und Spii.tkultur,
1956.). Za uvod u potonje usp. Peter L. Berger i Hansfried Kellner, ·Arnold Gehlen
and the Theory of Institutions•, Social Research 32: I, str. liO ff. (1965).
2 Termin ·okolina specifična za vrstu• uzet je od Uexkiilla.

67
 .Na~@rot tome, čo_yiekov odi!Q_§_§..Q~govo!!l okolinom
J~;gakteriz:i.ra__Q.ty_prenost~vijeta. 3 Osim što se čov­
jek uspio nastaniti širom većeg oiJeTa zemljine površine,
njegova vlastita biolo i"ska konstituc!j_§t~~ vrlo ne-
savršeno strukturira njegov odnos s okolinom koja ga ok-
rUžuje. Ta konstitUClja~oduŠ~aopušfa čoV}ekuaa·se ba-
vTnlžiičitim djelatnostima, ali činjenica da je on na ne-
kim mjestima nastavio živjeti nomadskom egzistencijom,
a na drugima se okrenuo agrikulturi, ne može se objasni-
ti odrednicama biologijskih procesa. To, dakako, ne znači
da čovjekovi odnosi s njegovom okolinom nemaju biolo-
gijski određenih ograničenja; osjetilna i motorička opre-
ma specifična za njegovu vrstu očigledno ograničava
raspon njegovih mogućnosti. Osebujnost čovjekovog bio-
logijskog ustrojstva prije leži u njegovoj instinktnoj kom-
ponenti.
U usporedbi s instinktnom organizacijom drugih vi-
ših životinja, čovjekova se može opisati kao nerazvijena.
Ljudi, dakako, imaju porive. Ali ti porivi su vrlo' slabo spe-
cijalizirani i usmjereni. To znači da je ljudski organizam
kadar primjenjivati svoju konstitucijski datu opremu na
vrlo širok i k tome stalno promjenjiv raspon aktivnosti.
Ta osebujnost ljudskog organizma temelji se u njegovom
ontogenetskom razvoju. 4 Zapravo, ako se to pitanje sagle-
da u odrednicama razvoja organizma, može se reći da se
kod ljudskog bića fetalni period proteže otprilike kroz
prvu godinu nakon rođenja.5 Kod ljudskog dojenčeta se
važni procesi razvoja organizma, koji su kod životinja do-
vršeni u majčinom tijelu, zbivaju nakon odvajanja od ma-
ternice. Međutim, u to vrijeme ljudsko dojenče nije samo
u vanjskom svijetu, već je s njim na mnogo složenih nači­
na u međusobnom odnosu.
Tako se ljudski organizam još biologijski razvija, kad
već stoji u odnosu sa svojom okolinom. Drugim riječima,
:er_~~Qyj~Jm~ . ?-biyase_gmeđusobnom od-
noš~~~olinom.Ja tvrdnja dobiva na značaju ako se
promislLcliUe ta okolina-kako
~- -----~-----·--·--···
···---·--··
prirodna-,
tako i ljuds}m. To
3 Antropologijske implikacije termina •otvorenost spram svijeta• razvili su i Ples-
sner i Gehlen.
4 Ontogenetska utemeljenost osebujnosti ljudskog organizma posebno je pokaza-
na u Portmannovim istraživanjima.
5 Tezu da se fetalni period kod čovjeka proteže kroz prvu godinu života sugerirao
je Portmann. koji je tu godinu nazvao •extrauterine Friihjahr•.
68
~t. ljudsk.Q_Qj.Q(3__~Jo__sa.r:a7..Y:ija.JJJ:LQdnosLsauzajamno_§_?--
mo s pos e bno!!!__Erl!:.Q.dnolll_ okoUn.om.-v..eć_i_s__odre.dE;Jl!!PJ­
kulturalnim i društvenim poretkom, kojL!n.1LILQ§r.e_cluju
znacajni drugi zaduž-eni za njega. 6 o stanovitim društve-
nim rasporedima ne ovisi samo opstanak ljudskog dojen-
četa, nego je i pravac njegovog organskog razvoja druš-
tveno određen. Od trenutka rođenja čovjekov organski
razvoj, a zapravo i velik dio njegovog biologijskog biv-
stvovanja kao takvog, podliježu stalnom društveno odre-
đenom uplitanju.
Unatoč tome što je raspon mogućih načina postajanja
čovjekom u tom dvostrukom uzajamnom odnošenju s
okolinom očigledno fiziologijski ograničen, ljudski orga-
nizam u svojim odgovorima na sile okoline što u njemu
djeluju očituje silnu plastičnost. To je posebno jasno kad
se promotri fleksibilnost čovjekovog biologijskog ustroj-
stva podvrgnutog raznovrsnosti socijalno-kulturalnih od-
ređenja. U~!J.Ologiji je <:>.Pć~IJ:liE)St()__Q_~su__!gt_9}_I~LP.9§taja­
I!i.~~o~ko!!!~Jit9~!~l{.cfJ2r.gjni k_ao_!_Jj:!J.g.§.~e .!f!:!lture. Ljl!.d-
skost je socijalno-kulturalno varijabilna. Drugim _Dj_gči­
~~_,_!!._!3malj":J.9:~l{e~pr~!:()<f_t}ji~~ii!I§Iii_]:~iol.Qgijski fiksiranog
gr_p_strata_koji. određuje_:varijabilnos.t.dru_ffitveno-kultural­
nih formacija. Ljudska priroda postoji samo u smislu an-
Tropofogi{skih konstanti (na primjer, otvorenost svijetu i
plastičnost instinktne strukture) koje omeđuju čovjekove
društveno-kulturalne formacije i dopuštaju ih. Ali speci-
,HQ__a,_!!_9.l>likl1_koj!__~e se ta ljudskost odliti određen je tim
<:ill!.štv~no-K!:!l!:t:!_ral!!!!!! formacijama i relativan je spram
J?.Jih<:>Y!JL'Q!Qjnih varijacija. Premda se može reći da čov­
jek ima narav, značajnije je reći da on vlastitu narav kon-
struira, ili, jednostavnije, da čovjek proizvodi samog se-
be?
6 Termin •značajni drugi• preuzet je od Meada. Za Meadovu teoriju ontogeneze
sopstva usp. njegovu knjigu Mind. Self and Society, University of Chicago Press,
Chicago 1934 (prevod je u pripremi u •Naprijedovoj• biblioteci •Psiha• - prim.
prev.). Koristan kompendij Meadovih spisa predstavlja Anselm Strauss, ed., Ge-
orge Herbert Mead on Social Psychology, Chicago Univrsity Press, Chicago 1964.
Sugestivnu sekundarnu diskusiju vidi u Maurice Natanson, The Social Dynamics
of George H. Mead, Pu blic Affairs Press, Washington 1956.
7 Postoji temeljna dihotomija između poimanja čovjeka kao samoproizvodećeg
bića i koncepcije •ljudske prirode•. To konstituira odlučujuću antropologijsku
razliku između Marxa i svakog valjano sociologijskog gledišta s jedne strane (oso-
bito gledišta zasnovanog na midovskoj socijalnoj psihologiji), i Freuda i većine ne-
frojdovskih psihologijskih gledišta s druge. Da bi danas bilo ikakvog smislenog
razgovora između polja sociologije i psihologije, vrlo je važno da se to razjasni.
Unutar same sociologijske teorije pozicije se mogu razlikovati s obzirom na blis-
69
 Plastičnost ljudskog organizma i njegovu podatnost
društveno određenom utjecaju najbolje ilustrira etnolo-
gijski materijal koji se odnosi na seksualnost. 8 Premda
čovjek posjeduje seksualne porive usporedive s porivima
drugih viših sisavaca, ljudsku seksualnost karakterizira
vrlo visok stupanj gipkosti. Ona nije samo relativno neo-
visna o vremenskim ritmovima, već je gipka u pogledu
predmeta na koje se može usmjeriti i u pogledu modalite-
ta izražavanja. Etnologijski materijal pokazuje da je u
seksualnim stvarima čovjek sposoban gotovo za sve.
Vlastitu seksualnu imaginaciju moguće je stimulirati do
vrhunca grozničave pohote, ali nije vjerojatno da se može
prizvati ikakvu predstavu koja ne bi odgovarala nečemu
što u nekoj drugoj kulturi predstavlja utvrđenu normu ili
barem prihvaćen običaj. Ako se termin »normalnost« ima
odnositi bilo na ono što je antropologijski fundamental-
no, bilo na ono što je kulturalno univerzalno, onda se ni
on niti njegov antonim ne mogu smisleno primijeniti na
razne forme ljudske seksualnosti. Dakako, ljudska seksu-
alnost je istodobno u svakoj posebnoj kulturi usmjerena,
a ponekad i rigidno strukturirana. Svaka kultura ima
osobitu seksualnu konfiguraciju s vlastitim specijalizira-
nim obrascima seksualnog vladanja i vlastitim »antropo-
logijskim« pretpostavkama u seksualnoj oblasti. Empirij-
ska relativnost tih konfiguracija, njihova golema razno-
vrsnost i raskošna inventivnost ukazuju na to da su one
prije proizvod čovjekovih vlastitih socijalno-kulturalnih
formacija negoli biologijski fiksirane ljudske prirode.9
Razdoblje tokom kojega se ljudski organizam u me-
đusobnom odnosu s vlastitom okolinom razvija ka svo-
jem dovršenju također je razdoblje tokom kojega se for-
mira ljudsko sopstva. Formiranje sopstva mora se, dakle,
također razumijevati u odnosu kako na tekući organski
razvoj, tako i na društveni proces u kojem su prirodna i
ljudska okolina posredovane kroz značajne druge. 10 Ge-
kost "sociologijskom' ili 'psihologijskom' polu. Unutar same sociologije Vilfredo
Pareto vjerojatno izražava najrazrađeniji pristup 'psihologijskom' polu. Usput,
prihvaćanje ili odbacivanje pretpostavke o .ljudskoj prirodi· ima također zanim-
ljive implikacije u odnosu na političke ideologije, ali ovdje nije moguće razviti tu
tezu.
8 S tim u vezi može se navesti radove Bronislawa Malinowskog, Ruth Benedict,
Margaret Mead, Clydea Kluckhohna i Georgea Murdocka.
9 Ovdje prikazano gledanje na čovjekovu seksualnu plastičnost ima afiniteta
spram Freudove koncepcije izvorno neoblikovanog karaktera libida.
70
netske pretpostavke sopstva dane su, dakako, rođenjem.
Ali time nije dano i sopstva na način kako se kasnije do-
življava, kao subjektivno i objektivno prepoznatljiv iden-
titet. Isti oni društveni procesi koji određuju dovršavanje
organizma proizvode sopstva u njegovoj posebnoj, kultu-
ralno relativnoj formi. Karakter sopstva kao društvenog
proizvoda nije ograničen na posebnu konfiguraciju koju
pojedinac identificira kao samog sebe (na primjer, kao
»muškarca", na poseban način na koji je taj identitet defi-
niran i formiran u kulturi o kojoj je riječ), nego na sveo-
buhvatnu psihologijsku opremu koja služi kao dodatak
toj posebnoj konfiguraciji (npr. »muške« emocije, stavove,
pa čak i somatske reakcije). Ne treba, dakle, ni reći da se
organizam, a sopstva pogotovo, ne mogu adekvatno ra-
zumjeti odvojeno od posebnog društvenog konteksta u
kojem su oblikovani.
Zajednički razvoj ljudskog organizma i ljudskog sop-
stva u društveno određenoj okolini povezan je s osebujno
ljudskim odnosom između organizma i spostva. To je eks-
centričan odnos .U S jedne strane, čovjek jest tijelo, na isti
način kako se to može reći za svaki drugi životinjski or-
ganizam. S druge strane, čovjek ima tijelo. To znači da
čovjek sebe doživljava kao entitet koji nije istovetan sa
svojim tijelom, nego, nasuprot tome, ima tijelo na raspo-
laganju. Drugim riječima, čovjekovo iskustvo sebe uvijek
se koleba u ravnoteži između bivanja tijelom i imanja ti-
jela, ravnoteži koja se uvijek mora uspostavljati iznova.
Ta ekscentričnost čovjekovog doživljavanja vlastitog tije-
la ima stanovite konsekvencije za analizu ljudskog djelo-
vanja kao vladanja u materijalnoj okolini i kao ispoljava-
nja subjektivnih značenja. Adekvatno razumijevanje bilo
kojeg ljudskog fenomena morat će uzeti u obzir oba ova
aspekta iz razloga utemeljenih u fundamentalnim antro-
pologijskim činjenicama.
Iz gore rečenoga bi trebalo biti jasno da sud kako
čovjek proizvodi sebe nikako ne podrazumijeva neku vrst
prometejske vizije samotnog pojedinca. 12 Čovjekova sa-
10 Ova je točka eksplicirana u Meadovoj teoriji društvene geneze sopstva.
ll Termin •ekscentričnost• preuzet je od Plessnera. Slična gledište mogu se naći
u poznom Schelerovom djelu o filozofijskoj antropologiji. Usp. Max Scheler, Die
Stellung des Menschen im Kosmos, Nymphenburger Verlagshandlung, Miinchen
1947. (usp. naš prevod, Položaj čovjeka u kozmosu, prev. V. Filipović, Veselin Mas-
leša, Sarajevo 1987. -prim. prev.).
12 Društveni karakter čovjekove samoproizvodnje najoštrije je formulirao Marx
71
 moproizvodnja uvijek je i nužno društven poduhvat. Lju-
di skupa proizvode ljudsku okolinu, s totalitetom njenih
socijalno-kulturalnih i psihologijskih formacija. Nijedna
od njih ne može se razumjeti kao proizvod čovjekovog bi-
ologijskog ustrojstva koje, kako smo ukazali, pruža samo
vanjske granice ljudskog proizvodnog djelovanja. Baš
kao što je nemoguće da se čovjek kao čovjek razvije u izo-
laciji, čovjeku je u izolaciji nemoguće da proizvede ljud-
sku okolinu. Samotno ljudsko biće jest biće na animalnoj
razini (koju čovjek, dakako, dijeli s drugim životinjama).
Čim se promatraju pojave koje su specifično ljudske, ula-
zi se u područje društvenoga. Čovjekova specifična ljud-
skost i njegova društvenost nerazmrsivo se isprepliću.
Homo sapiens uvijek je u istoj mjeri homo sociusP
Ljudskom organizmu nedostaju nužna biologijska
sredstva-đa:!jUdsliomVTadanju osigura stabilnost. Kad bi
bila bačena unatrag, na same svoje organsRe resurse,
ljudska bi egzistencija bila egzistencija u nekoj vrsti kao-
sa. Međutim, takav kaos nije iskustveno dohvatljiv,
premda ga se može teorijski zamisliti. Empirijski, ljudska
se egzistencija odvija u kontekstu reda, usmje:r.enosti, sta-
bilnosti. Zato se postavlja pitanje:.B-čega_s_e..J.zy.odi empi-
riJski postojeća stabilnost ljudskog poretka? Odgovor se
moze dati na-dvije raZine. Jedna mozeprvo ukazati na
! empirijsku činjenicu da dani društveni poredak prethodi
svakom individualnom organskom razvoju. To jest, prem-
da je otvorenost spram svijeta intrinzična čovjekovom bi-
ologijskom sastavu, ona je uvijek prethodno zaposjednu-
ta društvenim poretkom. Može se reći da biologijski in-
f trinzična otvorenost ljudske egzistencije spram svijeta
l uvijek jest, i zapravo mora biti, društvenim poretkom
transformirana u relativnu zatvorenost spram svijeta.
\,Premda se to ponovno zatvaranje nikad ne može približi-
ti zatvorenosti životinjske egzistencije, barem zbog svojeg
u svojoj kritici Stirnera u Njemačkoj ideologiji. Razvoj Jean-Paula Sartrea od nje-
govog ranijeg egzistencijalizma do kasnije njegove marksističke modifikacije,
dakle od L'Etre et le neant do Critique de la raison dialectique predstavlja u suv-
remenoj filozofijskoj antropologiji najimpresivniji primjer dostignuća tog socio-
logijski krucijalnog uvida. Sartreovom vlastitom interesu za •posredovanja• iz-
među makroskopskih socijalno-povijesnih procesa i individualne biografije tako-
đer bi dobro poslužilo razmatranje midovske socijalne psihologije.
13 Nerazmrsivu povezanost između čovjekove ljudskosti i njegove društvenosti
najoštrije je formulirao Durkheim, osobito u zaključnom dijelu svojih Formes ele-
mentaires de la vie religieuse (usp. naš prevod Elementarni oblici religijskog živo-
ta, prev. A. Mimica, Prosveta, Beograd 1982. - prim. prev.).
72
,- -
ljudski proizvedenog, te stoga »Umjetnog« karaktera, ona
je ipak najveći dio vremena kadra pružiti usmjerenje i ·
l
stabilnost većem dijelu ljudskog vladanja. Pitanje se po-
tom može gurnuti na drugu razinu. Može se pitati na koji
način nastaje sam društveni poredak.
Najopćenitiji odgovor na to pitanje jest da je društve-
ni poredak ljudski proizvod, ili, preciznije, tekuće ljudsko
proizvođenje. Proizvodi ga čovjek u toku svojeg tekućeg
ispoljavanja. Društveni poredak u svojim empirijskim
manifestacijama nije biologijski dan ili izveden iz ikakvih
biologijskih data. Ne treba ni dodati da društveni pore-
dak nije dan niti čovjekovom prirodnom okolinom,
premda njene posebne crte mogu biti faktori u određiva­
nju stanovitih crta društvenog poretka (na primjer, njego-
vih ekonomijskih ili tehnologijskih uređenja). Društveni
poredak nije dio »prirode stvari«, niti ga se može izvesti iz
"zakona prirode«. 14 Društveni poredak postoji samo kao
proizvod ljudskog djelovanja. Ne može mu se pripisati ni-
kakav drugi ontologijski status a da se ne zamrače njego-
ve empirijske manifestacije. Kako po svojem nastanku
(društveni poredak je rezultat prošlog ljudskog djelova-
nja), tako i po svojoj egzistenciji u bilo kojem vremen-
skom trenutku (društveni poredak postoji samo dok i
ukoliko ga ljudska aktivnost nastavlja proizvoditi) on je,
ljudski proizvod.
Premda društveni proizvodi ljudskog ispoljavanja
imaju karakter sui generis, suprotstavljen kako njihovom
organičkom kontekstu tako i kontekstu okoline, važno je
naglasiti da je ispoljavanje kao takvo antropologijska
nužnost. 15 Ljudsko biće nije moguće u zatvorenoj sferi ne-
pomične unutrašnjosti. Ono se mora trajno ispoljavati u
djelovanju. Ta antropologijska nužnost zasniva se na čov­
jekovoj biologijskoj opremi.1 6 Inherentna nestabilnost
ljudskog organizma stvara imperativ da čovjek sam osi-
14 Inzistirajući na tome da se društveni poredak ne zasniva ni na kakvim ·zako-
nima prirode•. mi ne zauzimamo ipso facto stav spram metafizičkog poimanja
•prirodnog zakona•. Naša je izjava ograničena na one činjenice prirode koje su
empirijski dohvatljive.
15 Upravo je Durkheim najjače inzistirao na tome da društveni poredak ima ka-
rakter sui generis, osobito u Regles de Ja methode sociologique (usp. naš prevod,
Pravila sociološke metode, prev. M. V. Simić, Savremena škola, Beograd 1963. -
prim. prev.). Antropologijsku nužnost eksternalizacije razvili su i Hegel i Marx.
16 Biologijsko utemeljenje eksternalizacije i njen odnos spram nastajanja institu-
cija razvio je Gehlen.
73
 gura stabilnu okolinu za svoje vladanje. Sam čovjek mo-
ra specijalizirati i usmjeravati svoje nagone. Te biologij-
ske činjenice služe kao nužna pretpostavka za proizvod-
nju društvenog poretka. Drugim riječima, premda se ni-
jedan postojeći društveni poredak ne može izvesti iz bio-
logijskih data, nužna potreba za društvenim poretkom
kao takvim potječe iz čovjekove biologijske opreme.
Da bi se razumjelo druge uzroke pojavljivanja, održa-
vanja i prenošenja društvenog poretka, osim uzroka što
ih postavljaju biologijske konstante, valja poduzeti anali-
zu koja se zaključuje teorijom institucionalizacije.
Porijeklo institucionalizacije
Sve ljudsko djelovanje podliježe navikavanju. Bilo koja
đ]eiatnosfko]a'še često pona;vlja uobličuje se u obrazac,
koji se potom može reproducirati uz uštedu napora, a
njegov ga vršilac ipso facto shvaća kao obrazac. Navika-
vanje dalje implicira da se djelovanje o kojem je riječ mo-
že u budućnosti izvesti na isti način i s istim ekonomič­
nim naporom. To važi i za nedruštvene i za društvene ak-
tivnosti. Čak i samotni pojedinac na poslovičnom pustom
otoku pretvara svoju aktivnost u naviku. Budeći se ujutro
i ponovo započinjući pokušaje da od komada drveta na-
pravi kanu, on može samom sebi promrmljati: >>Idem
opet", dok počinje s prvim korakom postupka koji se, re-
cimo, sastoji od deset koraka. Drugim riječima, čak i sa-
motni čovjek je barem u društvu svojih operativnih po-
stupaka.
Naviknute djelatnosti, dakako, zadržavaju za pojedin-
ca svoj smislen karakter, premda značenja što ih obuhva-
ćaju bivaju kao rutine uzidana u njegovu opću zalihu
znanja i on ih ubuduće uzima zdravo za gotovo kao pri-
ručne za svoje projekte.n Navikavanje donosi važan psi-
hologijski dobitak - su~~vanje izbora. Dok u teoriji može
biti i stotinu načina rada na pfolekfu gradnje kanua od
komada drveta, navikavanje ih sužava na jedan. To poje-
dinca oslobađa tereta »SVih tih odluka<<, pružajući mu psi-
1 hologijsko olakšanje koje svoju osnovu ima u čovjekovoj
neusmjerenoj instinktnoj strukturi. Navikavanje osigura-
17 Termin •zaliha znanja• preuzet je od Schutza.
74
va usmjerenje i specijalizaciju aktivnosti koji nedostaju u
čovjekovoj biologijskoj opremi, olabavljujući tako gomila-
nje napetosti što slijedi iz neusmjerenih nagona. 18 A time
što osigurava stabilnu pozadinu na kojoj ljudska djelat-
nost može najveći dio vremena slijediti uz minimum od-
lučivanja, ono oslobađa energiju za one odluke koje u
stanovitim prilikama mogu biti nužne. Drugim riječima,
pozadina navikle djelatnosti otvara prednji plan za pro-
mišljanje i inovaciju. 19
Sto se tiče značenja koja čovjek pridaje svojoj aktiv-
nosti, navikavanje uklanja nužnost da se svaka situacija
iznova definira korak po korak. 20 Široka raznovrsnost si-
tuacija može se supsumirati pod prethodne definicije. Po-
tom se može anticipirati aktivnost koju u tim situacijama
valja poduzeti. Čak se i alternativnim ponašanjima može
pripisati standardne težine.
Takvi procesi navikavl';t_:Pjl:t_ p:r:ethe>cif3 sy~!g:>j J,p~t!t!!Qio­
nalizaciji, i zapravo s.e.mogu primijenitii J1a l1!P()t~t!ggog
Eiamotnog pojedinca, odvojenO"g od bilo kakv~ ..d:ru~tvene
tnterakcije. U ovom trenutku nas ne mora brinuti činjeni­
ca da će čak i takav samotan pojedinac, pod pretpostav-
kom da je bio formiran kao sopstva (što bismo morali
pretpostaviti u slučaju našeg graditelja kanua od štapića)
svoju aktivnost pretvarati u naviku u skladu s biografij-
skim iskustvom svijeta društvenih institucija, do kojeg je
došao prije nego što je ostao sam. Važniji dio pretvaranja
ljudskog djelovanja u naviku empirijski se podudara s
njegovim institucionaliziranjem. Time se postavlja pita-
nje kako nastaju institucije.
·Institucionalizacija · ·· se
· zbiva .......... .kadgod postoji uzajamno
_ ........- · .................................... d. r
~ipiziran je naviknu til1.I?,q~t~-~P,~~~- .2s!.21:S~!:l.§t.1!Ja8X:!:1.- .· .Je a~­
nika. Drugačije rf39~I1()! .2.!~2-~2i~U~~Y§t.J.!PJ~~9}l~J~.,!.E;stl­
tucija.21 Valja naglasiti.vpmyo_J:'Jl_<;:im::.9~9J!9~UP..§.ttJ~SI2P.al­
·nih'tipizaciJ·a kao i ,-~".,_
to dau instituciJ·ama nisu tinični -~ sa-
-~-·......-·W•"••"...-·<~~~-.,~-"'•"-"''" ' •• '>·,-•"<'l""""''"'"•'"'" '' ~!;!'""' ~··--~'~'""''"
·""•#
mo postupci, nego ~.Qi~[~!!l!rJ Tipizacije naviklih postu-
". n ' '"''"'"'
18 Gehlen na tu točku ukazuje u svojim pojmovima Triebiiberschuss i Entlastung.
19 Na tu točku Gehlen ukazuje svojim pojmom Hintergrundserfiihlung.
20 Pojam definicije situacije formirao je W. l. Thomas. i razvijao ga kroz cijelo
svoje sociologijska djelo.
21 Svjesni smo činjenice da je taj pojam institucije širi od onoga koji prevladava u
suvremenoj sociologiji. Mislimo da je takav širi pojam koristan za sveobuhvatnu
analizu osnovnih socijalnih procesa. O socijalnoj kontroli usp. Friedrich Ten-
bruck, •Soziale Kontrolle•, Staatslexikon der Goerres-Gesellschaft (1962.) i Hein-
rich Popitz, ·Soziale Normen•, European Journal of Sociology.
75
paka koje konstituiraju institucije uvijek su zajedničke.
One su raspoložive svim članovima posebne društvene
grupe o kojoj se radi, a &ama institucija t_!P.izira kako indi-
Y.idualne aktere, tako i individualne akcij8.-fristTfučija po-
stavi:" ·~cra:·:će.=----~'":',e-T"'a":X'izvoaHraliterT
__ ._ua.. . . akClL--1:R............-....--.--·-···-~·-···----............. a··x-Na
ti1?.. . _ ... .,........ p rf:
mjer, institucija zakona postavlja da će se u određenim
okolnostima glave odsijecati na određen način, te da će
to odsijecanje vršiti određeni tipovi individua (recimo,
krvnici, ili članovi nečiste klase, ili djevice mlađe od odre-
đene dobi, ili oni koje je označilo proročanstvo).
Il1§.titl!S:HI3.!?:1:l:q~!i5~":PC>c:lr~~~mijeva,ju J?()yijeSJ:?:()I)t i kon-
t:r:Q!1L1l~~€t:m!?:e tipizacije postupaka grade se tokom za-
j~Ei_~J?.9.Y!j~_§,I~~:-Ne mogu se stvoriti trernitno.· 1iif?.tituci-
j~--YYJ.i~~lm~i!:LI?~Y.H~.~-!! ,,.~!j.~-'"~~ pr~izyodi. Nemoguće je
razumjeti neku instituciju bez razumijevanja povijesnog
procesa u kojem je bila proizvedena. Institucije, također,
samom činjenicom svojeg postojanja kontroliraju ljudsko
vladanje uspostavljajući prethodno određene obrasce
vladanja, koje ga kanaliziraju u jednom smjeru, nasuprot
mnogim drugim smjerovima koji bi teorijski bili mogući.
Važn()je naglasiti da je taj kontrolirajući karakter inhe-
rentan institucionalizaciji kao takvoj, da prethodi I neovi-
san je § p!_I{f'kaRvim mehanizmima 'sankCija-specifično
J? OStavlj e.n,i~_a, ~8,()_ p~<;!~~k~---~J?:~!!~}i~i,ji ~- D'akako:··u· svim in-
stitucijama i u svim aglomeracijama institucija što ih zo-
vemo društvima doista postoje ti mehanizmi (čiji zbir
konstituira ono što se općenito naziva sistemom socijalne
kontrole). Međutim, efikasnost njihove kontrole pripada
sekundarnoj i naknadnoj vrsti. Kao što ćemo vidjeti kas-
nije, primarna socijalna kontrola dana je u egzistenciji
institucije kao takve. Reći da je neki s~enUi11..dske ak-
tivnosti institucionaliziran već znači reći da je taj seg-
.ment lJudšlfe aktivnosti supsumiran pod socijaln__!! kon-
trolu. Doaami mehanizmi kontrole potrebni su samo
'>ukoliko procesi institucionalizacije nisu potpuno uspješ-
ni. Tako, na primjer, zakon može predviđati da će svako-
me-:tk()jirekrši tabu incesta biti odsječena glava. Taj pro-
pis mozeoitl nužan zarasta Je 6Ilo-šiUCa'jeVaU'kOjima su
poJeđrncTgr1ješili]5fbbv tabua. NIJe VJeroJatno da-će biti
nužno stalno ptizivatt tu sankciju (osim ako se sama in-
stitucija ocrtana tabuom incesta ne nalazi u toku raspa-
danja, što je poseban slučaj koji ovdje ne moramo razra-
đivati). Stoga nema mnogo smisla reći da se ljudsku sek-
76
sualnost društveno kontrolira odrubljivanjem glava ne-
kih pojedinaca. Ljudsku seksualnost prije društveno kon-
trolira njena institucionalizacija u toku posebne povijesti
o kojoj je riječ. Može se, dakako, dodati da sam tabu in-
cesta nije ništa drugo nego negativna strana jedne sasta-
vine tipizacija, koja na prvom mjestu određuje koje je
seksualno vladanje incestuozno, a koje nije.
U zbiljskom iskustvu institucije se općenito manifesti-
raju u kolektivima koji sadrže znatan broj ljudi. Među­
tim, teorijski je važno naglasiti da bi se institucionaliza-
cijski procesi uzajamnog tipiziranja zbivali čak i kad bi
dva individuuma interagirala de novo. Institucionalizaci-
ja se začinje u svakoj vremenski trajnoj društvenoj situa--
ciji. Uzmimo da dvije osobe iz posve različitih društvenih
svjetova počnu interagirati. Rekavši »Osobe« pretpostav-
ljamo da te dvije individue imaju formirana sopstva, što
se, dakako, moglo dogoditi samo u društvenom procesu.
Tako za sada isključujemo slučajeve Adama i Eve, ili dvo-
je »divlje« djece što se susreću na čistini prastare džun-
gle. Ali, uzimamo da te dvije individue na svoje sastajališ-
te dolaze iz društvenih svjetova koji su povijesno proizve-
deni odvojeno jedan od drugoga, te da se interakcija sto-
ga zbiva u situaciji koja ni za jednog od sudionika nije
bila institucionalno definirana. Moglo bi se zamisliti ka-
ko se Petko pridružuje našem graditelju kanua od štapi-
ća na pustom otoku, te da je prvi Papuanac, a drugi Ame-
rikanac. Međutim, u tom je slučaju vjerojatno da je Ame-
rikanac čitao ili barem čuo priču o Robinsonu Crusoeu,
što će bar za njega unijeti neku mjeru prethodne definici-
je situacije. Nazovimo onda naše dvije osobe jednostavno
Ai B.
Kad su A i B u interakciji na bilo koji način, vrlo brzo
će se proizvoditi tipizacije. A gleda što B izvodi. On Bovim
postupcima pripisuje motive i, videći da se postupci po-
navljaju, tipizira te motive kao one koji se ponavljaju. Ka-
ko B radi dalje, A uskoro može samom sebi reći: »Aha,
evo ga opet«. Istodobno A može uzeti da B čini to isto u
odnosu na njega. I A i B od početka usvajaju tu reciproč­
nost tipizacije. Tokom njihove interakcije te tipizacije će
se izražavati u određenim obrascima vladanja. Dakle, A i
B će početi igrati uloge jedan vis-a-vis drugome. To će se
zbivati čak i ako svaki nastavi izvoditi postupke koji se
razlikuju od postupaka drugoga. U odnosu na iste po-
77
 stupke koje izvode obojica pojavit će se mogućnost preu-
zimanja uloge drugoga. To jest, A će u sebi usvojiti Bove
stalno ponavljane uloge i činiti ih modelima za vlastito
igranje uloga. Na primjer, ne samo da A Bovu ulogu u
djelatnosti pripremanja hrane tipizira kao takvu, nego ta
Bova uloga ulazi kao konstitutivni element u vlastitu Ao-
vu ulogu pripremanja hrane. Tako će se pojaviti zbirka
recipročno tipiziranih djelatnosti, za svakoga pretvorena
u naviku u ulogama od kojih će se neke izvoditi odjelito,
a neke zajedno. 22 Mada ta recipročna tipizacija još nije in-
stitucionalizacija Ger, budući da postoje samo dva poje-
dinca, nije moguća tipologija aktera), jasno je da je insti-
tucionalizacija već prisutna in nucleo.
Na ovom stupnju može se upitati kakvi to dobici na-
staju iz tog razvoja za ta dva pojedinca. Najvažniji je dobi-
: tak da će svaki moći predviđati postupke drugoga. Po-
pratne, postaje predvidivom i njihova interakcija. Ono
»Evo ga opet« postaje »Idemo opet«. To i jednoga i drugo-
ga oterećuje znatne količine napetosti. Oni štede vrijeme
i napor, ne samo s obzirom na pitanje na kojim bi se vanj-
skim zadacima mogli angažirati odvojeno, a na kojima
zajedno, već i s obzirom na uzajamno psihologijsko eko-
nomiziranje. Njihov život skupa sada je definiran sve ši-
rom sferom pouzdanih rutina. Mnoge su djelatnosti mo-
guće pri niskoj razini pažnje. Svaka djelatnost jednoga
nije više izvor zapanjenosti i potencijalne opasnosti za
drugoga. Umjesto toga, mnogo od onoga što se zbiva po-
prima trivijalnost onoga što će, za oboje, biti svakodnevni
život. To znači da dva individuuma u ranije diskutiranom
smislu konstruiraju pozadinu koja će služiti stabilizira-
nju kako njihovih akcija, tako i njihove interakcije. Kon-
strukcija te rutinske pozadine zauzvrat omogućuje podje-
lu rada među njima, otvarajući put inovacijama, koje za-
htijevaju viši nivo pažnje. Podjela rada i inovacija dovest
će do novih navikavanja, koja dalje proširuju pozadinu
zajedničku objema individuama. Drugim riječima, druš-
tveni svijet će se nalaziti u procesu konstrukcije, koji u se-
bi sadrži korijene institucionaliziranog poretka što se ši-
ri.
22 Termin •preuzimanje uloge drugoga• preuzet je od Meada. Mi ovdje uzimamo
Meadovu paradigmu socijalizacije, i primjenjujemo je na širi problem institucio-
nalizacije. Argumentacija kombinira ključne značajke kako Meadovog, tako i
Gehlenovog pristupa.
78
Qpćenito, sve djel~:~:tpo~i ~Qi~--~~.J~~gggJ.)JLYt~~e._J>_~~a
--~~:{5~~l~žoe i~~~:~~~~a~~~1rii~1-~~fePg1~t~:i~~~~~~a~~~
·-gi nužno kod njega uključuju neku tipizaciju. 1y1~qut_iii1.
da bi se zbila upravo .<?PiS.§t:9:~. y:rst.l1?:El:if1Jill,'le, tipi~_ac!je,
mora postojati kontinu1r~I1.a,.. ~r:t!:~~Y!3!1101:. s.tty_~sij$, ~ ~<;>joj
se navikom postale_ dje~~t:r!.9.~JLsiY~t~-lllL~~-~~-E<?i~.cl,!Q~ca
međusobno povezuju: Za k:oje je to djelatnosti vjerojatno
da se uzajamno tipiziraju na taj način?
Općenit odgovor glasi da su to one djelatnosti koje su
i za A i za B relevantne unutar njihove zajedničke situaci-
je. Dakako, u različitim situacijama će varirati područja
koja će vjerojatno biti relevantna na taj način. Neka od
njih bit će ona koja A i B suočavaju s obzirom na njihove
prethodne biografije, a druga mogu biti rezultat prirod-
nih, pred-društvenih okolnosti situacije. Ono što će u
svim slučajevima morati postati navikom jest proces ko-
munikacije između A i B. Druga vjerojatna žarišta tipizi-
ranja i navikavanja jesu rad, seksualnost i teritorijalnost.
Na tim različitim područjima situacija A i B je paradig-
matična za institucionalizaciju koja se zbiva u širim druš-
tvima.
Pomaknimo našu paradigmu još za jedan korak i za-
mislimo da A i B imaju djecu. Na toj točki situacija se kva-
litativno mijenja. Pojava treće stranke mijenja karakter
tekuće društvene interakcije između A i B, koji će se još i
više mijenjati dodavanjem daljnjih individua.23 Institucio-
nalni svijet, koji je in statu nascendi egzistirao u izvornoj
situaciji A-a i B-a sada se prenosi na druge. U tom proce-
su institucionalizacija se usavršava. Navikavanja i tipiza-
cije što su ih u zajedničkom životu poduzimali A i B, for-
macije što su do ove točke još imale svojstvo ad hoc kon-
cepcija dviju individua, sada postaju povijesne institucije.
Zadobivajući povijesnost, te formacije poprimaju i još jed-
no krucijalno svojstvo, ili, točnije, usavršavaju svojstvo
koje bijaše začeto čim su A i B počeli s uzajamnim tipiza-
cijama svojeg vladanja: to svojstvo je objektivnost. To
znači da se institucije što su se sada kristalizirale (npr. in-
stitucija očinstva, onako kako se djeca suočavaju s njom)
doživljavaju kao nešto što postoji preko i onkraj pojedina-
23 S tim u vezi je važna Simmelova analiza širenja di jade u trijadu. Argumentaci-
ja što slijedi kombinira Simmelovo i Durkheimovo poimanje objektivnosti druš-
tvene zbilje.
79
 ea koji ih u tom trenutku »Slučajno« otjelovljuju. Drugim
riječima, institucije se sada doživljavaju tako da posjedu-
ju vlastitu zbiljnost, zbiljnost koja se pojedincu suprot-
stavlja kao vanjska, prisilna činjenica. 24
Sve dok se nastajuće institucije konstruiraju i održa-
vaju samo u interakciji A i B, njihova objektivnost ostaje
mršava, lako promjenjiva, gotovo stvar igre, premda ne-
ku mjeru objektivnosti polučuju već samom činjenicom
svojeg formiranja. Da to kažemo malo drugačije, rutinizi-
rana pozadina Aove i Bove aktivnosti ostaje prilično do-
stupna njihovoj hotimičnoj intervenciji. Premda jednom
utvrđene rutine nose u sebi tendenciju ustrajnosti, u svi-
jesti ostaje mogućnost da ih se izmijeni ili čak dokine. A i
B su sami odgovorni što su konstruirali taj svijet. A i B os-
taju sposobni i da ga izmijene ili dokinu. Osim toga, bu-
dući da su oni taj svijet sami oblikovali tokom zajedničke
biografije, koje se mogu sjećati, tako oblikovan svijet po-
javljuje im se potpuno proziran. Oni razumiju svijet koji
su sami napravili. U procesu transmisije novoj generaciji
sve se to mijenja. Objektivnost institucionalnog svijeta se
"zgušnjava« i »Skrućuje«, i to ne samo za djecu, nego
(efektom ogledala) i za roditelje. »Idemo opet« postaje
"Eto kako se to čini«. Tako promatran svijet zadobiva u
svijesti čvrstoću; postaje sve masivnije realan i ne može
se više tako lako izmijeniti. Za djecu, posebno u fazi nji-
hove socijalizacije u njega, to postaje sam svijet. Za rodi-
telje on gubi svoje svojstvo igre i postaje "ozbiljan«. Za
djecu svijet što se prenosi putem roditelja nije potpuno
proziran. Kako nisu igrala nikakvu ulogu u njegovom ob-
likovanju, on im se suprotstavlja kao dana zbilja koju se,
poput prirode, barem mjestimično ne da prozreti.
. ! Samo na toj točki postaje moguće da se uopće govori
J o društvenom svijetu, u smislu sveobuhvatne i dane zbilje
·,')što se pojedin
rodnog . cu·
svijeta. .. s··u·.·pro.·tst
SEI,!IlO . av.lj.a.·.na
tak<?,,]mo a~i sl···ič.~n
...n··. •.n
<?PH:lktiY.I::l:!l.§Y.~l~t._.mggu se
socijalne formacije prenijeti novoj generaciji. U ranim fa-
zama socijalizacije'dijele'je posve nešp'osobno razlučivati
objektivnost prirodnih fenomena i objektivnost socijalnih
formacija. 25 Uzmemo li najvažniju stavku socijalizacije, je-
24 U Durkheimovim terminima to znači da s proširivanjem dijade u trijadu i da-
lje, izvorne formacije postaju istinskim ·društvenim činjenicama•. tj. poprimaju
choseite.
25 Tu se može usporediti pojam djetinjskog •realizma• kod Jeana P1ageta.
so
zik se djetetu pojavljuje kao inherentan u prirodi stvari i
neshvatljivo mu je shvaćanje o konvencionalnosti jezika.
Stvar jest onako kako se zove, i ne bi je se moglo nazvati
nikako drugačije. Na isti način se pojavljuju sve instituci-
je - kao date, nepromjenjive i samoevidentne. Čak i u
našem empirijski nevjerojatnom primjeru roditelja koji
su institucionalni svijet konstruirali de novo objektivnost
tog svijeta bi se za njih povećala socijalizacijom njihove
djece, jer bi se objektivnost koju doživljavaju djeca unat-
rag reflektirala na njihovo vlastito iskustvo tog svijeta.
Dakako, institucionalni svijet što ga prenosi većina rodi-
telja empirijski već ima karakter povijesne i objektivne
zbilje. Proces transmisije naprosto pojačava kod roditelja
osjećaj zbiljnosti, ako ništa drugo, onda, grubo rečeno,
zato što čovjek, ako kaže »Evo, ovako to treba učiniti«,
prilično često i sam u to vjeruje. 26
~~cma,Ia,n__§..Y.:!i~Le__~,__g_§:ldEhJJoiooi~kao qpjek-
tjyga z.bilja. Ql1i.I?~_pQy!j_~-~.. !s~a dat!m.r.~illj§..Qd !29J~din-
9,~yQg_;:9.E€3.nja i ... nii~ ..QQ§t~PJJ,JLRiQgmfHf3~.9JILP~mg~nju.
Bila je tu prije no što se rodio, i bit će je nakon njegove
smrti. S.~_rna ta. poyij ~§.t ....l5;~~ttr.~.dicij.a.p.Qs.tQj~Q.ih,.Jn.§.t!!~ci­
ja,"ima. karakter. objektivnosti. Pojedinčeva biografija za-
hvaćena je kao epizoda smještena unutar objektivne po-
vijesti društva. Kao povijesna i objektivna činjenična sta-
nja, institucije se pojedincu suprotstavljaju kao neospor-
ne činjenice. Institucije su tu, njemu izvanjske, postojane
u svojoj realnosti, sviđalo se to njemu ili ne. Ne može ih
otpraviti po želji. Opiru se njegovim pokušajima da ih iz-
mijeni ili im umakne. Imaju nad njim prinudnu moć, i to
kako po sebi, golom silom svoje faktičnosti, tako i kroz
kontrolne mehanizme koji se obično dodaju najvažnijima
od njih. Ako pojedinac ne razumije svrhu ili način djelo-
vanja institucija, to ne umanjuje njihovu objektivnu zbilj-
.. zbilji pri-
nost. On može široke sektore socijalnog svijeta u njihovoj
neprozirnosti doživljavati kao neshvatljive, a možda i kao
ugnjetačke, ali time ne i kao manje zbiljske. Kako institu-
cije egzistiraju kao izvanjska zbilja, individuum ih ne mo-
že razumjeti introspekcijom. On mora "izaći« i učiti o nji-
ma, baš kao što mora učiti o prirodi. To ostaje istina us-
prkos tome što je socijalni svijet, kao ljudski proizvedena
. 26 Za analizu tog procesa u suvremenoj porodici usp. Peter L. Berger i Hansfried
Kellner, ·Mariage and the Construction of Reality•, Diogenes 46 (1964), str. l ff.
Sl
zbilja, potencijalno razumljiv na način koji nije moguć u
slučaju prirodnog svijetaP
Važno je imati na umu da je oQjektivnost institucio-
nalnog svijeta, ma koliko se masivnom pojavljivala poje-
oincu, lJudski proizvedena, konstruirana obje~}ivnost.
~~?c~-~ ~?t~I!!._!§I?()!i~!!~.2!"QJ~vodi ljuqsk_Qg_QJE?l.QYanja po-
lucu ju karakter objektivnosti jest objektivacija. ~ Instituci- 2
onalfii~~Ylfet_je c'5.1::>1~vf.r~no1l~dsko-a.jetovanje;aTakva
je i svaka pojedina institucija. Drugim rijeeima, unatoč
o~ektivnos~j koja socijalni svijet obilježava u ljudskom is-
kustvu, on um:e-·ne.stječe i::iekio.ntofogi]SkiStafiisodvojen
od l]udsko~flf@_oy~ma;_~QJ!:3__ g~:}~prmzvelo. Kasnije ćemo
se pozabaviti paradQJm(Lm_da..j.e..čo.YJ-e:B:_Is_~d§-.[__2roizvesti
~vij et kQJLno..t.niiLdožL\d.ja'la.kao_n.ešt.Q..dru..gQ_l]._~gp ljudski
_proizvod.
• ovom .času
k U·--······ ...... . važno je naglasiti da odnos
__.......________________ . .. . izme-
đ
!!...~()Yi~--~·-Proizvođača, ..i ..dr.u.~tyenog_sYU~ta, __ njegovog
proizv_od§l:!.J~~J-.s>~t~ifU!!J~l~ktički odnos. I<?J~§t.. . .čmrj e k
(ne, dakako, u izolaciji, već u svojim koi8Kffvitetima)jnj§J-
gov društveni svijet uz&ja.mno djelu}u...j.edaiLn~ drugi.
~roiz\'od povratno djeluje na proizvođača. Izvanjštenje i
. ol::ljektivacija jesu momenti u stalnom Clija]eK:fiCR:om pro-
cesu. Trečlm-momentom.. pounutrivanjem (kojim s_eob-
j~}_(J!YnLsncij.alnLSYij et_rJill:.ojictra_\l_l;Vi~s.U.ciko.ii:Lš.o.cijali­
zacije), bavit ćemo se kasnije znatno podrobnije. Među­
tim, već je moguće vidjeti temeljni odnos tih triju mome-
nata u društvenoj zbilji. Svaki od njih odgovara jednoj
bitn?i karakterizac~i socijalno:: svijeta. Društvo ie ljuaski
prDizyod Društvo je objektivn/izbWa. Covjek je društveni
proizvod. Također već može biti evidentno da će analiza
koja izostavi bilo koji od ovih triju momenata iskrivljavati
stvari.29 Može se nadalje dodati da se samo prenošenjem
socijalnog svijeta novoj generaciji (dakle, pounutriva-
njem odjelovljenim u socijalizaciji) fundamentalna druš-
tvena dijalektika doista pojavljuje u svojem totalitetu. Da
ponovimo, tek s pojavom nove generacije može se primje-
reno govoriti o društvenom svijetu.
27 Prethodni opis blisko slijedi Durkheimovu analizu socijalne zbilje. To ne pro-
tuslovi veberovskom poimanju smislenog karaktera društva. Budući da socijalna
zbilja uvijek izvire iz smislenih ljudskih postupaka, ona nastavlja nositi smisao
ćak i kad je u određenom trenutku za pojedinca neprozirna. Original se može re-
konstruirati, upravo pomoću onoga što je Weber nazvao Verstehen.
28 Termin •Objektivnacija• izveden je iz hegelovsko/marksovskog Versachlic-
hung (postvarenje - prim. prev.).
29 Suvremena američka sociologija sklona je tome da izostavi prvi moment. Sto-
82
Na istoj toj točki institucionalnom svijetu postaje po-
trebna legitimacija, to jest načini kojima se on može »Ob~
jasniti« i _opra_v?-a~i. To n!je zato što bi se on pojavljivao
kao m~_nJe zbilJSki. Kao sto smo vidjeli, zbiljnost socijal-
nog SVIJeta tokom transmisije dobiva na masivnosti. Ta
zbiljn?.~t je: međ~tim, povijesna zbiljnost, koja novoj ge-
nera~IJ~ pr_1dolaz1 :prije kao tradicija nego kao biografij-
~ko SJ~canJe. U nasem paradigmatskom primjeru, A i B,
1zvo~m ~tvaraoci ?-ruštvenog svijeta, uvijek mogu rekon-
str:~nr~tl _okol~?st_I pod kojima je bio uspostavljen njihov
SVIJ~t 1 ~Jll? k~] l n~_egov _dio. To jest, oni mogu doprijeti do
znace?Ja msti~uCIJe, pnmjenjujući svoje moći prisjećanja.
A?va ~ Bova djeca su u sasvim drugačijoj situaciji. Oni in-
stitucwnal?u povijest mogu poznavati po »čuvenju«. Iz-
;or~o znacenJe institucija nije im dostupno putem pam-
c_enJa. Stoga: postaje nužno da im se to značenje interpre-
tira u razmm legitimirajućim formulama. One će, ako
t~e_ba dB: novim generacijama prenose uvjerenja, morati
b1t1 dosljedne i sveobuhvatne u odnosu na institucionalni
P~:ed_ak. ~akoreći, ista se priča mora ispričati svoj djeci.
Shjedi ?a, _mstitucionalni poredak što se širi razvija i od-
go~~ra~uci svod legitimacija koji iznad njega razapinje
zastitm pokrov kako kognitivne, tako i normativne inter- ·
pretacije. Nove generacije uče te legitimacije tokom istog
onog ~roc~sa koji ih socijalizira u institucionalni pore-
dak. T1me cemo se također podrobnije pozabaviti kasnije.
~ hist~riz~ci"om i ob"ektivacijom institucij~postaje ta-
kođer nuzan. l razvoj određenih me anizama socfialffih
kontro~a. Posto su institucije jednom postale realnostf
rastaVlJene od svoje izvorne relevantnosti u konkretnim ·
?-ruštvenim procesima iz kojih su nastale, nastaje i vjero-
Jatnost odstupanja od institucionalno »programiranih«
~okova djelovanja . ..[~osJ:.~.Y!!!i~..!:_ečeno, vjerojatnije je da
~e netk_o od~_!:_~P.iti od programa štosu"ihza·njega-_po:staVi-
l~~~.. ~-~~C?~<!J2!:2.grama CIJ~.!!II~.:U:fip_q~t~:J,Y1J!'L_l1Ju-nam
pomogao. S.11ovom generacijom nastaje problem_posluš-
n~njena socijalizacija u institucionalni poredak izis-
kuJe uspostavljanje sankcija. Institucije morajuzahti]eva-
ga njezino viđenje d~:-'štva .r:aginje ono:n:e š_to je Marx nazvao postvarenjem (Ver-
dmg!lChung), tJ. nediJ~lektickom Isknvl]en]u socijalne zbilje koje zamagljuje da
on?' Im?' karakter trajne lJudske proizvodnje, i umjesto toga je vidi u stvarovitim
(thmg-hk~) k~tegorij~ma primjerenima svijetu prirode. To što u tome impliciran u
de~mma?IzaCIJU ublazavaJ~ vrednote koje proizlaze iz šire društvene tradicije vje-
roJatno Je u moralnom smislu sreća, ali je teorijski irelevantno.
83
, 1J_j_doista zahtijeY.aiu autoritet nad poje~ince~, neo~is~o
o subjektivnim značenjima koja on moze pn?ava~I b~lo
kojoj posebnoj situaciji. Mora se dosljedno od~zav~t1 !?.no-
ritet institucionalnih definicija situacije nad IskusenJima
pojedinca da ih redefinira. Djecu se mora »učiti da se po-
našaju«, a kad to nauč_e, valja ih »držat~_u ~ed~«. T?, da~~­
ko, važi i za odrasle. S1o je vlaQ.a.nie IDSe..ln:ll.Ull.QlQDahzi-
r:.ano, tim predvid~~U.~.9..lliDllir,w:Uke...mlO.. AQSJ&ie. Alc-2.._
· ·· 1· · t't l!Cl].e.,.l,l,j.
.. ..1L}IH>_J ·· h;l"'"'J'"'
di<=>}n+unrn"' otvorene
l~.)iQ"QJ1~.1?:~QJl~." ~ ~........, . .
S~~~Rle~~~.~~~~~H~I.!~if;tt.e~::r:~:~~;~~~~:
"ii.č'":Zbivati unutar institucionalno uspostavljenih kanala.
što se na razini značenja vladanje više uzima zdravo za
gotovo, to će više uzmicati moguće alternative inst~tu?i~­
nalnim »programima«, a vladanje će biti tim predvidl]IVI-
je i kontroliranije. . . . .. . . koje donosi tok društvene interakcije, poput onih koje
Institucionalizacija se u prmc1pu moze odviJati na bi-
lo kojem području kolektivno releva~tno~ pon~.š~nj~. U
zbilji se skupovi procesa institucionalizaCIJe odVIJaJu ~sto~
dobno. Nema a priori razloga za pretpostavku da ce tl
procesi biti nužno funkcionalno »Usko povezani«, a po~o­
tovo ne da će biti povezani kao logički konzistentan SIS-
tem. Da se još jednom vratimo našem paradigmats~om
primjeru, uz malu izmjenu fiktivne situacije, nemoJm?
ovaj put uzeti cvatu ću porodicu roditelja _i djece,. nego..PI-
kantan trokut muškarca A, biseksualne zene B 1 lezbiJke
C. Ne moramo razrađivati tvrdnju da se seksualne re~~­
vancije ovih triju individua ne podudaraju. Relev:~nCIJU
A-B ne dijeli C. Običaji rođeni posljetkom relevanCIJe A-B
ne moraju biti povezani s običajima što ih izazivaju rele-
vancije B-CiC-A. No koncu, nema razloga zbog kojeg se
dva procesa stvaranja erotskih navika, jedan heterosek-
sualni i jedan lezbijski, ne bi odvijala up?re~~· a da; .se
funkcionalno ne integriraju jedan s drugim, 1h s trec1m
stvaranjem navike, zasnovanim na zajedničkom inter~~
su, recimo, za uzgoj cvijeća (ili za bilo kakav pothvat ko]l
može biti zajednički relevantan i aktivnom heteroseksu-
alnom muškarcu i aktivnoj lezbijki). Drugim riječima, tri
procesa stvaranja običaja, ili institucio~alizacij~ ~ za?_et~
ku, mogu se zbivati a da ne budu funkciOnalno Ih l?g1c~1
integrirani kao društveni fenomeni. Is~o. to rezomr.anJ~
važi i ako se A, B i C postave kao kolektiv!, a ne kao mdi-
vidue, bez obzira na to kakav sadržaj mogu imati njihove
84
relevancije. Funkcionalna ili logička integracija ne može
se također apriori pretpostaviti niti onda kad su procesi
navikavanja ili institucionalizacije ograničeni na jednog
istog pojedinca ili kolektiv, a ne na diskretne pojedince i
kolektive, uzete u našem primjeru.
Usprkos tome, ostaje empirijska činjenica da institu-
cije teže »uskom povezivanju«. Ako tu pojavu ne treba
uzeti kao gotovu stvar, treba je objasniti. Kako? Prvo, mo-
že se obrazlagati da će neke relevancije biti zajedničke
svim članovima kolektiva. S druge strane, mnoga pod-
ručja ponašanja bit će relevantna samo za izvjesne tipo-
ve. Potonje uključuje i zečetak diferencijacije, barem na
taj način da se tim tipovima doznači neko relativno sta-
bilno značenje. To doznačivanje može se zasnivati na
preddruštvenim razlikama, poput spola, ili na razlikama
izaziva dioba rada. Na primjer, magija plodnosti može se
ticati samo žena, a samo se lovci mogu baviti spiljskim
slikarstvom. Odnosno, moguće je da samo starci izvode
kišni obred, a da samo proizvođači oružja smiju spavati s
rođakinjama po majci. Tih nekoliko oblasti vladanja ne
mora se integrirati u jedan kohezivan sistem u odredni-
cama izvanjske drušvene funkcionalnosti. One mogu na-
staviti koegzistirati na osnovi odijeljenih izvedbi. No, dok
izvedbe i mogu biti odijeljene, značenja teže bar prema
minimalnoj konzistentnosti. Dok razmišlja o sukcesivnim
momentima svojeg iskustva, pojedinac pokušava uklopiti
njihova značenja u dosljedan biografijski okvir. Ta sklo-
nost raste kako pojedinac s drugima dijeli svoja značenja
i njihovu biografijsku interakciju. Moguće je da se ta ten-
dencija integriranja značenja zasniva na psihologijskoj
potrebi, koja sa svoje strane može biti fiziologijski uteme-
ljena (to jest, može postojati u psiho-fiziologijskoj konsti-
tuciji čovjeka ugrađena »potreba« za kohezijom). Među­
tim, naša argumentacija ne počiva na takvim antropolo-
gijskim pretpostavkama, nego prije na analizi smislene
uzajamnosti u procesima institucionalizacije.
Slijedi da u bilo kakvim iskazima o »logici« institucija
treba biti vrlo pažljiv. Logika ne počiva u institucijama i u
· njihovim izvanjskim funkcionalnostima, nego u načinu
njihovog tretiranja kad se o njima razmišlja. Drugačije
85
rečeno, refleksivna svijest nameće institucionalnom po-
retku svojstvo logičnosti.3°
Fundamentalno nametanje logike objektiviranom so-
cijalnom svijetu osigurava jezik. Velika građevina legiti-
macija izgrađena je na jeziku, i koristi jezik kao svoje
prvorazredne sredstvo. »Logika« koja je tako atribuirana
institucionalnom poretku dio je društveno raspoložive
zalihe znanja, i kao takva se uzima zdravo za gotovo. Ka-
ko dobro socijaliziran individuum "zna« da je njegov
društveni svijet konzistentna cjelina, bit će primoran da i
funkcioniranje i disfunkcioniranje tog svijeta objašnjava
u odrednicama tog »Znanja«. To ima za posljedicu da je
promatraču bilo kojeg društva vrlo lako pretpostaviti da
njegove institucije doista funkcioniraju i integriraju, ka-
ko bi i »trebale«.31
Zatim, institucije de facto i jesu integrirane. No, njiho-
va integracija nije funkcionalan imperativ za društvene
procese koji ih proizvode; ona nastaje kao izvedenica. Po-
jedinci vrše odjelite institucionalne djelatnosti unutar
konteksta svojeg životopisa. Taj životopis je cjelina o kojoj
se reflektira i u kojoj se zasebne akcije misle ne kao izoli-
rana zbivanja, već kao povezani dijelovi subjektivno
smislenog univerzuma čija značenja nisu specifična za
pojedinca, nego su društveno artikulirana i pojedincima
su u društvu zajednička. Samo preko te zaobilaznice uni-
verzuma značenja što ih ljudi društveno dijele mi dospije-
vamo do potrebe za institucionalnom integracijom.
To ima dalekosežne implikacije za svaku analizu
društvenih fenomena. Ako se integracija institucional-
nog poretka može razumjeti samo u odrednicama "zna-
nja« koje njegovi članovi o njemu imaju, onda iz toga sli-
jedi da će za analizu institucionalnog poretka o kojem je
riječ biti bitna analiza takvog znanja. Važno je naglasiti
da to ne podrazumijeva isključivo ili prvenstveno bavlje-
nje složenim teorijskim sistemima što institucionalnom
poretku služe kao legitimacije. Dakako, i teorije valja uze-
ti u obzir. Ali teorijsko znanje je samo malen i nipošto
30 Ovdje je relevantna Paretova analiza ·logike. institucija. Tezu sličnu našoj iz-
nio je Friedrich Tenbruck, op. cit. I on inzistira na tome da se •nagnuće prema
dosljednosti• korjeni u smislenom karakteru ljudskog djelovanja.
31 To je, dakako, fundamentalna slabost svake funkcionalistički orijenti;ane so-
ciolgije. Odličnu kritiku toga usp. u diskusiji o društvu Bororo u Claude ~evi-S tra-
uss, Tristes Tropiques, Atheneum, New York 1964, str. 183 ff. (usp. nas prevod,
Tužni tropi, - prim. prev.}.
86
najvažniji dio onoga što se u društvu prihvaća kao zna-
nje. Teorijski sofisticirane legitimacije p~j.avl~uju ~e u po-
sebnim trenucima institucionalne pOVIJesti. Pnmarno
znanje o institucionalnom poretku jest znanje ~a predte-
orijskom nivou. To je zbirna cjelina <?noga »Sto s_vatko
zna« o društvenom svijetu, sklop maksima, moralmh po-
uka, poslovičkih zrna mudrosti, vrednota i vjerovanja,
mitova i tako dalje, čija teorijska integracija po sebi izis-
kuje znatnu intelektualnu snagu, kao što svj~do~~ duga 1~­
nija smionih integracija od Homer~ do posljedn]Ih.?radi-
telja sociologijskih sistema. Međutim, na predteonJskom
nivou ~vakaJnstit:t:!s.:.~a posjeduje korpus p:e?e~en~g..~e­
Qeptnog zn~:tnja. to je~t_znanja._..kgJ~p,oruc.uJe mstJtucw-
_nalno priklct:dna J.?!Jt.Y.iJ~..Yl~dan.ja.~2 • • • • • •
Takvo znanje__l\Qll§t!t!:!!TILJ!lOtlvira]ucu. dm_amik_u. m-
~titucioQalnog vlad!:l,pja. Ono definir~ ins~~tuci~nahzir~­
na područja vladanja i označava sve situaciJe k_oJe padC:JU
unutar njih. Q:qoJ:lgfJ_lJJiai..konstruira,u]oge kQJ.e.JJ:e.b.ajg- .
rati u kontekstu dotič.nihJnstitucij.a. Ono ipso facto kon- , 1
-I~~lt~~;~~~ s66]~~t~~k~~lr~~--~~~=~;:;:~~~~~ lfi ,j
korpus općenito v~~~0.!1J!'!!!!.~i..0_:~1>JJj!,J:nl9Jg;llu:~d.Ikal-l ,,
e
QQ_Qdstuga,nj -Qd . institUciOUalnog_por:etl\~J2..QJ§.~1illL_Se
kao udaljavanje od zbilje. Takvo odstupanJe moze se oz~ l
načiifKao'irioraJn'alžopačenost, kao mentalna bolest ih !
naprosto kao obično neznanje. Premda će te fi~e distin~- !
cije imati očigledne posljedice po tretman deVIJanta, svi-
ma im je zajednički inferioran kognitivni status ~mut~r
posebnog društvenog svijeta. Na taj način ~osebm drus-
tveni svijet postaje svijet tout court. Ono ~to se__ u. tom
društvu uzima zdravo za gotovo kao znanJe pocmJe se
podudarati s onim spoznatljivim, ili barem d~je okvir
unutar kojeg će bilo što što još nije znano postati zna~o ~
budućnosti. To je znanje koje je naučeno u t~ku _s<?CIJa~I­
zacije i koje posreduje pounutrivanje obJekti~Iramh
struktura društvenog svijeta u individualnu SVIJest. U
tom smislu znanje je srce temeljne dijalektike društva.
Ono »programira" kanale u kojima ispoljc:vanje pr?iz_vo~
di objektivan svijet. Ono taj svijet objektivira kroz Jezik 1
kognitivni aparat baziran na }e~ik~, to jest,_ ~n~ ga sređu-
je u predmete koje se ima shvacat1 kao zbilJu. Ono se u
32 Termin •receptno znanje• preuzet je od Schutza.
33 Termin •opredmećenje• (objectification) izveden je iz hegelovskog Vergegen-
87
toku socijalizacije ponovo pounutruje kao objektivno va-
žeća istina. Dakle, znanje o društvu je realizacija u dvos-
trukom smislu riječi,* u smislu zahvaćanja objektivirane
društvene zbilje i u smislu tekućeg proizvođenja te zbilje.
Na primjer, tokom diobe rada razvijen je korpus zna-
nja koji se odnosi na time obuhvaćene posebne aktivnos-
ti. U svojoj jezičkoj osnovi, to je znanje već prijeko potreb-
no institucionalnom 'programiranju' ovih ekonomijskih
djelatnosti. Recimo, postojat će vokabular koji označava
razne načine lovljenja, oružje koje treba koristiti, životi-
nje koje služe za žrtvu itd. Osim toga, postojat će zbirka
recepata koje valja naučiti ako čovjek hoće pravilno lovi-
ti. To znanje po sebi služi kao sila koja kanalizira i kon-
trolira, kao prijeko potreban sastojak institucionalizacije
te oblasti ponašanja. Kako se institucija lova kristalizira i
opstaje u vremenu, isti taj korpus znanja služi kao njen
objektivan (a usput i iskustveno verifikabilan) opis. Tim
znanjem je objektiviran čitav jedan segment društvenog
svijeta. Postojat će objektivna "znanost« lova, koja odgo-
vara objektivnoj zbilji lovačke ekonomije. Ne treba po-
sebno razrađivati da se ovdje »empirijska verifikacija« i
"znanost« ne shvaćaju u smislu modernih znanstvenih
kanona, već prije u smislu znanja koje se može roditi u is-
kustvu, a kasnije može postati sistematski organizirano
kao korpus znanja.
Isti taj korpus znanja opet se prenosi sljedećoj gene-
raciji. Ono se tokom socijalizacije uči kao objektivna isti-
na i tako se pounutruje kao subjektivna zbilja. Ta zbilja
zauzvrat ima moć da oblikuje pojedinca. Ona će proizves-
ti poseban tip osobe, naime lovca, čiji identitet i biografi-
ja kao lovca imaju značenje samo u univerzumu što ga u
cjelini (recimo, u društvu lovaca) Hi dijelom (recimo, u na-
šem vlastitom društvu, u kojem se lovci okupljaju u vlas-
titom subuniverzumu) konstruira ranije spomenuti kor-
pus znanja. Drugim riječima, nijedan dio institucionaliza-
cije lova ne može postojati bez posebnog znanja koje je s
referencijom na tu djelatnost društveno proizvedeno i
objektivirano. Loviti i biti lovac implicira postojanje druš-
stiindlichung. (tako se kroz cijelu knjigu englesko ·objectivation• prevodi kao
·objektivacija•. dok je, za razliku od toga, termin •opredmećenje• rezerviran kao
prevod riječi ·objectification• - prim. prev.)
• Engleski glagol •to realize• znači između ostaloga i •realizirati•, privesti u zbi-
lju, i •Shvatiti•, privesti svijest toj zbilji - prim. prev.
88
tvenog svijeta što ga definira i kontrolira taj korpus zna-
nja. Isto se to mutatis mutandis može primijeniti na bilo
koje područje institucionaliziranog ponašanja.
Taloženje i tradicija
U svijesti se zadržava samo malen dio totaliteta ljudskih
iskustava. Tako zadržana iskustva se talože, tj. u sjećanju
se skrućuju kao prepoznatljivi i upamtivi entiteti.34 Kad
do tog taloženja ne bi došlo, za pojedinca ne bi bilo smis-
la u njegovoj vlastitoj biografiji. Također se zbiva i inter-
subjektivno taloženje, kad više individua dijeli zajednički
životopis, čija se iskustva inkorporiraju u zajedničku zali-
hu znanja. Intersubjektivnu sedimentaciju može se zvati
društvenom samo ukoliko je bila objektivirana u ovak-
vom ili onakvom znakovnom sistemu, tj. kad nastane mo-
gućnost iznova ponavljanog opredmećivanja zajedničkih
iskustava. Tek ie tada vjerojatno da će se ta iskustva pre-
nositi s jedne generacije na sljedeću, i od jedne zajednice
drugoj. Teorijski bi i zajedničko djelovanje, bez znakov-
nog sistema, moglo biti osnovom za prenošenje. Empirij-
ski je to nevjerojatno. Objektivno raspoloživ znakovni sis-
tem podaruje nataloženim iskustvima status začetne
anonimnosti, time što ih odvaja od njihovog izvornog
konteksta konkretnih individualnih biografija i čini ih
općenito raspoloživima za sve kojima je zajednički, ili bi
im u budućnosti mogao biti zajednički dotični znakovni
sistem. Iskustva tako postaju spremna za prenošenje.
U principu, može poslužiti bilo koji znakovni sistem.
Dakako, odlučujući značaj normalno ima jezički sistem.
Jezik objektivira zajednička iskustva i čini ih raspoloživi-
ma za sve unutar jezičke zajednice, postajući tako i osno-
va i sredstvo kolektivne zalihe znanja. Osim toga, jezik
pruža sredstva za opredmećivanje novih iskustava, do-
puštajuĆi njihovo inkorporiranje u već postojeću društve-
nu zalihu znanja, i najvažnije je sredstvo kojim se u tradi-
ciji dotičnog kolektiva prenose objektivirane i opredme-
ćene sedimentacije.
34 Termin •Sedimentacija• izveden je od Edmunda Husserla. U sociologijskom
kontekstu ga je prvi upotrebio Schutz.
89
 v_N~ ~:im jer, samo su neki članovi lovačkog društva
dOZlVJell 1skustvo da izgube svoje oružje i nađu se primo-
rani da se s divljom životinjom bore golim rukama. To za-
strašujuće iskustvo, sa svim onim poukama o srčanosti
lukavosti i vještini što ih to sa sobom nosi, čvrsto se stalo~
žilo u svijesti individua koje su ga doživjele. Ako nekoliko
pojedinaca dijeli to iskustvo, ono će se sedimentirati in-
tersubjektivno, i možda čak može obrazovati duboku po-
:rezano~t n:eđu njima. Međutim, s jezičkim označavanjem
1 prenosen]em tog iskustva ono postaje dostupno, a mož-
da i jako značajno, pojedincima koji ga nikad nisu doživ-
jeli. Jezička označavanje (za koje možemo zamisliti kako
je u lovačkom društvu uistinu vrlo precizno i razrađeno
- recimo, »Sam, jednom rukom, ubio mužjaka nosoro-
ga«, »~an:, dvjema rukama, ubio ženku nosoroga« itd.) ap-
strahlra 1skustvo iz njegovih individualnih biografijskih
zgoda. Ono p~staje objektivna mogućnost za svakoga, a u
svakom slucaJu za svakoga unutar stanovitog tipa (reci-
~o, lovvci koji su prošli punu inicijaciju); to jest, ono posta-
Je u nacelu anonimno, čak i kad je još združeno s djelima
određenih pojedinaca. Ono može biti na izveden način
:ele;ran~no (_recimo, s obzirom na poželjnost budućeg mu-
za) cak 1 omma koji ne očekuju da u vlastitom budućem
~ivotopisu dožive takvo iskustvo (recimo, ženama, kojima
Je zabranjeno da love); u svakom slučaju, ono je dio zajed-
. ~ičke_zalihe znanja. Opredmećivanje iskustva u jeziku (to
Jest nJegova preobrazba u opće raspoloživ predmet zna-
nja) dopušta onda i njegovo inkorporiranje u širi korpus
t~adi~1e putem moralnog poučavanja, nadahnjujućeg
PJesmstva, religijske alegorije i koječega drugoga. Tada
se i iskustvo u užem smislu i njegov dodatak širih označa­
:ranja rr:_ože učenjem predati svakoj novoj generaciji, ili se
c~k moze_ difuzija~ širiti na neku posve drugačiju zajed-
meu (rec1;no, agnkulturnom društvu, koje cijelom tom
poslu moze pridati vrlo različito značenje).
Jezik postaje spremište širokog agregata kolektivnih
taložina koje se mogu stjecati monotetički, to jest kao ko-
hezivne cjeline i bez rekonstruiranja izvornog procesa
njihovog formiranja. 35 Budući da je pravo porijeklo tih ta-
ložina izgubilo na važnosti, tradicija može izmisliti i neko
35 Na to ukazuje Husserlov termin •monotetičko stjecanje•. Široko ga koristi i
Schutz.
90
sasvim drugačije porijeklo, a da time ne ugrozi ono što je
objektivirano. Drugim riječima, legitimacije mogu naslje-
đivati jedna drugu, podarujući s vremena na vrijeme no-
va značenja nataloženim iskustvima određene zajednice.
Prošlu povijest društva se može reinterpretirati a da to
nužno ne uzrokuje poremećaj institucionalnog poretka.
Na primjer, u gornjem primjeru se »Veliko ubijanje« mo-
že početi legitimirati kao djelo božanskih likova, a svako
njegovo ponavljanje od strane čovjeka kao oponašanje
mitologijskog prototipa.
Taj proces leži u osnovi svih objektivnih taložina, a ne
samo institucionaliziranih djelovanja. On se, na primjer,
može odnositi na prenošenje tipizacija drugih koje nisu
izravno relevantne za određene institucije. Na primjer,
druge tipiziramo kao »visoke« ili »niske«, »debele« ili
»mršave«, »Živahne« ili »dosadne«, a da tim tipizacijama
ne pridajemo nikakve posebne institucionalne implikaci-
je. Dakako, taj se proces odnosi i na transmisiju natalože-
nih značenja koja udovoljavaju prethodno danoj specifi-
kaciji institucija. Prenos značenja institucije zasniva se
na društvenom prepoznavanju te institucije kao »traj-
nog« rješenja nekog »trajnog« problema dane zajednice.
Stoga potencijalni vršioci institucionaliziranih djelovanja
moraju biti sistematski upoznavani s tim značenjima. To
izaziva potrebu za nekom formom »obrazovnog« proce-
sa. Institucionalna značenja moraju se moćno i nezabo-
ravno utisnuti u svijest pojedinca. Budući da su ljudska
bića često lijena i zaboravljiva, moraju postojati procesi
kojima se ta značenja mogu iznova utiskivati i upamćiva­
ti, ako treba i nasilnim i općenito neugodnim sredstvima.
Osim toga, budući da su ljudska bića često i glupa, posto-
ji tendencija pojednostavnjivanja institucionalnih znače­
nja u procesu transmisije, tako da danu zbirku institucio-
nalnih ,.formula« mogu lako učiti i pamtiti slijedeće ge-
neracije. To što institucionalna značenja imaju karakter
"formule" osigurava njihovu upamtivost. Tu na razini na-
taloženih značenja imamo iste one procese rutinizacije i
trivijalizacije koje smo već zabilježili u diskusiji o institu-
cionalizaciji. Korisnu ilustraciju ponovo pruža stilizirana
forma u kojoj u tradiciju ulaze junačka djela.
Objektivirana značenja institucionalnog djelovanja
shvaćaju se kao »Znanje« i kao takva se prenose. Nešto od
tog "znanja« smatra se relevantnim za sve, a nešto samo
91
za izvjesne tipove. Sva transmisija iziskuje nekakav druš-
tveni aparat. To jest, neki se tipovi označavaju kao preno-
s~o::_i, ~drugi kao primaoci tradicionalnog "znanja«. Spe-
CifiCm karakter tog aparata varirat će, dakako, od druš-
tva do društva. Postojat će i tipizirane procedure prelaže-
nja tradicije od znalaca na neznaoce. Na primjer, ujaci
mogu prenositi tehnički, magijski i moralni nauk o lovu
nećacima izvjesne dobi, pomoću određenih postupaka
inicijacije. Kao i »Znanje" koje se ima prenositi između
njih, i tipologija znalaca i onih koji ne znaju jest stvar
društvene definicije; i »Znanje« i »neznanje" odnosi se na
ono što je društveno definirano kao zbilja, a ne na neke
ekstrasocijalne kategorije kognitivnog važenja. Drugim
riječima, ne prenose ujaci ovu posebnu zalihu znanja za-
to što to znaju, nego oni to znaju (to jest, definirani su kao
znalci) zato što su ujaci. Ako iz posebnih razloga ispadne
da neki institucionalno označeni ujak nije kadar prenosi-
ti dotično znanje, on više nije ujak u punom smislu riječi,
i zapravo mu se može uskratiti institucionalno priznanje
tog statusa.
Ovisno o društvenom rasponu relevantnosti stanovi-
tog tipa "znanja", te o njegovoj složenosti i važnosti u po-
sebnoj zajednici, može doći do toga da se "znanje« mora
reafirmirati kroz simboličke predmete (kao fetiši i vojni
amblemi) i/ili simboličke djelatnosti (kao religijski ili voj-
ni ritual). Drugim riječima, može se kao mnemotehnička
pomagala prizvati fizičke predmete i djelovanja. Sva
transmisija institucionalnih značenja očigledno implicira
postupke kontrole i legitimacije. Oni su pripojeni -samim
institucijama, a propisuje ih osoblje koje radi na prenoše-
nju. Ovdje se opet može naglasiti da se apriori ne može
pretpostaviti nikakva konzistentnost, a kamoli funkcio-
nalnost između različitih institucija i pripadnih im formi
prenošenja znanja. Problem logičke koherencije prvo na-
staje na razini legitimacije (gdje može postojati sukob ili
konkurencija između različitih legitimacija i njihovog ad-
ministrativnog osoblja), i, kao drugo, na razini socijaliza-
cije (gdje može biti poteškoća u pounutrivanju sukcesiv-
nih ili konkurentnih institucionalnih značenja). Vratimo
li se prethodnom primjeru, nema razloga a priori zašto
institucionalna značenja koja su imala porijeklo u lovač­
kom društvu ne bi bila difuzijom prenesena i na agrikul-
turna društvo. Štoviše, ta se značenja promatraču izvana
92
mogu pojaviti tako da njihova "funkcionalnost« u prvom
društvu u vrijeme difuzije bude sumnjiva, a u drugome
nikakva. Poteškoće koje tu mogu nastati povezane su s te-
orijskim aktivnostima legitimatora i praktičkim aktivnos-
tima onih koji »obrazuju« u tom novom društvu. Teoreti-
čari se moraju zadovoljiti time da je lovačka božica plau-
zibilan žitelj u agrarnom panteonu, a pedagozi imaju
problem da njene mitologijske aktivnosti objasne djeci
koja nikad nisu vidjela lov. Legitimirajući teoretičari
skloni su tražiti logiku, a djeca su sklona tvrdoglavosti.
To, međutim, nije problem apstraktne logike ili tehničke
funkcionalnosti, nego domišljatosti na jednoj, a lakovjer-
nosti na drugoj strani - što je prilično različit sud.
~)
Kao ši.Q_$.!Q.O vidjeli, .porijeklo_bilo.kojegJns..t!t~,c;ionalnog
.12.<2r.etka leži u tipizaciji vlastitih i tuđih ispoljaviinja. To
implicira-aa čovjek' 8 ćirugFma~=dlfeli.:~q:{fY.eae·nen~11Teve i
~n:a· ispre.pleteiie~taie.izvedbe, te,· na:đaTfe:·· đa se
tip1~trajtrodređeria djeiovan]a.~'fo"fest, neće se prepozna-
vati samo poseban djelatnik koji izvodi aK:ciflitT:i)'a·X, ne-
goalfc1ja ·n_pa ·x ko'i:r-inčizeiZvestrEIJO'l{o Td'eiafiiif ko-
Jmn'"s-~·"aotična
"~"' . . ·. . . ........................, .........L . . .'ffi()ž'{'
.stnildura'reievan:cre· . "' ......... JJ.YJ ..... J~iV:''"
..J;e:d ...Q.JJ..ri-
.P.i~~ti~Na'primjer, netko može uvažiti to što se njegov šo-
gor upušta u to da tjera u red njegove bezobrazne potom-
ke, i razumjeti da je taj posebni postupak samo jedan
slučaj forme postupanja· primjerene drugim parovima
ujaka i nećaka, zapravo da je to općenito raspoloživ obra-
zac u matrilokalnom društvu. Samo ako vlada potonja ti-
pizacija, taj će slučaj slijediti tok koji je društveno prihva-
ćen kao gotova stvar, u kojoj se otac diskretno povlači sa
scene da ne bi ometao legitimno vršenje ujakovog autori-
teta.
tek!~J~~~l~f~~~lt~e;~x~~lrr:~~~:t~x;;~ii!~~~~~.~;r~~~
. l_llećenje. To znači da će postojati rječnik koji se odno~i na
te forme djelovanja (kao što'je ~korenje nećaka«, koje će
pripadati jezičkom strukturiranju srodstva i raznih nje-
govih prava i obaveza). Tada se djelovanje i njegov smi-
sao u načelu može shvaćati po strani od njegovih indivi-
dualnih izvedbi i s njima združenih promjenjivih subjek-
93
 ,.......--
l
.
r
F
,. •
•znanje• vrednota i stavova što ih se smatra primjereni- . mogu usredotočiti na svoje specijalnosti. Ako treba da u
r ma sucu, a sežu sve do onoga što se poslovično smatra lovačkom društvu stanoviti pojedinci postanu specijalisti
i
l doličnim sučevoj ženi. Sudac također mora imati priklad-
no •znanje• u domeni emocija: morat će, na primjer, zna-.
ti kada treba zatomiti osjećaj samilosti, da spomenemo
kao kovači mačeva, morat će postojati odredbe koje ih os-
lobađaju od lovačkih djelatnosti, stavljenih u dužnost
svim ostalim odraslim muškarcima. Specijalizirana zna-
jednu psihologijsku pretpostavku te uloge, koja nije bez nja ne tako opipljive vrsti, kao što su znanja mistagoga i
l važnosti. Na taj način svaka uloga otvara ulaz u speCifi-
čan sektor totalne zalihe znanja društva. Da bi se ulogu
ostalih intelektualaca, iziskuju sličnu društvenu organi-
zaciju. U svim tim slučajevima specijalisti postaju admi-
naučilo, nije dovoljno steći rutine koj~ su neposredno /1nistratori sektora zalihe znanja koji su im bili društveno

l l
nužne za njeno •izvanjsko• izvođenje. Covjek se .tal\:pđ~r
mora uvesti u razne kognitivne, pa čak i afektivne nasljt-
ge korpusa znanja,koje je direktno i indirektno primjere-
l doznačeni.
r_ Istodobno, jedan važan dio općenito relevantnog zna-
l_Eja jest tipologija specijalis.ta. Matia su specijalisti defini-

l ~-
j}
(
no toj ulozi, .
,To impJicira društver11,1_r~~_o.djelu ..znanja 41 Z::tli?-a
znarifa:dFUšt'lia:str:ol<'ttii'lr:ag5t je_u.odr_ednieama·onoga-s-to
· rani kao pojedinci koji pbznaju svoje specijalnosti, svatko
mora, za slučaj potrebe za njihovom specijalnošću, znati
koji su ljudi specijalisti. Od običnog čovjeka se ne očekuje
il,,
l
, jej~l~yantno.ppćei1.H<li onog<J,_št_o_JEl,_rele-vantno.sam_Q_o~­
~- ređenim ulogama. To važi čak i za vrlo Jednostavne drus-
da poznaje zamršenosti magije za izazivanje plodnosti ili
izbacivanje zlih čarolija. Međutim, ono što on mora znati .
l jj
~
~~-
tven:e-situacije, kakav je naš raniji primjer društvene situ-
acije proizvedene tekućom interakcijom muškarca, bise1<-
jest kojeg vrača da pozove ako nastane potreba za nekom._;<.· .
od tih usluga. Tako je tipologija. ekspernJ;a. (ono što suvr.;{·:: · ·
;Ir sualne žene i lezbijke. Tu je neko znanje relevantno svim meni socijalni radnici zovu referalnim vodičem) dio opće- ·

l d
.'[''
trima individuama (npr. znanje koje je nužno da se ta
družba ekonomski održi), dok je drugo znanje relevantno
samo za dvije (savoir-faire lezbijke, ili, u drugom slučaju,
nito relevantne i d.ostupne zalihe znanja, a znanje od ko-
jeg se ekspertiza sastoji nije. U ovom času nas ne mo:
raju zanimati praktičke poteškoće do kojih može dolaziti
\ 1: znanje heteroseksualnog zavođenja). Drugim riječima, u izvjesnim društvima (npr. kad postoje konkurentske ko-
l ~

,!i J'
'ti1'
l .
.<:b:vštvena ra&podjela zna:!1I~.J2.QY.l.a.či-za9._0Q()!!lc.D.~St~n~k.
--:aihcit6mije izmeđ!:':~općeiriite r~l~ya,Il9i&.1...QP.e koja je .spe-
cifična za uloge,,
terije eksperata, ili kad specijalizacija postaje tako kom-
plicirana da to laika zbunjuje).
~ll
. . . ~ D~!_de,_!ldn~eđu uloia,j_znanj~ može. se.ana.,lizi-
CJ:ati.s .d.v:ij:u_RQgodnih t'ćičaka. . )edan,.o. i.Z:perspektiv.e__iristi-
l il;:~Ml
.~1il!·
Imajući u vidu po'!:iie.snu..a]l:umulaciju z!lanja ud.Dl_š- ·

G~~:~~;~o;~;~:~~~::~f~~;P~~~;or6t~e:~n~:l~;~iJf~~
tucionalnog. pčiret1[~;:J.:ii6-ge~!3-pojav.l}uju.. l<:a,g,instituciio-
nal'rie reprezentaci:je i. pq§rjdovanja instit-qcionafu9:::.9!>: .
~\~.
i dostupno znanj_e. Umnožavanje specifičnih zadataka jektiviranih nakupina znanja. Gledano_p~k iz perspektive
'l'
l prouzročeno podjelom rada iziskuje S~?!!l<i!'t!'~?eg:ana rje- nekoliko·utoga:;·svakaiilogll, sa.sqbom nosfdto.štveno de-

l šenja koja se mogu odmah u,čiti i prenositi. Ova sa svoje finir,an-.pri.Jlj,e..e..~lf. ~p._anja..·Obj.;'pe"cspekti-v'€;~daka;ko-;.:ttk-a- .
,,1\ strarie iziskuju specijalizirano znanje o određenim situa- zuju na isti · · obalni fenomen:;iU;o je esencijalna4ijal~.
_J&,ailrlištva: . rya se perspekt~y~_gade sažeti u su_d da dru- ··
.~,~~: cijama i odnosima sredstvo/cilj čijim su odrednicama te
l 1,"/;:;. situacije društveno definirane. Drugim riječima, nastat
će specijalisti od kojih će svaki morati znati sve ono što se
š o· postoji samo kad su ga' pojedinci svjesru:;:·a.:·dliiga u"•
sud da je individualna svijest društveno određena. Ako to

l ~1
·'
~l :
smatra nužnim za ispunjavanje njegovog posebnog za-
datka.
Da bi akumuliralo znanje specifično za jlloge, druš-
suzimo na pitanje ulo_g~, .možemo reći da je, .s jedne stra-
ne,jnstittl;;>iiTI:ffillit':Pin::~cl,~ zbiljski sam0 _ukoliko .se reali-
ztra_t1_ ulog~_ma. što se izvode, te da; s dr:uge.stJC!JE:G~uloge ·
;~
~i:• i tvo mora biti organizirano tako da se određeni pojedinci reprezentiraju ,instituci_0 najni ·j:ibt_El,~ak~ kojf:<:!.ef~a · nji- .
l'"
·ft[\\ hov karaki"'_r..(uključujući njihove dodatke zn~J,rija) i iz ko-
l 'l
1a

~;
. ·
41 Pojam društvene raspodjele znanja ~eden je od Schutza.

98
. jega one iivode svoj objektivni smisao. ·
99
m;~
i

l l'iil,
i~H: L
 Analiza uloga je za sociologiju znanja posebno važna .
zato što otkriva ~gedovanj~zmeđu makroflkopslnh
univerzuma.~_p.ač.enja,. o b jektiv!J'_;J,nih u- dr.vš.tvu, i P11teva
· kojima ti 1.miverzumi bjy§J:q.po.j.edincim.a..s~l;ljektiYno·zbilj­
ni. Tako je npr. moguće analizirati makroskopsk~ drus-
tvene' korijene religijskog svjeto~a~ora u određe~1rr; ko-
lektivima (recimo, klasama, etnick1m skupmama 1h mte-
lektualnim koterijama), i također analizirati način kojim
se taj svijet manifestira u svijesti pojedinca. Te dvije ana-
lize se mogu sjediniti samo ako se istraže načini kako se
pojedinac u svojem totalnom društveno.m djelova~ju od-
nosi spram dotičnog kolektiva. Takvo ce se 1straz1van]e
nužno morati baviti analizom uloga.42
Doseg i načini instituciona.liza.cije
Do sada smo o institll.cionalizaciji raspravijali u odredni-
cama bitnih značajki koje se mogu .!lZeti kao sociologijske
konstante. U ovoj raspravi ·očito ne možemo dati čak ni_
pregled bezbrojnih varijacija povijesnih manifestacija i
kombinacija tih konstanti - što predstavlja zadatak koji
bi se dalo izvršiti samo pisanjem univerzaine historije s
.L
gledišta sociologijske teorije. Međutim, postoji izvjestan
broj povijesnih varijacija karaktera institucija koje su za
konkretne sociologijske analize toliko važne da ih treba
l
bar ukratko raspraviti. Naša će pažnja, dakako, i dalje bi-
ti usre.dotočena na odnos između institucija i znanja.
Kad se istražuje bilo koji konkretni institucionalni po- ·
redak, može se postaviti slijedeće pitanje: Dokle seže ip.-
. stitucionalizacija unutar totaliteta društvenih djelovanja
u danoj zajednici? Drugim riječima, koliko je širok sektor
l
1 institucionalizirane djelatnosti u usporedbi sa sektorom
r koji ostaje neinstitU:Cionaliziran?" Jasno je da u toj stvari·
· postoji povijesna varijabilnost, da r:azličit!l društy~
p\lŠtajtl· više ili manje ...J:Lrostora nein~onali~anim
di.elOMI;JJ:J,i!!P...§t· važno je opcerwo~-:i--az.mGttiti.,kqi.i •f ~tori
odr<;>stuju širf::-do:>"'g institu.cicinalnosti nasuprot m:~!g:U·
----··· ~-~--.,.. -·--·-------~---~--~---- ...,___ .--
..... --.....
42 Termin ,.posredovanje• je koristio Sartre, ali bez konkretnog značenja koje n:u ·
je kadra dati teorija uloga. Taj termin dobro služi da pokaže opću povezanost lZ-
među teorije uloga i sociologije znanja. . 45 Ovdje se može usporediti pojmove ·kompaktnostic i :.diferencijacije« Erica Vo~
43-To se pitanje može označiti kao pitanje koje se bavi :ogustoćomc institucional-
nog poretka. Međutim, mi smo pokušavali izbjeći uv9den~e novih termina, pa
smo odlučili da ovaj termin ne koristimo, premda je sugestivan.
100
r· yrl.of?rmalno, doseg institucionalizaci.je o·.Vl·'si o opće-
l
l nitosti struktura relevanCije. Ako je u društvu mnogo
struktura relevancije, ili već_ina njih, rasprosh·anjer;to Op-
ćenito, doseg institucionalizacije bit će širok. Ako je takp
l
rasprostranjeno samo nekoliko strukfurarelevancije, do-
seg instituCionalizacije će biti u<'ak. U potonjem slučaju
postoji i daljnja mogućnost da institucionalni poredak
bude visoko fragmentiran, pri čemu su stanovite struktu- .
l
re relevancije zajedničke grupama unutar društva, ali ne /!' .
i društvu u cjelini. ·
Ovdje bi moglo biti heuristički korisno misliti u od-
· . -/ .'·
l
rednicama .idealtipskih krajnosti. Može se zamisliti druš- ·
tvo- :u .kojemu-:-i%". ir;~t~~J:Icionaliz~cifa)gj;~a:....U.... t~~o~
· ·· drlistv:t.LsU..SVl.pi:'.olllllrru. zaJeđmc!<J;' .s:l(a. nJmov:a,rJes.enJa .J
l
su d~J:L.~.t'l':lJ:lo o,bj,<'l'kti~a;a-sy~:d:J;:l:l~tve)1<J~Bkl,~:\m:9sii'su
A• '· -
1
totalitet društvenog života, koji liči stalnom izvođenju slo- " 1
: : iJist1tU:ci6naUz.i_i:_ane .. Instituet6nalitrp6Fec!alf,..::obuhvaća ;. .~,·
žene, Visoko stilizirane liturgije. Nema nikakve ili skoro
l
nikakve raspodjele znanja--SpeGU:iGne.po_.ulogam<Lj.er se.
sve uloge izvod_e unutar sit~~!l.:..lfQj<UmpQQjednal<:o re~
i
J_evantne sVim aKfeflllja :Taj euristi,Qlg.J;no~otalno in-
stitucionaliziranog društva (usput rečeno, zgodna tema
za noćne more) može se blago modificirati zamišlja}ući
l
!
da,.-~1-!.'lY!'! druš1;yene. ak,ti:Y:!J._osti.ill.@tucionalizirane,. a.li ne
"ii~<? ~":)edllickih PX:9.9..~fl~. Premda bi"':štlrži'Vdta-koji bi
takvo d.rustvo-natiirilo svojim članovima bio podjednako
··J
-
krut, postojao bi veći stupanj raspodjele znanja specifič­
ne za uloge. Istodob.n() bi, takor.ekuć, tekao veći broj litur-
Ne treba ni reći da se niti.model iilstitucion;;Llnog to-
ni njegova modifikacija ne mogu. nać~ u povijesti.
'• l
·- .,,
\."
'
~~~~ti:, moguće je razmatrati zbiljska društva pb tome ·~>."';-~
( se približavaju tom ekstremnom tipu. se mo- ..,, ··,;-,, .·
reći da ~~ , ·. [\
civilizacija postoji progresivno "-.J:;.·'·.Y
udaljltv'anje od tog tipa." ~' ' '
.!<:~
44J'o je ono na što je Durkheim ukazivao kao na .. organsku solidarnost•. Lucien
Levy-Bruh! daje tom dirkemovskom pojmu daljnji psihologijski sadržaj kad govo~
l
rio •mističnoj participacijie u prim.itivnim društvima.
l
egelina. Vidi njegov Order and History, vol. l, Louisiana State Universitu Press,
La Baton Rouge 1956; O. U. P., Oxford.Talcott ParSons je u raznim dijelovima svo-
jeg djela govorio o institucionalnoj diferencijaciji.
101
i
i l
l
 rr
l ! r-. ·SYpr:.GtnLEl..ks.tr:em.. problem, a institucionalizacija
Đilo·bLdruštvo.u kojem postoji sa- _že_\;I.§.OSt<~,rr_L!...);!Q§~.I1!le." Zbog raznih povijesnih ra 1
l
\...m()_j~qg,.!Lzajedni.i)JP, se doseg mstltuc1onalrz1ranih djelatnosti može se srna z_toga
i
l i' -ihva samo s obziromnif'đjelatnosti koje
blemom. U takvom društvu ne bi bilo gotovo nikakve za-
se bave tim· pro- .Stana
"t• bl t•
50
cl
. VI lm o as 1ma · ruštvenog života· može doći do de- ,
lnStlt)lC10nalizacije. Na primjer, privatna sfera nast 1
. modernom industrijskom društvu znatno je deinstit~~~
nJl l· u

jedničke zalihe znanja. Skoro sve znanje bilo bi specifič­

l nalrz1rana u usporedbi s javnom sferom."
l no prema ulo lj,.ffia. U pogledu makroskopskih društava
ovijesno ne raspolažemo čak ni aproksimacijom tog ti-
. No izvjesne aproksimacije se rriogu naći u manjim
. Jedno daljnje_ pitanje u odr:tosu na koje će institucio-
n_>;tlm pore01_ pOV.lJesno varirati jest:_J~ako se razne institu-
društvenim formacijama - na primjer, u libertarskim -"' c):l_e _oenose Jedne prema drugima.na-razmamaA,zvedhe i

l (
kolonijama gdje su zajedničke brige ograničene na eko-
nomske uredbe, ili u vojničkim ekspedicijama koje se sas-
toje od većeg broja plemenskih ili etničkih jedinica čiji je
_3nacen!a?'2 Uprvom ekstremnom tipu koji smo gore dis-
kutrrah postop ': svak'?j. subj:ktivn<:_>j biografiji jedinstvo
mst1tu01?nalmh 1Z':edb1 1 znaeenja. Citava društvena zali-
l ha znan!~ >;tktu>;tlrz1ra se. u_svakoj individualnoj biografiji.
J jedini z!Y!!_d!!!Eki problem vođenje rata.
l !-
:~
:!·.
Po strani od podsticajnih sociologijskih fantajlija, tak-
ve heurističke fikcije su korisne samo. ukoliko pomažu da
Svatko cm1 s_ve ~.na_s_v:e:_~l~~~~~(O~ac_ij~_:Z:!_l_ačenja (td,
Je&t;-srmsien:~g . oarwsa raznili. institucija) iskljuČivo_k_'_
_su~Jekttv:"'I. Glli}ektn@L_~rmsa,o mst1tucionalnog poretka
se razjasne~ koji pogoduju njihovim aproksimacija-
pnkazuJe se sva~om poje<:lihctr kao ·dan i.o,pć.e ,poznat, te
l 'j.
(.
,j·.
',, mij,. NajopćenitijlJ.!yj§;_jest stupanj dig.Qe.;n>da.,.s.pr;;ttećom
__-" :. erenci'acTomjnstit>i.cija:''-Svako društvo u kojem-se ·
""rad-sve više dijeli udaljava se od prvog gore opisanog ek-
se kao takav ~z1ma kao gotova stvar. Ako uopće postoji
1k~kav problem, O.lJ postoji zbog subjektivnih poteškoća
stremnog tipa .. Drugi o.pćL.1l.yjet, koji je s prvim u blisko!!' ko~~ POJedinac moze rmati s pounutrivanjem značenja 0
![.,
l l
l'

"
oci.g_Q_~:t!j~E>tx:aspoloži.v:os.14\kQl;l,Omii skog':fu.§Ra;:IWJ"-B'fanQ:'
vitim.pojedirici.m~ilLgr)lJ?§~~o.mC>Iiii'ć:iifei:da.sE!.P!l<Y.asp_e-
ko)rma postoji društvena suglasnost
Sve većim odstupanjem od tog heurističkog modela
(dakl~, dak~~'?· sa zbilJskim društvima, mada ne u istom

l l l'
:_ cji.aliziranim djelatnostima koje nisu direktno uključene
:::!L.o.dr:žB;ll@j.e..o_i3šfank-aJ:.Kao što sm() vidjeli;-t<:r~.P.eclJali- ·
( zirane aktivnosti dovode ilo specijalizacije i segmep.tiwije
stupnJU/ do01 ~e do vaznih modifikacija u danosti institu-
cwnalmh z~acen]a. Na prve dvije takve modiflkacije več . "f'"
~mo ukazali: entaci" a institucionalno oretka pri ;:-
-ll· ~~Žajeđničkoj zalihi znanja. A potonje omogućuju znanje

-
"'., subjektivno odvojeno od ikakve društvene relevancije, cemu samo izvjesni tipovi pojedinaca izvode izvjesne' je-
-''
l
·:·:
;l dakle ·čistu teoriju•." To znači da izvjesni pojedihci (vra-
timo li se ranijem primjeru) bivaju oslobođeni lova ne sa-
~~
49 Ten~encij~ insti~cija d~ perzistiraju analizirao je Georg Simmel u odrednica.-
~a SVo]egpo]ma »VJernostl ... Usp. njegovu Soziologie Duncker und Humblot B
mo da bi kovali oružje, već i da bi sastavljali mitove. TaJm lm 1958., str. 438 ff. · . er-

~l
i imamo •teorijski život•, s njegovom.raskošnom prolifera- '1
l l,!J'
'ji
cijom specijaliziranih korpusa znanja što ih propisuju
·specijalisti čiji ugled može z.bilja ovisiti o njihovoj nespo-
so Taj pojam deinstitucionalizacije izveden je iz Gehlena.
51 ~nal~a ~einsti~cionalizacije u privatnoj sferi središnji je problem Gehlenove
:ta.JoCl)alne psiholOgiJe modernog društva. Usp. njegovu Die Seele im Techischen Ze-
ter, Rowohlt, Hamburg 1957.
sobnosti da čine išta osim teoretiziranja - što dovodi do l

:n~ bi se J:ttielo ~~s~~ti s daljnjim neologizmima, ovo bi se m"ogio nazvati pi-

:i:·<' izvjesnog broja analitičkih problema kojima ćemo se vra-
l 1> titi kasnije. ·
. )em stupnJ~ •fUZl)e"' 11~ •Segmentacije.. institucionalnog poretka. Uzimajući da
l~ tome tako, IZgledalo ~~ da je to pitanje identično sa strukturalno-funkcional-
mm proble~om »~Unk.CI(lpaln,~ integracije .. društva. Potonji termin međutim
~: .-M_eđl!.tim,- institucionaLizacija nije ireverzibilan pro-

l ·i!
·';
~t
l• l
.
l ces, USprkos činjeni()~_5i§..j.ednom..formirane4ri.stitYeije-te- .
46 Odnos između diobe rada i institucionalne diferencijacije analizirali su Marx,
Durkheim, Weber, Ferdinand TOnnies i Talcott Parsons. ·
pre~?stavl)a. da »integraciju .. društva može odrediti vanjski promat~ač koji is~
trc:zule e~stern~ funkci~?-ir~nj~ institucija tog društva. Mi bismo, nasuprot tome,
pnhvatil1 da se 1 4.unkClte.. 1 »d~sfunkcije" ,;;ogu an ... H~;-ati šam~'o...u~~~ -· · · ·
ske r ·
. sl' .. 4~~ge.
Ak tk . . -~ ~ ~ ~nacenJ-
~.~e o uo~ce. ho~e r~biti · j termin, .,funkcionalna jntegracljao:
..Jedstveno znacl_~te~a:_lJU m~t1tuc1onalnog poretka putem raznih legitimiraju-
~;l e~ pro.c~sa. D:ugrm ri)eClma..,zntegraci_ia ne počiva u institl,ISJiE..ma nego u niiho~
J;' 47 Moglo bi se reći da u toj točki, usprkos različitim tumačenjima detalja, postoji
v~n lejp..timacijl. TOriWS'l"?rot stp,ktJ,ralfJmkcionalistima, implicira da se institu-

l Iil:
l' visok stupanj suglasja kroz historiju sociologijska teorije. ·
48 Odnos izmedu .. čiste teorije .. i ekonomijskog viška prvi je istaknuo Marx.
Clonala,n__p..Q!'_~_e.~~ze prikladno razumjeti kao .. sistem...

:. r:.
102 103
~i i

l r!ilij!Ji·k
. ~tl.- .li
 .... :c·r latnosti, te, nakon toga, društvena raspodjela znanja,
1 čemu zn~~cifično za :u.Io_g<;l. postaje rezervirano za
stanovit6 tipove:jMedutim, s tim razvojem se pojavljuj~
nova ko~ja na razini značenja. Sada će postoJ~tl
objektivan problem s obzira~ na obuhvatnu iC~.!l'~u
značenja unutar cijelog drustva. TaJ Je prob em pos':e
razli~vrrog pr_oble;na usklađ1vaD:Ja
smisla što ga za čovjeka ima vlast1tabwgraf1Ja sa smis-
lom koji joj pripisuje društvo. Ta je razlika 1sto tako _ve~l­
i'
'
ka kao razlika između proizvođenja propagande koJa ce
uvjeriti druge i proizvođenja uspomena koje će uvjeriti
čovjeka samoga.
U našem primjeru trokuta muškarac/žena/lezb_ijka
bili smo pošli nešto dalje i pokazali kako s~ ne_ moze a
priori pretpostaviti da će različiti proces1 ms~:tucwnallza­
cije biti .usko povezani•. Struktura relevanc:Je koJU diJe~e
muškarac i žena (A-B) ne mora se mtegnrat1 s onom koJU
dijele žena i lezbijka (B-C}, ili s onom koju dijele lezbijka i
muškarac (CcA). Mogu stalno postojati odjeliti institucw-
nalni procesi bez sveukupne integracije. Potom s;no us-
:~~-
ba:dili kako se .";:n;p.i.Fijsl@ činjen~(J;;o.-da-~t:u.QJe 1p,ak
~., (~ove~da--s .. e-.tg ...B:e::ffi6že...pr:et.pos~Witi.· a_p.J]......_.o_r. '·
može obrazložiti S§JllO.obzir:om na reflekswn.u S:!!)eSt m_:
~J.!.!iJ-,J.<:oje svć)E)Il:)..J:j.pživljaju razrl:čitih ~ituc:im__naru­
_r:aju.iz:v:Je.sniilog'iku. Sada tu arg:ument~clJU mozemo po-
makifuti'za korak dalje, pretpostavlJaJUCl da Jedan'od na-
ših triju pojedinaca (uzmimo da je to muškarac, _A) posta-
je nezadovoljan time što situaciji manjka s1metn]a. To ne
znači da su se relevancije u kojima ima udJela (A-B 1 G-AJ
za njega promijenile. Prije će biti da ga sada muči ~prav_o
relevancija koju prije nije dijelio (B-C). ?o toga mo:z:.e doc1
zato što se on upliće s vlastitim interesrma (G preVlse vre-
mena provodi vodeći ljubav s B, a zanem_aruje ak~ivnost
uredivanja· Cvijeća s njim), ili je pak moguce dann rma te-
orijske ambicije. U svakom slučaju, on tr_i diskret_':e rel?-
varicije i njihove popratne procese hab1tuahzac1Je hoce
ujediniti u kohezivnu, smislenu cjelinu - A-B-C. Kako OR
to može?
Zamislimo da je on religijski genij. Jednog dana on.
drugim dvjema predstavi novu mitologiju. Svij_et j_e stvo-
ren u dva stadija: kopno je stvorio bog tvorac parec1 se sa
svojom sestrom, a more je stvoreno čin'?m. uza!?-mne
masturbacije sestre i božice-blizanke. A posto Je SVIJet ta-
104
,,
;
pri ko sačinjen, bog tvorac se pridružio božici-blizanki u veli-
l
kom cvjetnom plesu, te su tako nastale flora i fauna na
kopnenoj površini. Postojeće trokutna ustrojstvo hetero-
seksualnosti, lezbijstva i uzgoja cvijeća tako nije ništa l
manje nego ljudsko opon~šanje arhetipskih postupaka
bogova. Nije loše, zar ne? Citalac s nešto spreme iz kom-
parativne mitologije lako će pronaći histodjske ·paralele
ove kozmogonijske vinjete. Teže može biti našem muš-
l
karcu da pridobije ostale da prihvate njegovu teoriju.
Imat će problem propagande. Međutim, ako uzmemo da
su i B i G imale praktičkih poteškoća s održavanjem raz-
nih svojih projekata, ili (što je .manje vjerojatno) da ih je
l
nadahnula Aova vizija kozmosa, postoje dobri izgledi da
mu pođe za rukom da osigura uspfeh svojem planu. Čim
on uspije, i sve troje pojedinaca •Znaju• da njihove razli- l
čite djelatnosti skupa rade za široko društvo (a to je A-B-
-C), to •znanje• će utjecati na ono što se zbiva u toj situaci-
ji. Na primjer, G će biti spremnija pristati da svoje vrije-
me. pravično rasporedi na dva svoja važnija posla.
l
Ako ovo proširenje našeg primjera izgleda nategnu-
to, možemo ga približiti istini tako da zamislimo proces
sekularizacija u svijesti našeg religijskog genija. Mitologi-
ja više ne djeluje uvjerljivo. Situaciju valja objasniti soci-
l
jalnom znanošću. Dakako, to je vrlo lako. Očito je (naime,
za našeg religijskog genija preobraćenoga u socijalnog
znanstvenika) da dvije vrsti seksualne aktivnosti koje se l
odvijaju u toj situaciji izražavaju duboko usađene psiho-
logijske potrebe sudionika. On •zna• da će frustriranja
tih potreba dovesti do •disfunkcionalnih• napetosti. S
druge strane, činjenica je da naš trio prodaje svoje cvijeće
l
.na drugom kraju otoka u zamjenu za kokosove orahe. To
rješava stvar. Obrasci ponašanja A-B i B-C funkcionalni
u odrednicama •siste!lla ličnosti•, dok je G-A funkcio-.
alan u odrednicama eko.rioi:nijskog sektora ·društvenog
l
tema•. A-B-C nije ništa drugo nego racionalni ishod
nkcion,ll.lne integr.~?-cije :rla"intersis~Jf21 ~~mi7 ·I-opet,
o A ima uspjeha u propagiranju ove teorije svojim
l
i idvjema djevojkama, njihovo •znanje• o funkcionalnim
l 'imperativinia što ih uključuje njihova situacija imat će iz-
\vj esne kontrolne učinke po njihovo ponašanje. l
ll Ista će argumentacija mutatis mutandis važiti i ako je
s idile lice-u-lice iz našeg primjera transponiramo na
[
makrosocijalnu razinu. p.egmentacija institucionalnog
~--------~·-·_j
105
l
l
--::::===----------~-------~~~---~--~---~

l R?retka i pop_"~tna.-Faspodjela znanj~Y~e~ao P_[O-

Sub~,tni..v.erzum~e.,_ ];{~o i sve _c.l,mš.txene _gr:ađevine zna-
Q.enja,-m.orac»nusiti~-p.osebank.olektiv,'' t.o .jest.grupa·koja
bleJĐ.a.IOsigur-ay~integr:a_tlvnlb, zna,genJa koJa ce ?buh-
l iiatiti ...društv.O:..i-osigur,ati-·sxreopći-~-.kQnt.ekst· ·o15jel{tl'vne.g .
;:?T--sH;tsla· za-fragmentirano društveno iskustv.o.J. zna!lj,?-,PO-
__-;- jedtrrca. Osim toga, neće postoji::f&aiD?:-PLalH!~it!'Kv.~
staln.o pr.oizy.odLdetičmrznačenja i ..unutar.koje ta znače­
h] a imaju_9bjektivnu-zbiljn.ost..!o;orpe~:t! tal<:vih gJ:llpa m.o-
_ž'e~pl5S:tojat..\;;_~i±k-ob~~li-k<;>nk'!-1I:eqcijai\Na najjednostamrjo)"
razini, m.oze p.ost.ojati sukob .oko d.odjele resursa viška
roislene Jntegr.!J,Qije..:v:eć..i..pL()b~~E>m.- ~lDt'I!ll[a:r:Ja J_.nstltuCl-
l ?·
G nalnJ)l. 7!ifeiatnosti.jednog-tlp~·a1i.tera··v:'~a-~s ostalim. tl-
ovima. Možemo pretpostaVIti da postoJI umverzum. zna:
d.otičnim specijalistima, na primjer .ok.o izuzimanja iz
proizvodn.og rada. K.oga treba .oficijelna izuzeti - sve
vračeve-liječnike, ili samo one k.oji sv.oje usluge vrše u po-
čenja koji djelatnostima ratnika, poljodjelaca, _t;rgov:aca l glavičin.om kućanstvu? Ili, tk.o treba .od vlasti d.obivati fik-

l istjerivača duhova podaruje slnisao. To ne znaCI da1Zme-

đu tih tipova aktera neće biti sukoba interesa. Čak 1 unu-
tar zajedničk.og univerzuma značenja za egz.or~iste m.ože
snu plaću, .oni k.oji b.olesne liječe travama ili .oni k.oji to či­
ne padanjem u trans? Takvi društveni suk.obi .odmah se
-~ prev.ode u suk.obe između suparničkih šk.ola mišljenja, .od
biti pr.oblem kak.o da neke sv.oje djelatn.ost1 •.ObJa_sne• rat-·
l lli ' nicima, itd. Met.ode takve legitimacije i .opet p.OVlJesn.o va-
riraju.53
k.ojih svaka teži da· se učvrsti, i da diskreditira, ak.o ne i
likvidira, k.onkurentski k.orpus znanja. U §J.wremenpm
društvu i dalje imam.o takve suk.obe (kako društven.o-ek.o;

~
~edica i.B&timcionalne_~ci}e~t n.omske, tak.o i k.ognitivne) između .ort.od.oksne medicine i
l ··
mogućn.ost dru__§j;.~ .odijeljS!rllj;l,.subg.niyerzuma.-ZllaGe-
]J_i... Io slijeai iz ria!'ilašavan)~ specijalizacije ·ul.oga d.o ~me
tOčke ria koj .oj znanJe specifiCn.o za ul.ogu, nas~pr.ot zaJed:
suparnika ka.o št.o su kir.opraksa, h9mecipatija ili"kršćan,
ska znan.ost. U razVijenim industrijskim drustVlffia, s nJi-
h6Vlill golemim ek.on.omskim višk.om k.oji velik.om br.oju
ničk.oj zalihi znanja, p.ostaje p.otpun.o ez?ter:cm~. Tak':' p.ojedinaca d.opušta da se punim radnim vremen.om p.o-
:i
l subuniverzumi značenja m.ogu i ne m.oraJU b1t1 srr.omas-

a
li vete čak i naj.o.pskumijim težnjama, pluralističkak.onku­
1[. niji u .odn.osu na zajednički vidik. U izvjesnim slučajevima encija među subuniverzulnima značenja svih zamislivih
nisu ez.oterični sam.o k.ognitivni sadržaji subumverzuma, vrsta p.ostaje n.ormalno stanje stvari."
If
neg.o čak i egzistencija subuniverzuma i k.olektiva k.oji ga S usp.ostavljanjem subuniverzum!1 značenja p.ojavlju-
l li
j~·
l'
l'
p.održava m.ogu predstavljati_tajJ;l,J.l.,)o?.lJ.~.WUYE>r,::u.:r'l-' z~a­
čenja m.ogu biti društven.o strull;tru:'ra:ru, _p.o razmm krit":-
ju se razn.ovrsne perspektive spram t.otaln.og društva, a
svaka gayidi iz kuta jedn.og subuniverzuma. Kut iz kojeg
-:'
;J rijiffia - sp.olu, d.obi, zanil?a:nJU, r,ellgiJ~k.oJ n~l.on?stl, društv.o vidi kir.opraktičar razlikuje se .od kuta gledanja
l ~ ' ;;:
estetsk.om 'ukusu itd. Izgledi da .se subumverzl,lllll p.oJave
p.ostepen.o se, dakak.o, p.ovećavaju ~ J?X:O.~esivn.om P~?-je­
l.om rada i ek.on.omskim viškmn: Drustv.o s ek.on.ormJ.om
pr.ofes.ora medicinsk.og fakulteta, pjesnik.ov se razlikuje
.od kuta p.osl.ovn.og č.ovjeka, kut Žid.ova .od kuta nežid.ova
itd. ~e treba isticati da t.o_lliDU.@a>;~ paFSp~ki;i-va:-i~)"/
li ..
·~ti .održavahja bpstaiika može imati k.ognitiv_nu segregaciju •, pm<eGava...problem...usp.ostav:lJanJa stab1ln.og snn_'Q.olick.og ~-·
Q
l l :i
izineđu muškaraca i žena, ili između starih 1 mladih rat- ·
nika, ka.o u •tajnim društvima• u.običaje~a u _Af~c~ i
među američkim Indijancima. On.o k t.ome J.OS m.oz~ b1t1 u
šVolia-za-Gijele-društv.o. Svaka perspektiva, sa svim sv.o-
jim.dbdaciini te.orija ili čak Weltanschauunga, pit će u
,l t·.
;: odnosu s k.onkretnim društvenim interesima grupe k.oj.oj
stanju priuštiti sebi ez.oteričnu egzistenciju pa7 svec~~a
l ~:
'
,,l
-!
i vračeva. P.otpun.o razvijeni subuniverzuml znac~nJa,
kakvi, recim.o, karakteriziraj':l; Iifri(iuističke kaste, kin~:>.~
pripada. T.o, međutim, ne znači da razne perspektive, a
54 Weber opetovano, osobito u svojoj komparativnoj sociologiji religije, ukazuje
na razne kolektive kao .. nosioce .. (Trii.ger)onoga što smo ovdje nazvali subuniver-
•-..., ku učenu bir.okraciju ili svećerncke k.otenJe star.og Eglp-

l
ji
zumima značenja. Analiza tog fenomena povezana je, dakako, s Marxovom she-

l ;\
li!
"_; ta,j~!~l<:l.l,ju mnQgo _r~vijenija rješe:rtja ek.on.omijsk.og pro- ·
blema. -<::..___ .......... ·---------------
mom Unterba.u/Vberba.u. ~­
SS Pluralistička kapkurencija između subuniverzuma_z.o.,ačet.:!lS~o jedan je od naj- • ··
važnijih problema za empiričku sociologiju znanja u suvremenom društvu. Tim
1e\ smo se problemom bavili drugdje, u svojem radu na sociologiji religije, ali ne vidi-

ll [1 53 Taj proble"m je povezan s problemom ·ideologijec, kC?ii kasnije diskutiramo u r mo rB.zloga da tu analizu razvijamo u ovoj raspravi.
,-1 uže definiranom kontekstu.
107
106

ll
r?r
' ''f

pogotovo teorije ili Weltanschauungen, nisu ništa drugo

nego mehanički odrazi društvenih interesa. :gos.flQ_no je
( :- ,~b~g ~J@..V:e.c.'.e.g._nph
... P.Y.og.hr-?jaLS.lP~.l2!l-_C>§1isubggjver-· .· l
'---."~:_ b~~a.J~_s_v.e manJe dostupm_ autsaJd~n;na. Oni posta-
(._na teorijskoj razini posve moguće da se Z§J:1i<iUJ <!obroj JU ezo'tencne eilli:lave, •hermetw]n.."apeeaeene. (u smislu

\'i~::~~=~iii~:j~lktb~~:fi~=:a~~!:=i~~~~~
koji se klasično pridružuje hermetičkom corpusu tajnog
učenja) za sve osim onih koji su. dolično uvedeni u njiho-
l
.. / zbog kojih su se Židovi počeli baviti stanovitim znanstve- ve misterije. Rastuća autonomija subuniverzuma prido-
nim pothvatima, ali je nemogt1će predvidjeti znanstvene
pozicije po tome da li ih drže Zidovi ili nežidovi. Drugim
riječima, znanstveni univerzum značenja je. kadar postići
nosi posebniJ:n problemima legitimacije kako vis-ti-vis
autsajdera, tako i sprani oriih iznutra. Autsajdere valja
držati podalje, ponekad čak i u neznanju o postojanju su-
l
priličnu autonomiju nasuprot vlastitoj druš);Y.ep.oj o,snovi. buniverzuma. Međutim, ako njihovo znanje nije tako sla-
Premda će u praksi biti velikih varijacija, teorijski to važi
za bilo koji korpus znanja, čak i za kognitivne perspekti-
bo, i ako subuniverzum traži od šireg društva razne' po-
sebne privilegije i priznanja, postoji problem kiOl,ko da se l
ve spram društva. autsajdere di-ži po_dalj_e, a da se istoqg.biJ-9 o§igui-a da oni
se
Osim toga, kad.§~l;:qrpus.znani.€t jednoffi:__ y!ldign.e_dG
-l'~ine relativno-autono_gg1og subu:r:u__y~rz.~ značenja,
~-je:.:s:p:o:soba:n-povratn<?-dielovati. n.a k01ektfv-.l<'oji::ga48
prihvate legitimnost tog postupka. To postiže putein
raznovrsnih teJ;u,lf\<;a. o;a~trašivanja, racionalne ili iracio-
nalne propagande (apeliranja ria interese autsajdera i na
l
.. 7 oiz:v.eo. Na primjer, Zidovi ·mogu postajati socijalni njihove emocije), mistifikacije i, općenito, manipulacije
/< znanstvenici zato što u društvu imaju posebne probleme
kao Židovi. Ali čim su uvedeni u socijalnoznanstveni uni-
verzum diskursa, oni ne samo da mogu promatrati druš-
simbolima prestiža. S druge strane, one iznutra (insiders)
valja z_adr'žati za sebe. To iziskuje "đa·· se razviju kako
praktičke tako i teorijske procedure ii:bjima se može
l
tvo iz kuta koji više n1je isključivo židovski, nego se čak i ·obuzdati iskušenja bježanja iz subuniverzuma. Neke d~­
njihovo društveno djelovanje kao Židova može izmijeniti
posljetkom njihovih novostečenih socijalnoznanstvenih
talje tog dvostrukog problema promotrit ćemo kasnije.
Za sada može poslužiti jedna ilustracija. Nije dovoljno us- l
perspektiva. Opseg tog odvajanja znanja od njegovog eg- postaviti ezoteričan subuniverzum medicine. Mora se uv-
zistencijalnog porijekla ovisi o mnogim povijesnim vari-
jablama (kao što su hitnost uključenih društvenih 4ntere-
sa, stupanj teorijske rafiniranosti znanja o kojem je ·riječ,
jeriti laičku publiku da je to pravo i blagotvomo, i da se
medicinsko bratstvo mora pridržavati standarda tog sub-
univerzuma. Tako se opću populaciju zastrašuje predsta-
l
njegova društvena relevantnost ili irelevantnost, i druge). (vama o tjelesnoj propasti koja usljeđuje kad se •ide protiv
l
~
:~
!:!·
V.a.žm··· pn··.ncip. za. naša. opća razmatr.anja glasi. da je odnos .
između 2;nanja i n·e ov - nove. ·· _ e_ktičan,
\doktorovog savjeta•; tu se populaciju pomoću pragmatič­
:!
kih prednosti poslušnosti i njenim vlastitim strahom od
i',: ::. -t t.q jest ...~.Je .znanje društveni proizvod i.da.je.znanj""čini-­ bolesti i smrii uvjerava da ne čini t_ako. Da bi potcrtala
/f Jac društvene'promjene;56 To načelo dijalektike između:-" svoj autoritet, medicinska profesija se zaodijeva prasta-
\iJ
f
društveP.-l'l _pl'oizvqctnje i obi\"~~Jyiranog .s'Lii~ti\; 'njezinog
". -proizvoda, već je eksplicirano;·posebno .je.važno.imati ga
rim simbolima moći i tajnovitosti, od neobičnih kostima
do neshvatljivog jezika,. što se sve, dakako, i za publiku i
l
ii
l !::: na umu u svakoj analizi konkretnih subuniverzuma zna- za same sebe legitimira pragmatičkim odrednicama. U
r čenja. međuvremenu, potpuno ovjerene stanovnike medicin-
skog svijeta podalje od •Šarlatanstva• (to jest, od iskoraka l
56 Ta se postavka može prebaciti u marksovske odrednice time što bi se reklo da
postoji dijalektički odnos između substrukture {Unterbau] i superstrukture ga o »nevezanoj inteligenciji .. jesu primjene sociologije znanja na konkretne povi-

l
J', (Oberbau); taj marksovski uvid je sve do nedavno bio uglavnom izgubljen u glav- . jesne i iskustvene pojave. Postavke poput te morat će se iznositi na razini koja je
nom toku marksizma. Problem mogućnosti društveno izdvojenog znanja bio je,
t
~:
dakako, središnji problem za sociologiju znanja kako su je definirali Scheler i
Mannheim. Mi mu takvo središnje mjesto ne dajemo iz razloga inherentnih na-
teorijski mnogo manje općenita od one koja nas ovdje zanima. S druge strane, o
pitanjima koja se tiču autonomije socijalnoznanstvenog znanja treba pregovarati
u kontekstu metodologije socijalnih znanosti. To smo područje isključili u svojoj
l šem općem teorijskom pristupu. Za sociologiju znanja važnu točku tvCiri dijalekti- definiciji dosega sociologije znanja, iz teorijskih razloga iznesenih u našem uvo~
l

l
i ka izmedu znanja i njegove socijalne osnove. Pitanja poput onoga Mannheimov'?- du. ·
l '
108 109

l l
l
l iz medicinskog sub-univerzuma mišlju i djelom) ne drže Postvarenje je shvaćanje ljudskih pojava kao stvari,
samo moćne izvanjske kontrole nego i cijeli korpus pro- dakle u odrednicama neljudskoga, ili možda i nadljud-
l fesionalnog znanja koji im nudi »Znanstveni dokaz• bes-
mislenosti, pa i zloće takve devijacije. Drugim riječima,
čitava mašinerija legitirnl),9ii_e djeluje tako da laici ostanu
skoga. Drugačije se to može reći time da je postvarenje
(SliYaćaJ:lje-p.ro.iz'l.oda.lj:udskog.djelci'Vanjakao·da-sunešto
~~-ljudski·pr!'>i'21_v~dL=~pr-ir-0d:;-~čin!eiJ.ice,.rezul­
a
laici, liječini liječnici, te da (ako je ikako moguće) pri tatr--ke-:annekih--zakona, 111 manifestaCIJe bozanske volJe.
l tom budu sretni. ·
---EQaebni.Qrg!;>Jemt nastaju-zbog·neuje<jnačenBg t€lmpa
~nja institucijE1,_1_subuniver:zumiL5 ?.To-otežavakako
Postvarenje implicira da je čovjek. kadar zaboraviti svoje
vlastito autorstvo nad ljudskim svijetom, te, nadalj('>,· da je
< . ···.,
dijalektika između čovjeka, proizvoditelja, i njegovih pro-
-~ )._ e_općiil:egitimačlju institucion!'-]llQg poretk-a;-takol-spe'
l · ~cifl<';_f!~timagj.!l,POSeb-nill.'-iirst1tueija ili-sub-Univerzu-
ma. Feudalno društvo s modemom armijom, zemljišna
lzvod"t ~gubljena za svijes~. Postvareni svijet je po defini-
ciji dehumaniziran svijet. Covjek ga doživljava kao stran
fakticitet, kao neki_ opus alienum nad kojim on nema
aristokracija koja mora egzistirati pod uvjetima industrij- kontrole, a ne kao opus proprium njegovog vlastitog pro-
l skog kapitalizma, tradicionalna religija prisiljena da se
bakće s popularizacijama znanstvenog svjetonazora,,"ko-
egzistencija .. t<;l,<:>r:i,je .relativnosti i astrologije u. jednom
izvodnog djelovanja.
Iz naše ranije diskusije o objektiviranju bit će jasno
da, čim se učvrsti objektivan društveni svijet, mogućnost
društvu - naše suvremeno iskustvo tako je puno primje- postvarenja nikad nije daleko 59 Objektivnost društvenog
l ra-ove yrstic:la tu tvrdnju ne treba ni razrađivati.· Neka
bude dovoljno reći da pod takvim uvjetima rad samo ne-
svijeta znači da se on čovjeku suprotstavlja kao nešto iz-
van njega. Odlučujuče je pitanje ostaje li on i dalje svjes-
kolicine legitimatora postaje osobito naporan. · ;Gn toga da su socijalni svijet, koliko god on bio objektivi-

l Završno pitanje od velikog teorijskog interesa koje

~oizlazi iz_ P__ovij esne varijabilnosti institucionalizacije ti-
~) ~ se načina __qpredmećivanja institucionalnog poretka:
~an, sačinili ljudi - te da ga oni stoga mogu i prepraviti.
· rugim riječima, E_ostvarenje se m.ože...o.pisa.tLkao kr_§i_J;?.j}
ora ceeSJJ...Q];)j§_\{tiv"!c;_ije.. m:Lčemu ..obj.ektivirani svi~
,, :Oo koj~ere.institucionalni poredak, iliJ;>j]_o_JmiUlje- ·.et--galai.-mog:u.ćnQ.s.Ld.a.gase.razumij.e.kao.Jjudski . pothvat

l ~::-go.v-clio: shva<:;<t ~_g::ll:~:t!'-'#.~kticitet?_)'gJ.EJ_ pitar;je P9c

:·:stvaren]a SOCIJalne Ztlllje.58 -
' liiH>t:J.ettje-se-ka:o-ne1jUaska, neo·čovječiva;; trrertna:cmj e=
·ooest. 80 U ·svijesti se tipično izokreće zbiljski odnos iz-
među čovjeka i njegovog svijeta. Čovjek, proizvođač svije-

l 57 Tu se pojavu u američkoj sociologiji nakon Ogburna općenito naziva ·kultural-

nim jazom.. (:oculturallag•). Mi smo taj termin izbjegavali zbog njegove evolucio-
nističke, i implicitno vrijednosne konotacije.
58 Postvarenje (reification; Verdinglicbung] je važan inarksovski pojam, posebno
.l
!
ta, shvaća se kao njegov proizvod, a ljudsko djelovanje -
kao epifenomen neljudskill procesa. Ljudska značenja vi-
še se ne razumijevaju kao ona koja proizvode svijet, već
u antropologijskim razmatranjima iz .Frilhscbriften. razvijen potom u odrednica- kao da su, zauzvrat, proizvodi •prirode stvari«. Valja na-
l ma :-robnog fetišizma .. u Das Kapital. Za recentnija razvijanja tog pojma u mar-
ksističkoj teoriji usp. GyOrgy Lukitcs, Histoire et conscience de classe, pp. 109 ff.
(usp. naš prevod naveden :u bilješci 6 uz Uv.od - prim. prev.]; Lucien Goldman,
Recherches dialectiques, Gallimard, Paris 1959., str. 64 ff. {usp. naš prevod, Dija-
glasiti da je postvarenje modalitet svijesti, točnije, ~oda­
litet čovjekovog opredmećivanja ljudskog svijeta. Cak i
lektička istraživanja., Veselin Masleša, Sarajevo 1962. - prim. prev.); Joseph Ga- 59 Noviji kritičari dirkemovske sociologije, kao Jules Monnerot (Les Fa.its sociaux

l bel, La Fausse Conscience, Editions de Minuit, Paris 1962., i Forme'n der Entfrem-
dung, Fischer, Frankfurt 1964. Za široku diskusiju o primjenjivosti tog pojma unu-
tar nedoktrinarne sociologije znanja usp. Peter L. Berger i Stanley Pullberg, ,.Rei-
fication and the Sociological Critique of Consciousness:.., History and Theory IV :2,
str. 198 ff. (1965). U marksovskom referentnom okviru pojam postvarenja je u
'
ne sont pas des choses, 1946.) i Armand Cuvillier (,.Durkheim et Marx .. , Cahiers
internationaux de sociolgie, 1948.), optuživali su je za postvareno viđenje socijalne
l zbilje. Drugim riječima, dokazivali su da je Durkheimov chosflite ipso facto po-
stvaranje. Bez obzira na to što se o tome može reći u smislu egzegeze Durkheima,
u načelu je moguće ustvrditi da ,.socijalne činjenice jesu stvarie, i time ne misliti

l bliskom odnosu. s pojmom otuđenja (Entfremdung). Potonji pojam je u novijim so-

ciologijskim spisima brkan s fenomenima što seŽU od anomie do neuroze, tako
da je gotovo predena granica preko koje to više ne pridonosi terminologijskom
poboljšanju. U svakom slučaju, imali smo osjećaj da ovo nije mjesto na kojem bi
trebalo pokušati izvršiti takvo poboljšanje, te smo stoga izbjegli upotrebiti taj po-
ni na što više osim na objektivnost socijalnih činjenica kao ljudskih proizvoda.
Teorijski ključ za to pitanje jest distinkcija izmedu objektivacije i postvarenja.
60 Usporedi ovdje Sartreov pojam •practico-inert"', u Critique de Ja raison dialec~
tique (usp. naS prevod jednog dijela, objavljen pod naslovom isprva samostaln~
objavljenog spisa Egzistencijalizam i marksizam, Nolit, Beograd 1973.; prevod Cl-

l jam.

IJO
jele knjige objavljen je u dva dijela u Nolitovom izdanju 1983. - prim. prev.).

Ill

l
 dok ga shvaća u postvarenim o~re~nicama, čovjek na-
stavlja proizvoditi svijet. To Jest, coVJek Je paradoksalno
sposoban proizvoditi zbilju koja ga poriče'' .. .
.- Postvar.©:r:!i~i~J:IlQguće kako na r::r:E)qtE)'2E'l~kim.J<tJro_!
. .
,;:;.~-k"'_!!J.Orijskim· razinama svijesti; Slozem teon]Ski _srstemr
mogu se opisati kao postvarenJa, pre!Ilda se. moze pr~t­
postaviti da se ona korijene u predteon]s~m post:'arell:J.:-
ma koja su se učvrstila u ovoj ili onoj drustvenOJ sltuac!JL
Bila bi, dakle, pogreška ograničiti pojam postvarenJa n~
. duhovne konstrukcije intelektualaca. P~jFJ)SStQi} _
· · {1TsVIJestf015icn-o-g-čoVfelfa,·Ttoj56ton~e pnsustvo JB zapra-
-~~prall:tički značaj:illis>~.Iakođer_: b1 b1lo promašena gleda-
ti na postvarenje kao na izopacenJe IZVorno nepostv~r:e-
- .. ·
nog shvaćanja socijalnog svijeta, kao neku vrst ko~mtlv­
nog gubitka milosti. Obrnuto, Izgleda: da raspolozlVl et-
nologijski i psihologijski dokaz1 1Jka?;J.JJ1Ul~ suprotno. ~a-
'l·
'
/iffi'l, da je izvo.rno sh_ _ vaćanje_~~c;_ij;;J.lnog.sVI.Jet.a,,kakQ f;lo.-
- ,,,:•l__g'er:!:eti.cklt<tkO;:::.;m.fi:igenefi'čki, -visoko·postvareno."'-TuJm;_
· -r · ~,plicim-da:-shyaćanj.e._posbla.r:er::ja-ka~mo_<;ta:n~eta _sVIJes~f.
JI o.visi-o---barem_relativnoj_<;!_f!::IeifikacrJ>:·SV1Jestl;---koJ."!-'::.s_~_1l
'
-P.9-'Iij.estiin.bilc[Jf6j'O}i:iidividualnoj biografiji razVIJa raz-
. mj.er:no ·kasno.
_LIDstituci~maJnLp_o:r:edak-kae---ejelinac--i--njego:<ti-Seg­
:::>~
l
....'
.}
---, mentLmogu--se--sla:vasati-u-postvar:eninl..o.d:r:ednicama Na .
-:.:" primjer, čitav društveni poredak može se pojmi~i ka? ·
mikrokozmos koji odražava makrokozmos totalnog~­
:i:i!, verzuma koji su stvorili bogovi. Sve što se događa •OVdJe
l .~ il: dolje• samo je blijed odraz onoga što se zbiva •gore•." Na
ilf slične načine mogu se shvaćati i posebne institucije .. ,S4'-
J:?-OV}l.i. •recept• za. postvarenje institucija jest da, im se
ll podari ontologijski status neovisan o lju~skom ,dj~lov:~­
l \l,\i!'l
nju i označavanju. Specifična postvare~Ja su var:r]aCI]e
ove opće teme. Brak se, na primjer, moze postvant1 kao
1!:: •. · ·- imitacija božanskih stvaralačkih· :;tkata, ·k~o univerzala:'?-
)if~
·lli''
.'f~:
nal<?g prirodnih ·zakona, kao nuzna poSlJedica bwlog~J-
61 Iz tog razloga je Marx postvarujuću svijest n~ao krivom s~ješću: Taj se po-
•,,
'
jam može dovesti u odnos sa Sartreovom .,zlom V] erom• {mauva1se foi).
62 Kao osnova za kako filogenetičko, tako i ontogenetičko razumijevanje proto-
-postvarenja može se uzeti djelo Luciena Levy-Bruhla i. Jeana Piageta._Također
usp. Claude Levi-Strauss, La Pensee sa.uvage, Plan, Pans 1962. (usp. nas prevod.
Divlja. misao, Nolit, Beograd 1966. i kasnije - prim. prev.).
63 o paralelizmu izmedu .. ovdje dolje.. i •tamo gore.: usp. Mircea Eliad.e, Cosm_o:
and History, Haroer, New York 1959. Sličnu tezu iznosi Voegelin, op. c1t., u svOJOJ
diskusiji ,.kozmologijskih situacija«.
112
skih ili psihologijskih sila, ili, što se toga tiče, kao funkc·-
l
onalan imperativ socijalnog sistema. Ono što je svim ti~
postvarenjima zajedničko jest njihovo zamračivanje bra-
ka kao tekuće ljudske proizvodnje. Kao što se u tom pri-
l
mjeru odmah može vidjeti, postvarenje se može zbiti i te-
orijski i predteorijski. Tako mistagog može smisliti visoko
sofisticiranu teoriju koja iz konkretnog ljudskog događa­
ja seže do najudaljenijih kutova božanskog kozmosa, ali
l
nepismen par seljaka koji se vjenčaju može taj događaj
shvatiti sa slično postvarujućim drhtajem metafizičke
strave. Kroz postvanmj.e se svijet institucija . pojavljuje
stopl!er:\ s~ s"i-jetompr!rode. On postaje JJ,U.žnost i sudbi-
l
~~ ZIV! se kao takav, sretno ili nesretno, već prema shr-
/
čaju.
"l
rn age se m Offi;~-;i>..~w-a_ .,roi'vati-fla-isti-način- kao·i-i:nstftu- Jv..:::.
~--&M0l"-Sa:rnJ')wijestr0p-reamecen u ulpzi"'s-hvaća se p
on..d..§.~IJ,Q..n~~z,bj',",žp:?O·~udbina;·za~j(djtnl\i'l)CJfedinac ·može
.9.dr.E>:CL.!l·li@~Q§R,.Paradiginatwna formula takvog po- ~ l
~arenja jest izjava: ·U tome nemam izbora, moram ova-
Ua postupiti zbog svojeg položaja• .- kao muž, otac, gene-
ral, nadbiskup, predsjednik odbora, gangster ili krvnik, /?.
već kako se desi. To znači da PQS.t=r:eaje--uloga-sužava
subjektivnu distancu koju poi~dinac..može-uspostaviti"iz-
l
ii:J.e.illL.samog--sel5e-l-igranJa·svoje-uloge. Daka]!:o, distanca,
koju implicira sve opredmećenje, i dalje ostaje, ali ona
distanca koja nastaje zahvaljujući dezidentifikaciji steže
l
r,e do točke nestajanja. Na--koneu-se.može ..p.osblar:iti--i-sam
'-.._-i$,J~.Ptii?t-fili,ako-je.nekom!l..draže, totalno--sopstv:o),.-kako ....j -.. -/ .
- V:!astiti;-tako i identitet drugih .. Tada postoji totalna identi-
E!f.;M:;ija.individuuma s tipizacijama koje su mu društveno
l dciznaeene.-Gn se shvaca kao msta drugo negu lip. U o~
l
f-
reanicama vrednota i emocija to shvaćanje može imati
pozitivan ili negativan naglasak. Identifikacija •Židoya. __ l
može biti podjednako postvarujuća i za antisemita ; za Zi~
I-
f
!
dova samog, osim što će potonji tu identifikacifu naglaša-
vati pozitivno, a drugi negativno. Oba postvarenja poda-
ruju ontologijski i totalan status tipizaciji koju je proizveo
l
l čovjek, i koja, čak i kad je pounutrena, opredmećuje sa-
mo jedan seginent sopstva. 64 Takvo postvarenje, još jed-
l
nom, može se protezati u rasponu od predteorijske razi-
ll
ne onoga •što svatko zna o Židovima• do najsloženijih te-
64 O postvarivanju identiteta usporedi Sartreovu analizu antisemitizma.
113
l
i
!
l
L
l orija židovstva kao manifestacije biologije . (•židovska 2. Legitimacija
krv•), psihologije (•židovska duša•) ili metaf1z1ke (•miste-
l rij Izraela• ). · ." ........ .
Analiza postvarenja je važna zato što sluzl_~ao stalan
.korekttv-postvarujućih sklonosti teorijskog n1J.S~Jen)a op-

~
, enit._o, a so
_ ciol.ogijskoga po~ebno. Osobito Je vazl?:a za~'?~
l ig_logiju znanja, jer je sprecava da :padne-e: :'ediJalektlc
ko poimanje o\fnosa \zmeđu onoga sto 1Judi eme 1onoga
Porijeklo simboličkih univerzuma
,'
Vf·'
to.@sTif, Povijesna i empirijska primjena socwlogiJ~ zn~­ l
l ,· nj a mora posebno uzeti u obzir društvene _okolnostl_ko]~
pogoduju raspostvarenju, kao što su sveopce ~asulo_mstl-
l

l
tucionalnih poredaka, doticaj ranije odijelje~Ih drus_tava:
te važni fenomen društvene marginalnosti. Međutim, t1
problemi premašuju okvir naših sadašnjih razmatranJa.
ll '
:...~··
/'

l
; .
l
l ·J~Ure,:,.u..različi.tim i.ustit.uctm:Ialnirri-]3Feeesi-ma.
Tu pitanje pl!"lizibilnosti upućuje na subjektivno prepoz-·
l ..; '
l navanje sveukUpnog smisla •iZa• vlastitih i.nstitucionali-
ziranlh mot1va 1 mem va bližnjih, .motiva koji prevladavaju
l u određenoj Bi~uaciji, aJi su samo djelomični - kao u od-

l -~
t
!!
nosu poglavice i svećellU!:a, ili oca -i vojnog komandanta,
ili čak, u slučaju jediiog te istog pojedinca, octn:osa što ga
prema sebi ima otac~koji je ujedno'komandant svojem si-
r nu. To je onda ·honz<;>n-talna• razina integracije i plauzi- ,
l ···'
i' ..bil nosti~ k.Qia_ tQ~.!l-§ mE_I__tu:m~~a.!:,J!l'_()l_~c:l,.;k cJ:g~ycii u od,.)!j -
nos s.Y.lSe.poJedinac~Jl.SUtlJeluJU-U nJemu u VIse uloga,
iifs ·Više dj.e.lC?E.l!~nih llistit'\:?~<?.ri13.~nil1_ p;roces'il u kojima je-.
!' Q.an-p· OJ·edinae·m0že-sudj'elovati_-u. bilo koJ· e dano vri]' eme. f
l !
i
l
- . . - !.. .
Drugo, valja učinit\,suJ?j_~_l!:ttvnO.?.,miSlenim totalitet ži- • '
vo ta p0jeEli.ru:;g,_ suk:2~Siv:r!:g_prolaženje. kroz.razne.redove

l !,. "l' ,,:

i :l
i,)';
,q . l
r i-nstit:I.IGiB-nafne>g-poretka. Drugim riječima, individualnu
biografiju, s njenih nekoliko' sukcesivnih, institucionaino
prethodno definiranih faza, valja opremiti značenjem ko-
L
fl:. se
ea Ter:min :-legitimacija« izveden "od Web.era, gdje je razvijen posebno u kontek-
. stu njegove političke sociologije. Mi smo mu ovdje dali mnogo širu upotrebu.

l
li;.
ji 1':· 65 o uvjetima raspo~tvarenja (dereification) usp. Berger i Pullberg, loe. cit.
ti :
l' .' 115
1r 114
i!!

l iL
•l_,[>: d
Ji;j, .1!11 l
,~-~-

"
:1

l::; je cjelinu čini subjektivno prihvatljivom. Stoga ·horizon-

talnoj• razini integracije i plauzibilnosti institucionalnog
l
poretka valja dodati i .vertikalnu• razinu unutar život-
/ ' ! nog raspona pojedinačnih individua.

/' Kao sto smo gore obrazložili, legitimacija nije nužna

··
l
' u prvoj fazi institucionalizacije, kad je institucija jednos-
tavno činjenica koja ni intersubjektivno ni biografijski ne
iziskuje daljnju podršku; za sve kojih se tiče ona je samo-
evidentna. J=>roblem ~~_gitimacije neizbje:ž.no n~;~Staje kad
l
.· ~-[>jE)_l_'.t1v. ~<::ij_<3__(§j_()..ii:p_()Vij esnog) -!!1-_s~_®cio_nalnog__p.~r~
,t
7
." a_lJ<k_prenijeti novo _generaciji._ Na toj tocki, kao sto smo
vidjeli; ·sariioevl.dentni arakter institucija se više ne mo-
!že održavati pomoću pojedinčevog vlastitog sjećanja i na-
l
'vikavanja,Jedinstvo povijesti i bio!Q:_afije je razbijeno. Da
bi ga se obnovilo, i da bi se tako učinilo razumljivim-oba
njegova aspekta, moraju postojati •objašnjenja• i oprav-
l
! ja istaknutih elemenata institucionalne trad_icije.~ !!
·t.
l
ci
_...__,
/[;

,. ·
67
rmacija jest taj proces •Objašnjavanja• i ~mravdava-

~~8",·<:Jbi~li:!!illY~::JnsJ;!tg.q!onalni poredak ti-

c" e štoe njegovim ObjektiViranim značenjima pripisuje
l
i
l
~ . ko · ivnu valj':~ost: Leg~itimS:clja opra;~d?-va_ instl.tudo-
l
l
·. , · rta_mJlQredak trme sto·n)egovrm praktlCkim rmperatiVl-
'j A Jila-daje normativno dosE2~o. Važno je_r~umj.El!_i da
r/ ,_legj._1;_jr_na,cija ima ka!to_;ow_tiyali;:tak(_)j,j:i;<:h~~
l
· ment:. -Đrtigi.:lii riječima, legitimacija niWteR' pitanje
;Vt-eimota•. Isto ta'ko; ona uvijek podrazumijeva L~
l
~·---Na primjer, struktura srodstva se ne legitimira sa-
g) ·mo etikom njenih posebnih tabua incesta. Prvo mora po-
stojati •znanje• uloga koje definira i •prave• i ·krive. po-
stupke unutar te strukture. Pojedinac se, recimo, ne smije
l
ženiti unu.tar svojeg roda. Ali on prvo mora •znati• sebe
kao _člana tog roda; To .zna,:nje• _mv pri dolazi kroz tradici-
ju koja •ObjašnjaVa• što SU to rodoVi. UOpće; i posebno što l
je njegov rod. Takva •Objašnjenja• (koja tipično konstitui-
raju •historiju• i •Sociologiju• dotične zajednice, i koja u
slučaju tabua incesta vjerojatno isto tako sadrže i •antro-
pologiju•) isto su toliko instrumenti legitinliranja koliko
l
su i etički elementi tradicije~gitimacij~§c.l!l-0 d~ po-
jedincu kaže zašto treba d~JiliYJl.degy!J.j,_a_ne ..neki drugi
postupak; orta-m:'li"tali'ocier-kaže zašto_ §.tv!!-riilol~ll..\~b~to..}e"
0!7f: ---. ··- .. ------ -·--· ----------------------------- --
l
67 O legitimacijama kao :oobjašnjenjimac usporedi Paretovu analizu •deriva.cija...

116 l
l
 " T
l ·[')l po isteku njihove ekonomske upotrebljivosti. Starci inici- govoriti o •teorijsko"}jskustvu« @.o je, strogo govor · ·
krivi naziv, koji, liko je uopće upotrebljiv, valja rabiti~'",;::
'l'
'l raju adolescente u tu višu ekonomiku tokom obreda zre-
l "''( losti, i pojavljuju se kao stručnjaci svaki put kad nastanu
problemi prinljene. Ako pretpostavimo da se st~r01ma ne
pripisuju nikakvi drugi zada?i, ';ier~Jatno Je da ce om me-
mo _h:>\lristički). Nadalje, tu razinu legitimacije razlučuje
. od"prethcidne·njen doseg smisaone integracije. Već na
(i }prethodnojrazini moguće je naći visok.§!J.lll.!HJ,jjntegraci-
đu sobom raspredati te teon]e cak 1 kad nema problema ie=p_os-et:inih·j:Jrovincijaznačenja i diskretnih procesa insti-
l 4:·
l:'rJ
\ s primjenom, ili, točnije, da če toko~ sv?J:g teoretlzrra-
nja izmišljati takve pro_bleme._ ~~g1m ~Jecrr_na, s. r~:v:o:
. tucionalnog. vladanja. Međutim, sada su.svi sektori insti-
(~ (Eu?iemt~no~ ?.oretka· integrirani..J,l sveobuhvatan referer;-

-r_
~ lj \

.'..\j ~jE2m specijaliz~nih-l.eg<t;mlr..a]·U·C.-~te:.o. X.ll_a. ln]ihOVlffi pro_ ."tw·okvJ.r, ko]l sada. konstituira univerzum u doslovnom
1

:~ "šrii1slu·riječi, jer se sada može pojmiti da se sve ljudsko is-

l ·... · pisivanjem od strane-leg<timator:~.kOJlE_Jl.9.e sa~o t~, le/2
•

:H~: ·· timacija-kreče·s·onu str:an.u..pr..agm"!:trc~e-pnm]ene 1 poCl- kustvo odvija unutar njega. ·•

1

;~
·e.. se--pretvaratHL•Čisba-- Ledriju«o-'S t1m korakom sfer.a Simboli2J& "~iverzum se poima kao ,batJ:i;;j). .sy:it\ /.;-:/
legitimacija počinje zadobivati neku rr:1eru a':tonorm]e l~ J ??lštvei,i'§ BPi.')'ktivir~rilh ~ s_ubjektiVno zbiljs_~.ai5i5~.~J,;/
l
.'

l :',,'"i~
vis-a-vis legitimiranih institucija i konacno n:;oze ur:oditl 01tavo .'9PYJJ6SIJQ dm stvo 1 citava biografija indivj,Q,\!;'Wlli-
vlastitim institucionalnim procesima.'" U nasem pn::?-Je- ' 5!!gledav-aju- se kao zbivanja koja .se,-e<ivij.ait> .tmJ.Zt:aLtQg.,
ru, •znanost rođaštva• može početi živjeti vlasti~n:' ZlVO- '\ ~'1,\)Jhllllla.·Sto je posebno vazno;---simbolički. univerzum ·
)'ibiihvaca t"*()đer i _g,anične situagjja..ži.vota..pojedmca_
l ii\'
l
,·f;l
t ~'

>l
tom, posve neovisnim o djelatnostima puko:lalCkih• ro-
đaka, a tijelo .znanstvenika• može uspostaVItl svo]: _vl:"s- (n~irge, marginalne_ :poe-tome što-niliu· i.iključime u zbilju
tite institucionalne procese nasuprot institucijama c~c;>JJe -svako-ilitelme egzfstencije u društvu).70 Takve se situacije
l"(ji: legitimaciji .znanost• bila izvorno namije~jena. Moze:m'? doživljavaju u snovima i fantaz_ijaii}a, kao provincije zna-
,vll
l t ~i\
zamisliti ironičnu kulminaciju tog razvoJa, kad se njeC
.rođak• više ne primjenjuje na sro~~tvenu_:ulogu:. n~g?
na osobu koja drži jedan stupanj u hiJerarhiJI speCIJahsta
čenja odvojene od svakod!!~~.<?.K3'2:Yota, obdarene vlasti-
tom _oseb~Lll9..!!! zbiljn~šću. Unutar simboličkog univerzu-
ma, ta odvojena pooručja zbilje su integrirana unutar
. -,~!il smislenog totaliteta koji ih •Objašnjava•, a možda i oprav-
za »rođaštvo«. '
l '''l
i;,~;. .•

~'l
/ ·~.azinu_ l.egitimacije ..konstitui:I'.a.ju. -s=ličk~
t...:mllircex:zumi. CYfli~ ka rp' 1S' j;eooj$ke..tEadiCJ.JBJWJL . ~l
dava (na prinljer, snove može »Objasniti• i psihologijska
teorija, može ih i •Objasniti• i opravdati teorija metempsi-
1 ,
~raju-:mzličite .proViiicije--značenjaj_obuhv~.cil.lU~tit'/;?;?­ hoza, a svaka od tih teorija imat će temelj u mnogo obuh-

l
l
r
'·~i :
l
' ~l
fi·

1. ilo
.
naln:tcii<?:f-Eiđaku--sh.'ril9eliGI<Gm-totali!<:>~:U";(pri čer:?-u se ~e~
min •simbolički• koristi na nacm koJI·smo ram1e def':'J-
rali. Da ponovimo, simbolički~rocesi su__ Jn:oces~;,?3'fl~P~-
~-Y!J,J;!ja.koji upuć1Jjuba druge.:M&fnos'i:i.J:~ego_ š~o _su,.one·lZ
:SY'ali:odnevnog 'islill.stv~Odmah se moze Vld]et:. kako se
f
l
!
vatnijem univerzumu - recimo, »znanstvenome« na-

_je
ram •metafizičkoga•). Dakako, simboUčkLuniverzum
konst.ruiran. pOil1,o.ću.--diuštVe~bjektivacij~.- Ipak,
· ~--_ .. P9Sobn:6St-da·podarilje zmičeiije daleke--prema-
šuje domenu di-ašL\'ehogZ!vota, take-d;",.e-pojedinac u
-nj-emu-moze::smjestiti• čak i u svojim najsa:i'ribtnijim is·

t
:'·lli .. simbolička sfera dovodi u odnos s na]obuhvatm]om razi-

l
il\ nom legiti.ffiacije. Jednom zauvijek transcendira:se·sfera -kust>zima.--·
'l pragmatične primjell:eJ.§l.,gi,~..§cija--se-sadJ;J.__od:"'Ja pomo: Na ovoj razini legitimacije refleksivna intei;racija od-
l .l ··-\\'
-1
. ~::.
ru· ,,
k-
(ću simboličkih totaliteta koJe u svakod~evnom z1votu u op
\ ć_E')_:Q.ije moguce>Iskusiti - dakako, os1m uk:()h~~se moze
jelitih institucionalnih_pmcesa dosež~ša.isp.u­
njenje. Stvara se cijeli svijet. Na sve niže legitimirajuće te-
r
:k
onje gleda se kao na posebne perspektive spram pojava

l '!r:\··
v. .
!:
~
68 1
Marx i Pareto su bili svjesni moguće aut~mo~je onoga što ovdje nazivamo le- .
gitimacijarD.a (•ideologija .. kod Marxa. :odenvaClJS« kod Pareta).
· "k ·
69 Naš pojam .. sunbohc og umverzuma..
vrlo .,·e .blizak
. DurkheimovoJ
. ....
---........ ----,--·· k.. religtJl«.
za našu argumentaciju su ovdje vrlo relevantm bih _S_?_~u~~-~V?- an~ "' on:.x.n
č ih
koje su aspekti tog svijeta. Institucionalne uloge postaju
načini sudjelovanja u univerzumu koji transcendira i

provincija značenja .. i njihovog međusobnog odnosa, t~ ~artreov pOJam :o tot IZa- 70 Terrni:p. -~~;;nič~~ situacija~·{GrenzsituationJ skovao je KarUasp_e:rs. Mi gara-

l ji: cije«.
bimo na način-posve-ratličif od Jaspersovog. ~- · ·· ··

Li'
r·' l ~~·: :
';~.
l
'
118 l
l :, ·r!
.j ,l

l[l''
Cl.;\,

;r·
l
"',,
obuhvaća institucionalni poredak. U našem ranijem pri-
mjeru, »Znanost rođaštva« samo je dio mnogo šireg teorij-
skog korpusa, koji će skoro sigurno sadržati opću teoriju
kozmosa i opću teoriju čovjeka. Tada će najviša legitima-
cija .pravilnih• postupaka u strukturi srodstva biti njiho-
vo .smještanje• unutar kozmologijskog i antropologij-
skogreferentnog okvira. Incest če, na primjer, svoju kr~­
nju negativnu sankciju dobiti kao uvreda protiv božan-
skog poretka kozmosa i protiv božanski utvrđene prirode
/ čovjeka. To se može dogoditi i s lošim ekonomskim pona-
šanjem, ili s bilo kojim drugim odstupanjem od institucio-
'·•. , nalnih normi. Ograničenja takve najviše legitimacije u
e-\~~ načelu se protežu ono1Jk.q,_daJeka-kGU@4 ggpničenja te-
(_ 00~~ a~!l.ictQ~nosti i domi~ljatost~timatru:~.kQjima
-~j;gg o llQYJ~r.~O..S€lJJnJiallJl'_zMJe: O praks1, daka-
,- ko, neće U:Vij1ill:"'itfr,gana:Kštilpanj preciznosti smještanja
posebnih segmenata institucionalnog poretka u kozmički .
kontekst. I opet, do tih varijacija može dolaziti zbog po-
sebnih pragmatičkih problema o kojima se traži savjet le-
gitimatora, ili zbog autonomnih razvoja teorijske mašte
kozmologijskih stručnjaka.
Krtstalizacija simboličkih univerzuma prati ranije
raspravljana procese objektivacije, taloženja i akumulaci-
je znanja. Dakle, sim,hgJi,čkiJ.)Iliverzumisu dmštv:entpro-
i~gQ4 koji imaju povijest..Ako treba razll!nL~ti pjifovo
značenje; treba razu.:r:njetipovijtlst.njiho:ve.proizYodnJe. Tq
je tim važnije zato što. se ti prot'l'voqi ljudske s'l7ijesti, ~a-
t:>z,.
\·. <
mom svojom prirodom, w:i.kaz;:uju.k"'o .potpuno. ;razvijeni i
neizbježnitotalitej;i. · •.
·<t·Cf.- Sada možemo dalje istražiti način kojimsimbolički
.. · -·,i univerzumi rade na legitimiranju individualne biografije
i iristitucionalnog poretka. U ob!" slučaj:". djelov:;mje _ie u
. .biti isto. Ono ima ~~r ,,ph Q@lepos$_t ~~~pry§..
1
Simbolički univerzum osigurava red subjektivnom
shvaćanju biografijskog iskustva. Iskustva. koja. pripada-
ju različitim sferama. zbilje integriraju se inkorporira-
njem u jedan isti univflrmm značenja kaji sve nadsvođu:
je. Na primjer, simbolički univerzum određuje značaj
snova. unutar zbilje svakodnevnog života, iznova
kom pojedinom slučaju uspostavljajući vrhovni status po-
71 Ovdje na našu argumentaciju utječe purkheimova analiza ·an·o;;"j~}
nas više zanima]·u nomič4f.nego anomički procesi u društvu.
,. 120
~"
l
'~~.
~~ : 'i
i// -
tonjegan iTublažujući
k šok
. koji
.. prati
_ prelaz iz 1·edne zb"!" 1 Je u
••
d rugu. ~ o se proVlnClJ6 znaeenja, koje bi inače ostale
nerazuml]lVe enklave unutar zbilje svakodnevnog života
sređuju u o&:edmcama hijerarhije zbilja, postajući ips;
[;;teto .razumlJl:'e 1 ~e tako strašne. Ta integracija zbiljii.
l
{roa.r!??.nalnih Slt':'aClJ8_: unutJ;~r vrhovn§...zb.il~e...s:slakocm<W-
. \nog ~-lvota.!ako Je_vazr;>!'~~!~e situ.~s;iie~a­
kutmJu PI'll etnJU ;oa!lt_';:o"_:::_~&:.otqyo •.3:!~JlJ9j"JJJ,tiJ;Jj"lr,&nnj....
l
~gzlstenclJl u dn,ls~. AKo se potonju shvati kao •stranu
danj_e? svj~tla• u ljudskom životu, onda će rubne situacije
tvo~t1 •nocnu stranu•, uvijek zloslutno pritajenu na peri-
fenJl svakodnevne svijesti. Baš zato što ima vlastitu do-
l
sta često zl()kobnu zl:>iljnost, •noćna strana• je stalna: J?I:i-
Jetnja •zdravoj•, činjeničnoj zbilji života u društvu, koja
se uzrma zdravo za gotovo. Neprestano se nameće misao
(•nezdrava• _misao P':r excellence}. da svijetla zbilja sva-
l
kodnevnog_ z1vota mozda nije ništa drugo nego iluzija, ko-
JU svakog casa _mogu progutati strašne more one druge
zbllje, zbilje nocne strane. Takve misli ludila i jeze obuz-
l
d':'va sređ.ivanje svih zamislivih zbili.funutar istog si.:rrlbo-
. llckog umverzuma koji okružuje zbilju syakodl:i.ruu!.og ži-
_:vota - ukiatko, ~jihovo sređivanje na.takav način da po-
tdTijažbilJa zadržava svoje svojstvo vrhovne, definitivne
l
(ako se hoće, •najzbiljskija•).
.. Ta nomička funkcija simboličkog univerzuma za in-
·\iiy:tdualno iskustvo može se posve jednostavno opfsatLm-
l
J~crma da ona •SVe stavlja na pravo mjesto•·. K tome kad-
god čovjek odluta van iz svijesti o tom poretku (t~ jest,
kad se nađe u rubnim situacijama iskustva), simbolički l
umverzum mu dopušta da se •vrati u zbilju• - naime, /
zbllJu. s:rak?~nevp.~g životEL. Bu9-L1<3i da je to,_da)rako.;.sf~.
71
;r-a-~JetJ~lPa.~aj.u s~e.forrne,institticiionalnog-vlaElanja<i· ·
lq"g;",.§J.@b.olioki;unlvem'·'m··ostgprava'tiajVi·šJJ'"l:eg;itim·a-
-1'
- gijJ1 insti!JJf!-!;>~~;n.og-f!9:r:etj<:apod,:xrui:ucr"i'iiu.p!'Venstvo· u
_ hijerarhiji ljudskog iskUstva:· · · · · ' · " ... , · · ~
ove"
.. Oš)'ffi' kfucijalrici važne integracije marginalnih
r::_~sti;-slmbeličkiJJIDY~rzJirri·osigurava;uiMmšlilAfazinJJ.
~~~~~~~~~fv~t!n~-~:t!~~i~~e~d~:~v~~~
u-sva- se sm1slena mtegracija diskretnih sektora institucionali- l
72 .~9.WJ.~~tus svakodn~v;ne z~_ analizirao je~.s~h~ Usp. osobito članak
Međutim.
:.On Mllft1ple Realities.:. Coiii/Cted Papers, vol. I, str. 2&rrr.-'
l
121
l
l ziranog vladanja odvija, i predteorijski i teorijski, pom;:>- živi •ispravno•. Ta se »ispravnost• njegovog životnog pro-
ću refleksije. Takva smislena integraciJa ne pretpostavlJa grama legitimira na najvišoj razini općosti. U tim odred-
l postavljanje simboličkog univerzuma aJ;> 1mt10. Ona se
može odvijati bez pribjegavanja s1mb?hckrm procesima,
nicama pojedincu je razumljiva njegova biografija dok
unatrag gleda svoj prošli život. Kad sebe projicira u bu-
to jest, bez transcendiranja reah::ostl s:akodnevnog IS- dućnost, on može zamisliti kako se njegova biografija od-
kustva. Međutim, kad je simbohck1 umverzu:n Jednom
l _ postavljen, nesuglasni sektori svak.~dnevnog ziVota mo-
gu se integrirati izravnom refer~nClJOm na nJega. Na pn-
motava unutar univerzuma čije su krajnje koordinate po-

mjer, nesuglasnosti između znaeenJa IgranJa uloge r_ođa-

l _ .. ka i igranja uloge zemljovlasnika mogu se '.x:-tegnratl_bez
referencije na opću mitologiju. No_ ak~ opel m1tolog1JShl.
Weltanschauungdjeluje, on se moze ~1rektno pn~lJemtl
san je o
Ovi-
drugima,
koji se mogu mijenjati ili nestajati. Tu nepostojanost još
na tu nesuglasnost u svakodnevnom z1votu. Ta~~ ~zbaci­ povećava samoiskustvo u gore spomenutim rubnim situ-

l vanje rođaka sa zemljišne parcele ne mora znaCltl samo

lošu ekonomiku ili loš moral (negat1vne sankCIJe koJe se
acijama. ·Zdravom• shvaćanju sebe kao posjednika odre-
đenog, stabilnog i društveno priznatog identiteta nepres-
ne moraju protezati do kozmičkih ~imenzlJa), nego se to tano prijete metamorfoze snova i fantazija, čak i kad u

l (može razumjeti kao nasilje:_ nad boza-~ski ustroJemm po=

'-l:etkorri svemira. Na ta] nacm SlffiRP~~s~t-uruver:zt!_~-:EE~.
đuje te tako i• legit~JP.ira,_sv:a~?-@~:iU,le.J.tloge;cpnoJti.t..te_' .
~ne procednre smjestaJUGl~Sllh. specie-tll'll-V.ers.~;_iq
l ' jest ,_;_ k~st_najopći.jeg:-po}mlji.:v:og referenJpog O)fyi!a.
Cak i najtrivijalniji poslovi sva~odnevnog. z1vota .ID:ogu.
unutar istog konteksta biti prozetl dubokim :nacaJe~.
Lako je vidjeti kako taj postupak osigurava ~ocnu legiti-
l maciju i institucionalnom poretku kao qehm, 1 nJeg?Vlm
r posebnim sektorima. , . . .
Simbolički unive!'?':tJ,Ill--također:_QID_Qg],!9JJe. Lsr:_eđlva­
svakodnevnoj društvenoj interakciji ostaje relativno kon-
zistentan. Identitet se u najvišem smislu legitimira time
što ga se smješta pnntar konteksta.simboličkog.JIJJ.i.verzu­
ma. Govoreći mitologijski, pojedinčevo •pravo• ime jest
onokoje mu je dao njegQy_l;l_Qg"__,Pojedinac tako može ...
•znati tko Je• time što svoj identitet usidruje u kozmičku
z])ilju, zaštićenu kako od kontingencija socijalizacije, ta-
. ~o i od pakosnili samopreol;u:azbi.J:narginalnog iskustva.
Cak i ako njegovi susjedi ne znaju tko je, pa čak i ako on
sam to zaboravi u mukama noćnih mora, on se može po-
~,J'G-l±ID.il'iti da j_e njego':o ·istinsko sopstva• krajnje zbilj-

l '-· N<j_i razllČltih faza:iJio~l3,.fije. Obre~ prelaza ~ pnm1t1v=

nom·društVu predstavlJaJU tu nomwku f~nkClJU u ?rev
noj formi. Na svakom stupnju periodizaCIJa bwgraf}Je ~e
..Jl.ki_entltet.n.kt'aJnJe -:z;bil]skom umverzumu. Bogovi znaju
- ili zna psihijatrijska znanost - ili partija. Drugim rije-
čima, realis§ill]gm.. iđentiteta nema potrebe-da se legiti-
simbolizira upućivanjem na totalliet l]JJ.ltsJPh.znacema. mira.tim_e__§t<;>_bLga pojedinac znao u sv:ako.Yrijeme; za
l Biti dijete, biti mladić, biti odrastao 1 tako ~alJe .- svaka
od tih biografijskih 'faza je legitimna k_?-~ pacl!'_!Jwstvova-
nja u sfinggi@i:oJ:Il__ ~yer:z.umJJ_.(najcesce·kao poseban
svrhe -legitimacije dovoljno je da je on znatljiv. Budući da.
lie' identitet,_ koji je znan ili ~natljiv bogovima, psihijatr_iji:
\i],i part1p, ~stodobno 1 1dentltet kojem je pripisan status
način odllošenja sa svijetom bogova). NIJe. potrebno raz- vrhovne zbilje, legitiinacija ponovo sve zamislive preob-
l rađivati očigledilu misao da takva s1mbohzac1Ja)Wd 1 o~­
jećajima siwrnosti i prigadanJa. Međutim, _b1lo bl pogres-
razbe identiteta integrira ll identitetom čija se zbiljnost te-
melji u svakodnevnom životu u dn1štm~. Još jednom, sim-
no misliti ovdje samo na pri.r;Jitivna ru:ustva. ~ode7na bolički univerzum uspostavlja hijerarhiju, od •najzbiljski-

l psihologijska teorija razvoja licnostl m~~e 1spu~Javat1 lS-

tu funkciju. U oba slučaja poi_edinac koJ~ prelazi 1z Je~e
biografijske faze u drugu moze sebe V:d!~t1 ~ao ponavlJa-
73 ~e~,talnost subjektivnog identiteta podrazumijeva se već u ;M;'~~~j analizi
geneze soPStva. Za daJJa razvijanja njegove analize usp. Ansel~ 'strauSs, Mirrors
~d Ma.sks, Free Press of Glencoe, New York 1959; Collier-Macmillan, London; Er-
-nje slijeda koji je dan·~· 1h nJegovomv_las-
l titom •prirodom•. To jest, o:r_:_~.2._ZE;)__~QY:.CU.l-VJ€rltl da

122
vmg ~offman. The Presenta.tion of Self in Everyda.y Life, Doubleday-Anchor, Gar-
den C1ty, N. Y. 1959.

123
zdravo za gotovo, on se mora legitimirati »Smještanjem«
u simbolički univerzum. No sam taj univerzum, ako je
sve drugo jednako, ne potrebuje daljnju legitimaciju. Za
početak, nije simbolički univerzum taj koji se pojavio kao
problematičan, i na koji je, sljedstveno, upućeno teoretizi-
ranje, nego je to institucionalni poredak. Na primjer, vra-
timo li se ranijoj ilustraciji legitimiranja srodstva, kad je
institucija rođaštva jednom »locirana« u kozmos mitolo-
gijskih rođaka, ona se više ne da svesti na prostu društve-
nu činjenicu bez ikakva »dodatnog« značaja. Međutim,
moguće je naivno se držati same mitologije, bez teorijske
refleksije o njoj.
Mogućnost sistematske refleksije o naravi simbolič­
kog univerzuma nastaje tek pošto se on objektivirao kao
"Prvi" proizvod teorijske misli. Dok simbolički univerzum
legitimira institucionalni poredak na najvišoj razini op-
ćenitosti, teoretiziranje o simboličkom univerzumu može
se opisati, takoreći, kao legitimacija drugog stupnja. Za-
uzvrat, sve se legitimacije - od najjednostavnijih predte-
orijskih legitimacija diskretnih institucionaliziranih zna-
čenja, pa do kozmičkih ustanovljenja simboličkih univer-
zuma - mogu opisati kao mašinerije održavanja univer-
zuma. Potonje, kao što će se lako vidjeti, od početka izis-
kuju priličnu pojmovnu istančanost.
Povlačenje čvrstih linija između »naivnoga<< i »Sofisti-
ciranoga« u konkretnim slučajevima očigledno nailazi na
poteškoće. Međutim, čak i u takvim slučajevima korisna
je ta analitička distinkcija, jer ona usmjerava pažnju na
pitanje do koje se mjere simbolički univerzum uzima kao
gotova stvar. Taj analitički problem je u tom smislu, da-
kako, sličan problemu s kojim smo se već suočili u disku-
siji o legitimaciji. Baš kao i kod legitimacije institucija,
ima različitih razina legitimacije simboličkih univerzu-
ma, osim što se za potonju ne može reći da silazi sve do
predteorijske razine, iz očiglednog razloga što je simbo-
lički univerzum sam po sebi teorijski fenomen, i ostaje ta-
kav čak i kad ga se naivno pridržavamo.
Kao i u slučaju institucija, postavlja se pitanje pod ko-
jim okolnostima postaje nužno da se simbolički univer-
zum legitimira pomoću pojmovnih mašinerija održava-
nja univerzuma. A odgovor je i opet sličan onome koji
smo dali u slučaju institucija. Specifični postupci održa-
vanja univerzuma postaju nužni onda kad simbolički
128
univerzum postane problem. Doklegod se to ne dogodi,
simbolički univerzum se samoodržava, tj. samolegitimira
se pukim fakticitetom svoje objektivne egzistencije u do-
tičnom društvu. Može se zamisliti društvo u kojem bi to
bilo moguće. Takvo društvo bilo bi harmoničan, sam so-
bom okružen, savršeno funkcionirajući »Sistem«. Zbiljski
ne postoji takvo društvo. Zbog neizbježnih napetosti pro-
cesa institucionalizacije, te samom činjenicom da su svi
socijalni fenomeni ljudskim djelovanjem povijesno proiz-
vedene konstrukcije, nijedno se društvo ne prihvaća to-
talno zdravo za gotovo, pa tako, a fortiori, nije nikakav
simbolički univerzum. Svaki simbolički univerzum od po-
četka je problematičan. Pitanje je onda do kojeg je stup-
nja postao problematičan.
S procesom transmisije simboličkog univerzuma od
jedne generacije drugoj pokazuje se jedan intrinzičan
problem, sličan onome koji smo diskutirali u vezi s tradi-
cijom općenito. Socijalizacija nikad nije potpuno uspješ-
na. Neki pojedinci »Obitavaju« u prenesenom univerzu-
mu na određeniji način nego drugi. Čak će i među više ili
manje akreditiranim »Stanovnicima« uvijek biti idiosin-
kratskih varijacija u načinu shvaćanja univerzuma. Up-
ravo zbog toga što se simbolički univerzum ne može kao
takav iskusiti u svakodnevnom životu, nego ga samom
svojom prirodom transcendira, o značenju univerzuma
nije moguće »poučavati« kako se poučava o značenjima
pripadnima svakodnevnom životu. Na dječja pitanja o
simboličkom univerzumu mora se odgovarati komplici-
ranije nego na njihova pitanja o institucionalnim real-
nostima svakodnevnog života. Daljnju pojmovnu elabo-
raciju iziskuju pitanja idiosinkratičnih odraslih. U pre-
thodnom primjeru, značenje rođaštva se stalno predstav-
lja pomoću rođaka od krvi i mesa koji u iskustveno doživ-
ljenim rutinama svakodnevnog života igraju uloge rođa­
ka. Ljudski rođaci su empirijski dostupni. Božanski rođa­
ci, nažalost, nisu. To konstituira intrinzičan problem za
pedagoge božanskog rođaštva. Isto to, mutatis mutandis,
'važi i za transmisiju drugih simboličkih univerzuma.
Taj intrinzični problem postaje naglašen ako grupe
»Stanovnika« počnu uzajamno dijeliti devijantne verzije
simboličkog univerzuma. U tom se slučaju, iz razloga
očiglednih iz naravi opredmećivanja, devijantna verzija
zaleđuje u vlastitu, neovisnu zbilju, koja, time što postoji
129
 u društvu, predstavlja izazov za status zbilje što ga uživa
simbolički univerzum, onakav kakav je izvorno konstitui-
ran. Grupa koja je objektivirala tu devijantnu zbilju po-
staje nosilac alternativne definicije zbilje.81 Jedva da 'tre-
ba obrazlagati tvrdnju da takve heretičke grupe ne po-
stavljaju samo teorijsku prijetnju simboličkom univerzu-
mu, već i praktičku prijetnju institucionalnom poretku
koji se tim simboličkim univerzumom legitimira. U ovom
kontekstu nas ne moraju zaokupljati represivni postupci
što ih čuvari »Oficijelnih« definicija zbilje uobičajeno
upotrebljavaju protiv takvih grupa. Ono što je važno za
naša razmatranja jest potreba da se takva represija legi-
timira, potreba koja, dakako, implicira stavljanje u pogon
raznih pojmovnih mašinerija određenih za održavanje
,,oficijelnog<< univerzuma protiv heretičkog izazova.
Problem hereze je, povijesno, često bio prvi poticaj
sistematskoj teorijskoj konceptualizaciji simboličkih uni-
verzuma. Razvoj kršćanske teologijske misli kao rezultat
niza heretičkih izazova »Oficijelnoj« tradiciji pruža iz-
vrsne historijske ilustracije za taj proces. Kao i u svem te-
oretiziranju, tokom tog procesa se unutar same tradicije
. pojavljuju nove teorijske implikacije, a sama tradicija bi-
va gurnuta s onu stranu svoje izvorne forme, u nove kon-
ceptualizacije. Na primjer, precizne kristologijske formu-
lacije ranih crkvenih koncila nije iznudila sama tradicija,
nego heretički izazovi toj tradiciji. Razrađivanjem tih for-
mulacija istodobno se održavala i širila i sama tradicija.
Tako se tamo među ostalim inovacijama pojavila i teorij-
ska koncepcija o Trojstvu, koja u ranokršćanskoj zajedni-
ci ne samo što nije bila nužna, nego nije ni postojala. Dru-
gim riječima, pojmovne mašinerije konstruirane za odbi-
janje izazova heretičkih skupina unutar društva ne samo
da legitimiraju, nego i modificiraju simbolički univer-
zum.
Do glavne prigode za razvijanje konceptualizacije ko-
ja održava univerzum dolazi kad se društvo konfrontira s
drugim društvom, koje ima jako različitu povijest.82 Pro-
blem što ga postavlja takva konfrontacija tipično je oštriji
nego problem koji postavljaju unutardruštvene hereze,
81 Ponovo usporedi Weberov pojam •nosioca• (Triiger).
82 Ovdje su relevantne analize ·kulturalnog kontakta• u suvremenoj
kulturalnoj antropologiji.
130
jer tu postoji alternativan simbolički univerzum s »Ofici-
jelnom« tradicijom, čija je objektivnost - uzeta zdravo za
gotovo - jednaka objektivnosti onoga prvoga. Status
zbiljnosti vlastitog univerzuma bit će mnogo manje uz-
.drman ako mora imati posla s manjinskim grupama de-
vi janata, čija se nasuprotnost ipso facto određuje kao lu-
dost ili pokvarenost, negoli kad se mora konfrontirati s
jednim drugim društvom, koje njegove vlastite definicije
zbilje smatra neznalačkima, ludima ili potpunim zlom.83
Jedna je stvar imati u blizini nešto pojedinaca - čak i
ako se ujedine u manjinsku skupinu - koji se ne mogu ili
neće držati institucionalnih pravila rođaštva; sasvim je
pak nešto drugo susresti čitavo društvo koje za ta pravila
nikad nije čulo, koje možda čak nema ni riječ za »rođa­
ka«, a ipak se doima kao trajan poduhvat koji dobro na-
preduje. Alternativnom univerzumu koji prikazuje to
drugo društvo moraju se suprotstavljati najbolji mogući
razlozi u korist superiornosti vlastitoga. Ta nužda zahtije-
va pojmovnu mašineriju znatne istančanosti.
Pojava jednog alternativnog simboličkog univerzuma
predstavlja opasnost zato što sama njegova egzistencija
empirijski dokazuje da vlastiti univerzum nipošto nije ne-
izbježan. Kao što sada svatko može vidjeti, u ovom se svi-
jetu na kraju krajeva može živjeti i bez ikakve institucije
rođaštva. A moguće je i poricati bogove rođaštva, pa čak i
rugati im se, a da se isti čas ne izazove rušnje nebesa.
Ako ništa drugo, o toj se šokantnoj činjenici barem teorij-
ski mora položiti račun. Dakako, može se dogoditi i to da
taj alternativni univerzum ima privlačnost nekog poslan-
stva. Pojedinci ili skupine unutar nečijeg vlastitog druš-
tva mogu se naći u iskušenju da »emigriraju« iz tradicio-
nalnog univerzuma ili da, što je još ozbiljnija opasnost, iz-
mijene stari poredak prema predstavi o novome. Lako je,
primjerice, zamisliti kako je dolazak patrijarhalnih Grka
morao uzdrmati univerzum matrijarhalnih društava koja
su tada postojala duž istočnih obala Mediterana. Grčki je
univerzum morao jako privlačiti muškarce tih društava,
držane pod papučom, a znamo i to da se Velika Majka i
te kako dojmila samih Grka. Grčka mitologija je puna po-
mnih pojmovnih obrada koje su se pokazale nužnima za
zbrinjavanje tog problema.
američkoj
83 Usporedi pojam ·kulturalnog šoka· u suvremenoj američkoj kulturalnoj antro-
pologiji.
131
 Važno je naglasiti da su i same pojmovne mašinerije
za održavanje univerzuma proizvodi društvenog djelova-
nja, kao što su to i sve forme legitimacije, te da ih se samo
rijetko može razumjeti odjelito od drugih aktivnosti dotič­
ne zajednice. Određenije rečeno, uspjeh posebnih poj-
movnih mašinerija je povezan s moći koju posjeduju oni
koji njima barataju.84 Konfrontacija alternativnih simbo-
ličkih univerzuma podrazumijeva problem moći - za ko-
ju od sukobljenih definicija zbilje će se »postići da prio-
ne« u društvu. Oba uzajamno konfrontirana društva, sa
sukobljenim univerzumima, razvijat će pojmovne maši-
nerije namijenjene održavanju pripadnih im univerzu-
ma. S gledišta unutrašnje plauzibilnosti, izvanjskom se
promatraču ne mora činiti da dvije forme konceptualiza-
cije pružaju osobit izbor. Koja će od njih pobijediti ovisi,
međutim, više o moći negoli o teorijskoj dovitljivosti pri-
padnih legitimatora. Moguće je zamisliti da su se na eku-
menskim savjetovanjima našli podjednako sofisticirani
olimpijski i htonički mistagozi koji sine ira et studio ras-
pravljaju o prednostima pripadnih im univerzuma, ali
vjerojatnije je da se o tom pitanju odlučivalo na manje is-
tančanoj razini vojnih snaga. Svaki povijesni ishod sraza
bogova prije su određivali oni koji barataju boljim oruž-
jem negoli oni koji imaju bolje argumente. Isto se to, da-·
kako, može reći i o unutardruštvenim sukobima te vrsti.
Onaj tko ima veću batinu ima i više izgleda da nametne
svoja određenja zbilje. To se sa sigurnošću može pretpos-
taviti s obzirom na bilo koju širu zajednicu, premda je tu
uvijek moguće da politički nezainteresirani teoretičari
uvjere (convince) jedni druge ne pribjegavajući grubljim
sredstvima nagovaranja (persuasion).
Pojmovne mašinerije što održavaju simboličke uni-
verzume uvijek za sobom povlače i sistematiziranje spoz-
najnih i normativnih legitimacija, koje su na naivniji na-
čin već bile prisutne u društvu, a bile su se kristalizirale u
dotičnom simboličkom univerzumu. Drugim riječima,
materijal iz kojeg su konstruirane legitimacije za održa-
84 Marx je sa znatnom podrobnošću razvio odnos između materijalne moći i •poj-
movnog uspjeha•. Usp. dobro poznatu formulaciju u Njemačkoj ideologiji: ·Die
Gedanken der herrschenden Klasse sind in jeder Epoche die herrschenden Ge-
danken• (Friihschriften, Kronerovo izdanje, str. 373) (·Misli vladajuće klase u sva-
koj su epohi vladajuće misli.• Rani radovi, Naprijed, Zagreb 1967. i kasnija izda-
nja, str. 393 - prim. prev.)
132
vanje univerzuma najvećim je dijelom dalja razrada legi-
' timacija nekolicine institucija na višoj razini teorijske in-
, tegracije. Tako obično postoji kontinuitet između shema
objašnjavanja i savjetovanja, koje služe kao legitimacije
na najnižoj teorijskoj razini, i impozantnih intelektualnih
konstrukcija koje eksponiraju kosmos. Kao i svugdje, od-
nos između spoznajnih i normativnih konceptualizacija
iskustveno je fluidan; normativne konceptualizacije uvi-
jek podrazumijevaju stanovite spoznajne pretpostavke.
Međutim, to analitičko razlučivanje je korisno, osobito
zato što skreće pažnju na promjenjiv stupanj razlikova-
nja između tih dviju pojmovnih sfera.
Bilo bi očigledno besmisleno pokušati ovdje podrob-
no raspraviti različite pojmovne mašinerije održavanja
univerzuma koje su nam historijski dostupne. 85 No, um-
jesno je dati nekoliko opaski o nekim upadljivim tipovi-
ma pojmovnih mašinerija - mitologiji, teologiji, filozofiji
i znanosti. Sa sigurnošću se, ne predlažući neku evolucij-
sku shemu za te tipove, može reći da mitologija predstav-
lja najarhaičniju formu održavanja univerzuma, kao što
zapravo predstavlja i najarhaičniju formu legitimacije
općenito. 86 Vrlo je lako moguće da je mitologija nužna fa-
za u razvoju ljudske misli kao takve. 87 U svakom slučaju,
najstarije nama dostupne konceptualizacije za održava-
nje univerzuma jesu mitologijske po formi. Za naše je
svrhe dovoljno definirati mitologiju kao poimanje zbilje
koje postulira stalno prodiranje svetih sila u svijet sva-
kodnevnog iskustva.88 Takvo poimanje prirodno za so-
bom povlači visok stupanj kontinuiteta između socijal-
nog i kosmičkog poretka, te između svih pripadnih im le-
85 Pareto se najviše približava pisanju jedne historije misli u sociologijskim od-
rednicama, što ga čini važnim za sociologiju znanja bez obzira na moguću su~­
držanost spram njegovog teorijskog okvira referencije. Usp. Brigitte Berger, VII-
freda Pareto and the Sociology of Konwledge (neobjavljena doktorska disertacija,
New School for Social Research, 1964).
86 To može podsjećati na •zakon triju stadija• Augustea Comtea. Mi ga, dakako,
ne možemo prihvatiti, ali ipak bi mogao biti koristan time što sugerira da se svi-
jest razvija u povijesno prepoznatljivim stadijima, premda ih se ne može pojmiti
na Comteov način. Naše vlastito razumijevanje tog razvoja bliže je hegelovsko-
-marksovskom pristupu povijesnosti ljudske misli.
87 Na to da mitologija tvori nužan stadij u razvoju misli ukazuju i Levy-Bruh! i Pi-
aget. Za sugestivnu diskusiju biologijskih korijena mitologijska/magijske misli
usp. Arnold Gehlen, Studien zur Anthropologie und Soziologie, Luchterhand, Ne-
uwied/Rhein 1963., str. 79 ff.
88 Naše poimanje mitologije je ovdje pod utjecajem rada Gerardusa van der Lee-
uwa, Mircea Eliadea i Rudolfa Bultmanna.
133
 gitimacija;89 sva se zbilja pojavljuje kao sačinjena iz jed-
nog komada.
Mitologija kao pojmovna mašinerija najbliža je naiv-
noj razini simboličkog univerzuma - razini na kojoj je
ponajmanje nužno teorijsko održavanje univerzuma s
onu stranu aktualnog postuliranja dotičnog univerzuma .
kao objektivne zbilje. To objašnjava povijesno uvijek pri-
sutnu pojavu nekonzistentnih mitologijskih tradicija koje
i dalje postoje jedna uz drugu, bez teorijske integracije.
Tipično je da se nedosljednosti osjete tek pošto su tradici-
je postale problematične i već je došlo do nekakve integ-
racije. »Otkrivanje« takve nedosljednosti (ili, ako je kome
draže, njeno usvajanje ex post facto) obično vrše specija-
listi za tradiciju, koji također najčešće vrše integriranje
diskretnih tradicionalnih tema. Kad se jednom osjeti po-
treba za integriranjem, mitologijske rekonstrukcije koje
uslijede mogu postići znatnu teorijsku istančanost. Za taj
zaključak može biti dovoljan Homerov primjer.
Mitologija je bliska naivnoj razini i po tome što se,
premda postoje specijalisti za mitologijsku predaju, nji-
hovo znanje ne udaljava jako od onoga što je općenito po-
znato. Inicijacija u tradiciju, koju ti specijalisti propisuju,
može biti teška u pogledu izvanjskih puteva'. Ona može
biti ograničena na odabrane kandidate, na posebne okol-
nosti ili vrijeme, i može uključivati napornu ritualnu pri-
premu. Rijetko se, međutim, događa da ona bude teška u
pogledu unutrašnjih svojstava samog korpusa znanja,
koje nije teško steći. Da bi se zaštitila monopolistička pre-
tenzija specijalista, nepristupačnost njihovog nauka valja
institucionalno utvrditi. To jest, postavlja se »tajna«, a po
svojoj nutrini egzoteričan korpus znanja se institucional-
no definira ezoteričkim odrednicama. Kratak pogled na
»Odnose s javnošću« suvremenih koterija teoretičara ot-
krit će nam da taj drevni majstorluk ni danas nipošto nije
odumro. Svejedno, postoje važne sociologijske razlike iz-
među društava u kojima su sve konceptualizacije za odr-
žavanje univerzuma mitologijske i društava u kojima one
to nisu.
Razrađeniji mitologijski sistemi nastoje ukloniti ne-
dosljednosti i održati mitologijski univerzum u teorijski
89 O kontinuitetu između socijalnog i kosmičkog poretka u mitologijskoj svijesti
također usporedi djelo Eliadea i Voegelina.
134
1 .".:zeae. . ;; .Ji i QIJJ : ; a ta a s. a::a: as u q se
integriranim odrednicama. Takve »kanonske« mitologije
ipak prelaze u navlastito teologijsku konceptualizaciju.
Za naše sadašnje svrhe, teologijsko se mišljenje može od
svojeg mitologijskog prethodnika razlučiti naprosto s ob-
zirom na njegov viši stupanj teorijske sistematizacije. Te-
orijski pojmovi su odmaknutiji od naivne razine. Kosmos
se još uvijek može poimati u odrednicama svetih sila ili
bića stare mitologije, ali ti sveti entiteti su se pomakli na
veću daljinu. Mitologijska mišljenje operira unutar konti-
nuiteta između ljudskog svijeta i svijeta bogova. Teologij-
sko mišljenje služi za posredovanje između tih dvaju svje-
tova, i to upravo zato što se sada pojavljuje prelom u nji-
hovom izvornom kontinuitetu. S prelazom iz mitologije u
teologiju, svakodnevni život se više ne pojavljuje kao da
je tako stalno prožet svetim silama. Korpus teologijskog
znanja se sljedstveno odmiče dalje od opće zalihe znanja
u društvu, i time ga intrinzično postaje teže postići. Čak i
tamo gdje se ne institucionalizira namjerno kao ezoteri-
čan, on postaje »tajnovit« samom svojom nerazumljivoš-
ću za običan puk. Daljnja je posljedica da puk može ostati
relativno netaknut istančanim teorijama za održavanje
univerzuma što ih izmudruju teologijski specijalisti. Čes­
ta je povijesna pojava koegzistencija naivne mitologije u
masama i istančane teologije u eliti teoretičara, pri čemu
obje služe održavanju istog simboličkog univerzuma. Na
primjer, tradicionalna društva dalekog istoka se mogu
nazivati »budističkima<< - ili, u istom smislu, srednjovje-
kovno društvo »kršćanskim<< - samo ako imamo na umu
taj fenomen.
Teologija je paradigmatična za kasnije filozofijske i
znanstvene konceptualizacije kosmosa. Dok po religij-
skim sadržajima svojih definicija zbilje može biti bliža
mitologiji, teologija je po svojem društvenom smještaju
bliža kasnijim sekulariziranim konceptualizacijama. Za
razliku od mitologije, ostale tri povijesno dominantne
forme pojmovne mašinerije postaju vlasništvo elita speci-
jalista, čiji se korpusi znanja sve više udaljavaju od obič­
nog znanja društva u cjelini. Moderna znanost je krajnji
korak u tom razvoju, te u sekulariziranju i sofisticiranju
održavanja univerzuma. Znanost ne samo da dovodi do
potpunosti odmak svetoga od svijeta svakodnevnog živo-
ta; ona iz tog svijeta udaljava kao takvo i znanje što odr-
žava univerzum. Svakodnevnom svijetu biva oduzeta i
135
s;;; ,.. ,;a wz p
 s:eta legitimacija i ?na v~~t ~eorijske spoznatljivosti koja
?l ga J?Ovez~la. sa s:mb~hck1m univerzumom u njegovoj
:ntend1r~no1 c~~lov1tostl. Jednostavnije rečeno, »laički«
c~an drust:va v1se ne zna kako treba pojmovno održavati
nJegov umverzum, premda, dakako, još uvijek zna tko su
pretpo~~a:'ljeni spec.ijalisti za održavanje univerzuma.
ZammlJlVl problemi sto ih ta situacija postavlja pripadaju
empir~čkoj sociologiji znanja suvremenog društva, i u
ovom 1h se kontekstu ne može dalje slijediti.
~e treba. ni ~e.ći da se ti tipovi pojmovne mašinerije
P?VlJ~~no poJaVlJUJU u bezbrojnim modifikacijama i kom-
?maciJama, te da tipovi koje smo diskutirali nisu nužno
1s~~ni. N~ još uvijek preostaje da se u kontekstu opće te-
onJe p~od1s~utir~ju dvije primjene pojmovne mašinerije
za odrz~:anJe ~mverzuma: terapija i nihilacija.
Teor~Ja traz1 da se pojmovna mašinerija primijeni ta-
ko da os1gura da aktualni ili potencijalni devijanti ostanu
u.~':t.ar institucionaliziranih definicija zbilje, ili, drugim
TIJ~Clma, da spriječi »emigriranje« »Stanovnika« danog
umverzum~. <?na. to čini ~rimjenom legitimirajućeg apa-
rata na po]edmacne »Slucajeve«. Budući da se kao što
sm.? vidjel~: s:~ko d~štvo suočava s opasnošć~ pojedi-
nac~e dev~JaClJe, mozemo uzeti da je terapija u ovoj ili
onoJ _form~ globalna društvena pojava. Njeni specifični
aranzma.m - od egzorcizma do psihoanalize, od pastir-
ske skrb1 do programa savjetovanja osoblja - spadaju,
da~ako, po~ kategoriju socijalne kontrole. Ovdje nas, me-
đutim, z.amma pojmovni aspekt terapije. Kako terapija
mora brmuti o devijacijama u odnosu na »Službene« defi-
nicije zbilje, ona mora razviti pojmovnu mašineriju za ob-
razlaga~je ti~ ?evijacija i za održavanje time ugroženih
rea~~o~~l. T~.lzlskuJ~.k~rpus znanja koji obuhvaća teoriju
:te~JaClJ~, d1]agnostlck1 aparat i pojmovni sistem za ,.lije-
cenJe dusa« .
. . Na primjer, u kolektivu koji je institucionalizirao voj-
~uc~u h?moseksualnost, tvrdoglavo heteroseksualan po-
J.edm~c Je siguran kandidat za terapiju, i to ne samo zato
sto n!e~ovi spolni interesi tvore očiglednu prijetnju bor-
benoJ. d]elot_vorn.osti njegove jedinice ratnika-ljubavnika,
nego 1 zato st~ nJegova devijacija psihologijski potkopava
sl?_ontan"': m~zevnost drugih. Na kraju krajeva, neki bi od
~Jlh, ~ozda 1 ":Po~svjesno«, mogli doći u iskušenje da sli-
Jede nJegov pnmJer. Na fundamentalnoj razini, držanje
136
devijanta predstavlja izazov zbilji društva kao takvoj, jer
dovodi u pitanje njegove neupitno prihvaćene spoznajne
(»muževni muškarci se po prirodi međusobno vole«) i
normativne (»treba da se muževni muškarci međusobno
vole«) radne procedure. Zapravo, devijant možda pred-
stavlja živu uvredu bogovima, koji se na nebesima vole
isto onako kako to njihovi obožavatelji čine na zemlji.
Takva radikalna devijacija traži da terapeutska praksa
bude sigurno utemeljena u terapeutskoj teoriji. Mora po-
stojati teorija devijacije (to jest, »patologija«) koja objaš-
njava to šokantno stanje (recimo, postulirajući obuzetost
demonom). Mora postojati korpus dijagnostičkih pojmo-
va (recimo, jedna simptomatologija, s prikladnim vješti-
nama njene primjene na suđenjima s mučenjem), koja u
optimalnom slučaju ne pruža samo točnu specifikaciju
akutnog stanja, već osigurava i detekciju »latentne hete-
roseksualnosti«, te brzo usvajanje preventivnih mjera.
Konačno, mora postojati i konceptualizacija samog pro-
cesa liječenja (recimo, katalog egzorcističkih tehnika, pri
čemu svaka ima odgovarajuće teorijsko utemeljenje).
Takva pojmovna mašinerija dopušta da je terapijski
primjenjuju pogodni specijalisti, a moguće je da je pou-
nutri i pojedinac pogođen devijantnim stanjem. Pounutri-
vanje će samo po sebi djelovati terapeutski. U našem pri-
mjeru pojmovna mašinerija može biti zacrtana tako da u
pojedincu pobudi krivnju (recimo, »heteroseksualnu pa-
niku«), što i nije preteško umijeće ako je njegova primar-
na socijalizacija bila imalo uspješna. Pod pritiskom te
krivnje pojedinac će doći do toga da subjektivno prihvati
onu konceptualizaciju njegovog stanja koju mu suprot-
stavljaju terapijski praktičari; on razvija »Uvid«, a dijag-
noza za njega postaje subjektivno realna. Pojmovna ma-
šinerija se može dalje razvijati tako da omogući koncep-
tualizaciju (a time i pojmovnu likvidaciju) bilo kakve sum-
nje u odnosu na terapiju, koju bi osjetio bilo terapeut, bilo
»pacijent«. Na primjer, za obrazloženje sumnji potonjega
može postojati teorija »Otpora", a za sumnje prvoga - te-
orija »protutransfera«. Uspješna terapija uspostavlja si-
metriju između pojmovne mašinerije i njenog subjektiv-
nog usvajanja u svijesti pojedinca; ona resocijalizira devi-
janta u objektivnu zbiljnost simboličkog univerzuma tog
društva. U tom povratku u »normalnost« ima, dakako,
mnogo subjektivnog zadovoljstva. Pojedinac se sada mo-
137
 že vrat.i.ti u. zagrltaj svojeg komandira voda, u sretnoj
spoznaJI da Je »nasao sebe« i da je opet prav u očima bo-
gova.
Terapija koristi pojmovnu mašineriju da bi svakoga
zadržala unutar univerzuma o kojem je riječ. Nihilacija
sa svoje strane koristi sličnu mašineriju da bi pojmovno
likvidirala sve izvan tog univerzuma. Taj se postupak ta-
kođer može opisati i kao neka vrst negativne legitimacije.
Legitimacija održava zbilju društveno konstruiranog uni-
verzuma; nihilacija pak poriče zbiljnost bilo koje pojave,
ili njene interpretacije, koja se ne uklapa u taj univerzum.
To se može učiniti na dva načina. Prvo, devijantnoj se po-
javi može pridati negativan ontologijski status, s terape-
utskom nakanom ili bez nje. Pojmovna mašinerija se na
nihilacijski način najčešće primjenjuje u odnosu na poje-
dince ili skupine koji su za dotično društvo stranci, pa
stoga nepodesni za terapiju. Pojmovna operacija je tu pri-
lično jednostavna. Prijetnja društvenim definicijama zbi-
lje se neutralizira time što se svim definicijama koje se
nalaze izvan simboličkog univerzuma pripisuje inferio-
ran ontologijski status, a time i kognitivni status nečega
što ne treba uzeti ozbiljno. Tako se za naše društvo prijet-
nja svih susjednih antihomoseksualnih skupina može poj-
movno likvidirati time što se te susjede smatra nižima od
ljudi, što se smatra da im je urođeno da brkaju pravi po-
redak stvari i da žive u beznadnom spoznajnom mraku.
Temeljni silogizam ide na slijedeći način: Susjedi su ple-
me barbara. Susjedi su protiv homoseksualnosti. Prema
tome, njihova antihomoseksualnost je barbarska besmis-
lica koju razumni ljudi ne trebaju uzimati ozbiljno. Isti se
pojmovni postupak može, dakako, primijeniti i na devi-
jante unutar društva. Praktičko je pitanje određene politi-
ke da li će se od nihilacije proslijediti do terapije, ili će se
ići dotle da se i fizički likvidira ono što je likvidirano poj-
movno. U većini slučajeva neće· biti beznačajan faktor
kakva je materijalna moć pojmovno likvidirane grupe.
Na žalost, okolnosti ponekad prisiljavaju da se i s barba-
rima ostane u prijateljstvu.
Drugo, nihilacija uključuje i ambiciozniji pokušaj da
se sve devijantne definicije zbilje objasne u odrednicama
pojmova koji pripadaju našem vlastitom univerzumu. U
teologijskom referentnom okviru to znači prelaz s herezi-
ologije na apologetiku. Devijantnim poimanjima se više
138
ne pripisuje puki negativni status, već se s njima potanko
teorijski hvata u koštac. Konačni je cilj tog postupka da
se devijantne koncepcije inkorporira unutar vlastitog
univerzuma, te ih se time konačno likvidira. Prema tome,
devijantne koncepcije valja prevesti u pojmove izvedene
iz vlastitog univerzuma. Tim se načinom postupanja ne-
gacija nečijeg univerzuma suptilno pretvara u njegovu
afirmaciju. Pretpostavka je uvijek da negator zapravo ne
zna što govori. Njegove izjave postaju smislene samo kad
se prevedu u »ispravnije« odrednice, tj. one koje slijede iz
univerzuma što ga on negira. Na primjer, naši homosek-
sualni teoretičari mogu argumentirati da su svi muškarci
po prirodi homoseksualni. Oni koji to poriču, zato što su
opsjednuti demonima ili naprosto zato što su barbari, po-
riču vlastitu prirodu. Duboko u sebi oni znaju da je to ta-
ko. Prema tome, treba samo pažljivo istražiti njihove izja-
ve da bi se razotkrila obrambeni karakter i prijetvornost
njihove pozicije. Tako se bilo što što oni o tome kažu mo-
že prevesti u potvrđivanje homoseksualnog univerzuma
koji oni, tobože, negiraju. U teologijskom referentnom
okviru isti taj postupak demonstrira kako đavo i ne zna-
jući slavi boga, kako svaka nevjera nije ništa drugo nego
nesvjesno nepoštenje, kako je čak i ateist u zbilji vjernik.
Terapeutska i nihilacijska primjena pojmovnih maši-
nerija inherentne su simboličkom univerzumu kao tak-
vom. Ako simbolički univerzum ima zahvatiti svu zbilju,
ne može se dopustiti da išta ostane izvan njegova poj-
movnog domašaja. U načelu, njegove definicije zbilje mo-
raju svakako obuhvatiti totalitet bivstvovanja. Stupanj is-
tančanosti pojmovnih ma:3inerija kojima se totalizacija
pokušava postići povijesne je promjenjiv. One se in nuce
pojavljuju čim se simbolički univerzum kristalizira.
Društvena organizacija za održavanje univerzuma
Budući da su povijesni proizvodi ljudskog djelovanja, svi
se društveno konstruirani univerzumi mijenjaju, a pro-
mjene su izazvane konkretnim postupcima ljudskih bića.
Onaj kojeg zaokupe zapletaji pojmovnih mašinerija koji-
ma se održava bilo koji određeni univerzum mogao bi za-
boraviti tu temeljnu sociologijsku činjenicu. Zbilja je
139
~ruštveno de_finirana. Ali definicije su uvijek otjelovljen-e,
tJ: ~ao d~noswci ~efinicija zbilje služe konkretni pojedin-
CII skupme. Da bi se razumjelo stanje društveno konstru-
iranog ~ni~e~uma u bilo kojem danom vremenu, ili nje-
govo miJenJanJe tokom vremena, valja razumjeti društve-
nu organizaciju koja donosiocima definicija dopušta da
vrše definiranje. Ponešto grubo rečeno, bitno je da se pi-
tanja o povijesno raspoloživim konceptualizacijama zbi-
lje gurnu od apstraktnog »što? .. prema sociologijski kon-
kretnome »tko kaže?«.9o
Kao što smo vidjeli, specijaliziranje znanja i popratna
organizacija osoblja za propisivanje specijaliziranih kor-
pusa znanja razvijaju se kao rezultat diobe rada. Moguće
je zamisliti rani stadij tog razvoja, na kojem nema konku-
rencije između različitih stručnjaka. Svako područje ek-
spertize određeno je pragmatičnim činjenicama diobe ra-
da. Stručnjak za lov neće za sebe tražiti ekspertizu ribolo-
va, pa tako neće imati osnove da konkurira onome koji to
čini.
S nastajanjem složenih oblika znanja i stvaranjem
ekonomijskog viška stručnjaci se s punim radnim vreme-
nom posvećuju predmetima svoje ekspertize, koji se, s
razvojem pojmovnih mašinerija, mogu sve više udaljavati
od pragmatičkih nužnosti svakodnevnog života. Struč­
njaci za te fine korpuse znanja polažu pravo na nov sta-
tus. Oni nisu samo stručnjaci za ovaj ili onaj sektor druš-
tvene zalihe znanja, već polažu pravo na najviši pravori-
jek nad tom zalihom znanja u njenom totalitetu. Oni su
doslovno univerzalni stručnjaci. To ne znači da pretendi-
raju kako znaju sve, već da tvrde kako znaju najvišu zna-
čajnost onoga što svatko zna i čini. Drugi mogu i dalje og-
rađivati posebne sektore zbilje, ali oni polažu pravo na
ekspertizu u najvišim određenjima zbilje kao takve.
Taj stadij razvoja znanja ima nekoliko posljedica.
Prva, koju smo već diskutirali, jest pojava čiste teorije.
Kako univerzalni stručnjaci operiraju na razini na kojoj
90 Iz naših teorijskih pretpostavki bit će jasno da ovdje ne možemo nimalo pod-
robnije ulaziti u pitanja •sociologije intlektualaca•. Kao dodatak uz Mannheimov
važan rad na tom području (što se osobito može naći u Ideologiji i utopiji i Eseji-
ma o sociologiji kulture}, usp. Florian Znaniecki, The Social Role of the Man of
Knowledge, Columbia University Press, New York 1940: Theodor Geiger, Aufga-
ben und Stellung der Intelligenz in der Gesellschaft, Stuttgart 1949.; Raymond
Aron, L'opium des intellectuals, Paris 1955.; George B. de Huszar, ur., The Intellec-
tuals, Free Press of Glencoe, New York - Allen & Unwin, London 1960.
140
se u velikoj mjeri apstrahira od promjenjivosti svako-
dnevnog života, i drugi ljudi i oni sami mogu doći do za-
ključka da njihove teorije nemaju nikakvog odnosa
spram društvenog života što teče, već postoje u nekoj
vrsti platonskih nebesa nepovijesne i asocijalne ideacije.
To je, dakako, iluzija, ali zahvaljujući odnosu između pro-
cesa definiranja zbilje i njenog proizvođenja može imati
veliku društveno-povijesnu potenciju.
Druga je posljedica jačanje tradicionalizma u institu-
cionaliziranim postupcima koji se tako legitimiraju, to
jest pojačavanje inherentne sklonosti institucionalizacije
prema inerciji.9 1 Stvaranje navike i institucionalizacija sa-
me po sebi ograničavaju fleksibilnost ljudskih postupa-
ka. Institucije teže tome da opstanu sve dok ne postanu
»problematične ... Najviše legitimacije neizbježno jačaju
tu tendenciju. što su apstraktnije, to će se legitimacije te-
že modificirati u skladu s pragmatičnim potrebama što
se mijenjaju. Ako postoji sklonost da se u svakom slučaju
postupa kao dotad, ta će sklonost očigledno biti ojačana
ako za takvo postupanje postoje još i izvrsni razlozi. To
znači da institucije mogu opstojati čak i onda kad - za
promatrača izvana - izgube svoju izvornu funkcional-
nost ili praktičnost. Čovjek ne čini neke stvari zato što po-
stižu učinke, nego zato što su u redu - prave u smislu
najviših definicija zbilje što ih proglašavaju univerzalni
stručnjaci. 92
Nastanak s punim radnim vremenom uposlenog
osoblja za legitimiranje što održava univerzum donosi sa
sobom i prigode za društveni konflikt. Dio tog konflikta
se zbiva između stručnjaka i praktičara. Iz razloga koje
nije potrebno objašnjavati, potonji mogu osjetiti ogorče­
nje spram veličajnih pretenzija stručnjaka i spram kon-
kretnih društvenih privilegija koje idu zajedno s njima.
Vjerojatno će osobito razdražujuće djelovati tvrdnja
stručnjaka da znaju najvišu značajnost djelovanja prakti-
čara bolje od njih samih. Takve pobune »laika« mogu do-
vesti do nastanka suparničkih definicija zbilje, te, na kon-
cu, do pojave novih stručnjaka ovlaštenih za nove defini-
cije. Drevna Indija nam za to pruža neke od najboljih po-
91 O najvišim legitimacijama koje jačaju institucionalnu ·inerciju• (Simmelovu
.vjernost•), usporedi i Durkheima i Pareta.
92 To je upravo najslabija točka svake funkcionalističke interpretacije institucija,
sklone traženju praktičnosti koje zapravo ne postoje.
141
 vij~~nih ilustra?ij_a. ,B~amani su, qua stručnjaci za najvišu
z~1~~u, u _z~panJ~JUCOJ mjeri uspijevali utisnuti svoje defi-
~ICIJe zbilJ~ d~s~vu u cjelini. Kakvegod bilo njihovo pori-
Jekl_~· ~astmsk1 Sistem se upravo kao konstrukcija brama-
n~ Sino ~roz ~az~oblje koje je trajalo stoljećima, sve dok
mJ_e po~no .X:aJveci dio Indijskog potkontinenta. Zapravo,
prmceVI kOJI vladahu jedan su za drugim pozivali brama-
~e da kao »Soci1alni i~že~_jeri« posluže u postavljanju tog
s~stema ~a novim tentonJama (djelomično zato što je taj
s~stem -~10 smatran identičnim s višom civilizacijom, a
djelomicno_ nesumnjivo i zato što su prinčevi shvaćali nje-
g?v golemi ~apacitet socijalne kontrole). Manuov zako-
mk nam pruza odličnu ideju kako o bramanskom nacrtu
za društvo, tako i o vrlo ovozemaljskim prednostima koje
su_ brai?a~ima pridolazile kao posljedica toga što su bili
pnhva?em k~o _k?zmički dosuđeni oblikovatelji. Bilo je,
među_tm~, neizbJezno da potom u takvoj situaciji uslijedi
konflikt Između teoretičara i praktičara vlasti. Potonje su
predstavljali kšatrije, vojna i prinčevska kasta. O tom
konfliktu rječi~o svjedoči epska književnost drevne Indije,
Mahab~arata 1 Ramayana. Nije slučajno što su dvije veli-
ke teonJske pobune protiv bramanskog univerzuma dža-
n~!zam i budizam, bile socijalno locirane u klasi kš~trija.
NIJe potrebno isticati da su i džanaistička i budistička re-
defi?icija z_bilje proizvele svoje vlastito osoblje stručnja­
ka:_sto se VJerojatno dogodilo i u slučaju epskih pjesnika,
kOJI su se bramanskom univerzumu usprotivili na ne ta-
ko sveobuhvatan i manje istančan način.93
~o nas dovodi do još jedne, podjednako važne moguć­
nost~ ~ukoba - sukoba među suparničkim koterijama
struc~Ja~a. Sve dok teorije imaju neposrednu pragmatič­
k': P7ImJe~~·- sup~r;:t~~tvo koje može postojati u priličnoj
:nJen podhjeze rasCiscavanju putem pragmatičkog isku-
savanJa. __Mog~ postojati suparničke teorije lova na vepro-
ve, _u ko1:ma nvalske koterije stručnjaka za lov razvijaju
SVOJa stecena prava. Pitanje se može riješiti relativno la-
ko, _tako što se vidi koja teorija vodi ubijanju najvećeg
br~Ja vepr~va~ U odlučivanju između, recimo, politeistič­
ke I ~enote1sticke teorije univerzuma nema takve moguć­
nosti. O~~ova~ajuć~ teor~tičari su prisiljeni da na mjesto
pragmatlckog 1skusavan1a supstituiraju apstraktnu argu-
9~.? sukobu bramana i kšatrija usporedi Weberov rad o sociologiji religije u In-
diJI.
142
mentaciju. Po samoj svojoj naravi takva argumentacija
ne donosi inherentne uvjerenje u pragmatički uspjeh.
Ono što je uvjerljivo za jednog čovjeka, ne mora biti uv-
jerljivo za drugoga. Ne možemo te teoretičare stvarno
kriviti ako za potkrepu krhke moći pukog argumenta pri-
bjegnu i raznim čvršćim sredstvima, kao što je, recimo,
podsticanje vladalaca da upotrebe vojnu silu kako bi je-
dan argument nametnuli nasuprot konkurentima. Dru-
gim riječima, moguće je policijski nametati definicije zbi-
lje. To, usput rečeno, ne mora značiti da će te definicije
ostati manje uvjerljive od onih koje su prihvaćene »do-
brovoljno« - moć u društvu uključuje i moć određivanja
odlučujućeg procesa socijalizacije, te stoga i moć proizvo-
đenja zbilje. U svakom slučaju, visoko apstraktne simbo-
lizacije (tj. teorije koje su jako udaljene od konkretnog is-
kustva svakodnevnog života) zadobivaju važenje prije pu-
tem socijalne, nego putem empirijske podrške.94 Može se
reći da se tim načinom postupanja ponovo uvodi pseu-
dopragmatizam. Za teorije se opet može reći da su uvjer-
ljive zato što djeluju - ali u tom smislu da su u dotičnom
društvu postale standardno znanje, koje se prihvaća
zdravo za gotovo.
Ta razmatranja impliciraju da će uvijek postojati soci-
jalno-strukturalna baza za konkurenciju među suparnič­
kim definicijama zbilje, te da će na ishod tog suparništva
djelovati (ako ga i ne bude do kraja određivao) razvoj te
baze. Posve je moguće da se smišljaju i mračne teorijske
formulacije, gotovo potpuno izolirane od širih kretanja u
socijalnoj strukturi, te se u takvim slučajevima konkuren-
cija među stručnjacima može zbivati u svojevrsnom soci-
jalnom vakuumu. Na primjer, dvije koterije derviša pusti-
njaka mogu se usred pustinje stalno sporiti o najvišoj na-
ravi univerzuma, a da taj spor ni najmanje ne zanima ni-
koga izvana. Međutim, čim ovo ili ono među tim gledišti-
ma dobije slušaoce u društvu koje ih okružuje, o ishodu
spora će pretežno odlučivati vanteorijski interesi. Različi­
te društvene grupe imat će različite sklonosti prema kon-
kurentnim teorijama, i potom će postajati njihovim »nosi-
ocima«.95 Tako derviška teorija A može biti privlačna vi-
94 O društvenom ovjeravanju postavki koje je teško potvrditi empirijski usp. Le-
on Festinger, A Theory of Cognitive Dissonance, Row, Peterson and Co., Evan-
ston, Ill. - Tavistock, London 1957.
95 Termin •sklonost• {affinity, Wahlverwandschaft}izveden iz Schelera i Webera.
143
 šem, a teorija B srednjem sloju dotičnog društva, i to iz
razloga koji su daleko od strasti što su nadahnjivala tvor-
ce tih teorija. Konkurentne koterije stručnjaka će se po-
tom vezati uz grupe-»nosioce«, te će njihova dalja sudbi-
na ovisiti o ishodu onog konflikta koji je te grupe bio na-
veo da usvoje odgovarajuće teorije. Tako se o suparnič­
kim definicijama zbilje odlučuje u sferi suparničkih druš-
tvenih interesa, čije se suparništvo zauzvrat »prevodi« u
teorijske odrednice. Za sociologijska razumijevanje tih
procesa od drugorazrednog je interesa da li su suparnič­
ki stručnjaci i njihovi obožavaoci »iskreni« u svojem sub-
jektivnom odnosu spram dotičnih teorija.
Kad među grupama stručnjaka, posvećenima različi­
tim najvišim određenjima zbilje, nastane ne samo teorij-
ska, nego i praktička konkurencija, depragmatizacija teo-
rije se preokreće, a pragmatička potencija dotičnih teori-
ja postaje ekstrinzičnom; to jest, biva »dokazano« da je
neka teorija pragmatično nadmoćna, ali ne zahvaljujući
njenim unutarnjim svojstvima, nego time što je se može
primijeniti u društvenom interesu skupine koja je postala
njenim »nosiocem«. To rezultira znatnom povijesnom
promjenjivošću društvene organizacije teorijskih struč­
njaka. Mada je ovdje očigledno nemoguće pružiti iscrpnu
tipologiju, bit će korisno pogledati neke općenitije tipove.
Prije svega, možda paradigmatična, postoji moguć­
nost da univerzalni stručnjaci drže u društvu djelotvoran
monopol nad svim najvišim određenjima zbilje. Takvu se
situaciju može smatrati paradigmatičnom zato što postoji
dobar razlog za mišljenje da je tipična za ranije faze ljud-
ske povijesti. Takav monopol znači da univerzum o ko-
jem je riječ održava jedna jedina simbolička tradicija. Biti
u društvu tada implicira prihvaćanje te tradicije. Struč­
njake za tradiciju priznaju kao takve praktički svi članovi
društva, te oni nemaju uspješnih takmaca s kojima bi se
morali nositi. Izgleda da pod taj tip potpadaju sva primi-
tivna društva koja su empirijski otvorena našem razgle-
danju, te, uz neke modifikacije, i većina arhaičkih civili-
zacija.96 To ne znači da u takvim društvima nema skepti-
ka, da je svatko bez izuzetka potpuno pounutrio tradiciju,
već da ono što tu predstavlja skepticizam nije društveno
96 O monopolističkim definicijama zbilje u primitivnim i arhajskim društvima
usp. i Durkheima i Voegelina.
144
a.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .~. . . . . . . . . . . . . .~~~~. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .._.___________________________________
~~~A.~. . . . . . . . . . . . . . . . . .
organizirano tako da bi pružilo izazov pobornicima »Ofi-
cijelne« tradicije. 97
U takvoj situaciji, monopolističku tradiciju i stručnja­
ke koji je propisuju podržava jedinstvena struktura vlasti.
Oni koji zauzimaju odlučujuće pozicije vlasti (power)
spremni su upotrebiti svoju moć (power) za nametanje
tradicionalnih određenja zbilje stanovništvu pod svojom
vlašću (authority). Konceptualizacije univerzuma koje bi
mogle konkurirati likvidiraju se čim se pojave - bilo fi-
zičkim uništavanjem (>>svatko tko ne poštuje bogove mo-
ra umrijeti«), bilo integriranjem u samu tradiciju (univer-
zalni stručnjaci dokazuju kako konkurentski panteon Yu
zbilji nije ništa drugo nego jedan drugi aspekt, ili drugi
način imenovanja, tradicionalnog panteona X). U poto-
njem slučaju, ukoliko stručnjaci uspiju sa svojim uvjera-
vanjem, pa se konkurencija likvidira »prisajedinjava-
njem«, tradicija se obogaćuje i diferencira. Također je
moguće da se konkurenciju segregira unutar društva, i
tako je se učini neškodljivom spram tradicionalnog mo-
nopola - na primjer, ni jedan član osvajačke ili vladaju-
će skupine ne smije štovati bogove tipa Y, ali pokoreni ili
niži slojevi smiju. Ista ta zaštitna segregacija može se pri-
mijeniti na strance ili »gostujuće narode«. 98
Sva ta tri postupka likvidacije odlično ilustrira sred-
njovjekovno kršćanstvo (koje se zasigurno ne može na-
zvati primitivnim ili arhaičnim, ali ipak predstavlja druš-
tvo s uspješnim simboličkim monopolom). Otvorenu he-
rezu se moralo uništiti fizički, bez obzira na to je li bila
otjelovljena u pojedincu (recimo, vještici) ili u kolektivu
(recimo, u albižanskoj zajednici). Istodobno, crkva je kao
monopolistički čuvar kršćanske tradicije s velikom fleksi-
bilnošću uklapala u tu tradiciju raznovrsna pučka vjero-
vanja i običaje, ukoliko se ovi nisu kristalizirali u artikuli-
ran heretički izazov kršćanskom univerzumu kao tak-
vom. Nije smetalo ako su seljaci zadržavali nekoga od
svojih starijih bogova, »krstili« ga kršćanskim svecem i
nastavljali pričati stare priče, te slaviti stare svetkovine
vezane uza nj. Stanovite konkurentske definicije zbilje
mogle su se također u najmanju ruku segregirati unutar
97 Rad Paula Radina sugerira da je sumnjičavost moguća čak i u takvim monopo-
lističkim stanjima.
98 Termin .gostujući narodi· (guest peoples, Gastvolker] izveden je iz Weberovog
djela.
145
 kršćanstva, a da se u njima ne vidi prijetnja za nj. Najvaž-
niji primjer su, dakako, Židovi, premda su slične situacije
nastajale i tamo gdje su kršćani i muslimani u vremeni-
ma mira bili prisiljeni živjeti jedni blizu drugih. Takva je
segregacija, usput rečeno, štitila i židovski i muslimanski
univerzum od »kontaminacije« kršćanstvom. Dokle god
je moguće pojmovno i socijalno izdvajati konkurentske
definicije zbilje kao nešto što pripada strancima, te ipso
facto kao irelevantne za nas, moguće je s tim strancima
biti u prilično prijateljskim odnosima. Nevolja započinje
onog trenutka kad dođe do proboja te »Stranosti«, pa se
devijantni univerzum pojavi kao moguće prebivalište i za
vlastiti puk. Na toj će točki tradicijski stručnjaci vjerojat-
no zazvati oganj i mač, odnosno, osobito ako se pokaže
da oganj i mač nisu na raspolaganju, mogu s konkurenti-
ma stupiti u ekumenske pregovore.
Takve monopolističke situacije pretpostavljaju visok
stupanj stabilnosti socijalne strukture, a i same stabilizi-
raju tu strukturu. Tradicionalne definicije zbilje koče
društvenu promjenu. I obrnuto, raspad neupitnog pri-
hvaćanja tog monopola ubrzava društvenu promjenu. Ne
treba onda da nas iznenadi to što između onih kojima je
u interesu održavanje određenih pozicija moći i osoblja
koje propisuje monopolističke tradicije održavanja uni-
verzuma postoji dubok afinitet. Drugim riječima, konzer-
vativne političke sile sklone su podržavati monopolistič­
ke zahtjeve univerzalnih stručnjaka, čije su monopolistič­
ke organizacije sa svoje strane sklone političkoj konzer-
vativnosti. Većina tih monopola je povijesno, dakako, bila
religijska. Tako se može reći da su crkve, shvaćene kao
monopolističke kombinacije stalno zaposlenih stručnja­
ka za religiozno definiranje zbilje, inherentna konzerva-
tivne čim u danom društvu uspiju uspostaviti svoj mono-
pol. I obrnuto, vladajuće skupine, materijalno zainteresi-
rane za održavanje političkog statusa quo, inherentna su
po svojoj religijskoj orijentaciji bliske crkvi, te su, kao do-
kaz za to, sumnjičave spram svih inovacija u religijskoj
tradiciji.99
Uspostavljanje odnosno održavanje monopolističkih
situacija može i ne uspjeti, i to zbog vrlo raznolikih, kako
»međunarodnih« tako i »domaćih« razloga. Tada može
99 U vezi s afinitetom između politički konzervativnih snaga i religijskih monopo-
la (•crkava•). usporedi Weberovu analizu hijerokracije.
146
doći do vrlo dugotrajne borbe među konkurentskim tra-
dicijama i osobljem koje ih propisuje. Kad se neka poseb-
na definicija zbilje poveže s nekim konkretnim interesom
moći (power interest), nju se može nazvati ideologijom. 100
Treba naglasiti da od tog termina nema mnogo koristi
ako ga se primijeni na onu vrst monopolističke situacije
koju smo prethodno diskutirali. Na primjer, nema baš
smisla govoriti o kršćanstvu kao ideologiji u srednjem vi-
jeku - premda su vladajuće skupine imale od njega očite
političke koristi - iz prostog razloga što su svi u sred-
njovjekovnom društvu bili »Stanovnici« kršćanskog uni-
verzuma - kmetovi ništa manje od vlastele. Međutim, u
razdoblju što slijedi nakon industrijske revolucije ima
stanovitog opravdanja zvati kršćanstvo buržoaskom ide-
ologijom, jer je buržoazija koristila kršćansku tradiciju i
njeno osoblje u borbi protiv nove industrijske radničke
klase, koju se u većini evropskih zemalja nije više moglo
smatrati »Stanovnikom« kršćanskog univerzuma. 101 Tako-
đer nema smisla koristiti taj termin ako se dvije različite
definicije zbilje uzajamno suprotstave u kontaktu između
društava - na primjer, ako se govori o »kršćanskoj ideo-
logiji« križara i »muslimanskoj ideologiji« Saracena. Dis-
tinktivnost religije prije se sastoji u tome da se jedan te is-
ti sveobuhvatni univerzum interpretira na različite nači­
ne, ovisne o konkretnim stečenim interesima unutar do-
tičnog društva.
Neka skupina često prihvaća neku ideologiju zbog
određenih teorijskih elemenata koji djeluju kao sprovod-
.nici njenih interesa. Na primjer, kad se osiromašena sku-
pina seljaka bori protiv skupine· gradskih trgovaca koja
ju je financijski porobila, ona može prigrliti religijski na-
uk koji veliča vrline seoskog života, osuđuje nemoralnost
novčane privrede i njenog kreditnog sistema, te općenito
iznosi na zao glas luksuz gradskog života. Očigledno je
kakav probitak donosi seljacima takav nauk. Dobre ilus-
100 Termin ·ideologija• korišten je u toliko mnogo različitih smislova da čovjek
može dići ruke od toga da ga uopće koristi na bilo kakav precizan način. Mi smo
odlučili da ga zadržimo. u usko definiranom smislu. zato što je koristan za ono
što slijedi i prihvatljiviji od kakvog neologizma. Ovdje nema smisla diskutirati
preobrazbe tog termina u historiji marksizma i sociologije znanja. Za koristan
pregled usp. Kurt Lenk, ur., Ideologie.
101 O odnosu kršćanstva spram buržoaske ideologije vidi i Marxa i Veblena. Ko-
ristan pregled tretmana religije kod onoga prvoga može se dobiti iz antologije
Marx and Engels on Religion, Foreign Languages Publishing House, Moscow 1957.
147
tracije za to mogu se naći u povijesti drevnog Izraela. Me-
đutim, bilo bi krivo zamišljati da je odnos između interes-
ne grupe i njene ideologije uvijek tako logičan. Svakoj
grupi koja sudjeluje u društvenom sukobu potrebna je so-
lidarnost. Ideologije generiraju solidarnost. Izbor neke
posebne ideologije ne zasniva se nužno na njenim intrin-
zičnim teorijskim elementima, nego može poteći iz slu-
čajnog susreta. Na primjer, nipšto nije jasno da je krš-
ćanstvo postalo politički »interesantno« stanovitim gru-
pama u Konstantinova doba baš zahvaljujući svojim in-
trinzičnim elementima. Prije će biti da su moćni interesni
krugovi upregli kršćanstvo (koje je izvorno, u najboljem
slučaju, bilo ideologija niže srednje klase) u političke svr-
he koje su imale malo veze s njegovim religijskim sadr-
žajima. Jednako je dobro moglo poslužiti i nešto drugo, a
s kršćanstvom se naprosto desilo da se našlo u blizini u
nekim ključnim trenucima odluke. Dakako, kad je grupa
o kojoj je riječ jednom usvojila ideologiju (točnije - pošto
poseban nauk postane ideologijom dotične grupe), ta ide-
ologija biva modificirana u skladu s interesima koje sada
mora legitimirati. To u odnosu na izvorni korpus teorij-
skih postavki povlači za sobom proces selekcije i dopu-
njavanja. No nema razloga pretpostaviti da te modifika-
cije moraju pogađati cjelinu usvojenog nauka. U ideologi-
ji može biti velikih dijelova koji nisu ni u kakvom osobi-
tom odnosu s interesima što ih se legitimira, ali grupa-
-,.nosilac« te dijelove silovito potvrđuje naprosto zato što
je odana toj ideologiji. To u praksi može navesti vlastodr-
šce da podržavaju svoje ideologijske stručnjake u teorij-
skim svađama koje su za njihove interese posve irelevan-
tne. Dobar je primjer za tu tvrdnju Konstantinova uklju-
čivanje u kristologijske kontroverzije.
Važno je imati na umu da je većina modernih društa-
va pluralistička. To znači da im je u srži zajednički uni-
verzum koji se kao takav prihvaća neupitno, a različiti
djelomični univerzumi koegzistiraju u stanju uzajamnog
prilagođavanja. Potonji vjerojatno imaju neke ideologij-
ske funkcije, ali izravan sukob među ideologijama su
nadomjestili različiti stupnjevi tolerancije, ili čak surad-
nje. Takva situacija, nastala konstelacijom neteorijskih
činilaca, stavlja tradicionalne stručnjake pred oštre teo-
rijske probleme. Oni, koji propisuju tradiciju sa staro-
drevnim monopolističkim pretenzijama, moraju pronaći
148
načine za teorijsko legitimiranje demonopolizacije koja
se u međuvremenu zbila. Ponekad oni usvajaju opciju na-
stavka zagovaranja starih totalitarnih prohtjeva kao da
se ništa nije dogodilo, ali malo je izgleda da ljudi to shva-
te ozbiljno. što god ti ekspertii činili, pluralistička situaci-
ja ne mijenja samo društveni položaj tradicionalnih defi-
nicija zbilje, nego i način njihovog važenja u svijesti poje-
dinaca.102
Pretpostavka pluralističke situacije jest urbano druš-
tvo s visoko razvijenom diobom rada, visokom diferenci-
jacijom društvene strukture koja uz to ide, te s visokim
ekonomskim viškom. Ti uvjeti, koji očigledno pretežu u
modernom industrijskom društvu, postojali su bar u sta-
novitim sektorima ranijih društava. Ovdje kao primjer
mogu poslužiti gradovi iz poznog grčko-rimskog perioda.
Uz pluralističku situaciju idu uvjeti brze društvene pro-
mjene, sam pluralizam je zapravo ubrzavajući činilac, i
to upravo zato što pomaže potkopavanju djelotvornosti
otpora promjenama što ga pružaju tradicionalna određe­
nja zbilje. Pluralizam ohrabruje i skepticizam i inovaciju,
te je tako inherentna subverzivan po neupitno prihvaće­
nu zbiljnost tradicionalnog statusa quo. Kad eksperti za
tradicionalne definicije zbilje nostalgično pomišljaju na
prošla vremena, u kojima su te definicije na svojem polju
uživale monopol, čovjek lako osjeti samilost prema nji-
ma.
Jedan povijesno važan tip stručnjaka, u načelu mo-
guć u bilo kojoj od netom diskutiranih situacija, jest inte-
lektualac, kojeg možemo definirati kao stručnjaka čiju
ekspertizu ne želi cijelo društvo. 103 To implicira redefini-
ranje znanja vis-a-vis "oficijelnom« naučavanju, tj. podra-
zumijeva nešto što nije tek ponešto devijantna interpreta-
cija potonjega. Tako je intelektualac po definiciji margi-
nalan tip. Ovdje se ne treba baviti pitanjem da li je on
prvo bio marginalan, pa potom postao intelektualcem
(kao, primjerice, u slučaju mnogih intelektualaca Židova
na modernom Zapadu), ili je njegova marginalnost izra-
van rezultat njegovih intelektualnih aberacija (slučaj os-
102 Usp. Thomas Luckmann, Das Problem der Religion in der modernen Gesel-
lschaft, Rombach, Freiburg 1963.
103 Naše poimanje intelektualca kao •neželjenog eksperta• ne razlikuje se mnogo
od Mannheimovog inzistiranja na marginalnosti intelektualca. Smatramo da je u
definiciji intelektualca koja bi bila sociologijski korisna važno da se taj tip jasno
razluči od •Učenog čovjeka• općenito.
149
trakiranog heretika). 104 U svakom slučaju, njegova margi-
nalnost je izraz manjka teorijske integriranosti unutar
univerzuma njegovog društva. U poslu definiranja zbilje
on se pojavljuje kao protustručnjak. On, kao i ,,oficijelni«
stručnjak, ima nacrt društva u cjelini. No dok je nacrt po-
tonjega u suglasju s institucionalnim programima i služi
im kao teorijska legitimacija, intelektualčev nacrt egzisti-
ra u institucionalnom vakuumu, i u najboljem slučaju bi-
va društveno opredmećen u poddruštvu sudrugova-inte-
lektualaca. Domašaj sposobnosti preživljavanja takvog
poddruštva očigledno ovisi o strukturalnim konfiguraci-
jama u širem društvu. Sa sigurnošću se može reći da je
nužan uvjet za to stanovit stupanj pluralizma.
Za intelektualca je u njegovoj situaciji otvoren izvjes-
tan broj povijesno zanimljivih opcija. Može se povući u
intelektualno poddruštvo, koje mu onda može služiti kao
emocionalno pribježište i (što je važnije) kao društvena
baza za objektiviranje njegovih devijantnih određenja
zbilje. Drugim riječima, intelektualac se u poddruštvu
može osjećati »kod kuće«, što u širem društvu ne može os-
jetiti, i istodobno biti kadar subjektivno održati svoja de-
vijantna poimanja koja šire društvo poništava, jer u pod-
društvu postoje i drugi koji ih smatraju zbiljom. On će po-
tom razviti raznovrsne procedure kojima bi nesigurnu
zbilju poddruštva zaštitio od poništavajućih prijetnji izva-
na. Na teorijskoj razini, u te će postupke spadati terapij-
ske obrane koje smo ranije diskutirali. U praktičkom
smislu najvažnija procedura će biti ograničavanje svih
značajnih odnosa na bližnje članove poddruštva. Autsaj-
dera se izbjegava zato što on uvijek otjelovljuje prijetnju
poništavanja. Kao prototip takvog poddruštva može se
uzeti religijska sekta. 105 Unutar sekte kao zajednice-zaklo-
na čak i najdivljije devijantne koncepcije poprimaju ka-
rakter objektivne zbiljnosti. I obrnuto, sektaško povlače­
nje je tipično za situacije u kojima se prethodno objektivi-
rane definicije zbilje raspadaju, tj. bivaju deobjektivirane
u širem društvu. Detalji tih procesa spadaju u historijsku
sociologiju religije, premda valja dodati da razni sekula-
rizirani oblici sektaštva predstavljaju ključnu karakteris-
104 U vezi s marginalnošću intelektualaca, usporedi Simmelovu analizu ·objektiv-
nosti• stranca i Veblenovu analizu intelektualne uloge Židova.
105 Usp. Peter L. Berger, ·The sociological Study of Sectarianism•. Social Rese-
arch, zima 1954, str. 467 ff.
150
tiku intelektualaca u modernom pluralističkom društvu.
Dakako, jedna povijesno vrlo važna opcija jest revolu-
cija. Tu se intelektualac laća toga da svoj nacrt društva
ozbilji u društvu. Ovdje nije moguće diskutirati razne for-
me koje je ta opcija povijesno poprimala, 106 no valja iznije-
ti jednu važnu teorijsku tvrdnju. Baš kao što intelektua-
lac koji se povlači treba druge da mu pomognu da svoja
devijantna određenja zbilje održi kao zbilju, tako i revolu-
cionarni intelektualac treba druge da potvrde njegove
devijantne koncepcije. Ta potreba stoji u osnovi mnogo
više nego očigledna činjenica da nijedna zavjera ne može
uspjeti bez organizacije. Revolucionarni intelektualac
mora imati druge, koji za njega održavaju zbiljnost revo-
lucionarne ideologije (tj. njenu subjektivnu plauzibilnost
u njegovoj vlastitoj svijesti). Sve društveno smislene defi-
nicije zbilje mogu se opredmetiti putem društvenih pro-
cesa. Sljedstveno tome, subuniverzumi kao osnovu svojeg
objektiviranja iziskuju poddruštva, a kontradefinicijama
zbilje potrebna su protudruštva. Ne treba ni dodati da će
svaki praktički uspjeh revolucionarne ideologije ojačati u
poddruštvu i u svijesti njegovih članova zbiljnost koju ta
ideologija posjeduje. Kad čitavi društveni slojevi postanu
njenim »nosiocima«, njena zbiljnost poprima masivne
razmjere. Povijest modernih revolucionarnih pokreta
pruža mnoge ilustracije preobrazbe revolucionarnih in-
telektualaca u »Oficijelne« legitimatore, preobrazbe koja
slijedi nakon pobjede takvih pokreta. 107 To ne ukazuje sa-
mo na to da je socijalna karijera revolucionarnih intelek-
tualaca povijesno jako promjenjiva, nego i na to da se u
biografiji pojedinca mogu zbiti različite opcije i kombina-
cije.
U dosadašnjoj diskusiji isticali smo strukturalne as-
pekte društvene egzistencije osoblja za održavanje uni-
verzuma. Prava sociologijska diskusija ni ne može postu-
piti drugačije. Institucije i simboličke univerzume legiti-
miraju živi pojedinci, koji imaju konkretan društveni
smještaj i konkretne socijalne interese. Historija legitimi-
106 Usporedi Mannheimovu analizu revolucionarnih intelektualaca. Za njihov ru-
ski prototip usp. E. Lampert, Studies in Rebellion, Frederick A. Praeger, New
York - Routledge & Kegan Paul 1957.
107 Preobrazba revolucionarnih intelektualaca u legitimatore statusa quo može
se u praktički čistoj formi proučavati u razvoju ruskog komunizma. Kao oštru
kritiku tog procesa s marksističkog gledišta usp. Leszek Kolakowski, Der Mensch
ohne Alternative, Munchen 1960.
151
rajućih teorija uvijek je dio povijesti društva kao cjeline.
Nikakva »povijest ideja« ne zbiva se izolirano od krvi i
znoja opće povijesti. No, još jednom moramo naznačiti
kako to ne znači da te teorije nisu ništa drugo nego odra-
zi institucionalnih procesa što »leže u podlozi«; odnos iz-
među »ideja« i socijalnih procesa koji ih podupiru uvijek
je dijalektičan. Točno je ako se kaže kako teorije bivaju
smišljene radi legitimiranja već postojećih društvenih in-
stitucija. No, dešava se i to da se društvene institucije mi- treći dio
jenjaju kako bi bile dovedene u sklad s već postojećim te-
orijama, tj. da bi postale »legitimnije«. Stručnjaci za legiti-
maciju moraju raditi tako da opravdavaju status quo; ta-
kođer se mogu pojaviti i kao revolucionarni ideolozi. De-
finicije zbilje imaju potenciju da same sebe ispunjavaju.
Društvo kao subjektivna
Teorije se mogu ozbiljiti u povijesti, pa čak i teorije koje
su isprva, kad su ih njihovi izumitelji tek začinjali, bile
zbilja
vrlo teško razumljive. Poslovičnim primjerom te povijes-
ne mogućnosti postao je Karl Marx, koji je mozgao u čita­
onici British Museuma. Sljedstveno tome, i društvena
promjena se uvijek može razumjeti u dijalektičkom odno-
su spram »historije ideja«. I »idealističko« i »materijalis-
tičko« razumijevanje ovog odnosa previđaju tu dijalekti-
ku, i tako iskrivljuju povijest. Ista ta dijalektika prevlada-
va i u sveobuhvatnim preobrazbama simboličkih univer-
zuma na koje smo imali priliku baciti pogled. Sociologij-
ski bitnim ostaje upravo priznanje da su svi simbolički
univerzumi i sve legitimacije ljudski proizvodi; osnovu
njihove egzistencije tvore životi konkretnih individua, a
odvojeno od njih ta egzistencija nema nikakav empirijski
status.

152
l. Pounutrivanje zbilje

Primarna socijalizacija

J3udućLda cirltš_tvo egzistira kako kao objektivna, tako i

kao subjektivna zbilja, svako odgovarajuće te'OrfjSKQ.fazu-
miJevanje društva"mofa"ob-U.Eva1Ttl"'C515'a"ov'i:iaspekta. Kao
što smoveć d6kaziv·au~·tr·ašpekt1đotnva]UI.rra~ prizna-
nje ako se društvo razumije u odrednicama stalno teku-
ćeg dijalektičkog procesa, sastavljenog od trijllJllQlllena-
t~_sternalizacij~! . ol:Jj~k~~_yag_tjgj int~LIJilli~~,~:,;ije. Ono-
liko koliko se tiče fenomena društva, te se momente ne
može misliti tako kao da se zbivaju vremenskim sliJedom.
Ta tri momenta:-·zapravo~"Tštodoono"karakterizTraji.t~Tdru­
štvo i svaki njegov dio, ·t'ak6..d.a"'če-l)Htpfe:KdilKi=t'sva'ka
analiza samo u odrednicama jednog ili dvaju momenata.
Isto to važi i za pojedinačnog člana društva, koji svoje
bivstvovanje istodobno ispoljava u društveni svijet i pou-
nutruje ga kao objektivnu zbilju. Drugim riječima, biti u
društvu jest participirati u njegovoj dijalektici.
Individuum se, međutim, ne rađa kao član društva.
On se rađa s predispozicijom prema društvenosti, a čla­
nom društva postaje. Prema tome, u životu svakog poje-
dinca postoji vremenski slijed, tokom kojega on biva uve-
den u sudjelovanje u društvenoj dijalektici. Početna točka
tog procesa je pounutriva:gj~!16.JJ9§J:~.dno_zahvaćanje. ili
~:re tiran je .objektiv.nog,cioga,đaj~ .~a~!l~_čega što izra-
žava značenje, tj. kao manifestacije subjektivnih procesa
ne'iroga drugogl:b proc~JL.koji time ._Eostaju s~j~J:!2
~misle n!) z_t:t. :rp~:g~samoga. To ne znači aa] a drugoga
razumijem adekvatn~u ga i te kako krivo razumjeti:
on se smije u napadu histerije, a ja njegov smijeh razumi-
jevam kao izražavanje radosti. No, svejedno, njegova mi
je subjektivnost objektivno dohvatljiva, i za mene popri-
ma značenje bez obzira na to da li se moj i njegov subjek-
tivni proces podudaraju. Pretpostavka podudarnosti iz-
među dvaju subjektivnih značenja, te uzajamne spoznaje
o toj podudarnosti, jest označivanje, kako smo raspravili
155
ran~je. M~đ~ti~.' pounutrivanje u općem smislu koji se
ovdje konstl lez1 kako u osnovi označivanja, tako i u os-
novi svojih vlastitih kompleksnijih formi. Točnije rečeno,
~n~!~~~~~te~t~Il1.~pćem smislu tvori osnovu, prvo, za
~atz:qkm1jeyar:1e. nasi?.l5}IžJ:ijiJ:l;.I; đr::t:tgo,··za zahyac~.gj§. svi-
l~.. a, . a,o..sm1~aone 1 socijalne zbilje.
I22.~!}ya~.~m.~.~pi)!:t'~e~~~tat' "'autonomnih _stvaranja
~-~il:Š~Bj~J!S> ih vrš.~_J'zohr:aiiiil1điviđuuml;"''nego ~poonje
ttll}e~. što jndiv~c:l.1wm.~.~Pr.~1i~!~~:. :?~!,jet.· u )~e,> jemu. drugi
.YeC ZlV(;'l~"Poduse, to »preuzimanje« je u nekom smisTu već
samo po sebi izvoran proces za svaki ljudski organizam,
a svijet se, kad je jednom »preuzet«, može stvaralački mo-
dificirati, ili (što je manje vjerojatno) čak i iznova stvarati.
U svakom slučaju, u složenom obliku pounutrivanja ja
»razumijem« ne samo trenutne subjektivne procese dru-
goga, nego i svijet u kojem on živi, te taj svijet postaje mo-
jim vlastitim svijetom. To pretpostavlja da on i ja, i to ne
na jednokratan način, dijelimo zajedničko vrijeme, kao i
sveobuhvatnu perspektivu koja nizove situacija intersub-
jektivne povezuje u cjeline. Sada ne samo da obostrano
razumijevamo naše definicije zajedničkih situacija, nego
ih uzajamno definiramo. Između nas se uspostavlja ne-
ksus motivacija, i proteže se u budućnost. što je najvažni-
!e., među nama sada postoji trajna uzajamna identifikaci-
Ja. Ne samo da živimo u istom svijetu, nego uzajamno
participiramo u našim bivstvovanjima.
~<i.Q_~g_ne taj stupa~i_pounutrivanja, biva poje-
;!,~~~~3},.~~2.~..5!~~!rf_'~Q~~9g~.~-~Js~fj)roces -kojim se to
<:>,s.Y~!~Ul~.J~.El.t§29..U~ izacija, koja se, dakle, moze-odrediti
~~!:>- ~~eobuhvatno (konZister1tno ·u'V'ođenje pojec:Iinca u
obje:Khvni svijet q~š~ya ili nekog njegovog sektora,_._Eri-
~!~LSQgijaJi~~g!j~:~,j~- PrY.~ . ~9.2!i~J1z..~.9.H1't . koju. individu-
~-~..._Pr<:)lazi y ~jetinjstvu, i putem koje postaje članom
drustva. Sel{_ung_~!:P.-.~:.~sdcijalizacija"j€f"'sVaki naredni pro-
. ces"'KoJi već socijaliziranog-pofecB:nčauvođi u nove šeffo-
reciojelitrvn:a··
___ ..............-.....~....,.,,.,_g_,.··svf"efa"fi"'e··ovcr
•.•."_L_.. ,.......,,..,.L,.g_,. .•.•.• g ........ .
ostaviti po strani specijalno pitanje stjecanja znanja o ob-
jektivnom svijetu društava drugačijih od onoga čiji smo
članovi najprije postali, kao i proces pounutrivanja tak-
vog svijeta kao zbilje - proces koji, bar površinski, poka-
l Naše poimanje •razumijevanja drugoga• izvedeno je kako kod Webera, tako i
kod Schutza.
156
zuje stanovite sličnosti i s primarnom i sa sekundarnom
socijalizacijom, a ipak ni s jednom od njih nije struktural-
no istovetan.2
Q~~vidno je .1.lj.~dn9.. r:!§_j~L:PI~.ill§IJ1~.... §9.<::!11:l.J~.~~gY,~. za
pojedinca () bično. n~iY~~PJia, t~.9c.a;.Q§UOYna.str:uktura.s.va­
1
'[[~!*un darne so e; ij1:11~z~c;.!i~~.~9!§l;. ,<?.,c;:lg<?Y:€l:!:~t! .•. ~EE~!St..Hri
EE~_JE_!Otr:l!e · ~~~L p_()t~.t:!Lr::~~..~~-::~~<!~ ~ <:>.!2l~~!!.YillJ.JioGU~J,l-
nu strukturu unutar koje susrece značajne druge koji su
ov la~E?_iiC za .rifegoYiLš'P.č..1iaTiz!1\iiju!..Tfzna~~fni ·arugf::su
Illl!._ngmetnuti. Za njega su njihove definiCijenjegove si-
tuaci. e postav1· ene""'k.aO'''ob"'e"Kt!viia"·zoHfi~C·~orr1alio-iiije
'Urođ~n samo ob]ekiivnuJsoc1fainu'~štrukturu, nego i u
·J
objektivan socijalni svijet. ~JJ.a~.~inLdrugi,lioji.IIl,l.l taj svi-
iE)_t :posreduju, tokom posrecioya,nja modi(ic,ir!lj!l.J§l:L§Yi~t.
Oni odabiru aspekte svijeta u skladusasvojimvlastitim
šmfestajem u socijalnoj stni:kturi, te prema' sy_qjiirlindivi-
dtralnim, biografijski . ukorijenjenim idiosinkrazijama.
Druš!:vepi svijet se pojedincu »filtdr&.~..j;p;:g?,;Ju dvo§.ltJlku
šelektivnosC'rak:o
a:Iši___, ,. ,. . . .. 'df''ete"Iž"nii:e"k:iase ne.•u. PJra"samo
" J "•. ,. ,., .,., ..,,.,.,,....... ·'"'" "' .. "..,,......... ....M, M'""'"·,.g_..,le-
-~št.El.?~že klase u odnos':l:. ?a..s.o~~j~l!!LS,Y:iiE:J~ 1 J?-~go _ i, i9-io-
sinkratsku obojenost koju mu daju roditelji (ili već neki
arugi poj edind ovlašteni za njegovu primarnu socijaliza-
ciju). Jedno te isto gledište niže klase može pobuditi ras-
položenje zadovoljstva, rezignacije, gorkog jada ili uskip-
jelog buntovništva. SJ.k9:§1~W~Lt2.ffi~.l.-~dij_gi!~U~..nJ.~§ . kla~e
neće samo postati stanovnikom svijeta koji se uvelike
raziTk.u'e oa svi'eta d'etetaiz arn' e klase;"rie '"č"utajsvi-
~~~:~lvl~";ij~~lre::::i~!;~i:~:~ad:d{efua:;z,ltite
Jedva da treba dodati kako 2fimJ![:Q~I:l:_.§_QfH~.·.!~zac;ija
obuhvaća više od čisto kognithrnog učenja: Ona se <;,biva
pocfo:Kolriostima koje su jako emocionaino na:bijen~. Sva-
[Ka:Ko: "8 aobrim se razlogom može' Vjerovah kako bi pro-
\Ces učenja bez tog emocionalnog vezivanja za značajne
'pruge bio težak, ako ne i nemoguć. 5 Dijete se na različite
·~-·'""'"''
2 Naša definicija socijalizacije i dvaju njenih pod-tipova blisko prati postojeću
·drušJ vi:r:··ovd
J·e nidzemo upotrebu u socijalnim znanostima. Adaptirali smo samo formulaciju, kako bismo
je suobrazili našem općem teorijskom okviru.
3 Naš se opis ovdje, dakako, jako oslanja na midovsku teoriju socijalizacije.
4 Pojam •posredovanja• izveden je kod Sartrea, kojem, međutim, manjka odgova-
rajuća teorija socijalizacije.
5 Afektivna dimenzija ranog učenja osobito je naglašavana u frojdovskoj dječjoj
psihologiji, premda postoje i razni nalazi biheviorističke teorije učenja koji bi bili
skloni da to potvrde. U ovoj argumentaciji ne podrazumijevamo prihvaćanje teo-
rijskih pretpostavki nijedne od tih psihologijskih škola.
157
 emocionalne načine identificira sa značajnim
t~~ls.YLS"5?~~-,~~-g_Ji.I1ačii1!~ do pounutrivanja dolazi samo
~~i~l:l;~. dgla~1 ~ ~oidei1~}fik~cije. Qijete preuzima uloge i .sta-
'!:QYE:1. znacaJmh drugih, tj. pounutruje ih i čini da postanu
njegovi vlastiti. .(\.tom identifikacijom sa značajnim dru-
gima dijete postaje sposobno da identificira samo' sebe
n
~}Thk:rie.:&u,l;)tE3ktivno .~re tan Lplauzibilan idenHfet:
Drugim riječma:·sap'štvo je reTiektiran.erititet, koji reflek~
tira stavove što su ih isprva značajni drugi bili zauzeli
spram njega; 6 pojedinac postaje onakav kakvome mu se
obraćaju značajni drugi. To nije jednostran, mehanički
proces. On podrazumijeva dijalektiku između identifika-
cije od strane drugih i samoidentifikacije, između objek-
tivno pripisanog i subjektivno usvojenog identiteta. Ta di-
jalektika, prisutna u svakom trenutku kad se individuum
identificira sa značajnim drugima, jest oposebnjivanje u
individualnom životu one opće dijalektike društva koji
smo već diskutirali.
Premda su detalji te dijalektike, dakako, jako važni za
socijalnu psihologiju, naše bi sadašnje svrhe bile prema-
šene kad bismo pratili sve njene implikacije za socijal-
no?sihologijsku teoriju. 7 :Za n_~ša razmatranja ovdje,,_:g,aj-
~ja ~-l:!PX!!Y:o.činjj3_p.ig~_da_pojedinac ne preuz;!!n,a sa-
,
'/ l· li!
/\
.
. ~o--~~~~~-i sta::o-v_~ 9E~~~l?:.~ yeć _1l)~tom procesu..p~ima
'IL.~~Y ~Y1E[ ~aentitetJ~~~p_r_~yg_.Qpj~~tJyno J!~f!!!!ran
~ao 10kaciiH - t aJ).Q}I:,~J>Qlll,.._,q~J:l~
•...,,""'~--""'~U..~ :n ·· t U, l· E!U b'jekt·lVnO se_JJlQZe
•1 l.JS~QJlti,,,,§alUQ.,~z~j~_g,gq __ ~"-tim svijetom ...,Drug-ačije rečeno,
i~~odv:iiaiii' ·u:n.utafcn'orizonata.k:oji implici-
raju o<;lređen socijalnj svi}et"Df]etEfučraa-ono jestono či­
me ga na'ZIVafU:""SVakOlme podrazumijeva nomenklatu-
ru, koja zauzvrat podrazumijeva doznačenu društvenu
.... . -.:O. .o.b. . .Jt.!Jg~n
/ llokac.iju
8
. . Ji~.-.§l...t. . ;y:i{.lj:u!Juje) to da _ti biva prj:gJ~a-
ll . no. određeno mjesto .:u syije.tu. ~j-ektivno us-;::.
6 Naše poimanje reflektiranog karaktera sopstva izvedeno je kako kod Cooleya,
tako i kod Meada. Njegovi se korijeni mogu naći u analizi •socijalnog sopstva•
Williama Jamesa (Principles of Psychology).
7 Premda se to ovdje ne može razvijati, možda je rečeno dovoljno da bi se ukazalo
na mogućnost autentično dijalektičke socijalne psihologije. Potonja bi bila pod-
jednako važna za filozofijsku antropologiju, kao i za društvo. Ukoliko se tiče poto-
njega, takva socijalna psihologija (koja je u temelju orijentirana midovski, ali s
dodatkom važnih elemenata iz drugih struja socijalnoznanstvene misli) učinila bi
nepotrebnom težnju za teorijski neodrživim savezima bilo s frojdovskim, bilo s
biheviorističkim psihologizmom.
8 O nomenklaturi usp. Claude Levi-Strauss, La Pensee sauvage, str. 253 ff. (usp.
naš prevod, Divlja misao, Nolit, Beograd 1966. i kasnije - prim. prev.}.
158
drugima. ~aj identitet ("!8:)~~§:~}_qh_g,2.11!!tlt~Lta~.Q. .Unu4us:vE..ja~
~SVIJer-na koji !ai ident~t~!._~~~~uje. ~!ll?i~.~!IYI1Q ..l!~X~jaJ1j,e
.!Sli:mtiteta i subjektivno. usvafanje. socijalnog svijeta samo
su različiti aspekti istog procesa pounutrivanja,j)gsrecfo-
yanoga istim zn~čaju,~putr;:ggima.
Primarna socijalizacija u djetetovoj svijesti stvara na-
predujuće apstrahiranje od uloga i stavova specifičnih
drugih ka ulogama i stavovima općenito. Na primjer, u
internaliziranju normi postoji napredovanje od »Mama
se sada ljuti na mene" ka »Mama se ljuti svaki put kad
prolijem juhu«. Kad mamin negativni stav spram prolije-
vanja juhe podrže i dodatni značajni drugi (otac, baka,
starija sestra itd.), subjektivno se proširuje općenitost
norme. Odlučujući korak dolazi onda kad dijete prepoz-
na da se svatko protivi prolijevanju juhe, te se norma ge-
neralizira u "Juhu se ne prolijeva«, pri čemu se se odnosi
na samog njega kao dio općenitosti koja, u načelu, uklju-
čuje sve društvo, ukoliko je značajno za dijete. Ta ap-
strakcija od uloga i stavova konkretnih značajnih drugih
naziva se generaliziranim drugim. 9 Njegovo formiranje
unutar svijesti znači da se pojedinac sada ne identificira
samo s konkretnim drugima, nego s općenitošću drugih,
tj. s društvom. Samo zahvaljujući toj generaliziranoj iden-
·
tifikaciji uspijeva njegova vlastita samoidentifikacija po-
stići stabilnost i trajnost. On sada više nema samo identi-
tet vis-a-vis ovom ili onom značajnom drugome, nego
identitet općenito, koji se subjektivno zahvaća kao ono
što ostaje isto bez obzira na to na koje se druge - značaj­
ne ili ne - naiđe. Taj identitet s novom koherencijom
unutar sebe inkorporira raznorazne pounutrene uloge i
stavove - uključujući, između mnogih drugih, i identifi-
ciranje sebe kao onoga tko ne prolijeva juhu.
-t.2rill:~_r:~~i~._g~g€lr:f11Jziranog"dry,ggga._unut~r..)?Yijesti
označava u socijalizaciji odlučl!iuću fa~ Ono implic~ra
R?~n}:!frivanf~aruštva"Kaa·-~:voga, i 1!,EJ~!EE_.!:.ll~r.c!€l:r:te
r;.Obje~t.ivne
1\- zb.ilje. ·.te. . ist•o....cJ.s>.l?.!l2J-~1!..12~.kt.iv·n.
o. ~
kohere_!ltnog i trajnog identiteta. ~Q,r:g§tY.:Q ...i~lE?PtJtetJ:z:bi-
.. t. ~
..đ!J...~.~i. ~
.JJ:g:~tektivno~se kristalizirajitu istom procesu pounutri-
~anja. Ta kristalizacija teče zajedno s pounutrivanjem je-
zika. Jezik, zapravo, iz razloga koji su evidentni iz pre-
thodnih zapažanja o njemu, konstituira kako najvažniji
sadržaj, tako i najvažniji instrument socijalizacije.
9 Pojam •generaliziranog drugoga• ovdje se koristi u punom midovskom smislu.
159
 Pošto je generalizirani drugi kristaliziran u svijesti,
~sp?stavlj~ ~e"~ir:t~t[iča:l1 ()dR()!> između opjektivneJ !)Jlb-
JektlY,TIE) z,tplJe. Ono sto je zbiljsko »izvana« odgovara.opo-
rpe što je zbljsko »'llnutra<<, O,bjektivna<zbilja se odmali
~C!~e...~Rr~ye_§ti«.. u.subjektivnu, i vice .. versa. Prvenstveni
J?,EE)nosnik tog stalnog. dvosmjernog proce!'>a prevoQ.enja
jest, sy~kako, jezik. Treba, međutim, naglasiti da simetri-
ja izmedu objektivne i subjektivne zbilje ne može biti pot-
puna. Th-Jiyj,ill_z;~~rallL.ll2.9n~...9I.lillQL._El.U._QRSezi
.tii~::.1~!TI~1~~W1i~:~Y~fi~~~cib~u*~i~jl9-~!1Jifo ~~~j
.... "' .........J s,~i'esH''1z···"rosto"·~ra.z1o···a··s'fo
individualno· .. ,.. ,.J ...,.. ,> .......J? .......... ,..,,g__ ,,., ..........fš! ., ......sadrža'"eš{)(;i-
j~Uzacije...određuje . .d_r.:q_§lY.~D.~.J.:~~I?,Q9l5ll~,~g~pja. Nijedan
pojedinac ne pounutruje totalitet onoga što je u društvu
objektivirano kao zbilja, čak ni onda kad su društvo i nje-
gov svijet relativno jednostavni. ~~~!,'~Il,E:"l.JVijek
Eost2_i~~.t~I!l§,!?:~L~~21~.~~-ivne zbilje ~<?E2l~maju porijeklo
~~--~29JJ~gz~c:;~ji!. lSfl:() ~tg_J:e-'.sVf~sn§~fyla.stitog tijela, koja
dolazi prije i mimo bilo kakvog društveno naučenog nje-
govog zahvaćanja. Subjektivna biografija nije potpuno
~~~~~~~~~a. ~~~~Jf~9J?.t~.~ . .~~QYEJ,.Gl'l,.i . unutaz:..U.Z-
van dr..ustv!l-. 10 IP. lillP!Jf!rada: ~!.:ri?:ElJrH~.i~među objektiv-
v ne i ""b'ekt'
·:--"···,..",><t J. ..tYD~.zb'l' IJe . m'ka d :QUe.s~ .. t t··
1\Jek dano.\"t~nje.,stya,rL Nju uvijek valja ..ru:.oiz:v.oditLLr...ePJ::o-
~.ir.~ti i!J actu. Drugim riječima, odnos između individu-
uma i objektivnog društvenog svijeta sličan je trajnom
.činu balansiranja. Dakako, antropologijski korijeni toga
jesu isti oni koje smo diskutirali u vezi s osobitim položa-
/ jem čovjeka u kraljevstvu životinja.
JJ p.rirnM.noj.~ocijaliza.c;;tjtnema"pr:oblema,identifika­
.PJie. .-.:N~m!lJ;J..iran}a..značajnib,.drugih. Društvo kandidatu
za socijalizaciju predstavlja prethodno određen skup
značajnih drugih, koje on mora prihvatiti kao takve, bez
mogućnosti optiranja za neki drugi aranžman. Hic Rho-
dus, hic salta. <;)oyjek__§!LIDQr.IJd:2Jl~lš:!~.?:ilLE>.<?!!.till: I05fit~~jima
~~i}~~ ..llit.J~. . §.!lQ.Qlll.sLP.Q~.~.~~tH~- Očigledna posljedica tog
uw air položaja inherentnog djetetovoj situaciji jest to da,
premda dijete u procesu svoje socijalizacije nije naprosto
pasivno, pravila igre postavljaju upravo odrasli. Dijete tu
igru može igrati oduševljeno ili s mrzovoljnim otporom;
10 Usporedi o samozahvaćanju čovjeka kao bića kako unutar. tako i izvan druš-
tva, kod Georga Simmela. Ovdje je ponovo relevantan i Plessnerov pojam ·eks-
centričnosti •.
160
ali, avaj, pri ruci nema drugu igru. Iz toga slijedi važan iz-
vedeni sud: Budući da;_pt:t.§fllekciji. znaćajnib.Jir.ug:ih.clije­
te. I!.~Il!a izbora, njego.va.identifikacija . ~"'l1i.i!!!,~J~~8':..~~~­
-!tutoma~ska. Iz. ~~1Qg.rJl:li1Qg~,.!!i~_goyg~pQ.J.JP.YtriXI11lj~~nji­
hove posebne zbilje j(3 gu,~?{~I}~,izbje~no.. J?ijete..~Yti~~ zna-
čalfi!Ji . 9rugih ne pounutrufe kao jedanod.rririogih.ri:to.gu-
.8n~~xt~~ova. Pn9., g&"JJ.ounutrnjE;tJmo...S.Y:!Jf3,t (the world),
~nLpostoj eći i jedinU~h.Y~.tJiJY.i. E>Y:itY.~l....?.:Y!i~t,.tQY.L.seu.rt.
Vp rayo _s_e zato...s.vij.eUniernaH~ir.~l!...l?.E.~P~!~~)~o_9Jjali­
0
~-<2ill!!s.<.JpavEt,.u_.E>Yit~§Lt9l!!\~LGYr~.9ELI}egQ.J?yjeto:v.Linter­
lliLJ!illeP..i u sekqp.da,rn~:rrL.. §Q2H~l!~~9.!i?.:Bl.Đ.:· Kolikogod
J kasnija gubljenja iluzija mogla oslabiti taj izvorni osjećaj
neizbježnosti, prvom svijetu iz djetinjstva ipak pripada
uspomena na izvjesnost koja se nikad više neće ponoviti,
izvjesnost prvog svitanja zbiljnosti. Primarna socijalizaci-
ja postiže ono što se (dakako, naknadnim uvidom) može
smatrati najvažnijim trikom povjerenja koji društvo pri-
kazuje pojedincu - učiniti da se ono što je u stvari sve-
žanj kontingencija pojavi kao nužnost, i tako dati znače­
nje slučajnoj zgodi njegovog rođenja.
~gfični sadržaj koji se pounutruje u primarnoj so-
cijali_?;.?-giji varjra, aaka[o;··()c{đi:uštya;·qq: .9fustva~.N.~Re'še
~c:qo, Je· d.!lom z~l.J.Vl-· sadrŽaje može na,ći posyuda.Iznad. s:vega, mora se,pqu-
n~_trJ#Jezik, S je:z;i~QPJ.J P9.ill29.!-!,ill~g~-~~,X~~l:!~.m9..BY.~cij­
~,A)nterpretacij~k.E3. SQ~II}e .P()l.ll?-~.~E.~t~!~~D,~~~~a.:1o s~
i.J:!2tHu.cionalno ...def,iq~rl:l:l)~, - na primjer, htjeti postupati
kao hrabar mali dječak,· ili pretpostavljati da se dječaci
prirodno dijele na hrabre i kukavice. Te sheme osigura-
vaju djetetu institucionalne programe za svakodnevni ži-
vot, pri čemu su neki neposredno primjenjivi na njega, a
drugi anticipiraju vladanje koje je društveno definirano
za kasnije stupnjeve životopisa - hrabrost koja će mu
dopustiti da pregrmi dan pritisnut kušnjama volje kojima
ga podvrgavaju i vršnjaci i kojekakvi drugi ljudi, a tako-
đer i hrabrost koja će se od čovjeka tražiti kasnije - reci-
mo, kad bude prolazio inicijaciju u ratnika, ili kad ga,
možda, pozove bog. Ti programi - i oni neposredno pri-
mjenjivi i oni anticipacijski - razlikuju nečiji identitet od
identiteta drugih, kao što su djevojčice, dječaci-robovi, ili
·pak dječaci iz drugog klana. Na koncu, pounutruju se ba-
rem rudimenti legitimirajućeg aparata; dijete uči »Zašto<<.
su programi ono što jesu. Valja biti hrabar zato što se želi
postati pravim čovjekom; valja izvoditi obrede jer bi se
161
?og?vi inače mogli naljutiti; valja biti lojalan poglavici,
Jer ce te samo tada bogovi podržati u vremenima opas-
nosti; i tako dalje.
U primarnoj s~cijalizaciji konstruira se, dakle, prvi
pojedinčev svijet. Cvrstoću koja mu je osobito svojstvena
valja bar djelomice pripisati tome što je pojedinčev odnos
spram onih prvih značajnih drugih tako neizbježan. Tako
svijet djetinjstva, u svojoj jasnoj zbiljnosti, dovodi do po-
vjerenja ne samo prema značajnim drugima kao osoba-
ma, već i prema njihovim definicijama situacije. Svijet
djetinjstva je masivno i neosporno realanY Na tom stadi-
ju razvoja svijesti to, vjerojatno, ni ne može biti drugačije.
Tek kasnije pojedinac sebi može priuštiti luksuz da ma-
kar malčice posumnja. A ona nužnost protorealizma u
zahvaćanju svijeta, vjerojatno, dolikuje kako filogenetski,
tako i ontogenetski. 12 U svakom slučaju, svijet djetinjstva
je konstituiran tako da pojedincu ulije nomičku strukturu
u kojoj se on može pouzdati da je >>Sve u redu« - da pano-
virno rečenicu koju majke, možda, najčešće govore svo-
jim uplakanim potomcima. Kasnije otkriće da neke stvari
nipošto nisu »U redu« može biti više ili manje šokantno,
ovisno o posebnim životnim okolnostima, ali svijet dje-
tinjstva će, ovako ili onako, vjerojatno u sjećanju zadržati
svoju osobitu zbiljnost. On ostaje >>domaćim svijetom", ko-
likogod daleko kasnije čovjek otputovao od njega u kas-
nijem životu, u regije u kojima se uopće ne osjeća kod ku-
će.
Primarna socijalizacija uključuje učenje društveno
definiranih redoslijeda. U dobi A dijete treba učiti X, u
do~i. B treba učiti Y, i tako dalje. Svaki takav program po-
v laci za sobom neku vrst društvenog priznanja biologij-
skog rasta, te diferencijaciju. Dakle, svaki program, u bi-
l~ kojem druš~vu, mora priznati da se od jednogodišnjeg
dJeteta ne moze očekivati da nauči ono što može naučiti
trogodišnje. Većina programa će također vjerojatno razli-
čito definirati stvari za dječake i djevojčice. Dakako, druš-
tvu minimum takvog priznavanja nameću biologijske či­
njenice. Međutim, pored toga postoji velika društveno-
-povijesna varijabilnost u definiranju stadija redoslijeda
učenja. Ono što se u jednom društvu još uvijek određuje
"' '"*
ll O masivnoj zbiljnosti djetetovog svijeta usporedi Piageta.
12 O filogenetskom analogonu Piagetovom infantilnom •realizmu• usporedi kod
Levy-Bruhla.
162
kao djetinjstvo može se u drugome isto tako odrediti kao
odraslost. I socijalne implikacije djetinjstva uvelike vari-
raju od društva do društva - na primjer, s obzirom na
emocionalna svojstva, moralnu odgovornost ili intelektu-
alne sposobnosti. Suvremena zapadna civilizacija (barem
prije frojdovskog pokreta) bila je sklona smatrati djecu
prirodno >>nevinom« i »ljupkom«; druga društva su držala
da su »pO prirodi grešna i nečista", različita od odraslih
samo po snazi i razumijevanju. Bilo je sličnih varijacija s
obzirom na podobnost djece za seksualnu aktivnost, kri-
vičnu odgovornost, božansko nadahnuće itd. Očito je da
će takve varijacije u društvenom definiranju djetinjstva i
njegovih stadija djelovati i na program učenjaY
Na karakter primarne socijalizacije djeluju i prohtje-
vi zalihe znanja koju valja prenijeti. Razumijevanje sta-
novitih legitimacija može iziskivati viši stupanj jezičke
složenosti od drugih. Možemo, na primjer, procijeniti da
će djetetu trebati manje riječi da razumije kako ne smije
masturbirati jer to ljuti njegovog anđela čuvara, nego da
razumije argument po kojem će masturbacija smetati
njegovom kasnijem seksualnom prilagođavanju. Na pri-
marnu socijalizaciju će, nadalje, djelovati prohtjevi glo-
balnog institucionalnog poretka. U jednom društvu na-
suprot drugome, ili čak i u različitim sektorima istog
društva, za različite dobi se zahtijevaju različite vještine.
Dob u kojoj se u jednom društvu može smatrati primjere-
nim da dijete zna voziti automobil može u drugome biti
dob u kojoj se od djeteta očekuje da ubije svojeg prvog ne-
prijatelja. Dijete iz gornje klase može naučiti ,.životne či­
njenice« u dobi u kojoj je dijete iz niže klase savladala os-
novne elemente tehnike abortusa. Odnosno, dijete iz gor-
nje klase može proživjeti prva uzbuđenja patriotskog os-
jećaja otprilike u isto vrijeme kad njegov vršnjak iz niže
klase po prvi put doživljava mržnju spram policije i svega
što ona predstavlja.
.:Primarna_.socijalizacija. završava kad,.se..J.L,.&"VijestLin,.
dividuuma uspostavi pojam generaliziranog drugoga (i
šve što uz. n]egaTđe). ~toU5~~!sLI?9J~91n§:.Qie-Ei_@k!iy€tn
!2]a,n gr:uštva, i subjektiyno po1)jequj~ -~Y()i~ sgps!:YS?.) ~y}j~t~
~
to pounutrivanje
N.g_. .....__,.,.
~· . '·-·,
društva, • identiteta
"•"•·-•-<'-~'"· •-·
i zbilje,.,.,,,.-,._.
nije jea:..
, , -"~'""'""'•~-·aw,.."'-"'""" .....
·-·~ ,.~.,,.,.-~. ,,_,.,...,,;~""""'"-~ ~••-•.),;..,...,,.,".. ,,.,.,",..,.,,~"-•
13 Usp. Philippe Aries, Centuries of Childhood (Knopf. New York 1962; Jonathan
Cape, London).
163
 J].gk.r:?-JDp. Lyj~l;.uo. s~E~I~!~?:~9~t~. pJka<:l ni j€l. totalna...Lwkad
ne zavrsava. To pred nas stavlja dva daljnja problema:
~ryo, ~ako se u sv:ijesti održava zbilJa:'internalizir,~~~
primarnoj socijalizaciji. i, drugo,. kako. se u kasnijem,..poJe-
-~fri.čevom životu odvijaju. daljnja pounutrivanja ::::.ili se-
kundarne socija,liz;a,c;ije. Tih ćemo se problema prihvatiti
obrnutim redoslijedom.
Sekundarna socijalizacija
Moguće je zamisliti društvo u kojem se nakon primarne
ne zbiva nikakva dalja socijalizacija. Takvo društvo bi,
dakako, bilo društvo s vrlo jednostavnom zalihom zna-
nja. Sve bi znanje bilo opće relevantno, a varirala bi sa-
mo gledanja različitih pojedinaca na njega. Takva zami-
sao je korisna za postavljanje graničnog slučaja, ali ne-
ma nama poznatog društva u kojem ne bi bilo neke diobe
rada, te neke popratne društvene raspodjele znanja; čim
se to zbude, postaje nužnom sekundarna socijalizacija.
(>ekundarna so~~~!j2;j~..,QQ.u.nutr.ivanje.institucio-
)\ iriEJ.~~!. ~cr~}f~?~lH;9··~~~·%~i~~~~f~f;~~~~~~):i~te~
g_: .- •.,",,.,..... --"""g'""'~'"'"''"'''"'"'"' ,.,., ..
~~%~:~e1~~~m~·. ·~~~j~(3likfđ~·flif8~ :·6lN~:d~~š~:~~~~s=
1 kolegama iz konjice može komunicirati u aluzijama koJe
podijeljeno - primjerice, u formi »verzija« na klasnoj os-
novi - ali ono što ovdje imamo na umu jest društvena
raspodjela »Specijalnog znanja« - znanja koje nastaje
kao rezultat diobe rada i čiji su »nosioci« institucionalno
definirani. ~fl:QQI.~Yliajg(;L:za,J:rf::l:Q.l!tak dr:.uge njez!n~ di-
. Jl?.enzije, . :možemo reći da je, sekundarna socijalizacija
f)tjecanjeznanja specifičnoga za ulogu, pri čemu se :q.Jq_ge
ctirektno.ilitndirektn"o}Coi·ijene u diobi.rada. Takva uska
definicija se na iiekinaČin može 'opravdati, ali to nipošto
... P.ije . ~.itft:v:a. pri~,a,.)3E::Jl,rundarna socijalizacija iziskujEf.stje-
. .canje, rječnika sp~<:;ifičnih ";,a uloge, što, kao prvo, znači
pounutrivanje semantičkih polja koja strukturiraju rutin-
ske interpretacije i držanje unutar institucionalnog pod-
ručja. Istodobno se također stječu ~prešutna razumijeva-
nja«, vredno\T~~j~ i afekti~ma obqje:gJaJih semantičkih
polja,, »POd§Yi~J&Y.:!~Js.<?JL:S.f3 J-l,.<?l:li?::t:Itrujuy SE3kundar.nm so-
cijalizaciji.općenito. su djelomične zpilje, nasuprot »Svije-
164
~i«,. f>tEl9Sl.DQlll.ll..rul~Qj..SQCijali~~~i. Ip~k ..lg!Ji
su također više-manje, k:ol:lf::lZ1Vne".realnosU,.,$tQ..JJ'i. l:{~rak­
t'eriziraju kako norin.a,tiyne.,..Lat:~kti:vne,.. takOc.i .kognitivne
'ko'mponente. ··· ··
"'"·-"Nadalje, i oni također iziskuju bar osnovne elemente
aparata legitimiranja, koji je često praćen ritualnim ili
materijalnim simbolima. Na primjer, može nastati razli-
kovanje između vojnika-pješaka i konjice. Potonja će mo-
rati imati posebnu obuku, koja vjerojatno neće obuhvaća­
ti samo učenje čisto tjelesnih vještina nužnih za upravlja-
nje vojnim konjima. Jezik konjice postat će sasvim razli-
čit od jezika pješadije. Bit će izgrađena terminologija koja
se odnosi na konje, njihova svojstva i koristi od njih, te na
situacije koje nastaju kao rezultat konjaničkog života i
koje će za pješadince biti posve irelevantne. Konjica neće
svoj drugačiji jezik koristiti samo u instrumentalnom
smislu. Ljutiti pješadinac psuje govoreći o svojim bolnim
nogama, dok će konjanik spomenuti leđa svojeg konja.
Drugim riječima, na instrumentalnoj osnovi jezika konji-
ce izgrađuje se čitav korpus predstava i alegorija. Pojedi-
nac tokom obuke za borbu u sedlu internalizira in toto je-
zik specifičan za tu ulogu. On ne postaje pripadnikom ~o­
,... , ,.......," "'" ....
njice samo time što stječe tražene vještine, nego i time sto
postaje sposoban da razumije i koristi taj jezik. On onda_ s
su za njih bogate značenjem, ali su za čovjeka iz pješadije
sasvim besmislene. Ne treba ni reći da taj proces pounut-
rivanja povlači za sobom subjektivnu identifikaciju s ulo-
gom i pripadnim joj normama - »Ja sam konjanik«, »Ko-
njanik nikad ne dopušta neprijatelju da vidi rep njegovog
konja«, »Nikad ne daj ženi da zaboravi oćut mamuza«,
»Brz jahač u ratu - brz jahač u kockanju«, itd. Pre_r_na P?-
trebi, taj korpus značenja će poduprijeti legitima_ciJe koJe
sežu od prostih maksima poput netom spomenutih, pa do
razrađenih mitologijskih konstrukcija. Konačno, tu mo~
biti i razne reprezentativne ceremonije i fizički predmeti
- recimo, godišnja proslava svetkovi~e ~og~-kon)a ~~
kojoj se svi obroci jedu jašući, a novopnpustem k?nJam_c~
dobivaju fetiše od konjskog repa, koJe ce ubuduce nositi
oko vrata.
Karakter takve sekundarne socijalizacije ovisi o tome
kakav je status korpusa znanja o kojem je riječ unutar
. simboličkog univerzuma kao cjeline. Obuka je nužna da
, ...... - ...4'
165
l
l
bi se naučilo tjerati konja da vuče kola s gnojivom, ili bo-
riti se u bici. Ali nije vjerojatno da društvo koje upotrebu
konja ograničava na vuču kola s gnojem uresi tu djelat-
nost bogato razrađenim fetiškim obredima, niti da se
osoblje kojem je dodijeljen taj zadatak na bilo koji način
T
l

l
duboko identificira sa svojom ulogom; legitimacije, kak-
l ve već budu, vjerojatno će biti kompenzacijske naravi.
Dakle, reprezentacije što ih obuhvaća sekundama socija-
il
lizacija jako variraju društveno i povijesno. Međutim, u
iZ: ž~voti~jske utro?e prije riego što se može učiti prorica-
nje rz ptiC]eg leta, rh da prvo treba imati svjedodžbu sred-
nje škole da bi se mo!šl? :'pisati u školu za balzamiranje,
rh pak da valJa polozrtr rsprt rz gelskoga da bi se steklo
podobnost za izbor na neki položaj u irskoj javnoj službi.
Takva su uglavljenja izvanjska znanju koje se pragmatič­
ki traži za izvođenje uloge proroka, balzamera ili irskog
javnog službenika. Ona se institucionalno utvrđuju radi
podizanja ugleda dotičnih uloga, ili radi zadovoljavanja

l _(Većini društav.~ neki r.itual prati prela~ ~.J>ri!Ilarn.e u se-.

· \kundarnu socrJahzaciJU. 14
- Formalne procese sekundarne socijalizacije određuje
temeljni problem te socijalizacije: ona uvije)<: _j)!'_~tp_~t;t,av­
l lja prethodni proQ§I>..P.r.im?<r!le soci).~li.~§L9iJe, C>.<:fnosno mo-
ra se Q?,Y!,ttyegf<n:!Tii!"aiJim ~gp~tT.9illLY..~~ internalfzira-
nim svije.tom. Ne može ex nihilo konstruirafi'subjektivnu
zbilju. 'I'i5]5I'edstavlja problem zato što već pounutrena
l zbilja teži tome da opstane i dalje. Svaki sadržaj koji se
sada ima intemalizirati mora se na neki način superpo-
ni.i-ati na tu već prisutnu zbilju. Stoga postoji problem do-
neki? drugih ideologijskih interesa. Za shvaćanje progra-
ma skole balzamiranja može biti savršeno dovoljna i os-
novnoškolska naobrazba, a irski javni službenici obavlja-
1ju svoj uobičajeni posao na engleskom jeziku. Može se
(čak desiti d~_red~sljedi učenja kojima se tako barata bu-
\du pragmatrckr disfunkcwnalm. Na primjer, može se ug-
laviti da profesionalnoj obuci sociologa istraživača mora
prethoditi prednaobrazba iz •Opće kulture• na koledžu,
dok bi se njihove stvarne djelatnosti, zapravo, mogle us-
pješnije obavljati ako ne bi bili opterećeni •kulturom« te
vrsti.

l sljednosti između izvornih i novih internalizacija. Taj

problem nije podjednako lako riješiti u različitim slučaje- ·
vima. Pošto se naučilo da je čistoća vlastita osobna vrli-
na, nije teško prenijeti istu tu vrlinu i na vlastitog konja.
l Ali, kad dijete čovjeka iz pješadije nauči da stanoviti pro-
stački izrazi zavređuju prijekor, trebat će nekako objasni-
ti zašto su ti izrazi de riguew k9j-, čl,ana konjice. :!Ja bi ~-s-
Dok se primarna socijalizacija ne može zbivati bez
emocionalno nabijene rdefl1:ifika:cij·e-dj'eteta-.. s-nte-govinr·
značajnim drugima, naJvecr gro_:@'lfuilciarne šočijalr.ta"ctj'e
može i bez takve identifi~gije, i ~()~~;;-e-ušp]ešiio-ci'CiVIia-
tr_ sa;_mo uz onu količin~. uzai~mne i<!-en_!!f_~~~i)E' kopnna ··
ZI u svaku komunikaCIJU među 1judskim hicima. Gru
rečeno, nuzno je voljeti SVOJU maJkU, ah ne 1 ucrfelja. Za

l
l
a ostavila i održala dosljec!iioSt':•sell'undama socrJahzacrJa
pretpostavlja pojmovne procedu!;"_::;,a inte@1t.afi]l:l'TILZliči-
ih korpusa znarija.--------- ·

ji sve manje važna za redoslijed učenja, koji se sada ut-

vrđuje u odrednicama unutrašnjih svojstava znanja koje
.
'Brolo-gij'Sk:'a-ograničenja su u sekundarnoj socijalizaci-
treba steći, tj. prema temeljnoj strukturi tog znanja. Na
primjer, da bi naučio stanovite tehnike lova, čovjek priro
l mora· naučiti da se penje na planine, odnosno, da bi nau-
čio računati, mora prvo naučiti algebru. Redoslijedima
učenja se također može manipulirati u skladu s utvrđe­
socijalizaciju u kasnijem životu je tipično da počinje preu•
zimati afektivnost š~§.§i'3.f!t Jl.~ .. đieti!ljstyo.. o.nda_.kad..
nastoji radikalno preo.bJ:aziti.s.J,Ipjektivnu zbilju pojedin-
ca. To postavlja poseban problem-:-·ko]i. Ćemo· analiziniti
malo kasnije.
u primarnoj socijalizaciji dijete svoje značajne druge
· ne zahvaća kao nosioce institucionalnih funkcija, nego
kao posrednike zbilje tout court; dijete pounutruJe svijet
svojih]'Oditel,ja kao S..Yijj;tl;,.§. ne kao svijet koji pripada jed.:-
nom određenom institucionalnom kontekstu. Neke od
kriza koje se dešavaju nakon p.rimarne socijaliz-acije uz-

l
l
nim interesima osoblja koje propisuje korpus znanja. Na
primjer, može se utvrditi da prvo valja naučiti proricanje

14 Ovdje usporedi kulturalno~antropologijske analize •prelaznih obreda« poveza-

nih s pubertetom.
! r_oko':':a~e ~u upravo ~aznanjem da svjj.e.t..~titib..J:.Q..đ~
l]a mJe Jedini postojecr, negQ_!ma_vrlo_određenu društve'
nu lokaciju, ponekad-ča.Ji:i lokaciju s peLm:atworrrimno-
< tacijom. Na primjer, starije dijete spozna da je svijet koji
predstavljaju njegovi roditelji, isti onaj svijet koji je ono
166 167

l 1
 ranije zdravo za gotovo uzimalo kao neminovnu zbilju,
zapravo svijet neobrazovanih ruralnih Južnjaka iz niže
/klase. U sekundarnoj socijalizaciji obično se zahvaća in-_
\...1iitucionalui kontekst. Jasno Je da to ne mora podrazumi-
jevati sofisticirano razumijevanje svih implikacija institu-
cionalnog konteksta. Pa ipak - da ostanemo pri istom
primjeru - dijete Južnjaka shvaća svojeg učitelja kao
vršioca institucionalne funkcije, onako kako nikad nije
shvaćalo svoje roditelje, i razumije da je učiteljeva uloga
da reprezentira institucionaln(l_§P_ecifična značenja -
kao što su značenje nacije nasuprot religiji, nacionalnog
svijeta srednje klase nasuprot ambijentu niže klase nje-
govog doma, grada nasuprot provinciji. Odatle i moguć­
nost formaliziranja društvene interakcije između učitelja
'.
~·
:
_.2:, i učenika. Učitelji ne moraju biti značajni drugi ni u ko-
jem smislu riječi. Oni sl,LinStituGinnami funkcionari s for-
\ malnim određenjem da prenose određeno znanje. Uloge
\..__ sekundarne socijalizacije nose na sebi visok stupanj_.a.no.::___ .
L_nimnqsti, tj. lako ih je od.vojiti od pojedinaca kojj_jh izvo-
\::®.....l&.to ono znanje što ga naučava jedan učitelj mogao bi
naučavati i drugi, Bilo koji funkcionar tog tipa mogao bi
naučavati taj tip znanja. Dakako, moguće je na razne na-
čine subjektivno razlikovati pojedinačne funkcionare
(kao više ili manje prikladne, bolje ili lošije učitelje arit-
metik · -., ·,.u načelu, · međusobno zamjenjivi.
T8...formalnos · anonimnost povezane su, daKako, s
afektiViii:rn---k ero enih odnosa u· sekundar-
noj socijalizaciji. Međutim, najvažnija im je posljedica što
sadržajima koji se uče u sekundarnoj socijalizaciji poda-
ruju mnogo manje subjekti:YJJ!'l neminovnosti nego što je
posjeduj sadržaji primarne socijalizacije. prema
zbiljnosn1 nag as znanja pounu renog u sekundarnoj
. socijalizaciji mnog!) se lakše st;wlja u zagrade (to jest, ne-
postojaniji je subjektiVni osjećaj da su·'fidhternalizacije··
realne). Da bi se raspala masiw.a..zbiljno.st_pquru..l.tl:ena-u..
·ranom djetinjstvu, potrebni__~Y.ie>§_lg__ :l;tYJ?~!.l!...ud_~rci;_za
razaranje reab:i.ostfj)'ounutrenih kasnije potrebno je ipak
mnogo manje. Osim toga, zbiljnost sekundarnih interna-
. lizacija je relativno lako opozvati. U svijetuJmji su defini- .
rali njegovi rod!~~JiL9-li<'liE>--~i',ri.J:J,tJ<'l!9:.l).§)ltjelQ, ali svijet
aritmet~e (?~~mQ~EO>.:V:<?S~J() _Z!J-1:>"'-.ci~i.§i:m ga:e':l.~ti_:t!:._č~oni­
cu.
· ------·To omogućuje da se jedan dio sebe, te realnost koja
168
r l
l
.
uza nj ide, izdvoje kao relevantni samo za određenu ulo-
zi primjerenu situaciju. Pojedinac onda uspostavlja: dis-
tancu 1zmeđ':- sv:oJ~g totalnog sop~tva i njegove zbilje s
l
Je~e, te uloz1 pnmjerenog d]elormcnog sopstva i njegove
zb:_lJe s dru!l'e str_ane. 15 Ta važna činjenica je moguća tek
l
po~to se zb1la pnmarna socijalizacija. Još jednom grubo
receno, ~jetetu je lakše •Skrivanje• pred učiteljem nego
pred majkom. I obratno, može se reći da je razvoj te spo-
sobnosti •skrivanja• jedan važan aspekt procesa odrasta-
l
nja.
Znanje što se pounutruje u.....e..rtmarnoj_&.Qljj.alizaciii
gotovo ~~~biva naglašeno kao zbiljsko. U sekun~
darnoj socijalizaciji valfa'laj nagla"šali: pojacavati određe­
l
nim p()dagogijskim tehnikama i •Utuvljivali• ga (·bring
~o~e·) pojedincu. Izraz je sugestivan .. Izvoma zbilja dje-
t~]stva jest ~don;• (»}~ome•). Ona se takvom postavlja ne-
l
~ovno, a t~e 1 •pnrodno•. U usporedbi s njom, kasnije
~bilje su •un:;Jetne •. Tako školski učitelj nastoji da sadržaj
~~o gl;~, saopcava •d?ved_e kući• (·bring home•) čineći ga
z1vop1smm (dakle, cmeci da izgleda isto tako živ kao i
l
·domaći svijet• (•home world•) djeteta}, relevantnim (dak-
le, povezujući ga sa strukturama relevancije već prisutni-
ma u ·dom~ćem svijetu•) i zanimljivim (dakle, navodeći
pozo~ost d]et~ta da se odvoji od svojih •prirodnih• pred-
l
meta 1 usmjen na one •umjetnije•}. Ti manevri su nužni
zato što je jedna pounutrena zbilja već tu, stojeCl uporno
•na putu. novim int~rnalizacjjill!la. Jacina i točni karak-
l
ter tih pedagogijskih tehnika V!!~-mr.isiW-G--tGm?....ka.:.
tome,
ko i<:' pojedinac motiviran.za..s.t:j.ecante..=g..znanja.
Sto kontinuitet između izvornih i novih elemenata
znanja, zahvaljujući tim tehnikama, postaje subjektivno
l
plauzibilniji, to ti novi elementi znanja lakše zadobivaju
15 Pojam ·distance ulp~~-"' r-~9 i.~ Ervin~ 9offman, p_?~~bno u Asylums {Double- l
day-Anchor.. Garden Clt;y, N. Y. IMl). Nasa·analiz:a upucuje n:a to da je takva dis: ·"'-' ""~ ...... · .... ;.
. ~~ea moguca samo s obzirom na realnosti pounutrene u sekundarnoj socijaliza-
C~Jl: Ako se onap~otegne ~a realnosti pounutrene u primarnoj socijalizaciji, nala-
zuno_ se u domem ~noga s~ američka psihijatrija zove .psihopatijomc, što znači
man~ka~ formaCIJU iden~it.eta. Vrlo zanimljiva daljnja teza koju sugerira naša
?-naliza tiće se strukturalnih ograničenja unutar kojih •gofmanovski mode} .. soci-
l
Jalne interakcije. može biti sposoban za život - naime, odnosi se na društva koja":
~u tako strukturirana da se odlučujući elementi objektivirane zbilje internalizira-
JU u procesima sekundarne socijalizacije. To razmatranje bi nas, uzgredice, nave-
lo na _?P_rez c:Ia_ G_o~fmanov :.model o: (koji je, da dodamo i to, vrlo korist;:j.ll za anali-
z~ ~mh znacaJki modernog industrijskog društva) ne izjednaćujemo s •drama-
tlcki?l modelom.. tout court. Uostalom, bilo je i drugih drama osim drama suvre-
l
menog čovjeka organizacije koji se savija pod ,.management~m impresije ...
[
169 l
! l
l
 ~r
l j:·

l akcent zbiljnosti. Čovjek drugi jezik uči tako što gradi na može_ biti sas;nt·m jedndostavno i nevelika, nego iz osobnog
podlozi neupitno prihvaćene zbilje svojeg •materinjeg go-
l
1·
angazmana. s o ga o revo 1uc10nara traže utvrđeni inte-
vora•. Još će zadugo sve elemente novog jezika koje nau- res! revolucwnarnog pokreta. Ponekad pojačavajuće teh-
či stalno iznova prevoditi na izv?mi jezik. No~zik sa- nike mogu biti nužne i zbog intrinzičnih i zbog ekstrinzič­
'\
mo tako rgpže_.početLstjeGati-ilial<---~·HOst. d se ta nih činilaca. Jedan je primjer socijalizacija religijskog
l .J zbiljnost počne uspostavljati na vlastitoj osnovi, :eolako
postaje moguće izostavljati dodatno prevođenje. Covjek
personala.
Tehnike koje se primjenjuju u takvim slučajevima na-

f
postaje sposoban da ·misli• na novom jeziku. Pa ipak,~ mijenjene su pojačavanju afektivnog naboja socijalizacij-
zik koji se nauči kasnije u životu rijetko poprima nemi- ko rocesa. One tipično ukljuČuju institucionalizaciju
l ~~1
~ 'l
novnu, samoevidentnu zbiljho.s.t_pmga,.Jl,.Jij.etinjstvu na
učenog jezika. Odatle, dakako, proizlazi afektivni kvalitet
razrađenog procesa inicijacije, novicijat, u toku kojega se
individua potpuno posvećuje zbilji koja se intemalizira.
;;ffiaterinjeg govora•. Iste te značajke građenja na .doma- Kad taj proces iziskuje aktualnu preobrazbu pojedinčeve
!i
l l
i
!jj~:
~ i,'.
ćoj• zbiljnosti, vezivanja uz nju tokom napredovanja uće­
nj a, te tek sporog pucanja te vezanosti, mutatis mutandis
· pripada i drugim redosljedima učenja u sekundarnoj so-
·domaće• zbilje; on počinje na najbliži mogući način ko-
pirati karakter primarne socijalizacije, kao što ćemo vi-
djeti nešto kasnije. No čak i neovisno o takvoj preobrazbi,
l1
i:: cijalizaciji. sekundarna socijalizacija zadobiva afektivan naboj u
l r~

~
Činjenice da pr0 cesi sekundame socijalizacije ne onoj mjeri u kojoj je institucionalno definirano da je nuž-
"h
1 r etpo_s~ayljaju Visok stupanj jdentifika.cije,: te da njEi!il- no uranjanje i predanost. U skladu s tim i odnos pojedin-
adržaji. nemaju kyalitet neminovno)iti, mogu bUj prag_
f ca spram osoblja koje ga socijalizira postaje nabijen

~ii
]l:l.lJ.J;.tQ}P._kPDJm!l
. .jer dopuštaju sekvencije učenja koje su •značajnošću•, tj. socijalizirajući personal vis-ti-vis socija-
l .,
4

acionalne i emocionalno kontrolirane. Ali, budući da

sadržaji tog tipa internalizacije imaju krhku i nepouzda-
liziranoj individui zadobiva karakter značajnih drugih.
IndiViduum se tada u punom opsegu posvećuje novoj zbi-
.M-! nu subje]lcJ;iv.nu zbiljnos~kim slučajevima radi proiz- lji. On se •predaje• muzici, revoluciji, vjeri, i to ne tek dje-
~·'1
l }:rr·

t"
'lJ!
'J;j~ .~
vo~.nja_one identifi\s:a.clje i n ·

može postojati mtrinzična po

__·9sti koja se smatra
nužnom valja r~y:i~!J?!?§~~:g. __ . . . Za tlm telyllkama
a, dređena ucert]em i
lomice, već onim što subjektivno jest cjelina njegova živo-
rta: Spremnost na samožrtvovanje je,.dakako, krajnja po-
\...sljedica tog tipa socijalizacije. ·
primjenom sadržaja intemalizacije, ili se pak mogu po- Konkurencija između osoblja koje definira zbilju u
l ·~J
.:,rt
stulirati u korist utvrđenih interesa osoblja koje propisu-
je dotični socijalizacijski proces. Na primjer, pojedinac
raznim institllcijama iest važna oko1nost1illJ.i[rri~ iz;~z­
v~_potrebu }'_fl.~m_intenziviranjem. U slučaju obuke
l'. koji hoće postati potpuno obrazovan .muzičar mora se u revolucionara postoji intrinzičan problem socijaliziranja
"!~.
svoj predmet udubiti u mjeri koja je posve nepotrebna pojedinca u duhu kontradofinicije zbilje - protivne defi-
l f
r:'.
r
~:fi.:
'i:
onome koji uči za inženjera. Inženjerska naobrazba se
može uspješno odvijati kroz formalne, visoko racionalne,
nicijama •službenih· legitimatora društva. No, trebat će
intenzivirati i socijalizaciju muzičara u društvo koje stva-
lj.,, emocionalrio neutralne procese: S druge strane, za mu- ra jaku konkurenciju estetičkim vrednotama zajednice

l ' \<..
li,

~:ll
zičko obrazovanje je tipično da uključuje mnogo veću
identifikaciju s maestrom i mnogo dublje uranjanje u
muzičku realnost. Ta razlika proizlazi iz intrinzičnih raz:
muzičara. Na primjer, može se pretpostaviti da će se u
suvremenoj Americi muzičar u nastajanju morati posve-
titi muzici s emocionalnim intenzitetom koji nije· bio nu-
.:[i lika između inženjerstva i muzičkog ·znanja, te 1zmeđu žan u Beču 19. stoljeća, upravo zato što u američkoj situa-
l
~,,
&j:
.~\1~
načina života na koje se ta dva korpusa znanja praktički ciji postoji ·moćna konkurencija onoga što će se subjektiv:
primjenjuju. Profesionalnom revolucionaru je također no pojavljivati kao •materijalistički· svijet •masovne kul-
r~\:: potreban neizmjemo viši stllpanj identifikacije i nemi- ture•, svijet bespoštedna borbe. Slično tome, i~ligijska
~-
novnosti nego inžehjeru, ali ovdje ta nužnost nE; proizlazi obuka u :e!uralističkoj situaciji izaziva potrebu za •Umjet-
l tt i
:~~·
J}
iz intrinzičnih svojstava samog znanja, koje po sadržaju
170
nim• tehllikama naglašavanja zbiljnost!, koje nisu nuzne
171
~~:

l JIL '
 u situaciji kojom dominira religijski monopoL U Rimu je Dakako, razvoj4(9_~e,~g,rij·~:if"~·-~·;< /~ponajbolja ilus-
l
još uvijek »prirodno• postati katoličkim svećenikom, što tracija sekundarn.e~scimfa izacije koj se odvija pod po-
u Americi nije slučaj. Posljedica je da američki teologijski
seminari moraju rješav~tLprQ.blem......p.resa.điva.nja zbilje•
(•reality slipping•), te izm~jatit_elinike za •poticanJe pri-
kroviteljstvom Sj:lecijalizirani9- s!užbi. Upadanje pozicije~
porodice u odnosu na sekunaarni'Csocijalizaciju, koje iz
toga slijedi, isuviše je dobro poznato da bi ovdje tražilo
l
anjanja.;dste..tazbilje. Nije cudo sto su nadosh na omgled- dalju razradU. 17
nu luk;;"vštinu da studente koji najviše obećavaju pošalju
na neko vrijeme u Rim. · l
•1,,. · Unutar konteksta iste institucije mogu postojati slič­
ne varijacije, ovisno o zadacima pripisanima različitim
Održavanje i transformacija subjektivne zbilje
ll
" kategorijama osoblja. Tako se stupanj odanosti vojsci što
se traži od profesionalnih oficira jako razlikuje od onoga Budući da socijalizacija nilmd nije potpuna i stalno se su-
očava s prijetnjama subjektivnoj zbiljnosti sadržaja nači­
l
što se traži od regruta, što se jasno odražava u odgovara-
jem pounutrivanju radi, svako za život sposobno društvo
jućim procesima obuke. Slično tome, od direktora se za-
htijeva drugačiji angažman nego _od činovni~kog osoblj~
nižeg ranga, kao i od psihoanaliticara za razliku od psihi-
ora razvijati procedure održavanja zbiljnosti, kako bi
aštitilo neku mjeru simetrije između objektivne i subjek-
l
jatrijskog socijalnog radnika, itd. Direktor mora biti •po- vne zbilje. Mi smo taj problem već diskutirali u poveza-
litički pouzdan• na način koji se ne može zahtijevati od
nadzornika daktilo-biroa, psihoanalitičar se. obavezno
podvrgava •didaktičkoj analizi• koja se socijalnom radni-
nosti s legitimacijom. Ovdje nam je u žarištu prije obrana
subjektivne nego objektivne zbilje, odnosno, zbilje zahva-
ćene u individualnoj svijesti prije nego zbilje kako je insti-
l
ku samo preporučuje, itd. Dakle, u složenim institucija- tucionalno definirana. ·
ma postoje visoko điferencirani sistemi sekundarne som-
jaliz_3tcije._nonekad s velikom osj§.tijivošću p_ade.š_epi na
Primama socijalizacija pounutruje zbilju koja se za-
hvaća kao neminovna. Tu intemalizaciju se može smat-
rati uspješnom ako Je osjećaj neizbježnosti prisutan goto-
~ l
c:azličite prohtjeve raznih kategorija osoblja i~stitucije,'~
vo sve vrijeme, ili bar u Vlji§_IJ:le dok je pojedinac_a,ktivan,
Institucionalizirana raspodjela zadataka IZmeđu pn-
~ame i sekundame socijalizacije mijenja se oVIsno o slo-
~enosti drUštvene raspodjele znanja. Doklegod Je ona re-
u svijetu svakodnevnog život~. No čak i kad svijet svako-
dnevnog Života zadržava in actu svoju masivnu i neupit-
l
no prihvaćenu zbiljnost, prijete mu ·marginalne situacije
lativno nekomphcrrana, Jedria te ista institucionalna
služba može prelaziti s primame na sekundamu socijali-
zaciju, te provoditi P._Otonju u znatr;om opse~. U sl~č"':je­
ljudskog iskustva koje nije moguće sasvim staviti u za-
grade u svakodnevnoj aktivnosti. Uvijek nas proganja
prisustvo metamorfoza, bilo takvih kojih se istinski sjeća­
l
vima vrlo visoke slozenosti morat ce se raZVItl specl)alizi- mo, ili pak onih koje samo osjećamo kao zloslutne mo-
rane· službe za_s.elnJndarn,, socijaljzacijJl, s redovno za-
poslenim osobljem koje je poseb!lo obučeno za dotične .
obrazovne zadatke. Osiin tog stupnja specijalizacije, mo-
gućnosti. Postoje .također i izravnije prijetnje konkurent-
skih definicija zbilje kojima se valja društveno suprotsta- l
viti. Jedna fe stvar ako dobro odgojen čovjek u npćnoj sa-
že postojati niz socijalizacijskih službi koje taj .zadatak
kombiniraju s ostalima. U potonjem slučaju može, na pri-
mjer, biti utvrđeno da se dječak u određenoj d~ bi preba-
cuje iz majčine kolibe u ratničku kasamu, gdje ce ga obu-
moći sanja o neiskazivim orgijama, a sasvim je nešto dru-
go ako vidi kako te snove iskustveno uprizoruje slobodo-.
umna naseobina u neposrednom susjedstvu. Snove je
l
mnogo lakše staviti u karantenu unutar svijesti, kao •bes-
čiti zakonjanika. To ne mora značiti da postoji stalno za-
posleno osoblje; stariji konjanici mogu poučavati mlađe.
mislicu• koju treba gumuti u stranu, ili kao mentalnu
aberaciju koju treba potiho okajati; oni zadržavaju ]<:arak- l
ie Za tu tezu zanimljiv materijal pružaju studije sociologije zanimanja, kakve je 17 Usp. Talcott Parsons, Essays iD SociologicaJ Theozy, Pure and Applied (Free
osobito razvio Everett Hughes.

172
Press, Chicago 1949; Collier-Macmillan, London), str. 233 ff.

173
l
i l
l
l
~
! -~van)e primarnih internalizacija pri suočen·u ..
;t'
ter fantazama nasuprot zbilji svakodnevnog života. Zbilj- mm Situacijama dobro mjerilo njihove subjekt·1 s grame-
ska izvedba pak nameće se svijesti mnogo bučnije. Mogu- nosti. Ista ta kušnja bila bi posve irelevantn kvnde zbllJ-
l će je da nju valja stvarno uništiti prije nego što se mogne
uhvatiti s njome ukoštac u duhu. U svakom slučaju, nije
. ·· ·1
pnml)em a _na veći~m. seku':'da_rnih socijalizacija. Ima
sm1sla umn1e~1 kao _coVJek, all tesko da je smisleno umri-
a a b1 se

moguće - što bi čovjek bar pokušao - poreći metamor- Jeti kao pomocmk direktora odjela tvornice ženskih -
l l . foze rubnih stanja.
· To što je karakter sekundarne socijalizaci"e više •um-
pa. ~onovo, ~amo gdje se od sekundarnih internaliz~~~
drustveno. ocekUJ!?. tak~Y... §t~p~gi. !.f<grlljivosti zbiljnosti
jetan• čini subjektivnu z 1 Jnos nJem internalizacija još pred n;.bmm sltuacijama,·pripadni im sod]a'lizaci"ski _
. ranjivijom u odnosu na osporavajuće definicije zbilje i to stupc1.· ce
.....se··e:
moratLintenzi · t,., ... · ··-· • ·-·-·······---···-::!J.,.,"'.Jl~
. .. vu:a.LLP.QJ.§...cavatl.J:!E>.ramJe ras-•
l i
../ ne zato što te internalizacije ne bi bile prihvaćene zdravo
za gotovo, ili što bi ih se u svakodnevnom životu zahvaća­
..
p;.avl]~n r;acm. I opet se kao ilustracija mogu navesti reli-
giJSki 1 VOJni. proce~i. sekundarne socijalizacije.
'i
lo kao ne sasvim zbiljske, nego zato što. njihova zbiljnost
(""'" ~go~- .. Zre··'Sva opća tipa_:>državanja zbilj-
l ,:r.
se
nije u svijesti ukorijenjena tako duboko, te stoga može bi-
ti izbačena. l:;; ležista. Na pnm]er, u svakodnevnom z1vD~
zdravo za. gotovo uzimaju kako zabrana olotinje, koja
~ostl - · J;!ftmsk 1 krizno. Prvo je namijenJeno odizava-
DJU poun. e zb1. akodnevnom živ9tu, a potonje
odrzav:an]u u. ~tanpma _krize .. Oba podrazumijevaju u te-
je povezana s osjećajem s 1 a 1 pounutruje se u primarnoj melju 1ste soCIJalne procese, premda valja zabilježiti i ne-
l o:'
socijalizaciji, tako i kanoni prikla~og odijevanja za raz-
ličite društvene prigode, koji se stječu kao sekundarne in-
~lJ. Doklegod ne naiđu na društveni izazov, ni-
ke razlike.
_ Kao što s:no vidjeli, zbilja svakodnevnog života odr-
~av':' se_trme sto _se otjelovljuje u rutinama, u čemu je bit
jedno od toga nije problem za pojedinca. Međutim, da bi mstltuCJo'!a]lzac']e Međutim onkraj toga zbilja svako-
l se izazov kristalizirao kao prijetnja neupitno prihvaćenoj
zbiljnosti tih uhodanih internalizacija, on će morati biti
dne"?.og z1vota se sta:_lno re_afix:mtta u pojedrncevof1hte-
rak~'J.! s ?n>guna. Bas kao sto Je 1zvorno internalizirana
mnogo jači u prvom nego u potonjem slučaju. Tako će po- dru~tvemm P:?cesom, _zbilja se društvenim procesima i

l jedincu trebati relativno malen pomak u subjektivnom

definiranju zbilje da bi s pouzdanjem prihvatio kako, se u
ured ne.mora dolaziti s kravatom. Daleko drastičniji. po-
mak bio bi nužan da ga navede da ide bez ikakve odjeće,
l čineći to kao nešto prirodno. Prvi pomak mogao bi biti
društveno posredovan pukom promjenom posla - reci-
mo, prelaskom sa sela u velegradski fakultetski campus.
održa:'::a u SVlJeStL OVI potonji procesi ne razlikuju se
drast:cno_ od procesa ranije internalizacije. Oni također
o&:az_ava]u osnovnu činjenicu da subjektivna zbilja mora
sta1at1 u odnosu s objektivnom, koja je društveno defini-
rana.
~ dru~tveni~. procesima održavanja zbilje moguće je
razliko;:-atl znacaJn_e d~uge i manje važne druge.'• Svi ili
-·-----------

Potonji bi pak podrazumijevao socijalnu revoluciju u po-

l jedinčevoj sredini; subjektivno bi bio shvaćen kao dubok
obrat, i to vjerojatno nakon snažnog početnog otpora.
bar_ vec~a drugih sto ih susreće u svakodnevnom životu
_sl_uze poje~cu·.na važ~n način za ponovno potvrđivanje
Dje~o':'e subjektivne zbilje. To se zbiva čak i u tako .ne~
, :;:~~alne situacije nisu tolika prijetnja zbiljnosti 1· znacajDOj• situaciji kao što je vožnja prigradskim vlakom
l s~]i:~darriih internalizacija, jer je ona za njih obično ire- .
l l.levantna. Može se dogoditi da se ta zbilja doživi trivijal-
nom upravo zbog otkrića njene irelevantnosti za margi-
,l na po~ao. Pojedinac ne mora poznavati nikoga u vlaku i
m __:; ~1m~ ne m~~a raz~ovarati. Svejedno, gomila njemu·
shcnih ljudi kojl putuju na posao reafirmira bazičnu
nalne situacije. Tako se može reći da je neposredna blizi-
l na smrti-duboka prijetnja realnosti nečijih ranijih samoi-
dentifikacija kao čovjeka, moralnog bića ili kršćanina.
Samoidentifikacija pomoćnika direktora odjela tvornice
18 Hans H. Gel-th i C. Wright Mills u Cbara.cter and Social Structure (Harcourt
~.race, New~o rk 1~53; ~utledge & Kegan Paul, London) za značajne druge anga~
:ane u. održavanJU zbilJe u Ifasnijem životu sugeriraju termin •intimni drugi
ama ~e od~ovara.?~ ne koristimo taj termin zbog njegove sličnosti s term~~
nkom !zltlmsphare, kOJ l J~ .~nogo korišten u novijoj sociologiji na njemačkom jezi-
ženskih čarapa u istoj toj situaciji neće biti toliko ugrože-
l na koliko trivijalizirana. I obrnuto, može se reći da je odr-
u, a ima znatno drugaci)e konotacije.

175
174

l
 strukturu svakodnevnog života. Cijelim svojim držanjem
suputnici izvlače pojedinca iz prorijeđene ':bilje rane ju-
tarnje mamurnosti i na nedvojben mu nacm obJaVlJUJU
da se svijet sastoji od revnih ljudi koji idu na posao, od
odgovornosti i dnevnih rasporeda, od New Have~ Rail~-~­
i' .. ad i New York Timesa. Potonji, dakako, reafirmira naJSI-
:.'1
re koordinate pojedinčeve zbilje. Od vremenskog izvješ-
taja do oglasa kojima se traži pomoć u kući on ga uvjera-
va da se uistinu nalazi u najzbiljskijem mogućem svijetu.
. Popratna, to potvrđuje da ekstaze što ih doživljava prije
doručka imaju status niži od zbiljskoga - tuđ oblik na-
vodno poznatih predmeta pri buđenju iz uznemirujućE!g
sna šok neprepoznavanja vlastitog lica u zrcalu kupao-
nic~ nešto kasnije neiskaziva sumnja da su vlastita žena
i dj~ca tajanstveni stranci. Većina pojedinaca podložnih
takvim metafizičkim stravama uspijeva da ih do neke
mjere istjera tokom kruto izvođenih jutarnjih rituala, ta-
ko da se do vremena kad izađu kroz kućna ·vrata zbilj-
no~t svakodnevnog života uspostavi bar približn,o. No ta
zbilja postaje propisno pouzdanom tek u anonimnoj za-
jednici prigradskog vlaka. Kad vlak ulazi u Grand Cen-
tral Station, ona poprima masivnost. Pojedinac sada mo-
že za sebe promrmljati Ergo sum, te posve budan i samo-
uvjeren nastaviti do ureda.
l' Bilo bi, prema tome, pogrešno pretpostaviti da za odr-
Itavanje subjektivne zbilje sh1ž.e sam g ;!'načajni drugL .Ali..
u· ekonomiji održavanja zbilje značajni drugi zauzimaju
središnji položaj. Oni su posebno važni za _§.talng potvrđi-
_iiDile onogJfi'ucl]alnog elementa zbilje koji E>.Y~m9~n­
titetom. Da bi zadržao povjerenje da doista jest ono sro-
- sredine može na kraju djelovati na identifikaciju koju
liifsli da jest, pojedinac ne potrebuje sa':l:o. ~~li.citn'= po~ .
tvrdu tog i<;i.©.niti~J!:.~W.-IDJ!JllOgu pruziti ea .l sluca]rn
svakgdnevni kontakti, nego izričito i emocionalno nabije-
. no potvrđivanJe-koJe m\lpodarujgnJ.§gg.Yi.zu~g<!(rn_đrt!gt:::.·
· ···:..: kad pojedinac nastoji da na svoje poslovnii kolege os-
u pretfiodiio:in p1i:ttJ.jeru;·iiaš stanovnik predgrađa će tak-
. vo potvrđivanje vjerojatno potražiti u svojoj porodici i ·
· kod drugih privatnih drugova u parodičnom ambijentu
(susjedstvo, crkva, klub i slično), premda tu funkciju mo-
...
gu ispuniti i bliske kolege na poslu. Ako k tome spava sa
svojom sekretaricom, njegov se identitet i potvrđuje i po-
jačava. To pretpostavlja da se pojedincu sviđa potvrđiva­
nje vlastitog identiteta. Isti proces je vezan i uz·p()tvrđiva-·
176
nje onih identiteta koji se pojedincu ne sviđaju. Cak islu-
čajna poznanstva mogu _potY.rg~ti c;!§J..l<:'_.Qiegova samoi-
l
dentifikacija-be~ii~iJ...i:J..Q.!!®.§PJ<:J.lli, ..~li s neporec1Vorrr-ke-
načnosćuta ratificiraju žena, djeca i sekretarica. U oba
slučaja isti proces vodi od objektivne definicije zbilje do
subjektivnog održavanja z~b~il~·_"""
l
/'U pojedinčevom život značajni drugi . vodeći spro-
~nici održavanja n·e ov · ....:. e zbilje. Manje
značaJni .drugi funkcioniraju kao neka vr.st.zbora. žena,
l
djeca i sekretarica svaki dan važno potvrđuju da je netko
čovjek od važnosti ili pak beznadan promašaj; neudate
tetke, kuharice i liftboji to u ovoj ili onoj mjeri podržavll.-
ju. Dakako, posve je moguće da među tim ljudima bude
l
izvjesnog•l).eslaga,nja. Pojedinac se tada suočava s proble-
mom dosljednosti, koji potom-tip,lcno..mož.ELO.].esiti tako
da modificira bilo svoju zbilju, QilQ_<>YQ.jsLodnose 2Ca odr-
žavanje zbilje. Može imati alternativu da, s jedne strane,
l
prihvati svoj identitet promašena čovjeka, ili da, s druge,
otpusti svoju sekret~;<ricu ili se rastavi od žene. Također
ima opciju da neke od tih ljudi degradira s_p_glužl;tia.zDa-
l
čajnih i umjesto toga se za značajne potkrepe zbiljnosti
obrati ostalima recimo, svojem psilioanantlCarlJ H1 sta-
rim znancima u klubu. _u toj organizaciji odnosa za odr-
žavanje zbilje moguće su mnoge složenosti, osobito u vi-
l
soko mobilnom i po ul~am~cira štvu.'9 •
...... U održavanju zbili zp.ačajni dru · i zbor• s )'l dijac
l
l
lektičkom OdnQ!i1l.;..tQ_j.esJ;;_ ·· . · - s.o . e.
n.o. ,. tako i sa subjel;l:tivnom zbiljom čijem potkrepljivanju
·~:'Jiidrioiiušno negativna identifikacija od sti'anesii'€r·
pružaju značajni drugi - kad čak i liftboj prestane govo-
l
riti •poštovani gospodine•, žena može odustati od identi-
ficiranja svojeg muža. kao čovjeka od važnosti. I obrnuto,
značajni drugi mogu ·na koncu djelgyati.Jla, širu sredinu
l
tavi dojam sa stanovitim identitetom, •lojalna• supruga
može na mnogo načina biti značajan faktor. Dakle, odr-
žavanje i potkrepljivanje zbilje uključuju totalitet poj edin-
l
čeve društvene.situacije, premda značajni drugi u tim
procesima zauzimaju povlašten položaj.
Relativnu važnost značajnih drugih i •zbora, najlak-
še je vidjeti ako se promotre primjeri nepotvrđivanja sub-
l
19 U vezi s tim ponovo usporedite Goffmana, kao i Davida Riesmana.
177
l
l
l jektivne zbilje. Postupak kojim supruga uskraćuje potkre-
pu zbilji, uzet sam po sebi, ima veću potenciju nego sličan
l
. !' ,.
postupak slučajnog poznanika. Da bi postupci potonjih
.' zadobili potenciju jednaku prvome, oni moraju postići
'' stanovitu gustoću. Kad nečiji najbolji prijatelj stalno po-
navlja sua kako novine ne izvještavaju o bitnim kretanji-
l ma, koja se odvijaju ispod površine, to može imati veću
težinu od istog suda što ga izriče njegov brijač. Međutim,
isti sud, kad ga redom iskaže deset slučajnih poznanika,
kacije koja okružuje govor. Pa ipak, govor u cjelovitom
konverzacijskom aparatu zadržava privilegiran položaj.
Važno je, međutim, naglasiti da je veći dio održavanja
zbilje u razgovoru implicitan, a ne eksplicitan. Razgovor
većinom ne definira narav svijeta u tako mnogo riječi.
Prije će biti da se on odvija na pozadini svijeta koji se šut-
ke uzima zdravo za gotovo. Tako, razgovor kao što je •Pa,
vrijeme je da krenem na stanicu« i ·Lijepo, dragi, želim ti
dobar dan na poslu« implicira čitav jedan svijet unutar

l može zadobiti prevagu nad suprotnim sudom najboljeg

prijatelja. Kristalizacija do koje se subjektivno dospijeva
posljetkom tih raznih definicija zbilje potom će određiva­
ti vjerojatan način kojim će čovjek reagirati kad se jed-
l nog jutra u prigradskom vlaku pojavi jednolična falanga
krutih i šutljivih Kineza s aktentašnama; to jest, ta će
kristalizacija determinirati težinu koju čovjek u vlastitoj
definiciji zbilje pridaje određenoj pojavi. Da uzmemo
l drugu ilustraciju, ako je netko uvjereni katolik, njegovu
vjeru ne moraju ugrožavati drugovi s posla koji nisu vjer-
nici. Međutim, vrlo je vjerojatno da će je ugroziti supru-
kojega ti nai st
ljujuci tom implicirani ~zmj
z\Jil~st tog svijeta.
· · kazi imaju smrsla. ZahVa-
potvrđuj<;J subjektivnu
.
' · o se to razumjelo, bit će lako vidjeti dwsvakodnev-
ni razgovor nafvećim dijelom, ~o ne i u Qjelini održava
subjektivnu zbilju. Njena se masivnost, zapravo, postiže
akumuliranjem i dosljednošću slučajnog razgovora -
razgovora koji sebi može priuštiti da bude slučajan upra-
vo zato što se referira na uhodane kolotečine svijeta pri-
hvaćenog neupitno. Gubitak slučajnosti upozorava na
prekid tjh kolotečina, te barem ria potencijalnu prijetnju

l ga-nevjemik. Prema tome, logično je da će katolička

crkva u pluralističkom društvu tolerirati vrlo raznovrsna
međuvjerska udruživanja u privrednom i političkom ži-
votu, ali će se i dalje mrštiti na međuvjerski brak. Općeni­
l
to govoreći, u situacijama u kopma postoji konkurenciJa
između različitih sprovodnika.(agencies) definiTanja'zbi-
lje, mogu se tci1enrati sve vrsti odnosa s konkurentima u
s kundamim s~, dokie god postoje čvrsto ut_-_
l vrćfeni odnosi primame grupe unutar koJih se nasuprot
korikurentima stalno rznova otvrđu·e ·edna zbil"a?0 Iz-
vrsnu 1 us aciju predstavlja način kako se ·katolička
neupitno prihvaćenoj zbilji. Tako se može zamisliti kako
na slučajnost djeluje razmjena poput ove: •Pa, vrijeme je
da pođem na stanicu«, •Dobro, dragi, nemoj zaboraviti
da poneseš pištolj•. . ~--....
~
~vrijeme dok neprestano održava zbilju, onver-
zacijski aparat tu zbilju neprestano i modificira. Is ušta-
1:l-Se,--Gdfiosno dodaJU pojedine stavke, čime se neki sek-
tori onoga što se još uvijek uzima zdravo za gotovo slabe,
l
a .drugi jačaju. Tako subjektivna zbiljnost nečega o čemu
se nikad ne govori postaje nesiguma. Jedna je stvar
upustiti se u nepriličan spolni čin, a druga - unaprijed

l crkva prilagodila pluralističkoj situaciji u AmeJJ·lG:~;;·,.'""~...._

L Najvažniji prenosnik održavanja zbilje j ::azgovor.
Pojeđinčev svakodrievni život može se sagleaatr ."_,......._....,.""....
l ili naknadno pričati o njemu. I obratno, stavkama koje su
prethodno bile zahvaćene nestalno ili nejasno, razgovor
daje čvrste obrise. Čovjek može doći u sumnju spram·
rađivanje konverzacijskog aparata koji stalno .održava, vlastite religije; te sumnje postaju zbiljske na Sasvim dru-
l modificira i rekonstrllira njegovu subjektivnu zbilju 21 Da-
kako, glavno je značenje razgovora da ljudi govore jedan
gačiji način ako se o njima raspravlja. Čovjeka tada •go-
vor uvodi• u sumnje; one unutar njegove vlastite svijesti
bivaju opredmećene kao zbilja. Općenito govoreći, kon-
s drugim. To ne poriče bogatu auru neverbalne komuni-

l 2o PojmoVi .. primarne grupec i ..sekundarne grupe< izvedeni su kod Cooleya. Ov-

dje se držimo uobičajene upotrebe u američkoj sociologiji.
21 O pojmp. ookonverzacijskog aparata« usp. Peter L. Berger i Hansfried Kellner,
verzacijski aparat održava zbilju •govomim prolaženjem
kroz• različite elemente iskustva i dodjeljivalljem određe
rnog mjesta; tim eleJ,Uegtin)._~ u z~)J§.,!'-~~_s,yi~~~u .. · . · ..
oo Marriage and the Construction of Reality.. , Diogenes 46 (1964), str. l ff. Friedrich

Tennbruck {op. cit.} raspravlja nešto detaljnije o funkciji komunikacijskih mreža . Ta moc razgovora da:'~r;t.~rip.j>dana Je vec cr-
l l.':
,..
~,"!
;;':
u održavanju zajedničkih realnosti.

178
njenicom jezičkog opredfife<Sivanfa. 'Vidjeli smo kako je-
179

l '' 'i·
L
i'
zik opredmećuje svijet, preobrazujući panta rhei iskustva
u kohezivan poredak. U uspostavljanju tog reda jezik rea-
lizin/ svijet, u dvostrukom smislu shvaćanja i· proizvode-
nj a. Razgovor je ozbiljenje te reaUzacijske djelotvomosti
jezika u situacijama lice-u-lice individualne egzistencije.
Opredmećenja jezika postaju u razgovoru predmetima
· · jedinacne SVlj!lSt!. Tako temeljnu cin jenicu koja održava
eđstavlja trajna upotreba istog jezika za opred-
mećivanje biografijskog iskustva koje se razvija. U najši-
m smislu, svi koji upotrebljavaju taj isti jezik jesu drugi
š održavaju zbilju. Značajnost toga može se dalje dife-
remcirati s obzirom na ono što se misli posJ._•zajedničkim
jezikom• - od grupno-idiosinkratskog jezika primamih
grupa, preko regionalnih ili klasnih dijalekata, do nacio-
nalne zajednice koja se defirlira odrednicama jezika. Po-
stoje i tome odgovarajući •povratci u zbilju• za pojedinca
koji se vraća nekolicini pojedinaca koji razumiju njegove
unutargrupne aluzije, predjelu kojem pripada njegov ak-
cent, ili velikoj zajednici koja se identificirala s posebnom
jezičkom tradicijom - recimo, obmutim redom, povra-
tak u Sjedinjene Države, u Brooklyn, te među ljude koji
su išli u istu javnu školu.
~
Da bi djelotvomo održavao subjektivnu zbilju, kon-
erzacijski aparat mora b1h neprekidan i konzistentan.
rekidi li:ontiniDteta L konzistencije. ipso fl!tcto predstav'
ljaju prijetnju dotwiilifšiilJ]eKfivnoj zbilji. Već smo disku-
tirali sredstva kojimapof60i:iiii'CiD.oze pribjeći da bi pred-
''
usreo prijetnju nedosljednosti. Na raspolaganju su !Ilu i
razne tehriike borbe protiv prijetnje diskontinuiteta. Kao
ilustracija može poslužiti upotreba dopisivanja za nastav-
ljanje značajne konverzacije unatoč fizičkom razdvaja-
nju.22 Različite razgovore se može upoređivati s _obzirom
na gustoću zbilje koju proi:ivode-ili_održavaju. Učestalost
razgovora, u cjelini, pojačava njegovu moć generiranja
"se razgovara -s onima kojima su tall:ođer·relevantne.23
zbilje, ali nedostatak učestalosti se ponekad može nadok-
naditi intenzitetom razgovora kad do njega dođe. Netko
đ
može osobu koju voli viđati samo jednom mjesečno, ali
da razgovori u koje se tada upuste budu dovoljno inten-
zivni da popune relativni nedostatak učestalosti. Tako-
• ;To realize .. , kako smo već napomenuli, znači i •Shvatitic i :oozbiljitic - prim.
pre v.
22 O korespondenciji usp. Georg Simmel, Soziologie. str. 287 ff.
!80
l
der,_ neki razgovori ~ogu biti izričito defil_lirani i legitimi-·
l
ram tako d~rm~JU pr~".l};'l?'~!:.~:t stllt'!s _-::-_~!!.o što su razgQ:--
von s. :~po_~Qednlliom, ps1hoanallticarem ili nekom slič­
nomftgur'?.m oa ;;autoriteta•. ·Autoritet• ovdje počiva na
statusu kop je kognitivna i normativno superioran statu-
l
su koji se pripisuju tim razgovorima.
Tako sub'ektivna zbilja uvijek ovisi o određenim'
struktu~ama plau~i i nos 1, o jes o o re enoJ ruštve-
l
_poJ baz1 1 drustve~rm pro~esima koji su potrebni za njeno
-~drlavanje. _Ident1f1c~ranj~ samog sebe kao čovjeka od
vaznosti mo_ze se odrzavat1 samo u sredini koja taj identi-
et potkrepljuje_; ~_voju ~atoličku vjeru se može održati sa- .
l
o a~o se zadrž1 znacajan odnos s katoličkom zajedni-
coL?-; 1 tako dalje.~? se značajna konverzacija s posred-
mClma _odgovar':"jucih str:uktura pl.a.uzibilnosti prekine,
to ugro:zoav§o_§_Ubjekttyne zb.ilj.e.._p__kQjiffill...jsl riječ. Kao što
l
pokazuje pnmjer dopisivanja, pojedinac čak i u nedostat-
ku pravog razgovora može pribjeći raznim tehnikama
od~zavanja zbilje, .":Lli te tehnike su po moći generiranja
l
zbilJe daleko slabiJe_ od razgovora licem u lice, koji bi
rmale nadomjestiti. Sto su duže izolirane od potkrepa li-
ceJ? V llce,_t;__~ <?.e>_,~eE:_nlke teže zadržati naglasak zbiljnosti.
~oJ~din~c koJi _;mnogogoClit!a-živi""među ljud~gaci­
l
Je "!ere 1. ods]ecen od zajednice onih s kojima dijeli vjeru,
moze se 1 da_:lje ide.~tificir~ti, recimo, kao katolik. Njegova
stara katollcka zbilJa moze mu i dalje ostajati subjektivno
relevantna putem molitve, religijskih vježbi i sličnih teh-
l
nika. U najmanju ruku, te tehnike mogu održavati u živo-
tu, njegovo produženo identificiranje sebe kao katolika.
Međutim, ako se ne budu •oživljavale• društvenim kon-
l
taktom s drugim katolicima, iz njih će. subjektivno isteći
·živa• zJ:>ilja. Poj~?IDac se, doduše, obično sjeća prošlih
realnost1. No, nacm da se te uspomene •osvježe. jest da
l
Struktura plauzibilnosti tvori i društvenu osnovu
on~g poseJ:nog obesnaživanja sumnje bez kojeg se u svi-
l
stl ne mo~e održ_avati definicija zbilje o kojoj je riječ. Tu
u ~ounutnvane, 1 stalno se iznova potvrđuju, specifične
rustvene sankcije protiv takvih po zbilju razomih sum-
Jl. Jedrla od njih je ismijavanje. Doklegod ostaje unutar l
23 U ~oj vezi relevantan je pojam •grupe referencije... Usporedi Mertonovu anall~
zu o tome, u njegovoj Social Theory and Social Structure.
181
l
l
l strukture plauzibilnosti, individuum se osjeća smiješnim Sve što je dosad rečeno o socijalizaciji podrazumijeva
uvijek kad se subjektivno pojave sumnje spraJ:? zb1l:e o mogućnost preobražavanja subjektivne zbilje. Biti u
l kojoj se tu radi. On zna da bi mu se drugi nasm1~ahka:i b1
ih izrekao naglas. On se može sebi potilio nasm1]at1, u du-
hu slegnuti ramenima - nastaviti egzistirati unutar tako
'iliuštvu već za sobom povlači stalni proces modificira!!@
~ubjekthme zbilje. Dakle, govor o preobražavanju Uklju~
cuje i diskutiranje različitih $_upnjeva modifikacije. Ov-
sankcioniranog svijeta. Ne treba ni reći da će taj postu- dje ćemo se usredotočiti na ekstremni slučaj u koJem po-
l pak autoterapije biti mnogo teži ako više ne bude raspo-
lagala strukturom plauzibilnosti kao svojom socijalno;n
stoji gotovo totalna preobrazba, tj. u kojem pojedinac •za-
mjenjuje svjetove•. Ako se razjasne procesi što ili uključje
matricom. Smijuljenje će postati usiljeno, a na kraJU ce ekstreman slučaj, lakše će biti razumjeti procese ne tako

l ...·
. ga vjerojatno zamijeniti zamišljeno mrštenje.
Procedure u kriznim situacijama bitno su iste kao i u
ekstremnili slučajeva.
Tipično je da se transformacija subjektivno shvaća
kao totalna. To je shvaćanje, dakako, donekle krivo. Bu-
--::>rutinskom održavanju, osim štb zbilju valja potkrepljivati
dući da subjektivna zbilja nikad nije totalno socijalizira-
l iz · · · · ·ntenzivno; U igru se učestalo uvode tehnike ri-
tuala. Dok pojedinac suočen s krizom može i improvizira-
ti procedure održavanja zbilje, samo društvo uspostavlja
na, socijalni procesi je ne mogu totalno transfonnirati. U
najmanju ruku, transformir<~ni_p..Qjf\dinac.će..imati isto ti- _
specifične postupke za situacije u kojima se prepoz"!-_aJ~
jelo i živjet će u istom fizičkom univerzumu. Pa·ip~~~l.;
stoje slučajevi preobrazbe koji se pojavljuju ka ota!
l sadržan rizik sloma zbilje. Među takve prethodno detnn-
rane situacije Uključene su i stanovite granične, pd ko) iii
je daleko najvažnija smrt. Međutim, do kriza zb~lje _može
ako se usporede s

· Ti pro-
doći i u daleko vecem 15roju slučajeva od onili sto ili -po-

l ~
tavljaju marginalne situacije. One mogu biti bilo kolek-
ivne, bilo individualne, ovisno o karakteru izazova ~š­
tveno definiranoj zbilji. Na primjer, za vremena pnro~­
koja je karakteri-
l nili katastrofa mogu se ins_t!t1lC:ic::>;riali:zirati kolekttvni ob~,
redi održavanJa zb1Ije,a··za vremena osobne nesrece.mdi-_
v1cfiialni obredi. ,Odnosno, uzmemo li drugi primjer, mo-
se socijalizacije razli-
kuju zato što ne započinju ex nihilo, zbog čega se moraju
boriti s problemom razaranja, dezintegriranja nomičke
gu se uspostaviti određene procedure održavanja zbilje
str ·· e bjektivne zbilje. Kako se to može učiniti?
l radi izlaženja na kraj sa strancima i njihmrim potencijal-
nim grožnjama •oficijelnoj.._zbi.ij.i. Moguće__ie da poJedi-
·nac mora nakon kontakta sa strancem proCl kroz pomno
. ··Recept uspješne alternacije mora sadržati i socijal-
ne'! " Ovn€d1 'ete, pri čemu socijalni, dakako, sll1že
kao matrica poj!Ilovnili. Najvažniji socijalni uvjet je ras-
razrađen obred pročišćavanja. Obredno pranje se pou-

l nutruje kao subjektivno poništavanje alter_nativne zbil)~

koju predstavlja stranac. Slično tome,_ tabm, egz01;C1=l ~·'
položivost uspješne strukture plauzibilnosti, tj. društvene -
{ osnove koJa služi kao ·laboratorij• preobr!'!:zbe. Tjiy}JU~ _.
auzibili'iost1 ce poJedincu posredovati~e,V
proklet&tya_r:u:otiy st;ranaca, heretika 1_!uđaka s] uza svrs1
kojima mora uspostavitij_ako afektivnu identif{
l individualne •mentalne higijene•. Nasilnost tih obrambe-
~ bit će proporcionalna ozbiljr;-osti s kojo_m
se prijetnja doživljava. Dakako, ako kontakti s altematlv-
Nikakva radikalna preobrazba subjektivne zbilje
(Uključujući, dakako, identitet) nije moguća bez takve
identifikacije, koja neizbježno ponavlja djetinjska iskus-
nom zbiljom i njenim predstavnicima učestaju, obrambe- tva emocionalne ovisnosti o značajnim drugima?' Ti zna-
l ne procedure mogu izgubiti krizni karakter ~ post_ati uo:
bičajenima. Recimo, čovjek mora tri puta plJunuti svaki
put kad sretne stranca, i potom ne razmišlja mnogo o to-
24 Usp. Peter L. Berger, Invitation to Sociology, Doubleday-Anchor i Penguin,·
Garden City, N. Y. i Harmondsworth 1963, str. 54 ff.
25 Psi,hoanalitički pojam ,.prenosa-. odnosi se upravo na ovu pojavu. Dakako, ono
me.
l 182
što psihoanalitičari koji ga koriste ne razumiju jest da se taj fenomen može naći

183

l
 čajni drugi su vodiči u novu zbilju. U ulogama koje igraju cije oponašali su strukture plauzibilnosti religijskog ob-
l
vis-ti-vis pojedincu (ulogama što se tipično definiraju u raćenja. Najbolji su primjeri na području političke indok-
odrednicama resocijalizirajuće funkcije) oni predstavlja-
ju strukturu plauzibilnosti, i posreduj':' _rojedincu novi
svijet. Pojedinčev svijet sada svoJe)rogm_tL~cu..~flikliv:JJ?
trinacije i psihoterapije.27
Struktura plauzibilnosti mora postati pojedinčevim l
svijetom, što izmješta sve druge svjetove, a posebno onaj
·- zanste nalazi u dotičnoj str::uktun plauz1b1lnost1. U drus-
tvenomsmislu to znači snažno koncentriranje cijele zna-
čajne interakcije unutar grupe koja otjelovljuje strukturu
u kojem je pojedinac 'obitavao' prije altemacije. To izisku-
\ je segregiranje pojedinca od 'stanovnika' drugih svjetova,
a posebno od njegovih 'sužitelja' u svijetu što ga je ostavio
l
plauzibilnosti, a posebno na osoblje kojem je doznačen za sobom. Idealno, to će biti fizička segrJ:>gacija.. Ako to iz
.. zadatak resocijalizacije.
l
.. . ~--·.·--·-----~-.
Povijesni prototip alternaCIJe J rehgt]sko obracenJe.
\ Prethodna razmatanja se na to mogu rm1]em 1 riJeCI-
bilo kojih razloga nije moguće, segregacija se postavlja
definicijom; to znači, takvom definicijom onih drugih ko-
ja ih poništava. .Individuum koji alternira razdružuje se
l
ma: extra ecclesiam nulla salus. Pod salus ovdje (uz duž- od svojeg ranijeg svijeta i strukture pla'::':"il:>_i!:Q;()Sti_koi§L_g~
ne isprike teolozima koji su, kad su skovali taj izraz, imali
na umu druge stvari) mislimo empirijski uspješno izvođe­
je podupirala ako je 'Inoguce tjelesno, a ako ·ne, onda
mentalno. o oba slučaja, on se više ·ne pari s nevjemici- l
nje obraćenja. To obraćenje se može djelotvomo održava- ma•, te je tako zaštićen od njihovog po zbilju razornog ut-
ti plauzibilnim_ samo ur;:rtar relil';ijs~e zaj~dnic~, eccle~ic
\ -ae. Time se ne zeh porec1 da-obracenJe moze dat1rat1 pn]e
priključenja zajednici - Saul iz Tarsusa je tragao za
jecaja. Takva je segregacija osobito važna u ranim faza-
ma alternacije (fazi •novicijata•). Kad se nova zbilja jed-
nom skrutne, smije se opet ulaziti u-oprezne odnose s
l
kršćanskom zajednicom nakon svojeg ·doživljaja iz Da- outsiderima, premda om oufsiClf'ri kof1su]nogra:t:Jiiilii bili __-
maska•. Ali nije u tome stvar. Imati doživljaj obraćenja
ne znači mnogo. Prava je stvar biti kadar i dalje ga ozbilj-
no uzimati; zadržati smisao za njegovu plauzibilnost. Up-
·značajni i dalJe ostaju opasni. To su oni koji će reći: ·Izvu-
ci se iz toga, Saule•, a može biti trenutaka u kojima će
stara zbilja koju prizivaju zadobiti oblik iskušenja.
l
ravo tu nastupa religijska zajednica. Ona novoj' zbilji pru- Dakle, alternacija uključuje i reorganizaciju konver-
ža prijeko· potrebnu strukturu plauzibilnosti. Drugim rj-je-
čima, Saul je mogao postati Pavao u osami religiozne ek-
j.zacijskog__apamta....Mijenjaju se partner:t:Y signifikantnoj
k~aciji. A u konverzaciji s novim značajnim drugi-·
l
staze ali ostati Pavlom mogao je samo u kontekstu map~~žava se subjekii.:lmfl. zbilja. Stalno nastavljanje
kršć~nske zajednice, koja.ga je priznavala kao takvoga i
potvrđivala •novi bitak• u koji je on sada smjestio svoj
identitet. Taj odnos obraćenja i zajednice nije osebujan
konverzaCIJe s npma, 1h unutar zajednice koju predstav-
ljaju, održava tu zbilju. Jednostavno rečeno, to znači da
čoVjek sada mora dobro paziti s kim razgovara. Sistemat-
l
kršćanski fenomen (unatoč povijesno osebujnim značaj­ ski se izbjegavaju ljudi i ideje koji su u diskrepanciji s no-
kama kršćanske ecclesiae). Covjek ne može ostati musli-
man izvan 'umma islama, niti budist izvan sangha, a vj e- .
rojatno nit{J:iinduist bilo gdje· izviin Indije. Religija tra~·· -
vim definicijama zbilje." Budući da se to rijetko može či­
nitipotp).)no uspješno, u naj~a,njuJukU zbog sjećal!ja.na· l
prošlu zbilju, nova struktura plauzibilnosti će tipično osi-
religio?Onu zajednicu, a življente u religijskom svijetu traz1
pristupanJe to1 .zaJednici." Svjetovni sprovodnici altema-
u svakom procesu resocijalizacije, zajedno s odatle proizašlom identifikacijom sa
guravati razne terapeutske postupke koje brinu za te
sklonosti ·klizanja natrag:.-.-n postupci slijede opći obra-
zac terapije, kao što smo diskutirali ranije.
l
značajnim drugima nadležnima za nju, tako da se iz njega ne može izvoditi ni-
kakve zaključke koji se tiču kognitivne valjanosti oo-uvida .. do kojih dolazi u psiho-
analitičkoj situaCiji.
26 Na to je Durkheim ukazivao u svojoj analizi neizbježno društvenog k~raktera
religije. Medutim, mi ne bismo za •moralnu zajedniCU« religije upotrebili njegov
27 Proučavanja kineskog komunističkog •pranja mozga.. uvelike razotkrivaju os-
novne obrasce alternacije. Usp., na primjer, Edward Hunter, Brainwashing in
Red China, Vanguard Press, New York 1951. Goffman se u svojoj knjizi Asylums
jako približava tome da pokaže usporednost postupka grupne psihoterapije u
l
termin •crkvac, zato što je on pogodan samo za povijesno specifičan slučaj insti- Americi.
. tucionalizacije religije. 28 U vezi s izbjegavanjem diskrepantnih definicija zbilje us"p. ponovo Festingera.
i..

L 184 !85 l l
. l
m
.
'
.
 H-•
T
l Najvažniji pojmovni zahtjev za alternaciju jest raspo- no plauzibilnom pojavljuje nova, a ne stara zbilja on mo-
l~živo~t apa;ata legitimiranja za čitav slij~d transforma- l že biti savr~eno 'si~ar:' u takav postupak - s~bjektiv­
l ) CIJe. NIJe nuzno leg:tt1m1rat1 samo novu zbilJU, nego i~
!!jenog nwajanja i održavanja, te n<J,pustanje i odbaciva-
l
no, on ne laze o r;oslo§tl, nego1_u uskla~uje s pravom isti-
noz::z, koJa, p~ nuzp.o~s~i,_o])~!l~~~~~_Tsa,daši],Lost fprošfost.
Ta Je toeka, usput receno, vrlo važna ako se hoće]:'iriklad­
nje svih altemativnih realnosti. Ona strana pojmovne
no razumjeti motive u pozadini povijesno opetovanih kri-
l mašinerije koja poništava posebno je važna s obzirom na
problem demontiranja koji valja riješiti. Staru zbilju, kao
i zajednice i značajne__c!I"Uge koji su je nilJ.ije posredovrul"
vot_v:orenja i spravljanja religijskih dokumenata. Na taj se
nacm remterpretlra]u i osobe, osobito značajni drugi. Po-
;
i'
_poj_ECl:J.incu, valja. ~~ilJ.t~rpt"ioi!If8..tL.t!-!1t!far.J~timir~i}9E)L tonji sada bez želje postaju glumci u drami čije im je zna-
,,iii
'l l
'
aparata nove zbilJe. Ta reinterpretacija proizvodi u sub-
"Tei"k:ffii'ii.oj poJea"ll:!čevoj biografiji raspor u smislu ·P.K.• i
·AD.··, •preddamaščanskoga• i •postdamaščanskoga•.
čenje nužno nejasno, te ne iznenađuje što je tipično da
odbacuju takvu odredbu. To je razlog što proroci tipično
loše uspijevaju u svojim rodnim mjestima. i u tom kontek-
Sve što prethodi altemaciji sada se shvaća kao da vodi ka stu se može razumjeti Isusova izjava da njegovi sljedbeni-
l njoj (takoreći, kao kakav 'Stari zavjet', ili kao praeparatio
evangelii), a sve što joj usljeđuje kao da slijedi iz njene no-
ci moraju ostaviti za sobom svoje očeve i majke.
Sada nije teško predložiti određen 'recept' za alterna-
ciju u bilo koju pojmljivu zbilju, koliko god bila malo pla-
ve zbiljnosti. To uključuje i reinterpretaciju prošlog živo-
uzibilna u očima outsidera. Moguće je propisati određe­
l topisa in toto, slijedeći formulu •Tada sam mislio ... a sada
znam•. To učestalo uključuje i retrojekciju u prošlost sa-
dašnjih interpretativnih shema (formula za to je ·Znao
ne postupke kojima _će se, recimo, uvjeriti pojedince da
mogu komunicirati s bićima iz vanjskog svemira ukoliko
sam još i onda, ali nejasno ...•) i motiva koji u prošlosti ni- i_ sve dotle dok se budu dosljedno hranili sirovom ribom.

l su bili subjektivno prisutni, ali su sada nužni za reinter-

pretaciju onoga što se tada dogodilo (po formuli ·To sam
zbilja učinio zato što ... •). Životopis od prije alternacije ti-
... P:i.G..IJ..Q_.§!'LPQP,i$t§l,'):~jn to.Jo_time.. š.to.. ga:se·-s:upsoturrtra·pud
Citaočevoj imaginaciji, ako ima sklonosti za to, prepušta-
mo razradu detalja takve sekte Ihtiozofa. •Recept• bi tra-
žio da se konstruira ihtiozofska struktura plauzibilnosti,
valja~o odvojena od vanjskog svijeta i opremljena....2Q:_

l nek]!ll§g.!1,jjyg,u_!m.t§gonju koja u novom legitimirajuće,m

aparatu zauzima strategijski položaj: ·Dok sam još živio
trebrum osobljem za socijaliziranje i terapiju; razradu ih-
tiozofskog kofousa znanja, dovoljno istančanog da objas-
ni zašto i ranije nije bila otkrivena samoevidentna sveza
životom gTijeha•, ·Kad sam još bio zahvaćen buržoaskom
između sirove ribe i galaktičke· telepatlfe; konačno, po-
l sviješću•, ·Kad su me još motivirale te nesvjesne neurot-
ske potrebe•. Tako se biografijski raspor poistovećuje sa
spoznajnim razdvajanjem tame i svjetlosti.
~rebne legitimacije i n_igi!_e,ci~_.za osmišljavanje pojedin-
cevog putovanja. ka toj velikoj lstllii. Ako se ti postupci
Uz tu reinterpretaciju in toto moraju doći ~osebne .. pažljivo poštuju, postojat će visoka vjerojatnost uspjeha
l ( ~f~~{fbl{e~~;;~;a]ife~šf!k~~~~~bie~i~~~it~k~i:e~:a ~~~
čim kakav pojedinac bude primamljen ili otmicom dove-
den u ihtiozofski institut za pranje mozga.
. · · .U praksi, dakako, ima mnogo međutipova između re~
bolje bi uspio kad bi neke od njih mogao sasvim zabora-

l viti. No, dobro se zna kako je teško potpuno zaboraviti.
Sto~a je nužno radikaln_g__.rei_nternretlcati...Z..n§cč;<::)njEl __ tjh
f~l~rii~~1firl+:v:k?t~~ ~/~{g~~oi;'~~b~~~;/;~~· !~~az~~
l
socijalizacije kakva je upravo diskutirana i sekundame
socijalizacije koja nastavlja graditi na primarnim pou-
:;.p.utrenjima. Kod ovih postoje djelomične preobrazbe sub-
(iektivne zbilje ili njenih odabranih sektora. U suvreme-

l boraviti one zbiljske, pojedinac mora satkati događaje i

umetati ih kadgod je potrebno uskladiti upamćenu pro-
šlost s reinterpretiranom. Budući da mu se sada nadmoć-
nom društvu uobičajene su takve djelomične preobrazbe,
(povezane s pojedinčevom socijalnom mobilnošću i izob-
~zbom na poslu.29 Subjektivna zbilja se tu, dok se pojedi-
29 Usp. Thomas Lllckmann i Peter L. Berger, :oSocial Mobility and Personal Identi-

l * ·Prije Krista .. i ..}jeta Gospodnjeg• - prim. prev.

186
ty., European Journal of Sociology V, str. 331 ff. (1964.).

187

1 lr
 'll
T uistinu krene prema gore, jamče biografijski kontinuitet i
l
nac pretvara u prihvatljivog tipa iz više srednje klase ili ll izglađuju nedosljednosti kad se pojave."
liječnika, i pounutruje prikladne dodatke zbilji, može i
znatno preobraziti. No domašaj tih preobrazbi tipično je
mnogo kraći od resocijalizacije. One grade na osnovi pri-
~ ,Slične se procedure zbivaju u situacijama u kojima su
;transformacije prilično radikal~e,_al!_§U def~!ra~e kao
'transformaciJe pnvremenog traJanJa - na primjer;onu-
l
marnih pounutrenja, i općenito rz6Jegavaj u odsj"e-čne dis-
koiill.nuitete unutar-·pojecliiićeve·-·subjektiv:ife biografije. ka za kratkoročnu vojnu službu, ili u slučajevima hospi-
Rezu!"taf'jetoi;;'a· danam:l:zen:laproolerriooržav-anja kon-
zistencije između ranijih i kasnijih elemenata subjektivne
talizacije na kraći rok." Ovdje je osobito lako vidjeti razli-
ku naspram pune resocijalizacije - usporedbom onoga
l
zbilje. Taj problem - koji u toj formi nije prisutan u reso- što se dešava s obukom u profesionalnoj vojnoj službi ili
.cijalizaciji, koja raskida subjektivnu biografiju i reinter-
... pretira prošlost, a ne korelira sadašnjost s njom - posta-
je tim akutniji što se sekundarna socijalizacija više pribli-
sa socijalizacijom kroničnih pacijenata. U prethodnim
. primjerima je konzistencija s.ranijom zbiljom i identite-
tom (egzistiranje kao civil, odnosno kao zdrava osoba) po-
l
žava ~j_illgaciiLI!. da stvarno ne prelazfuiiJU:'Resoci- stavljena već pretpostavkom da će se čovjek na kraju u to
jalizacija jest presijecanje gardijskog čvora problema
konzistencije - odustajanjem od traganja za konzistenci-
vratiti.
Široko govoreći, može se reći da to uključuje postup- l
jom i rekonstruiranjem zbilje de novo. ke suprotnog karaktera. U resocijalizaciji se prošlost re-
Procedure održavanja konzistencije također uključu­
ju prekrajanje prošlosti, ali daleko manje radikalno - taj
je pristup diktiran činjenicom da u takvim slučajevima
interpretira da bi se konformirala sa sadasnJOm z!Ji:l.je)m,
s tendencijom da se. razni elementi koji nekoc msU bili
.. ,subjektivno raspoloživi retrojiciraju u prošlost. U sekun-
l
postoji trajna združenost s osobama i grupama koje su darnoj socijalizaciji sadašnjost _se~rpretira tako <Ta
ranije bile značajne. One su i dalje u blizini, vjerojatno će
protestirati protiv previše hirovitih reinterpretacija, i mo- ..
spram prošlosti_§mi.tJLQ.Qr\P.§!J.....l!;o.n!i.i.!)._Ui~~ta, s teTidenci-
jofii minimaliziranja onih preobrazbi kakVe--su se zbilja
dogodile. Drugačije rečeno, zbiljnosna osnovica resocija-
l
~
raju se same uvjeriti u plauzibilnost preobrazbi kakve su
rzacije je sadašnjost, a za sekundarnu socijalizaciju to je
se dogodile. Na primjer, u slučaju preobrazbi što se zbi-
vaju u vezi sa socijalnom mobilnošću postoje već zgot_Qy-
ljene interpretativne shem~ ko~ svim zainteresiranima
rošlost. l
objašnjavaju što se dogodilo, a da ne postulirajti posve-
mašnju metamorfozu pojedinca o kojem je riječ. Tako će
roditelji takvog pojedinca koji se uspinje na socijalnoj
ljestvici prihvatiti stanovite promjene njegovog vladanja i
l
· stavova kao nužne, možda čak i poželjne popratne pojave
njegovog novog mjesta u životu. •Naravno•, složit će se
oni, Irving je morao ·manje isticati svoje židovstvo sada
l
kad je postao uspješan doktor u predgrađu·; ·dakako« da
govori .i oblači se drugačije; ·dakako• da sada glasa za
republikance; ·dakako• da se oženio djevojkom sa Vasa-
ra - a možda će postati naravnom stvari i to što tek rijet"
l
ko posjećuje roditelje. Takve interpretativne sheme, koje
su u društvu u kojem postoji uzlazna mobilnost već pri-
pravljene, i pojedinac ih je pounutrio i prije nego što sam
30 Za ovu tezu relevantni su Riesmanov pojam :oupraVljenosti po drugima« (other-
-direction) i Mertonov pojam •socijalizacije unaprijed.. (anticipatory .socializati-
on).
l
31 U(>p. oglede Eliota Freidsona, Theodora J. Litmana i Juliusa A. Rotha o medi-

l
'" Dakako, •predgrađu .. u američkom značenju dijela grada gdje su pretežno vile
cinskoj sociologiji, u Arnold Rose, ur., Human Beha.vior and Social Processes.
bolje stojećih stanovnika - prim. prev.

:' . .
188
189

l
1
'
.'

'
l 2. Pounutrivanje i socijalna struktura rappodjelom znanja. Pod takvim uvjetima socijali ··
proizvodi. iden.ti:tete koji ~u prethod";o u velikoj mjer~~~~~
l JaJEo d<:flmranw-p:r:Gt:!l!!'a&r. Buduci da se svaki pojedi-
nac_konfrontira s bitno istim programom za svoj život u
?rus.~vu, Cjelokupna snaga institucionalnog poretka mo-
ze VIse-manje je<;[nakom težinom pritiskati svakog poje-
l ~ca. pr01zvodec1 prmudnu masivnost za objektivnu zbi-
lju koja se ima pounutriti. Identitet je tako visoko profili-
~an u tom smislu da potpuno reprezentira objektivnu zbi-
(Socijalizacija se uvijek odvija u kontekstu određene soci-
l \J_alne strukture. Ne samo njen sadržaj, nego i njena mjera
»Uspjeha• imaju socijalno-strukturalne uvjete i socijalno-
\lJu unutar koje je smješten. Jednostavno rečeno svatko
uvelike i jest ono što bi imao biti. U' takvom druš~ iden-
titeti su i objek;tivno i subjektivno Jako prepoznatljivi.
-strukturalne posljedice. Drugim rijeČima, mikrosociolo-
Svatko. za svak~ga drugoga zna tko je, a zna i tko je on
l ~ska ili socii.§,LlliJ.J>Sihologijska analiza pojava pounutri-
vanja uvijek morajiliiio"pb"Za.Cl.inu imati makrosociologij-
sko razumijevanje nj~ho_vih ~.!:~turaJJ:::ih a~pekata'r
sam. VItez Jest VItez, kmet jest kmet, kako za druge, tako i
:a sebe. Stoga tu ne postoji problem identiteta. Teško da
ce se u svijesti pojaviti pitanje •Tko sam ja?«, jer je druš-
· Na razini teorijske analize koju ovdje poKušavamo ne
tveno predodređen odgovor subjektivno masivno realan
l možemo ulaziti u detaljnu raspravu o različitim empirij-
skim odnosima između sadržaja socijalizacije i konfigu-
. racija socijalne strukture." Medutim, može se dati neka
a sva značaj.na. društvena interakcija ga dosljedno po:
tvrđ:UJe: To n1posto ne implicira da je pojedinac sretan sa
SVOJim Identitetom. Na primjer, vjerojatno nikad nije bilo

a
ća zapažanja o socijalno-strukturalnim aspektima •US- ·
l eha• socijalizacije. Pod .uspješnom socijalizacijom•
ISlimo uspostavljanje visokog stupnja simetrije između
Jako prihvatljivo biti kmet. Biti kmet značilo je uvijek sva- ·
~ovrsne ~;oblem~, koji bijahu subjektivno realni, koji su-
?OVJ~ka tlstali 1 tesko da su_ stvarali sreću. No, to nije zna-
__i ektivn'l i subf~tivneZf?.ilje (dakak~ i id entiteta). Obr-
nuto, »llt?Uspješnu s·o~ijaJifZacij,,". valja raz11mjeti u s.mislu Cilo I problem identiteta. Covjek je bio bijedan, možda i
l asimetrije između objektivne i subje~ivne zbilje. ,Kaošto
{ smo vidjeli, P<;>\pllnC> uspješna ~()(:ijalizacijaje antr9polo-
buntov:;m .kmet. ~i bio je kmet. Osobe formirane pod tak-
VIm UVJetima tesko da bi sebe poimale u odrednicama
'-..g!i.sW. nemoguća. Totalno neuspješna socijalizacija je, u •skrivenih dubina• u psihoanalitičkom smislu~·Površin­
sko• ~opstvo i sopstva ·ispod površine• razlikuju se samo
l najgorem slučaju, krajnje rijetka, i ograničena je na slu-
čajeve pojedinaca kod kojih zbog organske patologije ne
uspijeva čak ni životinjska socijalizacija.· Stoga naša ana-
s obzirom na raspon subjektivne zbilje prezentan SVIJeSti
u bilo kojem _s.l.ll<nonUernJ.!tlm, a ne u smislu trajnog razli-
liza mora voditi brigu o stupnjevariju kontinuuma čiji su k~vanJ~ •SloJ~Va• .~C>P.~Na primjer, kmet sebe shvaća

l krajnji polovi empirijski nedohvatljivi. Takva ane,liza je

korisna zato što dopušta neke opće iskaze o uvjetima i
u JednoJ Ulozi kad tuce zenu, a u drugoj dok gmiže pred
gosp?daro~. U: oba. ta slučaja ona druga uloga je •ispod.
povrs.me·:.ti· niJe pnsutna u kmetovoj svijesti. No, nijedna
.posljedicama uspješne socijalizacije. ·
od nJih niJe postavljena kao ono ·dublje•, ili •Zbiljskije•
l j Socijalizacija će vjerojatno biti najuspješnija u druš- ~·
(J;:vima s vrlo jednostavnom diobom rada i minimalnom
sopstva. Drugim riječima, pojedinac ne samo da u tak-
v.olll: ~štvu jest ono što bi imao biti, nego on to jest na
32 Naš a~gum~nt podrazumijeva nužnost makrosociologijske pozadina analiza po- , SJedinJen, •neraslojen• način."
unutrivn]a, tj. nuZnost nekog razumijevanja socijalne strukture unutar koje se

l pounutrivanje zbiva. Američka socijalna psihologija danas je u velikoj mjeri os-

labljena činjenicom da joj takva pozadina jako manjka.
33 Usp. Gerth i "Mills. op. cit. Usp. također i Tenbruck, op. cit., koji strukturalnoj
osnovi ličnosti dodjeljuje istaknuto mjesto u svojoj tipologiji prim1tivnih, tradicio-
~4 -~~ je važna implikacija, prema kojoj je većina psihologijskih modela, uključu­
JU~! 1. mc:>.dele suvremc;m~ zn~n.stvene psihologije, ograničeno socijalno-historijski
P71?;1JeX:JlVa:!o nadalJe unphc1ra da će sociologijska psihologija morati istodobno

l . nalnih i modernih društava.

190
b1t11 histonJSka psihologija.

191

l l.
 ' 'T
Pod takvim uvjetima neuspješna socijalizacija se do-
da samo kao rezultat životnih nesretnih slučajeva, bilo
logijskih, bilo socijalnih. Na primjer, djetetova primar-
na socijalizacija može biti oštećena zbog kakvog tjeles-
nog deformiteta koji je društveno stigmatiziran, ili zbog
stigme zasnovane na socijalnim definicijama." Prototipi
tih dvaju slučajeva jesu bogalj i kopile. Postoji također
mogućnost da socijalizaciju intrinzično spriječe biologij-
ske opterećenosti, kao u slučaju krajnje mentalne mane.
Svi ti slučajevi imaju karakter individualne nesreće. Oni
ll'
m
;,i
~'ne osiguravaju tlo za institucionaliziranje protuidentiteta
i protuzbilje. Ta činjenica zapravo pruža mjeru nesreće
prisutne u takvim životopisima. U takvom društvu pojedi-
načan bogalj ili kopile nema praktički nikakve subjektiv-
ne obrane protiv pripisanog mu stigmatičnog identiteta.
Za sebe kao i za svoje značajne druge, kao i za zajednicu
u cjelini, on jest ono što ima biti. Ori., doduše, na tu sudbi-
nu može reagirati s ogorčenjem i bijesom, no cm je ogor-
čen ili gnjevan baš qua inferiorna biće. Njegovo ogorče­
nje i bijes mogu čak poslužiti kao konačna potvrda njego-
vog socijalno definiranog identiteta, kao inferiomog bi-
ća, jer oni koji su iznad njega po definiciji su iznad tih ·
surovih emocija. On je zatočen u obmktivnu zbllju--s'l.ojeg
društva, premda mu je ta zbilja su'Qjektivno prezentna
~-
kao tuđa i okrnJena. Takav pojedinac će biti neuspješno
socijaliziran, tj. postojat će visok stupanj aSimetrije izrlie-
đu društveno definirane zbil'e u koju je on de7actolihva-
cen ao u tuđ svijet, i njegove vlas it.lL~ubglktivne zbilje,
;.;
koj~ vrlo oskudno odražava taj svij§.t. Asimetrija, među­
tim, neće imati kumulativne strukturalne posljedice, jer
joj manjka društvena osnovica unutar koje bi se mogla
kristalizirati u protusvijet, s vlastitim institucionalizira-
nim sklopom protuidentiteta. Sam neuspješno socijalizi-
•·· ··· rani pojedinac društveno je unaprijed definiran· kao pro-·
filiran tip - bogalj, kopile, idiot i tako dalje. Sljedstveno,
bilo kakvim suprotnim samoidentifikacijama koje se mo-
gu povremeno javljati u njegovoj svijesti manjka ikakva
struktura plauzibilnosti koja bi ih preobrazila u nešto što
nadilazi efemerne fantazije.
35 Usp. Erving Goffman, Stigma, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, N. J. 1963. Tako-
der usp. A. Kardiner i L. Ovesey, The Mark of Oppression, Norton, New· York
1951.
192
l
l
• Početne protudefinicije zbili..§j identiteta nastaju čim
se bilo ~C>i~.t~Jol:;.:i p(lje<:li11.<:<\§§;~lli?.\<.ll_,gruštv~no·trajiTe sku-
gi!J.(3,To ~tivira proces promjene koji će uvesti jednu slo-
)~eniju raspodjelu zriarija: p[c)f~zbfifa:se sada može početi .
(t obj,e.k,i;ivir§.ti .u.m!:u:gjp.§.JPPL~.J?i neuspješno socf)"l:tlizira-
l
'·.nih. Na toj će točki, dakako, ta grupa započeti vlastite so-
-·cijalfžacijske proc~e. Na primjer';"uCirustvu:mogu biti
stigmatizirani gubavci i njihovo potomstvo. Takva stig-
matizacija može biti ograničena na one koji su bolešću fi-
l
zički pogođeni, ili može prema društvenoj definiciji uk-
ljučivati i druge - recimo, svakoga rođenog za vrijeme
potresa. Pojedinci tako mogu biti definirani kao gubavci l
od rođenja, a ta-definicija može oštro pogoditi njihovu
primamu socijalizaciju - recimo, pod pokroviteljstvom
kakve lude starice, koja ih održava u tjelesnom životu on-
kraj granica zajednice i prenosi im gol minimum njenih
l
· institucionalnih tradicija. Doklegod takvi pojedinci ne
formiraju vlastitu protu-zajednicu, makar ih bilo i više od
šačice, i objektivni i subjektivni njihov identitet bit će
unaprijed definiran u skladu s institucionalnim progra-
l
mom z~jednice namijenjenim njima. Oni će biti gubavci i
ništa drugo.
Situacija se počinje mijenjati kad postoji kolonija gu- l
bavaca dovoljno velika i trajna da posluži kaostru:Rtura
plauzibilnostt·za protudefiniciJJLzbilje· - i sudbine biva-
nja gubavcem. Biti gubavac, bilo biologijski ili društve-.
nim pripisivanjem, može sada važiti kao poseban znak
l
božanske odabranosti. Pojedinci koji su bili spriječeni da
potp~!!9~nutre zbi!Jy._~ljjedniće mogu sada biti socij&--
lizirani u protuzbilju kolonije gubavaca; daKle, neuspjelo
. ~ocijahziranjeu jeaan društveni~Jllpže-biti praćeno
l
\.us:eješnim socijaliziranjem u drugi. Za_zajednicU>koja te
pojedince i dalje unaprijed definira. i stalno identificira
. kao gubavce,i:ništadrugo~Ze'"U::b!Io"'Jmj.aj_ranuj_fu.l'i . :
{
l
.. ,..
takvog pr~c.esa promJene ?st~Y'!tti ~ive_Ila ta kristalizaci-
Ja protuzorlJe 1 protiDdentrteta. Ona ne zna da su oni, •U
zbilji•, posebni sinovi bogova. Na toj točki pojedinac do-
značen kategoriji gubavaca može unutar sebe otkriti
l
•Skrivene dubine•. Pitanje •Tko sam ja?• postaje moguće
jednostavno stoga što su na raspolaganju dva sukobljena
odgovora- odgovor lude starice (•Ti si gubavac•) i odgo-
vor vlastitog socijalizacijskog personala kolonije (.Ti si
l
božji sin•). Kad pojedinac privilegiran status u svojoj svi-
193 l
l
l
'"
~~

jeall ~kla<li a <>efullctjm kolollije o ablljJ J o aobJ

e, dolazi do raspora između njegovog •Vidljivog• drža-
a u široj zajednici i •nevidljive« identifikacije sebe kao
~o . T će znati verziju koja pripada drugom spolu, u onoj mjeri
u kojoj su mu je posredovali značajni dru_gi drugog spola,

l ekoga potpuno različitog. Drugim riječima, u pojedinče-

om samoshvačanju se pojavljuje. rascjep između •pojav-
nosti• 1 •zbilje•. On više nije ono sto se suponi'ra da jest.
ali se s tom verzijom neće identificirati. Cak i minimalna
distribucija znanja postavlja specifične jurisdikcije za
različite verzije zajedničke zbilje. U gornjem slučaju, žen-
Orrđjelnjelrn.o gubavac - on jest božji sin. Ako treba da ska verzija je socijalno definirana tako da nema pravori-
l ovaj primjer dotjeramo korak dalje, do trenutka kad taj
rascjep postaje znan i zajednici ne-gubavaca, nije teško
jek nad muškim djetetom. Dijete koje se •valjano• identi-
ficira sa zbiljom kojoj je dodijeljeno, normalno interiorizi-
ra tu defffi~..Qg..lJlJ.e.S.tai:Zbilj.e-d.mgog..spola. -
vidjeti da će ta promjena djelova.!!l.!!.~i!c.<'..hiliJJJ;e.z.<>j.ednice.
Međutim, ako među definicijama zbilje postoji stano-
l ...- U najmanju ruku neće više biti tako ja.ka..pmpoznati iden-
. titet onih koji su definirani kao leprozni - čovjek više ne-
će biti siguran da li i sam takoašilillran pojedinac identi-
vito takmičenje, koje uvodi mogućnost biranja među nji-
una, nastaje i biografijska mogućnost ·abnormalnosti«.
ficira sebe na isti način, ili ne. U krajnjem slučaju neće vi- Dijete iz raznoraznih životnih razloga može •izabrati kri-

l še biti lako pr~poznati bilo čiji identitet - jer ako leproz-

ni mogu odbiti da budu ono što je pretpostavljene da je-
su, mogu to i drugi; možda to mogu i ja. Ako se taj proces
VO•. Na primjer, muško dii.§te može pounlJtr.i,j;L"ne_pxlwje-
rene• elemente ženSkog s 'jma..za.to što je njegov otac to-
kom krucijalnog razdoblja primarne socijalizacije odsu-
isprva i pojavljuje kao čudnovat, lijepo ga ilustrira Gan- tan, te o njoj brinu isključivo majka i tri starije sestre.
l dhijeva označavanje izopćenika iz hinduizma kao harija-
. na, ·božje djece•.
One malom dječaku mogu posredovati •prave• definicije
jurisdikcije, tako da on zna da se od njega ne očekuje da
živi u svijetu žena. Ali, on se s njim ipak može identifici-
Kad u društvu jednom dođe do složene raspodjele
rati. Njegova •Ženskastost• koja iz toga uslijedi može biti
l ;
anja, n~~~J2ješ~ll: socijaUzacija.može..p;r:oiz...l<L:?O..iJJ.. i.z to~a
o drugacljl znacajru drugi posreduju pojedincu drugaci-
J objektivne realnosu:·nrugaClje-rečeno; n€nispfešna s9-
ili •vidljiva• ili •nevidljiva•. U oba slučaja će postojati asi-
metrija između njegovog socijalno doznačenog identiteta
cijalizacija može b1h rezultat heterogenosti socijalizacij- i njegovog subjektivno realnog identiteta."
l skog osoblja. Do toga može doći na niz načina. Mogu, po-
stojati situacije u kojima svi značajni drugi iz primame
socijalizacije posreduju običnu zbilju, ali iz znatno razli-
Očigledno, društvo će isporučivati terapeutske meha-
nizme koji će se RObrinuJ;i_~~talnle....ab:t:~.QFm&lĐe-&l."H€aje­
~_Nije potrebno ovdje stalno ponavljati ono što je reče­
no o terapiji, osim- što ćemo naglasiti da se potreba za te-
l čitih perspektiva. Dakako, svaki značajni drugi ima do
stanovitog stuE_nja različit kut gledanja na opću zbilju,
prosto ~QJ..u.p.ecifičan.p.oj.edinac..sa.sp.ecifičnQ!ll bi-
rapeutskim mehanizmima povećava razmjemo .struktu-
ralno danoj mogućnosti neuspješne socijalizacije. U up-
__Qg!lifli91:!1· Ali posljedice koje mi imamo na umu događa­ ~vo diskutiranom primjeru, u najmanju ruku će uspješ-

l ..
l!'
ju se· samo kad se razlike među značajnim drugima ad"
nose na njihov socijiilrirtip, a ne na individ11alne idiosin-
krazije. Na prim]EI, l,Euškard j žene mogu ]] dnJštyu ~na­
\.no socijalizirana djeca vršiti pritisak na •pogrešnu•. Sve
dok nema .temeljnog sukoba između posredovanih defi-
nicija zbilje, nego postoje ·samo razlike među verzijama
.,i
stanjivati· znatno _različite socijalne syjetove. Ako u pri- iste zajedničke zbilje, postoje i dobri izgledi za uspješnu
l mamoj socijalizaciji i je'!ni i drugi funkciorgraju kao zna-
čajni drugi, oni dl~.lU29.§J:e.dJJ.jJJ.Je._diskre.pantna.sll}eto­
terapiju.
/" Neuspješna socijalizacija može biti i rezultat toga da
(značajni drugi tokom primame socijalizacije posreduju
ve. To samo :!!2. -~~bi ne-llrii<eti .P.e:tJ§RJe}!!lQI!:ULQCijalizaci-
~kutno diskrepantne svjetove. Kako raspodjela znanja
l jQgLDrustveno se priznaju/prepoznaju i muška i ženska
verzija zbilje, a u primamoj socijalizaciji se prenosi i to
prepoznavanje. Tako postoji pred~<O>.!l~_gQmin_ac.!.i§..
p·ostaje složenijom, postaju raspoloživi diskrepantni svje-
tovi, i u primarnoj socijalizaciji ih mogu posredovati raz-
muške Y-El.ry;!J(;). z;~ .Il:l,~_š;_'~-<~j_~cu, a ženske za. žensku. Dijete
l 194
36 Usp. Donald W.Cof:y, Tb~ Homosexual in America, Greenberg, New York 1951.

195

l t
 'l
ličiti značajni drugi. To se ne dešava tako često kao upra-
l
gijske misterije podjarmljene skupine. Do sličnih diskre-
l
vo diskutirana situacija, u kojoj se među osobljem za soci- p~nc_ija dolazi u suvre~e~~o_m <:!.':"1~~2.!~~~?u socijaliza-
jaliziranje raspodjeljuju verzije istog zajedničkog svijeta,
jer je vjerojatno da su pojedinci (recimo, bračni par) koji
CIJSkih proc_e~-~-I!..J?<:JXQ.cJ,!9,1_1__1f..g:rupi__dlJlg.o:\r~. _Za ro<:ntelj e,
dijete Je pred zavrsetkom nize srednje škole. Sto se pak ti-
l
su kao grupa dovoljno kohezivni da preuzmu zadatak so- č~ grupe drug~ra, ono je spremno za prvu ozbiljnu pro-
cijalizacije, između sebe već smislili neku vrst zajednič­
kog svijeta. To se, međutim, ipak događa, i za teoriju je od
velikog interesa.
i
VJeru hrabrosti - krađu automobila. Razumije se da su
takve situacije prepune mogućnosti unutrašnjeg konflik-
ta i krivice.
l
Na primjer, moguće je da dijete ne odgajaju samo nje-
govi roditelji, nego i dadilja angažirana iz etničkog ili
.... klasnog poddruštva. Roditelji djetetu posreduju, recimo,
svijet pobjedničke aristokracije jedne rase; dadilja mu po-
Može se pretpostaviti da su svi ljudi, jednom socijali-
zirani, potencijalni •izdajnici samih sebe•. Međutim,
unutrašnji problem takve •izdaje• biva mnogo složeniji
l
sreduje svijet podjarmljenog seljaštva druge rase. Mogu- ako za sobom povhiči i problem s pitanjem koje to •sop-
će je čak da ta dva posredovanja rabe potpuno različite
jezike, koje dijete uči simultano, ali su za roditelje i dadi-
stvo• biva izdano u bilo kojem posebnom trenutku, pro-
blem koji se postavlja čim identifikacija sa značajnim
drugima uključuje različite poopćene druge. Dijete izdaje
l
lju uzajamno nerazumljivi. U takvom će slučaju svijet ro-
svoje roditelje kad se priprema za misterije, a svoju dadi-
ditelja po predefiniciji imati prevlast. Dijete će svi koji s
njim dođu u doticaj, a i ono samo, priznavati kao pripad- ·
nika skupine njegovih ·roditelja, a ne dadiljine skupir1e.
lju kad se obučava u viteštvu, baš kao što izdaje grupu
svojih drugova ako je •čestit« mladi učenik, a svoje rodi- l
No, svejedno, tu predefiniciju odgovarajućih jurisdikcija telje time što krade automooil; k tome, sve to prati i •izda-
dviju zbilja mogu uzdrmati različiti nepredviđeni slučaje­
vi u biografiji, baš kao i u prvoj situaciji koju smo diskuti-
rali, osim što sada neuspjela socijalizacija povlači za so-
ja sebe•, u onoj mjeri u kojoj se bilo identificirala s dva
diskrepantna svijeta. U našoj prethodnoj analizi raspravi-
li smo različite opcije koje su mu otvorene, premda će biti
l
bom mogućnost altemacije koja bi bila pounutrena kao (]a'sno da ~e opcije imaju drugačiju subjektivnu zbiljnost
stalna značajka pojedinčevog samoshvaćanja. Izbor, koji
je djetetu potencijalno dostupan, sada biva profiliran{ji, i
~ad su vec pounutrene u primamoj socijalizaciji. Može se
sa sigumošću pretpostaviti da bilo kojoj subjektivnoj zbi-
lji koja proizađe iz takvog konflikta među_ bilo kojim opci-
l
obuhvaća različite svjetove, a ne samo različite verzije is-
jama doživotno p~~tj.__l;l,lt!;l.macija;...ta je prijetnja jednom
tog svijeta. Ne treba ni reći da će u praksi između prve i
druge situacije biti mnogo međustupnjeva.
Kad se u primamoj socijali:zacijLposred.uju..akut)lQ_
zaUVIJeiCfJošfaVIjena uvođenjem mogućnosti alterniranja
u samuprimamu socijalizaciju.
l
ciiskrepantni sYietqyi p.Qjedincu se predočuje izbor profi- / Mogt!ćnost •individualizma• (tj. individualnog izbora

...;. . ~.
llianih identiteta koje on shvaća kao istinske životne mo-
gućnosti. On može postati čovjekom onako kako ga razu-
mijeva rasa A ili kako ga razumijeva' tasa B. Upravo..se
(između diskrepantnih zbilja i identiteta) direktno je pove.,.
'\[Zana s mog]J!';n.aš.ću-ne.uspj.ešn6-SGGijalizacij.e. Dokazivali
!šmo da· neuspjela socijalizaćija otvara pitanje ~Tko sani.
l
tada pojavljuje mogućnost uistfnu skrivenog identiteta,· 'ja?• U socijalno-strukturalnom kontekstu u kojem se po-
koji nije odmah prepoznatljiv u skladu s objektivno ras-
položivim tipizacijama. Drugim riječima, može biti druš-
'činje tako prepoznavati neuspješna socijalizacija, isto to
pitanje nastaje i za uspješno socijaliziranog pojedinca,
{zahvaljujući njegovom razmišljanju o neuspješno socijali-
l
tveno skrivene asimetrije između •javnog• i •privatnog•
..Ži"''.Q.to.pisa_što se tiče roditelja, dijete je sada spremno za
priprernnu fazu viteštva. Njima nepoznato, ali poduprto
strukturom plauzibilnosti koju isporučuje poddruštvo
ziranome. Prije ili kasnije on će naići na one sa ·skrive-
[nim sopstvima•, na •izdajice•, one što su alternirali ili al-
terniraju između diskrepantnih svjetova. Nekom Vrstom
l
njegove dadilje, samo dijete se u tom procesu •samo ig- efekta ogledala, to pitanje se može primijeniti i na njega,

196
ra•, dočim se •zbiljski• priprema za inicijaciju u više reli- prvo u skladu s formulom •Hvala bogu, toga sam pošte-
197
l

l l
 'l
''
l den!•, a na koncu, možda, po formuli •Ako su oni takvi, prin::arnoj socijalizaciji, biti u visokom stupnju afekt·
zašto ne bih bio i ja?• To otvara Pandorinu kutiju •indivi- na~I)en. Identifikapi.j.u,__ci~dentifikaciju i alternaciju;~
l dualističkih« izbora, koji na koncu bivaju poopćeni bez
obzira na to je li nečiji životni put bio određen •pravim«
ili ·krivim• izborom. ·Indi.Yid..®list« se j>tvlja.kao__ Qdređen
tit ce ~ekt1vne _krize_, Jer ce sve te promjene oVIsiti' o po-
sredm~tvu znacaJmh_ drugih. 9J:>.p_s.1o!Wie_Ilj~i.skrepan­
tmh S':J_~tOV~? c~-e~~j;LI!<:))_SO~lJ.Il_h:l;'_'Jo~!;J_I_PrOiZVOUfp6šve
drugaCIJU _KonfiguraciJU. U sekundarnoj 8_9~@:glizaciji in-
l !
"·i
društveni tip ~U!..A&wanju ruku im.a potencijal da se
seli izmeđunekoliko raspoloživih svjetova i koji je na-
mjerno i svjesno izgradio svoju ličnost fa self) iz •materi-
tem~~z~<:'_lll:!_ne mg.r!'...2ratiti !l;fektivno nabijena identlfl-
kaciJ_! sa znač§jgj_m~gima; pojedinac moze pounutriti
jala• što mu ga je pruz10 stanovitl::!roj raspoloživih identi- razlrcite z:e_a:~~!!~~~-id~rif.J:?.~~l:': s njima. Stoga, akOše
u sekundarnoJ sociJa~aCIJI po~av1 alternativan svijet, po-
l . teta.
Treća_važna situacija koja dovodi do neuspješne soci-
jalizacije nastaje kad postoje diskrepancij.e. .između pri-
Jedmac za nJega moze optirat1 na manipulativan način
Tu se ri_Iože govo~i~i o ·hladr:'oj« alt.emaciji. Pojedinac po~
marne · sekundarne soci"_alizacije. Jedinstvo primarne unutru1e r;ovu zbilJU, _ah UIP,Jest? đEJ;~bilja postan~ n]e-
l socijalizacije je održano, ali se u sekundarnoj socijalizaci-
ji kao subjektivne opcije pojavljuju alternativne zbilje i
\ govo~Il)om: ona ce _!!?-.;;' slu~!i za određene svrhe. U
onoJ _mJ_en_ u k_DJOJ to u~lJUCUJe Izvođenje stanoVItili uloga,
~n- V1~-a-VJs nJima zadrzava subjektivan odmak - •navla-
identiteti. Dakako, te su opcije ograničene društveno-
ceCI ih· namjerno i sa svrhom. Ako se ta pojava široko
l -strukturalnim kontekstom pojedinca. Na primjer, on
može htjeti postati vitezom, ali zbog njegovog društvenog
položaja ta želja je luda ambicija. Kad je sekundama so-
rasp~ostrani, institucionalni poredak kao cjelina počinje
popr~ati ka!"~r mre~e uz_5)Jammh mampulaCIJa''
cijalizacija diferencirana dotle da postaje moguće subjek- Dru~ u k?j.':'m _su dis~-~PaE-J!.l:i svjetovi općenito
l tivno dezidentificiranje s vlastitim •pravim mjestom« u
društvu, a socijalna struktura istodobno ne dopušta ozbi-
ljenje subjektivno odabranog identiteta, dolazi do jednog
raspol0"2Y!_!!!l..lr.z!SUQJ osnovi poVlaci za sobom specihc--
ne korl:~~elaC:ije subjektivne zbilje i identiteta. Postojat će
(Sve _opCIJa SVIJ~St o r~latiVnosti svftu svjetova, uključujući i
zanimljivog razvojnog toka. Subjektivno odabrani identi- ~VJe~ov vlastiti, kOJI se sada subJektivno shvaća kao •ne-
l tet postaje identitetom u mašti, opredmećen u pojedi>Iče­
voj svijesti kao njegovo •J2!"aV() ja (self]•. Može se pretpos-
. ki SVIJet•, a ne lfuo •sam svijet•. Slijedi da
~10'?-ahzfra?o Cfržan1e moze snvatiti kao uloga• 0 koje
COVJek moze sebe odvojiti u vlastitoj svijes · · ~ može
·-- institu-

taviti da ljudi uvijek sanjare-o-ispunjenju nemogućih že-

•odglumiti• pod manipulativnom kontrolom:. Na~
l lja, i tome slično. Osebujnost ove posebne fantazije ležf u
tome što je na razini imaginacije opredmećen identitet
drugačiji od onoga što mu je objektivno pripisan i pre-
ne da aristokrat: naprosto jest aristokrat, nego o~- gl u~ ,l
daJe anstokrat, 1 ta_ko_dalJe. Dakl?, posljedice te s 1 ~
thodno pounutren u primarnoj socijalizaciji. Očito je da ~nogo su dal~kosezmJe od mogucnosti da pojedinci igra-

l f
bi svaka. šira distribucija tog fenomena uru."jela .u socijal-
. _nu strukturu napetosti i nemir, .ugrožavajući institucio-
nalne ·programe i njihovu -zdravo za gotovo prihvačenu.
JU da_ su ono sto se ne pretpostavlja da jesu. Oni glume i
ono sto se pretpostavjja da jesu - što je posve druga
~tvar. Ta je sit':ac_i)a ~ve tipi?nii": za su~emeno industrij-
~ko đfus~o, ah OCito Je da bl dalje zalazenje U spoznajno-
l zbiju. . .
Qruga jedna vrlo važna posljedica situacije u kojoj
postoji diskrepancija izmeQ:u pftarar ne i sekundarne so-
SOClOlOg:t)Sku i socijalnopsihologijsku analizu te konstela-
cije premašila doseg naših sadašnjih razmatranja.'" Ono
cijalizacije jest mogućnost da pojed.inac s diskrepantnim
l svijetom stupi u odnose koji se kvalitativno razlikuju od
{odnosa u prethodn() diskutiranoj situaciji. Ako se diskre-
pantni svjetovi pojavljuju u primarnoj socijalizaciji, poje-
3:. Ovdje bismo još jednom htjeli naglasiti socijalno-strukturalne uvjete za primje-
DJlVOSt •gofmanovskog modela.. analize.
38 Helmut Sc~els~ je za psihologijskog srodnika suvremenog ,.tržišta svjetova-:
~kovao suges~nr~ te.r~n »pe~~anentna refleksivnost• (Da.uerreflektion) [..Ist die
dinac ima opciju identificiranja s jednim od njih protiv T au~~reflektion.msltitutionallslerbar?c, Zeitschrift filr eva.ngelische Ethik, 1957.).

l onih drugih, što je proces koji će, budući da se zbiva u

198
eon]sku pozadmu Schelskyjevog argumenta tvori Gehlenova opća teorija :.sub-

199

l
 što bi trebalo naglasiti jest da se takvu situ~ciju ne može
l
3. Teorije o identitetu
l
razumjeti ukoliko se stalno ne dovodi u odnos s njenim
socijalno-strukturalnim kontekstom, što lo!l;.čki slijedi iz
nužnog odnosa između društvene diobe nida (s njenim
posljedicama po socija:lnu stiUkturu) L®t~W..!l.!l§J'aspo­
l
djele znanja (s njenim posljedicama po društveno objekti-
. viranJe zl5il]e). U suvremenoj situaciji to za sbbom povlači
analizu kako pluralizma zbilja, tako i plur~lizma identi-
l
teta,- u odnOšlii'iast:n:il{tiiralnu dinamiku industrijalizma,
. oso ito na dinainlRu obrazaca "sOCI]al.ne stratifikacije što
ih industrijalizam proizvodi.39 -
Identitet je, dakako, ključan element subjektivne zbilje, /
te, kao i sva subjektivna zbilja, stoji s društvom u dijalek-
l
{tičkom odn?su._ Idep.titet•se~fo~ra-putem• drt;tštveruil; 1 "
pr.og!'Jsa., Posto •Je 1edriom kristahzrran, dillstY.em,. ,o.dil0Sl \/l,~-
ga odrza.vaju, modificiraju ili čak.pr.eoblikuju. ·ĐtušhrelJi.:} '
procesi-uključeni.. kako-·u-formiranje;· tako i u odr:žavanje
identiteta određeni su soCIJalnom strukturom. I obmuto,
iden~iteti proi3'Y!".cl,e_!.!L.!!f'.§i.amnirD dJ:elovanjem orga!fz-
ma, poj(ldinačne svijesti i društvene strukture reagrraju
na danu socijalnu strukturu, održii:Vajući je, modifjciraju- l
ći je, čak i preoblikujući je. Društva imaju povijesti u či­
jem se toku pojavljuju određeni identiteti; međutim, te
lj:
povijesti sač~jaju ljudi određenih identiteta.
Ako je svjestan te dijalektike, čovjek može izbjeći kri-
l
vo shvaćanje •kolektivnih identiteta•, a da se ne oslanja
na jedinstvenost individualne egzistencije sub specie ae-
ternitatis.'0 Određene p_pvijesne soCijalne strukture rađa­
ju tipove identiteta, prepoznatlj1ve u indlVlduamiln-sl:ooa-
l
jeVima: u·tomse· smislu može izjavljivati da Amerikanac
ima drugačiji identitet od Francuza, Njujorčanin od čov­
jeka sa Srednjeg zapada, direktor od skitnice, i tako re-
l
dom. Kao što smo vidjeli, orijenthcija i vladanje u svako-
dnevnom životu ovise o takvim tipizacij
(Se'u svakodnevnom životu mogu opaž i tipovi i ntitet?L,
··Tela obični ljudi, obdareni zdravim raz
"')Ti znači da

· ogu veri-
l
ficirati - ili pobijati - izjave poput gomjih. Amerikanac
.,.
'
·i
koji sumnja u to da su Francuzi drugačiji može otići u
Francusku i sam provjeriti. Jasno je da se status takvih ti- l l
l
jektivizacije• u modernom društvu. U odrednicama sociologije ·suvremene religije
40~Nije preporučljivo govoriti o ~kolektivnom identitetu•. zbog opasnosti od kri-
vog (i postvarujućeg) hipostaziranja. Exemplum horribile takvog hipostaziranja
predstavlja njemaćka ·hegelovskac sociologija iz dvadesetih i tridesetih godina
(poput djela Othmara Spanna). Ta opasnost je u većoj ili manjoj mjeri prisutna u
l l
dalje ju je razvio Luckmann, op. cit.
raznim djelima dirkemovske škole i škole :.kulture i ličnosti .. u američkoj kultu~
39 Usp. Luckmann i Berger, Joe. cit.

200
ralnoj antropologiji.

201
l l

lir, l
lll.
 ,_1/l
:;·

ll
l 'l logike što leži u osnovi ovih potonjih. Na primjer, psiholo-
! 'l pizacija ne da uspoređivati sa statusom konstrukata soci-
1 gija koja stanoVite empirijske fenomene interpretira kao
! jalnih zhanosti, kao i da verifikacija i pobijanje ne slijede
l tl;
,,'
kanone znanstvene metode. Moramo ostaViti po' strani
metodologijski problem kakav je točno odnos između ti-
pizacija iz svakodnevnog života i znanstvenih konstruka-
obuzetost demonskim bićima, ima kao matricu mitologij-
sku teoriju kosmosa, i nije primjereno tumačiti je u nemi-
tologijskom okviru. Slično tome, pozadinu psihologije ko-
ja isti fenomen interpretira u odrednicama električkih
ta (puritanac zna sebe kao purl.tanca, a kao puritanca ga
l i_l

J
l
bez mnogo premišljanja prepoznaju, recimo, i anglikan-
ci; međutim, socijalni znanstvenik koji želi provjeriti tezu
poremećaja mozga tvori neka općenita znanstvena teori-
ja kako ljudske, tako i neljudske zbilje, i ta psihologija
svoju konzistenciju izvodi iz logike što leži u osnovi te teo-
i~~~' Maxa Webera o puritanskoj etici mora slijediti ponešto rije. Prosto rečeno, psihologija uvijek pretpostavlja koz-
l t-1
1:1::;
.različite i kompleksnije procedure kako bi •prepoznao.
.... empirijske referente veberovskog idealnog tipa). U sadaš-
njem kontekstu točka interesa leži u tome da su tipovi
mologiju.
Tu točku može dobro ilustrirati pozivanje na mnogo
identiteta »opažljild· i •vel::iiikab.ilnk..u__predteodjs~om.' korišten psihijatrijski termin •upravljeno na zbilju•". Psi-

l 4~'-
,1-J!;:;
1 dakle i predznanstvenom iskustvu.
--.
Identitet je fenomen što se pojavljujee·ktike iz-
hijatar koji pokušava postaViti dijagnozu pojedincu dvoJ-
benog psihologijskog statusa, postavlja mu pitanja da bi
utvrdio stupanj njegove •Orijentiranosti na zbilju•. To je
H . među pojedinca i društva. S druge·stran tipo identite- posve logično; s psihijatrijskog gledišta očito ima nešto
".
l ;,;,
(T::ii:·:
J·lil"·
l
1ta su socijalni proizvodi tout court, relativn abilni ele-
menti objektivne socijalne zbilje (pri čemu je stupanj sta-
bilnosti, dakako, zauzvrat društveno određen). Kao takvi,
problematično kod pojedinca koji ne zna koji je dan u
tjednu, ili koji spremno priznaje da je razgovarao s duho-
Vima pokojnika. Sam pojam •upravljeno na zbilju• može
oni su u bilo kojem društvu tema neke forme teoretizira-
'.,li!.. u takvom kontekstu biti doista koristan. Sociolog, među­
l l' ·'
,il·:
nja, čak i ako su stabilni, a formiranje individualnih iden-
titeta je relativno neproblematično. Teorije o identitetu
tim, mora postaViti dopunsko pitanje: •Na koju zbilju?•
Usput rečeno, taj dodatak nije beznačajan ni za psihijatri- .
l,'~i
uVijek su usađene u neku općenitiju interpretaciju žbll]e; ju. Psihijatar će ga zasigurno uzeti u račun ako pojedinac
li one su •ugrađene• u Sifl?.bolički univerzum i njegove teo-
l r.-d~l
J -li
~l ~!i

l! .i'
rijske legitimacije, te variraju oVisnoo karakteru ovih-pQ-
tori]ili-:-rcrentitet ostaje· nerazumljiv ukoliko mu se ne od-
ne zna koji je dan u tjednu, a upravo je aVionom doputo-
vao s drugog kontinenta. Moguće je da on ne zna koji je
dan u tjednu prosto zato što još uVijek živi •po drugom
redi mjesto u svijetu. Stoga se bilo kakvo teoretiziranje o vremenu. - recimo, po vremenu u Calcutti, umjesto po
!' !•'
l ~:::;
identitetu - i o određenim njegoVim tipoVima - mora
zbivati unutar okvira teorijskih interpretacija unutar ko-
jih su identitet i njegoVi tipoVi smješteni. Toj ćemo se toč­
standardnom istočnom' vremenu. Ako psihijatar ima
imalo osjetljivosti za socijalno-kulturalni kontekst psiho-
logijskih uvjeta, on će do drugačije dijagnoze doći i kod
l'''ii ki vratiti uskoro. pojedinca koji razgovara s mriVima, ovisno o t~:m~e da li
l ·f
·!;!J
ll!ii·-
~ ·''
Ponovo bi trebalo naglasiti da ovdje ukazujemo na te-
.orije o identitetu kao socijalnom fenomenu;· to znači, bez
takav pojedinac dolazi, recimo, iz New York CltYJa 1h 1z
seoskog dijela Haitija. Pojedinac može živjeti •PC> .drugoj .
1;: predrasude spram njihove prihvatljivosti u modemoj zbilji• u istom onom socijalno objektivnom smislu u ko-
~~,!i :
l ·it:
j!! t-'
))1:.
znanosti. Zapravo ćemo na takve teorije upućivati' kao na
\ •psihologije•, i uključit ćemo svaku teoriju o identitetu
koja pretendira da taj empirijski fenomen objasni na sve-
jem je onaj prethodni žiVio •PO drugom vremenu•. Dru-
riječima, o pitanjima psihologijskog statusa se ne
ze odlučivattsk.d"'-se...ne-pr:i=a}Y-definiciJ.e_zbilj.aJjg__
i!! obuhvatan način, bez obzira na to da li je to objašnjenje · Ul.Qif'liin..ć~Ye>i.sq<;:iii3.111.<:?L~J~uaciji neupitno prihvaćaju.
....-- ..-- ~---------~

l :il•_:
•;:1•-
(
,.
•valjano• za suvremenu znanstvenu disciplinu tog ime-
na.
Ako su teorije o identitetu uVijek usađene u obuhvat-
~ '-

* Vremenska zona koja

' -

obuhvaća drZave istočne obale SAD - prev.

41 Dakako, ovdje se implicira upravo sociologijska kritika frojdovskog »načela
zbilje ...

l 'l .
'
!,'
il'

:1:;
nije teorije o zbilji, to valja razumijevati u odrednicama
202
'"'
l ~ ;_i:i:
•h•
. !iiii
 Oštrije rečeno, psihologijski je status relativan na socijal-
ne definicije zbilje općenito, a i sam je socijalno defini-
.
ran.42
Pojava psiho~nalize uvodi j~š jedan daljnji dijalektič­
l ki odnos 1zmeđu 1dent1teta 1 drustva - odnos između psi-
hologijske teorije i onih elemenata subjektivne zbilje što
ih ta teorija smjera definirati i objasniti. Dakako, razina
takvog teoretiziranja može jako varirati, što je slučaj kod
svih teorijskih legitimacija. Ono što je prethodno rečeno
o porijeklu i fazama legitimirajućih teorija važi i ovdje s
···· jednakom valjimošću, ali uz jednu razliku koja nije ne-
važna. Psihologije pristaju onoj dimenziji zbilje koja za
sve pojedince ima najveću i najtrajniju subjektivnu rel e-
l . vantnost. Stoga dijalektika između teorije i zbilje pogađa
pojedinca na opipljivo izravan i intenzivan način.
Kad psihologijske teorije postignu visok stupanj inte-
lektualne složenosti, vjerojatno je da će ih prepisivati
osoblje koje je posebno obučeno za taj koqius znanja.
Kakvagod da je socijalna organizacija tih specijalista, psi-
, hologijske teori'e anovo ulaze u svakodnevni život'time
što pružaju interpretativne s eme za sre ivanje
matičnih slucajeva. Problenn koji1Zr'l'ištaju bilo lZ dijalek-
. tike između su J_~~-td.ll!ltit.\l.t~J,:.9cil'tienih.do.Zn"'ii.!5J­
vanjaTa:enhteta, bilo iz dijalektike između identiteta i nje-
gOY.Og l:).i.Q.logysJl:gg~fij,JATo-čemi.i. 6emo--Višeli:asmfe);--
mo_gu _se kl>'tsific. . · u skladu s teorijskim kategorijama
- sto je, dakako, pretpostavka i o a ·e terapije. s o::-·--
l logi__i§ke teorije onda_ služe za legitimiranje u druŠtvu ut-
vr~niQ.~,Q~:(;.\.l!!r.!i!)?šf~!!:gJ~I~op.f~y!§:lfa 'iđeiititera,
os1guravajUCl teonjski prikljucak 1zmeđu identiteta i svi-
·.
jeta, onako kako su oba socijalno definirana i subjektiv-
no usvojena. ·
Psihologijske teorije mogu biti empirijski prikladne
ili neprikladne,' čime ne· mislimo ·na njihovu prikladnost- ·
u smislu proceduralnih kanona empirijske znanosti ne-
go ih prije poimamo kao interpretativne sheme. što' ili·i
stručnjak i laik mogu_prtmJenjlvatl na empirijske feno-
mene u sv~odnevnom ž1votu. Na primjer, psihologijska
teo_nja -~oja_ postulira opsjednutost demonom vjerojatno
nece b1tl pnkladna za mterpretiranje problema identite-
42 Usp. Peter L. Berger, ..Towards a. Sociological Understanding of Psy~hoanaly­
sisc, Social Research, proljeće 1965., str. 26 ff.
204
ta židovskih intelektualaca iz srednje klase u New York
l
· Cityju. Ti ljudi naprosto nemaju identitet sposoban da
proizvede fenomene koje bi se moglo tako interpretirati.
Ako postoje, ti demoni ih, izgleda, izbjegavaju. S druge l
strane, teško da će psihoanaliza biti prikladna za tuma-
čenje problema identiteta na ruralnom Haitiju, dok bi ne-
ka vrst vuduanske psihologije mogla isporučiti interpre-
tativne sheme visokog stupnja empiričke točnosti. Svoju l
empiričku prikladnost te dvije teorije demonstriraju svo-
jom primjenjivošću u terapiji, ali nijedna time ne dokazu-
je ontologijski status svojih kategorija. Ni vuduanski bo-
govi, niti libidinalna energija ne mogu egz1stirati izvan-
l
svijeta .f!e_fiftit~n,<:>g_JJ __ggg_<:>~il<f.€!-i:!lćim_~ocii;>l!P.m kontek=-
stima. Ali, u tim kontekstima oni ipak postoje, za:iiVai:)i:lju-
ći _!!OClialnoj def_!illciji;TOivilju"·to1<:Ciifišočfj'a1~uou­ l
nutreni ka2_"zbilje. Ruralni Haićani jesu opsjednuti, a nju-
jorški intelek"fualci jesu neurotični. Opsjednutosti i neu-
lJ~;~;n~ ~:~:·~nili~Ma::~~s~~--~5:b1rs~~-t4-k1l~;- l
.. iid-=CI.:u:::Svakoa:ri.e:v'iiOril.:.Zmotp _To'Cooul.stonr snii.si.U-
I empirijski su adekvatne i odgovarajuće im psihologijske
teorije. Ovdje se ne moramo baviti problemom da li je i
kako je moguće razviti psihologijske teorije koje bi trans- ;
l
cendirale tu socijalno-povijesnu rel;>tivnost.
r u mjeri u kojoj su u tom smislu adekvatne, psihologij-
l
[!lke teorije su sposobne za empirijsku verifikacijU. N1 ov
dje nije u pitanju verlfilfaclja:Trzrranstvenem smislu, ne-
go provjeravanje ·u iskustvu svakodnevnog društvenog
r života. Na primjer, može se-postavitnm·<Iii]aaa će poje-
dinCl rođeni u stanovite dane u mjesecu vjerojatno biti
l
opsjednuti, ili da je vjerojatno da pojedinci s dominiraju-
-- · '• ·
ćim majkama budu neurotični. Takve su postavke empi-
rijski provjerljive u onoj mjeri u kojoj pripadaju adekvat-
nim teorijama (u prethodno spomenutom smislu). Tu ve-
l
rifikaciju mogu poduzeti kako sudionici, tako i izvanjski
promatrači dotičnih društvenih situacija. Etnolog s Haiti-
ja može empirijski otkrivati njujorške neuroze, baš kao
što američki etnolog može empirijski otkrivati vuduan-
l
sku opsjednutost. Pretpostavka za ta otkrivanja jest jed-
l
t ostavno to da izvanjski promatrač bude spreman upot-
ebljavati za to istraživanje pojmovnu mašineriju domaće
sihologije. Za to neposredno empirijsko istraživanje je
sasvim svejedno da li je on također spreman toj psiholo-
205
l
l
l
l giji odobriti i kakvu općiju epistemologijsku valjanost.
To da su psihologijske teorije adekvatne može se reći
nin svoju neurozu konstruirati konformno priznatoj sim-
ptomatologiji. To nema nikakve veze s »masovnom histe-
i na jedan drugi način, a to je da one odražavaju psiholo-
l \ gijsku zbilju koju kane objasniti. Ali, kad bi se u tome sas-
tojala cijela pnca, oanos rzmeđu teorije i zbilje ne bi bio
Ujom., a još mnogo manje sa simuliranjem, već s otiskom
/društvenih tipova id~At}1;~t~__':!:_i!'~ii:"ic!':!:~l_JJ._o1 subjektivnoj
~ilji običnih_fur~~~dr-~~~~,_r:azuma ..§t':!:Pa';lU~:gtlfJka<;iill_____
dijalektičan. Istinska dijalektikaj~_J<._u_ uključena zato što
ce varirati__y:eć__pr_grna l,!.YJ~tirna pounutu:<lanJa, kao sto
l psihologijske teorije imaju potenciju oz7511ja:vtm]tr(l;:_ga;lt-
zing). Onoliko koliko su ps!b:ol.u.!l!@:ke-teonJe elementi so-
. cijaln<t_def'inicijezbilje, njihov kapacitet gene_ril:Jl,!lj~ _zl:ll-
smo ranije raspravili, ovisno, na primjer, o tome da li se
ona zbiva u primarnoj ili u sekundamoj socijalizaciji~
cija),nn_etablir:anj.e_psJJ:.rolQgjj_g,, koje znači i odobravanje
' J~..J§.§~ zp,ačajkalroja im j_e_zll:jednička _s dnr.('i';tnlE)~~nrn- ··.· . . stanovitih socijalnih uloga osoblju koje propisuje teoriju i
l .· raLu®;o.j;>M~J:.ii&m.a; međutim, njihova pot~_cr)a ozbrljava-
nja j~ velil@..QjelomiQe zatošto__n,ju_~!tl.§:.liziE!":i.':!: ~~'?i?::~­
nalno nabijll.!Ji procesLo.br.azo.vanja-identiteta. Ako neka
njenu terapijsku primjenu, prirodno će ovisiti o raznoli-
kosti dru..§t:<lenO-=P..Q.Tii.~.snih okolnosti!' Ali što se ona više
etablira, to u većem izobilju ima pojava čijoj interpretaciji
psihologija postane etablirana (što znači opće priznata
l kao adekvatna interpretacija objektivne zbilje), ona je
sklona tome da se silovito ozbilji u pojavi koju smjera in-
ona služi.
Ako postavimo mogućnost da stanovite psihologije
postanu adekvatne u toku procesa ozbiljenja, podrazumi-
terpretirati. Njeno pounutrivanje ubrzava činjanica da je jevamo pitanje zašto na početku nast~ju priw,emeno ne-
l ona. primjerena unutrašnjoj zbilji, tako da je pojedinac
ozbiljuje samim činom pounutrivanja. Isto tako, budući
da neka psjho].Qgii.?.-llil detin!illii.priliči iM_I;~.ti.t.§j;li; vjero-
prikladne teorije (k<tkve bi mor:_ale brtr ';l ran~pm fazam~
tog procesa). Jednostavnije receno, zasto br u PO':"Jestr

~
edna psihologija trebala zamjenjivati drugu? Opći Je od-
jatno je da će njeno pounutJ:i."l(ll.D.ill...b.itLprnćeno..ilientifi-___ _ govor da qo takve promjene dolazi onda kad se .i.den:titet, .. ,
l ..kacij.ol;p.,..pa je ipso facto~yjAfq'"'tn~~.-.obr:azJti~"-R.Y.~.t~L,
Ta bliska sveza između · · ~~:B.p;t' iAdei}~~i,~
iz bilo kojeg razloga, pojavi kao problem. TaJ problem

l l znatno razlikuje psiholOgiJS e teonje Od os~f>(j',1a te-

orija. Budući da problerru neuspjesne SOCIJalizacije najbo-
lje vode ka "takvoj vrsti teoretiziranja, nije ni čudo štCY su
psihologijs.ke teorije pogodnije za izazivanje socij~a­
može proizaći iz dijalektike psiholOgiJSke zbrtj-e i socijalne
strukture. K,9rjenite promjene soCIJalne strukture (k&ve
· su, na primjer, promJene sto ih je izazvala industrijska_ re-
volucija) mogu rezultirati popratnim promjenama J?Siho-
l ijućih učinaka . .J:o nije isto što i reći da psihologije same
logijske zbilje. U tqm slučaju mogi! nastati nove_ p_siholo-
@jske teorije, zato što stare više adekVatno ne ,obJasnJava-
l ~sebe verificiraju. Kao što smo ukazali, do verifikacije se
dolazi konfrontiranjem psihologijskih teorija i psihologij-
ske zbilje kakva je iskustveno dohvatljiva. Psihologije
[~ emprrijske pojave kojenre-,ra1-až'e pn rucr: I_e2.:e!;~il''::~---­
~je o identitetu tada-če g_~~tojati _ras_:po~r;tatr pr~žl?Ei
identiteta koje su se aktrralno desile, a u tom procesu ce
proizvode zbilju, koja zauzvrat služi kao osnovica za nji- se i samo pre22r~!!'-~}i. S ctu;tg:' strane, I~~nJi!et može -
l hovu verifikaciju. Drugim riječima, ovdje nemamo posla
s tautologijom, nego s dijalektikom.
Ruralni Haićanin koji pounutri vuduansku psihologi-
··l postati pr~bl~':l~tičan i -~a _raznn s~n;e te~n]e, ,tJ. kao re-
-zUltat intnnzrcnih teonJskih razvojnih kretanJa. U tom
slučaju smišljat će se, takorekuć, psiho_!.ogijske teo~je

l ju postat će opsjednut istog časa kad otkrije stanovite toč­

no definirane znake. Slično tome, njujorški intelektualac
{koji pounutri frojdovsku psihologiju postat će n~urotičan
\.@m dijagnosticira stanovite dobro poznate srmptome.
»prije činjenice«. Njihovo sljedstveno drustveno etablrra-
nje, te popratna potencija generiranja zbilje, može prOI-
zaći kao posljedak bilo kojeg broja afiniteta između teo-
retizirajućeg osoblja i raznih socijalnih interesaikrt;g'?-

l Moguće je, zapravo, da pod pretpostavkom izvjesnog ži-

votnog kontek§i!Lznake ili simutome-pxoizvede.sam..i,ndi-
viduum. Haićanin u tom slučaju neće proizvesti simpto-
va. Namjema ideologijska manipulacija koju vrše politrc-
(ki zainteresirane grupe jedna je povijesna mogućnost.
···Jiieneuroze već znake opsjednutosti, dočim će Njujorča-
l 206
43 Usp. ibid.

207

l

4. Organizam i identitet
Mnogo ranije smo diskutirali organizmičke pretpostavke
i ograničenja socijalne konstrukcije zbilje. Važno je sada
aglasiti da organiz~m nastavlja djelo':ati na_svaku fazu
~
ovjekovog djelovanja na konstrurranju zb1lje, te da to
jelovanje, sa svoje strane, aficira organizam. Grubo re-
čeno, čovjekov_§t animalnost se u socijalizaciji preobraža-
va, ali ne biva dokiriuta. Tako čovjekov trbuh nastavlja
kruljiti čak i kad se taj čovjek nalazi na poslu izgradnje
svijeta. I obrnuto, zbivanja u tom svijetu, njegovom proiz-
vodu, mogu učiniti da trbuh krulji više, ili manje, ili dru-
gačije. Čovjek je čak kadar jesti i teoretizirati u isti mah.
Trajna koegziste_QQ.ij.a•..ČQ.Y:jeko.v.e animalnosti i njegove
društvenosti može se unosno .QP.aža..t!.Q_l?_ilo~~em razgo-
voru uz večeru.
--- Moguće je govoriti o dijalektici.između prirode i druš-
jtva.44 Ta dijalektika je dana ljudskom konĆlicijom i nano-
·vo se manifestira u svakom ljudskom individuumu.'Za
pojedinca s·e ona, dakako, iznosi na vidjelo u već struktu~
riranoj društveno-povijesnoj situaciji. Postoji trajna dija-
lektika koja počinje bivstvovati baš onim prvim fazama
socijalizacije, i nastavlja se razmatati tokom cijele indivi-
dualne egzistencije u društvu, između svake ljudske živo-
tinje i njene društveno-povijesne situacije. Izvanjski, to je
dijalektika izmedQ..P.Q.jedinačne životinje...i..SQ_Q.ij_~­
-~eJAJzp.utra je. to dijalektika.izmec;lu.-pojedffiiiie.va-biologij-.
!.J;_<at<h ....... :.
skog supstr.ata--i--njegeva..eJ.FUštveng. -pr.oizv.edenog_jdenti-
44 Dijalektiku izmedu prirode i društva koju se ovdje diskutira nikako ne valja iz-
jednačavati s o-dijalektikom prirode•, kakvu je raZvijao Engels i potonji marksi-
zam. Prva potcrtava da je sam čovjekov odnos spram vlastitog tijela (kao i spram
prirode općenito) specifično ljudski. Potonja, nasuprot tome, projicira specifično
ljudske fenomene u ne-ljudsku prirodu i potom prosljeduje teorijskim dehumani-
ziranjem čovjeka gledajući ga kao ništa drugo nego predmet prirodnih sila ili za_
kona prirode.
208
l
~
U izvanjskom aspektu još je uvijek moguće reći da or-
anizam postavlja granice onome što je društveno mogu-
e. Kako kažu engleski ustavni pravnic(l>a:flanrent·rnože
l
·učiniti sve osim natjerati muškarce da rađaju djecu. Kad
bi Parlament to pokušao, njegov bi se projekt nasukao o
tvrde činjenice biologije čovjeka. Biologijski činioci ogra-
ničavaju raspon socijalnih mogućnosti otvorenih bilo ko-
l
jem pojedincu, ali socijalni svijet, čija egzistencija pretho-
di svakom pojedincu, sa svoje strane nameće ograničenja
onome što je za organizam biologijski moguće. Ta dija-
lektika se manifestira u uzajamnom ograničavanju orga-
l
nizma i društva.
Zaostrena 1i1.1str~§.drnštvenih ograničenja biologij-
skih mogućnosti organizma jest dugovječnost. Očekivano
l
tl"a)anje Života varira prema dfUstvenom smještaju. Čak i
u suvremenom amerl'čkom društvu postOji nepodudar-
nost između očekivanog trajanja života pojedinaca iz
niže, odnosno iz višeklase. Nadalje, ovisno o društvenom
l
mjestu variraju i rasprostranjenost i karakter patologije.
Pojedinci iz niže klase češće su bolesni nego oni iz više; k
tome, oni boluju od drugačijih bolesti. Drugim riječima,
društvo oct.l:ll.đ..w....lmliko dJJgQ i na koji način, pojedinačni
l
or anizam ima živjeti. Ta determinacija moze biti i insti-
tucionalno programrrana u dj<;)lovanju socijalnih kontra-
ila, kao u instituciji za~'?na. D':"štv~ može_ ~all'ahtl.'Tubij_a-
l
1ti. Zapravo, upravo u njegovoj moCl nad z1votom 1 smrcu
!manifestira se njeg~va najviša kontrola nad pojedinqem.
l
~
Društvo također izravno prodi,re u organiza:i'ii"i:r""'nje-
ovu funkcioniranju, pri čemu..i!)..najvažnije to prodiranje
S"eksualriost i ishran!-J. Premda i za seksualriost!·za is-
hranu tlo tvore biologijski nagoni, kod ljudske životinje
su ti nagoni krajnje plastični. Biologijska konstitucija na-
goni čovjeka da traži seksualno oterećenje i da se prehra~
l
ni. Ali biologijska konštitucija ·mu ne kaže gdje to seksu-
alno oterećenje treba tražiti i što treba jestL Ostavljen
sam sebi, čovjek se može spolno vezati baš uz bilo koji ob-
l
jekt, i sasvim je kadar jesti stvari koje će ga usmrtiti. Sek-
ualnost i ishranu u od
l
~
alizira drustvo,
a ne biolog1ja, i to kanaliziranje ne postavlja samo a-
ničenja tim djelatnostima, nego izravno aficira funkcije
organizma. Tako uspješno socijaliziran pojedinac' nije ka-
dar spolno funkcionirati s ·krivim• seksualnim objek-
toni, i može povratiti kad se pred njega stavi ·kriva• hra-
209
1
l
l na. Kao što smo vidjeli, socijalno kanaliziranje djelatnosti put dnevno, a ne svaki put kad je gladan, te još snažnija
objašnjenja zašto ne treba da spava sa svojom sestrom.
tvori bit institucioniJJi<?..iraXlj;;~,. koje je temelJ soCIJal"rre-k:en-
l strukcije zbilje. Može se, dakle, reći da sociJalna:-zb"tl}a-rre---
ođre<:to:j"e··saflro djelovanje i Svijest,. ~O~Z';~~J!}Om -····--...
Slični problemi uklapanja organizma u socijalno kon-
struirani svijet postoje i u sekundarnoj socijalizaciji, prem-
da, dakako, stupaRj-Điel0g~jske-f-t:tJ.stracij"a..:ld.tu:gj_atno ne-
Gtupnju, i djef6vanre·orgaffis""lbl1fu"1i."Kc1Ja. 'T1me cak 1 tako
će biti toliko ak1J.tan.
intrinziČno"'biOtogljskefU:Illicife"pOput orgazma i probave
l bivaju socijalno strukturirane. Društvo t"akođer određuje
(i način korištenja orga:~ma u ~nju; eks~
U posve socijaliziranom pojedincu postoji trajna dija-
lektika između identiteta i nj!lgpya biologi~~ supstra-~
'način hoda i gestl!ITi:"arustve'Ii"O su stfuktunraru. ~oguc­ ta 48 Pojediriac trajno doživljaya sebe kao orgamzam, po
s ram od opredmećenja sebe izV€Cienm'J.Zaruswa, a kat~
l ..nost jedne socrol~oJa trm~ nastaJe, o:'dJe na_s
ne mora zaokupljati. 45 Bitno je da drustvo postavlJa gram-
ce orgamzmu,. kao s'to
..._..,...,."__ ~rO.a.n>7a~
........,f..' •..,.~ -b' _-~............,..~,."_,_,·postavl~Ja'
..,..,.,........__,)~-~~mice
kad i u suprotnosti spram njih. Ta se dijalektika nerijetko
shvaća kao borba između. •višeg•. i. •nižeg• s.opstva, izme-
društvu. : , - - đu sopstava koja se izjednačavaju s drustvenim identite-

l - · Gledajući iznutra, ta se dijalektika manifestira kao

otpor biologijskog supstrata njegovom socijalnom m:ode-
tom, odnosno s preddruštvenom, a moguće i protudruš-
tvenom animalnošću. »j.?J§a«. so,~ se mora. opetovano
potvrđivati nad •nižim•, ponekad i u kritičnim odmjera-
[ liranju." Dakako, to je najočitije u procesu pnmame socl-
vanjima snaga. Na ·priilljer, muškarac mora hrabrošću u
l ljalizacije. Poteškoće prvog socijaliziranja djeteta ne mogu
·se objasniti naprosto u odredrucama probleJ?a 1znutra
svojstvenih učenju. Mala životinja se, takorec1, borbeno
borbi prevladati svoj instinktivni strah od smrti. Ovdje
»niže« sopstvo biva satjerano U potčinjenost •višemU«, a
ta potvrda dominacije nad };)i<;Heg;;i,~tom je
brani. Činjenica da joj je suđeno da izgubt bitk~ ne ukla-
l nja otpor njene animalnosti sve prodor_mJem utjeCaJU s~­
cijalnog svijeta. Na primjer, dijete se op1re tome ?-a se pn-
nužna ako valja i objektivno i subjektivno održati socijal-
ni identitet ratnika. Slično tome, muškarac mora sebe
prisiliti na seksualnu izvedbu i protiv inertnog otpora
rodnoj temporalnosti njegova orgamzm_a nan:-ec_e tempo~ psihologijske zasićenosti kako bi održao svoj identitet
l ratna struktura društva.47 Ono se bum prot1v Je.denJa 1
spavanja po satu, umjesto po biologijski danim pr~9-tjevi­
ma organizma. Tokow socijalizaci~L.SfL§..Ve Vise s~a­
uzora muževnosti. •Niže~...§.QR.'"Ltx.Q...LlQJ:l.QY.D•..ll.e...P_Qtiskuje u
služby u korist ~li.Jilgl).•. Pobj~-2_ s~~2:_~'?· kao i po-
jb]eda ~ad s~ksualn_o.m JJ,)ak..s.~ošću, iT"ustrir_?-ju način o~ .
ma, ali se svakom zgodom u kojoj društvo gladnom poJe.- w_

jPora blolqg]jskog..§J,!.P,§tqo~a, kao 1 to kako u COV]eku soCl-

l dincu zabranjuje da jede, a. p..o.a~Q..m~ a§ oi'!il_u_Ki'evet,
perp,etuira kao frustracija. SociJalizaciJa nelZbJezno uk-
QLučuje tu 'l[~_ogi.jske frus!raC!fe. l"!rust~··egZJisten.""
j@.lno sČ:pstvo pobjeđuje taj otpor. Nije potrebno govoriti
kako u toku svakodnevnog života ima mnogo sitnijih po-
bjeda do kojih se dolazi rutinski, kao što svakako ima i
c1ja ovisi o trajnom pOdJannlJlV';'nJU blQ!Q8"lJ,~kl utemei2~­
l n_gg_gtp.ora..ll...pojedmGU,..što.za sobom ~ovlaCl _ka~...Q.:._
maciju, tako i insj!J;u.cton1>Ji4Jl&ih!,P~stvo pojedmcu os~­
manjih i većih poraza.
Čovjek je biologijski predodređen da svijet izgrađuje i .
" nastanjuje s drugima. Taj svijet postaje za njega domi-
gurava razna objašnjenja o tome zasto treba da Jede tn-
nantnom i konačnom zbiljom. Njegova ogramcen1a po-
l 45 Za tu m~gućnost discipline :osoCiosomatike• usp. ~ear~ Simmel, op. cit., ~tr. 483
ff. (ogled 0 .. sociologiji osjetila•); Marcel Mauss, Soc10logJ.e et a.nthr_opologJ.~. (Pre-
sses Universitaires de France, Paris 1950.), str. 365 ff. (ogled _o :o-tehnikama b]e~e.·);
stavlja priroda, ali 2ošto je jednom konstruiran, taj SViJet
pov'ratno djeluje na prirodu. U dijalektici između prirode
Edward T. Hall, TbtiJ Silent Language (Doubleday, ~<?arde~ Clt.~~ N. Y. 19~9). Na] bo~
i socijalno konstruiranog s!fjet.€!_ preobraža~_§!J,_m
't-ljudski organizam. U istoj toj dijalektici čovjek proizvodi
l gatifi mateirijal za tu disciplinu vjerojatno bi pruzlla sociologJ.JSlta analiZa seksu~
alnosti. ..al. ·· F kciona-
46 To je vrlo dobro razumljeno u Freudovom poimanju SOClJ !ZaCIJe. .~ .
lističke adaptacije Freuda, od Malinowskog nadalje, to su uvelike potciJe~e.
~bilju i time proizvodi sebe..
--·--·----··-· -·-
·

47 ovdje usporedite Henrija Berg~ona (osoJ;lito njegovu teoriju duree), Maurice

l Merleau-Pontyja, Alfreda Schutza 1 Jeana P1ageta.
48 Ovdje usp. kako Durkheima i Plessnera, tako i Freuda.

~l
211
210

l m,
m
 Zaključak
Sociologija znanja i sociolog1jska teorija
,,.u onome što prethodi pokušali smo prikazati opće i siste-
l(_matsko objašnjenje uloge znanja u društvu. Očito je da
riaša analiza nije iscrpna. Ali, nadamo se da će naš poku-
šaj da za sociologiju znanja razvijemo jednu sistematičnu
teoriju potaknuti kako kritičku diskusiju, tako i empirič­
ka istraživanja. U jedno smo sigurni. Redefiniranje pro-
blema i zadataka sociologije znanja davno je zakašnjelo.
Nadamo se da naša analiza pokazuje put kojim bi dalji
rad mogao plodno proslijediti.
Međutim, naše poimanje sociologije znanja sadrži i
peke opće implikacije za sociologijsku teoriju i za sociolo-
~jski poduhvat u cijelosti, i pruža drugačiju perspektivu
na izvjestan broj specifičnih područja sociologijskog inte-
resa.
-Analize opredmećivanja, institucionalizacije i legiti-
macije izravno su primjenjive na probleme sociologije je-
zika, teoriju društvenog djelovanja i institucija te na sc:>ci-
olgiju religije. Naše razmnijevanje sociologije znanja vodi·
l
do zaključka da se sociologije jezika i religije ne može
il
,JI
'!
smatrati perifemim specijalnostima koje slabo zanimaju
sociologijsku teoriju kao takvu, nego joj mogu pružiti bit-
l
rie doprinose. Taj uvid nije nov. Durkheiin i njegova škola
j:'
·'
'i
l.
gijom, tj. psihologijom koja svoje temeljne perspektive iz-
l
vodi iz sociologijskog razumijevanja ljudske kondicije.
OvdJe _Iznesena zapažanja upućuju na program koji, ka-
ko se cini, teorijski obećava.
Općenitije, ustvrdili bismo da analiza uloge znanja u
· l
~jalektici pojedinca i d~a, ..esebnEig-..identiteta..i..§.g_ci~
iJalne struktum, pruža odlučujući komplementaran po-
1gled na sva područja sociologije. Time se zasigu!11o ne os-
porava· da su čisto strukturalne analize društvenih poja-
l
va posve prikladne za široka područja sociologijskog is-·
traživanja, što se protežu od proučavanja malih grupa do
·proučavanja širokih institucionalnih sklopova kao što su
l
privreda i politika. Ništa nije udaljenije od naših namjera
.'nego sugestija da bi ·kut• sociologije znanja nekako tre-
>,balo ucijepiti u sve takve analize. U mnogim slučajevima
to ne bi bilo nužno za spoznajni cilj kojem te studije smje-
l
raju. Međutim, mi sugeriramo da integriranje nalaza tak-
vih analiza u korpus sociologijske teorije iziskuje više od
prigodnog odavanja počasti koje se može iskazati •ljud- l
skom faktoru. u pozadini raskrivenih strukturalnih poda-
taka. Takva integracija iziskuje sistematsko objašnjava-
nje dijalektičkog odnosa između strukturalnih realnosti i
ljudskog poduhvata konstruiranja zbilje - u povijesti.
l
Pišući ovu knjigu nemamo interesa za polemiku. Me-
đutim, bilo bi glupo poricati da je naše oduševljenje sa-
dašnjim stanjem sociologijske teorije izrazito uzdržano.
Kao prvo, pokušali smo svojom analizom međuodnosa i~­
l
među institucionalnih procesa i legitimirajućih simbolič- ·
kib univerzuma pokazati zašto standardne verzije fun-
k'cwnalishckih objašnjenja u socijalnini znanostima ma.- l
ramo smatrati teorijskom opsjenom. Nadalje, nadamo se
da smo pokazali što je uzrok našeg uvjerenja da u čisto

l
došli su do njega, ali se zbog raznoraznih teorijSki irele-
vantnih razloga izgul;lio. Nadamo se da smo razjasnili da
{sOciologija. znanja pretpostav.lja sociologiju jezika, te da
tstrukturalnoj sociologijLpostoji endemsk~..Qruksnost od
\.J;Lostvarivanja društvenih pojava. Čak i-ako počne time da:·. "
l
""'ociologija znanja bez sociologije religije nije moguća (i svojim konstruktima pripisuje puko heuristički status, ta
Vice versa]. Nadalje, vjerujemo da smo pokazali kako se
(filorijske pozicije Webera i D;1rkheima J;!;jQg!l.\>Qmbi.ni.r~ti
~.sveobuhvatnu teoriju društv'enqg.dj(llovanja. koja. ne
sociologija odveć često završava konfundiranjem vlasti-
tih konceptualizacija sa zakonima univerzuma.
Nasuprot nekim dominantnim načinima teoretizira-
l
gubi unutrašnju logiku nijedne od njih. Konačno, ustvrdi- nja u suvremenoj sociologiji, misli koje smo pokušavali
li bismo da povezivanje na koje smo ovdje nadošli, pave-
/Zivanje između sociologije znanja i teorijske jezgre Mea-.
razviti rie postuliraju niti nepovijesni »Socijalni sistem•,
niti nepovijesnu •ljudsku prirodu •. Pristup koji smo ovdje
l
~ve misli i njegove škole Ukazuje na zariliriiJIVU mo-gtlć­ @ristili ujedno je i nesociologishčki i nepsihologistički.
l::,
fi1
;j
nost·nečega što bi se moglo zvati sociologijskom psiholo-

212
Ne možemo se složiti s tim da sociologija za predmet ima
213
l
''.l'
~j l
~~
 !l r
l navodnu ·dinamiku· socijalnih i psihologijskih •Siste-
!

~autonomnog pojedinca•, •otkrića nesvjesnoga. itd. više

ma•, koji su post hoc stavljeni u dubiozan odnos (usput, 1h zamagljuje nego što ih razjašnjava. Te odrednice uka-
l vrijedilo bi u empiričkoj sociologiji znanja napraviti stu-
diju slučaja intelektualne putanje tih dvaju termina).
'Jvid u dijalektiku između druŠtvene zbi! e i individu-
zuju samo na to koliko je golem problem koji potrebuje
znanstveno razjašnjenje. Odmah se može koncedirati da
suvremeni zapadni čovjek, sve u svemu, živi u svijetu ja-
i
lne egzisten.Qjj~_)l povijesti nipošto nije nov. Da -, ko različitom od prethodnoga. Pa ipak, nipošto nije jasno
ll
l
moaemu socijalnu misao ga je najmoćnije uve Marx. što to baš znači u pogledu zbilj.e,..o.bjektillUe..imJ.bjektivne,
Međutim, ono što je nužno jest da se dijalektičku - u kojoj ti ljudi vode svoj svakodnevni život i u kojoj s8'Z!5t-
i (spektivu primijeni na teorijsku orijentaciju socijalnih vaju njihove krize. Empiričko istraživanje o tim problemi-

!l
l
)znanosti. Nije potrebno govoriti da~mamo na umu D;e-
.. k~doktl'il:>ar:go uvođenje marksovskih 1deja u sociOlo-
gijsku teoriju. N e radi se ni o pukoj tvrdnji da gorespome-
ma, različito od više ili manje inteligentne spekulacije,
jedva je počelo. Nadali bismo se da razjašnjavanje teorij-
ske perspektive sociologije znanja koje smo ovdje poku-
nuta dijalektika faktički i općenito postoji. Potrebno je šali upućuje na probleme takvog istraživanja koje se u

l• upravo da se od takve tvrdnje proslijedi ka pobližem od-

ređivanju dijalektičkih procesa u pojmovnom okviru koji
se podudara s velikim tradicijama sociologijske misli. Pu-
drugim teorijskim perspektivama lako previđa. Da dade-.
mo samo jedan primjer, sadašnje zanimanje socijalnih
znanstvenika za teorije izvedene iz psihoanalize.J2Q)2!'imi-

l•
l
ka retorika o dijalektici, kakvom se općenito bave doktri-
narni marksisti, mora se sociologu pojavljivati samo kao
još jedna forma zaglupljivanja. Pa ipak, uvjereni smo da
će samo razumijevanje onoga što je Marce,LM~'?:Ss na-
1o bi posve druga~i]e oboJenJe c1m se te teonJe ne bi, pozi--
.,timo ili negativno, smatrale propozicijama •znanosti•,
'nego bi se analizirale kao legitimacije vrlo osebujne-ivje-
rojatno visoko znača,~jJ'LZhili.e. u modernom'
il
l
zvao •totalnom s9cijalnom činjenicg_m.• zaštititi socfologa
protiv IskTiVfJUJUClh postvarenJa Jro:ko-sociologizma, tako
i psihologizma. Želimo da se naša rasprava razumije up-
/ drUštvu. Takva bi analiza, dakako, stavila u zagrade pita-
_'nje •znanstvene valjanosti• tih teorija i naprosto bi gleda-
: la na njih kao na podatke za razumijevanje subjektivne i
l
ravo u suprotnosti s tom pozadinom intelektualne situa:- 1 objektivne zbilje i~J~gj_~§ii:I$l!is!.e_j_JJ;;&,]l:gj'd_sa svoJe stra-

!l
l
cije u kojoj je ona dvostruka opasnost veoma realna. ,
Naš je poduhvat bio teorijski. Pa ipak, u svakoj empi-
lne utječu. :_::-
'
"·--"·----..
Izričito smo se uzdržali od toga da PS>JlX.ll.timo meto-
ričkoj disciplini teorija mora biti na dvojak način rele- dCJ_l~gj,jSJ!:!L!~:Plik~.5'iie naš~gp_oimanjJl._.SQQjQJogije· zna-
hi_~: Treoalo ll!, međutim, biti jasno da je naš pristup ne-
1

,l vantna za .podatke• kojJ su definirani kao primjereni toj

disciplini. Ona se s njima mora podudarati, i mora biti
podešena za dalje empiričko istraživanje. Postoji široko
pozitivistički. ukoliko se pozitivizam razumije kao tuozo=
. fijska pozicija koja predmet socijalnih znanosti definira
područje empiričkih problema koji se otvaraju sociologiji na takav način da zakonski otpravlja njihove najvažnije

l znanja. Ovdje nije mjesto za iznošenje kataloga onih pro-

blema koje smatramo najzanimljivijima, a još manje za
predlaganje određenih hipoteza. U nekim ilustracijama
l naše teorijske argumentacije donekle smo ukazali na
ono što nam je na umu. Ovdje bismo samo dodali da bi,
l prema našem viđenju, empiričko istraživanje o odnosu
probleme. Svejedno, ne potcjenjujemo zaslugu široko
razumljenog •pozitivizma• u redefiniranju kanona iskus- ·
tvenog istraživanja za socijalne znanosti.
Sgciologija znanja razumijeva ljudsku zbilju.kao soci-
l<>lgg_)mnstmiranu zbi!@_:. Budući da konstitucija zbilje
tradicionalno tvori središnji problem filozofije, to razu-
mijevanje ima stanovite filozofijske implikacije. U ~moj

~
nstitucija.spram legJ.-·timirajućih simboličkih univerzuma

l '
-, ako ui:uiprijedilo sociologijska razumijevanje suvreme- mjeri u kojoj je postojala jaka tendencija da se taj pro-
blem, sa svim pitanjima koja uključuje, trivijalizira u su-
nog društva. Tu postoje brojni problemi. Govorenje o su-
' remenom društvu u odrednicama •Sekularizacije•,
• znanstvenog doba•, •masovnog društva• ili, obrnuto, • u originalu: .. society of knowledge .. , što je, najvjerojatnije, pogreška. {prim ..

l 214
prev.)

215
l
l ~l
 vremenoj filozofiji, sociolog se, možda na svoje iznenađe­
l
nje, može zateći kao baštinik filozofijskih pitanja čije raz-
matranje više ne zanima profesionalne filozofe. U raz-
nim dijelovima ove rasprave, a osobito u analizi temelja
znanja u svakodnevnom životu i u diskusiji oprea.meciva-
l
nja i institucionalizacije u odnosu na biologijsRe pretpos-
tavke ljudske egzistencije, pružili smo neka upuCivanja~
(na dopnnose koje SOClO]Og:tjSklOnjentlrana m1sao može Indeksi l
\ pružiti filozofijskoj antropologiji.
· Sve u svemu, naše poimanje sociologije znanja impli-
cira određeno poimanje sociologije općenito. Ono ne im- PREDMETNI INDEKS l
'
plicira da sociologija nije znanost, da bi trebalo da njene
metode budu nešto drugo, a ne empiričke, ili da ne može
ti •vrije. dnosno slobodna•. Ono implicira da sociologija abnormalnost - vidi: devijacija
adolescenti, obredi za njih - vidi:
brak, 112, 113 (vidi i djeca; porodi-
ce}; međuvjerski, 178 l
E
auzima mjesto u društvu znanosti koje se bave čovje­ inicijacija budućnost, 123, 126 - vidi i nova
om kao čovjekom; da je ona, u tom određenom smislu alternacija, 183-187, 196, 197, 199 generacija; nasljednici
,....._umanistička disciplina. Važna konsekvencija . tog pai:
l
Angst, 125
manja jest da sociologijamorn..IJ.astaviti svoj posao u traj- »anksioznost« (strepnja), 124 civilizirana društva, 125, 142 - vi-
anomički strah, 120, 125, 126 di i industrijska drUštva; urbana
nom razgovoru kako s historijom, tako i s filozOfijom, ili anonimnost, 50-52, 57, 89, 90, 168, društva; zapadna civilizacija;
će izgubiti svoj nav'lalltltl pređmet"istraz1vanja. Taj pred- 176 specifični aspekti
met jest društvo kao dio lj"i:iašk"ogsili]el;a:;lroji su sačinili
ljudi, koji nastan[~,!]u ljuCli,_!_~<:Jj!, zauzvrat, sacm)a ljuae u
n<lprestanom poVijesnom procesu. To što jeTZiiovaprobu-
»anticipirajuća socijalizacija.. , 161,
189
apologetika, 138
čekanje,
»činjenje
čovjek
45
prisutnim«, jezik i, 58
s ulice (običan č.), 15-17, 97,
l
arhajske civilizacije, 101, 126, 144
dila naše čuđenje spram tog zadivljujućeg fenomena ne
l
,.autoritet•, 181 99, 112
spada među najmanje plodove humanističke sociologije. autsajderi, 109, 150, 185, 187 - vidi
' i devijacija; stranci Dasein, 22
Dauerreflektion, 199
»bazični svijet" - vidi: primarna dehumanizacija - vidi postvare-
socijalizacija
biografija, indiVidualna, 72, 75,
79-81, 83, 85, 88-90, 103, 104, 108,
nje
d:emonska obuzetost, 137, 139,
203-205
despotizam, 63
l
112, 151 {Vidi i djelatnost; poVi-
devijacija, 87, 110, 129-131, 136-139,
jest; uloge; sopstva; subjektivna
zbilja; specifična iskustva, tipo-
vi iskustava);
- r-~ Shiib'olićki univetzUmi,
·
146, 149-151, 191, 192 -
kontrola; navikavanje; instituci-.
vidi i

onalizacija; tradicija; spS"čifičtte ·

l
115-116, 1-19, 120, 122-125. tipove devijacije
biologija, 18, 28, 31, 67-70, 72-75,
112-114, 133, 162, 166, 192, 193,
204, 208-211' 21.6
dezidentifi.kacija, 113
»dezorijentacija.. , 46
dijagnoza, 136, 137
l
bogovi, 104, 1qs, 112, 122, 123, 131, ,.dijalektika prirode .. , 208

l
132, 135, 137-139, 145, 161, 162, dijalektika, 20, 32, 82, 87, 99, 108,
165, 193, 205 - vidi i mitologija Ill, 152, 158, 201, 202, 204,
; bolest - Vidi medicina; patologija; 206-211, 214 - vidi i specifične
terapija sudionike
božanstvellost, 120, 122, 126, 129 - dioba rada, 9, 78, 85, 88, 98, 102, 106,
l
li
l 216
l vidi i bogovi; mitologija 140, 149, 164,\190,200 (vidi i struč-

217
l
,,
!

l
1
 11
:j''

l Ji
njaci; uloge; pluralizam; sekun~

'l darna socijalizacija)

fetiši, fetišizam, 92, 110, 165, 166
filozofi, filozofija, 10-12, 15-20, 22,
imena, 158
incest, 76, 77, 116, 120, 211
178/179 - vidi i jezik
konačne provincije značenja, 43.

l
djeca, 77, 79-81, 83, 84, 93, 163, 177, 24, 27, 29-31, 37, 38, 42, 59, 62, 67,
,,
lJ
194, 195 (vidi i inicijacija; nova
generacija; primarna socijaliza-
. 71, 72, 124, 125, 133, 135, 158, 215,
216 - vidi i teorij_e
individualizacija, 50, 51 - vidi i
anonimnost
44, 58, 118
konceptualizacija, 130, 132-135,
~l cija) individualizam, 197 137, 140, 145, 213 - vidi i legiti-
"formUle•, institucionalne, 91
~ll - dojenčad, 68, 69 Freischwebende Intelligenz, 25
industrijalizam, 200 macija

l ~ll
&.:

~,l
- dječje igre, 43, 196
djelovanje, a, 9, 20, 33, 34, 53, 57, 59,
61, 74, 75, 81-83, 86, 89, 91-94, 100,
"funkcionalna integracija«, 84, 85,
103, 105
funkcionalnost, 93
l

l
l
industrijska društva, 103, 107, 110,
149, 169, 199
industrijska revolucija, 147, 207
inercija, 141 - vidi i tradicija
konkurencija, 140, 143-147, 171, 178
- vidi i specijalisti i specijaliza-
cija
kontrola, socijalna, 76, 77, 81, 83,
ll!, ll2, 129, 132, 139, 141, 2!0 (vi-
inicijacija, 90, 92, 94, 117, 118, 134, 84, 92, 209 - vidi i institucionali-

l Iii
!'i
di i: biografija; svakodnevni ži-
vot; navikavanje; institucionali-
zacija; rad; uloge; određene dje-
generalizirani drugi, 159, 160, 163
geografija, 67
gestika, 55, 56, 210
161, 171, 196 - vidi i obredi pre-
laza
inovacije, 75, 78, 130, _146, 149
zacija; specifična područja, tipo-
vi kontrole
kozmologija, 120, 203 - vidi i mito-
!·
,li
•l latnosti);
- i organizam, 67, 71-3, 201, 208,
glasovni izražaji, 55
glupost, 91 - vidi i mentalna
instinkti, 46, 67, 68, 69, 74, 211 logija; univerzumi

l !;l
·,i
210
dob, 162, 163, 172
:odomaći
manjkavost
gnjev, 53, 55
golotinja, 174
institucionalizacija, 65-114, 116,
129, 135, 141, 171, 175, 192, 210,
212, 216 (vidi i uloge; socijalizaci-
kraljevi (vidi i despotizam; monar-
si); božansko kraljevanje, 126
»kriva svijestc, 20, 21, 24
i'
'l
•· svijet.. -
socijalizacija
vidi primarna
.. gostujući narodioo: - vidi stranci
ja; tradicija); i identit (vidi identi- krivnja, 137, 163, 197
n tet); legitimacija i. (vidi legitima-

l dopisivanje, 47, 48, 180, 181 govor - vidi razgovor; jezik krize, 167, 175, 182, 199, 215
.l govorenje - vidi razgovor; jezik cija) »kulturalni šok«, 131
li drama, 96 - vidi i teatar
integracija, 58, 85, 86, 87, 97,
društvene klase, 76, 100, 132, 14.2, gramatika, 59 ..kulturalni jaz«, 110
l, 147, 148, 157, 163, 164, 168, 180, granične (marginalne, rubne) situ-
103-106, 115, 116, 119, 121, 122,
124, 126, 133, 134,213- vidi i insti-
.. kulturalni kontakte, 130

l 188, 196, 205, 209 - vidi i struč­

l
acije, 119, 121, 123, 124, 173-175, tucionalizacija; legitimacija:
njaci .. latentne« funkcije, 26
182 uloge legende, ll7 - vidi i mitologija
.. egzistencijska određenost•, 18 intelektualci, 149-151, 205, 206; legitimacija, 83, 86, 87, 91-93, 96, 97,
hereza, heretici, 130, 138, 145, 150, »društveno nevezana inteligen-
egzorcizmi, 182 182
103, 110, 115-152, 165, 166, 173,
cija«,

l ekonomija održavanja opstanka

(subzistencijska), 102, 106 - vidi
i primitivna društva
ekonomijski višak, 102, 106, 107,
hijerarhija, 118, 121, 123, 125
»hipokrizijac (licemjerje), 49
homoseksualnost, 136, 138, 139, 195
intimnost, 59, 175- vidi i prijatelji
ishrana - vidi jedenje
iskustvo - vidi biografija
181,202, '204, 206,210, 212, 214, 215
(vidi i teorije); i alternacija, 186; i
primarna socijalizacija, 161, 163;
i subuniverzumi, 106, 109
- vidi i seksualnost · izbor, 74, 95, 113
140, 149 »liječenje duša«, 136

l i'
ekspresivnost, 47, 48, 53, 55, 210
eksternalizacija, 71, 73, 82, 87, 93,
127, 155 - vidi i teorije; univer-
hraBa - vidi jedenje

Idealfaktoren, 22
..idealni faktori•, 22
..izdaja•, samo-, 197
izolacija - vidi samotnost
jedenje, 208-210
ljudska priroda, 69, 70 - vidi i spe-
cifične značajke
logika, 85, 86, 93, 104, 203
zumi idea)ni tipoVi, a jezik, 40, 44, 53, 55-59, 86-88, 93, 95, ludilo, luđaci, 16, 43, 121, 131, 182

l »ekstra1,1terina Friihjahr•, 68
.. emigriranje .. , 131, 136- vtpi i de-
vijacija
eriiocije, 157, 158, 163, 167, 170, 171,
»ideje« - vidi teorije; univerzumi;
Weltanschauung
identitet, identifikacija, 71, 88, 94,
96, 109, 179, 180, 196, 212 (vidi i
razgovor; rječnik); djeca (pri-
marna socijalizacija) i j., 81,
magija, 85, 92, 99, 133
makroskopska <?.ruštva, 72, 100, ·
102
ll3, 156, 158-161, 163, 165-167, 170, 159-161, 163;"i sekundarna socija-
maksime, 117

l
176, 183, 192, 206 176, 177; 180, 181, 183, 184, 189-200 lizacija, 165, 167, 170; i taloženje i
Entfi-emdung, 110 "manifestne• funkcije, 26
.:i (vidi i uloge; sopstva; socijaliza- tradicija, 89, 90, 117; i socijalna
epistemologija, 16, 19, 24, 25, 28-30, manjinske grupe - vidi deVijacija
•' cija; subjektivna zbilja); i granič­ klasifika~ja, 125
t;
206 medicina, 107, 109, 110, 189; hospi-
ne situacije, i23, 124, 174; organi-
estetski doživljaj, 43, 44, 106, 171; kaos, 126, 127 talizacija, 189
'i zam i i., 156, 201, 208-211; pastva-

l ,,l;
3-1
vidi i: umjetnost

fantazije, 119, 123, 174, 192, 198

renje i., 113; teorije o i., 201-207
ideologija, 20, 24, 25, 27-29, 31, 118,
klanovi - vidi srodstvo
klase - vidi društvene klase
kolektivi - vidi institucionalizaci-
mediteranska društva, 131 ·
mentalna manjkavost, 192
metodologija, 8, 23, 29, 30
,~i
147, 148, 151, 152, 167, 207.
fenom_enologijska analiza, ll, 38, ja; specifični kolektivi misticizam - vidi religija
idiosinkrazije, 129, 157, 180, 194
.. kolektivni identiteti«, 201 mitologija, 122-124, 128, 131,

l
39 igra, 43
komunikacija, 41, 56, 57, 60, 79, 167, 133-135, 165, 203 - vidi i kozmo-
'
M
l 218 219
~~

l l

legija; božanstvenost; bogovi;
simbolički univerzumi
moć, 126, 132, 138, 143, 145-148
monarsi, 97; božansko kraljeva-
nje, 126
monopolizam, 134, 144-148
motivacije, 156, 161, 169, 186, 187
mozak, 203
muževnost, 211 - vidi i seksual-
nost
:<>na prvom mjestu ono što je
prvo«, 45
:onačelo zbilje«, 203
način hoda, 210
nasilje, 127
nasljednici, 52, 126 - vidi i djeca;
nova generacija; tradicija
navikavanje, 74, 75, 78, 79, 84, 85,
95, 116, 141 - vidi iinstituciona-
lizacija; uloge; rutine
neuroza, 186, 205-207
neznanci - vidi stranci
nihilacija, 136, 138, 139, 187
noćna mora, 123, 125 -
vi; granične situacije
nomenklatura, 158
norme, 159, 165, 181
vidi isno-
»nosioci«, 130, 143, 144, 148, 151,
164, 167
nova genracija, 80, 82, 83, 88-91,
116, 129 - vidi i djeca; nasljedni-
ci; tradicija
"
,l
'i
objektivacija, 38, 40, 41, 53-55, 82,
83, 95, 111, 115, 116, 119, 120, 124,
ril 127, 155 - vidi i legitimacija; po-
sebna područja, tipove objekti-
.t vacije
:ll objektivna zbilja, 67-152, 155, 157,
159, 160, 173, 175, 190-192, 194;'
l' 202, 206, 215 - vidi i sekundama
socijalizacija
obrazovanje, 91 - vidi i socijaliza-
cija
obredi prelaza, 118, 122 - vidi i
inicijacija
obredi puberteta - vidiinicijacija
?čekivano trajanje života, 209
očinstvo, 79
»odgovornost .. , 16
,'
',,
odjeća, prikladna 174
220
'·'·'1~'.·.·
,~, '
odluke, 74, 75
130, 134-136, 139; i porijeklo insti- rad, 20, 79 - vidi i dioba rada; ulo-
l
,.odvojivost«, 55-57 tucionalizacije, 76, 77, 79, 81, 87, ge; posebne djelatnosti
.. ogorčenost« (»resentment«), 21
okolina, 67-74
opsjednutost- vidi demonska op- l
100 {vidi i institucionalizacija)
povraćanje, 209
pozadina, zajednička, 75, 78, 80; vi-
di i: relevancije
»ravnanje po drugiina.. , 189
razgovor, 175, 178-181, 185, 203, 208
- vidi i jezik
l
sjednutost »razumijevanje«, 155, 156, 163, 168,
.. practico-inert.. , 111
l
190, 213, 214, 215
organizam, 67-73, 156, 201, 208-211
- vidi i biologija
pragrnatizam, 40, 57, 60, 61, 63, 109, razvoj ličnosti, 122 - vidi i identi-
117 i d.
orgazam, 210 tet
•pranje mozga.. , 185, 187
osamljenost; vidi: samotnost Realfaktoren, 22
predvidivost, 77, 78 .. realni faktori ... , 22
l
otuđenje, 110
»pregovaranje .. , lice-u-lice, 49 i d. receptno znanje, 60, 61, 87 - vidi i
otvorenost spram svijeta, 68, 69, preobrazbe, 171, 173 i d., 183, rutine·
72, 127
186-189, 207 - vidi i alternacija »relacionizam.. , 24
.. ovdje i sada«, 40, 41, 47, 51, 55, 56,
58, 59 - vidi i situacije lice-u-li-
»preska}fanje« (svijesti iz jedne "'relativizam .. , 19, 22, 31
l
zbilje u drugu), 43 Relativnitiirliche Weltanschau-
ce
prestiž, 109, 166 ung, 23
pamćenje - vidi povijest; prisje- »prešutna razumijevanja«, 164 »relativno-prirodni svje~onazor«,
ćanje
prethodnici, 52 - vidi 1 povijest; 23
tradicija relevancije, 63, 64, 79, 83-85, 90-93,
l
.patologija•, 137, 190, 209
»permanentna refleksivnost.. , 199 »preuzimanje.. socijalnog svijeta, 97-99, 101, 102, 104, 108 - vidi i
plauzibilnost - vidi legitimacija 156, 158 institucionalizacija
pluralistička društva, 148, 149,.151,
prijatelji, 178 - vidi i intimpost religija, 43, 44, 59, 63, so; 92, 96, 97,
171, 178 primarna socijalizacija, 155-164, 100, 104-107, 110, 118, 124, 135,
poddruštva, 150, 151, 196
»podgradnjalnadgradnja.. , 2D-22,
107
165 i d., 183, 207, 210; i neuspješ-
na socijalizacija, 190, 192, 194,
195, 197, 198,"206
prim.itivna društva, 101, 122, 125,
150, .168, 171, 172, 179, 181, 187,
200, ?12 vidi i mitologija; poseb-
ne religije); i razgovor, 175; pre-
obraćenje, 184, 185; i monopoli,
l
podsvjetovi, 164
144, 145, 190 - vidi i ekonomije 146-148; nihilacija ir., 138 1 d.
l
politika, političke institucije, 97,
126, 127, 132, 138, 146, 148, 172, održavanja opstanka »reorijentacija«, 46
prisjećanje, 83, 116, 162, 167, 173, revolucija, revolucionari, 151, 152,
178, 185, 213 l
ponuntrivanje (internalizacija), 82, 181, 185 - Vidi Jtradicija 170, 171, 174
87, 88, 92, 94, 95, 103, 155, 156:, probava, 210 režanje, 55
158-161, 163-171, 173, 175, 181, 199
{vidi i socijalizacija), i identitet
(vidi i id_entitet), i psihologija,
programi, institucionalni
institucionalizacija
»projekcija.. , 127
propaganda, 104, 105, 109
vidi rituali, 165, 166, 176, 182 - vidi i
inicijacija
rj9čnik, 40, 59, 88, 93, 117, 164
roditelji, 157, 160, 167, 168, 188 {vidi
l
158, 190; i socijalna struktura,
prostorna struktura života, 40, 44, i djeca; primarna socijalizacija;
l
190-201 '
porodica, 57, 61, 63, 64, 81, 84, 173, 58 značajni drugi); i neuspješna so-
176,_197- vidi i intimnost; dje- prošlost - vidi biografija; povi- cijalizacija, 196
.··,.~- jest; tradicija rutine, 41, 42, 60",'·6"1, "74~.'78; 80, 91, ·
. :·di; ·srodstvO
posrednici, 68, 70, 72, 97, 100 pseudo-pragrnatizam, 143 94, 97, 98, 121, 124, 129, 164, 175,
postvarenje, 110-114, 201, 213, ~14
povijest, povijesnost, 18, 19, 22, 23,
25, 28, 30, 31, 45, 46, 52, 59, 72, 83,
psihijatrija, 123, 169, 172, 203
psihoanaliza, 136, 172, 177, 181, 183,
191, 204, 205, 215
psihologije, psihologijske pojave,
182, 211 - vidi i institucionaliza-
cija; uloge
samotnost, 71, 72, 74, 75; anomička
l
91, 97, 98, 101-103, 108-110, 112,
71, 72, 74, 78, 85, 98, 105, 112-114, jeza, 125, 126
114, 116, 124, 132, 140, 144, 146,
148-152, 162, 166, 184, 187, 201,
205, 207, 208, 213, 214, 216 (vidi i
biografija; teorije; tradicija; spe-
119, 122, 136, 157, 158, 190, 191,
199, 202, 203-207, 211, 213, 214
"'psihopatija.. , 169
sankcije, 76, 83, 96, 120, 122, 181, 182
segrnentacija, instucionalna, 76,
88, 94, 102, 103, 105, 106
l
cifična područja); ~ legitimacija
psihoterapija, 185 segregacija, 106, 145, 146, 185
unierzuma, 106, 120, 126, · 129, pučk6 priče, 117, 145 Seinsgebundenheit, 18
221
l
l
 ji'

l .~ :
~
:o

'
seksualnost, seks, 70, 77, 79, 84, lizacija;_ subjektivna zbilja); po-
jalisti i specijalizacija
tajno učenje, 109
.. uvid .. , 137
105, 209, 210; i razgovor, 179 . stvarenJe s., 113 Verdinglichung - vidi postvare·
taloženje, 89-93

l ,,
,f!
ma~turbacija i s., 163; prevlada~
vanJe prezaisićenosti, 211; pro-
gram. za dječake i za djevojčice
16 1; 1 nuspješna socijalizacija'
~· 194id.
Sosein, 22
spavanje, 210
specijalisti i specijalizacija, sa, 99,
teatar, 43 - vidi i drama
teologija - vidi religija
teorija grupe referencije, 26
nje
višak - vidi ekonomijski višak
· vlast, 142, 145
..vrednote«, 82, 87, 98, 113 - vidi i
' 102, 106, 107, 117, 118, 134-137, 140 teorije, teoretiziranje, 27-30, 33,

l ~:'
~
.
sekte, religijske, ISO
sekundarna socijalizacija t56 15?
161, 164-173, 174, I7s, 118, 7_
18 189 '
- vidi i dioba rada;- sekunćarna
socijalizacija; teorije; poEebne
djelatnosti
srednji vijek - vidi srednjovj>3kov-
41-43, 86, 87, 93, 102, 104, 107, !08,
112-114, 117-120, 127, 128, 130,
134-137, 1~0-144, 148 i d., 202-204,
206, 207, 212 i d. - Vidi i legiti-
legitimacija
vremenitost (i vrijeme), 40, 44-46,
56, 58, 155, 156, 203
vrste, 67 i d.
,,
l:' 198, 199, 207, 211 '
no društvo macija; specijalisti; simbolički vršnjačke grupe, 161, 163

l l
.' s~man~ič~e zone značenj~. ss, 60
.. srmboh, simbolizam, 58, 59, 92, 96,
97 •. !07, 109 - vidi i simbolički
umverzumi; posebne simbole
srednjovjekovno društvo, 135 147
srodstvo, 93, 116-118, 120, 128 - vi-
di i porodica; specifični odnosi
univerzumi; Weltanscha.uung
terapija, 136-139, 150, 182, 185, 187,
195,204,205,207 .
WeltBJlscha.uung, 23, 30, 107, 108.
122, 124
tipove simbola ' Standortsgebundenheit 22 teritorijalnost, 79 WlSsenssoziologie, 17

l simbolički univerzum!, llS-ls2 ,

165, 202, 213, 214; održavanje s.
u., 127-152
stigmatizacija, 192, 193 '
strah, 117, 124, 125, 127 - vidi i
granične situacije
straz_:<;:~. 138, 145, 146, 150, 176, 182
tijelo, 40, 53, 55, 160, !83, 208, 210 -
vidi i biologija
tipovi, tipizacije, 31, 49-52, 85, 88,
90-92, 125, 144 (vidi i uloge; po-
,..zajednički jezik«·, 180
zakon, 76, 96, 209
,.zakon triju stadija", 133
simboličko-interakcionistička ško- zaliha znanja, 60-64, 74, 86, 89, 90,

l la, 32 strucn)aci, 118, 120, 14C•-146, ·sebne uloge); i identitet, 113;

14 ~~1 5_0 •
~~~ - vidi i specijalisti i uzajamne 75 i d., 93.1 d., 103, 104, 95, 97-99, 102, 103, 106, 135, 140,
s~mp_tomatologija, 137
sp~ClJahzaciJa; specifična područ­ !06 163, 164 - vidi i uloge; socijali-
smtaksa, 57, 59 zacija; teorije; tradicija
Ja tok svijesti, 44
situacija lice-u-lice, 47-51, 53-58, zanimanja, 40, 59, 61, 172 - vidi i
180, 181 stz:ukturalno-funkcionalna t-eori- .. totalna društvena činjenica.. , 214

l »Situacijska određenost .. 22
Sitz im Leben 22
•Sjedište u živ~tu .. , 22
'
Ja, 26
sub~ekti~_a zbilja, 155-211 (vidi i
bwgrafiJa); teorije identiteta
201-207; održavanje i preobraz~
tradicija, 83, 89-93, 95, 116-118,
129-131-, 134, 141, 144-149- vidi i
povijest; nova generacija; zaliha
znanja; (i posebne tradicije)
dioba rada; uloge; specijalisti i
specijalizacija; posebne djelat-
nosti
,.zapadna civilizacija, 163
»Sloboda voljec, 16 »Zbilja sui generis"', 34
l
ba s. z., 173-189; i socijalna struk- transcendencija, jezik i, 58, 59
slučajnost, 176, 178, 179
tura, 190-200 .. tržište svjetova.. , 199 ,.zbilja«, 15-17, 30
smrt, 45, ~?'4, 211; i legitimacija, subuniverzumi, 88, 106-1IO .; zdrav razum, 30, 31, 37, 38, 41-43,
182; SOCIJalna kontrola smrti j
sudbina - vidi postvarenje učenje - vidi obrazovanje; socija- 57,59, 60,201,207
124 . '
sumnja, obesnaživanje s., 41 l liz~ija uloge, "zla vjera«, 112

l snoVi, ~9, ~4, 58, 176; ispoljavanje

.po~asan)em, 173; kao granične
situacije, 119
so?ijalizacija, 155-189 i d. {vidi i
suvr~~enici, 50-52 - vidi i grupe
vrsnJaka
svakodnevni .život, 37-64, 118-124,
1
1

~dentitet; primarna socijalizaci-
l vikavanje; integracija; granične
Ja; . s:kundarna socijalizacija):
usp]esna, neuspješna, 173, 190 i
d., 206, 209
sociJalne znanosti, 7, 8, 29 109 202
129, 135, 140, 141, 143 - vidli na-
~it~ac_ij~_; rutine; tipovi, tipizaci-
Je; J_~zik ~· _5_:3-6~; zbUja s. ž., 37-46:
s~ciJ~l~a Interakcija u s. ž., 47 _52
svecerum, 106, 115
il
77 i d., 87, 93-100, 101, 102; 104, 106,
115, 116, 118, 119, 121, 122, 124,
126, 158, 159, 164-166, 168, 177,
184, 191, 19~. 207 (vidi i alternaci-
j
ja; identitet; značajni drugi; spe-
cijalisti i specijalizacija; poseb-
i.!
ne uloge); postvarenje u., 113
..umijeće nevjerice .. , 21 ·
· umjetnost, 43, 44, 59
znaci, znakovni sistemi, 54-57, 59,
89 ...,.... vidi i jezik
značajni drugi, 157-162, 167, 168,
171, 175-177, 183, 185-188; razgo-
vor i z.d., 180, 181; i diskrepanci-
je između primarne i sekundar-
ne socijalizacije, 192;194-197, 199
"znanje"', 15-17, 29, 30
znanost, 7-9, 24, 38, 59, 88, 118, 120,

l
213-215 ' ' '
sVijest, 19, 38-44, 57, ao, 82, 86 , 87, univerzumi, 115-152 - vidi i koz- 133, 135, 202, 204, 215,216- vidi i
li "'s?cijalno· nevezana inteligenci-
89-9!, 94,.?9, 100, 104, 105, 111 (vi- mologija; simbolički univerzu- posebne discipline
Ja.. , 25
mi; Welta.nscha..uung
l: »S~~iologija znanja.. , 15 i sl., 212 i
dil gramcne Situacije; subjektiv-
Unterbau/Ober")Jau - vidi »pod- žene, 176, 177, 191, 194, 195 (vidi i
lJ ~~ zbilja), - i postvarenje, 111 i
seksualnost), i majke (vidi djeca;
l ll'
sociologija, 212 i ·d.
»Sociosomatika.. , 210
solidarnost, 148
svjetonazori, 100, 110 _ Vidi i Wel-
tanschauung
gradnja/nadgradnja•
»Upravljeno na zbilju«, 203
urbana· društva, 149 - vidi i in-
dustrijska društva; pluralistička
značajni drugi)
,.ženskastost«, 195 - vidi i homo-
seksualnost
t~ sopstva, 70, 71, 75, 77, 94, (vidi i bi- tabui, 182 - Vidi i incest druš.tva životinje, 67, 68, 71, 72, 125, 160, 190;

l ografija; identitet; uloge; socija-

222
tajna udruženja, 106- vidi ispeci- ..utopijska« misao 25 ljudska ž., 208-210
223

l

l.,'
·,,
1 Kautsky, Karl, 20, n. 6
l)
: ,1'
l
l l:
ili
., .
' INDEKS IMENA ZA UVOD I BILJEŠKE
Antoni, Carlo, 21, n. 9
Artes, Philippe, 163, n. 13
Aron, Raymond, 23, n. ll, n. 12,
140, n. 90
! Barth, Hans, 19, n. 3
Bell, Daniel, 27, n. 20
j Benedict, Ruth, 70, n. a
~ Berger, Brigitte, 133, n. as
l Berger, Peter L., 67, n. l, 81. n. 26,
110, n. 58, 144, n. 65, 150, n. 105,
178, n. 21, 183, n. 24, 187, n. 29,
200, n. 39, 204, n. 42
Bergson, Henri, 210, n. 47
Brinbaum, Norman, 27, n. 20
Bultmann, Rudolf, 133, n. 88
Buytendijk,'F. J. J., 67, n. 1
Calvez, Jean-Yves, 20, n. 6
Cooley, Charles Horton, 15_8, n. 6,
178, n. 20
Cory, Donald W., 195. n. 36
Cuvillier, Armand, ll l, n. 59
DeGre, Gerard L., 32, n. 24
l Dilthey, Wilhelm, 21, ·,n..9, 25--- -.
i Durkheim, Emile, 20, 26, 31, 33, n.
27, 34, 72, n. 13, 73, n. 15, 79, n. 23,
80, n." 24, 82, n. 27, 94, n. 36, 97, n.
39, n. 40, 101, n. 44, 102, n. 46, 111,
n. 59, 118, n. 69, 120. n. 71, 125, n.
75, 126, n. 79, 141, n. 91, 144, n. 96,
184, ri. 26, 211, il. 48
Eliade, Mircea, 112, n. 63, 133, n. 88,
134, n. 89
'l! .
Engels, Friedrich, 208, n. 44
224
'i
' Pareto, Vilfredo, 20, 70, n. 7, 86, n.
Festinger, Leon, 143, n. 94, 185, n.
28
Fetscher, Iiing, 20, n. 6
Feuerbach, Ludvrig, 127, n.80
Freidson, Eliot, 189, n. 31
Freud, Sigmund, 21, n. 8, 69, n. 7,
70, n. 9, 127, n. 80, 210, n. 46, 211,
n. 48
Freyer, Hans, 23, n. 11
Gabel, Joseph, 110, n. 58
Gehlen, Arnold, 31, 67, n. 1, 68, n. 3,
73, n. 16, 75, n. 18, n. 19, 78, n. 22,
103, n. 50, n. Sl. 133, n. 87, 199, n.
38
Geiger, Theodor, 27, n. 18, f4o, n.
90
Gerth, Hans H., 175, n. 18, 190, n. 33
Goffman, Erving, 123, n. 73, 169, n.
15, 177,n.l9,185,n.27, 192,n.35
Goldmaqn, Lucein, ll o, n. 58
GrO.nwald, Ernst, 23, h. ll
Gurvitch, Georges, 32, n. 24
Helbwachs, Maurice, 126, n. 77
Hall, Edward T., 210, n. 45
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich,
73, n. 15, 82, n. 28, 87, n. 33
Heidegger, Martin, 124, n. 74
Heimsoeth, Heinz, 19, n. 2
Hughes, Everett, 172, n. 16
Hughes, H. Stuart, 21, n. 9
Hunter, Edward, 185, n. 27
Husserl, Edmund, 89, n.- 34, 90, n.
35
Huszar, George B. de, 140, n. 90
Monnerot, Jules, 111, n. 59
l
Kardiner, A., 192, n. 35
Kaufmann, Walter A., 21, n. 7 Murdock, George, 70, n. 8
l
Kellner, Hansfried, 67, n. l, 81, n. Natanson, ·Maurice, 38, n. l, 69, n.
26,178,n.21 · 6
Kelsen, Hans, 27, n. 19 Nietzsche, Friedrich, 21 i n. 7, n. 8,
127, n. 80
l
Kluckhonn, Clyde, 70, n. 8
Kolakowski, Leszek, 151, n. 107
Ovesey, L., 192, n. 35
Labriola, Antonio, 20, n. 6
Latnpert, Evgehil; 15f, n. 106
30, 116, n: 67, 1 is, n. 68, 133, n. 85,
Landshut, Siegfried, 23, n. ll
Lapassade, Georges, 32, n. 25
Leeuw, Gerardus van der, 133, n.
141, n. 91
Parsons, Talcott, 26 i n. 15, n. 16, 33
i n. 26, 101, n. 45, 102, n. 46, 173, n.
l
88
17
l
Lenk, Kurt, 19, n. 3, 27, n. 20, 147, n.
Pascal, Blaise, 19
IDO
Levi-Strauss, Claude·, 86, n. 31, 112, Piaget, Jean, 88, n. 25, 112, n. 62,
133, n. 87, 162, n. ll, 12, 210, n. 47
n. 62, 125, n. 76, 158, n. 8
Plessner, Helmuth, 31, 67, n. l, 68,
LBvy-Bruhl, Lucien, 101, n. 44, 112,
l
n. 3, 71, n. ll, 160, n. 10, 211, n. 48
n. 62, 133, n. 87, 162, n. 12
Lieber, Hans-Joachim, 22, :n. lO, 23, Popitz, Heinrich, 75, n. 21
n. 12, 25, n. 13 ,
Litman, Theodor J., 189, n. 31
Portmann, Adolf, 67, n. l, 68, n. 4,
n.5
l
LOvrith, Karl, 21, n. 7 Pullberg, Stanley, 110, n. 58, 114, n.
Luckmann, Thomas,· 38, n. l, 149, 65
n. 102, 187, n. 29, 199-200, n. 38,
200, n. 39 Radin, Paul, 145, n. 97
Lukcks, GyOrgy, 21, n. 6, 110, :h. 58 Riesman, David, 177, n. 19, 189, n.
l
30
Malinowski, Bronislaw, 70, n. a, Rose, Arnold, 32, n. 25, 189, n. 31
124, n. 74 Roth, Julius A., 189, n. :31
Mannheim, Karl, 23-27, 29, n. ll i
l
12, 108, n. 56, 140, n: 90, 149, n. Salomon, Albert, 19, n. 3
103, 151, n. 106 ·sartre, Jean-Paul, 72, n. 12, 100, n.
42, 111, n. 60, 112, n. 61, 113, n. 64,
Maquet, Jacques J., 23, n. 12
Marx, Karl, 19-21,24, 31, 20, n. 5 i n. 118, n. 69, 157, n. 4
6,69,n.7,7l,n.l2,73,n.15,83,n. Scheler, Max, 17 i n. l, 21-27,29,22,
l
29, 102, ~- 46 i n. 48, 107, n. 54, 108, n. 10, 23, n. ll, 143, n. 95
n. 56, 110, n. 58, 11"2, n. 61, 118, n. Schelsky, Helmut, 199, n. 38
. •..."._..... ·.- :·····'· 68, 127; n. 80, 132, n. 84, 147, n. Sch~lting.-Al~xander vo.n, 23, n. ll
101, 208, n. 44 .Schutz, Alfred, 30, 31 i n. 22, n. 23,
Mauss, Marcel, 210, n. 45
Mead, George Herbert, 32, 69, n. 6,
70, n. 10, 78, n. 22, 94, n. 36, 95, n.
37, 123, n. 73, 157, n. 3, 158, n. 6
38, n. l, 74, n. 17, 87, n. 32, 89; n.
34, 90, n. 35, 98, n. 41, ll8, n. 6,9,
121, n. 72, 124, n. 74, 126, n. 78,
156, n. l, 210, n. 47
l
Mead, Margaret, 70, n. 8 Seidel, Alfred, 21, n. 8
l
Merleau-Ponty, Maurice, 210, n. 47 Shibutani, Ta.motsu, 32, n. 25
MertoTI., Robert, 23, n. 12, 26 i n. 14, Simmel, Georg, 79, n. 23, 103, n. 49,
32, n. 24, 101, n. 23, 189, n. 30 141, n. 91, 150, n. 104, 160,· n. 10.
Mills, C. Wright, 26;27, n. 17, 175, 180, n. 22, 210, n. 45 '
n. ·18, 190, n. 33 Sorokin, Pitirim, 26
225
l
l
J
l Spano, Othmar, 201, n. 40
Stark, Werner, 19, n. 3, 22, n. 10, 23,
n. 104
Voegelin, Eric, 101, n. 45, 112, n. 63,
n. 12, 27. i n. 21, 28 134, n. 89, 144, n. 96

l Strauss, Anselm, 69, n. 6, 123, n. 73

Tenbruck, Friedrich, 32, n. 25, 75,

weber, Alfred, 25
Weber, ·Max, 20, 21, n. 8, 23, n. ll,
n. 21,86, n. 30, 178, n. 21. 190, n. 33 32-34, 33, n. 28, 82, n. 27, l 02, n. 46,

l Thomas, W. L., 75, n. 20

T6nnies, Ferdinand, 102, n. 46 .
Topitsch, ~rost, 27 i n. l 9
Uexkilll, Jakob von, 67, n. 1, n. 2
l Veblen; Thorstein, 147, n. _ .-~·(!5?--
fc~
107, n. 54, 115, n. 66, 130, n. Bl,
142, n. 93, 143, n. 95, 145, n. 98,
146, n. 99, 156, n. l
Windelband, Wilhelm, 19, n. 2
Wolff, Kurt, 23, n. 12
Znaniecki, FloriaD:, 140, n. 90

. /; l •

l ft"-..
Jr
JI,~.

\\_~~~
l
l
l
l l
rl
l
l
l
l 226