Politika

I. Upoznavanje s politikom

Uvodni pojmovi
t radi zaštite
ponašanja peticija – pisani ak
etika – skup načela ine
interesa neke skup
koje prihvaća neko
dak
društvo hijerarhija – pore
na temelju odnosa
jećaj
moral – osobni os ivni podređenosti i
pravednosti i kolekt nadređenosti
sustav vrijednosti
rakterna
vrlina – stečena ka avlja
osobina koja predst
nje
osnovu za vrednova

U gotovo svakom ljudskom djelovanju možemo pronaći elemente politike ili

političkoga djelovanja. Svatko od nas svakodnevno se nalazi u situaciji da treba
donijeti neku odluku, pri čemu nastoji uzeti u obzir sve okolnosti koje uvjetuju
baš takvu odluku. Tako procjenjujemo koje su prednosti, a koji nedostaci te od-
luke, hoćemo li njome ostvariti postavljeni cilj ili interes te hoćemo li pri tome
nanijeti štetu drugome na koga se ta odluka također odnosi. Time smo se našli u
određenoj političkoj situaciji, jer vrlo dobro znamo da živimo u društvu zajedno
s drugim ljudima i da naše djelovanje ima posljedice na druge. Sve što se do-
gađa oko nas povezano je s nekom vrstom politike. Mnogi pojedinci ili skupine
u društvu koje povezuje određeni interes, zatim društvene organizacije (tvrtke,
„Politika je stvar
udruge, političke stranke, vjerske zajednice, sportski klubovi, glazbeni sastavi
morala, karaktera
itd), narodi ili države, koji djeluju u odnosu s drugima, promišljaju kako najbo-
i ljudskog
lje ostvariti vlastiti interes, a da pritom ne štete drugima. Međutim, često se do-
dostojanstva.“
gađa upravo suprotno: da pojedinci, organizacije, a ponekad i države, ne mare
Antun Gustav za drugoga ili mu izravno žele naškoditi; pojedinci se svađaju, organizacije bore
Matoš, pravnim i drugim sredstvima, države pokreću ratove protiv drugih država. Stoga,
književnik kako bismo uvidjeli ima li politika pozitivno ili negativno značenje, pokušajmo
(1873.-1914.), odrediti što je politika – kako je definirati u današnjem značenju, otkud pojam
ističe pozitivno politika potječe, što je izvorno značio i kako se mijenjao tijekom povijesti, sve do
značenje politike. današnjega značenja.

6
 I. UPOZNAVANJE S POLITIKOM

„ Ne pitajte što
država može
učiniti za vas,
pitajte se što vi
možete učiniti za
državu.“
John Fitzgerald
Kennedy,
predsjednik
SAD-a (1961.-
1963.), ističe
značenje politike
prema kojem
odricanje od
vlastitih interesa
donosi dobrobit
cjelini (državi),
koje smo svi dio.

1. Pojam politike
Danas politika ima tri temeljna značenja: ona se obilježavaju engleskim termi-
nima politics, policy i polity. U hrvatskom se jeziku, bez obzira na to što imaju
različita značenja, izgovaraju jednako – politika.

Politika se najčešće definira kao umijeće i djelatnost upravljanja državom

Na primjeru predsjednič-
ili drugom političkom zajednicom. Nadalje, odnosi se i na sve postupke
kih izbora u SAD-u na ko-
upravljanja u nekim drugim organizacijama i institucijama pomoću kojih jima je 2009. pobijedio
ljudi teže ostvarivanju svojih interesa i reguliranju zajedničkih poslova u Barack Obama možemo
svojoj zajednici. vidjeti prvo značenje
politike (politics). Pod
geslom „Promjena koju
POLITIKA trebamo“ (CHANGE WE
NEED) Obama je ušao u
izborno nadmetanje za
predsjednika SAD-a i
POLICY pobijedio.
POLITICS
označava politički pro- POLITY označava politiku kao
ces, odnosno političko označava insti- proces donošenja
nadmetanje (izbori) te tucije unutar odluka u svim sferama
stvaranje i posredovan- kojih se odvijaju ljudskoga života
je interesa u društvu. politički procesi. (državi, strankama,
vjerskim zajednicama,
građanskome društvu,
interesnim skupinama,
gospodarskim
subjektima).

7
 Politika

Pobjeda na predsjedničkim izborima omo-

gućila je Baracku Obami da kao Predsjednik
države bude glavni akter u donošenju poli-
tičkih odluka. Iz toga vidimo drugo značenje
politike (polity). Na slici je sjednica kabineta
Baracka Obame.
Barack Obama je svoj
program temeljio,
između ostaloga, i na
reformi zdravstvene
politike kojom bi se u
SAD-u uvelo osnovno Nakon dobivenih izbora (izbori - politics), Obama je postao Predsjednik SAD-a (in-
zdravstveno osiguranje
stitucija Predsjednika - polity) i pokušao uvesti osnovno (besplatno) zdravstveno
za sve građane. Dakle,
riječ je o trećem znače- osiguranje (proces donošenja odluke o politici zdravstvenog osiguranja - policy).
nju politike (policy) kao
javne politike.
2. Politika kroz povijest
Antika i srednji vijek

Iako se politika pojavljuje u svakom organiziranom obliku ljudskoga udruživanja

(bila je poznata još u plemenima), začeci djelovanja koje se može uspoređivati
sa suvremenim značenjem riječi politika pojavljuju se u antičkoj Grčkoj i Rimu.
Politika je u antičkom svijetu značila slobodu, jednakost i vrlinu te se odnosila na
društvo i opće dobro. Iz područja politike bili su isključeni neslobodni (robovi),
ali i žene i stranci (koji su mogli djelovati samo u krugu svog kućanstva - grč.
oikos). Riječ politika odnosila se ponajprije na slobodne građane, pa je i nastala
od pojmova građanstvo i građanin (grč. polítes). Ti su građani činili političku za-
jednicu (grč. polis) koja je ustrojena po zakonima (grč. politeia).

Saznaj više
Za grčkoga filozofa
Platona (427.–347.
pr. Kr.) svrha politike G đ i u antičkoj Grčkoj vladali su zajednički tako da su odluke zajedno
Građani
je pravednost. Nju je donosili na središnjem trgu (agora). Takvo odlučivanje zove se još nepo-
moguće postići jedino u sredna vladavina ili neposredna demokracija.
pravedno organiziranoj
političkoj zajednici u ko-
joj građani mogu razviti
svoje osobne i društvene
vrline.
Grčki filozof Aristotel smatrao je da je čovjek po prirodi društveno biće, a
samim time i političko biće (grč. zoon politikon). Čovjek, naime, po svojoj prirodi
teži odnosu s drugima, a taj odnos ostvaruje kroz političko djelovanje.
U antičkome Rimu politika je određena kao javno djelovanje koje teži općem
dobru. Tu se javljaju i prvi oblici institucionalnoga određenja politike, odnosno
u Rimu se stvaraju institucije (senat, konzuli itd.), koji umjesto rimskih građana i
u njihovo ime donose političke odluke. Prema njihovom, republikanskom susta-

8
 I. UPOZNAVANJE S POLITIKOM

vu, javni službenici koji odlučuju umjesto građana,

moraju djelovati prema općem interesu ili općem
dobru (lat. res publica – republika), dakle, sukladno
onome što je najbolje za sve građane.

Rimski filozof i političar Marko Tulije Ciceron (106.–43. pr. Kr.)

smatrao je da je opće dobro stvar naroda (lat. res publica res populi). Za grčkoga filozofa
Dakle, opće je dobro ono što je najbolje za sve građane. Aristotela (384.–322. pr.
Kr.) politika je praktična
znanost i njome se u
političkoj zajednici
pokušava postići najviše
Novi vijek dobro za čovjeka.

U novom vijeku pojam politike u potpunosti se mijenja. Politika se odnosi na dr-

žavu, u kojoj se počinje vladati putem državnih institucija (birokracije). Politika se
počinje odvajati od etike i morala i postaje samostalna djelatnost i tehnika moći
u službi onih koji vladaju (vlast).
Talijanski politički teoretičar Niccolò Machiavelli tvorac je modernoga pojma
politike. Machiavelli je smatrao da je politika umijeće vladanja i upravljanja drža-
vom i da ga dobar vladar mora imati. On, dakle, mora iskoristiti političku vrlinu
kada je to moguće, ali kada to nije dovoljno, dopušteno mu je uporabiti moć i
silu kako bi očuvao državu.
S vremenom, a pogotovo od 18. i 19. stoljeća, političko djelovanje postaje
sve složenije, a odvija se preko političkih organizacija (ponajprije su to političke
stranke) i predstavničkih tijela (parlamenata, skupština) koja zastupaju i prenose
političku volju naroda (državljana) na razinu države.

Za talijanskoga
Najnovije (suvremeno) doba
političkoga teoretičara i
političara Niccolòa Mac-
U suvremenom dobu politika nije vezana samo za državu, političke stranke hiavellija (1469.–1527.):
i predstavnička tijela (parlamenti, skupštine), već se odnosi i na područje gra- „Politika je umijeće i vje-
đanskoga (civilnoga) društva: riječ je o nevladinim organizacijama, udrugama, ština vladara koji može
sindikatima, medijima i građanskim inicijativama. Oni organiziraju prosvjede, vladati silom, ali mora
peticije, štrajkove i sl. U tom smislu, takve organiza- znati da ne može opstati
cije iznimno su važne za funkcioniranje građanskog bez svojih podanika
društva. One su, zapravo, sam temelj toga društva, (građana). “
jer kontroliraju državnu vlast.

Gong je u RH nestranačka udruga civilnoga društva koja prati rad

državnih institucija, prije svega izborni proces i proceduru glasovanja
na izborima te potiče sudjelovanje građana u političkim procesima.

9
 Politika
Njemački sociolog Max
Weber (1864.–1920.) :
„Vlast je institucionalizi-
rana moć.“
Španjolski predsjed-
nik Francisco Franco
(1892.–1975.) izvršio
je 1936. državni udar
i tri godine kasnije, uz
vojnu pomoć Njemačke
i Italije, u građan-
skom ratu pobijedio
legitimno izabranu
vlast. Dakle, učinio
je to suprotno načelu
legitimnosti. Međutim,
potom je uspostavio
zakonske temelje na
temelju kojih je vladao,
dakle, vladao je suklad-
no načelu legalnosti.
10
3. Politika kao vlast i oblici vlasti
Pojam politike najčešće se veže uz političku vlast. Vlast se može definirati kao
politički utemeljeno pravo posjedovanja političkih, pravnih i ekonomskih moći
(ovlasti) koje omogućuju vladavinu, upravljanje, zapovijedanje i gospodarenje.
Vlast podrazumijeva odnos nadređenosti i podređenosti: pri tom nadređeni
imaju institucionalnu (ustavnu i zakonsku) mogućnost nametanja vlastite volje
podređenima. Iz definicije je vidljivo da je vlast posjedovanje određene moći,
međutim, dok je moć sposobnost nametanja volje unatoč otporu drugih i može
biti neograničena te također podrazumijeva odnos nadređenosti i podređeno-
sti, vlast je ograničena političkom voljom i pristankom podređenih te ustavom i
zakonom.
Stoga je važno znati da se vlast temelji na:
• legitimnosti (pristanak i povjerenje državljana davanjem mandata određe-
noj vlasti, odnosno, političkoj stranci koja formira vladu nakon izbora)
• legalnosti (vršenje vlasti u skladu s ustavom i ostalim zakonima i propisima).
Ako se zadovolje oba kriterija (legitimnost i legalnost), govorimo o politič-
kome autoritetu, jer se državljani podvrgavaju zapovijedima vlasti (vlade) zato
što je smatraju legitimnom i legalnom. Česti su primjeri zadovoljavanja samo
kriterija legalnosti, ali ne i legitimnosti.
Važno je znati da se vlast u modernom i suvremenom dobu odnosi
na državu kao instituciju koja jedina ima monopol (isključivo pravo) na
sredstva prinude (sudstvo, policija, vojska). Njihovom primjenom može
iznuditi poštivanje zakona i uvažavanje državnog autoriteta na svome
teritoriju, prijeteći, ne samo privremenim ili trajnim oduzimanjem slo-
bode (zatvor), nego i fizičkim uništenjem (primjerice, u pojedinim save-
znim državama SAD-a i u drugim državama postoji smrtna kazna).
Budući da je iz aspekta politike i političkoga procesa važniji kriterij legitimno-
sti, tj. pristanak i moralna opravdanost vlasti, prevladavaju tri tipa vlasti:
1. tradicionalna vlast – Pokoravanje se duguje osobi koja
vlada prema tradicionalnim pravilima.
Švedski kralj Carl Gustaf XVI. ima neke formalne ovlasti koje su
utemeljene na dugoj tradiciji monarhije u Švedskoj.
 I. UPOZNAVANJE S POLITIKOM

2. karizmatska vlast – Temelji se na emotivnoj predanosti vođi koji

opravdava svoju vlast i ona je shvaćena kao odraz vrijednosti samoga vođe
i njegova neupitnog autoriteta.

Nelson Mandela, predsjednik Južnoafričke Republike od 1994. do

1999. godine, kao dosljedan borac protiv apartheida zbog svojih
je stavova bio u zatvoru punih 27 godina. Nakon izlaska iz zatvora
podržao je pomirbu i pregovore između bjelačke manjine i crnač-
ke većine u Južnoafričkoj Republici. Sudjelovao je i u pregovorima
koji su vodili prema prijelazu na potpunu demokraciju u njegovoj
državi. Mandela je primio, tijekom četiri desetljeća služenja
kazne i političke karijere, preko stotinu različitih nagrada i pri-
znanja, uključujući i Nobelovu nagradu za mir 1993. godine. Zbog
svega toga postao je karizmatični simbol.

Adolf Hitler, vođa nacističke vlasti u Njemačkoj (1933.–1945.)

primjer je negativnog oblika karizmatske vlasti. Svojom je
karizmom i kultom ličnosti pridobio milijune Nijemaca na
pokretanje Drugog svjetskog rata, što je uzrokovalo stradanje
desetaka milijuna ljudi.

3. legalno-racionalna vlast – Karakteristična je za suvremenu ustavnu

državu i temelji se na uvjerenju građana u racionalnost objektivnih pravnih
pravila.

Vrhovni sud RH, kao najviša sudbena vlast, primjer je

povjerenja građana u pravednost suđenja i jednakost
svih pred zakonom.

4. Političko djelovanje
Političko djelovanje iznimno je važan element suvremene politike i političkoga
sustava u cjelini. S jedne strane, po prirodi svoga zanimanja, političari i državna
vlast aktivni su akteri u političkome djelovanju. Međutim, u suvremenim libe-
ralno-demokratskim društvima potiče se političko djelovanje svakoga pojedin-
ca i što većega broja društvenih organizacija, kako bi sudjelovali u političkome
procesu i donošenju odluka: naime, taj se politički proces i te odluke odnose
ponajprije na njih. Znači, bitna odrednica političkoga djelovanja jest djelovanje
u javnosti radi postizanja općega dobra, pri čemu trebaju aktivno sudjelovati i
vlast i građani. Dakle, politički djeluju:

11
 Politika

• vlada i političke organizacije (stranke) – vlada, gotovo svakodnevno

provodi odluke iz područja javnih politika (zdravstvena politika, socijalna
politika, proračunska politika, gospodarska politika itd.), te usvaja nove
politike za određeno društveno područje. Jednako tako i ostali politički
akteri (političke stranke u opoziciji, sindikati, udruge itd.) često usvajaju
programe i pokreću ini-
cijative za promjenom
određenih politika koje
provodi vlada.

Sjednica nizozemske vlade

na kojoj se donose odluke o
obrazovnoj politici.

• građani (pojedinačno, na izborima ili češće udruženi u društvene organi-

zacije i građanske inicijative).

U Francuskoj postoji aktivna politička svijest

i sindikalna organiziranost, pa se štrajkom
velikog broja javnih poduzeća blokira funkci-
oniranje gospodarstva, školstva, zdravstvenih
usluga itd., čime se utječe na promjene u
politici Vlade. Velik broj štrajkova organizira se
u Parizu, gdje se na nekima zna okupiti i po dva
milijuna ljudi. Na slici, na najvećem transpa-
rentu piše: „Kriza - to ste vi, rješenje – to smo mi“.

Sudjelovanje građana u političkome procesu ovisi o tipu političke kulture. Posto-

je tri tipa političke kulture:

1. parohijalna politička kultura - Karakteristična je za zajednice u kojima

ne postoji politika kao zasebno područje te nije odvojena od religije. Za-
jednica kao cjelina određuje ponašanje pojedinca. U takvoj kulturi nema
aktivnog sudjelovanja građana u politici.

Abu Dabi glavni je grad Ujedinjenih Arapskih Emi-

rata u kojima, iako su ekonomski visokorazvijeno
društvo, dominira parohijalna politička kultura.
Građani ne sudjeluju u politici i izborima, jer ne
postoji opće biračko pravo.

12
 I. UPOZNAVANJE S POLITIKOM

2. podanička politička kultura - Postoji u hijerarhijski strukturiranim

društvima u kojima su političke vrijednosti unaprijed određene. Pojedinac
prema takvom sustavu ima negativne ili pozitivne orijentacije, sustav sma-
tra legitimnim ili ne, ali je pasivan, tj. nije politički aktivan.

Peking je glavni grad Narodne

Republike Kine koja je primjer po-
daničke političke kulture. Biračko
pravo je opće, ali postoji samo jed-
na stranka (Komunistička partija
Kine) pa je unaprijed zadano za
koga se može glasovati.

3. participativna politička kultura - Svojstvena je suvremenim i razvije-

nim demokratskim političkim sustavima u kojima pojedinac ima pozitivno
ili negativno mišljenje o političkome sustavu i vlasti, ali aktivno participira
(sudjeluje) u politici i političkim procesima.

Pariz je glavni grad Republike Francuske koja

je primjer participativne političke kulture.
Biračko pravo je opće, postoji više stranaka
i izraženo je sudjelovanje građana u politici
kroz građanska udruženja i često kroz opće
štrajkove i prosvjede.

Suvremena liberalno-demokratska društva nastoje razviti građansku politič-

ku kulturu, koja se temelji na svijesti građana o nužnosti i važnosti uključenja u
politiku, jer se jedino tako može utjecati na političke odluke koje donosi vlada.
Takva kultura naziva se participativnom političkom kulturom jer građani partici-
piraju (sudjeluju) u političkome procesu.

13
 Politika

5. Politički govor
Politički govor jest poseban oblik govora (jezika) ko-
jim političari komuniciraju međusobno i s građanima
(biračima). Pred izbore politički je govor dinamičniji,
često agresivan i podložan uveličavanju ili iskrivlja-
vanju stvarnoga stanja te naglašavanju zasluga vla-
stite stranke ili davanja predizbornih obećanja. Ta su
obećanja nekad realna, a nekad nerealna.
Čak i kada se ne realiziraju, vlasti nastoje prikazati
kako su obećanja provedena u djelo. Takav politički
govor naziva se spin, a stručnjaci koji pomažu politi-
čarima u tome (komunikaciji s biračima) nazivaju se
spin doktorima.

Tri su temeljne vrste političkog govora:

1. Ekskluzivni politički govor – koristi se među

profesionalnim političarima i njegovo značenje za
širu zajednicu ne mora uvijek biti razumljivo.

2. Totalitarni politički govor – koristi se kako bi vladajuća elita u javnosti stvo-

rila prividni dojam o stvarnoj važnosti nečega i na taj način lakše upravljala
društvom. Naziva se totalitarnim jer je usmjeren prema svim segmentima
društvenoga, ali i privatnoga života.

3. Demokratski politički govor – koristi se uglavnom u liberalnodemokrat-

skim poretcima u kojima postoji visok stupanj tolerancije i kulture dijaloga
te u kojima se uvažava i potiče izražavanje različitih stavova i mišljenja. Takav
govor prihvatljiv je većini pripadnika društva.

Politika je umijeće i djelatnost upravljanja državom i drugim oblicima organi-

ziranoga ljudskog djelovanja. U suvremenom smislu politika znači politics (po-
litičko nadmetanje i politički izbori), polity (političke institucije u kojima se po-
litika odvija) i policy (političko odlučivanje i provođenje političkih programa).
Politika je u antičko vrijeme označavala vrlinu i sudjelovanje građana u
javnome (političkome) životu. U novom vijeku politika se odvija unutar drža-
ve, a u najnovije doba politika se, osim u području države, političkih stranaka
i predstavničkih tijela (parlamenti, skupštine), odvija i u području građansko-
ga (civilnoga) društva, dakle, u nevladinim organizacijama, udrugama, sindi-
katima, medijima i građanskim inicijativama (prosvjedi, peticije, štrajkovi i sl.).

14
 I. UPOZNAVANJE S POLITIKOM

Vlast je nezaobilazan dio politike i definira se kao politički utemeljeno

pravo posjedovanja političkih, pravnih i ekonomskih moći koje omogućuju
vladavinu, upravljanje, zapovijedanje i gospodarenje. Vlast može biti tradici-
onalna, karizmatska i legalno-racionalna.
U temelju svake vlasti je legitimnost, što znači da je vlast utemeljena na
pristanku onih nad kojima se vlada, i legalnost, što znači da se vlast temelji
na već donesenom ustavu i zakonima.
Političko djelovanje i aktivnost vrlo su važni u suvremenim političkim
zbivanjima. Tako, osim državne vlasti i ostalih političkih institucija presudno
je djelovanje i aktivnost građana kako bi sudjelovali u političkim odlukama
koje se na njih odnose. Kada u jednom društvu postoji visoka svijest o važ-
nosti sudjelovanja u političkim zbivanjima, govorimo o participativnoj poli-
tičkoj kulturi (koja postoji u razvijenim državama).

Pitanja za provjeru znanja

1. Što je politika?
2. Koja su tri temeljna suvremena značenja politike?
3. Čime se politika bavila u antici, čime u novom vijeku, a
čime se bavi u suvremeno doba?
4. Koja je razlika između pojmova moć i vlast?
5. Što znači legitimnost, a što legalnost?
6. Koja tri tipa vlasti prevladavaju?
7. Što je političko djelovanje?
8. Objasni pojam participativne političke kulture?
9. Što je politički govor?

15