DIPLOMSKI STUDIJI

FIZIKA GEOGRAFIJA S GEOEKOLOGIJOM

ZNANOSTI O OKOLIU

Skripta za vjebe iz kolegija

PRIMIJENJENA GEOEKOLOGIJA
Neven Tandari

Zagreb, 2013.

SADRAJ SKRIPTE

PLAN VJEBI IZ PRIMIJENJENE

GEOEKOLOGIJE
1
HODOGRAM ZA VJEBE IZ PRIMIJENJENE
GEOEKOLOGIJE. 2
METODA RELATIVNOG VREDNOVANJA
RELJEFA 4
Utvrivanje temeljnih postavki
vrednovanja
4
Predvrednovanje
.. 9
Vrednovanje
.. 10
Literatura
. 12
METODE ODREIVANJA PODNOLJIVOG
KAPACITETA.. 15
Granice podnoljivog kapaciteta i ekoloki
limiti 15
Metoda podnoljivog turistikog kapaciteta
krajolika. 17
Literatura
. 19
PLANIRANJE POUNE
STAZE
. 20
Planiranje poune
staze
20
Oblikovanje pounih
ploa
. 23
Literatura
. 24
PRILOG: MORFOMETRIJSKA OBILJEJA
RELJEFA. 25

PLAN VJEBI IZ PRIMIJENJENE GEOEKOLOGIJE

OBVEZE STUDENATA:
-

85% prisutnost na vjebama

aktivno sudjelovanje na vjebama i rad u grupama

redovito itanje zadanih lanaka/poglavlja prije dolaska na vjebe

redovito itanje zadanih poglavlja iz skripte prije dolaska na vjebe (BEZ TOGA NE
MOEMO RADITI!)

do izlaska na ispit predati geoekoloku kartu, izvjee o provedenom geoekolokom

vrednovanju i pounu plou

TIJEK I TERMINI VJEBI S OBVEZAMA/PREDUVJETIMA:

17.12. Uvod i geoekoloka analiza krajolika
proitati prije dolaska na vjebe:
-

skripta: poglavlje Metoda relativnog vrednovanja reljefa potpoglavlja Utvrivanje

temeljnih postavki vrednovanja i Predvrednovanje - minimalno jedan od sljedeih
lanaka/poglavlja:
Bognar, A., Bognar, H., 2010: Geoekoloko vrednovanje reljefa R Hrvatske, u:
Geoekologija XXI vijeka teorijski i aplikativni zadaci (ur. Ivanovi, S., Ljeevi, M.,
Nikoli, G., Bukovi, V.), abljak Niki, 44-65
Mamut, M., 2010: Primjena metode relativnog vrednovanja reljefa na primjeru otoka Rave
(Hrvatska), Nae more 57 (6), 260-271
Mamut, M., 2010: Geoekoloki i turistiki potencijal krajolika otoka Ugljana, Socijalna
ekologija Zagreb 19 (3), 247-271

Mamut, M., 2010: Geoekoloko vrednovanje reljefa otoka Pamana, Geoadria 15 (2), 241-267

Tandari, N., 2013: Geoekoloka obiljeja doline Kupine, u: Tandari, N., Duboveak,
V., Dri, M.,
Lackovi, I., Tomi, D., Zastavnikovi, I., Buzjak, N., Boi, N.: Fizikogeografska
studija doline Kupine u Zagrebakoj upaniji, Zagreb

Bognar, A., 1996: Tipovi klizita u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini
geomorfoloki i geoekoloki aspekti, Acta Geographica Croatica 31, 27-39

PP Medvednica, http://www.ppmedvednica.hr/Medvednica_hr/Medvednica_ponuda_Veternica.htm

7.1.Geoekoloka analiza krajolika i primjena metode relativnog vrednovanja

reljefa
proitati prije dolaska na vjebe:
-

skripta: poglavlje Metoda relativnog vrednovanja reljefa, potpoglavlje Vrednovanje

Buzjak, N., 2008: Geoekoloko vrednovanje speleolokih pojava umberake gore,

Hrvatski geografski glasnik 70 (2), 73-89

14.1. Primjena metode relativnog vrednovanja reljefa 21.1.

Primjena
metode relativnog vrednovanja reljefa i odreivanje podnoljivog turistikog
kapaciteta
proitati prije dolaska na vjebe:
-

skripta: poglavlje Metode odreivanja podnoljivog turistikog kapaciteta

Movan, J., 1971: Ocjena ukupno dozvoljivog kapaciteta i nain posjeivanja u Planu,
u: Plitvika jezera Nacionalni park (1949-1999), 116-117

28.1.Planiranje poune staze i izrada poune ploe na hameru

proitati prije dolaska na vjebe:
- skripta: poglavlje Planiranje poune staze
1

HODOGRAM ZA VJEBE IZ PRIMIJENJENE

GEOEKOLOGIJE
GEOEKOLOKA ANALIZA KRAJOLIKA
1. Geografski smjetaj prostora vrednovanja
2. Odreivanje mjerila karte
3. Odreivanje oblika koritenja (turizam) za koji radimo vrednovanje
4. Analiza klimatskih obiljeja krajolika
-

utvrivanje godinjeg hoda temperature i koliine padalina

utvrivanje broja dana s padalinama po mjesecima

5. Odreivanje elemenata reljefa koje emo vrednovati

6. Analiza visine, nagiba i orijentacije padina i vertikalne ralanjenosti reljefa
7. Analiza mobilnosti padina
8. Inventarizacija i izdvajanje bitnih obiljeja posebno privlanih elemenata
krajolika
-

inventariziraju se oni dijelovi krajolika koji su za turistiku funkciju, odnosno

privlani dijelovi krajolika koji e privui turiste (npr. spilje, vrhovi, slapovi,
specifini dijelovi ume, potoci), ali i specifini izgraeni ili ureeni dijelovi
krajolika koji mogu biti privlani turistima (npr.
kulturno-povijesni spomenici, povijesni lokaliteti, gospodarski lokaliteti iz
prolosti)

izdvajaju se ona obiljeja koja su bitna za turistiku funkciju > primjerice izdvojit
e se ona obiljeja vrhova koja utjeu na njihovu privlanost (visina, oblik) i
fiziku pogodnost (npr.
zaklonjenost umom zbog ega se niotkuda unutar krajolika ne moe
promatrati)

9. Inventarizacija i izdvajanje bitnih obiljeja dijelova krajolika koji bi se arealno

mogli koristiti za rekreacijske ili graevinske funkcije
-

inventariziraju se oni arealni dijelovi krajolika na kojima bi se mogle izvoditi

razliite rekreativne aktivnosti (npr. igralita, etalita, parkovi) te oni na kojima
bi se mogla graditi odreena graevina u funkciji turizma ili zatite krajolika

izdvajaju se ona obiljeja arealnih dijelova koja utjeu na lociranje pojedinih

rekreativnih aktivnosti ili graevina na te dijelove krajolika (stabilnost padine,
materijal podloge, irina)

10. Inventarizacija i izdvajanje bitnih obiljeja postojeih staza i putova te

potencijalnih trasa unutar krajolika
-

inventariziraju se one staze i putovi koji postoje u krajoliku i mogu se

potencijalno koristiti za predloeni u turistike svrhe te utjeu na unutranju
dostupnost pojedinih atraktivnih dijelova krajolika ili ureenih i izgraenih
dijelova izdvojenih u prethodna dva koraka

inventariziraju se oni dijelovi krajolika kroz koje bi se potencijalno mogle urediti

ili izgraditi staze, pristupne ceste i putovi

izdvajaju se ona obiljeja postojeih staza i putova te potencijalnih trasa koja

utjeu na njihovo sigurno koritenje i broj korisnika (stabilnost padine, materijal
podloge, irina)

11. Analiza namjene zemljita

-

utvrivanje namjene pojedinih zemljinih estica (izgraene povrine, agrarne

povrine, uma) na paus papiru
2

PRIMJENA METODE RELATIVNOG VREDNOVANJA RELJEFA

1. Odreivanje kriterija vrednovanja, obiljeja kriterija i kategorija odabranih
obiljeja
2. Odreivanje jedininih povrina za vrednovanje i izrada karte
-

karta se izrauje na paus papiru

3. Pridruivanje bodova odabranim obiljejima kriterija i njihovim kategorijama

-

prvo se pridruuje svakom temeljnom obiljeju reljefa maksimalan broj bodova

nakon toga se pojedinim kategorijama reljefa pridruuju bodovi (s obzirom na

maksimalna broj bodova pripadnog obiljeja reljefa)

na kraju se odreuju korektivni bodovi za pojedine korektivne znaajke reljefa

4. Predvrednovanje: dodjeljivanje bodova jedininim povrinama krajolika

5. Predvrednovanje: odreivanje srednje vrijednosti jedininih povrina za
svako temeljno obiljeje reljefa
6. Vrednovanje: dodjeljivanje korektivnih bodova
7. Vrednovanje: utvrivanje konane vrijednosti svakog elementa reljefa
8. Vrednovanje: izrada karte vrijednosti krajolika
9. Vrednovanje: pisanje geoekoloke interpretacije utvrene vrijednosti
krajolika

ODREIVANJE PODNOLJIVOG TURISTIKOG KAPACITETA

1. Odreivanje vrijednosti varijabli u jednadbi podnoljivog kapaciteta

2. Odreivanje maksimalno dozvoljivog broja dnevnih posjeta

3. Odreivanje broja korisnih sati i dana u pojedinom mjesecu
4. Odreivanje mjesene posjete

PLANIRANJE POUNE STAZE IZRADA POUNE PLOE

1. Planiranje poune staze: izrada popisa potencijalnih lokaliteta odnosno
sadraja poune staze
2. Planiranje poune staze: odreivanje fizikih i temporalnih obiljeja poune
staze
3. Planiranje poune staze: odreivanje meteoroloko-klimatskih obiljeja
poune staze
4. Planiranje poune staze: odreivanje dostupnosti poune staze i prihvata
posjetitelja
5. Planiranje poune staze: osmiljavanje sustava informiranja posjetitelja i
potencijalnih posjetitelja 6. Izrada poune ploe: oblikovanje informacijske
poune ploe

METODA RELATIVNOG VREDNOVANJA RELJEFA

Metoda relativnog vrednovanja reljefa jedna je od praktinih geoekolokih metoda za
planiranje optimalnog gospodarenja prostorom odnosno krajolikom. Cilj te metode je
utvrditi pogodnosti i ogranienja prostora za odreenu drutvenu aktivnost (Mamut,
2010a). Kod te je metode, meutim, potrebno imati dosta podataka da bi se izbjegla
subjektivnost. O vrednovanju reljefa Bognar (1990:61) kae: ''Vrednovanje reljefa kao
samostalnog imbenika meu datostima prirodnog okolia predstavlja jedan od najteih
zadataka. Vrednovati se ipak mora jer se aspekti vrednovanja pojedinih korisnika mogu
u znatnoj mjeri razlikovati.''
Metoda relativnog vrednovanja reljefa zahtjeva terensko istraivanje odnosno obilazak
krajolika koji e se vrednovati i njegovo geomorfoloko istraivanje. Naime, iako je
geomorfoloku analizu reljefa dijelom mogue napraviti i na topografskim kartama i
aerofotosnimcima, neposrednim terenskim obilaskom mogue je mnogo preciznije i
detaljnije utvrditi genetske i evolucijske znaajke reljefnih oblika (Mamut, 2010a).
Terensko istraivanje omoguuje takoer i vrenje uvida u vegetacijski pokrov, tip tla,
petrografski sastav stijena, dominantne klimatske procese te antropogene utjecaje to
mnogo detaljnije pridonosi provoenju morfogenetske klasifikaciji reljefa u utvrivanju
rasprostranjenosti pojedinih tipova reljefa. Osim toga, terenski obilazak omoguuje i
stvaranje vlastite baze fotografske dokumentacije koja moe posluiti u procesu
vrednovanja. Geomorfoloko istraivanje terena treba rezultirati izradom ili nalaenjem
karata pojedinih aspekata reljefa (npr. nagiba, vertikalne ralanjenosti, visine) koje
e posluiti u vrednovanju.

1. UTVRIVANJE TEMELJNIH POSTAVKI VREDNOVANJA

Na samom poetku precizno se odreuje i utvruje oblik koritenja zemljita za koji e
se provesti geoekoloko vrednovanje. Prije procesa vrednovanja odreuju se elementi i
kriteriji vrednovanja, jedinine povrine za koje e se vriti vrednovanje te se pojedinim
kriterijima i vrednovanim obiljejima pridruuju bodovi koji slue za predvrednovanje
reljefa.

1.1. Utvrivanje elemenata i kriterija vrednovanja

U predfazi se utvruje koji e se elementi reljefa, kriteriji, obiljeja i njihove kategorije
vrednovati. U ovoj predfazi se odreuju i jedinine povrine.

1.1.1. Elementi reljefa

Najprije se utvruju elementi reljefa koji e se vrednovati. Elemente ine reljefni oblici
koji su sistematizirani na temelju tipova reljefa i elemenata oblika (Mamut, 2010b), a
vrednuju se oni reljefni oblici odnosno elementi za koje se pretpostavlja ili zna da e
imati izravan ili neizravan utjecaj na smjetanje predvienog oblika koritenja u
4

vrednovani krajolik. Primjerice, ako se vrednuje krajolik s ciljem ispitivanja koliko je on

pogodan za turizam i koliko je turizam pogodan za taj krajolik, u vrednovanju reljefa se
izdvajaju njegovi dijelovi za koje se smatra da su atraktivni (Mamut, 2010a, 2010b).
Vrednuju se vrhovi, padine, dolinska dna, obale, strmci, kukovi, speleoloki objekti
Uslijed poveane heterogenosti pojavnih oblika pojedinih reljefnih oblika i razliitosti u
njihovom koritenju, sami pojavni oblici postaju elementi reljefa, primjerice, visoke,
niske i antropogene obale.

1.1.2. Kriteriji vrednovanja i odabrana obiljeja kriterija

Nakon to se utvrde elementi reljefa koji e se vrednovati, potrebno je odrediti prema
kojim e se kriterijima oni vrednovati odnosno prema kojim kriterijima e se utvrivati
je li reljef pogodan za odreeni oblik koritenja. Za razliite oblike koritenja koristit e
se razliiti kriteriji, ovisno o zahtjevima predloenog oblika koritenja. Koji kriteriji e se
koristiti odreuje se na temelju zahtjeva koje reljef mora ispuniti da bi mogao zadovoljiti
prohtjeve predloenog oblika koritenja prostora (Saletto-Jankovi, 1994).
Ovdje je dan primjer najee koritenih kriterija koji se koriste u utvrivanju
pogodnosti reljefa za razliite oblike turistikog i rekreacijskog koritenja: fizika
pogodnost, estetska vrijednost i dostupnost. Treba naglasiti da su turizam i rekreacija
jo uvijek relativno openiti oblici koritenja zbog ega je pri vrednovanju potrebno
definirati konkretan tip koritenja prostora odnosno koji se oblik turizma ili rekreacije
(plivanje, ronjenje, biciklizam, planinarenje, ribolov) predlae za vrednovani krajolik
jer svaki oblik ima svoje zahtjeve u kvaliteti i karakteristikama prostora (Mamut,
2010a). Na taj nain isti krajolik za jedan oblik rekreacije moe biti vrednovan pozitivno,
a drugi negativno.
S obzirom da pojedini kriteriji obuhvaaju irok spektar obiljeja pojedinih kriterija koja
se mogu vrednovati, za svaki oblik koritenja i za svaki element reljefa biraju se ona
obiljeja kriterija koja su bitna za procjenu pogodnosti krajolika za odreeni oblik
koritenja. Obiljeja reljefa su primarna obiljeja kriterija fizike pogodnosti i estetske
vrijednosti. To su najee visina, nagib, relativna visinska razlika, vertikalna
ralanjenost, orijentacija padina, mobilnost padina. Obiljeja reljefa predstavljaju dakle
detaljizirane kriterije prema kojima se vrednuju odabrani elementi reljefa (padine,
vrhovi, obale). Osim obiljeja reljefa za pojedine kriterije mogu se vrednovati i druga
obiljeja odnosno imbenici iz terena, primjerice, vegetacija ili prohodnost staze na koju
osim reljefa utjeu i izravno vegetacija, a neizravno klima, materijal podloge itd.
Naravno, druga obiljeja se vrednuju ako imaju znaajan utjecaj na predloeni oblik
koritenja.
Mnogi kriteriji posjeduju neophodni minimum, pozitivne imbenike i ograniavajue
imbenike (Klemstedt, 1975 prema Mamut, 2010b) koji su u biti bitna obiljeja koja se
vrednuju za predloeni oblik koritenja krajolika. Neophodni minimum odnosi se na
uvjete (obiljeja) koji u prostoru moraju postojati jer bez njih odreeni oblik koritenja
zemljita uope nije mogu u odreenom krajoliku. Pozitivni imbenici nisu neophodni,
ali poveavaju potencijalnu vrijednost odreenog krajolika odnosno reljefa.
Ograniavajui imbenici pak djelomino ili potpuno onemoguavaju da odreeni oblik
koritenja zemljita bude primijenjen u odreenom krajoliku.
5

1.1.2.1. Kriterij estetske vrijednosti

Estetska vrijednost krajolika vana je za veinu oblika koritenja zemljita izravno ili
neizravno, no poseban joj se znaaj pridaje u vrednovanju krajolika za turistiko i
rekreacijsko koritenje. Za utvrivanje estetske vrijednosti reljefa potrebno je odrediti
atraktivnost odreenih reljefnih oblika odnosno njihovu 'sposobnost' da svojim izgledom
privuku to vei broj turista (Saletto-Jankovi, 1994; Mamut, 2010a, 2010b, 2010c).
Meutim, velik problem pritom predstavlja subjektivnost u odreivanju atraktivnosti, a
koju je u ovom sluaju vrlo teko izbjei. Tome je mogue doskoiti provedbom opsene
studije koja bi se temeljila na anketiranju velikog broja ljudi razliite dobi, spola,
razliitog materijalnog i socijalnog statusa, razliitog podrijetla i stupnja obrazovanja
(Mamut, 2010a) te razliitih interesa i sklonosti vrlo precizno sastavljenim upitnikom
kako bi se dobio detaljan uvid u to to se smatra atraktivnim i estetski vrijednim. Time
bi se dobili tek ire prihvaeni kriteriji koji vjerojatno ne bi zadovoljiti ukus i sklonosti
svih posjetitelja, no takva bi studija ipak pridonijela poveanoj objektivnosti u
vrednovanju estetske vrijednosti reljefa (Mamut, 2010a, 2010c).

1.1.2.2. Kriterij fizike pogodnosti

Za utvrivanje fizike pogodnosti reljefa potrebni su podaci o visini, obliku, nagibu,
orijentaciji i mobilnosti padina i drugim obiljejima vrednovanih reljefnih oblika. Kriteriji
za utvrivanje fizike pogodnosti razlikuju se prema vanosti, a obuhvaaju neophodni
minimum kojeg zahtjeva pojedini oblik koritenja zemljita te pozitivne i ograniavajue
imbenike. Ograniavajui imbenik je za veinu oblika koritenja mobilnost padina koja
moe umanjiti ili ponititi potencijalnu vrijednost padina, za odreene djelatnosti to
moe biti, primjerice, i izloenost dominantnom vjetru (Saletto-Jankovi, 1994; Mamut,
2010b).

1.1.2.3. Kriterij dostupnosti

Dostupnost je vaan faktor za mnoge oblike koritenja prostora kao to su turistiko
koritenje, rekreacija, industrija Za razliku od fizike pogodnosti i estetske vrijednosti
reljefa koji ovise izravno o vrednovanim elementima reljefa i obliku koritenja zemljita,
dostupnost je kriterij koji ne ovisi u tolikoj mjeri o vrednovanim reljefnim oblicima i
obliku koritenja i stoga ima naprijed definirani neophodni minimum koji vrijedi za
gotovo sve oblike koritenja. Dostupnost moe biti unutranja i vanjska.
Unutranja dostupnost oznaava povezanost odreenih lokacija unutar samog krajolika.
S obzirom da povezanost zahtjeva i postojanje odreene prometne infrastrukture,
neophodno je da postoji barem minimalna razvijenost mree staza ili cesta (Mamut,
2010b) to predstavlja neophodni minimum za postojanje unutranje dostupnosti. U
ocjeni unutranje dostupnosti se takoer u obzir uzimaju ostali imbenici (obiljeja) kao
to su kvaliteta prometne infrastrukture: cesta, staza, jezerskih ruta, rijenih putova,
nagib i stabilnost padina na kojima se staze/ceste nalaze i, naravno, (ne)postojanje
staze ili bilo kakvog prohodnog puta do odreenog, vrednovanog reljefnog oblika.
Vanjska dostupnost oznaava udaljenost vrednovanog krajolika od korisnika funkcija tog
krajolika. Primjerice, ako se krajolik koristi u turistike ili rekreacijske svrhe, dostupnost
6

oznaava udaljenost turistikog krajolika od podruja vee koncentracije stanovnitva

(gradova) iz kojih dolaze turisti. Neophodni minimum za postojanje vanjske dostupnosti
je postojanje pristupnih cesta ili staza do vrednovanog krajolika. Pri ocjeni vanjske
dostupnosti u obzir se uzimaju i ostali imbenici (obiljeja) kao to su prometna
udaljenost (izraena u kilometrima i/ili vremenskom trajanju) i kvaliteta postojee
prometne infrastrukture (cestovne, eljeznike, trajektne koje ve korisnici
dominantno koriste).

1.1.3. Kategorije odabranih obiljeja kriterija

Nakon odreivanja obiljeja kriterija vrednovanja, potrebno je odrediti i definirati
kategorije tih obiljeja (npr. nadmorsku visinu, relativnu visinsku razliku, nagib padine,
mobilnost padine, kvalitetu prometne infrastrukture itd.) te pozitivne i negativne
implikacije svake pojedine kategorije na sadanji i budui razvoj odreenog oblika
koritenja zemljita. Uzimaju se u obzir izravni i neizravni utjecaji reljefa na aktivnost
koja se provodi ili se planira provoditi u krajoliku, npr. na turistiko ili rekreacijsko
iskoritavanje, na graevinsko iskoritavanje, na rast vegetacije i njeno iskoritavanje
(Mamut, 2010a). Prema tim implikacijama se odreuje broj bodova koji e biti pridruen
pojedinoj kategoriji.
Te kategorije pojedinih obiljeja mogu biti kvantitativne i kvalitativne. Kvantitativne
kategorije odgovaraju obiljejima koja se mogu jasno kvantitativno izraziti, primjerice,
za nadmorsku visinu kategorije mogu biti: 0 100 m, 100 200 m itd. Kvalitativne
kategorije odgovaraju obiljejima koja se ne mogu jasno kvantitativno izraziti ve vie
kvalitativno, primjerice, za mobilnost padina kategorije mogu biti stabilna padina,
spiranje, spiranje i klienje itd., dakle prema kvalitativno odreenom intenzitetu
padinskih procesa. to se tie mobilnosti padina valja napomenuti da se ona moe
odrediti i neizravno na temelju nagiba padine moe se pretpostaviti potencijalna
mobilnost padine (Mamut, 2010b).

1.2. Odreivanje jedininih povrina za vrednovanje

Prije procesa predvrednovanja odreuje se i veliina jedinine povrine unutar koje e
se vrednovati svaki element reljefa odnosno svako odabrano obiljeje kriterija
vrednovanja. To moe biti povrina od 1 km2, moe biti vea povrina, ali i (poeljno
zbog detaljnosti) manja. Ako se vrednovanje vri na karti mjerila 1 : 25 000, moe se
uzeti povrina kvadratnog oblika veliine 2 cm 2 cm na karti odnosno 0.25 km 2 u
stvarnosti. Izrauje se mrea jedininih povrina unutar povrine krajolika koje e se
vrednovati.

Sl.1.Elementi reljefa (s oznaenim razliitim

tipovima obala) otoka Ugljana
su koji
vrednovani za turistiko i rekreacijsko
koritenje (etanje, manje planinarenje,
slobodno penjanje, kraping)
Izvor:Mamut, 2010c

1.3. Pridruivanje bodova odabranim obiljejima kriterija i njihovim

kategorijama
Nakon utvrivanja elemenata reljefa i kriterija vrednovanja te jedininih povrina koje
e biti vrednovane slijedi odreivanje ukupnog broja bodova koje reljef odnosno
pojedini elementi reljefa u nekom krajoliku mogu ostvariti, zatim odreivanje broja
bodova koje pojedina kategorija za odabrana obiljeja reljefa dodjeljuje elementu reljefa
te odreivanje korektivnih bodova utemeljenih na pozitivnim i ograniavajuim
obiljejima pojedinih obiljeja kriterija vrednovanja.

1.3.1. Pridruivanje maksimalnog broja bodova pojedinim obiljejima

reljefa
Odredimo li da e ukupan broj bodova koje reljef u nekom krajoliku moe ostvariti
iznositi 100, tada tih 100 bodova raspodjeljujemo na pojedina odabrana obiljeja
kriterija koja smo odabrali za predvrednovanje. Redovito se u predvrednovanju koriste
osnovna obiljeja reljefa (visina, nagib padina, vertikalna ralanjenost, mobilnost
padina) koja su bitna za odreivanje fizike pogodnosti krajolika. Dakle, ne
raspodjeljujemo bodove na sva obiljeja za svaki kriterij ve samo za ona najtemeljnija
obiljeja o kojima ovisi pogodnost prostora za odreeni oblik koritenja. Sva ostala
obiljeja zajedno sudjeluju u samom vrednovanju kao korektivne znaajke.
Raspodjela bodova meu ovim odabranim obiljejima moe biti simetrina ako se
svakom obiljeju pridrui jednak maksimalni broj bodova ili se pojedinim obiljejima
moe pridruiti vei maksimalni broj bodova, a pojedinima manji ako utvrdimo da je za
zadani oblik koritenja zemljita odreeno obiljeje reljefa vanije od nekog drugog.
8

Primjerice, moemo smatrati da je nagib mnogo vaniji od vertikalne ralanjenosti pa

emo samim time vei maksimalni broj bodova pridruiti nagibu nego relativnoj visini.

1.3.2. Pridruivanje broja bodova pojedinim kategorijama obiljeja

reljefa
Nakon toga slijedi pridruivanje bodova kategorijama tim odabranim obiljejima reljefa.
Svakoj kategoriji se pridruuje odreeni broj bodova tako da se maksimalan broj bodova
pridrui najpogodnijoj kategoriji, a najmanji broj najmanje pogodnoj kategoriji. Osnovna
postavka u predvrednovanju za veinu oblika koritenja je da podruja najmanjih
nagiba, najmanje visine, najmanje vertikalne ralanjenosti i stabilnih padina sa
ivotnog aspekta vrijede najvie (Mamut, 2010b) pa im se stoga pridruuje najvie
bodova
Raspodjela maksimalnog broja bodova (npr. 25 bodova) koji je pridruen odreenom
obiljeju reljefa moe se vriti tako da se maksimalni broj bodova podijeli brojem
kategorija (npr. 5 kategorija): 25 bodova : 5 kategorija = 5 bodova. U tom sluaju
najpogodnijoj kategoriji pridruit e se maksimalni broj bodova odnosno 25, a redom
svakoj sljedeoj manje pogodnoj kategoriji za 5 bodova manje nego prethodnoj to
znai da e najmanje pogodnoj kategoriji biti pridrueno samo 5 bodova to je
minimalni broj bodova koji moe ostvariti reljef prema tom obiljeju. Zbrajanjem
minimalnog broja bodova za svako vrednovano obiljeje reljefa dobiva se minimalni broj
bodova koje vrednovani reljef moe ostvariti.
Takoer se moe odluiti i da najmanje pogodnoj kategoriji bude pridrueno 0 bodova
to znai da se maksimalni broj bodova mora dijeliti s brojem kategorija umanjenim za
jednu odnosno u ovom sluaju: 25 bodova : 4 kategorije = 6.25 bodova. U tom sluaju
e se najpogodnijoj kategoriji pridruiti 25 bodova, a redom svakoj sljedeoj manje
pogodnoj kategoriji 6.25 bodova manje nego prethodnoj tako da e najmanje pogodnoj
kategoriji biti pridrueno 0 bodova i minimalni broj bodova koje vrednovani reljef moe
ostvariti u tom e sluaju iznositi 0 (ako prema svim obiljejima bude u najmanje
pogodnoj kategoriji).

1.3.3. Odreivanje korektivnih bodova

Sva obiljeja, dakle i ova najtemeljnija i sva ostala obiljeja, odabrana za svaki kriterij
vrednovanja predstavljaju korektivne znaajke u procesu vrednovanja. Korektivne
znaajke mogu biti pozitivna i ograniavajua obiljeja reljefa, estetske vrijednosti,
dostupnosti i drugih kriterija, a na temelju njih se provodi procjena.
Koliko e pozitivnih ili negativnih bodova biti pridrueno kojoj korektivnoj znaajki ovisi
o procijenjenom pozitivnom ili negativnom utjecaju te znaajke na iskoritavanje tog
dijela terena odnosno koliko ta znaajka poveava ili umanjuje iskoristivost tog dijela
terena za predloeni oblik koritenja prostora. Za sve znaajke koje e pozitivno
djelovati na vrednovanu aktivnost dodjeljuju se pozitivni bodovi, a razlika u broju

pozitivnih bodova ovisi o tome koliko e pozitivno djelovati na vrednovanu aktivnost.

Isto vrijedi i za negativne bodove.

2. PREDVREDNOVANJE
Predvrednovanje je proces u kojem se svakoj jedininoj povrini dodjeljuju bodovi s
obzirom na kategorije temeljnih obiljeja reljefa u koje su svrstane. Predvrednovanje
svake jedinine povrine s obzirom na odreeno obiljeje reljefa provodi se
preklapanjem mree jedininih povrina preko karte obiljeja reljefa koji se vrednuje,
primjerice mrea jedininih povrina se prekapa s kartom nagiba ime se odreuje
kategorija nagiba za svaku jedininu povrinu i sukladno tome se dodjeljuju bodovi.
U samom predvrednovanju se utvruje i zadovoljava li krajolik neophodne minimume
svih kriterija. U sluaju da jedan od minimuma ne zadovoljava, taj krajolik je nepogodan
za predloeni oblik koritenja s tim da moe biti trajno nepogodan ako ga je nemogue
prilagoditi i potencijalno pogodan ako ga je mogue prilagoditi da bude pogodan za
predloeni oblik koritenja. Primjerice, ako odreeni krajolik nema pristupnih cesta ni
staza on je nepogodan za neki oblik koritenja, no nije trajno nepogodan, ve je
potencijalno pogodan jer se pristupne ceste ili staze mogu izgraditi.

2.1. Dodjeljivanje bodova jedininim povrinama krajolika

Za svaku predvrednovanu jedininu povrinu i pojedinani element reljefa 1 odreuje se
kategorija temeljnih obiljeja reljefa i reljefu se dodjeljuje onoliko bodova koliko nosi ta
kategorija. Primjerice, ako se ocjenjuje vertikalna ralanjenost i ona u jednoj jedininoj
povrini iznosi izmeu 0 i 5 m/km 2 to predstavlja najpogodniju kategoriju vertikalne
ralanjenosti, toj e se jedininoj povrini dodijeliti maksimalni broj bodova (25) za
obiljeje vertikalne ralanjenosti. Isti postupak provodi se i za druga obiljeja reljefa. I
postupak se provodi za svaku jedininu povrinu krajolika koja se vrednuje.
Pojedina obiljeja kao to su, primjerice, ekspozicija ili mobilnost padina nisu povrinski
ve tokasto determinirani odnosno nema svaka toka unutar te povrine istu
ekspoziciju ili isti stupanj mobilnosti padina (iste padinske procese). Odreivanje
kategorije takvih obiljeja reljefa za svaku jedininu povrinu temelji se na vrijednosti ili
obiljeju koje dominira na toj povrini, primjerice, veina dijelova padina u toj jedininoj
povrini ima junu ekspoziciju ili na veini prevladava snana erozija. Treba imati na
umu da je potencijalna mobilnost uvjetovana nagibom padina (Mamut, 2010a).

1 Ako su jedinine povrine znatno vee od pojedinih reljefnih oblika (npr. vrhova, obala
i sl.), zasebno se mogu vrednovati ti reljefni oblici / elementi reljefa, a zasebno padine
koje ine ostatak teritorija unutar jedinine povrine. Takvi elementi reljefa se kao
izdvojeni ucrtavaju i u radne karte te na konanu kartu vrijednosti reljefa.
10

2.2. Odreivanje srednje vrijednosti jedininih povrina za svako

obiljeje reljefa
Druga etapa je raunanje srednje vrijednosti jedininih povrina po visinskim razredima
na osnovi bodova dobivenih u prethodnoj etapi. Naime, za svaku jedininu povrinu
izraunava se ukupan broj bodova steenih na temelju svih temeljnih obiljeja reljefa i
potom se rauna srednja vrijednost tih, steenih bodova za sve jedinine povrine koje
su s obzirom na visinu smjetene u prvu kategoriju odnosno prvi visinski razred, pa za
sve jedinine povrine koje su s obzirom na visinu smjetene u drugu kategoriju
odnosno drugi visinski razred itd. Na taj nain se dobivaju ekovrijednosti padina i drugih
povrinski izraenih reljefnih oblika za svaki definirani visinski razred.
Slian postupak vri se i za vrhove, dolinska dna, obale i druge tokasto i linijski
izraene elemente reljefa koji se vrednuju. Naime, u vrednovanom krajoliku se u unutar
mree jedininih povrina precizno lociraju vrhovi, dolinska dna, obale i drugi elementi i
svakom vrhu ili dijelu dolinskog dna ili obale se dodjeljuju bodovi na temelju kategorija
u koje su svrstani u prvoj etapi za svako temeljno obiljeje. Ponovno se za sve vrhove,
sva dolinska dna i sve obale odreuju srednje vrijednosti s obzirom na visinske razrede
u kojima se vrhovi ili dijelovi dolinskih dna, obala nalaze odnosno odreuju se
ekovrijednosti.
Ekovrijednosti predstavljaju polazine bodove u vrednovanju pojedinih elemenata
reljefa (vrhova, dolinskih dna, obala, padina itd.). Od tog polazinog broja bodova
odbijaju se ili dodaju bodovi koji predstavljaju korektivne vrijednosti. Hoe li te
korektivne vrijednosti pozitivne ili negativne ovisi o tome povea li odreeni korektiv ili
smanjuje vrijednost oblika koritenja zemljita za koji se provodi vrednovanje.

3. VREDNOVANJE
Vrednovanje reljefa metodom relativnog vrednovanja reljefa temelji se na grupiranju
svih datosti prirodnog okolia s aspekta iskoristivosti za razliite drutvene i ekonomske
aktivnosti. Prva etapa vrednovanja je vrednovanje elemenata reljefa dodjeljivanjem
korektivnih bodova nakon ega se utvruje konana vrijednost elemenata reljefa i
jedininih povrina, a u zavrnoj etapi se izrauje karta vrijednosti krajolika i
interpretira se pogodnost krajolika za predloeni oblik koritenja zemljita

11

3.1. Dodjeljivanje korektivnih bodova

Ekovrijednostima
vrednovanog elementa
(padine,
vrhovi,
obale) dodaju se ili
odbijaju
bodovi
za
znaajke.
Korektivne
pripadajui im bodovi
posebno
za
svaki
razred zbog razliitog
predloeni
oblik
obzirom
na
raspon
izmeu
polazinih
uveanih
za
sve
korektivne bodove i
bodova umanjenih za
korektivne
bodove
granini
bodovi
i
njima
bonitetne
kojima se vrednovani
reljefa sigurno nalaze.
(1990) je diferencirao
bonitetnih
kategorija
dobivenim relevantnim
gdje
je
deveta
relativno
najvie,
a
relativno
najnie

Tablica 1. Bonitetne kategorije

terena/reljefa
Bonitet
na
Razred
katego
rija
9.
najvrjedniji tereni
8.

veoma vrijedni tereni

7.

preteno vrijedni tereni

6.

2.

relativno manje vrijedni

tereni
preteno manje vrijedni
tereni
relativno nepogodni
tereni
preteno nepogodni
tereni
nepogodni tereni

1.

vrlo nepogodni tereni

5.
4.
3.

0.
izrazito nepogodni tereni
Izvor: Bognar, 1990

svakog
reljefa
Broj dolinska dna,
bodo se od njih
va korektivne
znaajke
i
91
se
utvruju
100
visinski
81 utjecaja
na
90
koritenja. S
71 bodova
80
bodova
61 pozitivne
70
polazinih
51 sve negativne
60
utvruju
se
41
sukladno
50
kategorije
u
31
elementi
40
Bognar
21
deset
30
(Tab.1) prema
11
vrijednostima
20
1 10 kategorija
nulta
kvalitete.

Padine se najee vrednuju samo za negativne korektivne pokazatelje koji mogu bitno
utjecati na pogodnost za koritenje. Ovisno o intenzitetu padinskih procesa, mogua je
oteana ili onemoguena prohodnost pa su negativni bodovi padinama dodjeljivani
ovisno o vrsti padinskih procesa (Mamut, 2010a), a takoer se kao negativni korektivni
pokazatelji mogu vrednovati i druga ograniavajua obiljeja kao to su izloenost
jakom vjetru (npr. buri).
Vrhovi se najee vrednuju za turistiku aktivnost. Kod vrhova se stoga mogu bodovati
njihova nadmorska visina i oblik te dostupnost. Vii i stoasti vrhovi atraktivniji su od
niskih, malih i zaobljenih vrhova (Mamut, 2010a, 2010c), no i niski vrh e privui dio
posjetitelja to znai da obje znaajke djeluju pozitivno i objema e biti pridrueni
pozitivni korekcijski bodovi, ali razliit broj pozitivnih bodova. to se tie dostupnosti
vrhova, vrednuju se vrsta i nagib staze koja vodi do vrha, autodostupnost, prostorna i
vremenska blizina cestovne prometnice, mobilnost padine na kojoj se nalazi pristupna
staza i slina obiljeja.
Dolinska dna se mogu vrednovati prema svojoj irini, povrini, izgledu doline, izgledu
korita, nagibu pada korita, specifinim fluvijalnim oblicima i sl. Obale se pak mogu
vrednovati prema svojoj duljini, irini, morfografskom tipu (visoke ili niske), nagibu,
12

ekspoziciji, aktivnosti procesa oblikovanja (npr. abrazija, spiranje), morskim mijenama,

geolokoj grai, materijalu, dostupnosti, antropogenom ureenju (npr. izgraenosti,
lukama) itd.

3.2. Utvrivanje konane vrijednosti svakog elementa reljefa

Konana vrijednost svakog elementa reljefa (s obzirom na visinske kategorije) rauna se
prema formuli PB KB = VR (Mamut, 2010a, 2010b, 2010c) gdje su PB polazini
bodovi, KB korektivni bodovi, a VR konana vrijednost elementa reljefa u odreenoj
visinskoj kategoriji. Uvrtavanjem konanih bodova u tablicu bonitetnih kategorija
utvruje se bonitetna kategorija elementa reljefa u odreenoj visinskoj kategoriji.

3.3. Izrada karte vrijednosti krajolika i geoekoloka interpretacija

Konano se za svaku vrednovanu jedininu povrinu na kartu unosi (najbolje razliitim
bojama) bonitetna kategorija za predloeni oblik koritenja krajolika (sl.2) na temelju
ega se daje konana ocjena pogodnosti krajolika za taj oblik koritenja. Kao konani
rezultat uz kartu slijedi i interpretacija pogodnosti krajolika za predloeni oblik
koritenja u kojoj se objanjava kako su pojedini elementi reljefa bonitetno
kategorizirani, to znai kategorija u kojoj se nalaze, koje su njihove prednosti i koji su
njihovi nedostaci u pogledu predloenog oblika koritenja, koje ograniavajue znaajke
je mogue ublaiti ili ukloniti te koje je pogodne znaajke mogue osnaiti i koje su
mogunosti za to kao i je li to geoekoloki opravdano. Dakle, izrazito je bitno procijeniti
kakve bi bile posljedice ublaavanja/uklanjanja ograniavajuih i osnaivanja pogodnih
znaajki, naime, mogue je da se uz oekivane pozitivne pojave jave i neki negativni
uinci odreenog zahvata (Mamut, 2010a, 2010c).

13

Sl.2.
Primjer

koritenje
Izvor:Mamut, 2010c
vrijednosti krajolika otoka
Pamana za turistiko i rekreacijsko

4. LITERATURA
Bognar, A., 1990: Geomorfoloke i inenjersko-geomorfoloke osobine otoka Hvara i
ekoloko vrednovanje reljefa, Geografski glasnik 52, 49-65
Mamut, M., 2010a: Primjena metode relativnog vrednovanja reljefa na primjeru otoka
Rave (Hrvatska), Nae more 57/5-6, 260-271
Mamut, M., 2010b: Geoekoloki i turistiki potencijal krajolika otoka Ugljana, Socijalna
ekologija Zagreb 19/3, 247-271
Mamut, M., 2010c: Geoekoloko vrednovanje reljefa otoka Pamana, Geoadria 15/2,
241-267
Saletto-Jankovi, M., 1994: The Role of Geomorphological Research in Geoecology, Acta
Geographica Croatica 29, 37-44

5. PRILOZI
U prilogu je dana tablica s primjerom elemenata reljefa koji se vrednuju, kriterija po
kojima se vrednuju, obiljeja kriterija i njihovih kategorija.
Tablica 1. Primjer elemenata reljefa, kriterija vrednovanja, obiljeja kriterija i njihovih
kategorija u procesu vrednovanja krajolika za turistiki oblik koritenja
elementi
reljefa

kriteriji
vrednovanja

obiljeja kriterija

br.
bo
d.

kategorije obiljeja

br.
bo
d.

14

fizika pogodnost

visina (u m)

25

nagib (u )

25

vertikalna ralanjenost
reljefa (u m/km2)

25

mobilnost

25

izloenost dominantnom
vjetru

padine

dostupnost

estetska vrijednost

vrhovi

dostupnost

prohodnost

visina

oblik

veliina

pogled s vrha

nagib planinarske staze (u

)

staza u siparu

autodostupnost

bez pristupne staze

irina dolinskog dna

nagib pada korita (u )

izgled korita

fizika pogodnost

dolinska dna
i korita
estetska vrijednost

dostupnost
visoke obale

pristup

materijal podloge

fizika pogodnost

abrazijsko djelovanje

0-100
100-200
200-300

0-2
2-5
5-12

0-5
5-30
30-100

stabilno
spiranje
spiranje i klienje
odnoenje materijala
odroni

25
20
15

25
20
15

25
20
15

25
20
15
10
5
-

prohodne
teko prohodne
vrlo teko prohodne
neprohodne
>150 m (ovisno o visinskoj
kategoriji)
stoasti
zaobljeni

0-5
5-12
12-32
32-55

>1h
<1h

ire od 20 m
ue od 20 m
0-2
2-5
5-12
12-32
>32
stjenovito
stjenovito sa slapovima i
brzacima
pjeskovito
pristupano
tee pristupano
nepristupano
vapnenci
dolomiti
stjenovit
nekosolidirani
o
klastiti
konsolidirani
klastiti
izraeno
neizraeno

15

padinski procesi

nagib (u )

prometna dostupnost

prohodnost

nagib (u )

materijal podloge

abrazijsko djelovanje

korozijsko djelovanje

ekspozicija

dostupnost

prometna dostupnost

fizika pogodnost

otvorenost udaru valova

dostupnost

kapacitet prijema putnika i

robe
prometna dostupnost

fizika pogodnost

pristupanost turistikom
koritenju

dostupnost

prometna povezanost

estetska vrijednost

dostupnost

niske obale

antropogene
obale u
lukama

antropogene
obale izvan
luka

fizika pogodnost

odroni
osipanje
izraeno spiranje
neznatni
32-55
>55
ograniena
dobra
ograniena
dobra
0-2
2-5
5-12
12-32
vapnenci
stjenovit
dolomiti
o
klastiti
pjeskovito
ljunkovito
muljevito

sjeverna
istona/juna/zapadna

pristupane
ogranienog pristupa
nepristupane

* broj bodova upisan je samo za temeljna obiljeja prema kojima e se vriti predvrednovanje

16

METODE ODREIVANJA PODNOLJIVOG KAPACITETA

Metode podnoljivog kapaciteta temelje se na odreivanju podnoljivog kapaciteta
krajolika. Prema Hrniarovoj i suradnicima (1997 prema Drdo i Hrniarov, 2003)
geoekoloki podnoljivi kapacitet je posebno svojstvo krajolika koje izraava stupanj
prihvatljivog ljudskog koritenja krajolika u smislu da prirodna svojstva, procesi i odnosi
meu elementima krajolika (biotikim, abiotikim i socioekonomskim) te kvaliteta
okolia ostaju neoteena i neunitena. Osnovni problem u odreivanju podnoljivog
kapaciteta krajolika je odrediti kritinu granicu prelaskom koje mogu nastati nepovratne
odnosno nepopravljive promjene u strukturi krajolika (Drdo i Hrniarov, 2003).
Dva su osnovna pristupa podnoljivom kapacitetu (Drdo i Hrniarov, 2003): bioloki i
antropocentrini pristup. Prema biolokom pristupu kritinom granicom se odreuje
veliina populacije (ljudske i ivotinjske) s pogleda hranjivih tvari, primjerice,
prihvatljiva veliina populacije divljai na jedinici povrine ume, prihvatljiva koliina
stoke na jedinici povrine panjaka ili broj stanovnika na jedinici povrine (gustoa
naseljenosti) itd. (Drdo i Hrniarov, 2003). Prema antropocentrinom pristupu
podnoljivi kapacitet krajolika definira se prema kriterijima koje ine ljudske vrijednosti
za kvalitetu ivota, okoli i budue generacije (Marsh i Grossa, 2002 prema Drdo i
Hrniarov, 2003). Isti autori definiraju stoga podnoljivi kapacitet kao veliinu ljudske
populacije koja moe ivjeti u dugorono postojanoj ravnotei s okoliem uz razumnu
kvalitetu ivota sa sustavom koritenja zemljita koji se ne degradira s vremenom. Tako
definiran podnoljivi kapacitet ukljuuje ne samo odrivu proizvodnju hrane koja uva
tlo i vodu, ve i odravanje drugih oblika ivota i svojstava okolia koja nisu izravne i
neposredne ekonomske vrijednosti (Drdo i Hrniarov, 2003).
Podnoljivi kapacitet krajolika, dakle, nije jasna i nedvosmislena pojava. On se moe
shvatiti kao granica iza koje prihvatljive promjene u krajoliku postaju neprihvatljive,
odnosno kao prihvatljiv opseg promjena u krajoliku (Drdo i Hrniarov, 2003). U oba se
sluaja radi o antropogenom pristupu jer ovjek determinira pojam prihvatljivosti,
granice i opsega. Moemo zakljuiti da je podnoljivi kapacitet krajolika uvijek vezan uz
ljudsku aktivnost i podruje na kojem se ta aktivnosti provodi, uglavnom planirano.
Metodologija odreivanja ekoloki podnoljivog kapaciteta krajolika se bazira na
osnovnim postupcima metodologije LANDEP-a pa se tako shvaen podnoljivi kapacitet
temelji na okolinim aspektima odrivog razvoja gdje je jedan od glavnih ciljeva stvoriti
takvu prostornu organizaciju u kojoj e meusobni odnosi meu elementima krajolika, a
posebno meu drutvenim aktivnostima i ekolokim uvjetima, biti u ravnotei (Drdo i
Hrniarov, 2003). Rezultat procjene podnoljivog kapaciteta krajolika je determinacija
ljudskog utjecaja na krajolik te klasifikacija i kategorizacija tog utjecaja u stupnjeve
podnoljivog kapaciteta (Drdo i Hrniarov, 2003). Iz toga proizlaze prijedlozi nove
prostorne organizacije krajolika odnosno prijedlog ekoloki prihvatljivog oblika
koritenja zemljita koji nee biti u konfliktu s ekolokom strukturom i odnosima u
krajoliku.

17

1. GRANICE PODNOLJIVOG KAPACITETA I EKOLOKI LIMITI

Granica podnoljivog kapaciteta moe biti odreena objektivno i subjektivno (Drdo i
Hrniarov, 2003). Objektivno odreena granica je rezultat istraivanja i mjerenja
komponenata okolia dok se subjektivna temelji na osjeajima ljudi na koje utjee.
Primjerice, ljudi mogu smatrati koncentraciju aeropolutanata nepodnoljivom, iako je
ona objektivno ispod granice podnoljivosti. Ipak se esto prednost daje subjektivno
odreenoj granici jer ona odgovara zadovoljstvu ljudi koji koriste krajolik.
Sredstvo odreivanja stupnja podnoljivog kapaciteta krajolika su ekoloki limiti.
Ekolokim limitima smatraju se utvreni indikatori koji iskljuuju provedbu odreene
drutvene aktivnosti u nekom krajoliku ili znaajno ograniavaju intenzitet odreene
drutvene aktivnosti u nekom krajoliku (Izakoviov, 1995). Primjerice, u stoarskom
podruju zatiena zona stonih farmi predstavlja limit za razvijanje naseljenosti u tom
kraju, naseljenost se moe razvijati jedino izvan te zone. S druge strane, primjerice, u
nekom vodoopskrbnom podruju poljoprivreda nije iskljuena, ali je njen intenzitet
znaajno ogranien preporuenom strukturom kultura, restrikcijama u koritenju
kemikalija, mehanizaciji itd.
Utvrivanje ekolokih limita i ogranienja omoguuje objektivno i znanstveno
utemeljeno donoenje odluka o lociranju drutvenih aktivnosti u krajoliku. To je,
meutim, vrlo sloen i dugotrajan posao koji zahtjeva multidisciplinarni i sinergijski
pristup te iroku bazu podataka o funkcioniranju sustava krajolika i njegovih pojedinih
komponenti (Izakoviov, 1995). Baza za utvrivanje limita i ogranienja je sueljavanje
zahtjeva drutvenih aktivnosti s obiljejima krajolika i njegovih pojedinih komponenti
(Izakoviov, 1995).
Primjena ekolokih limita ima veliku vanost u aktivnostima regionalnog planiranja gdje
tvori temelj ekoloki optimiziranog procesa donoenja odluka. Limiti se primjenjuju i u
vrednovanju trenutnog oblika koritenja zemljita i u prijedlozima za budui razvoj
krajolika (Izakoviov, 1995). Svrha geoekolokog vrednovanja postojeeg oblika
koritenja zemljita je definirati ekoloki problematina podruja u kojima postojei
oblik koritenja nije usklaen s ekolokim kriterijima i samim time u odreenoj mjeri
izaziva ekoloku neravnoteu.
S druge strane, svrha novopredloenih ekoloki
optimalnih oblika koritenja zemljita je eliminiranje takvih problemskih podruja i
istodobno predvianje moguih novih socioekonomskih uvjeta u krajoliku. Ekoloki
optimalan oblik koritenja zemljita je osnovni uvjet za trajni odrivi razvoj drutva
(Izakoviov, 1995) i krajolika.

1.1. Tipovi limita

Granica podnoljivog kapaciteta krajolika se odreuje prema nekoliko tipova limita:
prema abiotikim, geodinamikim, ekolokim, ekosocijalni, kulturno-povijesnim,
higijenskim i sigurnosnim limitima (Drdo i Hrniarov, 2003). Abiotiki limiti temelj
imaju u obiljejima uvjeta koji vladaju u krajoliku i izvode se iz svojstava stijena u
podlozi, obiljeja povrinskih i podzemnih voda, obiljeja reljefa, tla i klime.
Geodinamiki limiti su odreeni hazardnim procesima koji se dogaaju u krajoliku kao
18

to su lavine, odroni, klienje, erozija tla, poplave itd., dakle, procesima koji
potencijalno mogu otetiti ili unititi ljudske objekte, infrastrukturu, razliite oblike
koritenja zemljita, a takoer mogu dovesti i do toga da kasnije koritenje nekog
zemljita vie ne bude mogue. Ekoloki limiti su pak odreeni vanou komponenata
krajolika (npr. movara, prirodnih uma, livada, kamenjara, reliktnih tala), a vanost ima
daju njihove razliite ekoloke funkcije. Ekosocijalni limiti izvode se iz zakonske zatite
prirode (npr. zatiene vrste, kategorije ugroenosti vrsta, zatiena podruja), zatite
prirodnih resursa (npr. zatiene vodene povrine, zatiena tla) te ostalih zakonskih
normi (npr. elementi ekoloke mree jezgre, koridori, interaktivni elementi). Kulturnopovijesni limiti temelje se na zakonskoj zatiti spomenika (npr. nacionalni kulturni
spomenici, spomeniki rezervati) te na posebnim vrijednostima znaajnih povijesnih i
krajobraznih struktura. Higijenski limiti su odreeni higijenskim normama koje
ograniavaju prihvatljiv opseg tetnih materijala u pojedinim komponentama krajolika
(npr. sumporov oksid u zraku, fenoli u vodi, radon u planinama). Sigurnosni limiti su
odreeni zakonskim normama koje odreuju zatiene zone razliitih ljudskih objekata
koji su (stvarno ili potencijalno) izvori oneienja komponenata krajolika (npr.
odlagalita otpada, ivotinjske farme, razliite prometne graevine).

2. METODA PODNOLJIVOG TURISTIKOG KAPACITETA KRAJOLIKA

Za svaku turistiku destinaciju koja obuhvaa neurbane krajolike trebalo bi utvrditi
podnoljivi turistiki kapacitet. Taj se kapacitet odnosi na mogunosti prihvata
podnoljivog broja posjetitelja, odnosno, njime se utvruje maksimalni broj posjetitelja
na pojedinom lokalitetu krajolika i prostorni raspored sadraja u krajoliku (Vidakovi,
2003). S obzirom na takvu funkciju, podnoljivi turistiki kapacitet ve ini temeljnu
podlogu prostornih planova zatienih podruja, a trebao bi ju initi i za sve ostale
turistike neurbane krajolike.
Na podnoljivi turistiki kapacitet utjeu brojni imbenici koji se mogu kategorizirati na
ekoloke, socijalne i upravljake (Vidakovi, 2003). Najvaniji ekoloki imbenici su
veliina koritenog krajolika, ranjivost prirode i razliitost ivog svijeta (Vidakovi,
2003). Naime, veliina krajolika i broj lokaliteta u njemu odreuju mogui broj
posjetitelja kojeg znatno modificiraju obiljeja osjetljivosti i ranjivosti krajolika te
razliitost biljnog i ivotinjskog svijeta. Nuno je voditi rauna o koncentraciji,
vremenskim i drugim uvjetima za ivot biljaka i ivotinja te o osjetljivosti pojedinih vrsta
na aktivnosti posjetitelja (Vidakovi, 2003).
Socijalni imbenici u odreivanju podnoljivog turistikog kapaciteta su distribucija
krajolika, uestalost i vremenski razmak posjeta pojedinih lokaliteta, broj turistikih
atrakcija, stav o organizaciji krajolika te organizacija smjetajnih sadraja (Vidakovi,
2003). Vrlo je vano je li podruje koncentrirano ili je distribuirano jer se to odraava i
na njegova obiljeja, koliki postotak posjetitelja posjeuje pojedini lokalitet u krajoliku i
u kakvom vremenskom razmaku. Broj lokaliteta odnosno atrakcija izravno utjee na broj
posjetitelja koji istovremeno mogu posjetiti krajolik, a njihov stav o organizaciji krajolika
moe imati znaajnu ulogu u odreivanju zatitnih mjera ouvanja krajolika i njegove
raznolikosti. Poveanje smjetajnih sadraja i njihova vrsta (hotela, kampova, privatnog
smjetaja) takoer odreuje posjeenost krajolika, a povoljno je da smjetajni kapaciteti
budu u skladu s podnoljivim turistikim kapacitetom posjetitelja.
19

Upravljaki postupci takoer imaju vaan utjecaj na podnoljivi turistiki kapacitet jer
utvruju pravilan sustav i raspored posjeta, osiguravaju sadraje koji utjeu na
izvansezonske posjete, osiguravaju obavijesti i interpretacijske usluge te skrbe o
ouvanju i trajnosti esto posjeivanih prirodnih resursa (Vidakovi, 2003).
Pravilan sustav i raspored posjeta omoguuje bolju vremensku raspodjelu posjetitelja uz
veu skrb o ouvanju lokaliteta krajolika.
Razliito se utvruje podnoljivi kapacitet u krajolicima gdje se obavljaju planarne
aktivnosti (npr. plaa, igralite, piknik livada) i u krajolicima gdje se posjet odvija
kretanje po stazi (npr. poune staze u zatienim podrujima, poune staze kroz spilju)
pri emu je opet potrebno uzeti u obzir i je li staza jednosmjerna ili dvosmjerna.

2.1. Utvrivanje podnoljivog turistikog kapaciteta krajolika s

pounom stazom
Podnoljivi turistiki kapacitet krajolika predstavlja maksimalni broj turista koji nee
izazvati kritine promjene bitnih obiljeja krajolika (Buzjak, 2008). Za izraunavanje
dozvoljive dnevne posjete u krajolicima s pounom stazom potrebno je utvrdit
prosjenu brzinu kretanja grupe u tzv. zoni uskog grla odnosno tamo gdje je staza
najua, moe se koristiti formula: = pri emu je h1 broj sati u danu s punim kapacitetom
posjete, h2 broj sati s prosjeno 50postotnim kapacitetom posjete, a t je trajanje etnje
prosjenog etaa na duini L koja predstavlja razmak meu posjetiteljima na stazi
(Movan, 1971) koji se utvruje slobodnom procjenom s obzirom na sigurnost etaa i
utjecaj na stazu. Trajanje etnje prosjenog etaa moe se izraunati formulom: = 2.3
gdje je C prosjena brzina etaa, n je broj petaa koji se mogu usporedno kretati
stazom, a x je uestalost varijable n u odnosu na etae pojedince (Movan, 1971)
odnosno varijabla x pokazuje koliko esto na stazi usporedno hoda odreeni broj etaa
u odnosu na to koliko esto stazom hoda samo jedan eta. Trajanje etnje prosjenog
etaa ee se ipak utvruje praktinim mjerenjem u turistikom krajoliku (Movan,
1971).
Poto se dobije maksimalno dozvoljiva posjeta u danu, rauna se mjesena posjeta za
svaki mjesec uzimajui u obzir broj korisnih sati i broj korisnih dana u pojedinom
mjesecu (Movan, 1971). Korisni dani i korisni sati su dani i sati u kojima posjetitelji
mogu koristiti krajolik. Broj korisnih dana moe ovisiti o klimatskim prilikama, ako je
zatieno podruje onda moe ovisiti o njegovom radnom vremenu itd. Ako posjeenost
krajolika ovisi o klimatskim prilikama odnosno ograniena je s obzirom na godinja
doba, tada se ona valja podijeliti na sezonsku i umanjenu posjetu (Movan, 1971) s
obzirom na mjesece u kojima je posjeenost uobiajeno velika i u kojima je smanjena. U
tom se sluaju rauna maksimalno dozvoljiva dnevna i mjesena posjeta samo za
sezonske mjesece s velikom posjetom jer je tijekom izvansezonskih mjeseci broj
posjetitelja manji i ne predstavlja prijetnju krajoliku i okoliu.
Ovako izraunat podnoljivi turistiki kapacitet krajolika treba shvatiti uvjetno jer ni
vremenske prilike ni ljudske navike i ponaanje nisu uvijek istovjetni (Movan, 1971). Na
stabilizaciju posjeenosti moe se dijelom utjecati kvalitetnim prostornim rasporedom
posjetitelja (na razliitim lokalitetima unutar krajolika) i definiranjem pravila ponaanja
20

posjetitelja. Uslijed odreivanja podnoljivog turistikog kapaciteta, a to se kasnije

predlae, su preventivne mjere zatite osjetljivih dijelova krajolika koji trebaju biti izvan
dohvata posjetitelja pa stoga nisu ni uzimane u obzir kod utvrivanja kapaciteta, zatim
prijedlog organizacije kvalitetne vodike slube, edukacija posjetitelja prije ulaska u
spilju itd. (Buzjak, 2008).

2.2. Utvrivanje podnoljivog turistikog kapaciteta krajolika s

planarnim aktivnostima
Kapacitet turistikog ili rekreacijskog krajolika u kojem se odvijaju planarne aktivnosti
koje zahtijevaju koritenje povrina, a ne linearnih staza predstavlja najvei doputeni
broj korisnika krajolika istovremeno. Analiza krajolika zahtjeva utvrivanje povrine
lokaliteta krajolika koji e se koristiti za predloeni turistiki ili rekreacijski oblik
koritenja (npr. za kupalini turizam, za piknik na livadi).
Formula za izraunavanje tog kapaciteta za lokalitete krajolika u kojima se izvodi ista
turistika ili rekreacijska aktivnost je:

. Primjerice, broj

korisnika plae za kupalinu aktivnost odreuje se odnosom povrine plae i povrine

plae koju e koristiti jedan posjetitelj plae tj. kupa. undov (2004) pretpostavlja da je
prosjenom kupau potrebno 6 m2 plae, ali to ovisi o fizikim obiljejima plae odnosno
kupalinog prostora kao i o tipu posjetitelja plae.
Tako utvren broj korisnika sugerira pogodnost vrednovanog lokaliteta u krajoliku za
predloenu aktivnost i moe sluiti kao kriterij u drugim metodama vrednovanja
krajolika. U sluaju da se metoda utvrivanja podnoljivog turistikog kapaciteta
krajolika koristi kako bi se procijenilo potovanje podnoljivog turistikog kapaciteta
odnosno intenziteta koritenja lokaliteta krajolika, kao pokazatelj se koristi koeficijent
saturacije. Koeficijent saturacije podrazumijeva omjer ukupnog broja korisnika na
vrednovanom lokalitetu i fiziki podnoljivog turistikog kapaciteta tog lokaliteta
(undov, 2004). Granina vrijednost koeficijenta je 1 i ona oznaava da je ukupan broj
istovremenih korisnika jednak podnoljivom turistikom kapacitetu, vrijednosti ispod 1
oznaavaju lokalitete na kojima je broj korisnika manji od graninog to znai da
ekoloka stabilnost lokaliteta nije ugroena dok vrijednosti iznad 1 oznaavaju
pretjerano koritenje lokaliteta s vjerojatnim negativnim ekolokim posljedicama po
lokalitet.

3. LITERATURA
Buzjak, N., 2008: Geoekoloko vrednovanje speleolokih pojava umberake gore,
Hrvatski geografski glasnik 70/2, 73-89
Drdo, J., Hrniarov, M., 2003: Carrying capacity in Slovakija, u: Procedings of
International Workshop on
Environmental Impact Assessment, PHARE Twinning SK 2000, Slovak
Environmental Agency Bansk Bystrica, Federal Ministry for the Environment
Berlin, 24-35
21

Izakoviov, Z., 1995: Types of limits on ecological carrying capacity,

Environmentalica Universitatis Comenianae (Bratislava) 4-5, 67-73

acta

Movan, J., 1971: Ocjena ukupno dozvoljivog kapaciteta i nain posjeivanja u Planu, u:
Plitvika jezera Nacionalni park (1949-1999), 116-117
undov, M., 2004: Geomorfologija Dubrovakog primorja i geoekoloko vrednovanje
reljefa, Medicinska naklada, Zagreb
Vidakovi, P., 2003: Nacionalni parkovi i zatiena podruja u Hrvatskoj: ouvana
priroda, kultura, ekoturizam, Zrinski, akovec

22

PLANIRANJE POUNE STAZE I IZRADA POUNE PLOE

prema predavanjima doc.dr.sc. Nenada Buzjaka

Poune staze mogu biti vaan turistiki element nekih lokaliteta koji imaju potencijal za
edukacijsku funkciju. Poune se staze mogu osmisliti za zatiena podruja prirode, za
prirodna podruja sa specifinim lokalitetima, za podruja s prirodnim i kulturnopovijesnim sadrajima itd. Najpoeljnije je raditi kombiniranu pounu stazu gdje
kombiniramo prirodnu, povijesnu i kulturnu batinu jer se time umanjuje vjerojatnost da
e staza posjetiteljima biti dosadna zbog monotonog sadraja (kao npr. samo umarska
ili geoloka staza).
Pri dizajniranju poune staze, potrebno je znati tko e koristiti tu stazu, koliko esto e
se koristiti po procjeni, koje mjere sigurnosti su raspoloive za koritenje i hoe li se
moi financirati vei zahvati kao to je, primjerice, izrada mostova. Treba osigurati da
pouna staza kroz svoju funkciju ne utjee negativno na prirodne i kulturno-povijesne
elemente krajolika. Stoga je potrebno prije planiranja i izrade poune staze provesti
geoekoloko vrednovanje krajolika u kojem se planira pouna staza kojim treba utvrditi
pogodnost krajolika za izradu poune staze kao i podnoljivi turistiki kapacitet.

1. PLANIRANJE POUNE STAZE

Proces planiranja poune staze sastoji se od pet osnovnih etapa. Sve poinje izradom
popisa potencijalnih lokaliteta odnosno sadraja poune staze, nakon ega se odreuju
fizika i temporalna obiljeja staze, odreuju se meteoroloko-klimatski uvjeti
posjeivanja staze, utvruje se dostupnost staze posjetiteljima i konano se razrauje
sustav informiranja posjetitelja.

1.1. Izrada popisa potencijalnih lokaliteta/sadraja poune staze

Na poetku treba uzeti u obzir glavne atrakcije mjesta, one po kojima je mjesto
poznato. To mogu biti posebne prirodne tvorevine poput obala, kanjona, vodopada,
spilja, planinskih vrhova, zatim toke s kojih se prua lijepa panorama, spomenici,
preostale vrijednosti tradicionalne arhitekture, zatiene graevine i javni trgovi,
crkvena zdanja u ulozi nositelja mjesne sakralne arhitekture, kalvarije, kamena raspela,
muzeji i izlobe, preostale uspomene tradicionalnog privreivanja, zanati, mjesni
proizvoai (npr. pelari), duani, kafii, restorani, vinarije, priredbe koje prezentiraju
mjesnu duhovnu kulturu, festivali i mjesne sveanosti.
Osim prostorno postojeih, trajnih sadraja mogu se unijeti i mjesni dogaaji u sadraj
pounih staza jer mjesna sveanost, tjedni sajam, dan sela ili mjesni festival pruaju
poseban prizor koji treba uvrstiti u program. Jedini je problem to oni imaju tjedni,
mjeseni ili sezonski karakter tj. nisu svakodnevni pa je stoga potrebno prilagoditi stazu
da ne ovisi o njima, ali ih se lako ukomponira kad se ti dogaaji odravaju.

23

1.2. Fizika i temporalna obiljeja poune staze

Kad je izraen popis potencijalnih lokaliteta, kree se na traenje rute kojom e prolaziti
pouna staza. Za poetak treba uzeti u obzir da veina posjetitelja stie autom ili da eli
prenoiti u blizini polazita. Zato se preporua gradnja staza s polazitem u nekom
mjestu (npr. u sreditu mjesta, kod eljeznike ili autobusne postaje), u blizini smjetaja,
parkinga ili turistikog centra.
Poune staze mogu biti linijske, krune i u obliku osmice s dva spojena kruga. U sluaju
poune staze za ture (koje dulje traju) prikladan je oblik osmice koji omoguava prekid
ture prije zavretka obilaska cijele staze. Tako se tura moe prijei u dva dijela s duim
ili kraim stankama, ili za dva dana. Izgradnja ravne crte koja povezuje dvije udaljene
toke opravdana je samo u iznimnim situacijama, primjerice kad

Sl.1. Trase pounih staza

24

pounom stazom elimo povezati dva omiljena turistika odredita.

Preporua se, a u nekim je sluajevima i nuno da pouna staza prolazi postojeim
turistikim, umskim, planinarskim i drugim stazama jer e na taj nain stvarno
oblikovanje rute zahtijevati minimalan napor, postojee staze su se ve pokazale kao
sigurne dok nove staze tek treba isprobati. Primjerice, ako se radi staza na neravnom
terenu, tada je svakako najbolje koristiti ve postojee, ''utabane'' staze jer bi nove
staze mogle pokrenuti sipar, odron ili klizite. Meutim, esto neke postojee staze ne
zadovoljavaju razliite atraktivne aspekte pounih staza zbog ega je potrebno osmisliti
nove rute.
Uslijed odabira postojeih ili novih ruta treba u obzir uzeti duljinu staze, trajanje
upoznavanja (prolaska) staze i teinu svladavanja staze te raznolikost i atraktivnost
rute i povezanost rute i teme. Ne postoji optimalna duljina staze, ali postoji vaan
osnovni princip da duljina staze mora biti proporcionalna koliini informacija koja se
prezentira. U sluaju duih pounih staza preporua se prvo izgraditi krau rutu koja je
atraktivna i za posjetitelje s manje iskustva. Povoljno rjeenje je staza u obliku osmice
pri emu su na spoju ulaz i izlaz sa staze. Na mjestima s velikom koncentracijom
vrijednosti umjesto jedne dugake poune staze moe se izgraditi vie kraih staza. Na
taj nain moemo privui one koji ne dolaze na due ture. Ako staza omoguava
prekidanje ture, onda ju moemo izgraditi u dva ili vie dijelova.
Na teinu staze utjeu razlika u razinama terena i karakteristike terena kao to su
relativna visina, nagibi, ekspozicija i vrsta podloge. Teina staze ovisi i o vremenskim
prilikama (sunanom, kii, snijegu, magli). Prije planiranja staze potrebno je terenski
obii prostor za pounu stazu u razliitim godinjim dobima kako bi se dobio uvid u
stanje na stazi (npr. blato u proljee, neprohodno zimi). Pri planiranju se ne smije
zaboraviti da se primjenom pojedinih graevnih elemenata (npr. stepenice, staza na
povienoj razini) olakava upoznavanje staze manje iskusnima i tee pokretnima, no to
ovisi o profilu i interesima posjetitelja.
Duljina i stupanj teine staze u velikoj mjeri utjeu na vrijeme potrebno za upoznavanje
staze. Vrijeme upoznavanja ovisi o sadrajima, teini i duljini staze te ovisi o
posjetiteljima i njihovoj kondiciji. Moemo raunati na prosjenu brzinu pjeaka od 2-3
km/h i uraunati procijenjeno vrijeme za zadravanje na pojedinim tokama staze koje
sadre vidikovce, informacijske ploe i sl. Prije oznaavanja staze treba na terenu
izmjeriti trajanje upoznavanja staze budui da se dio faktora koji oduuju potrebno
vrijeme ne moe vidjeti na karti. Preporua se na poetnim ploama i u publikacijama
umjesto ''neto vremena'' navesti ''bruto vrijeme'' koje osim vremena potrebnog za
upoznavanje staze sadri i vrijeme provedeno na postajama i eventualne pauze.
Trajanje upoznavanja staze u konanici ne bi smjelo premaivati sat vremena. Poune
staze ovakve duljine treba planirati u turistikim centrima ili blizu velikih gradova gdje
ima puno posjetitelja s nedostatkom vremena. Na mjestima gdje je vie redovitih
posjetitelja ovakvih staza, mogu se planirati i dulje rute. Izgradnja duljih staza
preporua se na mjestima na kojima e ona doprinijeti i razvoju podruja. Pouna staza
nikada nema cilj poboljavanje fizike kondicije. Ako je tura dulja i tea, mora se
raunati na manje posjetitelja.

Jo jedan vaan aspekt koji treba uzeti u obzir je raznolikost i atraktivnost rute i
povezanost rute i teme. Kako bi se odrao interes posjetitelja za pounu stazu, vrlo je
vano da ruta prolazi kroz raznolike dijelove krajolika. Bogata prirodna uma predstavlja
puno vei doivljaj nego monotoni zasaeni drvored. Bitno je da se odabere put kojim
e posjetitelj najvie doivjeti atraktivnost krajolika. Iako staze za etnju, vrtovi,
mostovi i obale potoka put ine duim, oni znaajno uveavaju atraktivnost mjesta.
Povezanost izmeu teme i rute predstavlja vaan faktor za odluku kojom rutom e
prolaziti staza. Naime, pouna staza koja predstavlja prirodne tvorevine prije e privui
panju posjetitelja nego umjetna staza.
U ovoj se etapi javlja mogunost ukljuivanja ne jako udaljenih zanimljivosti (bilo onih s
popisa od kojih smo u odreivanju rute odustali ili onih koje se nalaze u blizini, ali ih
primarno nismo planirali kao dio staze) jer e se tako s jedne strane poveati broj
atrakcija, a s druge strane e se izbjei da osnovna ruta bude predugaka. U tom je
sluaju vrlo vano tono informiranje posjetitelja pa na ploi prije skretanja treba
oznaiti kolika je udaljenost do takve zanimljivosti i to im se nudi na cilju. Posjetitelji e
na temelju tih informacija moi odluiti ele li skrenuti sa staze.

1.3. Meteoroloko-klimatski uvjeti posjeivanja staze

Meteoroloko-klimatski uvjeti posjeivanja staze bitni su jer je poeljno posjetiteljima
preporuiti koje je pogodno vrijeme za posjet pojedinim atrakcijama (npr. poslijepodne,
ljeti, sunano vrijeme). Da se u obzir uzimaju sve vremenske prilike pri predlaganju
vremena posjeta, tada bi velika veina pounih staza otpala. Da bi se to izbjeglo, uvode
se odreena ogranienja, npr. ''staza nije prikladna za djecu'' ili ''potrebna je
planinarska obua''.

1.4. Dostupnost poune staze i prihvat posjetitelja

Element dostupnosti odnosi se na dostupnost poetne toke poune staze
prometnicama do lokacija koje predstavljaju izvor potencijalnih korisnika staze. Ona se
najee odreuje u procesu vrednovanja krajolika, no ovdje je naglasak na prihvatu
posjetitelja. S jedne strane je vana problematika parkiranja jer dio posjetitelja nee
doi ako nema osigurano parkirno mjesto dok s druge strane dio turista eli prenoiti u
blizini staze ili eli barem moi ruati u restoranu ili se opskrbiti u trgovini. Jedan od
naina financiranja staze osim eventualnog naplaivanja ulaza je i postojanje
suvenirnice.

1.5. Sustav informiranja posjetitelja i potencijalnih posjetitelja

Vaan korak je rjeavanje pitanja kako e posjetitelji doi do informacija o atrakcijama
koje se nalaze nastazi. Vano je utvrditi postoji li informacijski centar, turistiki ured i
mjesne publikacije za posjetitelje. Ako je ikako mogue, u projekt bi trebalo ukljuiti
lokalnu turistiku zajednicu to EU u svojim projektima i uvjetuje. Takoer je potrebno

utvrditi jesu li atrakcije ve nekako oznaene (npr. putokazima), koja su radna vremena
trgovina, restorana, suvenirnica i drugih mjesta te kakav je program mjesnih dogaaja
(npr. festivala) i kako se posjetitelji mogu informirati o tome. Osim toga je vano i
reklamirati pounu stazu s naglaskom na njene atraktivne sadraje kako bi se privukli
posjetitelji koji ive dalje i ne znaju da staza postoji ili nemaju informacija o njenoj
atraktivnosti.

2. OBLIKOVANJE POUNIH PLOA

Na temelju metode posredovanja informacija razlikuju se poune staze s informacijskim
ploama, poune staze s orijentacijskim informacijskim ploama i poune staze s
razliitim vrstama ploa.

2.1. Oblikovanje informacijskih ploa

Na pounim stazama s informacijskim
ploama ploe se postavljaju pored
pojedinih prirodnih znamenitosti i na njima
su
naznaene
informacije
o
tim
znamenitostima. Takve ploe najee
sadre kompletne informacije o onome na
to se odnose. Tekst na ploama trebao bi
biti itljiv s dva metra udaljenosti i trebao
bi pratiti grafike prikaze. Posebno je
vano da se ploa nalazi pored prirodne
znamenitosti jer nema smisla ako se opsuje sadraj pored kojeg se
ne nalazi ve posjetitelji na razliitim mjestima dobivaju informacije i
pogled na sadraj. Sl.2. Shema informacijske ploe

2.2. Oblikovanje orijentacijskih

informacijskih ploa
Na pounim stazama s orijentacijskim informacijskim
ploama ploe sadre samo orijentacijske informacije za posjetitelje, a detaljnije
informacije se mogu pronai u drugim izvorima. Pored
Sl.3. Shema
prirodne znamenitosti se postavlja ploa s oznakama
orijentacijsk
(brojevnim, slovnim) uz
ih
informacijsk
ih ploa
koje je nuno da posjetitelj ima deplijan s tumaem na kojem e dobiti vie informacija
o oznaenim prirodnim znamenitostima. Mogu se takve ploe postaviti i na dijelu staze
prije prirodne znamenitosti i na njima navesti vremensku ili duljinsku udaljenost od
oznaene znamenitosti. Uz prirodne znamenitosti mogu se postaviti i ploe s nazivima
znamenitosti na koje se odnose. Informacije o pojedinim lokacijama zainteresirani

posjetitelji mogu proitati u publikacijama. Najvaniji

oblici publikacija su deplijani koji su relativno jeftini (Sl.4) i
broure koje
osim tiskanog dijela sadre i prostor za biljeke.Sl.4.
Deplijan

2.3. Odabir metode informiranja posjetitelja

pounih staza
Poune staze s razliitim vrstama ploa imaju i informacijske i orijentacijske
informacijske ploe. Pored jednog dijela znamenitosti postavljaju se razumljive
informacijske ploe, a ostatak se oznaava samo brojkom ili nazivom krajolika. To je
dobro rjeenje jer se vanije informacije o pojedinim znamenitostima mogu staviti na
informacijske ploe, a druge znamenitosti se oznaavaju samo ploama s npr. nazivom.
Prema istraivanjima posjetitelji preferiraju poune staze s informacijskim ploama.
Naalost vandalizam je svakodnevna pojava i ne zaobilazi ni poune staze. Upravo
stoga na podrujima koja se tee mogu zatititi ne preporua se postavljanje ploa.

3. LITERATURA
Buzjak, N., 2011: Predavanja iz Primijenjene geoekologije, Prirodoslovno-matematiki
fakultet, Geografski odsjek, Zagreb
Appalachian Mountain Club, 2008: AMC's complete guide to trail building &
maintenance, AMC Books, Boston

MORFOMETRIJSKA OBILJEJA RELJEFA

Morfometrijska obiljeja reljefa su veliinska obiljeja. U njih se ubrajaju hipsometrijska
obiljeja, nagib padina, vertikalna ralanjenost reljefa.

1. HIPSOMETRIJSKA OBILJEJA RELJEFA

Hipsometrijska obiljeja odnose se na visinska obiljeja reljefa. Ona na kartama
mogu biti prikazana izohipsama i bojama. Obino se na kartama gdje je visina
prikazana bojom izdvaja 5 do 10 razreda. Te razrede biramo prema vlastitom nahoenju
i iskustvu kako bismo istaknuli glavne crte reljefa.

2. NAGIB PADINA
Nagib reljefa je kut koji padina zatvara s horizontalnom ravninom. U lokalnim okvirima
predstavlja neposrednu posljedicu egzogenih procesa, a u regionalnim okvirima
predstavlja pokazatelj djelovanja endogenih procesa. Na topografskim se kartama kut
nagiba odreuje pomou intervala izmeu izohipsa. Veem intervalu odnosno rjeem
vodoravnom razmaku izmeu izohipsi odgovaraju manji nagibi i obrnuto.
Geomorfoloka klasifikacija nagiba padina temelji se na dominantnim geomorfolokim
procesima koji se aktiviraju ovisno o vrijednosti inklinacije (Tab.1). kategorije nagiba
iskljuivo su propisane jer njihove granice predstavljaju istodobno i granice odvijanja
odreenih geomorfolokih procesa.
Tablica 1: Kategorije nagiba padina
nagib
padine
(u )

naziv nagnute
povrine

02

subhorizontalne
ravnine

25

blago nagnuti tereni

5 12

nagnuti tereni

12 32

jako nagnuti tereni

32 55

vrlo jako nagnuti

tereni

> 55

strmci

dominantni geomorfoloki procesi

nema vidljivih tragova kretanja stijenske mase,
povrinsko spiranje je minimalno
vidljive pojave kretanja stijenske mase, izraeno
spiranje, teenje i klienje tla
snana erozija, intenzivno spiranje, teenje i
klienje tla
veoma snana erozija, pojaano spiranje tla
izraziti pokreti stijenske mase, mjestimino
zadravanje akumulacijskog materijala,
preteno ogoljene stjenovite povrine
dominira uruno gravitacijsko kretanje
materijala

3. EKSPOZICIJA PADINA
Ekspozicija padina odnosi se na smjer odnosno stranu svijeta prema kojoj se padina
'sputa'. S obzirom da je taj smjer izravno povezan s osunanou i osjenjenou, o
njemu dijelom ovisi intenzitet geomorfolokih procesa koji e se odvijati na padini.
Naime, prisojne padine (primarno june, jugoistone i jugozapadne ekspozicije) zbog
pojaane apsorpcije Suneve i terestrike radijacije karakterizira vea temperaturna
amplituda to se odrava kroz jae troenje.

4. VERTIKALNA RALANJENOST RELJEFA

Vertikalna ralanjenost reljefa (ili kao tzv. energija reljefa) je kvantitativno obiljeje
reljefa koje pokazuje visinsku razliku izmeu najvie i najnie toke po jedinici povrine.
Njena aplikativna vrijednost je to predstavlja i gravitacijski potencijal regolita da bude
mobiliziran. Uobiajeno se uzima jedinina povrina od 1 km 2, no moe se uzeti i druga
veliina povrine. Uobiajeno se koriste kategorije vertikalne ralanjenosti reljefa
prikazane u Tablici 2 koje su definirane za globalni reljef s obzirom na gravitacijski
potencijal regolita da bude mobiliziran. Za manja podruja stoga valja uzeti vlastite
razrede s obzirom da se ralanjenost reljefa moe znatno razlikovati od prosjene
ralanjenosti na itavoj Zemlji.
Prema
vertikalnoj Tablica 2: Kategorije vertikalne
globalni reljef se moe ralanjenosti reljefa
ravnice s vrlo malim visinski raspon
na
kategorije ralanjenosti
rasponima na jedinici
pozitivne i negativne jedinici povrine
0-5 m/km2
ravnice, zaravnjen reljef
Pozitivni oblici bila bi
negativni
sva
5-30 m/km2
slabo ralanjene
ravnice
ravnice bi se mogle
2
slabo ralanjeni reljef
potoline ili depresije i 30-100 m/km
2
udubljenja
zaravni, 100-300 m/km
umjereno ralanjen
doline, a u uzvienja
reljef
2
izrazito ralanjen reljef
pobra, gorja i planine. 300-800 m/km
koncentracija ljudi je u iznad 800 m/km2 izuzetno izrazito
reljefnim oblicima zbog
ralanjen reljef
funkcionalnije organizacije prostora.

ralanjenosti
klasificirati
na
visinskim
povrine te na
reljefne
oblike.
sva uzvienja, a
udubljenja.
U
svrstati
nizine,
visoravni,
u
kotline, udoline i
breuljci,
brda,
Najvea
uravnjenim
mogunosti