S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza. Senj. zb. 21, str. 9.-24. (1994.

SANJA FAIVRE

STRUKTURNO-GEOMORFOLOSKA ANALIZA TIPOVA

DOLINSKE MREE SJEVERNOG VELEBITA I
SENJSKOG BILA

Sanja Faivre UDK: 551.4(497.5 Velebit)

Prirodoslovno-matematiki fakultet Izvorni znanstveni lanak
Sveuilita u Zagrebu Ur.: 1994-06-21
HR 41000 Zagreb

Na podruju Sjevernog Velebita i Senjskog bila analiziran je prostorni raspored

dolinske mree. Izdvojena su tri osnovna tipa mree s brojnim podtipovima i vie
prijelaznih tipova.
Primorski obronak karakteriziran je paralelnim tipom dolinske mree, vrni dio
Sjevernog Velebita i dijela Senjskog bila tipinim kutnim tipom, a vei ostali dio
istraivanog podruja karakteriziran je reetkastim tipom dolinske mree. Na kontaktu
paralelnog, kutnog i reetkastog tipa razvijeni su prijelazni tipovi.
Usporedba dolinske mree s litolokim i hidrogeolokim kartama nije pokazala
znaajniju korelaciju, stoga se moe zakljuiti daje razvoj odreenih tipova dolinske
mree prvenstveno odraz utjecaja geoloke strukture i tektonskih pokreta.
Granice razliitih tipova dolinske mree uglavnom se poklapaju s rasjedima te one
ujedno ocrtavaju pojedine manje tektonske blokove.

Analiziran je prostorni raspored dolinske mree Sjevernog Velebita i

Senjskog bila, na osnovi kojeg su izdvojeni brojni tipovi i podtipovi dolinske
mree. Dobiveni rezultati korelirani su s geolokom strukturom.

Uvod
Izuavanje strukturno-geomorfolokih obiljeja nekog podruja polazi od
analize osnovnih reljefnih oblika i reljefnih elemenata - analize obronaka,

o
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

analize dolina, grebena jaruga i dr. Analizira se njihov prostorni raspored, oblik
i deformacije. S obzirom na to da se geoloka graa izravno odraava u reljefu,
cilj istraivanja bio je na osnovi analize dolinske mree pretpostaviti obiljeja
tektonske strukture, izdvojiti glavne taktonske blokove te dobivene rezultate
korelirati s geolokim kartama OGK SFRJ list Rab i list Otoac M 1 : 100.000
te neotektonskom kartom E. Prelogovia (1989.).
Ovim radom obuhvaeno je podruje od priblino 950 km 2 . To je
podruje Sjevernog Velebita, Senjskog bila te dio podruja Gacke s Brinjskim
krajem (prema Geografiji RH / R. Pavi 1975.) Vidi S l i .
Istraivano podruje spada u podruje Vanjskih Dinarida. Obiljeeno
je rasprostranjenocu karbonatnih naslaga ija je tipina geomoifologija izravno

SI. 1. Orijentacijska karta - granica istraivanog podruja

10
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

ovisna o litolokim obiljejima stijena, strukturnoj grai, tektonskoj aktivnosti,

hidrogeolokim obiljejima stijena kao i klimatskim obiljejima. To je podruje
ve 40-ak godina predmet vrlo intenzivnih geolokih, hidrogeolokih i
inenjerijskih istraivanja (F. Koch 1912., S. Bahun 1974). Geoloka podloga
M 1 : 100.000 izraena je u skladu izrade OGK SFRJ (P. Mamui, A. Milan,
B. Korolija, I. Borovi, . Majcen 1969.) list Rab i (B. Soka, S. Bahun, I.
Veli, I. Galovi 1976.) list Otoac. Hidrogeoloka i inenjerijskogeoloka
istraivanja vezana su uz projektiranje i izvoenje hidroenergetskih objekata na
podruju Like (S. Boievi 1967., P. Fritz i A. Pavii 1972., 1975.).
Istraivano je podruje obiljeeno znatnom morfolokom ralanjenou,
i to vertikalnom i horizontalnom. Uoavaju se velike visinske razlike od vie
stotina metara na relativno malim udaljenostima. Reljef je mjestimice jako
ustrmljen a karakteristine su i nagle promjene nagiba obronaka.
Strukturno-geomorfolokom analizom reljefa u uvjetima krkog terena
bavio se J. Kepelj (1985), iji su se rezultati pokazali vrlo dobri pri strukturno-
tektonskim istraivanjima, a posebno pri istraivanju neotektonskih odnosa u
krkim terenima.
Na podruju Sjevernog Velebita i dijela Like geomorfolokom analizom
reljefa bavio se E. Prelogovi u okviru neotektonskih istraivanja (1989).

Metode istraivanja
Kao izvor podataka iskoritene su topografske i RH karte M 1 : 25.000.
Poetnu fazu analize predstavljalo je iscrtavanje dolinske mree. Tu su ukljueni
svi dolinski oblici od aktivnih s vodenim tijekovima i povremeno aktivnih do
neaktivnih. Na osnovi oblika i rasporeda dolina izdvojena su podruja s
razliitim tipovima mree. Uslijedila je metoda korelacije tako dobivenih
rezultata s geolokim kartama OGK SFRJ (list Rab i list Otoac M 1 : 100.000)
i neotektonskom kartom Sjevernog Velebita i dijela Like (E. Prelogovi 1989.).

Prikaz rezultata
Pod pojmom dolinska mrea razumijevamo, dakle, sve tipove dolinskih
oblika - one oblikovane aktivnim i povremenim tijekovima te suhe ili okrene
doline, jaruge i udoline. Openito, tip dolinske mree, orijentacija, i gustoa
posebno ovise o litoloskom sastavu, strukturi terena i klimi. Znaajnu ulogu u
razvoju dolinske mree jo imaju vegetacija i nagib terena. U ovom je radu od
posebnog interesa utvrivanje veze dolinske mree sa strukturnim osobinama i
tektonskim razvojem terena.

11
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24 f1994.)

II analizi hijerarhijske klasifikacije tzv. dolina upotrijebit e se

terminologija W. M. Davisa. Naime, ona je vie ili manje neutralna jer tretira
meusobni poloaj linearnih udubljenja, koji se, kao to je ve reeno, ovdje
samo uvjetno mogu nazvati dolinama. Pojam dolina uvijek se vee za fluvio-
denudacijsko oblikovanje, a to se danas ne moe rei za preko 90% svih tzv.
dolina. Na cijelom istrai vnom podruju samo su tri vea prava tijeka. To su
potok Bakovac, te dijelovi rijeka u kru Gacke i Like. Sve su ostalo povremeni
tijekovi, suhe, derazijske,okrene doline i jaruge (SI. 2). Osim toga tzv. doline

SI. 2. Karta rasporeda dolina i grebena

12
S. Faivre: Strukturno-geotnorfoloka analiza... Senj.zh. 21, str. 9.-24. (1994.)

2. ili 3. reda (prema Strahleru) gotovo su iskljuivo jaruge ili derazijske doline.
No ipak, zbog jednostavnosti, a i zbog cilja ovog istraivanja, u radu e se
upotrebljevati pojam - dolina.
Dolinska se mrea u mnogome prilagodila geolokoj grai, strukturi, a u
svom razvoju usmjerena je tektonskim pokretima. Razvijeno je vie razliitih
tipova mree (SI. 3). Openito gledajui, izdvajaju se tri osnovna tipa mree, i to
u primorskom dijelu paralelni tip mree s brojnim varijantama, u vrnom dijelu
Sjevernog Velebita i Senjskog bila kutni tip mree, te na preostalom dijelu
reetkasti tip dolinske mree. Izmeu paralelnoga, kutnog i reetkastog tipa
javljaju se i neki prijelazni tipovi, a na dva manja podruja tip mree nije
definiran. Paralelizam je primarno uvjetovan nagibom obronka i tektonskim
pukotinama, a reetkasti i kutni primarno strukturom. Da bismo prili detaljnijoj

SI. 3. Tipovi dolinske mree Sjevernog Velebita i Senjskog bila

13
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj. zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

analizi, istraivano je podruje podijeljeno na vei broj manjih cjelina te su

izdvojeni specifini podtipovi. S obzirom na to da se radi o krkom terenu, ni
jedna od klasinih podjela ne moe se u cijelosti primijeniti, stoga ove tipove i
podtipove treba slobodnije shvatiti. Na cijelom se podruju ne uoavaju bitne
razlike vezane za litologiju. Ono je, openito gledano, homogeno. Prevladavaju
karbonatne naslage. To su uglavnom vapnenci, vapnenci i dolomiti u izmjeni,
vapnenci s ulocima dolomita, a manjim dijelom dolomiti i amfibolski porfirit.
U radu Hidro geologija Like i junog dijela Hrvatskog primorja B. Biondi
(1981.) izdvaja pet osnovnih grupa stijena razliitog stupnja vodopropusnosti.
To su: 1. dobro vodopropusne karbonatne stijene
2. slabo vodopropusne karbonatne stijene
3. u cjelini vodonepropusne klastine stijene
4. klastine stijene promjenjive vodopropusnosti
5. naslage promjenjive vodopropusnosti relativno male debljine
Hidrogeoloka obiljeja stijena ocijenjena su prema podacima o
litolokom sastavu, genezi, stupnju deformacija stijena, prividnim brzinama
podzemnih tijekova, poloaju izvora i ponora na terenu i drugim elementima
odlunim za oblikovanje i kretanje podzemne i povrinske vode (B. Biondi
1981). Najvei dio istraivanog podruja zastupljen je dobro vodopropusnim
karbonatnim stijenama (vapnenci, vapnenci i dolomiti u izmjeni, vapnenci s
ulocima dolomita). Osim toga znatan dio terena zastupljen je tercijarnim
vapnenakim breama, koje spadaju u klastine stijene promjenjive
vodopropusnosti. Samo se na manjem dijelu podruja pojavljuju u cjelini
vodonepropusne stijene amfibolski porfiriti (podruje Senjske drage). Dolomit
kao slabo vodopropusna stijena pojavljuje se na irem podruju uvale Melnice.
Naslage promjenjive vodopropusnosti relativno male debljine predstavljaju
kvartarne naslage (dna uvala i polja u kru). Ne primjeuje se nikakva znaajnija
korelacija izmeu litolokih obiljeja i tipova dolinske mree.
Treba jo naglasiti problem odreivanja tipova dolinske mree rubnih
podruja. Tako su npr. izdvojeni tipovi broj 2.2 i 3.3 (vidi SI. 3), oito dijelovi
zasebnog sustava, manjim dijelom zastupljeni na ovoj karti, samo naznaeni, ali
ne i analizirani.
1. Paralelni tip dolinske mree
Podtipovi
1.1 Paralelno-kutni
Podruje primorskog obronka izmeu Starigrada i Jablanca obiljeeno je
nizom paralelnih dolina orijentacije I-Z. Neke od njih pokazuju izrazita laktasta

1
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

skretanja, gdje mijenjaju usmjerenje iz S-J u I-Z. Njihov paralelizam poglavito

je uvjetovan nagibom obronaka, nagibom slojeva, poloajem erozijskog bazisa i
tektonskim pukotinama. Usporedimo li mreu s neotektonskom kartom
E. Prelogovia (1989.), uoavamo poklapanje nekoliko dolina s utvrenim
rasjedima istog usmjerenja. Starigradski rasjed, Bakovaki rasjed. Paralelizam
dolina i jaruga obalnog dijela obronka rezultat je najnovijeg izdizanja masiva i
oblikovanja recentne razine mora u postpleistocenu. "Svjei" obalni strmci i
nedostatak snanije izraenih abrazijskih utjecaja na njih, nesumnjiv su dokaz
takvih dogaanja. Izrazita laktasta skretanja te strmi odsjeci smjera S-J prate
glavne rasjede iz Velebitske zone rasjeda, to govori u prilog tome da dolinska
mrea u prvom redu odraava utjecaj tektonike na morfologiju terena.
Malobrojnost subsekventnih dolina na one konsekventne samo potvruje
navedenu tvrdnju. Na mladost tektonskih pokreta upuuju i esto duboki urezi
(do 200 m prema E. Prelogoviu) V oblika.1 Posljedica je toga i velika
ralanjenost reljefa, osobito vertikalna.
Granicu prema kutno-dendritinom podtipu na istoku ini izraziti strmac
uz reversni rasjed, dok granica prema sjeveru kadendritino-paralelnom tipu nije
izraena.
1.2 Dendritino-paralelni
Taj se podtip mree pojavljuje na znatnom dijelu primorskog obronka na
podruju izmeu Starigrada i uvale Vrulje (ispod Lukova) te na podruju
izmeu uvale dralova i uvale Uja (kod Senja). Iako i ove doline imaju
elemente paralelizma, stoje vie-manje obiljeje cijeloga primorskog obronka,
ipak prevladavaju obiljeja dendritizma. Dendritini tip mree openito je
najei tip dolinske mree. U odnosu na prethodno opisano podruje broj
subsekventnih i resekventnih dolina je vei. One se veu na glavnu dolinu pod
razliitim kutovima koji su uglavnom otri, to upuuje na utjecaj
mikrotektonike. Doline na podruju 12a oko Lukova usmjerene su I-Z, duboko
su urezane i V poprenog profila. Razvoj dendritino-paralelnog tipa mree
uvjetovan je lokalnim tektonskim posebnostima. Na podruju 1.2a dolazi do
krianja triju rasjeda. Upravo u kriitu, gdje je stijenska masa bila
najrazlomljenija, oblikovano je udubljenje kao lokalni bazis erozijskih i
denudacijskih procesa, to se reflektiralo na oblikovanje dendritinog ocrta.
Na podruju i.2b kod Senja prevladavajui smjer postaje SZ-JI. Tu se
opaaju i nagla skretanja vezana za manje rasjede. Podruje je izrazito rasjedno

1
Dubina erozijskog ureza oznaava relativne amplitude izdizanja.

15
S Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza. Senj. zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

razlomljeno, na to upuuje razliito usmjereni rasjedi (prema OGK). Granica

prostora 1 2a prema istoku poklapa se s jednim od vanijih rasjeda iz zone
Velebitskog rasjeda, koji je strmcem jasno izraen u reljefu. Slino je i kod
podruja 1 2b, ali su rasjedi reljefno znatno slabije izraeni.
1.3 "isti" paralelni
Izdvajaju se dva manja podruja, i to:
1 izmeu uvale Vrulje i Uvale dralove
1.3b od uvale Uja do Senja.
Prema E. Prelogoviu (1989.) paralelni je tip drenane mree jedan od
najboljih pokazatelja rasjeda. Na tom podruju usporeujui dolinsku mreu s
mreom rasjeda OGK, nema bitne podudarnosti. Stoga je ovdje Waughovo
(1990.) objanjenje moda primjerenije On paralelni tip mree opisuje kao

^ y M w*Unob ; **weit
>v. 'iI \

V|44 j [\
/ / / !, utvren. rrpelj
/ / / i MogMtotki pata
/\\ . A '" - V i" ZV--V V S ^r-T^
/ / wrtaaH rttjtt' i
' ' jxjjr kfc*

/ i .. , V \ r \

i 4 '

' ; h i N j > . ;<.. / ,/v- \ ^. \ \

4'

f -

.-4 I

\L -- > t w
- v

SI. 4. Karta tektonske strukture Sjevernog Velebita i Senjskog bila

\f,
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

jedan od jednostavnijih tipova mree, est na mlaim nedavno uzdignutim

podrujima, gdje doline i pritoke teku niz obronak vie ili manje paralelno
(neovisno o strukturi). To, uostalom, vrijedi i za veinu dolina na mlaoj
predgorskoj stepenici od Senja do Jablanca.
Doline podruja 1.3a orjentirane su pravcem ZSZ-IJI, s malim brojem
subsekventnih dolina, relativno duim, dok su doline podruja 1.3b uglavnom
smjera I-Z.
1.4 Paralelno-centripetalni
Taj podtip mree obiljeje je podruja krajnjeg SZ dijela Senjskog bila.
Paralelizam je tu jasno izraen. Glavne su doline uglavnom orijentirane SZ-JI.
Za razliku od prethodnih podruja, doline prate glavne rasjede, takoer smjera
SZ-JI (SI. 4), koji se lepezasto pruaju du obronka Senjskog bila, iji intenzitet
prema jugu postupno slabi. Svi ti rasjedi, stoje specifino, ire se od kontakta s
rasjednom zonom Senjske drage. Upravo prema tom sjecitu rasjeda tendiraju i
sve doline, to upuuje i na odreeni stupanj centripetalnosti dolinske mree.
Prema tome, sputanje bloka ili blokova tu je bilo najjae pa se stoga to moe
drati tokom erozijsko-derazijskog okupljanja. To je ujedno naglaeno
injenicom da je to podruje gdje izbijaju trijaske naslage (amfibolski perfirit i
dolomit), koje spadaju u kategoriju slabo vodopropusnih i u cjelini
vodonepropusnih klastinih stijena. Granica paralelno-centripetalnog podtipa
mree uglavnom se poklapa i s rasjednom mreom.

1.5 Doline sa strmcima

Strmci Senjskog bila, Nadak-bila, strmac kod Crnog vrha te akovaki
strmac (izdvojeni su samo najvei) obiljeeni su veim brojem jaruga
usmjerenih konsekventno prema erozijskom bazisu koji ine dna dolina i uvala.
Jedino se na podruju Nadak-bila zapaaju vee doline povezane s vrnim
dijelom. Naime, dokazano je (A. ognar i ostali 1991.) da je u pleistocenu na
podruju Jezera bio oblikovan platoasti ledenjak Jezera, koji je vjerojatno
"otjecao" na vie mjesta preko eskarpmana Nadak-bila. Taj led i sonica
utjecali su na oblikovanje takvih veih dolina. To je ujedno i jedan od dokaza
mladosti tih strmaca jer se ovdje jo nije stigla oblikovati dolinska mrea. Svaki
je od njih obiljeen glavnim rasjedima ovog podruja, aktivnim u mlaem
neotektonskom razdoblju. Tako se strmac Senjskog bila vee uz rasjede iz zone
Vratnik - Senjsko bilo - Perui, strmac Nadak-bila uz rasjednu zonu Krasno -
Lipovo polje, akovaki strmac - ila uz akovaki rasjed. S obzirom na to da
se doline niz strmce pruaju vie-manje paralelno i ove su doline ukljuene u
paralelni tip dolinske mree.

\n
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

2. Kutni tip do Unske mree

Podtipovi
2.1 Kutno-dendritini
Kutno-dendritini podtip dolinske mree uglavnom obiljeuje vrni dio
masiva Sjevernog Velebita te manji zapadni dio vrnog dijela Senjskog bila,
zatim manji dio primorskog obronka (u produetku Nadak-bila) te podruje
Duba i Krasanske dulibe.
To je podruje reljefno i tektonski otro ogranieno. Zapadna mu se
granica poklapa sa strmcem oblikovanim uz jedan od glavnih rasjeda Velebitske
rasjedne zone. Istona se granica pak poklapa s rasjedno predisponiranom
dolinom izmeu Hajdukih i Roanskih kukova. SI granica, prema istonom
dijelu Senjskog bila, takoer se poklapa s rasjedom.
Razvoj kutne drenane mree ovdje je poglavito izraz strukturnih
obiljeja terena. Doline su nepovezane, esto mijenjaju pravac pruanja pod
izrazito naglaenim kutovima, to odraava iznimno jaku mikrotektonsku
razlomljenost stijenske mase. Uz naglaenu kutnost pojavljuju se i neki elementi
mikrodendritizma, i to najee na mjestima krianja vie tektonskih pukotina ili
rasjeda, stoje openito esta pojava. Glavne doline u ovom sluaju ine kutni, a
pritoke mikrodendritini tip.
2.2 Centripetalno-kutni
Kao to je ve reeno, taj tip mree nije detaljnije analiziran zbog svoga
graninog poloaja. Za tonije odreenje tipa dolinske mree potreban je uvid u
ire podruje, dakle, izvan okvira istraivanog podruja.

3. Prijelazni tipovi dolinske mree

Podtipovi
3.1 Dendritini-razbijeni s nekim elementima paralelizma
Razvijen je na vrnom dijelu Senjskog bila (1.300 - 1.500 m n.v). Taj dio
podruja teko je svrstati u bilo koju od uobiajenih podjela. Doline su izrazito
nepovezane, osobito u SZ dijelu, dok se prema JI sve vie uklapaju u pravi
dendritini tip. Dolinska mrea SZ dijela karakterizirana je nepovezanim i vie
ili manje izraenim paralelizmom koji je vezan za homogeni litoloki kompleks.
U odnosu na JI dio tretiranog podruja, sudei po analizama tektonske strukture
SZ dio manje je rasjedno razlomljen. U JI dijelu rasjednost je puno jaa, nagibi
su vei, a tu je i mrea puno gua. Granica tog tipa mree moe se pratiti i po
mrei rasjeda.

18
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

3.2 Dendritino-kaotini
Promatrajui dolinsku mreu prostora izmeu Nadak-bila i akovake
doline (izuzev Lomske doline koja ga presijeca), ne uouje se nikakva
pravilnost u rasporedu. Izrazito je velik broj malih pritoka koji se prikljuuju
pod razliitim kutovima. Istoni dio podruja ak je mikrodendritian. Neke
doline imaju lijepo razvijena "stabla", dok se u ostalom dijelu javlja velik broj
nepovezanih dolina, razliitih usmjerenja i duine, pa odatle i naziv kaotini.
Upravo taj zapadni dio poklapa se s gustom mreom manjih rasjeda, takoer
vrlo razliitog usmjerenja. Taj je dio i litoloki vrlo raznolik: izmjenjuju se
vapnenci i dolomiti, isti vapnenci, dolomiti, breokonglomerati i tufitini
klastiti. Dakle, on ukljuuje i sve tipove od dobro vodopropusnih, slabo
vodopropusnih, do nepropusnih te naslaga promjenjive vodopropusnosti. Prema
E. Prelogoviu (1989.) taj dio podruja spada u zonu vee razlomljenosti,
prestrukturiranja i promjene pruanja struktura u graninom predjelu
seizmotektonskih provincija (Neotektonska karta 1989). Dio tog podruja
pripada antiklinalnoj strukturi Jezera - Lipovo polje, koja se nalazi izmeu
Krasanske Dulibe i Krasnog polja na sjeveru i rasjeda Kosinj Bakovac - Veliki
Kozjak na jugu. Sjeverno krilo antiklinale reducirano je vertikalnim rasjedom
uzdu Krasnog polja, dok je juno krilo potpuno razvijeno. Pravac te antiklinale,
iako smjera sjeverozapad-jugoistok, odstupa od smjera u junom podruja
Velebita, pribliavajui se smjeru zapad-istok. Smjer osi antiklinale iznosi 98, a
tone pod kutom 20u Lipovu polju.
Usprkos kaotinim obiljejima dolinske mree podruja, ono se jasno
izdvaja od ostalog dijela istraivanog podruja. Granicu toga podtipa dolinske
mree prema zapadu i SI predstavljaju doline koje se poklapaju s rasjedima.
Prema Bakovcu granicu obiljeava strmac, dok granica prema istoku reljefno
nije izraena ali se takoer poklapa s utvrenim rasjedom.
3.3 Dendritino-centripetalni
Dolinska mrea tog podruja (krajnji SE dio istraivanog podruja) nije
analizirana iz istih razloga kao i mrea podtipa 2.2.

4. Reetkasti tip dolinske mree

Podtipovi
4.1 "isti" reetkasti
Taj tip mree rasprostranjen je na veem dijelu istraivanog podruja, i to
SI od strmca Senjskog bila. Reetkasti se tip mree sastoji od niza paralelnih

19
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

dolina, koje su ovdje relativno duge, i veeg broja manjih subsekventnih dolina,
koje su u odnosu na glavnu dolinu perpendikularno usmjerene.
Na podruju prevladava rasjedna tektonika, u kojoj se znaajniji rasjedi
pruaju smjerom SZ-JI, a presijeca ih niz poprenih i dijagonalnih rasjeda. To je
zasigurno uvjetovalo razvoj takvog tipa mree. Glavni tijekovi prate glavne
rasjede, a pritoci esto prate sporedne rasjede i pukotine. Taj tip mree (prema
M. Oluji, 1983.) najbolje je razvijen u boranim terenima, gdje glavni tijekovi
zadravaju pravac paralelno orijentiranih blokova razdijeljenih rasjedima. Teren
izgrauju blokovi koji tvore mozaik-strukturu stvorenu razliito orijentiranim
vertikalnim rasjednim pokretima. Du njih dolo je do diferenciranog izdizanja
ili sputanja pojedinih blokova zbog razliitog intenziteta potiska. Otuda i
asimetrini popreni ocrt blokova. Relativno izdignute SI i S strane blokova, u
odnosu na susjedne, odraz su takvog razvoja.
Zapadna granica tog podruja izraena je strmcem uz rasjed Vratnik -
Senjsko bilo - Perui. Granica prema tipu 5 samo se jednim manjim dijelom
poklapa s rasjedom. Junu granicu predstavlja dio doline Gacke.
Reetkasti tip mree obiljeje je i krajnjeg SI dijela (4.1b) istraivanog
podruja, sjeverno od Letinake kose.
4.2 eljasti
Promatrajui istraivano podruje u cjelini, jasno se izdvaja nekoliko
zasebnih, a meusobno slinih cjelina, kao to su:
a) dolina Bakovca d) Krasanska dolina
b) Lomska dolina e) Kuterevska dolina
c) dolina Senjske drage 0 dolina Like.
Sve su to vee doline orijentacije od I-Z (npr. akovaka dolina) do SZ-JI
(ostale). Glavne doline uglavnom su pravocrtne, s izrazito velikim brojem
pritoka, gotovo iskljuivo subsekventnih. One su uglavnom perpendikularne u
odnosu na glavnu dolinu. Stoga se doimaju poput esljeva. Po tom odnosu
dolina-pritoka vrlo su sline reetkastom tipu. Utjecajem mlaih rasjeda, koji su
razlomili Sjeverni Velebit i Senjsko bilo, oblikovao se taj podtip dolinske
mree. Njihova preteno pravocrtna usmjerenost i injenica da su oblikovane uz
rub tektonskih blokova dokaz su njihove tektonske preduvjetovanosti. Izraen
paralelizam subsekventnih dolina upuuje na vrlo mlade tektonske pokrete, to
ujedno znai i mlade reljefne oblike. Dobar primjer toga je asimetrina Lomska
dolina. S njene JI strane subsekventnih dolina gotovo nema. Dolinu prati
rasjedni strmac koji istodobno omeuje SI stranu bloka Hajdukih kukova.
Tektonski predisponiiane su i doline Bakovca kao i ona Senjske drage. To su

20
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

linerna udubljenja poglavito oblikovana mlaim rasjednim pokretima ili

remobilizacijom starijih rasjeda.
Dolina Senjske drage takoer je izrazito asimetrina. Veina se
subsekventnih i resekventnih dolina nalazi sa sjeverne strane, a juni prati
strmac Trbunjaka.
Dolina Bakovca prati normalni, vertikalni, rasjed Kosinj Bakovac - Veliki
Kozjak, du kojeg je tektonska jedinica Velika Kapela - Senjsko bilo svojim
junim rubom relativno sputena u odnosu na strukturnu jedinicu Velebit.
Dolina Like te Kuterevska i Krasanska dolina oblikovane su takoer uz
glavne rasjedne linije. Za razliku od prije opisanih, obiljeene su naglaenim
laktastim skretanjima glavne doline, to se moe objasniti utjecajem poprenih
rasjeda. Imaju neto vei broj pritoka, a pojavljuju se i neto dui resekventni i
insekventni pritoci. I u njih se javlja asimetrija dijelova poprenog profila
dolina. Kod Krasanske doline i doline Like juna je strana siromanija
pritocima, dok je sjeverna blaa i ima vei broj pritoka. U podruju Lipova
polja, gdje poniru vode rijeke Like, dolazi do proirenja doline, to upuuje na
sputanje.
4.3 Reetkasto-kutni
Taj je podtip zastupljen na podruju juno od Lipova polja te u irem
podruju Gornjeg Kosinja.
U osnovi i to je reetkasti tip mree - paralelne doline s pritocima pod
pravim kutem. Meutim, za razliku od istog reetkastog tipa (4.1), kutnost je
osobito izraena tako da ju nije mogue zanemariti. Glavne doline puno su
krae, s veim brojem subsekventnih dolina. Intenzivna rasjedna tektonika s
lomovima razliite orijentacije uzrokovala je i u ovom dijelu istraivanog
podruja tipinu strukturu blokova koji su relativno izdignuti ili sputeni.
Granica rairenja tog tipa mree takoer se poklapa s rasjednom mreom.
4.4 Reetkasto-dendritini
Pojavljuje se na podruju Lipovlja i irem prostoru oko Crnog vrha. To je
podruje, takoer, obiljeeno rasjednom tektonikom, ime je stvorena struktura
blokova, stoje obiljeje i cijelog SI dijela istraivanog podruja. Slino kao i u
prethodnom sluaju, i taj se podtip ustvari neznatno razlikuje od reetkastog tipa
dolinske mree, i to po manjim glavnim dolinama te manjim subsekventnim
dolinama. To su najee nepovezane doline, a i pravac pruanja SZ-JI, razvijen
na podruju 4.1 ovdje sve vie prelazi u pravac I-Z. Stoga to podruje moemo
drati podrujem s prijelaznim obiljejima u odnosu na isti reetkasti (4.1) i
reetkasto-kutni (4.3) podtip. Granica podruja djelomice je rasjedno definirana.

21
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

5. Nedefinirani tip dolinske mree

Do sada navedeni tipovi znaajni su za breuljkasta i gorska podruja,
dok je izdvojeni tip, meutim, sliniji tipovima mree ravniarskih podruja.
Misli se tu na uglavnom zaravnjeno podruje Kompolja i Brloga s nagibom od
0 - 5. To je ustvari dio doline rijeke Gacke (od Novog sela do Rapaina Dola),
koja je u ovom dijelu vie-manje pravocrtna s vie izrazitih laktastih skretanja.
Subsekventnih dolina vrlo je malo, od kojih su samo dvije-tri vee. Proirenja
dolina s razvijenom akumulacijom upuuju na sputanje. Kvartarne naslage pri
tome imaju promjenjivu vodopropusnost a relativno su male debljine (proluvij,
aluvij).
Stalna subsidencija i pokrivenost temeljne karbonatne podloge klastinim
naslagama sprijeile su izrazitiju refleksiju utjecaja strukture na razvoj i jasno
definiranje dolinske mree.
Zakljuak
S obzirom na to da usporedna analiza dolinske mree i litolokih i
hidrogeolokih karakteristika terena nije pokazala znaajniju korelaciju, moe se
zakljuiti da je razvoj odreenih tipova dolinske mree poglavito odraz utjecaja
geoloke strukture i tektonskih pokreta. Cjelokupno istraivano podruje
obiljeeno je s tri osnovna tipa dolinske mree koji relativno dobro odraavaju
strukturno-geomorfoloki razvoj i osobine Sjevernog Velebita i Senjskog bila.
To su: primorski obronak s izrazitim paralelnim tipom dolinske mree, zatim
vrni dio Sjevernog Velebita i dijela Senjskog bila s tipinim kutnim tipom
drenane mree i vei ostali dio istraivanog podruja obiljeen reetkastim
tipom dolinske mree. Oito je da je dominantni paralelizam primorskog
obronka, te paralelizam na strmcima izraz mladosti izdizanja. A reetkasti tip i
njegovi podtipovi odraz su relativno duge evolucije reljefa i viekratnih
remobilizacija tektonskih pokreta. To je posebno naglaeno u sluaju
pomlaenih struktura akovake, Lomske i Krasansko-Lipovake doline.
Najvie izdignuti dijelovi Sjevernog Velebita oito su zbog poveanih nagiba i
intenziteta pozitivnih tektonskih pokreta doivjeli destrukciju prvobitne dolinske
mree i formiranje nove, kojajse prilagodila odgovarajuoj reljefnoj situaciji,
definiranoj relativno velikim nagibima. Tu se razvio kutni tip dolinske mree.
Na kontaktu paralelnoga, kutnog i reetkastog tipa dolinske mree
razvijeni su prijelazni tipovi gdje se mijeaju obiljeja triju tipova. Sloenost
reetkastog tipa i prijelaznih tipova dolinske mree poglavito je izraena
razvojem veeg broja pritoka viih redova koji upravo upuuju na dugu reljefnu
evoluciju tog dijela istraivanog podruja u odnosu na primorski obronak.

22
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

Granice razliitih tipova mree esto se poklapaju s rasjedima koji su

reljefno izraeni oblikovanjem strmaca ili duboko usjeenih dolina. Moe se
stoga zakljuiti da granice pojedinih tipova mree ujedno ocrtavaju i pojedine
manje tektonske blokove.

Literatura
Bahun S., Tektogeneza Velebita i postanak Jelar naslaga, Geoloki vjesnik 27,
35.-61., Zagreb, 1974.
Biondi B., Hidrogeologija Like i junog dijela Hrvatskog primorja, Disertacija,
PMF, Zagreb, 1981.
Bognar A., Faivre S., Paveli J., Glacijacija Sjevernog Velebita, Senjski zbornik
18,181.-196., Senj, 1991.
Bori D., i ostali, Sliv Krapine i Lonje - Geologija, hidrogeologija,
morfometrija. Preliminarna istraivanja, Institut za geoloka istraivanja, Zagreb, 1967.
Boievi S.,HE Senj - Hidrogeoloka i ininjerijsko geoloka istraivanja toka
rijeke Like, Fond str. dok. Geolokog zavoda br. 4377, Zagreb, 1967.
Boievi S., HE Senj - Hidrogeoloka i ininjerijsko geoloka istraivanja toka
rijeke Gacke, Fond str. dok. Geolokog zavoda br. 4378, Zagreb, 1967.
Donassy V., Olui M., Tomaegovi Z., Daljinska istraivanja u geoznanostima,
JAZU, Zagreb, 1983.
Duki D., Hidrologija kopna, Nauna knjiga, Beograd, 1984.
Filipovi B., Metodika hidro geolokih istraivanja. Nauna knjiga,
Beograd, 1980.
Fritz F., Pavii A., HE Senj - Akumulacija Kosinj, detaljno geoloko kartiranje
podruja Kosinjski Bakovac - Gornji Kosinj - Studenci, Fond str. dok. Geolokog
zavoda br. 5265, Zagreb, 1972.
Fritz F., Pavii A., HE Senj - Akumulacija Kosinj, geoloki i hidrogeoloki
odnosi, Fond str. dok. Geolokog zavoda br. 9/75, Zagreb, 1975.
Fritz F., Pavii A., Tektonski odnosi u podruju krednih jelar naslaga (tercijar)
kod Kosinja u Lici, Geoloki vjesnik 28,35.^42., Zagreb, 1975.
Ford D., Wiliams P., Karst geomorphology and hydrology, Chapman & Hall,
London, 1992.
Kapelj J., Neki rezultati primjene geomorfoloke analize reljefa u uvjetima
krkog terena. Geoloki vjesnik, 38, 121.-125., Zagreb, 1912.
Koch F., Prilog geologiji Velebita i hrvatskog kra, Vijesti geol. povj. 1,
Zagreb, 1912.
Mamui P., Milan A., Korolija B., Borovi I., Majcen ., Osnovna geoloka
karta 1 : 100.000, tuma za list Rab, L 33-114, Institut za geoloki zavod,
Beograd, 1973.
Markovi M., Osnoviprimjenjene geomorfologije, Beograd, 1983.
Pavi R., Geografija Hrvatske, br. 4, kolska knjiga, Zagreb, 1975.
Prelogovi E., Neotektonski pokreti u podruju sjevernog Velebita i dijela Like,
Geoloki vjesnik,43,133.-147.,Zagreb, 1989.

23
S. Faivre: Strukturno-geomorfoloka analiza... Senj, zb. 21, str. 9.-24. (1994.)

Soka B . , Bahun S., Veli I., Galovi I., Osnovna geoloka karta 1 : 100.000,
tuma za list Otoac, L33-115, Institut za geoloka istraivanja, Zagreb 1970., Savezni
geoloki zavod, Beograd, 1976.
Veli I., Bahun S., Soka B . , Galovi I., Osnovna geoloka karta 1 :100.000, list
Otoac, L 3 3 - 1 1 5 , Institut za geoloka istraivanja, Zagreb 1970., Savezni geoloki
za vod, B eograd, 1976.
Waugh D., Geography, an Integrated Approach, Nelson, Hong-Kong, 1990.

STRUCTURAL - GEOMORPHOLOGICAL ANALISYS OF THE TYPES

O F VALLYS NETWORK ON THE MOUNTAIN MASSIFS
O F SJEVERNI VELEBIT A N D SENJSKO BILO
Summary
On the mountain massifs North Velebit and Senjsko bilo the general distribution of valleys
was analysed. Three main types of valleys network with numerous subtypes and few transitional
types were established. The costal slope is characterized by parallel valleys network, the top part
of Sjeverni Velebit and Senjsko bilo by tipical angular valleys network and the bigger remnant
part by of investigated area is characterized by trellis valleys network. At the contact of parallel,
angular and trellis valleys network the transitional types were developed.
The result of comparation analisys of valleys network map with lithological and
hidrogeological maps showed no significant corelation, so it can be concluded that the
developement of specific valleys network is primarly the reflect of the geological structure and
tectonic movements.The boundarys of the different types of valleys network very often
correspond with faults, so they also outline particular tectonic blocks.

24