EVROPSKI UNIVERZITET BRČKO DISTRIKT

EKONOMSKI FAKULTET
BRČKO DISTRIKT

SEMINARSKI RAD
GEOMORFOLOGIJA

Tema: Fluvijalni reljefni oblici

Profesorica: Studentica:

Doc. dr Jusuf Omerović Đorđe Lukić 033/22-G

Brčko, Januar 2023. Godina

 Sadržaj

Uvod............................................................................................................................................................3
Riječna dolina..............................................................................................................................................4
Riječno korito..............................................................................................................................................7
Oblik korita u tlocrtu...................................................................................................................................8
Aluvijalna ravnica........................................................................................................................................9
Riječne terase..............................................................................................................................................9
Prirodni most.............................................................................................................................................10
Riječni otok................................................................................................................................................10
Prirodni nasip............................................................................................................................................10
Hidrodine, sprudovi I ade..........................................................................................................................11
Riječna ušća...............................................................................................................................................11
Delta..........................................................................................................................................................11
Oblik delte.................................................................................................................................................12
Širenje delte..............................................................................................................................................12
Estuarij.......................................................................................................................................................13
Fluvijalna plavina.......................................................................................................................................13
Drenažna mreža.........................................................................................................................................14
Zaključak....................................................................................................................................................15
 Uvod

U geografiji i geologiji fluvijalni procesi su povezani sa rijekama, potocima, naslagama I reljefima koje
su oni stvorili. Fluvijalni procesi su procesi oblikovanja reljefa radom vodotoka. Vodotok možemo
definisati kao linearno usmjerenu masu vode koja pod uticajem gravitacije teče u smjeru najvećeg pada.
Reljefni oblici koji nastaju djelovanjem toka vode mogu biti erozijski tj. destrukcijski, akumulacijski ili
destrukcijsko-akumulacijski. U gornjim dijelovima toka gdje je brzina vode veća, nastaju erozijski oblici,
a kad se smanji nagib i prenošenja energija, tečnosti talože svoj nanos i tad nastaju akumulacijski reljefni
oblici. Tečnosti zaravnjuju reljef dugogodišnjim erozijsko-akumulacijskim djelovanjem pa nastaje
zaravan ili peneplain. Destrukcijske ili erozijske oblike reljefa čine riječna dolina te riječno korito i
riječne terase koje su prelazni oblik ka akumulacijskima. Osim tih osnovnih oblika u fluvijalnom reljefu
nalazimo i druge erozijske oblike poput prirodnih mostova nastalih u otpornijoj stijeni te riječnih otoka
koje razlikujemo od akumulacijskih oblika nalik otocima. U destrukcijske oblike također spadaju i
pojedini tipovi ušća kao što su estuariji. Akumulacijski oblici fluvijalnog reljefa su prirodni nasipi,
hidrodine, sprudovi, ade i aluvijalne ravnice koje su prijelazni oblik ka destrukcijskim oblicima. U takve
oblike spadaju i pojedini tipovi ušća kao što su delte i fluvijalne plavine. Akumulacijski oblici nastaju
najviše u donjem dijelu toka gdje je korito široko i plitko pa tok gubi svoju transportnu moć.

3
 Riječna dolina

Riječna dolina je osnovni oblik koji nastaje razornim djelovanjem tekućice, ali na
nju utječu i derazijski procesi. Možemo ju definirati kao linearno uzduženje
otvoreno u smjeru otjecanja tekućice. Na njeno oblikovanje utječu reljef,
tektonika, klimatske promjene i geološki sastav stijena. Nastanak riječnih dolina
izravno je vezan uz fluvijalne i padinske procese. Elementi doline su dolinske
strane, dolinska zaravan i korito [slika 1.]. Duboko usječene doline nazivamo
klisure, ako su vrlo kratke zovu se sutjeske, a ako su vrlo duboke i imaju okomite
strane nazivaju se kanjoni.

Slika 1. Shema riječne doline Đerdapska klisura Kanjoj rijeke Kolorado

Shema 1: Tipologija riječne doline

Tipologija prema Tipologija prema

Morfološka Tipologija prema Tipologija prema
odnosu s geološkom diferencijalnoj
tipologija poprečnom profile odnosu sa slojevima
strukturom eroziji I tektonici

Longitudinalne Antecedentne
Jednostavne doline Simetrične doline Konsekvente doline
doline doline

Solžene ili Transverzalne Superpozicijske

Asimetrične doline Obsekventne doline
kompozitne doline doline doline

Više je tipologija riječnih dolina(shema 1). Morfološki doline mogu biti jednostavne i složene (slika 2.).
Jednostavne riječne doline su pravocrtne, kratke, pravilne, simetrične doline koje se šire od izvora prema

4
ušću. Oblikovane su u litološki homogenom reljefu. Složene ili kompozitne riječne doline su one doline
nastale pod utjecajem strukture. Obično su to nepravilne i asimetrične doline u kojima se izmjenjuju
dolinska suženja u otpornim stijenama (sutjeske, kanjoni) i proširenja u manje otpornim stijenama
(kotline). Razlog takvoj smjeni suženja i proširenja može biti različit petrografski sastav dijelova doline
što dovodi do diferencijalne erozije, zatim smjena većih i manjih padova u inicijalnom reljefu što dovodi
do različitog odnosa bočne i vertikalne erozije, te tektonika, primjerice na križanju dvaju rasjeda.
Slika 2. (lijeva slika je
prikaz jednostavne
doline, desno je prikaz
složene doline)

Doline prema
poprečnom profilu
mogu biti simetrične i asimetrične [slika 3.]. Simetrične doline nastaju kad su obje dolinske strane pod
istim kutom, a asimetrične doline kad su dvije strane pod različitim kutovima zbog tektonike, litologije ili
ekspozicije. Prema
postanku doline su
poligenetske što znači da je
predispozicija uvijek
tektonska, ali ih oblikuju
fluvijalni, padinski ili
glacijalni procesi.
Slika 3. Simetrična (lijevo)
asimetrična (desno) dolina

Tipologiju dolina i morfogenezu toka u odnosu geološku strukturu objašnjava teorija epigenije. Naime,
drenažna mreža nekog područja uglavnom se zbog diferencijalne erozije i tektonike prilagođava
geološkoj strukturi. Stoga nastaju uzdužne i poprečne riječne doline. Uzdužne ili longitudinalne doline
prate smjer pružanja geološke strukture dok poprečne ili transverzalne doline sijeku smjer pružanja
geološke strukture. Ako su slojevi nagnuti u smjeru ušća, doline su konsekventne, a ako su nagnuti prema
izvoru, doline su obsekventne (vidi Sliku 4).
Slika 4.
Konsekventna (lijevo) i
obsekventna (desno)
dolina

5
Diferencijalna erozija i tektonika su dva mehanizma prema kojima doline dijelimo na antecedentne i
epigenetske. Antecedentne doline nastaju pri istovremenom usijecanju rijeke i oblikovanju bora, tj.
izdizanju prostora (slika 5.). Superpozicijske ili epigenetske doline nastaju kad se rijeka naknadno usijeca
u stariju geološku strukturu zbog erozije, tj. kad tektonika više ne djeluje [vidi Sliku 6.]. U prirodi se
događa da jedan tok preuzme vodu drugom toku te počne teći u smjeru bržeg toka. Ta se pojava naziva
piraterija (slika 7.). Do piraterije dolazi kad su izvori dvaju tokova na istom uzvišenju i dolazi do regresije
odnosno usijecanja unatrag ako su stijene mekše dok se tokovi ne spoje. Tekućica tako svojom riječnom
erozijom probije razvodnicu i proširi se na susjedno porječje. Piraterija se često javlja kod obsekventnih
dolina.
Slika 5.
Shema antecedentne doline

Slika 6.
Shema epigenetske doline

Slika 7. Shema riječne piraterije

6
 Riječno korito

Riječno korito je žljebasto udubljenje u smjeru maksimalnog pada kojim otječe voda. Morfološki
elementi korita su dno i dvije strane korita (slika 8.). Dno možemo definirati kao podinski dio korita s
puno udubljenja i uzvišenja, a linija koja povezuje najdublje dijelove korita od ušća do dna je talveg.
Strane korita su oni dijelovi korita koji se nalaze pod vodom. Tekućice se unazadno usijecaju od ušća
prema izvoru. Ta linija koja povezuje izvor i ušće naziva se uzdužni profil korita, a njen oblik ovisi o
odnosu akumulacijskog i destrukcijskog procesa. Iz tog se profila može odrediti faza razvoja korita. Četiri
su vrste uzdužnog profila korita: inicijalni, neusuglašeni, usklađeni i završni profil (slika 9.). Inicijalni
profil je početni profil, u trenu kad se tok počinje usijecati. Odlikuje se jakom izlomljenošću i
promjenama u padovima koji su obično veliki. Neusuglašeni profil ima veće ili manje padove s
nepravilnom erozijom, no prisutne su i duže blage linije. Usuglašeni profil ima gotovo pravilan
paraboličan izgled, a erozija je proporcionalna padu duž cijelog toka. Završni ili ravnotežni profil
predstavlja idealan izgled toka kada više ne djeluje erozija već se sva energija vodotoka troši na prijenos
same vodene mase. Takav, završni profil koji se još zove i erozivna terminanta ne postoji u prirodi jer ne
postoji homogena podloga na kojoj bi postojala mogućnost izoliranja od svih ostalih vanjskih i
unutrašnjih utjecaja.

Slika 8. Shema korita

Slika 9. Dijagram uzdužnih profila

riječnog korita

7
 Oblik korita u tlocrtu

U tlocrtu korito može imati linearni, meandrirajući, isprepleteni i anastomozirajući oblik što ovisi o
odnosu akumulacijskih i erozijskih procesa te o strukturi, predispoziciji i tektonici. Kod linearnog oblika
korita ono je više-manje pravocrtno. To je relativno rjeđi oblik prisutan kor tekućica s malom
razvijenošću toka. Meandrirajući oblik korita karakterizira skretanje matice u jednu stranu obale. Matica
je dio vodenog toka koji ima najveću kinetičku energiju i sukladno tome najveću brzinu. spreplitanjem
kanala korita nastaju isprepleteni i anastomozirajući kanali. Isprepleteno korito se definira prema tome u
kojoj je mjeri tok u koritu podijeljen sprudovima i adama na kanale (slika 11.). Nastankom jednog spruda,
korito se odvaja u dva kanala čime se korito širi (slika 10.). Na tim akumulacijskim oblicima (ade i
sprudovi) vegetacija se ne stigne razviti jer čim rijeka izgubi transportnu moć u nekom dijelu, istaloži
materijal, a kako se razina vode podigne, ti oblici dolaze ispod vode.
Slika 10. . Shema širenja isprepletenog korita

slika 11. Isprepleteno korito

Anastomozirajuć e korito se sastoji od brojnih otocima
odvojenih kanala koji se spajaju i ponovno razdvajaju te
su međusobno povezani (slika 12.). Razlika između
isprepletenih i anatomozirajućih kanala je tu tome što su
isprepleteni kanali tipično akumulacijski (tok izgubi
transportnu moć pa istaloži materijal) dok su
anastomozirajući kanali primarno erozijski jer je
materijal između kanala dovoljno otporan da bi bio
transportiran pa je cijeli sustav relativno stabilniji, a
može se javiti i vegetacija.

Slika 12. Anastomozirajuće korito

8
 Aluvijalna ravnica

Naplavna ili aluvijalna ravnica (slika 13) se javlja kod širokih dolina i nizina pod mehanizmom srednjeg i
donjeg toka gdje djeluju akumulacija i bočna erozija jer meandriranje tekućice proširuje naplavnu
ravnicu. Kad oslabi transportna moć, dolazi do izlijevanja tekućica i taloženja nanosa na dolinsko dno.
Intenzivnim taloženjem nanosa dolazi do izdizanja pojasa uz korita rijeka, više od susjednih ravnica i tada
naplavne ravni više rijeka ne poplavljuje te nastaju riječne terase. Naplavne ravnice s obzirom na
plavljenje mogu biti više i niže naplavne ravnice. Viša naplavna ravnica nikada nije plavljena, ni za
najviših voda dok je niža naplavna ravnica plavljena je samo za visokih voda. Niža naplavna ravnica
naziva se još i poloj.

Slika 13. Profilna shema aluvijalnih ravnica I riječnih terasa

Riječne terase
Riječne terase su zaravnjeni dijelovi na dolinskim stranama, ostaci starog dolinskog
dna. Strmcem su odvojene od naplavne ravnice pa ih rijeka ne poplavljuje ni za
najviših vodostaja, no nagnute su prema riječnom koritu i obično u smjeru otjecanja.
Tera se mogu biti i erozijskog i akumulacijskog postanka. Erozijski proces se može
obnoviti u onim dolinama u kojima se smirio pa voda ponovno dubi i proširuje
korito, a ostaci dubinskog dna zaostaju u stranama u obliku terasa. Iz toga je već
vidljiv nastanak riječnih terasa. One, naime, nastaju sukcesivnim dubinskim i bočnim
usijecanjem u naplavne ravnice. Na taj način naplavne ravnice gube svoju fluvijalnu
funkciju jer ih tok više ne poplavljuje i postaju terase (slika 14.). Često nastaju zbog
tektonskih pokreta ili u vrijeme ledenih doba. Tektonika uzrokuje izdizanje ili
spuštanje okolnih prostora pri čemu izdizanje uzrokuje povećanje kinetičke energije i
tok se usijeca oblikujući riječne doline. Kod glacijacije tekućice nose veliku količinu
materijala oblikujući prostrane naplavne ravnice i nakon odledbe zbog povećane
količine otopljene vode tok se usijeca u taj nanos oblikujući naplavnu ravnicu tj.
terasu. Analizom materijala i visinom u odnosu na korito može se odrediti starost
terasa. Prema postanku riječne terase mogu biti erozijske i akumulacijske. Erozijske
se terase usijecaju izravno u živu stijenu, a akumulacijske se usijecaju u vlastiti
nanosni materijal pa su šljunkovite. Prema smjeru nagiba riječne terase mogu biti
konformne ako su nagnute u smjeru otjecanja i diskonformne ako su nagnute u

9
smjeru obrnutom od smjera otjecanja što upućuje na zaključak da su ih tektonske sile promijenile nakon
njihova nastanka.
Slika 14.

Prirodni most
Poseban destrukcijski oblik može nastati u kamenim stijenama kroz
koje teče tekućica. Naime, ako se u toku rijeke prepriječi stijena veće
otpornosti, rijeka će meandrom zaobići tu otporniju stijenu, no nastavit
će erozijski djelovati na nju. Nakon izvjesnog vremena otpornija će se
stijena produbiti i formirat će se prirodni most koji će nadsvođivati
korito (slika 15.). Meandar će ostati bez vode, pa ga zovemo napušteni
meandar.

Riječni otok

Riječni otok je erozijski oblik van korita rijeke koji nastaje kad
tekućica skretanjem oblikuje novo korito, a međuprostor naplavne
ravnice koji ostaje u sredini je otok. Za razliku od ada i sprudova koje
ćemo kasnije objasniti, riječni otok ne nastaje akumulacijom već se
rijeka probija kroz okolni prostor erodirajući ga pri čemu otporniji
dijelovi koji ostaju odvojeni od ostatka stijene postaju otoci. Primjer
rijenog otoka je Mariborski otok na rijeci Dravi (slika 16.).

Slika 16. Mariborski otok na rijeci Dravi

Prirodni nasip
Poplavama za višeg vodostaja neposredno na obali rijeke mogu se nataložiti sedimenti (šljunak i pijesak)
koji će načiniti prirodni nasip odvajajući tekućicu od naplavne ravnice koja se nalazi uz tok (slika 17.).
Prirodne nasipe često možemo prepoznati kao zatravljene humke duž korita s jedne ili obje strane korita.

Slika 17. Shema prirodnog

nasipa

10
 Hidrodine, sprudovi I ade
Hidrodine su nanosi pijeska koji nastaju njegovim nakupljanjem i imaju blaže nagibe prema izvoru, a
strmije prema ušću (slika 18.). Ako imaju pravilni srpasti oblik s izbočenom stranom prema smjeru toka
nazivaju se hidrobarhane. Hidrodine u riječnoj struji polako migriraju niz tok. Spajanjem hidrodina
nastaju riječni sprudovi koji također migriraju pod vodom. Ade su akumulirani otočni oblici u koritu
rijeke i oni odvajaju tok na dva dijela(slika 19.). Dio toka između ade i bočne strane kojim ne prolazi
matica naziva se rukavac.
Slika 18. Hidodine

Slika 19. Ada na rijeci

Riječna ušća
Ušće tekućice je završni reljefni oblik tekućice
prije nego se ona ulije u drugu rijeku ili u jezero
ili more. Osnovni tipovi ušća su estuariji i delte.
U krškim prostorima tekućice često poniru pod
podlogu i dalje teku kao ponornice do mora dok
se u aridnim krajevima tekućice mogu izliti na
površinu tvoreći aluvijalnu plavinu. Takvi ponori
i izlijevanja na površinu ne smatraju se tipičnim
ušćima.

Delta
Na ušćima rijeka u more ili jezero zbog slabljenja transportne moći taloženjem odnosno sedimentacijom
fluvijalnog materijala nastaju fluvijalne plovine tj. delte. Takva ušća ime su dobila prema grčkom slovu Δ
po uzoru na deltu Nila. Prema građi i postanku, delte mogu biti normalne i Gilbertove (slika 20.).
Normalne delte građene su od više blago nagnutih slojeva koji zauzimaju velike površine i pružaju se
daleko od obale. Gilbertove obale građene su od više strmijih slojeva koji zauzimaju male površine i
pružaju se blizu obale. One nastaju najčešće u jezerima. Delte su često močvarna područja u kojima se
razvija poljoprivredna aktivnost. Osnovne zone u delti su naplavna ravnica u kojoj dominiraju fluvijalni
procesi, front ili čelo delte u kojem se reflektira odnos rijeke i mora (spoj delte i mora) te pro-delta u kojoj
se osjeća potpuni marinski utjecaj.

11
 Slika 20. Shema normalne (A) i Gilbertove
(B) delte

Oblik delte
Oblik delte ovisi o tome je li jači utjecaj rijeke ili mora. Ako sedimentaciju kontrolira tok, delta će imati
dendritični oblik kao što je to u primjeru delte Mississippija (slika 21.). Ako pak sedimentaciju
kontroliraju valovi, oblik delte je određen smjerom širenja vala i promjenjiv je pa je delta asimetrična,
najčešće trokutastog ili lepezastog oblika kakvu ima Nil (slika 22.). Moguće je i da sedimentaciju
kontroliraju plima i oseka pa one preraspodjeljuju sedimente, rukavci se javljaju u smjeru dolaska plime i
oseke, a kanali su vrlo duboki. Tada delta ima brojne rukavce odijeljene nanosima većih površina koji su
spojeni s kopnom, a takva je primjerice delta Gangesa(slika 23.).

Slika 21. Delta Mississippija

Slika 22. Delta Nila Slika 23. Delta Gangesa

Širenje delte
Delta se širi na račun mora ako je abrazija manja od akumulacije. Slojevi nanosa koso se talože od obale
prema pučini pa ušće postaje sve dalje i dalje. Sa sedimentacijom novih slojeva erozijska baza migrira sve
dalje od prvobitne obale u smjeru pučine. Ta se pojava naziva progradacija ušća. Ako dođe do
transgresije morske razine, sedimentirani slojevi se spuštaju pod vodu i erozijska baza migrira od
prvobitne obale u smjeru kopna. Ta se pojava naziva retrogradacija ušća. Može se dogoditi i da je tonjenje
slojeva usklađeno s količinom materijala koji se sedimentiraju pa erozijska baza ne migrira već dolazi do
proporcionalnog vertikalnog zapunjavanja taložnog prostora. Takva se pojava naziva agradacija ušća.

12
 Estuarij
Estuarij je prošireno riječno ušće ljevkastog oblika koje se oblikuje potapanjem najnižeg dijela riječne
doline uslijed privremenog ili trajnog izdizanja morske razine. S obzirom na to, estuariji mogu biti valni i
plimni ako nastaju uslijed privremenog te rijasi ako nastaju uslijed trajnog izdizanja morske razine. Valni
estuariji oblikovani su valovima koji dolaze s pučine i podižu morsku razinu u obalnom području te
potapaju donji dio riječne doline, a s povlačenjem odnose rastresiti materijal. Abrazivnim djelovanjem
valova takvo ušće se širi, a od abradiranog rastresitog materijala oblikuju se barijerni otoci koji
polukružno ''ograđuju'' ušće od otvorenog mora tvoreći laguna. Kod plimnih estuarija odlučujuće je
djelovanje morskih mijena odnosno plime i oseke. Naime plimni val širi korito rijeke u donjem dijelu
doline, a povlačenjem odnosi rastresiti materijal koji se sedimentira na rubu ušća kao pješčani sprud koji
''ograđuje'' ušće od otvorenog mora . Zbog djelovanja morskih mijena estuarij može biti zaljev dok je
plima, a tekućica dok je oseka. Već iz toga možemo zaključiti da plimni estuariji nisu čest tip ušća jer
nastaju samo u obalnim područjima s većim plimnim amplitudama. Rijas je estuarijsko ušće koje nastaje
trajnim izdizanjem morske razine te se donji dio riječne doline trajno potapa. Rijasi su najčešće ušća nešto
strmijih obala oblikovana u čvrstim stijenama zbog čega je fluvijalni utjecaj neznatan. Rijasi imaju tipičan
V profil i prema moru su sve dublji. Na morskom dnu uz takve obale se mogu vidjeti riječna korita.
Primjeri rijasa su Limski kanal, Raški zaljev, Šibenski zaljev .

Fluvijalna plavina

U aridnim prostorima česta je pojava suhih korita ili vada kojima teče voda samo kada dođu padaline.
Vadi najčešće ne otječu u jezero ili more već se izlijevaju u pustinji. Mjesta izlijevanja su na kontaktu
terena većeg i manjeg nagiba ili na završnom kraju kanjona i tu nastaje fluvijalna plavina ili aluvijalna
lepeza (slika 24.). To je akumulacija velike količine materijala koju tok više ne može transportirati pa ga
istaloži, najčešće u lepezastom obliku i stoga se ovo ne može smatrati pravim ušćem tekućice. Kod
fluvijalne plavine se javlja granulometrijska pravilnost čestica (čestice slične veličine) i unakrsna
slojevitost koja je posljedica različitih smjerova i nagiba sedimenata zbog migriranja tokova, obično na
dodiru planinskih lanaca i dolina.

Slika 24. Shema aluvijalne lepeze

13
 Drenažna mreža

Riječni sustavi u reljefu stvaraju različite tipove drenažnih mreža, ovisno o vrsti stijena, nagibu terena te
pokretima Zemljine kore. Drenažna mreža je mreža kanala kojima se odvodnjava površinska voda. Ta
mreža pomaže u analizama strukturne geomorfologije. Drenažna mreža može biti centrifugalna, paralelna
i rešetkasta i dendritična. Najjednostavnija je centrifugalna mreža koja nastaje izdizanjem neke zone pa se
radijalno formiraju tokovi u smjeru nagiba. Takva mreža nastaje primjerice kod vulkana. Suprotno tome,
ako je neko područje spušteno, može se formirati centripetalna mreža u kojoj se radijalno pružaju tokovi
koji završavaju u relativno spuštenom prostoru. Paralelna (slika 25.) i rešetkasta (slika 26.) mreža imaju
tipičan utjecaj pukotinske strukture koji se očituje u dolinskoj mreži i vegetaciji. U reljefu je najčešća
dendritična mreža koja ima kanale razgranate poput grana stabla s puno pritoka koji se sjedinjuju u jedan
tok. Obično se javlja u litološki homogenom prostoru.

Slika 25. Shema paralelne mreže

Slika 26. Shema rešetkaste mreže

14
 Zaključak

Pojam fluvijalni potiče od latinske riječi fluvius što znači rijeka. Fluvijalni procesi oblikuju krajolike,
prenose sedimente i talog, talože ga prilikom stvaranja novim reljefnih oblika. Fluvijalni reljefni oblici
nastaju kao posljedica fluvijalnih procesa tj. radom toka vode na zemljište. Kao rezultat tog toka vode
nastaju reljefni oblici kao što su riječna dolina, riječno koristo, riječne terase, riječni otok, riječna ušća,
delta, sprudovi, ade, hidrodine I mnogi drugi oblici. Oni su sljedeća 2 tipa: Fluvijalni erozijski oblici i
fluvijalni depozicioni reljefni oblici. Različiti načini na koje se može odvijati riječna erozija su korozija,
habanje, hidrauličko djelovanje i korozija. Možemo da zaključimo da fluvijalni procesi oblikuju reljef oko
nas I dolazi do nastanka fluvijalnih reljefnih oblika koji su važni za ljudsku civilizaciju I ekosistem.
Oboje podjednako zavise od riječnih sistema. Rijeka obezbijeđuje vodu za hidroelektranu, brodarstvo,
bitne su za plodnost zemlje, za navodnjavanje I mnoge druge stvari.

15
 Literatura

Knjige:


 Jovan Cvijić, Petar M. Stevanović, Dragutin Ranković, Emina Kulenović-Grujić, Geomorfoligija,
Srpska akadaemija nauka I umetnosti, 1991.
 Adrian Harvery, Introducing geomorphology a gude to landforms and processes, British
Geological Survey, England
 Petrović, D. I Manojlović, P. (2005): Geomorfologija, Geografski fakultet u Beogradu, Beograd

16