Professional Documents
Culture Documents
KANALIZACIJI I UREĐIVANJU
POLJSKIH PUTEVA
1929. – 1937.
1
PRILOG 1.
2
I rasparčanost je za ovako veliki objekt bila jako velika. Broj čestica iznosio je 11.460, a
broj komada 7.654. Tako je srednja površina čestice iznosila nešto ispod jednog jutra, ili
komada nešto preko 1,25 jutara. To će nam stanje biti još jasnije, ako uzmemo u obzir
velike udaljenosti kod ovako velikog objekta. Pojedini učesnici morali su prevaljivati i
udaljenosti od 10 km. dok dođu na pojedine dijelove svojega posjeda. Da je u tim
prilikama nemoguće svako iole racionalnije gospodarenje, biti će nam jasno. Nije dakle
čudo što je u ovoj gromadi bilo prije komasacije oko 3.000 jutara zemlje koja uopće nije
bila obrađena, nešto radi velike podvodnosti, a nešto jer se posjednicima nije obrađivanje
radi velike udaljenosti manjih komada uopće isplaćivalo. Istina na području Babine
Grede bilo je prije komasacije mnogo tzv. stanova, ali ovi nisu mogli rentabilnost
produkcije povećati u znatnoj mjeri radi rasparčanost posjeda.
K tome dolazi velika nesređenost posjedovnog stanja. Ovo je bilo nemoguće srediti i radi
velikog broja potajno podijeljenih zadruga ispod zakonskog minimuma. Mogla je i ovdje
dakle pomoći samo komasacija.
I pored ovako očitih razloga za komasaciju i kanalizaciju, bilo je jos uvijek mnogo
protivnika ovih radova. Tako je na glasanju bilo za komasaciju 27,4% učesnika sa
43.32%, površine i 30.56% čistog katastarskog prihoda. Jedan znatan dio učesnika bio je
protiv komasacije radi bojazni od velikih troškova i radi dvojbe, da se komasacija u Ba-
binoj Gredi rad. istaknutih poteškoća neće moći provesti potpuno uspješno odnosno radi
toga, što nisu mogli vjerovati u posvemašnji uspjeh same kanalizacije. Vremenom je
većina protivnika aktivno sudjelovala kod komasacionih radova, što služi kao dokaz da je
za ove poslove u samoj stvari bio mnogo veći broj učesnika, a od komasacije su ih
odbijale samo poteškoće za koje su držali da su nepremostive.
3
Radi izrade projekta kanalizacije trebalo je provesti detaljnu nivelaciju površina na
čitavom objektu, a zatim ucrtati slojnice na gustoću od 0,10 m. Teren je naime posve
ravan, ali radi zaraštenosti posve nepregledan. Nije bilo nikako moguće na drugi način
ustanoviti odakle sve treba odvesti vodu, a još manje kamo će se ona odvesti. Ne smije se
zaboraviti da je osnova kanalizacije morala biti izrađena uz čuvanje dva načela. Sa jedne
strane trebalo je kanalizaciju projektovati sa što manjom kubaturom iskopa jer je od tog
faktora ovisio najviše trošak kanalizacije. Sa druge strane pak, kanalizacija se imala u
najvećoj mjeri prilagoditi komasacionoj osnovi, tj. moralo se ići za tim da ostanu što šire
mogućnosti osnivanja pravilnih tabla i pravilnih parcela sa potrebnim putevima. ali opet
tako da bude što manje prelaza preko kanala i sa što manje obilaženja. Na taj način
dobiveni su slojni planovi za čitav objekt, te je sada postojala mogućnost iscrpnog
studiranja svih gore istaknutih okolnosti i traženja najpogodnijeg riješenja kako za
kanalizaciju tako i za komasaciju.
*
Odavde se vidi da je bilo posjeda ispod 10 jutara 427, a iznad 10 jutara 431, tj. polovica
posjeda pripada u prosjeku malom, a polovica srednjem posjedu. Prosječni posjed iznosi
4
11 jutara i 800 čhv., a taj je bio rasparčan u srednjem na 13,4 parcele i 8,9 komada, što je
za istaknute okolnosti (veliki objekt sa velikim udaljenostima) vrlo znatan broj.
Prema tome došlo je u pitanje i pravilno nadjeljivanje jer se komasaciona osnova bazirala
na pretpostavci da će kanalizaciona mreža biti kod stupanja u novi posjed gotova. Stoga
je i diobna rasprava obavljana u vrlo teškoj atmosferi, a rezultat je bio taj da nije bilo
moguće provesti u detalj namjeravanu osnovu, te se djelomice moralo odustati od načela
da svaki učesnik dobije svoj novi posjed u jednom komadu.
Interesente je bilo teško uvjeriti da će projektovana mreža kanala dovesti do posvemašnje
odvodnje, što napokon treba da bude i potpuno razumljivo ako se gleda njihovim očima.
Oni su godinama gledali poplavljeno područje i sada im je teško zamisliti još prije
dogotovljenih kanala, da će to njihovo zlo biti uklonjeno bez traga.
Prije nove dodijele trebalo je riješiti i pitanje postojećih stanova, kojih je u znatnom
broju bilo diljem čitave gromade, često puta više njih u grupi na okupu i redovito sa
šljivicima. Ovakvi objekti su dakako predstavljali novu poteškoću, koja je bila posebno
očešana činjenicom da su svi učesnici tražili da im se nova kompetencija dodijeli na
mjestu dosadanjeg stana. To dakako nije bilo moguće provesti, te je zato trebalo načelno
riješiti i ovo pitanje tako da što manje štetno djeluje na izradu nove osnove. Načelno je
doneseno na diobnoj raspravi riješenje da se nadjeljenje glavnog dijela posjeda imade
izvršiti samo kod onih stanova koji reprezentiraju neku posebnu građevnu vrijednost. Svi
ostali stanovi su se imali ukloniti bez posebne odštete za dosadašnjeg vlasnika. Isto tako
dodjela se vršila bez obzira na šljivike. Za šumske enklave već je ranije riješeno da se
imaju ukloniti radi veće gospodarske koristi gromade.
U najsjevernijem dijelu gromade, od sela udaljenom oko 10 km, postojao je znatno veliki
broj stanova. U tom dijelu, prema načelnim ustanovama zakona, imao je biti nadijeljen
jedan od najvećih posjednika, koji je međutim stavio uvjet da se ovi stanovi imaju
maknuti. To je uspjelo provesti u glavnom bez posebne odštete, osim za neke vrijednije
objekte.
5
Kako je navedeno, težnja da se svaki učesnik nadijeli u jednom komadu, naišla je iz
razumljivih razloga na jaki otpor od strane učesnika. Prema tome moralo se pristupiti
kompromisnom kombinatoriju u težnji da se broj komada nakon komasacije svede na
praktički mogući minimum. Uspjelo je sve učesnike nadijeliti u najviše tri komada.
Komasacijom je smanjen ukupni broj čestica od 11460 na 2820, što znači, da je broj
čestica smanjen na cc 25%. starog broja čestica. Ove čestice sačinjavale su 1483 komada,
tj. ukupni broj komada smanjen je komasacijom na jednu petinu broja prije komasacije.
To je samo po sebi jedan vrlo veliki uspjeh komasacije, a to naročito vrijedi ako se uvaži
stanje u doba diobne rasprave.
Prema tome u prosjeku otpada na jedan posjed poslije komasacije 3,3 čestice ili 1,7
komad (prema 13,4 i 8.9 prije komasacije). Broj komada je dakle smanjen u prosjeku za
7,2 komada na jedan posjed.
Troškovi kanalizacije su prema projektu imali iznašati nekih 4,500.000 Din1. Kako su
kombinacije sa zajmom bile propale, nije interesentima preostalo drugo nego da pod
nadzorom tehničkog komasacionog ureda provedu iskop u vlastitoj režiji. Svakom
učesniku određena je pripadajuća kubatura iskopa (cc. 60 m3) po jutru. Učesnici su to
izradili ili sami vlastitom radnom snagom ili radnom snagom koju su djelomice isplatili u
naravi sa seljačkim proizvodima koji u tim godinama nisu imali nikakovu prođu, a niti
veliku cijenu. Time su predviđeni troškovi iskopa (zapravo kanalizacije) smanjeni za
2,000.000 dinara što je za učesnike u tim teškim ekonomskim prilikama bila izvanredno
velika pomoć. Ujedno su time ukupni troškovi komasacije i kanalizacije umanjeni za
30% predviđenog iznosa i tako dovedeni u sklad sa samom vrijednosti zemljišta i
njegovom gospodarskom snagom.
Putna mreža, prema već istaknutim okolnostima, morala je biti u vrlo znatnoj mjeri
povećana. Tako je pored 97 km puteva prije komasacije, osnovano još 527 km novih
puteva. Ovako veliki broj puteva nastao je u prvom redu radi gospodarskih potreba, a
osim toga i velika kanalska mreža tražila je nešto veći broj puteva. Širina gospodarskih
puteva je bila predviđena između 4 i 8 m, dok glavni prometni putevi postavljeni u širini
od 20 m.
6
Kopanje kanala otpočelo u proljeće 1933., a dovršeno je bilo u jesen godine 1934. Prema
izjavi tehničkog nadzornika kulturnotehničkih radova: „Bio je to mučan posao i za
interesente i za vodstvo, skopčan sa mnogim neprilikama i poteškoćama. Da je ipak
konačno dovršen, dokaz je kako su ti kanali narodu potrebni, a ujedno je i daljni dokaz,
da je organizacija komasacionih vlasti dorasla da provodi ovakovc radove i uz najveće
poteškoće.“
1
koristeći arhivu povijesnih tečaeva i Inflation Calculator: 4.500.000 Din = 9.200.000 HRK
* Geodetski list 3/1937, ustupio Doc. dr. sc. Rinaldo Paar, dipl. ing. geod. i predsjednik
Hrvatskog Geodetskog društva
7
PRILOG 2.
Babina Greda je među prvim selima provela komasaciju još 1929. na području
županjskoga kotara. Učinjeno je to radi bolje obrade grupirane zemlje, koja se i
poboljšala provedbom kanalizacija itd. Rezultat se pokazao nekoliko godina kasnije,
jer je bilo više prihoda s njiva, pa se i stoka mogla bolje uzgajati.
Uslijedila je tada nabava i drugih brojnih gospodarskih strojeva kao što su trijeri,
selektori, tanjurače, kosilice, traktori itd, ali prva vršilica bila je u selu već 1888, a
prva kosilica, odlagačica i samovezačica 1913, dok je prvi traktor nabavljen 1924.
Do komasacije bilo je u selu 14 vršaćih garnitura (br 5 i 8), što je zadovoljavalo ne
samo potrebe Babine Grede nego i susjednih sela Gundinaca, SI. Samca i Kruševice.
U stočarstvu se nabavljaju prvoklasni bikovi simentalci, koji poboljšavaju pasminski
sastav goveda povećanjem mliječnosti krava, što je pozitivno djelovalo i na rad u to
vrijeme novoosnovane Mljekarske zadruge (1929/30). Nabavljaju se državni rasplodni
pastusi, a također i dobri nerastovi bijele mangulice, pa se tako poboljšava
konjogojstvo i svinjogojstvo.
(Dr. Marko Kadić)
8
PRILOG 3.
9
PRILOG 4.
10