Pouke iz priče o Ejjubu a.s.

Poslanik Ejjub a.s. je bio jedan od iskrenih Allahovih robova. U njegovoj životnoj priči možemo naći
mnoge pouke, o kojima možemo razmišljati kako bismo poboljšali našu vezu sa Allahom dž.š. Ova
priča, posebno, nas može navesti da se zapitamo: da li sva naša iskrenost i robovanje Allahu zavisi od
Njegove blagodati prema nama?!

Priču koja slijedi zabilježio je Ibn Kesir.

Poslanik Ejjub a.s. je bio zahvalan, ponizan, strpljiv i ustrajan Allahov rob. Allah ga u Kur’anu hvali u
sljedećim ajetima: ”Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao!*” (Kur’an,
38: 44)

Ibn Kesir pripovijeda da je jedne prilike Iblis čuo kako jedan melek hvali Ejjjuba a.s. drugim melecima,
veličajući njegov plemeniti karakter, strpljenje i spominjanje Allaha, i opisujući ga kao ‘ najbolje
stvorenje na zemlji u to vrijeme i odličan primjer Allahovih robova”. Melek je rekao i to da ga je
Allah opskrbio dugim životom, bogatsvom, ali uprkos tome on nikad nije bio nadmen i sebičan.
Njegova porodica, sluge, oni u potrebi i siromašni, su svi imali udjela u njegovom velikom bogatstvu.
Kupovao je robove kako bi ih oslobodio, a činio da se oni kojima udjeljuje milostinju osjećaju kao da
oni njemu čine uslugu.

Prisluškujući sve ovo, Iblis se uznemirio i isplanirao da iskuša Ejjuba a.s. i da ga odvede u nevjerstvo.
Prvo ga je pokušao odvući od namaza, tako što mu je šaputao o dobrim stvarima u životu, ali pošto je
bio istinski vjernik, Ejjub a.s. nije dopustio da ga loše misli zavedu. Onda je Iblis pokušao da pripiše
skrivene motive njegovog stalnog slavljenja Allaha , kao da on robuje Allahu motiviran pohlepom da
sačuva svoje bogatsvo. Tako je Iblis rekao Allahu dž.š. :” Ako mu oduzmeš njegovo bogatsvo, vidjećeš
da Te neće više spomenuti i neće Ti više robovati.”

Allah dž.š. je rekao Iblisu da je Ejjub a.s. jedan od njegovih najiskrenijih privrženika, čije robovanje
potiče iz njegovog srca i nema nikakve veze sa materijalnim blagodatima i dobrobiti koja mu je
podarena. Da bi dokazao dubinu iskrenosti i strpljivosti Svog miljenika Allah je dopustio Iblisu da
uradi šta god želi sa imetkom Ejjuba a.s.

Sav ushićen, Iblis je sakupio svoje pomoćnike i naredio im da unište Ejjubovo a.s. stado, sluge i
oranice, oduzevši mu sve što je posjedovao. Zatim mu je u obliku starca prišao i rekao: ” Svo tvoje
bogatsvo je izgubljeno. Neki ljudi kažu da je razlog tome što si davao previše milostinje, i da si trošio
vrijeme u svom stalnom robovanju Allahu. Drugi kažu da ti je to Allah dao kako bi udovoljio tvojim
neprijateljima. Da je Allah mogao da spriječi zlo, onda bi zaštito tvoje bogatstvo.”

Čvrst u svome vjerovanju, Ejjub a.s. je odgovorio: ”Ono što mi je Allah uzeo svakako pripada Njemu.
To mi je bilo samo povjereno na neko vrijeme. On daje kome hoće i oduzima kome hoće.”, zatim je
učinio sedždu Gospodaru.

Isfrustriran svojim porazom, Iblis se ponovo obratio Allahu: ”Uništio sam sve što je Ejjub imao, ali on
je ostao zahvalan Tebi. Međutim, on samo krije svoje razočarenje, on ima veliku blagodat zbog
mnoštva svoje djece. Pravo iskušenje za roditelja je putem njegove djece. Tada ćeš vidjeti kako će Te
Ejjub odbaciti.”

Allah dž.š. je ponovo dao vlast Iblisu, ali ga je upozorio da to neće smanjiti Ejjubovu vjeru niti
strpljenje. Iblis je ponovo okupio svoje pomoćnike i srušio kuću u kojoj je živjela njegova porodica,
sve ih usmrtivši. Prerušen u čovjeka koji je došao da mu izjavi saučešće, rekao mu je: ”Okolnosti pod
kojima su tvoja djeca umrla su tužne. Zasigurno, tvoj Gospodar te ne nagrađuje pravedno za sve
tvoje molitve.”

Istinski Allahov rob je razočarao nanovo Iblisa, rekavši: ”Allah nekada oduzima, nekada daje. Nekada
je zadovoljan, a nekada ne našim djelima. Bio da je stvar dobro ili loše po mene ja ću ostati čvrst u
svom vjerovanju i ostati zahvalan svome Stvoritelju.”, rekavši ovo, ponovo je učinio sedždu svome
Gospodaru. Izbezumljen, Iblis se ponovo obratio Allahu: ” Gospodaru, Ejjubovo bogatsvo je propalo,
djeca su mu mrtva, ali je on još uvijek dobrog zdravlja, sve dok je dobrog zdravlja, nastaviće da Ti
robuje, u nadi da će povratiti svoje bogatstvo i dobiti više djece. Daj mi vlast nad njegovim tijelom
kako bih ga mogao oslabiti, sigurno će Ti prestati robovati i postati neposlušan.”

Allah je prihvatio Iblisov treći zahtjev, ali pod jednim uslovom:” Dajem ti vlast nad njegovim tijelom,
ali ne nad njegovom dušom, umom i srcem, jer na ovim mjestima se nalazi znanje o Meni i Mojoj
vjeri.”

Naoružan novom vlasti, Iblis je uništio Ejjubovo a.s. tijelo bolešću, od koga je ostalo samo kost i koža.
Trpio je strašnu bol, ali je ostao jakog vjerovanja i strpljivo podnosio svu bol, bez žaljenja, nadajući se
Allahovoj milosti, nije očajavao, niti je tražio pomoć od drugih. Iako je izgubio svu djecu i cijelo
bogatsvo, fizički patio, nastavio je slaviti Allaha, i danju i noću. Njegova bolest je trajala dugo. Njegovi
prijatelji su osjetili gađenje, pa su ga njegovi rođaci izolovali. Jedino društvo i osoba koja mu je
pružala utjehu tokom svi h tih godina patnje je bila njegova fina i ljubazna supruga.

Iblis je postao očajan. Posavjetovao se sa svojim pomoćnicima, ali su ga oni upitali: ”Kako to da tvoja
dovitljivost ne može pobijediti Ejjuba a.s. , a uspio si izvesti Adema a.s. iz dženneta?”

Iblis je otišao Ejjubovoj a.s. supruzi u obliku čovjeka i upitao je: ”Gdje ti je muž?” Pokazala je prstom
na skoro beživotno tijelo, sklupčano na krevetu i rekla: ”To je on, u stanju između života i smrti.”

Iblis ju je podsjetio na dane kada je imao veliko bogatsvo, bio zdrav i imao mnogo djece. Bolno
sjećanje na godine teškoća ju je preplavilo. Počela je plakati i pitala svoga muža: ”Koliko još dugo ćeš
podnositi patnje od strane našeg Gospodara. Hoćemo li ostati bez imetka, djece i prijatelja zauvijek?
Zašto ne zamoliš Allaha da otkloni ovu patnju? ”

Ejjub a.s. je uzdahnuo i nježno odgovorio: ”Sigurno ti je Iblis došapnuo i učinio te nezadovoljnom.
Reci koliko dugo sam uživao u dobrom zdravlju i velikom bogatstvu?” Odgovorila je: ”Osam godina.”
Zatim ju je upitao: ”Koliko dugo patim ovako?” Odgovorila je: ”Sedam godina.”

Zatim joj je rekao: ”U tom slučaju me je stid da zamolim Gospodara da mi otkloni teškoću, jer ne
patim duže nego sam uživao dobro zdravlje i veliko bogatsvo. Izgleda da je tvoja vjera oslabila i
nezadovoljna si sudbinom propisanom od Allaha. Ako ikada povratim zdravlje, kunem se, da ću te
kazniti sa stotinu udaraca. Od danas neću ništa jesti ni piti iz tvojih ruku. Ostavi me samog i pusti mog
Gospodara da uradi sa mnom šta želi.”

Gorko plačući, bez drugog izbora, otišla je sa tugom u srcu. U svom bespomoćnom stanju, Ejjub a.s.
se okrenu Allahu, ne da se žali, već da traži Njegovu milost.

”I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih
najmilostiviji!” - odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom,
čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.” (Kur’an, 21: 83-84)

Dalje, Allah dž.š. kaže: ”I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na
zlo navraća i misli lažne mi uliva!” “Udri nogom o zemlju - eto hladne vode za kupanje i piće!” - i Mi
smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju
pameti -*” (Kur’an, 38: 41-43)

Ejjub a.s. je slijedio Allahove instrukcije i gotovo istog momenta je ozdravio. U međuvremenu,
njegova poslušna supruga koja nije mogla više izdržati da bude odvojena od muža, vratila se, tražeći
oprost od njega. Kada je ušla u kuću bila je zapanjena iznenadnom promjenom koju je vidjela. Ejjub
a.s. je ozdravio. Zaglila ga je i zahvalila Allahu na Njegovoj milosti.

Ejjub a.s. je bio zabrinut zbog zakletve koju je rekao o kažnjavanju svoje supruge sa stotinu udaraca,
ukoliko ozdravi. Nije želio da je povrijedi , a nije htio da prekrši obećanje dato Allahu. Stoga je Allah
Svojom milošću i mudrošću pomogao Svom vjernom robu i nasavjetovao ga: ”I uzmi rukom svojom
snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!” Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i
mnogo se kajao!*” (Kur’an, 38: 44)