OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U

MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI

• Elemente sistema u mašinstvu kojima je postupkom alokacije ili na neki

drugi način određena potrebna pouzdanost, treba na odgovarajući
način konstrukciono riješiti i dimenzionisati.
• Klasične metode proračuna ne pružaju mogućnost da se na osnovu njih
presuđuje o pouzdanosti elemenata, zato se u sve većem broju
razvijaju metode proračuna elemenata sistema u mašinstvu na bazi
pouzdanosti.
• Radi objašnjenja prilaza ovakvom metodu proračuna ukazaće se na
osnovu zakona promjene intenziteta otkaza sistema.
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
• Naime, ako se pođe od nekih određenih radnih uslova, opterećenja i okoline, različitim
dimenzionisanjem posmatranog elementa, mogu se ostvariti različiti oblici i karakteri zakona
brzine pojave neispravnosti.
• Ako se dio dimenzioniše uz pretpostavku da će se u radu relativno rijetko javljati preopterećenja,
a i da će njihov nivo biti ograničen, ostvariće se u periodu normalne upotrebe veće brzine pojave
neispravnosti, nego u slučaju kada se dimenzionisanje vrši uz pretpostavku čestih i snažnih
preopterećenja.
• Analogno tome, ako se procjeni da će u ukupnom vijeku biti relativno malo promjene
opterećenja, kao mjerila zamora materijala, period slabljenja materijala će dostići ranije nego u
slučaju usvajanja pretpostavke određenog, višeg broja promjene radnih opterećenja.
• To govori, da se dimenzionisanjem elementa mašinskog sistema može neposredno da utiče na
ostvarene karakteristike pouzdanosti, podrazumijevajući, pri tome, ne samo na izbor dimenzija,
već i kvalitet primjenjenih materijala, obrade, adekvatnog oblikavanja itd.
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI

• U mašinstvu se mogućnost jednog elementa, koji je karakterisan određenim

vrijednostima kritičnih napona tj. Odgovarajućih kritičnih opterećenja (k), da
izdrži potrebna radna opterećenja, utvrđena na bazi nekih kriterijuma (r),
ocjenjuje preko dobro poznatog stepena sigurnosti:

• 𝜈 = 𝑘𝑟 𝑆=
𝜎𝑑𝑜𝑧
𝜎𝑚𝑎𝑥
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
• Polazi se, dakle, od pretpostavke da i vrijednost kritičnog a i vrijednost radnog
opterećenja predstavljaju neke konstante. Tačnije rečeno, praksa je da se one
usvajaju kao konstante.
• Međutim, ni kritična, a još manje radna opterećenja u stvarnosti nisu konstante,
već slučajno promjenljive veličine, zavisne od niza činilaca.
• Prema tome, umjesto gornjeg izraza, stepen sigurnosti treba izraziti u obliku:
• 𝜐= 𝑓 𝑘
𝑓 𝑟

• Dakle, odgovarajuće vrijednosti kritičnih i radnih napona se predstavljaju u vidu

funkcije koja opisuje njihov karakter promjene.
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI

• Slučajni karakter stepena sigurnosti najbolje može da se ilustruje dobro

poznatom činjenicom da se mnogi elementi mašina polome ili dožive neke druge
vidove neispravnosti i pored toga što su dimenzionisani sa nekim većim ili manjim
vrijednostima stepena sigurnosti (koji je po pravilu uvijek veći od 1).
• Na osnovu svega izloženog, zaključuje se da se proračun tj. dimenzionisanje
elemenata mašinskih sistema sa stanovišta pouzdanosti treba da zasniva na
odgovarajućim uporedbama raspodjela kritičnih i radnih opterećenja.
• Tačnije rečeno, na osnovu ovih raspodjela omogućava se procjenjivanje tj.
predviđanje pouzdanosti elemenata, što predstavlja i osnovni cilj proračuna.
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
 Ovaj princip je šematski prikazan na slici:
OSNOVE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
• Na šemi je prikazan raspodjela radnih (r) i kritičnih (k) opterećenja. Površina koja
odgovara „preklopu” ove dvije raspodjele (što se uvijek ostvaruje, u manjim ili
večim iznosim) i koja je na šemi šrafirana, predstavlja mjeru vjerovatnoće da će
radna opterećenja biti veća od kritičnih, pa prema tome i mjeru vjerovatnoće
pojave neispravnosti.
• Ukoliko je ova površina manja, element će biti pouzdaniji i obrnuto.
• Slijedi zaključak da se poznavanjem obe raspodjele može da procjeni i poudanost
elemenata. Potrebno je samo da se obezbjedi postupak određivanja veličine
„preklopa”.
METODE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
• Određivanje veličine „preklopa” raspodjela kritičnih i radnih napona, može da se
ostvari na više načina, polazeći od osnovnih definicija i primjenjujući različite
postupke izračunavanja.
• U načelu, moguće su tri osnovne definicije:
• 𝑅 = 𝑃 𝑘 > 𝑟 -kritični naponi će biti veći od radnih
• 𝑅 = 𝑃 𝑘 − 𝑟 > 0 -razlika kritičnih i radnih napona će biti veća od nule
• 𝑅 = 𝑃 𝑘/𝑟 > 1 -količnik kritičnih i radnih napona će biti veći od jedan
• Sve tri defincije govore u suštini isto, ali na drugačiji način.
METODE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
1. PRORAČUN U SLUČAJU NORMALNIH ZAKONA RASPODJELE RADNIH I KRITIČNIH
NAPONA
• ako se radna i kritična opterećenja pokoravaju normalnom zakonu raspodjele,
postupak izračunavanja pouzdanosti je veoma jednostavan.
• 𝑚 𝑦 = 𝑚𝑘 − 𝑚𝑟
• 𝜎𝑦 = 𝜎𝑘2 + 𝜎𝑟2
• U ovim izrazima 𝑚𝑘 i 𝜎𝑘 predstavlaju srednju vrijednost i standardnu devijaciiju
kritičnog opterećenja, a 𝑚𝑟 i 𝜎𝑟 odgovarajuće parametre raspodjele radnih
napona.
METODE PRORAČUNA ELEMENATA SISTEMA U
MAŠINSTVU NA BAZI POUZDANOSTI
1. PRORAČUN U SLUČAJU NORMALNIH ZAKONA RASPODJELE RADNIH I KRITIČNIH
NAPONA

• 𝑧= 𝑚𝑘 −𝑚𝑟

𝜎𝑟2 +𝜎𝑘2

• Z-standardizovana slučajna promjenljiva, na osnovu koje se tablično određuje

kumulativna vjerovatnoća.
• Pouzdanost se dalje izračuna na osnovu izraza:
• 𝑅 = 1 − 𝑉(𝑧)