1. Šta je trolejbus, a šta prikolica za prevoz putnika ?

- Trolejbus je vozilo sa električnim pogonom i napajanjem iz mreže preko trole, a može

biti u kombinaciji sa motorom sa unutrašnjim sagorijevanjem.
- Prikolica/prikolica sa centralnom osovinom/poluprikolica) – priključno vozilo koje je
po svojoj konstrukciji, uređajima i opremi namijenjeno prevozu putnika i njihovog
prtljaga.

2. Koja je procedura identifikacije vozila koje nema utisnut VIN broj i na koji
način se vrši identifikacija vozila ?

Za vozilo koje nema utisnut broj šasije ili taj broj nije utisnut na pločici proizvođača vozila,
tehnički pregled vozila može se ovjeriti samo ako se prethodno utisnu brojevi od strane
ovlaštene institucije i za to izda odgovarajući certifikat.

Za svako vozilo koje se pojavi u stanici radi obavljanja tehničkog pregleda, vrši se
identificiranje vozila, tako što se vrši upoređivanje broja šasije, broja motora i
registarskih tablica koji su na vozilu, sa istim koji se nalaze u dokumentaciji vozila.

3. Pitanja na koja odgovara tehnoologija

Posmatrajući tehnologije održavanja kao skup postupaka koji se koriste u održavanju

tehničkog sistema i skup načina sprovođenja tih postupaka, lako se dokazuje da pod
tehnologije održavanja mogu da se podvedu različite aktivnosti koje se, pojednostavljeno
rečeno, svode na traženje odgovora na sljedeća pitanja
- zašto, odnosno zbog kojih razloga (promjene stanja, potrebe i sl.) treba da se sprovede
određeni postupak;
- kada, odnosno u kojim trenucima (vremena ili pređenog puta) nastaje potreba da se
sprovede određeni postupak, bilo da se radi o planskim ili neplanskim razlozima za
njegovo sprovođenje;
- šta se radi (odnosno kakav postupak održavanja se primjenjuje);
- gđe se radi (na terenu ili u kakvom objektu, na kakvom radnom mjestu i sl);
- ko radi (tj. koji radnici po broju, struci i kvalifikaciji);
- kako radi (tj. na koji način, kojim redoslijedom i sl.) i s čime radi (tj. primjenjujući kakve
instalacije, uređaje, opremu, alate i pribore ili instrumente, kao i koristeći, odnosno
popunjavajući različitu dokumentaciju).
 4. Šta podrazumijeva kontrola stanja vozila

Kontrole stanja vozila također predstavljaju veoma značajnu aktivnost u okviru tehnologija
održavanja. Naprijed je već ukazano na to da one mogu da budu formalne i neformalne, kao i
na to da postoji potreba da se kontroliše izvršenje radova održavanja. S obzirom da vozila
najčešće učestvuju u javnom saobraćaju, logično je da se u cilju obezbjeđenja minimuma
uslova za bezbjedan saobraćaj propisuju mjere koje obuhvataju i redovne ili povremene
kontrole stanja vozila. Na ovu oblast se naročito odnose nacionalni propisi iz oblasti
bezbjednosti saobraćaja
.
5. Kojim elemntima se bavi inžinjer održavanja

Svaki inženjer održavanja treba da se bavi sljedećim elementima održavanja:

 upoznavanje i razumjevanje načina funkcionisanja sistema i njegovog odnosa prema
okruženju;
 intuitivno procjenjivanje i prognoziranje ponašanja sistema u slučaju otkaza nekog od
njegovih đelova;
 razumjevanje odnosa između otkaza sistema i otkaza elemenata koji ga sačinjavaju, ili
veza između tih elemenata, a koji bi mogli da budu uzrok određenog otkaza;
 upoznavanje i prihvatanje propisanih postupaka održavanja i pisanih uputstava u vezi sa
održavanjem.

6. Koje su posljedice nepravilnog korištenja vozila

Posljedice nepravilnog rukovanja vozilom, slične su posljedicama izazvanim sopstvenim

slabostima sistema. Promjene stanja vozila izazvane nepravilnim rukovanjem odnose se, u
ekstremnim slučajevima, na pojavu lomova ili deformacija pojedinih dijelova vozila. Sa druge
strane, kao što može da se zaključi na osnovu gornjih primjera, nepravilno rukovanje vozilom
može da izazove povećano trošenje dijelova vozila. Ovo dovodi do nepodešenosti
mehanizama, a u krajnjem slučaju do njihovog potpunog otkaza.
 7. Nacrtati i opisati dijagraam kade

Naime, u prvom periodu rada sistema koji su izloženi dejstvu habanja uočava se jasna
razlika u odnosu na ostale faze. U tom periodu dolazi do razrađivanja parova trenja, što je
praćeno intenzivnijim trošenjem. Dužina trajanja perioda razrađivanja razlikuje se za različite
frikcione parove. Drugi period u dijagramu kade karakteriše se "normalnim" trošenjem, jer je
sistem izložen projektovanim uslovima korištenja. Zatim se u trećem periodu, javlja
progresivno habanje, sa sve većom vjerovatnoćom pojave potpunih otkaza, jer sistem dolazi
do granice izdržljivosti u pogledu veličine habanja.

8. Do čega dovode promjene karakteristika tehničkih tečnosti

Ove pojave dovode do toga da određena tehnička tečnost gubi projektovana i potrebna
svojstva. Na taj način se direktno utiče i na promjene stanja onih dijelova vozila u kojima se
koriste tehničke tečnosti sa promjenjenim svojstvima.

9. Šta predstavlja diagnostički sistem i kakav ima odnos sa objektom

S obzirom da dijagnostika predstavlja metodu objektivnog utvrđivanja stanja dijagnostičkog

objekta, koja se zasniva na primjeni različitih (a u novije vrijeme pretežno elektronskih)
mjernih uređaja, onda taj objekt mora da bude pogodan za ugradnju elemenata funkcionalnog
sistema mjerenja.

10. Šta su to energestske dijagnostičke metode

Energetske dijagnostičke metode zasnivaju se na praćenju promjena energetskih procesa, tj.

procesa transformacije energije, koji se događaju u toku rada vozila i koji predstavljaju
normalne radne procese. Poznato je da se rad vozila i mnogih njegovih sistema zasniva na
principima transformacije i/ili prenosa energije. Ovi procesi rezultiraju razvojem perfomansi
tj. izlaznih karakteristika. Praćenjem promjena u ovim procesima moguće je utvrđivati stanje
posmatranog dijagnostičkog objekta.

11. Šta su to vibro- aukustičke metode, a šza stroboskopske dijagnostičke metode ?

Vibro-akustičke dijagnostičke metode takođe spadaju u grupu univerzalnih dijagnostičkih

metoda, a njihova primjena i u oblasti motornih vozila široko je rasprostranjena. Slično nekim
drugim pojavama, tako vibro-akustički procesi kod vozila mogu biti i radni i prateći.
Stroboskopske dijagnostičke metode mogu da se primjene kod svih sistema vozila kod
kojih postoji periodično translatorno ili obrtno kretanje. Ove metode se zasnivaju na tzv.
stroboskopskom efektu, pomoću koga se određuje brzina dijelova koji imaju periodično
kretanje (motor, spojnica, zglobni prenosnik, elementi sistema za oslanjanje i sl.).

12. Shematski predstaviti elemnte dijagnostike

Realni problem kod svakog vozila ogleda se i u tome što poznavanje trenutnog stanja ne može
da se smatra dovoljnom osnovom za prognozu njegovog budućeg slanja (ili predikciju).
Predviđanje stanja sistema predstavlja drugi element dijagnostike. Ocjena stanja sistema ima
svoju logičku opravdanost samo ako doprinosi sagledavanju njegove sposobnosti za rad u
budućnosti.

13. Tri faze otkaza(+ opis )

Pogledati knjiga 83. Strana fkt ne mogu kucat

14. Dijagnostički sistem

Kao što razvoj ili održavanje vozila iziskuje primjenu sistemskog prilaza, tako se i utvrđivanje
stanja vozila sve više oslanja na njega. Proces utvrđivanja stanja jednog tehničkog sistema
može da se opiše relativno jednostavnim algoritmom. Kao što sa slike 3.7. može da se vidi,
koncept objektivnog utvrđivanja slanja sistema. "bez njegovog rasklapanja", kako se često
ističe, polazi od potrebe da se kao osnova za kvalifikaciju i kvantifikaciju stanja, izrazi
struktura tog sistema. Konkretne izmjerene vrijednosti upoređuju se sa unaprijed utvrđenim
kriterijumima, izraženim kroz tzv. funkciju kriterijuma ili "dijagnostički normativ". Na
osnovu rezultata upoređenja, donosi se zaključak o stanju. Ako je stanje "u otkazu", onda se
traži mjesto i uzrok nastanka tog stanja.
 15. Da li se dijagnostika može vršiti u svim uslovima

Ne. Neophodno je da budu obezbjeđeni tačno propisani uslovi u kojima se od sistema očekuje
da ostvari propisane perfomanse. Ovo znači da je uporedo sa mjerenjem dijagnostičkih
parametara, neophodno kontrolisanje uslova u kojima se određuju perfomanse sistema. Ima
slučajeva kada ovakav poseban nadzor nije neophodan, jer utvrđivanje samih perfomansi
sadrži i određivanje radnih i drugih uslova.

16. Šta je to gemoetrisjski metod

Geometrijska metod, tj. metoda pomoću koje se utvrđuju promjene geometrijskih

parametara vozila ili njegovih sistema (geometrija upravljačkih točkova vozila, zazori kod
različitih mehanizama kao što su kočnice i sl., hodovi komandnih ili izvršnih organa, kao što
su hodovi komandi spojnice ili kočnog sistema, radni hodovi kočnih ili različitih servo-
cilidara i sl.), Načelno govoreći, postoje veoma široke mogućnosti za primjenu ove metode u
dijagnostici vozila.

17. Vozila za prevoz putnika

Kategorija M: Motorna vozila sa najmanje četiri točka, koja služe za prevoz putnika.
Ova kategorija motornih vozila se dijeli u tri podkategorije i to:

M1:Putnički automobil - su vozila namijenjena za prevoz putnika, koja osim sjedišta vozača
imaju najviše osam sjedišta.
M2:Autobus - su vozila namijenjena za prevoz putnika, koja osim sjedišta vozača imaju više
od osam sjedišta i čija najveća dozvoljena masa nije veća od 5 t.
M3:Autobus - su vozila namijenjena za prevoz putnika, koja osim sjedišta vozača imaju više
od osam sjedišta i čija je najveća dozvoljena masa veća od 5 t.
Vozila kategorije M2 i M3 – AUTOBUSI se dalje dijele na:
Velike Autobuse - vozila koja prevoze više od 22 putnika ne računajući vozača.
Oni se dijele u tri klase prema pravilniku ECE R-36, i ECE R-107 (Large Passenger Vehicles
- velika putnička vozila):
Klasa I - (gradski autobus) vozilo ima sjedišta i prostor za putnike koji stoje i koji dopušta
intenzivno kretanje putnika,
Klasa II - (međugradski autobus) vozilo je uglavnom konstruisano za putnike koji sjede, ali
ima mogućnost za prevoz putnika koji stoje u prolazu između sjedišta i/ili u prostoru za
stajanje koji ne prelazi širinu prostora dva dupla sjedišta,
Klasa III - (turistički autobus) vozilo konstruisano isključivo za putnike koji sjede.
Mali autobusi - vozila za prevoz do 22 putnika ne računajući vozača.
Oni se dijele u dvije klase prema pravilniku ECE R-52 (Small Capacity Vehicles - vozila
malog kapaciteta):
Klasa A - vozila konstruisana za prevoz putnika koji stoje, a imaju i sjedišta,
Klasa B - vozila nisu konstruisana za prevoz putnika koji stoje.

18. Definisati šta spada u koju kategoriju vozila

Kategorija L:Motorna vozila sa dva, tri ili četiri točka. (MOPEDI, MOTOCIKLI,
TRICIKLI I ČEVEROCIKLI)
Kategorija M: Motorna vozila sa najmanje četiri točka, koja služe za prevoz putnika. ( vozila za
prevoz putnika )
Kategorija N: Motorna vozila za prevoz tereta sa najmanje 4 točka. ( teretna motorna vozila )
Kategorija O: Ovdje spadaju prikolice i poluprikolice. ( priključna vozila )
Kategorija T:Poljoprivredni traktori i traktori za šumarstvo su motorna vozilo sa točkovima ili
gusjenicama, koja imaju najmanje dvije osovine, čija funkcija bitno zavisi od
njegove vučne snage i koje je posebno namjenjeno za vučenje, guranje, prevoz
tereta ili pokretanje određenih oruđa, mašina ili prikolica namjenjenih za
korišćenje u poljoprivredi ili šumarstvu. Takav traktor može biti prilagođen za
prevoz tereta i rukovaoca. (traktori )

19. Šta je nadzor, a šta osnovno održavanje ?

Nadzor – Nadzor uslovno predstavlja skup najjednostavnijih vidova održavanja. Ove

postupke, po pravilu, svjesno ili nesvjesno sprovodi sam vozač u toku rada sa vozilom
(aktivni rad i funkcionalni zastoji), a posebno i u toku preuzimanja vozila ili njegove pripreme
za rad. U toku rada vozila, vozač neprekidno vrši funkcionalni, vizuelni i akustični nadzor nad
stanjem vozila i njegovih komponenata, time što upravlja vozilom, njegovim komandama i
drugim njegovim dijelovima, zatim kontroliše rad različitih pokaznih instrumenata u kabini
vozila (a posebno na instrument-tabli) i osluškuje rad motora i drugih dijelova vozila. Iskusan
vozač može, na osnovama ovakvog uvida u stanje vozila neposredno da prognozira
eventualnu skoriju pojavu kvara ili da odgovarajućim radnicima u sistemu održavanja prenese
dragocjenu informaciju o mjestu, vrsti manifestacije i eventualnom uzroku neregularnog
ponašanja vozila.
Vozač se, također svjesno ili nesvjesno, obavještava o stanju vozila i prilikom preuzimanja
vozila ili pripreme vozila za rad. Bez obzira da li se radi o individualnom ili organizovanom
korištenju vozila i bez obzira da li se radi o vozaču amateru ili profesionalnom vozaču, teško
je pretpostaviti da bi moglo da se dogodi da na vozilu postoji bilo kakva spoljna neispravnost
ili nekompletnost vozila, a da je vozač nije registrovao prilikom prilaza vozilu, zauzimanja
vozačkog mjesta ili pokušaja da pokrene vozilo. Na primjer, skoro je sigurno da će svaki
pažljiv vozač, pa čak i onaj koji nema nikakvo ili ima minimalno tehničko obrazovanje,
primjetiti da je pneumatik ispustio vazduh ili da vozilo iza sebe ostavlja (naročito na
parkingu) tragove ulja i drugih tehničkih tečnosti, ili ako ne radi neki dio svjetlosno-
signalizacijske opreme i sl., a da ne govorimo o eventualnim oštećenjima karoserije
(ogrebotine, udubljenja i dr.).

Osnovno održavanje - Osnovno održavanje vozila obuhvata skup postupaka koji se vrše
prilikom pripreme vozila za rad. Zbog toga se svi ti postupci dijele na postupke opsluživanja
postupke pregleda vozila.
Imajući u vidu različitost vrsta vozila, uslova njihovog korištenja i drugih relevantnih uticaja,
treba naglasiti da ima slučajeva kada osnovno održavanje kao vid svakodnevnog održavanja
obuhvata funkcije primo-predaje i čuvanja (parkiranja ili garažiranja) vozila, kao i postupke
podešavanja, dotezanja, provođenje preventivnih zamjena i sl. Također, ima slučajeva kada se
u okviru svakodnevnih održavanja na terenu vrši evidentiranje, obrada i analiza podataka radi
posmatranja i ocjene ponašanja sistema u toku rada.

20. ATEST VOZILA SA POGONOM NA TNG

Nakon odrađene ugradnje plinske instalacije zakonska obaveza je da izvršite pregled vozila to
jest atest vozila. Ona se obavlja u ovlaštenoj instituciji koja je registrovana za ateste vozila
gdje se vrši pregled ugrađene instalacije. Obaveza organizacije je da pripremi svu potrebnu
dokumentaciju od ugrađene opreme koja posjeduje sve potrebne sertifikate. Atest vrijedi 5
godina od datuma izdavanja i on vrijedi koliko i inspektorski pregled boce koja je ugrađena u
vozilo.

21. Objasniti kontrolu kao postupak održavanja vozila

Kontrole stanja vozila također predstavljaju veoma značajnu aktivnost u okviru tehnologija
održavanja. Naprijed je već ukazano na to da one mogu da budu formalne i neformalne, kao i
na to da postoji potreba da se kontroliše izvršenje radova održavanja. S obzirom da vozila
najčešće učestvuju u javnom saobraćaju, logično je da se u cilju obezbjeđenja minimuma
uslova za bezbjedan saobraćaj propisuju mjere koje obuhvataju i redovne ili povremene
kontrole stanja vozila.
Na ovu oblast se naročito odnose nacionalni propisi iz oblasti bezbjednosti saobraćaja.
Poštivanje odredbi pomenutih zakonskih normi predstavlja osnov za izvršavanje formalnih
kontrola stanja vozila i njegovih sistema. Ove kontrole mogu da vrše nadležni organi
(saobraćajni organi unutrašnjih poslova ili organizacije ovlaštene za vršenje tehničkog
pregleda), kao i odgovorne službe i lica u preduzećima koja se bave korištenjem vozila. U ovu
oblast spada i vršenje poslova iz domena unutrašnje kontrole u preduzećima koja se bave
korištenjem motornih i priključnih vozila. Pored formalnog osnova za vršenje kontrola stanja
postoji i suštinska potreba da se povremeno provjerava ispravnost vozila.

22. Kako izgleda pregled protektirane gume?

Proces protektirane gume se sastoji od početnog pregleda u koji spada:

1. Vizuelna inspekcija guma- spoljna inspekcija:provjerava se izgled gume s vanjske

strane da li je doslo do starenja,oksidacije... I unutrašnja inspekcija: provjerava je
unutrašnjost gume da li je zid prozoran,mekan...
2. Inspekcija pritiska: u ovoj fazi guma se prvo puse na 2 bara, ako to izdrži onda se puše
na 8 bara kako bi se provjerio kvalitet
 3. Shearografer: u ovoj metodi laser skenira unutrasnjost gume, dok kućište prolazi kroz
proces inflacije i deflacije
4. Brušenje- nakon što guma zadovolji preglede ide faza brušenja, gdje se ostranjuje stara
guma i ostavlja gruba površina.
5. Obnova- guma se ponovo ispituje zatim se radi hladni ili topli protekt. Hladnim
protekom se lijepi ranije pripremljeni gazeći sloj na kućište. Toplim protektom se nanose
sirove gume na kućište, uz pomoć visoke temperature se sjedinjuje.

23. Parametri održavanja vozila?

Svi postupci održavanja vozila mogu da se podijele u sljedećih pet grupa:

1. nadzor;
2. osnovno održavanje ili priprema za rad tj. opsluživanje (pranje, čišćenje, snabđevanje
gorivom i drugim tehničkim tečnostima) i pregledi (samo pregledi radi ocjene stanja
i/ili pregledi dopunjeni održavanjima po stanju, kao što su preventivne zamjene,
podešavanja, dotezanja i dolivanja s obzirom na zatečeno stanje, a zatim i primo-
predaja i čuvanje vozila);
3. opravke (dorade ili zamjene);
4. kontrole (formalne, neformalne i kontrola izvršenih radova) i
5. inovacije.

24. Promjene stanja sistema usljed pogrešne upotrebe

Sposobnost nekog sistema da se besprijekorno prilagođava svim mogućim uslovima rada vrlo
teško može da se obezbjedi. Ne može postići da sistem postane potpuno otporan na negativne
uticaje koji mogu da nastanu nepravilnim rukovanjem, što je kod vozila naročito izraženo.
Zato, uostalom, pored formalne (garancija, odgovornost za proizvod i sl.) postoji i suštinska
obaveza proizvođača da upozori korisnika vozila na sve mjere i postupke rada koji se
smatraju "normalnim" rukovanjem sistemom. Dokumentacija koju proizvođač vozila stavlja
na raspolaganje korisniku obično sadrži detaljna uputstva o tome kako se pravilno rukuje
vozilom. Sva upozorenja korisniku na radnje koje nisu dozvoljene jer utiču na stanje
posmatranog sistema su, međutim, samo potreban ali ne i dovoljan uslov za spriječavanje
nepravilnog rukovanja. Zbog toga se smatra da nije moguće spriječiti negativne, uticaje na
stanje vozila koji potiču od nepravilnog rukovanja. Saobraćajne nezgode su izraziti primjer
negativnog uticaja na stanje vozila. U daleko najvećem broju slučajeva radi se o greškama
izazvanim od strane vozača. Posljedice nepravilnog rukovanja vozilom, slične su
posljedicama izazvanim sopstvenim slabostima sistema. Promjene stanja vozila izazvane
nepravilnim rukovanjem odnose se, u ekstremnim slučajevima, na pojavu lomova ili
deformacija pojedinih dijelova vozila.

25. Koja je uloga turbine?

Kada motor radi, on koristi smjesu kisika i goriva i na taj način pravi određeni broj obrtaja. U
slučaju kada nam je potrebna veća snaga motora, onda se mora povećati i broj obrtaja. To
znači da treba više zraka i više ubrizgavanja goriva da se postigne veći broj obrtaja. To motor
ne može napraviti sam od sebe, ali mu u tome turbina pomaže. Ona povećava količinu smjese
zraka i goriva i čini da motor dobije veću snagu, a da ostaje istih dimenzija. To daje dodatnu
snagu automobilu uz manji motor. Turbina je pričvršćena na ispušnu granu motora, a ispušni
plinovi okreću turbinu. Također, ona je osovinom povezana s kompresorom koji smanjuje
obim zraka koji se ubacuje u cilindre. Taj zrak iz cilindara okreće samu turbinu, a količina
zraka diktira koliko će se brzo turbina okretati.

26. Šta je ljetno a šta zimsko održavanje vozila ?

27. Šta je automobilski otpad, a šta otpadna vozila i otpadne gume ?

Automobilski otpad, kao što su akumulatori, filteri za ulje i razrjeđivaći samo su neki od
vrste opasnog otpada, a neodgovarajuće rukovanje i skladištenje istog mogu uticati na okoliš i
zdravlje ljudi.
Automobilski otpad je:
1. Akumulatori,
2. Iskorištene gume,
3. Rashladne tvari iz klima uređaja,
4. Iskorišteno motorno ulje,
5. Iskorišteni filteri,
6. Iskorišteni antifriz.

Otpadna vozila su ona vozila koja radi oštećenja ili nekih drugih uzroka posjednik odbacuje,
namjerava ili mora odbaciti.
Zbog postojanja mogućnosti nekontroliranog ispusta tekućina predstavljaju opasnost za okoliš
i zdravlje pa zahtjevaju posebnu brigu prilikom zbrinjavanja. Otpadno vozilo smatra se
opasnim otpadom. Tek nakon rastavljanja i odvajanja opasnih djelova postaje neopasan otpad.

Otpadna ili iskorištena guma je guma privatnih automobila, autobusa, teretnih automobila i
radnih stojeva koje posjednik radi oštećenja, iskorištenosti, isteka roka trajanja ili zbig drugih
uzroka ne može ili ne želi upotrebljavati te je zbog toga odbacuje.
Mnogi ljudi pokušavaju da zapale gume, i ovi požari mogu trajati mjesecima, oslobađanje
toksičnih hemikalija u vazduh takođe može da dovede do izlivanja u vodene tokove. Najbolji
način da se izbegnu nepoželjni uticaji koje odbačene gume stvaraju, je da se te gume daju na
reciklažu.

28. Strukturni i dijagnostički parametri ?

Struktura sistema je veoma značajna sa stanovišta njegovih stanja. Ovo je vezano i za

probleme utvrđivanja kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja stanja cjeline sistema ili
pojedinih njegovih dijelova. Ako se uz to, ima u vidu da dijagnostika predstavlja skup metoda
za objektivno utvrđivanje stanja sistema, vidi se da ono mora da bude opisano prikladnim
pokazateljima.

Ovi pokazatelji stanja koji se u dijagnostici obično nazivaju dijagnostičkim parametrima,

svakako veoma zavise od njegove strukture. Da bi neka veličina mogla da se smatra
kvalitativnim pokazateljem stanja sistema, neophodno je da se poznaje struktura tog sistema,
kako bi se došlo do veze između "izgleda" sistema i stanja u kojima on može da se nađe.
Struktura sistema se izražava pomoću elemenata koji ga sačinjavaju, kao i pomoću veza
između tih elemenata. Struktura sistema zavisi od :
- broja elemenata koji sačinjavaju stukturu sistema;
 - vrste elemenata koji sačinjavaju strukturu;
- veličine elemenata;
- rasporeda elemenata;
- broj veza između elemenata sistema;
- vrste veza;
- međusobnih interakcija pojedinih elemenata i dr.
U dijagnostici se sve ovo opisuje pomoću tzv. "struktunih parametara" koji
predstavljaju (fizičke) veličine pomoću kojih se opisuje struktura dijagnostičkog objekta.
Strukturni parametri mogu da budu različite veličine:
- geometrijske veličine (dužina, širina, visina, debljina, površina, zapremina i sl.),
- mehaničke veličine (masa, sila, pritisak, napon i sl.),
- vibro-akustičke (amplituda. frekvencija. jačina zvuka i sl.),
- električne (napon, struja, otpor, kapacitet, induktivnost i sl.),
- toplotne (temperatura, provođenje toplote. specifična toplota i sl.) i dr.

29. Šta utiče na tehničko stanje vozila?

Na tehničko stanje motornog vozila utiču sljedeći faktori :

- Klimatski i putni uslovi ,

- Opterećenost i brzina kretanja ,

- Kvalitet goriva i maziva ,

- Kvalitet održavanja i popravke ,

- Kvalitet konstrukcije i izrade vozila i

- Način rukovanja .

30. Šta su specijalne dijagnostičke metode ?

Specijalne dijagnostičke metode mogu biti veoma različite. To su, obično, metode koje ne
mogu da se primjene kod većeg broja sklopova vozila. One su posebno prilagođene za
potrebe dijagnostike pojedinačnih (individualnih) sklopova. U dijagnostici vozila i
njegovih sistema moguća je primjena sljedećih specijalnih dijagnostičkih metoda.