Inteligentni Transportni Sustavi 02 Kolb

INTELIGENTNI TRANSPORTNI
SUSTAVI
2011.-2012.
Sustavski pristup i metodologija
ITS kao samostalna disciplina razvija samostalnu metodologiju

utemeljenu na sustavskom pristupu, kibernetici i metodama
sustavskog inženjerstva.
ITS ima značenje kritičnog pojma kojim se radikalno mijenja
tijek razvoja prometne znanosti i tehnologije transporta ljudi i
roba.
Metodologija (methodology) je znanost o metodama i načinu
istraživanja odnosno izvođenja određenih aktivnosti
(znanstvenih, stručnih, nastavnih, itd.).
ITS metodologija je skup metodoloških pristupa, metoda,

modela i postupaka kojima se mogu uspješno rješavati problemi
definiranja, razvoja, gradnje, evaluacije, eksploatacije i
razgradnje inteligentnih transportnih sustava.
Sustavska znanost i pripadna metodologija omogućuju znanstveno

objašnjenje i rješavanje problema sustava neovisno o vrsti (modu) ili
fizičkoj izvedbi sustava (građevinski objekti, mehanički uređaji,
elektronički sklopovi, itd.).
Životni ciklus sustava

U okviru razmatranja životnog ciklusa sustavsko inženjerstvo
definira tri generičke faze:
1. definiranje (Definition),
2. razvoj (Development) i
3. postavljanje-implementacija (Deployment).
Zahtjevi krajnjih korisnika u početnoj fazi su neprecizni, nejasni i

nekoherentni, no dizajner sustava ne smije reducirati moguća kreativna
rješenja koja se temelje na zahtjevima korisnika.
Problematika vezana uz
pitanje "što?" treba biti
razdvojena od problematike
odgovora na pitanje "kako?"
(vezano za dizajn sustava i
tehnologiju).
Razdvajanje područja "što?" i "kako?" ne smije biti preveliko jer su

iskustva pokazala da su troškovi nejasnih i neostvarivih zahtjeva sve
veći kako se napreduje u razvoju sustava.
Sustavska specifikacija zahtjeva
Jedinstven i prepoznatljiv proces za logičko i konzistentno
postavljanje sustavskih zahtjeva neovisno o:
• tipu sustava,
• veličini sustava,
• broju varijabli, itd.
Zahtjev (requirement) je izjava o esencijalnim karakteristikama
odnosno atributima sustava ili komponente koja usmjerava razvoj
sustava tako da je koristan za jednog ili više stakeholdera.
Osnovna struktura zahtjeva:
naziv atributa (karakteristike) + odnos + vrijednost
Specifikacija je konzistentan uređen skup zahtjeva koji cjelovito
definira ograničenja i zahtijevane performanse sustava.
Osnovna pitanja koja treba postaviti pri identifikaciji korisničkih

zahtjeva su:
• Čemu će služiti sustav?
• Koje ciljeve treba ostvariti?
• Što su mu inputikoje će procesirati, a što outputi?
• Što čini jezgro sustava?
• Koje su restrikcije i posebni zahtjevi?
• Koji su kriteriji za performanse sustava?
• Koja su troškovna ograničenja?
• Koji su mogući kompromisi troškova i performansi?
Pregled sustavskih zahtjeva

Karakteristike dobro definiranih zahtjeva:

1. definirati ŠTO, ne KAKO,
2. spriječiti dupliranje,
3. jedna ideja po zahtjevu,
4. dokumentiranost i dostupnost,
5. identificiranje vlasnika i pazitelja zahtjeva,
6. odobrenje zahtjeva (zahtjev najviše razine /top level requirement/
mora biti odobren od korisnika),
7. neophodnost,
8. kompletnost,
9. sljedivost,
10. jasnoća i određenost zahtjeva,

11. kvantificiranje i testibilnost,
12. identificirati prihvatljiva stanja i modove ponašanja,
13. u formulaciji zahtjeva koristiti standardne riječi,
14. izbjegavati riječi kao što su: optimalno, najbolje, itd.,
15. datum i ime osobe
Proces razvoja zahtjeva

Proces razvoja zahtjeva uključuje više koraka s provjerama i
iterativnim korekcijama prvotnih zapisa zahtjeva:
UR  FS
gdje su:
UR – korisnički zahtjevi (user requirements),
FS – funkcije sustava,
 oznaka za meko preslikavanje.
Sadržaj procesa razvoja zahtjeva
Proces otkrivanja zahtjeva

Osnovni koraci u procesu otkrivanja zahtjeva su:

• identifikacija korisnika i definiranje problema,
• interakcija s korisnikom i pisanje zahtjeva,
• kontrolni pregled sustavskih zahtjeva,
• definiranje pokazatelja performansi i troškova,
• validacija sustavskih zahtjeva.
U otkrivanju zahtjeva nužno je promatrati cjelokupni životni vijek

proizvoda uz odgovarajuće odmjeravanje troškova između
pojedinih faza životnog vijeka kako bi se razvio "pravi"
(efektivan) i dugoročno uporabljiv sustav.
Primjer:
Prema podacima tvrtke Compaq oko 80% troškova vezanih za
osobna računala nastaju nakon kupnje računala. To znači da
računalo kojem je nabavna cijena 1000€ ima troškove od 4000€
do povlačenja iz uporabe.
Važno razumjeti korisničke potrebe i zahtjevi (korisnici često

nisu osposobljeni detaljno i precizno iskazati što im treba niti to
jasno prezentirati).
Različiti kontrolni pregledi sustavskih zahtjeva obavljaju se u
cilju:
• pronalaženja nedostajućih zahtjeva
• eliminiranja nepotrebnih zahtjeva
• osiguranja da postavljeni zahtjevi budu ostvareni
• potvrđivanja da sustav zadovoljava korisničke potrebe
SRR – kontrolni pregled
sustavskih zahtjeva,
SDR – preispitivanje definicije
i arhitekture sustava,
PDR1 i PDR2 – kontrolni
pregled preliminarnog dizajna i
prototipa,
CDR – detaljna kritička
provjera zahtjeva u razvoju
Kontrolne provjere zadovoljenja zahtjeva u razvoju sustava
sustava.
Tolerancije odstupanja tehničkih performansi

Elementi ITS metodologije
Definiranje sustava i procesa
• „Sustavi su skupine elemenata u međusobnom i uzajamnom djelovanju

na koje se sustavski zakoni mogu primijeniti.” L. W. Bertalanfy,
• „Sustav je skup objekata zajedno s odnosima između objekata i
atributa tih objekata.” A. D. Hall i R. E. Fagen,
• „Sustav (S) je općenito predstavljen izrazom S=(T,R), gdje je S skup
"stvari" (things), a R skup relacija definiranih na T.” G. J. Klir,
• „Opći matematički sustav (S) je relacija na apstraktnim skupovima.”
M. D. Mesarević,
• Klir – Orchardove definicije općeg sustava induktivno su

izvedene prema fundamentalnim (primarnim) značajkama sustava:
1. sustav je skup veličina promatranih u odgovarajućoj rezolucijskoj
razini,
2. sustav je skup varijacija promatranih veličina u vremenu,
3. sustav je određen vremenski – invarijantnom relacijom između
trenutnih i/ili prošlih i/ili budućih vrijednosti eksternih veličina,
4. sustav je određen skup elemenata, njihovih permanentnih ponašanja
i veza između elemenata te između elemenata i okoline,
5. sustav je skup stanja i skup promjena između stanja,
6. različite - sustavske trajektorije dobivaju se aplikacijom sustavske
procedure (SP) koja opisuje način kako fundamentalne značajke
sustava variraju u vremenu.
Primjer 1. Realni tehnički sustav
Tehnička olovka
Primjer 2. Apstraktni sustav
Zakon o sigurnosti prometa na cestama
Primjer 3. Prirodni (živi) sustav
Pas Temeljne značajke sustava
Primjer 4. Kompleksni integrirani sustav

Javni gradski prijevoz putnika
Primjer 5. Samoorganizirajući sustav
Samoorganizirajući sustav postiže željena stanja ili ponašanja kroz
interakciju komponenti i povratne veze koje reguliraju kompleksno
ponašanje.
Klirove definicije sustava i GSPS

GSPS (General Systems Problem Solver) temelji se na Klirovim-
Orchardovim definicijama sustava i prilagođen je inženjerskim
disciplinama odnosno samim time i potrebama razvoja ITS-a.
Fundamentalna svojstva sustava neovisna su od izvorne discipline koja ih
definira i stoga se govori o općem sustavu.
Objektni sustav se istražuje sa određenog motrišta (point of view).
GSPS je univerzalno primjenjiv predložak za tretiranje sustavskih
problema u različitim domenama primjene inteligentnih transportnih
sustava.
U osnovi se mogu razlikovati četiri kategorije sustava:

• izvorni sustavi – sustavi predstavljeni skupovima varijabli i skupovima
stanja koji tako predstavljaju izvor relevantnih empirijskih podataka.,
• podatkovni sustavi – nastaju kada se izvorni sustavi dopune podacima,
• sustavi ponašanja (ili generativni sustavi) – uključuju nepromjenjive
ovisnosti koje se koriste za generiranje stanja osnovnih varijabli na
definiranom prostoru, vremenu i populaciji (deterministički automati,
markovljevi lanci, diferencijalne jednadžbe s konstantnim
koeficijentima, itd),
• strukturni sustavi – sustavi koji se obično prikazuju u obliku blok
dijagrama.
ITS kao input-output sustav

Definicija: input – output sustav je klasa sustava za koji vrijedi opći izraz:
S⊂Χ×Y
S - input-output sustav
X - inputi (ili ulazi)
Y - outputi (ili izlazi)
x - kartezijev produkt
Sustavi sa svojstvom samostalnosti i inteligencije

• Sustavi sa svojstvom samostalnosti mogu se u različitom

opsegu prilagođavati promjenama u okolini tako da opstanu i
nastavljaju funkcionirati do granica svog životnog vijeka.
• Sustavi bez svojstva samostalnosti imaju svojom konstrukcijom i
fiksnim programom definiranu funkciju i strukturu koju oni sami ne
mogu mijenjati. U slučaju promjena koje prijelaze "granice izdržljivosti"
sustava oni se kvare, prestaju funkcionirati ili se raspadaju.
• Samoregulirajući (glačalo),
• Samooptimirajući (roboti, aplikacije inteligentnih transportnih sustava, itd.),
• Samoorganizirajući sustavi imaju sposobnost mijenjanja i svoje strukture
(biološki sustavi).
Višerazinski model CLIOS sustava

Inteligentni transportni sustavi su kompleksni, veliki, integrirani, otvoreni
sustavi (CLIOS – Complex, Large, Integrated, Open Systems).
Funkcionalna dekompozicija i
statički prikaz aktivnosti
Funkcionalnom dekompozicijom prikazuje svrha odnosno
funkcionalni procesi više i niže razine u odgovarajućoj hijerarhiji.
Funkcije više razine dekomponiraju se u funkcije niže razine sve dok se
niži funkcijski proces ili aktivnost ne pridruži jediničnom fizičkom
resursu.
Dva su primarna načina statičkog prikaza aktivnosti:
• DFD – dijagrami protoka podataka (Data Flow Diagram),
• IDEF0 dijagrami (Integration Definition Function Modeling).
Proces je vođen odnosno kontroliran prikupljanjem informacija o inputu,
stanju i outputu.
IDEF0 dijagrami i slični grafički prikazi primjer su statičkog prikaza
sustava koji ne prikazuje dinamiku ponašanja.
Funkcionalna dekompozicija i
statički prikaz aktivnosti
Prikaz procesa IDEF0
Za detaljniji prikaz dinamike odnosno ponašanja sustava koriste se:

• dijagrami stanja i prijelaza,
• Petrijeve mreže,
• UML dijagrami sekvenci, itd.
Metode sustavske analize i
formalna specifikacija
Sustavska je analiza općenito definirana kao skup metoda i postupaka
koje primjenjujemo kod sustavskog dizajniranja, kontrole i evaluacije
sustava.
Karakteristika sustavske analize:
• sistematičnost,
• sustavnost,
• heuristički način rješavanja problema.
Sistematičnost znači da se sustavska analiza odvija po nekom
definiranom planu korak po korak tako da svaka slijedeća aktivnost čini
logičan nastavak prethodne. Sustavnost nije isto što i sistematičnost.
Sustavnost znači istraživati i dekomponirati sustav do one sustavske
razine gdje su funkcija, struktura i sustavski elementi dovoljno jasni da se
može riješiti postavljeni problem.
Heuristika znači shemu razmišljanja odnosno način rješavanja problema
koji se temelji na zdravom razumu i dobro postavljenom cilju.
Povijesne metode analize:
• metoda crne kutije (BlackBoxMethod),
• metoda bijele kutije (WhiteBoxMethod) i
metoda sive kutije (GreyBoxMethod),
• strukturna sustavska analiza,
• Sustavska funkcionalna analiza,
• metoda N2 karte, itd.
Sustavski dijagrami - objektogrami i funkciogrami
Prikazuju strukturu i način funkcioniranja sustava.
Objektogram je vrsta sustavskog dijagrama kojim prikazujemo strukturu
promatranog sustava odnosno elemente (objekte) i veze.
Da bi se nacrtao objektogram neophodno je znati ili barem pretpostaviti
što se gdje događa i kojim vremenskim redoslijedom se to događa.
Objektogram služi:
• kao polazište za izradu drugih sustavskih dijagrama (funkciograma,
dijagrama ponašanja sustava, itd.),
• za izravno iznalaženje rješenja problema,
• dobar verbalni opis temeljna je podloga za izradu objektograma, te
kasnije i funkciograma.
Objektogram s tri elementa

Funkciogram je tip sustavskog dijagrama koji prikazuje način
funkcioniranja sustava odnosno slijed procesa po elementima u
promatranom sustavu.
Osnovne značajke funkciograma:
• svrha funkciograma je formalno prikazati način funkcioniranja sustava
do razine procesa pridruženog svakom elementu,
• funkciogram se crta počevši od ulaznih veličina i ulaznih elemenata te se
postupno razvija prema izlaznim elementima tako da se u
pravokutnicima (koji zapravo predstavljaju procese) označe elementi
kojima se proces odvija,
• u funkciogramu ne smiju biti povratne veze,
• itd.
Razlikovanje objekata funkciograma
Funkciogram jednostavnog dinamičkog sustava

Modeliranje dinamike
Petrijeve mreže
Petrijeva mreža je metoda i alat grafičkog prikaza ponašanja sustava uz
mogućnost uvođenja matematičkih pravila za definiranje ponašanja
sustava.
Osnovni koncept Petrijeve mreže

• dva tipa točaka: mjesta (places) i prijelazi (transitions),

• lukovi (arcs) koji povezuju dvije točke su usmjereni te oni mogu
povezivati samo točke različitog tipa.
Osnovni koncept Petrijeve mreže

Metode sustavske dinamike
Osnovna zamisao sustavske dinamike (Jay W. Forrester) je da se vremensko
ponašanje identificiranog sustava ili pojave opiše kroz uzročno posljedične
petlje i tokove koji utječu na smanjenje ili povećanje razine (nivoa) u sustavu.
Ciljevi sustavske dinamike su:
• analiza ponašanja sustava u vremenu,
• pronalaženje strukture koja poboljšava performanse rada sustava,
• izbor strategije upravljanja sustavom (simulacijom alternativa),
• utvrđivanje osjetljivosti sustava na promjene strukture i uvjeta,
• traženje optimalnih rješenja sa gledišta različitih kriterija optimizacije,
• simulacijske igre koje omogućuju trening rukovoditelja bez dovoljno iskustva,
• analiza efekata dugoročnih politika i strategija korporacija i vlada.
Razvijeno je i primjenjuje se više programskih jezika sustavske

dinamike među kojima su najznačajniji:
• DYNAMO,
• DYSMAP,
• SIMULINK (MATLAB),
• STELLA, i dr.
Primjer pozitivne povratne petlje

Pojam i razvoj ITS arhitekture
Arhitektura predstavlja temeljnu organizaciju sustava koja

sadrži ključne komponente, njihove odnose i veze prema okolini te načela
njihova dizajniranja i razvoja promatrajući cijeli životni ciklus sustava.
“Architecton" (grčki) znači "glavni zidar" ili "glavni graditelj", odnosno
označava stil gradnje pri čemu konkretne izvedbe mogu biti različite.
Aspekti (arhitekture) ITS-a

Podijela ITS arhitekture:

• Fizička ITS arhitektura definira i opisuje dijelove funkcionalne
arhitekture koji mogu biti povezani tako da formiraju fizičke entitete.
• Logička ITS arhitektura definira unutarnju logiku odnosa pojedinih
entiteta. Logička arhitektura je predstavljena nazivom temeljne funkcije
s informacijskim inputima (izvorima) i odredištima.
• Komunikacijska ITS arhitektura definira oblike komuniciranja među
entitetima (npr. definira oblike protoka podataka (data flows)).
ITS arhitektura daje opći predložak (General Framework) prema kojemu
se planiraju, dizajniraju i postavljaju integrirani sustavi u određenom
prostorno vremenskom obuhvatu.
Uspješan razvoj i gradnja kompleksnih sustava poput ITS-a ne može se

temeljiti na klasičnom razvojnom ciklusu koji pretpostavlja da su ulazni
zahtjevi dobro definirani i da se tehnologija neće bitno promijeniti
tijekom razvojnog ciklusa.
Klasični tijek razvoja sustava

Razvoj ITS-a je višegodišnji proces tijekom kojeg dolazi do značajnih

promjena u:
• početnim zahtjevima korisnika,
• raspoloživim tehničko-tehnološkim rješenjima,
• organizacijskom i pravnom okruženju.
Svrha arhitekture sustava ITS-a je da pruži stabilan i otvoren okvir za

razvoj sustava (podsustava) niže razine koji će biti:
• konzistentni,
• kompatibilni,
• interoperabilni.
Faze razvoja ITS arhitekture:

1. jasno i jednoznačno definiranje potreba odnosno zahtjeva korisnika
(interesnih skupina),
2. definiranje funkcija (više i niže razine) neophodnih za zadovoljenje
zahtjeva,
3. definiranje sučelja s vanjskim svijetom preko terminatora ili aktera.
Funkcionalni tokovi podataka mogu se promatrati kao zasebna

arhitektura ili kao dio funkcionalne (logičke arhitekture).
Evolutivni pristup razvoju kompleksnog sustava

Koncept i načela dobre arhitekture
Načela "dobre arhitekture" su:

• konzistentnost (uz djelomično poznavanje sustava moguće
predvidjeti ostali dio sustava),
• ortogonalnost (međusobno neovisne funkcije drže se odvojene u
specifikaciji),
• umjesnost (dobra arhitektura ne sadrži uporabne funkcije),
• transparentnost (funkcije jasne korisnicima),
• općenitost (funkcije mogu višestruko koristiti),
• otvorenost (mogućnost drugačijega korištenja),
• kompletnost (visoka razina zadovoljenja potreba korisnika).
Tipovi ITS arhitektura
Općenito postoje tri osnovna tipa arhitektura:

• okvirne ITS arhitekture,
• obvezne ITS arhitekture,
• servisne ITS arhitekture.
Okvirna ITS arhitektura (framework architecture) usmjerena je

na iskazivanje potreba korisnika i funkcionalno gledište. Ona je
primjerena za nacionalnu razinu i može se koristiti za kreiranje
drugih dvaju osnovnih tipova ITS arhitektura.
Obvezna ITS arhitektura (mandated architecture) uključuje

fizičko, logičko i komunikacijsko gledište te ostale outpute
(analizu troškova i koristi, sljedivosti, analizu rizika, itd.). Sadržaj
fizičke arhitekture je fiksiran i limitira opseg izvedbenih opcija.
Servisna ITS arhitektura (A Service Architecture) slična je

obveznoj arhitekturi, ali podržava pojedine usluge, npr.:
• informiranje putnika,
• upravljanje incidentnim situacijama,
• elektroničko plaćanje cestarine, itd.
Američka nacionalna ITS arhitektura s težištem na fizičkom

gledištu.
Dokumenti obuhvaćaju:
• viziju ITS-a,
• teoriju operativnog djelovanja,
• logičku i fizičku arhitekturu,
• analizu troškova i koristi,
• analizu rizika,
• strategiju implementacije.
U Europi je težište na potrebama korisnika i funkcionalnom

gledištu (projekti KAREN i FRAME).
Osnovni dokumenti su:

• europska ITS funkcionalna arhitektura,
• europska ITS fizička arhitektura,
• europska ITS komunikacijska arhitektura,
• europska ITS cost – benefit analiza,
• europska ITS studija implementacije,
• modeli za ITS implementaciju.
Japanska nacionalna ITS arhitektura (1999.) ima bitnu razliku u

metodološkom pristupu (umjesto metode strukturne analize (SA)
primjenjuje objektno orijentiran (OO) metodološki pristup).
U RH razvijen je metodološki predložak za razvoj ITS rješenja s

težištem na međumodalnim sučeljima.
Fizička i logička arhitektura
Tok razvoja arhitekture

Logička ili funkcijska arhitektura:

• prikazuje potrebne funkcijske procese i tokove podataka koji su
potrebni da se zadovolje zahtjevi korisnika odnosno usluge,
• neovisna je o tehničko-tehnološkoj implementaciji (opremi),
• osnova je za definiranje fizičke arhitekture,
• informacijska arhitektura (kao dio logičke) opisuje podatke
potrebne za ITS funkcije.
Fizička arhitektura:
• pokazuje gdje će se funkcijski procesi smjestiti i prikazuje važna
ITS sučelja (veze) između glavnih komponenata sustava (centri,
vozač/putnik, vozilo, prometnica, itd.),
• žične i bežične komunikacijske mreže omogućuju komunikaciju
između komponenata,
• komunikacijska arhitektura predstavlja dio fizičke arhitekture
ITS-a.
Razine ITS arhitekture
Projekt CONVERGE definirao je četiri razine:
Razina 0 zapravo nije dio arhitekture jer se odnosi na dizajn

komponenata i ovisi o izabranoj tehnologiji. Tipično se odnosi na
dobavljače koji razvijaju pojedine komponente ili podsustave
prema fiksiranim ciljevima i standardnim razvojnim procedurama.
Razine ITS arhitekture
Razina 1 definira strukturu sustava te relacije između podsustava.

Obično se sastoji od nekoliko posebnih arhitektura:
• logičke ili funkcionalne arhitekture koja opisuje funkcije ITS-a,
tokove podataka između njih i glavne baze podataka,
• fizičke arhitekture koja opisuje grupiranja funkcija i podfunkcija
u fizičke jedinice te komunikacijske veze između njih,
• komunikacijske arhitekture koja opisuje tokove podataka i
zahtjevne karakteristike prijenosnih medija (propusnost).
Evaluacija sustava
Evaluacija (ocjenjivanje) je integralni dio svakoga sustavski

utemeljenoga razvojnog procesa.
Razlikuju se tri tipa evaluacije:
• evaluacija tijekom planiranja,
• praćenje implementacije,
• procjena utjecaja (Impact Assessment).
Evaluacija počinje u ranoj fazi planiranja kada se uspostavlja

prioritet i selekcija između konkurirajućih projekata prema
raspoloživim resursima ili posebnim zahtjevima.
Evaluacija sustava
Nakon izbora projekta počinje sustavsko praćenje implementacije

(Deployment Tracking).
Proces razvoja kompleksnih sustava s reevaluacijom

Razvoj inteligentnih prometnica
Inteligentna prometnica predstavlja kibernetsku i informatičku

nadogradnju klasičnih prometnica tako da se osim osnovnih
fizičkih funkcija uključuje i bolje informiranje vozača, vođenje
prometa, sigurnosne aplikacije, itd.
Dijelovi ITS-a prometnica:

1. Senzorsko-izvršni sustav (prikuplja informacije o stanju na
prometnici, brojači prometa, meteo situacija, praćenje
incidenata i dr. te izvršni elementi poput semafora, prometnih
signalizacija, rampi i dr.),
2. Telekomunikacijski sustav (omogućuje razmjenu podataka,

govora ili videoinformacija između korisnika (izdvojenih
jedinica) i centralnih jedinica),
3. Upravljački sustav (temeljem prikupljenih informacija i
ugrađenog ekspertnoga prometnoga znanja donosi odluke
vezane za dinamičko (adaptivno) upravljanje prometom i daje
naloge izvršnom sustavu).
Osnovna fizička struktura informacijsko-komunikacijskog sustava prometnica

ITS funkcionalnosti automatizirane prometnice uključuju:

• mjerenje prometa i klasifikaciju vozila i analizu prometnog toka,
• videonadzor i daljinsko upravljanje protočnošću prometnica,
• naplatu cestarine putem "pametnih" kartica,
• telekontrolu gabarita (primjenom lasera i optičkih rešetki),
• poboljšanje vidljivosti u tunelima,
• telekontrolu pojave dima ili vatre,
• telemetriju meteoroloških uvjeta (temperatura, vlažnost, brzina
vjetra, snijeg, kiša. itd.),
• upravljanje promjenjivom prometnom signalizacijom,

infopanoima, semaforima i radiokomunikacijskim porukama,
• navigacijske upute o trenutačno optimalnim prometnim
smjerovima,
• uključivanje i regulaciju rasvjete,
• automatsko uključivanje gašenja požara u tunelu, itd.
Polazni elementi za funkcionalni i fizički dizajn inteligentne prometnice
Stupanj obveznosti: X – uobičajena primjena, XX – preporučena

primjena, XXX – obvezna primjena
Učinci ITS rješenja mogu se promatrati kroz:
• poboljšanje protočnosti,
• poboljšanje sigurnosti,
• poboljšanje udobnosti i zaštićenosti vozača i putnika,
• ekološka poboljšanja, itd.
Poboljšanje protočnosti:
Δφ = φITS - φ0
gdje je:
Δφ - poboljšanje protočnosti (u apsolutnom iznosu),
φITS - protok uz ITS rješenja,
φ0 - protok bez ITS rješenja.
Koeficijent poboljšanja protočnosti:
1 ∙ 100 %
Za analizu protočnosti važno je odrediti što se uzima kao prometni

reprezentant odnosno mjerodavno prometno opterećenje za
prometno-tehničko dimenzioniranje.
Propusna moć ceste s više prometnih trakova primjenom ITS
rješenja:
∙ ∙
gdje je:
- "redukcijski" koeficijent za prometnicu s ITS opremom,
n - broj prometnih trakova,
- prometni tok jednog prometnog traka s ITS rješenjima.
Vrijednosti koeficijenta utjecaja više prometnih trakova na propusnu moć
Pri određivanju stvarne propusnosti potrebno je uzeti u obzir

utjecaje:
• širine prometnog traka,
• strukture prometa,
• vidljivosti,
• udaljenosti bočnih smetnji, itd.
Povećanje razine usluge (LoS) za krajnjega korisnika mjeri se:

• smanjenjem vremena putovanja,
• slobodom manevriranja,
• povećanjem sigurnosti vožnje,
• povećanjem udobnosti vožnje,
• smanjenjem prekida prometnog toka,
• smanjenjem troškova korištenja vozila.
Kod određivanja parametra LoS voditi računa o prometnom

reprezentu.
Izlijetanje s ceste
Slijevanje tokova vozila

Vođenje vozila žurnih službi

Poboljšanje vidljivosti
Informiranje vozača
Razvoj inteligentnih vozila
Inteligentna vozila (IV) imaju dodatne funkcionalnosti kojima se

postiže:
• prikupljanje i obrada podataka iz okruženja te automatizirana
prilagodba kao pomoć ili zamjena čovjeka-vozača.
Inteligentna vozila nude znatne mogućnosti:
• povećanje sigurnosti,
• operativne učinkovitosti i
• udobnosti vozača itd.
Vozila koja se mogu autonomno voditi autocestom ili u urbanom
području postaju već danas realnost.
2004 DARPA Grand Challenge

• U 2004. DARPA natjecanju ni jedno vozilo nije završilo 227.2
km dugu pustinjsku rutu.
2005 DARPA Grand Challenge

• 2005. DARPA natjecanje je počelo u 6:40
8. listopada 2005. god. Pobijedilo je ekipa
"The Stanford Racing Team" sa vozilom
"Stanley", zasnovanim na Volkswagen
Touareg , na stazi dugačkoj 212.4 km
za vrijeme od 6 sati 53 minute i 58 sekundi.
2007 Urban Challenge

• 2007. godine DARPA je organizirala novo natjecanje pod
imenom "Urban Challenge", koje se održalo 3. studenog. Zadaća
je bila prelazak urbane rute duljine 96 km unutar maksimalno
6 sati.
Razvoj vozila za 2007 DARPA Urban Challenge

Klasifikacija postojećih aplikacija IV

Upozoravanje vozača (collision warning systems):
• upozoravanje na opasnost čelnog sudara,
• izlijetanja s ceste,
• opasnosti pri prestrojavanju vozila,
• detekcije pješaka,
• upozoravanje vozača teških teretnih vozila, itd.
Ako vozač neadekvatno reagira na svjetlosna ili zvučna upozorenja,
sustavi mogu preuzeti kontrolu nad upravljanjem ili zaustavljanjem
vozila.
Sustavi pomoći vozaču uključuju funkcije adaptivne prilagodbe
brzine držanja pravca i preciznog manevriranja.
Rješenja inteligentnog vozila uključuju:

• automatsko upravljanje vozilom,
• držanje sigurnog razmaka, te
• elektroničko vođenje autobusa i teretnih vozila posebnim
prometnim trakom.
Inteligentni sustavi vozila mogu biti:

• autonomni (instrumenti i inteligencija smješteni u vozilu), ili
• kooperativni gdje asistencija dolazi od prometnice i/ili drugih
vozila.
ITS funkcionalnosti inteligentnog vozila ostvaruju se putem
telematičke opreme koja se nadograđuje na osnovnu opremu
i uređaje motornih i priključnih vozila.
Oprema inteligentnog osobnog vozila

ITS prilagodba uključuje:

• uređaje za upravljanje vozilom,
• uređaje za zaustavljanje vozila,
• uređaje za osvjetljavanje ceste,
• uređaje za davanje svjetlosnih znakova,
• uređaje za omogućavanje normalne vidljivosti,
• uređaje za kretanje vozila unatrag,
• uređaje za kontrolu i ispuštanje ispušnih plinova,
• uređaje za spajanje vučnog i priključnog vozila,
• ostale uređaje i opremu vozila.
Pješaci u prometu
Pješaci su ljudi koji

hodaju na nogama, koriste
kolica ili druge
jednostavne vrste
prijevoza pokretane
ljudskom snagom osim
bicikla. Osobe u kolicima,
na koturaljkama,
klizaljkama, skijama i
skateboardu su također
pješaci.
Stanje pješačkog prometa
• Izučavanje pješačenja u R. Hrvatskoj nedostatno i zanemareno

• U svijetu se pješačenje ravnopravno tretira s ostalim vidovima prometa
• Razlozi neujednačenog tretmana:
- Automobil je agresivan, odražava socijalni status ljudi, ima
definiranu politiku financiranja i održavanja, osiguranu društvenu i
znanstvenu podršku itd…
- Pješak nije manje važan od automobila nego u društvu postoje
predrasude i stereotipi o pješačenju pa je nisko vrednovan, pješački tok
je kompleksan za izučavanje, postoje poteškoće kod prikupljanja
podataka…
• Optimum u prometu postiže se integralnim pristupom rješavanja
problema
Tko i zašto pješači?
• U pješačke tokove osim zdravih osoba, uključene su i osobe
koje imaju određenih smetnji u prometu.
• Njihove smetnje se manifestiraju kroz razlike u mobilnosti, osobnoj
brzini, snazi, izdržljivosti i mogućnosti prosuđivanja.
• Skupine pješaka kao što su obitelji, prijatelji, slijepi, gluhi, itd. imaju
svoje specifične potrebe.
• Pješači se u normalnim i izvanrednim uvjetima.
• Pješači se zbog raznih svrha (radi odlaska u školu, trgovinu, šetnju,
posao, …).
• Poznavanje karakteristika svake skupine pješaka, svrhe pješačenja i
uvjeta u kojima se odvija pješačenje, važno je za izbor odgovarajućeg
rješenja iz domene ITS-a.
• Nema “standardnog”pješaka?!
Tjelesni invaliditet
• Tjelesni invaliditet karakterizira otežano ili potpuno nemoguće

kretanje.
• Infrastruktura treba biti više “user friendly”.
• Rješenje - uklanjanje arhitektonskih barijera (spuštanje rubnjaka,
ugradnja dizala, pokretnih stuba).
• Kod osoba s otežanim kretanjem najčešće se koriste razna
ortopedska pomagala, kao što su invalidska kolica, štake,
hodalice…
• Piktogrami kao oblik informiranja mogu biti od velike pomoći
osobama s tjelesnim invaliditetom osobito onim u invalidskim
kolicima.
Osobe s vizualnim smetnjama
• Informacije se dobivaju putem hodnih površina, pamćenjem

određenih markera ili drugih indikatora (npr. slijede liniju zida..).
• Ne voze i imaju problema kod prelaska ceste, presjedanja s
jednog na drugi autobus, putovanja vozilima javnog prijevoza
(čitanja broja i pronalaska pravog autobusa, perona i mjesta
ulaska u autobus).
• Najmanje 30% osoba s vizualnim smetnjama ne prave nikakva
samostalna putovanja izvan kuće.
• Oslanjaju se na prometnu buku i pješačke zvukove.
• Koriste zvučne informacije, vibracije, oznake na Brailleovu pismu
i druge taktilne oznake.
Gluhe i nagluhe osobe
• Gubitak sluha je manja barijera u prometu od gubitka vida

• Ovi korisnici se oslanjaju na vizualne indikatore pa im je
potrebno osigurati veliki prostor vidljivosti i okoliš bez vizualnih
opstrukcija.
• Gluhi i slijepi manje putuju, a njihova putovanje su puna straha,
tjeskoba, nesigurnosti i dezorijentiranosti.
• Ako osoba ne čuje, a uz to i ne vidi koristi
povratne taktilne vibracije.
Osobe s mentalnim poteškoćama
• Imaju ograničene mogućnosti

zapažanja, prepoznavanja,

razumijevanja, interpretacije i
reagiranja na informacije.
• Imaju nekoordiniranu motoriku i
poteškoće s vođenjem kroz kompleksna
okruženja.
• Za sporazumjevanje uputno koristiti
slike/jednostavne piktograme, simbole i
boje /vrijedi i za osobe koje ne razumiju
jezik ili ne znaju čitati/.
Sustavi i tehnologije koje se primjenjuju
u pješačkom prometu
• Pasivni sustavi i tehnologije – pružaju povratnu informaciju bez

korištenja izvora napajanja, taktilnim putem, preko stopala,
bijelog štapa, opipom reljefnih površina ili Brailleovih znakova
koji upozoravaju osobe s vizualnim smetnjama na opasnost ispred
ili ukazuju na siguran put za pješačenje /usmjeravaju ljude prema
cilju/.
• Postavljaju se na stubištima, rampama, pokretnim stubama,
platformama, oko rubova prepreka koje stoje na putu…
• Aktivni sustavi i tehnologije – zahtijevaju izvor napajanja

• Obično se sastoje od prijenosnog dijela (prijemnika ili transmitera
– prijemnika i otpremnika) i stabilnog dijela ugrađenog u
infrastrukturu (odašiljača ili transmitera), ali mogu raditi i kao
samostalni sustavi.
• Pružaju audio i /ili neku drugu opipljivu povratnu spregu/
osobama umanjena vida i sluha koji koriste bijeli štap ili pse
vodiče.
Stabilni dijelovi ugrađeni na objekt
Prijenosni uređaj
• Prijenosne uređaje osobe nose u ruci ili na drugim dijelovima

tijela.
• Primjeri prijenosnih sustava su taktilni kompasi, govori kompasi,
infracrveni i ultrazvučni lokatori prepreka i ostali ručni uređaji
koji pomažu (osobito) osobama umanjena vida i sluha za kretanje
unutar ili među izgrađenim objekatima te na širem prostoru.
• Stabilni uređaji su centralni server (računalo) ili uređaji koji se

ugrađuju u infrastrukturu i odašilju relevantne informacije za korisnika.
• Uređaji se postavljaju na ključnim lokacijama, na objekte (u blizini
dizala, na stupovima signala ili na drugim važnim mjestima).
• Ovi uređaji mogu djelovati samostalno /stand-alone uređaji/ i u tom
slučaju prenose sve informacije o lokaciji/objektu pohranjene na
mikročipu (položaj i druge značajne podatke), a mogu djelovati u
integraciji s centralnim serverom.
• Kad osoba aktivira odašiljač (npr. pritiskom na gumb) ili s prijenosnim
uređajem uđe u frekvencijsko područje signala, koje kontinuirano
odašilje stabilni uređaj, započinje komunikacija.
ZAHTJEVI
• Sustavi i tehnologije trebaju biti jednostavni za korištenje,
• Za složenije sustave i njihovu uporabu treba predvidjeti
mogućnost treninga za korisnike,
• Sustavi se moraju lako održavati,
• Uporaba sustava i tehnologija koji koriste ručne uređaje, zahtijeva
prikladan komunikacijski protokol ili standard,
• Na taj način bi se omogućila univerzalna uporaba ovih uređaja tj.
osiguralo bi im se međusobno komuniciranje, na svim mjestima -
u različitim zgradama i prostorima.
Okvir za planiranje za osobe s
invaliditetom
• Uklanjanje diskriminacije osoba s invaliditetom,

• Promovirati zajednicu u kojoj će biti prihvaćena načela da osobe s
invaliditetom imaju ista prava kao i svi članovi zajednice,
• U modernom društvu svim ljudima je zagarantirano pravo na
jednaku:
- Mobilnost (sloboda kretanja, neovisno/samostalno putovanje do
željene destinacije - restorani, hoteli, banke, policijske postaje,
domovi zdravlja, postaje javnog prijevoza, javni WC-i),
- Pristupačnost ili dostupnost (mogućnost dolaženja do cilja -
jednaka za sve/zdrave i osobe s invaliditetom).
Okvir za planiranje za osobe s
invaliditetom
Za ovo je potrebno osigurati:

• 1. Navigaciju pješaka (pronalaženje puta u potencijalno
nepoznatom okruženju),
• 2. Orijentaciju (razumijevanje/doživljaj prostornih odnosa
između vlastitog položaja i relevantnih značajki u okruženju),
• 3. Izbjegavanje nesreća (na mjestima konflikta s vozilima).
Korisničke usluge vođenja pješaka
1. USLUGE INFORMIRANJA
Podusluge I
A) Određivanje lokacije (pozicije),
B) Praćenje osoba (tracking),
C) Praćenje kretanja i navigacija pješaka pomoću programskih
agenata.
A) Određivanje lokacije (pozicije) pješaka i objekata

Točnost određivanja položaja pomoću GPS-a

• 10 m , “OS”(OpenServis usluge) mobitela, PDA,
• 1 m “CS”(CommercialService) /brodovi/ uz korištenje referentne
postaje za diferencijalnu korekciju,
• 1 cm –1 mm “SoL” (Safetyof LifeService) usluge povećane
sigurnosti, statička mjerenja, nije dostupno širokoj javnosti.
• Preciznost lociranja objekata/subjekata može se poboljšati

korištenjem diferencijalnog GPS-a (DGPS).
• Svaki satelit ima atomski sat, max. odstupanje 1 s u 70000 god.
• GPS tehnologija je pogodna za usmjeravanje i orijentaciju
• na otvorenom prostoru
• U zatvorenom prostoru GPS nije prihvatljiv zbog efekta “urbanog
kanjona” - visoke zgrade, prostor pod zemljom i unutarnji prostori
utječu na signal i točnost računanja pozicije
B) Satelitsko praćenje osoba (people tracking)
• Satelitsko praćenje s mogućnošću određivanja trenutne

lokacije na kojoj se nalazi pješak (detekcija) posebno je
važno:
▫ kad se pješaci kreću kroz opasne zone
▫ u hitnim slučajevima kad je pješaku potrebna pomoć (srčani udar,
napad na pješaka), ali i
▫ u slučajevima kad čovjek zaluta ili se zbog gubitka pamćenja npr.
staračka demencija, Alzheimer.. ne zna vratiti, izgubi se, itd..
• Pasivno praćenje - Bazira se na pamćenju određenih točaka kuda

je osoba prolazila, a ne cjelokupnog puta.
• Aktivno praćenje - Informacije o položaju
pješaka su u funkciji vremena (u svakom
trenutku postoji informacija o lokaciji).
• Koordinirano praćenje - Više korisnika
se prati iz jednog centra
Cijela situacija se mapira na karti
• Osoba mora posjedovati GPRS uređaj,

• Potražnja za uslugom obavlja se jednostavnim pritiskom na taster
mobilnog GPRS uređaja koji odašilje signal,
• Signal prima centralna stanica koja je opremljena softverom za
izračun položaja ili praćenje korisnika,
• Ovakav način praćenja osoba primjenjuje policija, spasilačke
službe, hitna služba…
Praktični primjeri praćenja osoba

• Djeci u Japanu, na školske torbe ili odjeću pričvršćuju se
„tracking tagovi“da bi roditelji u svakom trenutku znali gdje se
nalaze,
• Žene u Engleskoj koje se kreću opasnim
dijelovima grada, na prstenje ugrađuju
senzore za lociranje, radi pozicioniranja i
praćenja njihova kretanja na mreži
„trace route“ .
C) Praćenje kretanja i navigacija pješaka pomoću programskih agenata

• Za praćenje i navigaciju većeg broja osoba, mogu se koristiti programski
agenti (engl. Software agent),
• To je računalni program/entitet koji predstavlja korisnika u mreži i obavlja
poslove u njegovo ime (daje precizne podatke korisniku za navigaciju),
• Obilježja agenata su samostalnost, sposobnost suradnje, inteligencija,
pokretljivost, reaktivnost, proaktivnost, fleksibilnost,
• Više agenata tvori agentski sustav koji služi za isporuku, izvršavanje i
upravljanje (kontrolu) programskim agentima,
• Agentski sustavi se klasificiraju s obzirom na broj agenata kojima mogu
upravljati, stupnjem inteligencije, te stupnjem pokretljivosti (programskih
agenata) koju omogućuju.
• Da bi omogućili interoperabilnost agenata u njihovom okruženju

potrebno je osigurati programske standarde.
• FIPA (neprofitno standardizacijsko tijelo) standardizira arhitekturu
agentskih sustava, upravljanje agentima, njihovu komunikaciju
• Agentska platforma JADE2 (Java Agent Development Framework)
osigurava smještanje i upravljanje agentima.
• JADE-LEAP je prva agentska platforma, usuglašena sa FIPA
standardima, koja se izvršava na malim uređajima.
• Pod terminom mali uređaj (small device) podrazumijeva se ručno

računalo (PDA –Personal Digital Assistent), mobilni telefon
(cell/mobile phone), pametni telefon (smart phone) i sl.
• Da bi takav uređaj imao uporabnu vrijednost mora omogućiti bežičnu
povezivost (GPRS, WLAN, Bluetooth, ...) s ostalim računalnim
mrežama te mora sadržavati API (Application Programming
Interface) za razvoj programske podrške.
- usluge informiranja
Pružanje informacija prije i tijekom putovanja - zdrave i slijepe

osobe
A) Informiranje prije putovanja,
B) Informiranje na kolodvoru ili postaji JGP tijekom putovanja
• Korištenje elektroničkog pomagala (PDA, 3G..) za informiranje,
• Interaktivni dijalog (sustavi Interact, Busman, Stopman-Finska),
• Interaktivni informativni kiosk,
• Pružanje informacija putem displeja na kolodvoru,
• Sustav za praćenje kretanja tramvaja ZET-a.
C) Pružanje informacija slijepim osobama

• Taktilne, audio i vibrirajuće tehnologije,
• Informiranje slijepih osoba u javnom prijevozu,
• PRIMJER: TalkingSigns® (Remote Infrared Audible Signage
technology),
• Informiranje slijepih osoba na raskrižju.
Pružanje informacija prije i tijekom
putovanja
A) Informiranje u kući
prije putovanja
• Korištenjem telefona,
mobitela, interneta,
radija i TV, pješaci
dobivaju obavijesti
o destinaciji, voznom
redu, ruti, kašnjenju ...
• Moguće odluke –
promjena rute, moda,
odgađanje polaska, odustajanje od putovanja ...
putovanja
B) Informiranje na kolodvoru ili postaji JGP tijekom putovanja

• dolazak vozila JGP,
• kašnjenja vozila,
• vozni red, i
• druge informacije na
točkama transfera.
Tehničke komponente u vozilu i sučelja

putovanja
C) Korištenje elektroničkog pomagala (PDA, 3G..) za informiranje

D) Interaktivni dijalog (sustavi Interact, Busman, Stopman - Finska)
E) Pružanje informacija putem displeja na kolodvoru

F) Sustav za praćenje kretanja tramvaja ZET-a
• Sustav koji je razvila tvrtka Atron omogućuje
▫ automatsko praćenje prometnog procesa u javnom prijevozu putnika putem
automatskog lociranja vozila na mreži prometnica u realnom vremenu,
▫ suvremene komunikacije između prometnog centra i vozila,
▫ audio-vizualno informiranje putnika u tramvajima i autobusima, te
▫ dinamičko informiranje putnika o voznom redu na određenim stajalištima.
• Sustav se sastoji od središnjeg programa za prikupljanje i obradu
podataka i putnih računala u vozilima,
• Nakon obrade podaci se šalju do baznih stanica, u
▫ putna računala u vozilima i
▫ uređaje za prikaz informacija na stanicama.
F) Sustav za davanje informacija putnicima na stajalištu ZET
Zagreb “Atron”
F) Sustav za praćenje kretanja tramvaja ZET-a
• Određivanje pozicije vozila vrši se unutar samog vozila odometrom na
temelju prijeđenog puta i fizičkog lociranja GPS-om,
• U centralni sustav spontanom komunikacijom prenose se samo
odstupanja od zadanih parametara (npr. kašnjenje u odnosu na red
vožnje),
• U konačnici se ažurirani podaci prenose do uređaja za prikaz
informacija o vremenu dolaska vozila na stajalištima,
• Radio-komunikacijski sustav nadležan za prijenos podataka je TETRA
(engl. Terrestrial Trunked Radio),
• ZET-ov sustav za nadzor i upravljanje prometom trenutačno ne pruža
uslugu informiranja korisnika putem pokretnih uređaja.
F) Davanje informacija korisniku putem web-sučelja (nedostaje)
G) Interaktivni informativni kiosk
Pružanje informacija slijepim osobama
• Zamislite grad bez oznaka, putokaza, naziva ulica u kojem ste prvi put ..
• Putovanja u nepoznatom gradu težak su zadatak i za zdrave ljude ..
• Slijepe osobe putovanje doživljavaju s puno više straha, tjeskoba,
nesigurnosti i dezorijentiranosti,
• Karakteristični oblici i veličine gube svoje značenje i postaju labirinti,
nogostupi i ulice postaju opasne staze, stubišta nemoguće litice,
udubljenja velike jame ...
• Informacije su jako važne jer slijepim osobama omogućavaju bolju
orijentaciju, daju veću samostalnost kretanja, osiguravaju pristupačnost
javnom prijevozu i zgradama ...
• Cilj povećati neovisnu mobilnost slijepih osoba.
A) Taktilne, audio i vibrirajuće tehnologije
A) Taktilne oznake
B) Zvučni signali
C) Informiranje slijepih osoba u javnom prijevozu
• Pronalaženje odgovarajuće autobusnog stajališta u tranzitu,
glavnog kolodvora, ulaska na peron, dolazak na stranu gdje se
čeka tramvaj, identifikacija vozila u dolasku, izbor autobusa
između onih koji su na terminalu, prelazak s jednog na drugi
autobus, ulazak u pravi autobus, pronalazak slobodnog ili
rezerviranog sjedala...
• Ako osoba ne može pronaći zaustavljeni autobus, pročitati broj
autobusa, pronaći ispravan peron, pronaći ulaz u vozilo, nema
jednake mogućnosti za korištenje tih objekata.
C) Informiranje slijepih osoba u javnom prijevozu
• Signali se kontinuirano odašilju s bazne postaje koja se ugrađuje
na važnim lokacijama,
• Kad se korisnik nađe u komunikacijskom području (kad se
dovoljno približi baznoj postaji) aktivator počne vibrirati,
• Pritiskom na dugme aktivatora korisnik
pali zvučnik na baznoj postaji i dobiva
informacije koje ga vode prema cilju.
D) Informiranje slijepih osoba u javnom prijevozu
• PRIMJER: Talking Signs® (Remote Infrared Audible Signage
technology)
▫ RIAS odašiljač ugrađuje se na autobusu i odašilje signale na ručni
prijemnik,
▫ Odaslani signal ima domet preko 100 metara,
▫ Taj signal može sadržavati naziv autobusa, broj, smjer i druge
informacija (mjesto zaustavljanja, vrata, ...) tako da se korisnici
mogu unaprijed pripremiti za autobus koji dolazi,
▫ IR odašiljači mogu se instalirati u podzemne željeznice, tramvaj, na
perone, na raskrižje ulica, ...
E) Informiranje slijepih osoba na nogostupu, raskrižju, postaji
javnog prijevoza

Inteligentni Transportni Sustavi 02 Kolb

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Inteligentni Transportni Sustavi 02 Kolb

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

INTELIGENTNI TRANSPORTNI

ITS kao samostalna disciplina razvija samostalnu metodologiju

ITS metodologija je skup metodoloških pristupa, metoda,

Sustavska znanost i pripadna metodologija omogućuju znanstveno

Životni ciklus sustava

Zahtjevi krajnjih korisnika u početnoj fazi su neprecizni, nejasni i

Razdvajanje područja "što?" i "kako?" ne smije biti preveliko jer su

Osnovna pitanja koja treba postaviti pri identifikaciji korisničkih

Pregled sustavskih zahtjeva

Karakteristike dobro definiranih zahtjeva:

10. jasnoća i određenost zahtjeva,

Proces razvoja zahtjeva

Sadržaj procesa razvoja zahtjeva

Proces otkrivanja zahtjeva

Osnovni koraci u procesu otkrivanja zahtjeva su:

U otkrivanju zahtjeva nužno je promatrati cjelokupni životni vijek

Važno razumjeti korisničke potrebe i zahtjevi (korisnici često

Tolerancije odstupanja tehničkih performansi

Definiranje sustava i procesa

• „Sustavi su skupine elemenata u međusobnom i uzajamnom djelovanju

• Klir – Orchardove definicije općeg sustava induktivno su

Primjer 4. Kompleksni integrirani sustav

Klirove definicije sustava i GSPS

U osnovi se mogu razlikovati četiri kategorije sustava:

ITS kao input-output sustav

Sustavi sa svojstvom samostalnosti i inteligencije

• Sustavi sa svojstvom samostalnosti mogu se u različitom

Višerazinski model CLIOS sustava

Prikaz procesa IDEF0

Za detaljniji prikaz dinamike odnosno ponašanja sustava koriste se:

Objektogram s tri elementa

Razlikovanje objekata funkciograma

Funkciogram jednostavnog dinamičkog sustava

Osnovni koncept Petrijeve mreže

• dva tipa točaka: mjesta (places) i prijelazi (transitions),

Osnovni koncept Petrijeve mreže

Razvijeno je i primjenjuje se više programskih jezika sustavske

Primjer pozitivne povratne petlje

Arhitektura predstavlja temeljnu organizaciju sustava koja

Aspekti (arhitekture) ITS-a

Podijela ITS arhitekture:

Uspješan razvoj i gradnja kompleksnih sustava poput ITS-a ne može se

Klasični tijek razvoja sustava

Razvoj ITS-a je višegodišnji proces tijekom kojeg dolazi do značajnih

Svrha arhitekture sustava ITS-a je da pruži stabilan i otvoren okvir za

Faze razvoja ITS arhitekture:

Funkcionalni tokovi podataka mogu se promatrati kao zasebna

Evolutivni pristup razvoju kompleksnog sustava

Načela "dobre arhitekture" su:

Općenito postoje tri osnovna tipa arhitektura:

Okvirna ITS arhitektura (framework architecture) usmjerena je

Obvezna ITS arhitektura (mandated architecture) uključuje

Servisna ITS arhitektura (A Service Architecture) slična je

Američka nacionalna ITS arhitektura s težištem na fizičkom

U Europi je težište na potrebama korisnika i funkcionalnom

Osnovni dokumenti su:

Japanska nacionalna ITS arhitektura (1999.) ima bitnu razliku u

U RH razvijen je metodološki predložak za razvoj ITS rješenja s

Tok razvoja arhitekture

Logička ili funkcijska arhitektura:

Projekt CONVERGE definirao je četiri razine:

Razina 0 zapravo nije dio arhitekture jer se odnosi na dizajn

Razina 1 definira strukturu sustava te relacije između podsustava.

Evaluacija (ocjenjivanje) je integralni dio svakoga sustavski