Sveučilište u Zagrebu

Fakultet političkih znanosti

Poslijediplomski specijalistički sveučilišni studij Vanjska politika i diplomacija

SEKURITIZACIJA MIGRACIJA

SEMINARSKI RAD

Mentor: izv.prof.dr.sc. Robert Mikac

Studentica: Eleonora Puceković

Zagreb
Studeni 2021.
SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................................3
2. MIGRACIJSKA POLITIKA DRŽAVE.........................................................................................5
3. SOCIOLOŠKI UTJECAJ MIGRACIJA.........................................................................................8
4. VRSTE MIGRACIJA I SEKURITIZACIJA................................................................................14
4. ZAKLJUČAK..............................................................................................................................17
5. LITERATURA.............................................................................................................................19
6. POPIS SLIKA..............................................................................................................................21
 1. UVOD

Živimo u vremenu u kojem se snažno potiče multikulturalizam i osjećaji pripadnosti

europskom ili globalnom stanovništvu. S druge strane, svjedočimo primjerima gdje masovne

migracije, koje bi trebale biti korak prema spomenutim „idealima“ multikulturalizma i

globalne zajednice, uzrokuju brojne sukobe i ugrožavaju sigurnost država i regija svijeta. Je li

zaista heterogenost stanovništva toliko poželjna pojava ili državama predstavlja potencijalnu

ugrozu nacionalne sigurnosti? Rigorozne politike nekih država prema migracijama (u svrhu

očuvanja nacionalnih interesa) i motivi migranata samo su neki od čimbenika koji migracije

mogu pretvoriti u značajan sigurnosni problem.

Putovanje s jednog kraja svijeta na drugi, fizički ili virtualno nikad nije bilo jednostavnije

i pristupačnije. Stoga, pojačani „valovi“ migracija kojima svjedočimo posljednjih desetak

godina, potaknuti socio-ekonomskim, političkim, društvenim i drugim čimbenicima, nisu

neočekivana pojava. Posljedica je etnički heterogeno stanovništvo koje njeguje različite

religijske, kulturne i druge vrijednosti, na područjima zahvaćenim migracijama. Predmet

istraživanja u ovom seminarskom radu biti će sigurnosni problemi koji mogu nastati kao

posljedica migracija i mogućnost njihove prevencije. Kroz seminarski rad će se analizirati i

primjerima potkrijepiti utjecaj migracija na sigurnosnu sliku svijeta do sada. U prvom će se

dijelu rada promatrati eventualna povezanost državne politike prema migracijama i posljedica

migrantske krize na sigurnost države. Nakon toga analizirat će se sociološke posljedice

migracija i njihov utjecaj na unutarnju stabilnost države i sekuritizaciju migracija. U trećem

dijelu rada analizirat će se postoji li povezanost motiva migranata, odnosno vrste migracija i

sekuritizacije migracija. Na poslijetku, cilj je potvrditi ili opovrgnuti istinitost hipoteze:

Migracije pored svih ostalih dimenzija treba promatrati i kao sigurnosni problem.
Do utvrđivanja vjerodostojnosti hipoteze doći će se odgovorima na istraživačka pitanja:

1. Postoji li povezanost između migracijske politike države i narušenih međudržavnih

odnosa?

2. Na koji način migracije mogu narušiti unutarnju stabilnost zemlje?

3. Može li se i kako prevenirati migrantska kriza?

Unatoč hipotezi koja zvuči isključivo „realistički“, tijekom pisanja seminarskog rada

koristit će se liberalni realizam kao teorija koja zagovara zaštitu liberalnih državnih politika,

institucija i nacionalnog interesa realističkim metodama, ali u moralnim granicama.

Za pisanje seminarskog rada koristit će se sljedeće metode istraživanja:

Induktivna metoda: na temelju analize pojedinačnih slučajeva kriza povezanih s migracijama,

doći će se do općeg zaključka o povezanosti migracija i sukoba, kao i povezanosti odgovora

država na migracije i sukoba.

Deduktivna metoda: na temelju općih podataka spoznat će se pojedinačne tvrdnje, kao što su,

na primjer, konkretne karakteristike migranata koje mogu potaknuti sukob.

Metoda analize: proces migracija će se kroz seminarski rad razdvojiti na više etapa.

Metoda deskripcije: kroz rad će se opisivati kako su migracije do sad utjecale na sigurnosnu

sliku Europe i svijeta.

Komparativna metoda: uspoređivat će se primjeri migrantskih kriza i postupaka pojedinih

država tijekom pojačanih migracija.

Metoda studije slučaja: promatrat će se pojedinačni slučajevi migrantskih kriza.

 Na kraju istraživanja očekuju se rezultati koji će prikazati da migracije mogu biti okidač

ozbiljnih sukoba i samim time zančajan sigurnosni problem. No, očekuje se i spoznaja da

eskalacija sukoba ovisi o prirodi migracija (primarno razlozima migranata koji napuštaju

domicilnu zemlju), politici države te općem stavu stanovnika prema migracijama.

2. MIGRACIJSKA POLITIKA DRŽAVE

Migracijska politika je način na koji država pokušava usmjeravati, kontrolirati i regulirati

migracije. Svaka nacionalna država ima pravo odrediti „tko, pod kojim uvjetima i na koji

način može boraviti na njezinu prostoru“ (Baričević, 2011). Država svoje migracijske politike

oblikuje, između ostalog, prema vlastitim kapacitetima da prihvati određen broj imigranata i

osigura im pristup tržištu rada i socijalnim institucijama, a bez da time ugrozi svoje

nacionalne interese i sigurnost. Migracijske politike su nužne jer bi bez ikakve kontrole

migracije eskalirale do mjere u kojoj bi ugrožavale državu, domicilno stanovništvo, ali i

migrante1. Također, nužno je i kroz njih regulirati izlazne i unutarnje migracije domicilnog

stanovništva - legalnim emigrantima omogućiti nesmetan izlaz iz države, a unutarnjim

migrantima nesmetano kretanje unutar države. No, treba imati na umu da oblikovanje

migracijskih politika podrazumijeva da je pojam migracija dovoljno istražen i predvidiv, a

svaka migrantska kriza svjedoči tome da nije. Stoga, većina migracijskih politika na

poslijetku bude improvizirani odgovor na već aktualnu krizu.2

1
Collier, Paul (2013), Exodus: How Migration is Changing our World. Oxford: Oxford University Press
2
Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016), The politics of migration & immigration in Europe, Second
edition, London: SAGE publication
 Baričević (2011) spominje izmjenu značenja pojmova nacionalne države, nacionalnog

državljanstva i državnog suvereniteta pod utjecajem globalizacije (između ostalog i migracija)

te ističe dva pristupa ovoj pojavi. Prvi pristup prepoznaje promjene u navedenim

institucijama, ali ističe značaj i dominaciju državnog suvereniteta i „nacionalni karakter

instituta državljanstva“. Drugi pristup prepoznaje slabljenje nacije-države uslijed globalizacije

i prelijevanje članstva u nacionalnoj zajedinici preko državnih granica. U skladu s ta dva

pristupa, kada govorimo o migracijskim politikama država, postoje dvije krajnosti. Na jednoj

su države koje svoju granicu militariziraju i/ili postavljaju ogradu duž nje kako bi očuvale

svoj suverenitet i nacionalne interese, a na drugoj one koje otvaraju svoje granice za ulazak

migranata jer pridaju pozornost pozitivnim posljedicama globalizacije. Svaka država postupa

prema vlastitoj prosudbi, no, postoji li mogućnost da države koje pod izlikom obrane

nacionalne sigurnosti militariziraju granicu i postavljaju ogradu zapravo time ugrožavaju

vlastitu nacionalnu sigurnost više nego što bi to učinilo prihvaćanje migranata? Mikac i

Dragović (2017) već su postavili pitanje redefiniranja pojma nacionalna sigurnost na primjeru

mađarske reakcije na migracijsku krizu 2015. Mađarska je, kao i zemlje balkanskog

poluotoka, velikoj većini migranata bila samo prolazna stanica na putu do Njemačke, Švedske

i drugih zemalja zapadne Europe, a ne njihovo krajnje odredište. Time je mogućnost ugroze

nacionalne sigurnosti svedena na minimum. No, Mađarska se pod vodstvom Viktora Orbana

odlučila odvratiti migrante sa svog teritorija militarizacijom granice i izgradnjom žičane

ograde 3 i nezakonito vraćati ih vraćati u Srbiju. Mađarska i Viktor Orban doživjeli su osudu

Europske unije i velikog djela međunarodne zajednice. Odnosi Mađarske i Europske unije i

danas su narušeni zbog politike koju provodi Orban, između ostalog vezano i za migracije.

3
Župarić Iljić, D., Valenta, M. (2019) ‘Refugee Crisis’ in the South-East European Countries: the rise and fall of
the Balkan corridor. U: Menjivar, C., Ruiz, M., Ness, I. (ur.), The Oxford Handbook of Migration Crises, Oxford:
Oxford University Press
 Mađarska je već iskusila sankcije Europske unije. Uzevši u obzir trenutnu krizu

uzrokovanu koronavirusom, za koju ne znamo jesmo li doživjeli njen vrhunac ili on tek

slijedi, imati potporu (prije svega financijsku) Europske unije od ključnog je značaja za

nacionalnu sigurnost zemalja koje nisu ekonomski i gospodarski jake. Prema tome, Mađarska

je militarizacijom granice i podizanjem ograde dugoročno gledano više naštetila vlastitoj

nacionalnoj sigurnosti nego što je obranila svoje nacionalne interese, koji nisu bili direktno

ugroženi.

Slična migracijska politika vodi se na grčko-turskoj granici. Grčka je granica ujedno i

vanjska granica Europske unije, a Turska to iskorištava kako bi vršila pritisak na Europsku

uniju propuštanjem migrantata prema Grčkoj onda kada joj to odgovara. Unatoč tome što je

Europska unija Grčkoj pružala potporu za absorpciju velikog priljeva ljudi u Europu, Grčka je

militarizirala granicu, izgradila ogradu i onemogućava migrantima legalan prolazak granice.

Uz to, grčki azilni sustav je najproblematičniji azilni sustav Europe – unatoč tome što je grčka

vlada usvojila europske direktive (tek) 2007. i 2009. godine, nastavlja s praksom minimalne

zaštite temeljnih ljudskih prava migrantima i korištenja nehumanih metoda za smanjivanje

pritiska na svoju državnu granicu.4 Takva politika dovela je do povećanja ilegalnih migracija

koje predstavljaju sigurnosnu ugrozu za cijelu Europu – nepoznat je identitet i povod dolaska

velikog broja migranata. Pored toga, stalni sukobi i vojne intervencije na granici ne idu u

korist ionako nestabilnim odnosima s Turskom.

Na primjerima Mađarske i Grčke očito je da državne migracijske politike mogu narušiti

međunarodne odnose. Obje su zemlje sekuritizirale problem migracija i militarizirale granice,

a time su očito ugrozile vlastitu nacionalnu sigurnost jednako ili više nego što bi to bilo

boljom organizacijom, prihvatom i transportom legalnih migranata.

4
Baričević, V. (2011) Postnacionalna ili nacionalna Europa? Europske politike azila i imigracijske kontrole. Anali
hrvatskog politološkog društva 8(1), 137-177
 3. SOCIOLOŠKI UTJECAJ MIGRACIJA

Sociološki utjecaj migracija na domicilno stanovništvo bitan je čimbenik unutarnje

stabilnosti zemlje. Sociološki utjecaj uvjetovan je time kako će se imigranti povezati s

domicilnim stanovništvom5, kulturom i stavovima domicilnog stanovništva i mogućnostima

za resocijalizaciju imigranata koje im pruža država.

Migracije mogu sociološki pozitivno i negativno utjecati na stanovništvo. Pozitivni aspekt

je idealistički, kada stvaranjem multikulturalne zajednice učimo živjeti s različitostima i

prihvaćamo ih u svakodnevnom životu. Također, jedan od pozitivnih utjecaja migracija je i

popunjavanje radnih mjesta u privredi zapadnih zemalja, pa su tako na razini Europske unije

„radne migracije definirane kao područje od posebnog i autonomnog državnog interesa

(povezanog s ekonomskim potrebama svake od država)“ (Baričević, 2011).

Negativni aspekt je onaj u kojem različitosti dovode do problema i nerazumijevanja,

između ostalog zbog toga što imigranti u druge države dolaze s usađenim moralnim

vrijednostima i kulturom njihovog društva te predstavljaju ljudski kapital (radnu snagu)

prilagođen tom istom društvu.6 Potonje je osobito izraženo kroz „rastuće migracije

stanovništva iz nerazvijenih država u razvijene“ koje postaju „sve složeniji društveni fenomen

na koji utječu brojni čimbenici – politički, ekonomski, etnički i vjerski“ (Tatalović, Malnar,

2015). U takvim situacijama veliku ulogu igra volja imigranata za integracijom među

domicilno stanovništvo, ali i mogućnost integracije koju im osigurava država u koju useljuju.

Fisman i Miguel su 2006. godine proveli istraživanje među diplomatima u New Yorku kako

bi utvrdili koliko kulturne norme zemalja iz kojih dolaze utječu na njihovo ponašanje za

vrijeme boravka u New Yorku i u kojoj će se mjeri diplomati vremenom integrirati u društvo i

prihvatiti kulturu ponašanja u New Yorku.

5
Collier, Paul (2013), Exodus: How Migration is Changing our World. Oxford: Oxford University Press
6
Collier, Paul (2013), Exodus: How Migration is Changing our World. Oxford: Oxford University Press
 Diplomatski imunitet u New Yorku je za vrijeme provođenja istraživanja (1997-2002)

oslobađao diplomate od plaćanja parkirnih kazni. Podmirivanje kazni ostavljeno je na izbor

svakom diplomatu sukladno njegovim etičkim načelima. U istraživanju je utvrđeno kako se

količina plaćenih parkirnih kazni razlikovala među diplomatima, a bila je proporcionalna

stopi korupcije u zemljama iz kojih dolaze – oni koji su dolazili iz zemalja s visokom stopom

korupcije imali su više neplaćenih parkirnih kazni, dok su ih oni koji dolaze iz zemalja s

niskom stopom korupcije u većoj mjeri plaćali (vidi sliku 1). Obzirom da se u New Yorku

tada većinski provodila praksa plaćanja kazni, iz rezultata je vidljivo da su diplomati unatoč

boravku u državi s drugačijom kulturom nastavili s ponašanjem koje se podrazumijeva u

kulturi iz koje dolaze. U istom istraživanju praćeno je i hoće li diplomati nakon duže

izloženosti prihvatiti i integrirati obrasce ponašanja i kulturu New Yorka. To se nije dogodilo

– diplomati iz zemalja s većom stopom korupcije su nastavili ne plaćati svoje kazne, a njihov

su primjer slijedili diplomati iz ostalih zemalja. Iz rezultata je vidljivo da su diplomati

prihvatili obrasce ponašanja svoje zajednice (skupina diplomata), a ne obrasce ponašanja i

kulturu domicilnog stanovništva. Zaključak istraživanja je da su diplomati u novu okolinu

došli s ranije usvojenim kulturnim normama te su slabo integrirani u novu okolinu. Imali su

priliku i vrijeme za integraciju u društvo, ali su odabrali slijediti obrasce ponašanja usvojene

unutar svoje društvene skupine, a ne domicilnog stanovništva.

 Slika 1. Prikaz neplaćenih parkirnih prekršaja godišnje po diplomatu – prvih dvadeset zemalja

Izvor: Fisman, R., and Miguel, E. (2007) Corruption, Norms, and Legal Enforcement: Evidence from Diplomatic
Parking Tickets. Journal of Political Economy 115(6), 1020–1048

Unatoč tome što postoji očita razlika u karakteristikama društvenih grupa diplomanata u

nekoj zemlji i, na primjer, prisilnih imigranata, teza o prihvaćanju kulture i ponašanja vlastite

društvene skupine prije nego li novih obrazaca ponašanja iz „vanjskog“ društva univerzalno je

primijenjiva. No, sukladno tome treba očekivati da će domicilno stanovništvo različito

prihvaćati imigrante koji pokazuju inicijativu za integracijom i one koji ju ne pokazuju.

Jednako tako, varirat će i razina zadovoljstva suživotom, što je prikazano u sljedećem

istraživanju.

U vrijeme kada se Europska unija pripremala za izbore za Europski parlament 2014.

godine, anti-imigrancijski i anti-manjinski smjerovi djelovanja imali su sve više zagovornika,

osobito na strani političke desnice7. Potaknut time, Pew Research Center je proveo

istraživanje tijekom kojeg su ispitanici iz sedam europskih zemalja upitani o svojim

stavovima prema imigrantima.

7
Wike, R. (2014) In Europe, sentiment against immigrants, minorities runs high. Pew Research Org.,
https://www.pewresearch.org/fact-tank/2014/05/14/in-europe-sentiment-against-immigrants-minorities-runs-
high/, pristupljeno 25.studenoga 2021.
 Konačan rezultat pokazuje većinsko nezadovoljstvo domaćeg stanovništva prema

imigranima u njihovoj zemlji. Na slici 2 prikazana su mišljenja domaćeg stanovništva o tome

treba li njihova zemlja prihvatiti još imigranata, ostati na trenutnoj brojci ili smanjiti broj

imigranata koji tamo žive. Iz grafa je vidljivo da stanovništvo niti jedne zemlje ne misli da bi

njihova zemlja trebala primiti još imigranata, a većina stanovnika ispitanih zemalja smatra da

bi broj imigranata u zemljama trebao biti manji.

Slika 2. Postotak populacije koja misli da bi njihova država trebala povećati/održati/smanjiti trenutni broj
imigranata

Izvor: Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016) The politics of migration & immigration in Europe, Second
edition, London: SAGE publication, str.13, na osnovu Wike, R. (2014) In Europe, sentiment against immigrants,
minorities runs high. Pew Research Org., https://www.pewresearch.org/fact-tank/2014/05/14/in-europe-
sentiment-against-immigrants-minorities-runs-high/, pristupljeno 25. studenoga 2021.

Na slici 3 je prikazan postotak ispitanika koji misle da imigranti predstavljaju teret

uzimajući poslove i socijalne benefite od države te koji misle da imigranti osnažuju njihovu

zemlju svojim radom i talentima. Vidljivo je da zemlje koje su se najviše od svih obuhvaćenih

istraživanjem otvorile imigrantima – Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Španjolska pretežito

smatraju imigrante pozitivnom pojavom u njihovim državama.

 Paradoksalno je što su stanovnici tih zemalja također na pitanje o poželjnom broju

imigranata u njihovoj zemlji većinski odgovorili da bi ih trebalo biti manje nego što ih je

trenutno. Suprotno tome, stanovnici država koje su sekuritizirale pojavu imigracija i s

imirgantskom krizom su se suočile zatvaranjem i militarizacijom granica, imigrante smatraju

teretom.

Slika 3. Postotak populacije koja misli da imigranti predstavljaju teret državi ili ju čine jačom

Izvor: Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016) The politics of migration & immigration in Europe, Second
edition, London: SAGE publication, str.14, na osnovu Wike, R. (2014) In Europe, sentiment against immigrants,
minorities runs high. Pew Research Org., https://www.pewresearch.org/fact-tank/2014/05/14/in-europe-
sentiment-against-immigrants-minorities-runs-high/, pristupljeno 25. studenoga 2021.

Slika 4 prikazuje mišljenje stanovnika ispitanih zemalja o tome žele li se imigranti

odvojiti od domaćeg stanovništva i zadržati vlastite običaje ili žele prihvatiti domaću kulturu i

način života. Ovdje nije primjetna razlika između zemalja koje su sekuritizirale imigracijske

krize i onih koje su svoje granice otvorile imigrantima – stanovnici svih ispitanih zemalja

smatraju da imigranti biraju biti distancirani od domaće kulture i stanovništva.

 Slika 4. Stav stanovnika prema integraciji imigranata u društvo u postocima – Što imigranti u našem društvu
primarno žele?

Izvor: Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016) The politics of migration & immigration in Europe, Second
edition, London: SAGE publication, str.15, na osnovu Wike, R. (2014) In Europe, sentiment against immigrants,
minorities runs high. Pew Research Org., https://www.pewresearch.org/fact-tank/2014/05/14/in-europe-
sentiment-against-immigrants-minorities-runs-high/, pristupljeno 25. studenoga 2021.

Zaključak provedenog istraživanja je da su, usprkos prepoznatim benefitima koje

imigranti donose zemljama, domicilni stanovnici većinski negativno nastrojeni prema

suživotu s imigrantima u svojoj zemlji. Stav stanovnika o benefitima i gubitcima koje prihvat

imigranata predstavlja za državu ovisi o društvu, kulturi i općem stavu države o toj temi.

Svako društvo za sebe odlučuje kako će procijeniti omjer koristi i gubitaka koje dobiva

imigracijama. Stav stanovništva prema imigrantima i eventualno nezadovoljstvo suživotom

samo po sebi ne mogu sekuritizirati migracije. U takvim je situacijama riječ o društvenom i

sociološkom fenomenu čiji intenzitet ovisi od društva do društva, a ne o sigurnosnom

problemu. No, migracije mogu narušiti unutarnju stabilnost zemlje porastom kriminaliteta, što

možemo povezati sa ilegalnim migracijama: „Ilegalne migracije sve su više povezane s

organiziranim kriminalnim skupinama koje sada većinom kontroliraju krijumčarenje i

trgovinu ljudima.“ (Tatalović, Malnar, 2015).

 Ilegalne migracije na taj način nepovoljno utječu na sigurnosnu sliku zemlje i

sigurnost stanovnika te ih je nužno sekuritizirati i kreirati državnu migracijsku politiku

sukladno tome.

4. VRSTE MIGRACIJA I SEKURITIZACIJA

Mikac i Dragović (2017) većinu međunarodnih migracija dijele na tri vrste:

1. Zakonite i slobodne migracije

2. Prisilne migracije pojedinaca ili masa potaknute strahom od progona, kršenja

ljudskih/humanitarnih prava, konflikata ili drugih katastrofa

3. Nezakonite migracije.

Zakonite i slobodne migracije potaknute su slobodnom voljom migranta i česti motivi

su im ekonomski (radne migracije) ili akademski. Slobodni migranti nemaju razloga za

nepoštivanje običaja i zakona države u koju imigriraju. S druge strane, migranti s namjerom

zapošljavanja stigmatizirani su činjenicom da u stranoj zemlji ulaze na njeno tržište rada i

uzimaju poslove lokalnim stanovnicima8. Na taj bi način ugrožavali ekonomsku ravnotežu

države. No, kod ovog argumenta treba uzeti u obzir situaciju u kojoj se nalazi, na primjer,

Hrvatska: broj stanovnika pada, stanovništvo kontinuirano stari 9 (Procjena stanovništva

Republike Hrvatske u 2019. (2020) Priopćenje Državnog zavoda za statistiku Republike

Hrvatske. broj 7.1.3., https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/07-01-03_01_2020.htm,

pristupljeno 25. studenoga 2021.), a velik broj radno sposobnog stanovništva je emigrirao.

Time su se na tržištu rada otvorila radna mjesta na koja su poslodavci primorani zapošljavati

radnu snagu iz drugih zemalja.

8
Tatalović, S., Malnar, D. (2015) Sigurnosni aspekti izbjegličke krize. Političke analize 23(6), 23-29.
9
Broj stanovnika se od 2018. do 2019. godine smanjio za 0,6%, a 2019. godine prosječna starost hrvatskog
stanovništva bila je 43,6 godina što ga svrstava među najstarije u Europi
 Uzevši u obzir navedeno, malo je vjerojatno i rijetko svjedočimo tome da slobodni

migranti na neki način predstavljaju sigurnosnu ugrozu državi i njenim stanovnicima.

Izbjeglička kriza 2015. godine primjer je prisilnih migracija ljudi iz, primjerice, Sirije,

Iraka, Afganistana i Eritreje koji su bili primorani napustiti svoje zemlje zbog sukoba i

ekonomske nejednakosti10. Velika većina imigranata tada je u Europu pokušala ući

balkanskim koridorom, a sudbine imigranata zarobljenih na državnim granicama zemalja

balkanskog koridora punile su medijske stupce11. Dok su jedni na ovu pojavu gledali kao na

humanitarnu krizu svjetskih razmjera, drugi su snažno poticali sekuritizaciju takvih migracija

ranije spomenutim podizanjem ograda i militarizacijom granice. Izbjeglička kriza 2015.

godine zaista je primjer humanitarne katastrofe: samo u rujnu 2015. godine članice Europske

unije primile su 160 000 zahtjeva za azil od migranata u Grčkoj, Italiji i Mađarskoj. 12

Činjenica da tu brojku većinom tvore ljudi u potrazi za normalnim, mirnim životom i

zaposlenjem jer u svojim zemljama više nemaju uvjete za takav život, ne čini prisline

migrante sigurnosnim problemom. Ono zbog čega su prisilne migracije sekuritizirane je

nemogućnost kontrole ulaska i apsorpcije toliko velikog broja ljudi u iznimno kratkom

vremenu. No, nakon što su države zbog sekuritizacije migracija zatvorile svoje granice,

„otvorile“ su vrata ilegalnih migracija i krijumčarenja ljudi. Za ilegalne migracije Tatalović i

Malnar (2015) ističu da „naruštavaju sigurnost državnih granica i stoga predstavljaju prijetnju

nacionalnoj suverenosti“. Već sama činjenica da u državu ulaze osobe nepoznatog identiteta i

motiva predstavlja potencijalnu ugrozu nacionalne sigurnosti.

10
Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016), The politics of migration & immigration in Europe, Second
edition, London: SAGE publication
11
Župarić Iljić, D., Valenta, M. (2019) ‘Refugee Crisis’ in the South-East European Countries: the rise and fall of
the Balkan corridor. U: Menjivar, C., Ruiz, M., Ness, I. (ur.), The Oxford Handbook of Migration Crises, Oxford:
Oxford University Press
12
Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016), The politics of migration & immigration in Europe, Second
edition, London: SAGE publication
 O tome su pisali i Mikac i Dragović (2017) spomenuvši ilegalne migrante i

umreženost krijumčarskih lanaca i ostalih kriminalnih operacija što je još jedan od alarma

kada govorimo o utjecaju ilegalnih migracija na sigurnost države i njenih građana.

Jedan od primjera sekuritizacije ilegalnih migracija i kreiranja migracijske politike države

sukladno tome je politika SAD-a prema ilegalnim migracijama. Prema Tataloviću i Malnaru

(2015) SAD-a su veliki problem predstavljale ilegalne migracije preko američko-meksičke

granice, a koje su bile povezane s pojačanim aktivnostima kriminalnih kartela u Meksiku i

porastom krijumčarenja narkotika preko spomenute granice. Prvi konkretan korak prema

sekuritizaciji ilegalnih migracija bila je operacija Gatekeeper iz 1994. godine kada je

podignuta ograda na granici San Diega, a kasnije i ostalih gradova blizu granice. Novi val

sekuritizacije nastupio je nakon terorističkog napada 11. rujna 2001. godine stvaranjem

sustava domovinske sigurnosti, detaljnijim kontrolama ulaska u zemlju te, na poslijetku,

potpisivanjem Secure Fence Acta i izgradnjom ograde duž granice s Meksikom13. Unatoč

podjeljenim stavovima oko takve politike, Amerika je poslala poruku koju je htjela i

sekuritizirala ilegalne migracije.

Zaključak je da je vrsta migracija povezana sa sekuritizacijom migracija. Primjerice,

slobodni migranti prema prirodi migracije ne predstavljaju ugrozu nacionalne sigurnosti i

sigurnosti društva. No, mogu narušiti ekonomsku sigurnost građana u pogledu zauzimanja

radnih mjesta i korištenja socijalnih povlastica 14. Prisilni migranti koji dolaze iz područja

zahvaćenih sukobima, prirodnim nepogodama ili drugim ugrozama mogu predstavljati ugrozu

nacionalne sigurnosti iz perspektive velikog priljeva ljudi različitih etničkih skupina i religija

prema jednom cilju u kratkom roku.

13
Tatalović, S., Malnar, D. (2015) Sigurnosni aspekti izbjegličke krize. Političke analize 23(6), 23-29.

14
Tatalović, S., Malnar, D. (2015) Sigurnosni aspekti izbjegličke krize. Političke analize 23(6), 23-29.
 Ilegalni migranti predstavljaju najveću sigurnosnu prijetnju državi u koju ulaze i njenim

građanima. Od nepoznatog identiteta i stvarne namjere ulaska u državu do direktne

povezanosti s krijumčarskim lancima i sivom ekonomijom.

4. ZAKLJUČAK

Nalazimo se u paradoksalnim vremenima u kojima se potiču i promiču multikulturalizam,

europske integracije i postojanje globalnog stanovništva, a istovremeno se migrantima

zatvaraju granice i nisu poželjni u pojedinim državama. Od ideje multikulturalizma došlo se

do sekuritizacije migracija kroz migracijske politike država te zbog nekih postupaka

migranata koje mogu utjecati na sigurnost država.

Na primjerima odnosa Mađarske i Europske unije te Grčke i Turske vidljivo je da

migracijska politika države može narušiti međudržavne odnose, a time ugroziti nacionalnu

sigurnost. Navedene zemlje su se odlučile za sekuritizaciju migracija i militarizaciju granice,

čime su potencijalno stvorile veći sigurnosni problem, nego što bi to bilo boljom

organizacijom i transportom legalnih migranata kojima je krajnji cilj bila druga država.

Govoreći o sociološkom utjecaju migracija na stanovništvo, u istraživanju koje su proveli

Miguel i Fisman (2007) odnos diplomanata prema plaćanju parkirnih kazni prikazuje njihov

stav prema socijalnoj reintegraciji pri dolasku u novu okolinu i mjeru u kojoj su u tu okolinu

„ponijeli“ svoje kulturne običaje. U radu je na primjeru diplomanata pojašnjeno kako takvi

obrasci ponašanja mogu biti uočeni i na ostalim društvenim skupinama, pa tako i migrantima

među kojima se razlikuje inicijativa za reintegracijom. Jednako tako, razlikuje se i

prihvaćanje imigranata među domicilnim stanovništvom različitih zemalja što je prikazano u

istraživanju Pew Research Centre-a.

 Iz navedenog istraživanja vidljivo je da je stanovništvo generalno negativno nastrojeno

prema imigrantima u svojoj zemlji, smatra da bi ih trebalo biti manje te da većinom ne

pokazuju inicijativu za reintegracijom u društvo. Unatoč tome, smatra se da stav stanovnika o

tome hoće li se fokusirati na benefite koje njihovo društvo dobiva od imigranata ili na

eventualne gubitke, ovisi o društvu, kulturi i migracijskoj politici zemlje. Ipak, povezanost

ilegalnih migracija s porastom organiziranog kriminala među stanovništvom stvara negativan

odnos prema migracijama općenito i potrebu za sekuritizacijom ilegalnih migracija. Također,

povezanost ilegalnih migracija i organiziranog kriminala potvrđuje da migracije mogu narušiti

unutarnju stabilnost zemlje.

Još jedan od čimbenika koji također mogu utjecati na sekuritizaciju migracija je vrsta

migracija. U radu je spomenuta podjela na tri vrste migracija: slobodne, prisilne i ilegalne.

Prikazano je kako slobodne migracija mogu narušiti eventualno ekonomsku sigurnost građana

uzimanjem radnih mjesta i korištenjem socijalnih privilegija. Prisilne i ilegalne migracije, s

druge strane, mogu ugroziti sigurnost države što je prikazano na primjeru izbjegličke krize

2015. godine i sekuritizacije ilegalnih migracija kod SAD-a koja je otpočela krajem

devedesetih godina prošlog stoljeća.

Na poslijetku, migrantska kriza se ne može prevenirati jer je gotovo nemoguće odrediti

stvarni obujam migracija u budućnosti. Moguće je praćenjem svjetske političke scene,

sigurnosnih i ekonomskih zbivanja, ekoloških promjena i sličnih čimbenika predvidjeti

migracije većeg broja ljudi i pripremiti države (prije svega Europske) na prihvat. No, u

trenutku kada stvarno stanje premaši očekivanja, u kombinaciji s brzinom odvijanja događaja,

kriza je već nastala i potrebno je na adekvatan način odgovoriti na nju. Dakle, obzirom na

nepredvidivost ove pojave, jedini način prevencije je razvijanje migarcijske politike i

spremnost na brzi odgovor na krizu. U ovakvim je situacijama neophodan međunarodni

dijalog, kako bi se izbjeglo zatvaranje granica i blokiranje migranata u državi koja im je

otvorila svoje granice, a koja im nije krajnji cilj. Apsorpcija tolikog broja ljudi nije moguća

ukoliko ne postoji međunarodni dogovor i suradnja.

Zaključak je da migracije same po sebi ne predstavljaju sigurnosni problem. One su

sociološka pojava koje će uvijek biti, naročito među zemljama Europske unije koje svojim

građanima olakšavaju europske migracije i potiču ih. Većina takvih migracija će biti

bezopasna za sigurnost zemalja i regija. S druge strane, zasigurno je potrebno sekuritizirati

ilegalne migracije koje predstavljaju direktnu sigurnosnu prijetnju na bilo kojem području i

stvaraju “plodno tlo” za razvijanje drugih kriminalnih aktivnosti. Što se prisilnih migracija

tiče, smatra se da je potrebno prilagoditi migracijsku politiku države tako da se osiguraju

nacionalni interesi, ali i da se legalnim migrantima omogući legalan ulazak u države, uz

adekvatnu i organiziranu kontrolu.

5. LITERATURA

Knjige:
Collier, Paul (2013) Exodus: How Migration is Changing our World. Oxford: Oxford
University Press.
Geddes, Andrew and Scholten, Peter (2016) The politics of migration & immigration in
Europe, Second edition, London: SAGE publication.
Guild, Elspeth and van Selm, Joanne (Eds.) (2005) International Migration and Security:
Opportunities and challenges, New York: Routledge.
Nye, J. S., Jr. (2007) Understanding International Conflicts. New York: Pearson Longman.
Ramsbotham, O., Woodhouse, T., Miall, H. (2005) Contemporary Conflict Resolution.
Cambridge / Malden: Polity Press.
Poglavlje u knjizi:
Župarić Iljić, D., Valenta, M. (2019) ‘Refugee Crisis’ in the South-East European Countries:
the rise and fall of the Balkan corridor. U: Menjivar, C., Ruiz, M., Ness, I. (ur.), The Oxford
Handbook of Migration Crises, Oxford: Oxford University Press

Članci u časopisima:
Baričević, V. (2015) Izbjeglička i migracijska pitanja kao izvor trajne krize Europske unije:
neuspjeh europskih politika azila i migracija. Političke analize 23(6), 3-14
Baričević, V. (2011) Postnacionalna ili nacionalna Europa? Europske politike azila i
imigracijske kontrole. Anali hrvatskog politološkog društva 8(1), 137-177
Fisman, R., and Miguel, E. (2007) Corruption, Norms, and Legal Enforcement: Evidence
from Diplomatic Parking Tickets. Journal of Political Economy 115(6), 1020–1048
Mikac, R., Dragović, F. (2017) Masovne migracije: izazovi, posljedice i put naprijed. Forum
za sigurnosne studije 1(1), 130-152
Šelo Šabić, S. (2017) The Impact of the Refugee Crisis in the Balkans: A Drift Towards
Security. Journal of Regional Security 12(1), 51-74
Šelo Šabić, S. (2017) The Relocation of Refugees in the European Union – Implementation of
Solidarity and Fear. Friedrich Erbert Stiftung, 1-10
Tatalović, S., Malnar, D. (2015) Sigurnosni aspekti izbjegličke krize. Političke analize 23(6),
23-29.
Valenta, M. i sur. (2020) Syrian refugee migration, transitions in migrant statuses and future
scenarios of syrian mobility. Refugee Survey Quarterly 39(2), 153-176
Članci na mrežnim stranicama:
Wike, R. (2014) In Europe, sentiment against immigrants, minorities runs high. Pew Research
Org., https://www.pewresearch.org/fact-tank/2014/05/14/in-europe-sentiment-against-
immigrants-minorities-runs-high/, pristupljeno 25.studenoga 2021
Ostali mrežni izvori:
EK: Zaštitna ograda između Mađarske i Hrvatske nepoželjna (2015) HRT vijesti,
https://arhiv-vijesti.hrt.hr/297565/ek-zastitna-ograda-izmeu-maarske-i-hrvatske-nepozeljna,
pristupljeno 25. studenoga 2021.
Procjena stanovništva Republike Hrvatske u 2019. (2020) Priopćenje Državnog zavoda za
statistiku Republike Hrvatske. broj 7.1.3., https://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2020/07-
01-03_01_2020.htm, pristupljeno 25. studenoga 2021.
 6. POPIS SLIKA

Slika 1. Prikaz neplaćenih parkirnih prekršaja godišnje po diplomatu – prvih dvadeset zemalja
...................................................................................................................................................10
Slika 2. Postotak populacije koja misli da bi njihova država trebala povećati/održati/smanjiti
trenutni broj imigranata.............................................................................................................11
Slika 3. Postotak populacije koja misli da imigranti predstavljaju teret državi ili ju čine jačom
...................................................................................................................................................12
Slika 4. Stav stanovnika prema integraciji imigranata u društvo u postocima – Što imigranti u
našem društvu primarno žele?..................................................................................................13